UNIVERZITET U BIHAĆU

TEHNIČKI FAKULTET
BIHAĆ

DODIPLOMSKI STUDIJ
MAŠINSKI ODSJEK
4. GODINA/VII SEMESTAR

KOROZIJA I POVRŠINSKA ZAŠTITA MATERIJALA

Zaštita od korozije kod brodova

NASTAVNIK: doc. dr. Bahrudin Hrnjica

STUDENT: Hasan Cinac 1325

Bihać, decembar 2019. Godine

Sadržaj

UVOD ................................................................................................................... 1
VRSTE KOROZIJE KOD BRODOVA ................................................................... 3
OKOLINA BRODA – OKOLINA U KOJOJ NASTAJE KOROZIJA ...................... 10
Morska atmosfera............................................................................................ 11
Morska voda .................................................................................................... 11
METODE ZAŠTITE OD KOROZIJE U BRODOGRADNJI .................................. 12
Zaštita prevlačenjem ....................................................................................... 12
Katodna zaštita................................................................................................ 17
Katodna zaštita sa žrtvovanom (galvanskom) anodom ............................... 17
Katodna zaštita sa vanjskim izvorom struje ................................................. 19
Zaštita inhibitorima korozije ............................................................................. 20
Anodni inhibitori korozije .............................................................................. 20
Katodni inhibitori korozije ............................................................................. 20
Mještoviti ihnibitori korozije .......................................................................... 21
Sublimirajući (hlapivi) inhibitori korozije ....................................................... 21
Primjena korozijski postojanih materijala ......................................................... 24
Konstrukcijsko - tehnološke mjere ................................................................... 25
5. ZAKLJUČAK .................................................................................................. 27
6. LITERATURA.................................................................................................. 28
UVOD
Korozija ( lat. corrodere: nagrizati ) predstavlja proces nenamjernog razaranja
konstrukcijskih materijala uzrokovan fizikalnim, fizikalno-hemijskim i biološkim
agensima.
Kako su osnovni materijali za izradu različitih konstrukcija metali njihovo
korozijsko ponašanje i antikorozivnu zaštitu je potrebno dobro poznavati. Ove
navedene stvari su od velikog značaja, naročito ako uzmemo u obzir da dobar
dio ovih konstrukcija radi u dosta agresivnim sredinama po pitanju korozije.
Za metale, skoro svaka okolina može uzrokovati koroziju jer je njihovo korodirano
stanje više stabilno od njihovog normalnog stanja. Ona će dovesti do smanjenja
vrijednosti konstrukcije, skratiti njen vijek trajanja, poskupiti njeno održavanje pa
čak dovesti i do nesreća i havarija. Ekonomski aspekt korozije je dosta velik a on
i dalje raste s industrijalizacijom privrede. Stvarnu štetu nastalu zbog korozije nije
moguće izračunati jer ona osim direktnih troškova uzrokuje i veliki broj indirektnih
koje je teško odrediti. Istraživanja su pokazala da se četvrtina šteta zbog korozije
može izbjeći uz pravovremenu, savremenu i adekvatnu zaštitu.

Brod, kao složen i skup proizvod, svoju funkciju mora ispunjavati i po nekoliko
decenija u uvjetima koji su, s korozijskog stajališta, dosta nepogodni. Korozijska
oštećenja mogu dovesti do velikih problema na brodskoj konstrukciji a s
vremenom i havariju konstrukcije što dalje dovodi do velikih ekonomskih
troškova,ekoloških katastrofa, ali i ljudskih žrtava. Zbog složenosti broda kao
proizvoda, kao i zbog agresivnosti okoline u kojoj on radi, na brodu možemo naći
gotovo sve mehanizme korozije. Ispravno i pravovremeno izvedena
antikorozivna zaštita značajno utječe na produžavanje životnog vijeka broda.

U brodogradnji je zaštita od korozije godinama smatrana sporednom, iako su

brodograditelji bili svjesni ovog problema. Premala ulaganje u antikorozivnu
zaštitu i loše održavanje dosta skraćuju vijek trajanja broda, a najčešće
završavaju katastrofom, te velikim ljudskim i materijalnim gubicima. Samo u
periodu od 1990. do 1991. godine u svijetu je izgubljeno ili značajno oštećeno 30.
brodova za transport rasutog tereta. Ovo je ogromna cifra, pogotovo ako
uzmemo u obzir koliko je vremena i materijalnih sredstava utrošeno na izgradnju
jednog broda. Još gora stvar u ovom svemu je to da je prethodno navedenom
primjeru izgubljeno je više od 300. ljudskih života a svemu tome je korozija bila
jedan od glavnih uzroka. Druga istraživanja pokazuju da veliki broj brodova sa
nekorektno izvedenom antikorozivnom zaštitom već nakon 10. do 15. godina

