UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U osijeku
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM j. j. strossmayeris oessekiensis
UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U rijeci
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM fluminensis
UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U mostaru
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM mostariensis
 Co­pyrig­ht © 2009., Golden marketing-Tehnička knjiga
Sva prava pridržana

Nakladnik
Golden marketing-Tehnička knjiga
Jurišićeva 10, Zagreb

Za nakladnika
Ana Rešetar

Recenzenti
akademik Ivica Kostović
professor emeritus Predrag Keros
prof. dr. sc. Želimir Bradamante

Objavljivanje ovoga sveučilišnog udžbenika odobrio je Senat Sveučilišta u Zagrebu

odlukom kl. 032-01/09-01/1, ur. br. 380-04/38-09-5 od 14. srpnja 2009.

Objavljivanje ovoga sveučilišnog udžbenika odobrio je Senat Sveučilišta u Mostaru

odlukom ur. br. 01-122/09 od 27. siječnja 2009.

Realizaciju ovoga projekta pomogli su

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH i Pliva d.d., Zagreb

Naslov izvornika
Waldeyer Anatomie des Menschen
© Copyright 2003 by Walter de Gruyter GmbH & Co. KG, 10785 Berlin

ISBN 978-953-212-393-7
 WALDEYEROVA
ANATOMIJA ČOVJEKA
17. njemačko izdanje prerađeno u cijelosti
1. hr vatsko izdanje