1
gube značajne količine materijala (debljina lima je lokalno pala s 12mm na svega
3mm), što za posljedicu ima slabljenje konstrukcije i njeno propadanje.
Kompleksnost korozijskih problema proporcionalna je riješenju, što znači da
samo potpuna, i do detalja razrađena zaštita može biti učinkovita. Trenutno
stanje, po pitanju antikorozivne zaštite, oscilira od jednog do drugog
brodogradilišta, ali se može uočiti tendencija naglog razvoja sistema
antikorozivne zaštite a koja je praćena razvojem nauke. Razina svijesti se
podigla i kod brodovlasnika čime je osiguran i financijski preduvjet korektne
zaštite proizvoda sa gledišta korozije.
Još jedna zanimljiva činjenica koja nam ukazuje na veličinu troškova korozije u
brodogradnji je ta da u SAD-u troškovi brodogradnje iznose preko 2,7 milijardi
USD. Od ove cifre se 1.1 milijarda odnosi na novogradnju (prevencija korozije),
0.8 milijardi na prevencije i popravke (direktne štete usljed korozije) te dodatnih
0.8 milijardi na indirektne štete od korozije (npr. na izgubljene vozarine.

Trenutna situacija u brodogradnji se ogleda u tome da kupci zahtijevaju sve bolje

karakteristike proizvoda i sve duži životni vijek, a proizvođači opreme za
antikorozivnu zaštitu razvijaju sve bolje sisteme zaštite. Tome treba dodati sve
strožije ekološke i zakonske propise.

Slika 1. Korozija brodskog trupa

2
VRSTE KOROZIJE KOD BRODOVA
Korozija se može klasificirati prema mehanizmu procesa, prema dijelovima na
površini metala na kojim se javlja, prema vremenskom periodu, prema materijalu
koji korodira i prema korozivnom mediju.
U toku eksploatacije broda, posebno brodske opreme, vrlo su često primijećene
posebne vrste korozije:

 korozija usljed napora (engl. stress corrosion) – nastaje kada je materijal

izložen teškim opterećenjima. Predstavlja kombinovano djelovanje
korozije i pukotina nastalih opterećenjem. Najčešće se pojavljuje u okolini
zavara, u uvjetima agresivne okoline i na mjestima naprezanja. Također,
veoma je čest slučaj njenog pojavljivanja na vratilima propelera kod broda.
Usljed opterećenja, na vratilu se javljaju pukotine, iako su neke i nevidljive
za ljudsko oko, u njih ulazi voda i pospješuje daljnje uništenje vratila. [2]

3
 Slika 2. Vratilo propelera broda

 korozijski umor (engl. stress fatigue) – pojava pukotina i loma usljed

dinamičkog cikličkog opterećenja u korozivnoj sredini. [3]

Slika 3. Dijagram zavisnosti krive zamora materijala u ovisnosti od okoline

(Velerova kriva)

4
 erozijska korozija (engl. impigement attack) – predstavlja vrstu erozijske
korozije koja je povezana sa lokalnim udarima fluida o čvrstu površinu, tj.
ona nastaje kao rezultat kombinovanog djelovanja korozije i erozije uz
turbulentno djelovanje fluida na površinu. Rezultat tog djelovanja je
karakterističan uzorak po kojem je moguće prepoznati ovu vrstu korozije.
[4]
Glavnu pokretačku silu za ovu vrstu korozije predstavljaju destruktivne sile
struganja i nagle promjene pritiska na površini metala preko kojeg struji
fluid a na koju je u dosta slučajeva nanešen zaštitni sloj. Ovaj proces
mogu ubrzati čvrsti komadi materijala koji se mogu naći u fluidu, mjehurići
gasa kao i sama priroda fluida koji struji preko površine metala. Kao
rezultat djelovanja ove vrste korozije očituju se plitke udubine, oblici slični
potkovici ili oblici karakteristični za takav način strujanja fluida. Dosta
često mjesto za njeno pojavljivanje predstavljaju cijevi kotolova. [5]

Slika 5. Erozijska korozija na cijevima

5
 kavitacijska korozija (engl. cavitation) – predstavlja specifičan tip erozije
u kojem eksplozije mjehurića gasa izazivaju oštećenje metalnih površina.
Često je povezana sa velikim promjenama u pritisku kao i hidrodinamičkim
parametrima fluida kao npr. kod propelera, lopatica turbine, pumpi itd.
Područja visokog i niskog pritiska imaju tendenciju pojave u specifičnim
uvjetima kao što su visoka brzina strujanja. Mjehurići gasa nastaju u
područjima niskog pritiska. Kada oni dođu u zonu visokog pritiska, dolazi
do njihovog pucanja koje izaziva valove koji oštećuju površinu metala na
kojem su se našli u tom trenutku. [6]

Slika 6. Kavitacija

 biokorozija – mikrobiološka korozija ubrzana djelovanjem živih bića, a

pojavljuje se u vodi i atmosferi. [1]

Slika 7. Biokorozija

6
Jedno od najčešćih mjesta na kojem se ovaj tip korozije javlja predstavlja dio
trupa broda koji se nalazi pod vodom.

 galvanska korozija - predstavlja jedan od najbitnijih oblika korozije na

brodu a predstavlja podvrstu elektrohemijske korozije. Nastaje kada se u
elektrolitu (morska voda) dva metala spoje vodičem što za posljedicu ima
generiranje napona i korodiranje manje plemenitog metala tj. metala nižeg
elektrodnog potencijala. [1]

Slika 8. Galvanska korozija

Unutrašnji i vanjski faktori kod brodova se često mijenjaju (vrijeme,

temperatura...) pa se zato na površinama broda očituju različite brzine
napredovanja korozije kao i promjena tih brzina s vremenom. Na tim se
pojavama zasniva osnovna klasifikacija korozije prema obliku i tijeku procesa.
Prema geometriji korozija može biti:

 opća korozija – zahvata cijelu povšinu izloženog metala, brzina

napredovanja korozije je na svim mjestima ista a može biti ravnomjerna i
neravnomjerna. Lahko je uočljiva što je čini jednim od blažih oblika
korozije. [1]

Slika 9. Opća korozija

7
 lokalna korozija – zahvata samo neke dijelove izložene površine metala.
Javlja se u obliku pjega koje se mogu naći na većem dijelu napadnute
povšine i u obliku tačaka (engl. pitting) tj. rupičastih oštećenja. Neovisno o
načinu manifestacije, ovaj oblik korozije se smatra opasnijim od općeg
oblika jer je proces korozije dosta teže kontrolisati. [1]

Slika 10. Lokalna korozija

 selektivna korozija – različitom brzinom napada pojedine komponente a

može biti opća i lokana. Najbolji primjeri su decinkacija mesinga i
grafitizacija sivog liva. [1]

Slika 11. Selektivna korozija

8
 interkristalna korozija – napreduje duž granica metalnog zrna u
unutrašnjost metala a, pošto je na površini često nevidljiva, predstavlja
najopasniji oblik korozije. Uglavnom se očituje padom mehaničkih osobina
napadnutog dijela. Njena krajnja posljedica može biti lom ili havarija
konstrukcije. [1]

Slika 12. Interkristalna korozija

9
OKOLINA BRODA – OKOLINA U KOJOJ NASTAJE
KOROZIJA

Korozija u morskoj sredini predstavlja spontano razaranje materijala pod

utjecajem morske vode i/ili morske atmosfere. Zbog specifičnosti morske
sredine, konstrukcije izložene njenom djelovanju su istovremeno izložene
različitim uvijetima pod kojim se mogu javiti i razvijati korozijski procesi. S
obzirom na njegovo djelovanje, utjecaj morskog okoliša se može podijeliti na
pet zona njegovog djelovanja. [1]
Te zone su:

 djelovanje atmosferske korozije,

 zona zapljuskivanja iznad srednje linije plime,
 zona plime i oseke,
 zona koja je konstantno pod vodom,
 morsko dno.

Slika 13. Prikaz zona utjecaja i promjena u brzini korozi

10
Svaka od navedenih zona ima svoje faktore koji je karakterišu tako da je sami
karakter promjene i razvoja korozije u svim sredinama različit. Pa tako npr. kao
što je vidljivo na Slici 13. Najopasnije područje po pitanju korozije (kako za
konstrukciju sa slike, tako i za brod) predstavlja zona zapljuskivanja. Razlog
tome je što se u tom području površina konstrukcije stalno kvasi i suši te je,
samim tim, izložena negativnim utjecajima i atmosfere a i morske vode te je,
skladno s tim, i gubitak materijala u toj zoni najveći.
Jasno nam je da je, za pravilan izbor materijala, potrebno detaljno poznavati
svaku od ovih zona kao i faktore koji je karakterišu pa tako npr. obojeni metali
(Al, Cu, Zn, Pb) relativno sporo korodiraju u morskoj vodi. Jedan od razloga za to
je i stvaranje zaštitnog sloja, ali i naslage različitih bioloških organizama koje
vremenom opkole njegovu površinu i spriječavaju dotok kisika. [1]

Morska atmosfera

Faktori koji određuju morsku atmosferu su [1]:

- vlažnost (količina vlage),

- sastav zraka (udio klorida, sumor dioksida, ugljen dioksida),
- lokacija (udaljenost od obale, visina, geografska lokacija-klima),
- orijentacija (u odnosu na osu okomito na Zemlju),
- temperatura (odnosi se na temperaturu materijala izloženog koroziji),
- sunčeva svijetlost (zagrijava materijal),
- vjetar (prenosi različite čestice),
- vrijeme nastanka zaštitnog sloja,
- utjecaj godišnjeg doba.

Morska voda
Predstavlja jedan od korozijski najagresivnijih medija u prirodi a prekriva dvije
trećine Zemljine površine. To je slana otopina pretežno natrijevog i magnezijevog
klorida u vodi. Na korozijske procese u morskoj vodi utječu [1]:

- koncentracija soli [salinitet] (salinitet od 33-37 % daje najveću korozivnost

a navedeni postotak predstavlja standardni salinitet morske vode),

- utjecaj temperature (povećanjem temperature povećava se i brzina

korozijske reakcije),

11
 - koncentracija kisika (opada sa povećanjem dubine. Kod materijala koji
grade na svojoj površini grade zaštitni sloj, porast koncentracije kisika je
pozitivna dok je za većinu obrnuto),

- utjecaj pH vrijednosti (za morsku vodu se kreće od 7.5 do 8.3. kod većine
konstrukcijskih materijala nema značajan utjecaj na koroziju. Izuzetak su
aluminijske legure),

- onečišćenje (uglavnom ima negativan utjecaj i pospješuje proces korozije i

povećava kiselost vode),

- obraštanje biljnim i životinjskim kolonijama (na dijelovima ispod

obraštenog sloja može doći do smanjenja koncentracije kisika i kasnije do
stvaranja galvanskog članka sa slobodnim metalom. Također, nakupljene
naslage mogu dovesti do stvaranja različitih vrsta kiselina koje ubrzavaju
korozijske procese.).

METODE ZAŠTITE OD KOROZIJE U BRODOGRADNJI

Svi konstrukcijski materijali su podložni nenamjernim štetnim pojavama, tj.

procesima i djelovanjima koji smanjuju njihovu upotrebnu vrijednost. Glavni
predstavnik tih negativnih aktivnosti je korozija. Ona je uglavnom izražena
prilikom kontakta materijala sa nekom fluidnom sredinom, tj. tečnošću ili gasom.
Ove procese nije moguće u potpunosti zaustaviti, ali ih je moguće u što većoj
mjeri umanjiti. Za te potrebe je razvijeno pet principijelno različitih načina od kojih
se svih pet koristi u brodogradnji. To su [1] :

1. Zaštita prevlačenjem,
2. Katodna zaštita,
3. Zaštita inhibitorima korozije,
4. Primjena korozijski postojanih materijala,
5. Konstrukcijsko – tehnološke mjere.

Zaštita prevlačenjem

Sposobnost prevlake da se odupre koroziji na duži vremenski period je važan

saradnik u čuvanju našeg uloženog novca u sami brod. Zaštitni premazi
predstavljaju primarnu barijeru između naše konstrukcije i agresivne okoline

12
broda. Pošto je brod dosta skupa konstrukcija, preporučeno je da se prije
upotrebe zaštitnih prevlaka posavjetuje sa proizvođačem o tome da li je
određena prevlaka sposobna da vrši zaštitnu funkciju u određenoj zoni broda.
Prevlake koje se koriste u cilju zaštite brodova se dijele u dvije grupe :

 Prevlake za upotrebu na novoj konstrukciji,

 Prevlake namijenjene za održavanje i popravku.

Veoma je važna zavisnost vrste prevlake koja će se primijeniti od dijela broda na

koji će ona biti primijenjena. Generalno govoreći, postoje različite zaštitne boje
koje su optimizovane za najbolje performanse i za primjenu na određenim
dijelovima. Isto tako, postoje i univerzalne prevlake koje je moguće primjenjivati
na svim mjestima, ali to je veliki nedostatak u pogledu kvaliteta zaštite.

Zaštitne boje možemo definisati kao tečno primijenjujuću prevlaku koja se suši
ili očvršćava i time stvara kontinualni zaštitni sloj na materijalu.
Sastoje se od tri glavne komponente i velikog broja sporednih komoponenti koje
se mogu naći u manjim količinama. Glavne komponente su :

 Vezivno sredstvo (engl. Binder) – dijele se u dvije grupe : termoplastični,

termopostojani;
 Pigmenti i ekstenderi (engl. Pigments and Extenders) – pigmenti koriste
se u vidu sitnog praha (npr.antikorozivni) dok ekstenderi utječu na
mehaničku čvrstoću, hemijsku otpornost itd;
Rastvarači – služe da omoguće i olakšaju nanošenje. [7]

Prije nanošenje bilo kakvog zaštitnog premaza, površinu je potrebno adekvatno

pripremiti. Pripremu je obavezno odraditi da bi se postiglo što bolje prianjanje
premaza na materijal. Ona se ogleda u čišćenju površine od prašine, okujine
(produkt valjanja čelika), postizanje ravnomjerne hrapavosti, otklanjanje
nehomogenosti nastalih zavarivanjem itd. [1]

Slika 14. Onečišćenja na površinama

13
Načini nanošenje zaštitnih prevlaka su:

 Pomoću četke ili valjka,

 Pomoću konvencionalnih uređaja,
 Pluralni bezračni sprejači.

Nanošenje zaštitnih premaza pomoću četki i valjaka se uglavnom koristi za male,

nepristupačne prostore ili u slučajevima kada se vrši nanošenje prvog sloja pa se
zahtijeva dubinsko nanošenje. Valjci se uglavnom koriste kod paluba ili drugih
ravnih površina. [7]

Slika 15. Nanošenje zaštitnih premaza na zavarene dijelove

Konvencionalni uređaji sa zrakom se uglavnom koriste za nanošenje cinkovih

silikata na ravne površine i kod premaza sa relativno niskom viskoznošću. Zrak i
boja dostrujavaju odvojeno, miješaju se i djeluju na površinu materijala. [7]

14
 Slika 16. Konvencionalni uređaj za nanošenje premaza sa zrakom

Veoma je češća primjena konvencionalnih uređaja koji ne koriste zrak već boja
izlazi pod velikim pritiskom na materijal. Ovaj način omogućava dosta
ravnomjernije nanošenje bez stanjivanja sloja.

Slika 17. Konvencionalni uređaj za nanošenje premaza na hidrauličkom

principu

15
Kod pluralnih bezračni spreječa komponente se zagrijavaju posebno, onda se
miješaju u glavi za miješanje koja je na maloj udaljenosti vrha. Neke prevlake
bez razrijeđivača ne zahtijevaju prethodno zagrijavanje, ali se oslanjaju na
sisteme visokog pritska prilikom nanošenja boje. [7]

Slika 19. Pluralni bezračni sprejači

Prilikom nanošenja zaštitnog premaza važno je voditi računa o debljini jer

previše mala debljina rezultira nekvalitetnom zaštitom dok previše velika
debljina dovodi do pucanja zaštitnog sloja. [7]

Slika 20. Nanošenje zaštitnih prevlaka na palubu i trup broda

16
Katodna zaštita

Različite metalne konstrukcije, pa tako i brodovi, u morskom okruženju mogu biti

zaštićene različitim zaštitnim prevlakama, ali čak ni nove prevlake nisu idealne, i
one će zasigurno biti oštećene ili će propadati tokom eksploatacije. Da bi se
izbjeglo često održavanje i korekcija zaštitnih prevlaka koristi se katodna zaštita.
[7]
Katodna zaštita se postiže tako da se konstrukcija učini električki negativnom u
odnosu na korozivni medij, tj. da ona postane katoda. Druga elektroda u strujnom
krugu postaje električki pozitivna i predstavlja protuelektrodu, tj. anodu. [1]
Kada se u morskoj vodi čelik polarizuje na -0.800V brzina korozije će se spustiti
na prihvatljiv nivo. Do ovog zaključka se je došlo ispitivanjem u laboratorijama i
eksperimentima na terenu. Reverzibilni potencijal može se obezbijediti
žrtvovanom (galvanskom) anodom ili katodnom zaštitom sa vanjskim izvorom
struje. [7]

Katodna zaštita sa žrtvovanom (galvanskom) anodom

Metalne površine trupa broda su katodno zaštićene njegovim povezivanjem sa

žrtvovanim elektrodama u cilju da trup broda bude metalna površina čiji je
potencijal manji od -0.800V. [7]

Slika 21. Katodna zaštita sa žrtvovanom elektrodom

Česti materijali za izradu žrtvovanih elektrodi su cink, aluminij i njihove legure.

Cink, kao i aluminij proizvode potencijal niži od -1.000V. Aluminij mora biti legiran
sa metalima kao što su kadmij, indij, živa ili kositar da bi se anoda održala
aktivnom. Ostali metali kao što su mangan, silicij ili titan se legiraju da bi se
napravio balans između aktivnosti i samo-trošenja aluminijske anode.
Cink je jedan od najstarijih galvanskih anodnih materijala.
Trenutne zaštitne osobine anoda cinka i aluminija nisu iste. Cinku je potrebno
10.7 kg materijala da bi proizveo jedan amper godišnje struje dok je aluminiju
potrebno 2.9 kg. [7]

17
 Slika 22. Uobičajeno korištena anoda

Slika 23. Previše korištene anode cinka (lijevo) i aluminija (desno)

18
 Katodna zaštita sa vanjskim izvorom struje

Ovaj način zaštite se uglavnom koristi kod brodova većih od 40m, brzih patrolnih
brodova, posebno aluminijskih brodova. Iz vanjskog izvora se stvara zaštitni tok
struje koja štiti mjesta na brodskom trupu koja su u kontaktu sa morskom vodom.
Brodski trup je najčešće preko pojačala spojen na minus pol izvora struje, dok su
na plus pol spojene anode koje se zbog mogućih oštećenja smještaju unutar
vanjskog obložnog sloja broda. Anode se uglavnom izrađuju od plemenitih –
postojanih metala (npr. platina). Područje brodskog trupa oko
postavljenih anoda treba biti zaštićeno posebnim premazima. Struja i napon
katodne zaštite mijenjaju se u ovisnosti o veličini broda, udjelu oštećene površine
dijela broda, slanosti morske vode, broju i položaju anoda.
Prednosti ovog sustava zaštite su: minimalni zahtjevi za održavanjem, visoka
pouzdanost i mogućnost kontinuirane regulacije parametara zaštite. Početni
visoki troškovi ove zaštite u odnosu na zaštitu žrtvovanim anodama vraćaju se za
oko šest godina. Nedostaci su: početni visoki troškovi, mogućnost pogrešnog
spajanja sustava što uzrokuje brzo i intenzivno korozijsko oštećivanje brodskog
trupa, a prejaka struja zaštite može oštetiti zaštitne premaze.

Slika 23. Katodna zaštita sa vanjskim izvorom struje

19
Zaštita inhibitorima korozije

Inhibitori korozije su, prema ISO 8044, definisani kao organske ili neorganske
supstance koje smanjuju brzinu korozije do prihvatljivog nivoa. [8]
Ovaj način zaštite se uglavnom primjenjuje kod dijelova konstrukcije koji su teško
pristupačni ili čak potpuno nepristupačni za kvalitetnu i dugotrajnu zaštitu od
korozije. Na brodu se uglavnom koriste za zaštitu kobilica (najniža uzdužna veza
broda), roga kormila, lista kormila, zaštitu cjevovoda, brodske opreme, električnih
kontakata itd.
Veliki dio prostora brodskih konstrukcija sadrži veliki udio klorida, visok nivo
vlažnosti i česte promjene temperature pa zbog toga, kao i zbog nepristupačnosti
većine prostora, zaštita premazima nije baš najbolji vid zaštite. Tu se koriste
isparivi inhibitori korozije u obliku praha, koji se stave u zatvoreni prostor , oni
isparavaju i šire se molekulama ulazeći u sve otvore, pore i šupljine tih prostora.
Sam proces inhibicije počinje kada pare dođu do površine i adsorbiraju se,
stvarajući tanki zaštitni film.
Prema načinu djelovanja inhibitore dijelimo na anodne, katodne i
miješane, prema tome koče li ionizaciju metala (anodnu reakciju), depolarizaciju
(katodnu reakciju) ili oba ta procesa. Posebnu skupinu čine sublimirajući (hlapivi)
inhibitori korozije (VCI) koji štite metale od atmosferske korozije. Na brodovima,
najveću primjenu nalaze sublimirajući inhibitori. [1]

Anodni inhibitori korozije

Anodni inhibitori spriječavaju ionizaciju metala, tj. na anodnim mjestima formiraju

slojeve oksida ili slabo topljivih soli i tako čine barijeru koja izolira temeljni metal.
Nastali slojevi su toliko tanki da se ne vide okom. Funkcija anodnih inhibitora je i
održavanje, obnavljanje ili pojačanje prirodnog oksidnog sloja koji se već nalazi
na metalima i legurama. Kod anodnih inhibitora treba naročito voditi računa o
njihovoj koncentraciji, jer pri određenoj nižoj koncentraciji stimuliraju neke oblike
korozije pa su stoga klasificirani kao "opasni" inhibitori. Osim intenziteta korozije,
sistemu u koji je dodan anodni inhibitor u nedovoljnoj koncentraciji mijenja se i
raspodjela korozije. Opća korozija prelazi u lokalnu koroziju (pitting). Anodni
inhibitori smanjuju brzinu korozije zbog smanjenja brzine prijelaza metalnih iona
u otopinu ili zbog smanjenja anodne površine stvaranjem netopljivih zaštitnih
slojeva.

Katodni inhibitori korozije

Smanjenje brzine korozije metala primjenom katodnih inhibitora zasniva se na

jednom od dva načina: usporavanju katodne reakcije korozijskog procesa ili
smanjenju površine katodnih dijelova metala. Katodni inhibitori uglavnom stvaraju

20
vidljive slojeve slične gelu koji su deblji od slojeva anodnih inhibitora. Katodni
inhibitori se generalno smatraju "sigurnim" jer ne uzrokuju lokalnu koroziju na
nižim koncentracijama.

Mještoviti ihnibitori korozije

Mješoviti inhibitori imaju dvostruko djelovanje, anodno i katodno. Najčešće se

radi o organskim spojevima. Glavne vrste međudjelovanja između organskih
inhibitora i metalne površine predstavljaju fizikalna adsorpcija i kemisorpcija.
Temeljna razlika između fizikalne adsorpcije i kemisorpcije leži u prirodi veze
koju čini adsorbirana molekula s površinom metala. Fizikalna adsorpcija je
uzrokovana intermolekularnim silama privlačenja koje su različite i po vrsti i po
jačini, ona je rezultat elektrostatičkih Van der Waalsovih privlačnih sila između
organskih iona i električki nabijene površine metala. Kemisorpcija je proces
vezivanja molekula na čvrstu površinu jačim vezama od fizikalnih, a koje
uključuju prijenos elektrona između adsorbata i adsorbiranih molekula. Molekule
su na površini vezane valentnim vezama istog tipa kao i u pravoj kemijskoj vezi.

Sublimirajući (hlapivi) inhibitori korozije

Sublimirajući inhibitori korozije (VCI, engl. volatile corrosion inhibitor) čine

posebnu grupu inhibitora koji štite metale od atmosferske korozije. To su
organske tvari u čvrstom stanju koje imaju dovoljno visok tlak pare da bi
sublimacijom (direktnim isparavanjem čvrste faze) učinile nekorozivnim okolni
zrak ili neki drugi plin. Koriste se u obliku praha ili se njihovom alkoholnom
otopinom natapaju papiri, odnosno spužvaste tvari (najčešće spužvasti
poliplasti). Praškasti inhibitori korozije koji se koriste za zaštitu nepristupačnih
prostora, nanose se zaprašivanjem, zamagljivanjem ili posipanjem. Nakon što se
inhibitor nanese u prostore koji se štite, na prikladan način se zatvore, kako prah
ne bi sublimirao u okoliš.

Jedan od primjera primjene sublimirajućih inhibitora je kod lista kormila.

Njegovu strukturu je komplicirano zaštititi premazima, naročito zavare i rubove
koji su potencijalno mjesto nastajanja korozijskih procesa. Isto tako nakon što se
zatvori oplata lista kormila, zaostaju oštećena mjesta od zavarivanja koja se ne
mogu popraviti i zaštititi. Sublimacijski inhibitori se upušu u list kormila kroz
provrte, upuhivanje inhibitora traje do trenutka kada na drugoj strani lista kormila
VCI prah kroz otvore ne počne izlaziti napolje. Provrti se nakon toga zatvaraju
vijcima, kako bi se, nakon prestanka inhibitorskog djelovanja mogli lahko
zamijeniti novim.

21
 Slika 24. Zaštita lista kormila sublimacijskim inhibitorima korozije

Slika 25. Zaštita kobilice, bokoštitnika i pramca broda praškastim sublimacijskim

inhibitorima korozije

22
Slika 26. Zaštita brodske opreme

Slika 27. Zaštita električne opreme

23
Primjena korozijski postojanih materijala

Primjenom korozijski postojanih metala nastoji se smanjiti afinitet za nastajanje

korozije. Izbor odgovarajućeg materijala zavisi od niza faktora, kao što su:
mehanička svojstva, očekivani vijek trajanja, estetski izgled, korozijska
postojanost i cijena.
U brodogradnji se uz klasične konstrukcijske brodograđevne čelike sve se više
koriste i korozijski postojani konstrukcijski materijali. Tu spadaju najrazličitiji
nehrđajući čelici, legure aluminija, bakra, nikla i dr. To su konstrukcijski materijali
visoke korozijske otpornosti, ali koji, u određenim eksploatacijskim uvjetima
nerijetko postaju skloni pojavi vrlo opasnih ubrzanih lokalnih korozijskih
oštećenja.
Za podvodni dio broda (brodski vijci, kingstone ventili) koriste se bakar,
bronza, CuNi legure i korozijski postojani čelici. Brodski vijci se najčešće izrađuju
od bakrenih legura, a naročito kvalitetni materijali za brodske vijke su aluminijske
bronze legirane s manganom ili niklom. Kod odabira materijala za podvodni dio
broda treba voditi računa o elektrokemijskoj koroziji. Ako je razlika potencijala
manja od 0.2V, elektrokemijska korozija će se vrlo sporo razvijati, a materijal
neće zahtijevati dodatnu zaštitu.
Iznad vodne linije uglavnom se koriste nehrđajući čelici i aluminij. Aluminijske
legure se koriste u konstrukciji broda za izgradnju nadgrađa i kućica, a kod
manjih brodova i za izgradnju trupa. Često se, kod pomorskih konstrukcija
aluminijeve legure u kontaktu s drugim metalima (nehrđajući čelik, bronca i sl.)
javlja bimetalna korozija. A najveći problem u primjeni nehrđajućih čelika
predstavlja pojava piting-a (lokalna korozija). Nehrđajući čelici u brodogradnji se
najčešće koriste za tankove tereta, cjevovode, teretne pumpe, vodene topove za
čišćenje tankova i izmjenjivače topline.

Slika 28. Materijali primijenjivani u brodogradnji

24
Konstrukcijsko - tehnološke mjere

Mnoge konstrukcijske i tehnološke mjere mogu značajno usporiti korozijski

proces i produžiti vijek trajanja opreme. Te mjere se ne mogu sistemski prikazati
jer se ne radi o šablonskom poslu nego o kreativnoj primjeni teorijskih temelja
zaštite od korozije. Neke od smjernica kojih bi se trebalo pridržavati prilikom
konstruisanja a u cilju što bolje zaštite od korozije su :

 pri izboru konstrukcijskog materijala, odnosno kombinacije takvih

materijala, obratiti pažnju na korozijsko ponašanje u predvidivim
okolnostima,

 pri dimenzionisanju elemenata uzeti u obzir opće i lokalno smanjenje

dimenzija zbog korozije u tijeku željenog vijeka trajanja,

 pri određivanju oblika i položaja pojedinog elementa, odnosno

međusobnog položaja i načina spajanja dva ili više elemenata, birati
rješenja koja, bilo lokalno, bilo svagdje smanjuju afinitet za koroziju,
povećavaju otpore djelovanju korozije ili pak olakšavaju izvođenje zaštitnih
postupaka,

 pri utvrđivanju kvalitete površine predvidjeti što je moguće glađe površine

koje će biti u dodiru s vrlo korozivnim sredinama.

25
 Slika 29. Dobra i loša konstrukcijska rješenja

Primjena ovih smjernica mora se uskladiti s funkcionalnim, estetskim i

ekonomskim zahtjevima, a isto tako i s mjerama zaštite od drugih vrsta
oštećenja.
Potrebno je izbjegavati spajanje metala različitih veličina "plemenitosti" s ciljem
izbjegavanja nastanka bimetalne korozije. Isto tako, potrebno je voditi računa da,
prilikom zavarivanja ili temeljenja ne dođe do nastanka pukotina u kojima bi se
mogla nakupljati vlaga uzrokujući pojavu korozije u procijepu.

26
5. ZAKLJUČAK

Možemo slobodno reći da je jedan od najvećih neprijatelja brodova, ali isto

tako i ostalih konstrukcija na moru korozija. Iako se danas sve više pažnje u
brodogradnji njoj posvećuje potrebno je još dosta vremena, istraživanja i
eksperimenata u cilju otkrivanja boljih i optimalnijih načina zaštite. Dodatnu
otežavajuću okolnost predstavlja agresivnost morske sredine na koju ne
možemo utjecati. Na ozbiljnost problema još nam sugerira i broj zaštita od
korozije koji se primjenjuju kod brodova. Olakšavajuću okolnost predstavlja
činjenica da su se, prošlogodišnjim istraživanjima postotak pojave i brzina
korozije kod brodova dosta umanjile.
Glavno je pitanje do koje mjere u borbi sa korozijom možemo ići i do kojeg
postotka se ona može umanjiti, ali, uz trenutni razvoj postupaka i sredstava
zaštite, za očekivati je da će buduće brodske konstrukcije imati sve bolju
imunost na nju.

27
6. LITERATURA

[1] Blaženka Huljev (2008): Primjena hlapivih inhibitora korozije u maloj

brodogradnji, FSB

[2] http://www.marinesurvey.com/yacht/corrosion_1.htm

[3] https://www.corrosionclinic.com/types_of_corrosion/Corrosion%20Fatigue.htm

[4] https://www.corrosionclinic.com/types_of_corrosion/What-is-impingement-
corrosion.htm

[5] https://www.corrosionpedia.com/definition/662/impingement-corrosion

[6] http://www.corrosionpedia.com/definition/242/cavitation-corrosion

[7] https://ww2.eagle.org/content/dam/eagle/rules-and-
guides/current/survey_and_inspection/49_application_inspection_marine_coatin
g_systems_2017/Coatings_GN_e-Jan17.pdf

[8] Philippe Dillmann (2007): Corrosion and conservation of cultural heritage

metallic artefacts, Elsevier Science

28