Urednici njemačkog izdanja

J. Fanghänel, F. Pera, F. Anderhuber, R. Nitsch

Urednik hrvatskog izdanja

Ivan Vinter

golden marketing-tehnička knjiga

Zagreb, 2009.
Urednici njemačkog izdanja
Prof. dr. J. Fanghänel
Institut für Anatomie
Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Friedrich-Loeffler-Straβe 23 c
17487 Greifswald
e-mail: fanghaen@rz.uni-greifswald.de
Prof. dr. F. Pera
Institut für Anatomie
Wilhelms-Universität Münster
Vasaliusweg 2–4
48149 Münster
e-mail: peraf@uni-muenster.de
Knjiga ima 883 slikovna prikaza i 45 tablica
Prevoditelji
Doc. dr. sc. Vedran Katavić, docent, Zavod za ana-
tomiju “Drago Perović” Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu (pogl. 1., 2., 3.)
Prof. dr. sc. Ivana Marić, izvanredni profesor Me-
dicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (pogl. 4.,
str. 177.-224.)
Doc. dr. sc. Sanja Zoričić Cvek, docent Medicin-
skog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (pogl. 4., str
225.-277.)
Prof. dr. sc. Romana Jerković, izvanredni profesor
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (pogl.
4., str. 277.-325.)
Prof. dr. sc. Snježana Bajek, izvanredni profesor
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (pogl.
4., 325.-353.), (pogl. 9. 657.-677.)
Prof. dr. sc. Zdravko Petanjek, izvanredni profesor,
Zavod za anatomiju “Drago Perović” Medicin-
skog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (pogl. 5.)
Prof. dr. sc. Goran Šimić, izvanredni profesor, Za-
vod za anatomiju “Drago Perović” Medicinskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (pogl. 5.)
Prof. dr. sc. Ana Jo-Osvatić, redoviti profesor Medi-
cinskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku (pogl. 6.)
Prof. dr. sc. Radivoje Radić, izvanredni profesor
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku (po-
gl. 7.)
Prof. dr. sc. Irena Pintarić, izvanredni profesor Me-
dicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu (pogl. 8.)
Prof. dr. F. Anderhuber
Anatomisches Institut
Karl-Franzens-Universität Graz
Harrachgasse 21
8010 Graz
Österreich
e-mail: ander@hermes.kfunigraz.ac.at
Prof. Dr. R. Nitsch
Institut für Anatomie
Humboldt-Universität zu Berlin
Philippstraβe 12
10115 Berlin
e-mail: Robert.Nitsch@Charite.de
Prof. dr. sc. Dragica Bobinac, redoviti profesor Me-
dicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, predstoj-
nica Zavoda za anatomiju Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Rijeci (pogl. 9., str. 678.-727.)
Prof. dr. sc. Daniela Malnar, izvanredni profesor
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (pogl.
9., str. 727.-779.)
Doc. dr. sc. Petra Šimić, docent, Zavod za anatomiju
“Drago Perović” Medicinskog fakulteta Sveučili-
šta u Zagrebu (pogl. 10., str. 781.-835.)
Doc. dr. sc. Lovorka Grgurević, docent Zavoda za
anatomiju “Drago Perović” Medicinskog fakulte-
ta Sveučilišta u Zagrebu (pogl. 10., str. 839.-900.)
Prof. dr. sc. Slobodan Vukičević, redoviti profesor u
trajnom zvanju, Zavod za anatomiju “Drago Pero-
vić” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
(pogl. 11.)
Doc. dr. sc. Nataša Kovačić, docent, Zavod za ana-
tomiju “Drago Perović” Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu (pogl. 12., str. 931.-971.)
Dr. sc. Ivan Krešimir Lukić (pogl. 12., str. 931.-
971.), (pogl. 16.)
Doc. dr sc. Fran Borovečki, docent, Zavod za ana-
tomiju “Drago Perović” Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu (pogl. 13.)
Prof. dr. sc. Ljerka Ostojić, izvanredni profesor Me-
dicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru (pogl.
14. i 15.)
Proslov
Bečki anatom Josef Hyrtl (1811.–1894.) u knji-
zi Lehrbuch der Anatomie spomenuo je (citira-
no iz 9. izdanja, godine 1866.) Paawov udžbenik
iz 1615. godine i primijetio: “Ne bih ga spomi-
njao da mi nije bio toliko zabavan, što se za ana-
tomske tekstove tek rijetko može reći, čije je is-
ključivo pravo: biti dosadan, a svaki redak tvrd
i krut”. Urednici su ovo upozorenje starog maj-
stora Hyrtla uzeli k srcu.
Za ovo 17. njemačko izdanje novi su autorski
timovi sva poglavlja iznova obradili i najvećim
dijelom iznova napisali.
Novi Waldeyer trebao bi osim isrcpnog i do-
bro ilustriranog udžbenika – a sad prilagođenog
najnovijim spoznajama – biti i štivo u kojemu
se mogu skrivati osobna stajališta autora, kao
i omogućiti da se između redaka mogu iščita-
ti i druge poruke. Novom obradom poglavlja i
uključivanjem novih tema, koje nisu uobičajene
u anatomskim udžbenicima, željeli smo stvori-
ti nov vrijedan udžbenik razumljiv početnicima,
ali koji zahtijeva i potiče daljnja promišljanja
svakog čitatelja. Posebice smo uložili trud kako
bismo jasnom podjelom udžbenika stvorili crve-
nu nit vodilju, da bi knjiga bila što pristupačni-
ja učenju. U podrobnu pojmovniku prikazani su
svi anatomski i klinički stručni izrazi iz knjige
kao i njihovo jezično podrijetlo, čime su pojaš-
njeni i neobični nazivi (primjerice, musculus ga-
strocnemius – trbušasti mišić lista), a pojedini
latinsko-grčki izrazi reducirani su do jednostav-
nih izričaja.
Studenti si prilikom čitanja udžbenika postavlja-
ju pitanje: Što od ovoga moram znati na ispitu?
Ovaj je udžbenik zasigurno opsežniji jer sadrža-
va više nego tek ispitno gradivo potrebno za sre-
dišnji pismeni ispit ili gradivo čije se poznavanje
na usmenom i praktičnom dijelu ispita očekuje
od studenata; zamišljen je i kao podsjetnik za
kliničke semestre i liječničku svakodnevicu. Pri
tome se, razumljivo, uzeo u obzir katalog zna-
nja. U novome izdanju nastojali smo pridonijeti
prikazivanju doprinosa anatomije biokemiji i fi-
ziologiji te, posebice, klinici i time unaprijediti
integraciju pretklinike u kliniku što, uostalom,
novi curriculum i zahtijeva.
Čak i opsežan udžbenik ne treba niti može zami-
jeniti predavanja; niti može razgraničiti temelj-
na i ekspertna, specijalizirana saznanja, već mu
je uloga prikazati sadašnje znanje i stajališta. Na
samome je korisniku odabir želi li iz njega izvu-
ći sažetak za ispit ili rabiti ga kao temelj daljnje-
ga specijaliziranja za pojedina pitanja.
U znanstvenomu se smislu anatomija oduvijek
smatrala prirodoslovnom disciplinom; iz njezi-
nih poučavanja kao teorijskog i praktičnog uvo-
da u medicinu i liječnički posao, što posebice
postaje vidljivim studentima tijekom sekcije (ra-
zudbe), proizlazi nužan i važan odnos prema do-
naciji tijela te darivateljima. Ni znanstvenicima
niti studentima rad na tijelima ne smije biti tek
puki rad na mrtvoj materiji. Stoga smo u ovoj
knjizi naveli i misli, očekivanja i strahove stude-
nata u dvorani za razudbu.
VI Proslov
Mnoge su marljive ruke pomogle u pripremi i
stvaranju knjige, a svaki autor i urednik je osob-
no dužan zahvalu mnogim suradnicima: za po-
slove tipkanja, za stvaranje slikovnog materi-
jala, za lektoriranje i kritičku prosudbu. U našu
su zahvalu uključeni i studenti, koji su rukopi-
se čitali sa svojega stajališta, te kolege s klini-
ke za kliničke naputke i savjete za poboljšanja.
S time u vezi posebice zahvaljujemo gospođi
Esther Erdmann, glavnoj tajnici na Zavodu za
anatomiju Sveučilišta Ernst-Moritz-Arndt. Svo-
jim velikim zalaganjem i temeljitošću prepisala
je cijeli rukopis nakon brojnih ispravaka. Tako-
đer zahvaljujemo gospođi Astrid Hambrosch ko-
ja je golemim zalaganjem za mnoga poglavlja
stvorila izvrsne crteže. Srdačna hvala suradni-
Predgovor hrvatskom izdanju
Teško je i odgovorno napisati udžbenik anatomi-
je koji je prijemčljiv za studenta. Možda je bolje
za edukaciju studenata pronaći udžbenik koji je
doživio mnoga izdanja jer je to jamstvo njego-
ve kvalitete i prihvatljivosti za krajnjeg korisni-
ka. Ponukani tom mišlju odlučili smo prevesti
udžbenik za koji smatramo da je najpotpuniji i
najbolji za učenje anatomije čovjeka. Vodili smo
se mišlju da je za razumijevanje anatomije po-
trebno i predznanje embriologije te, djelomice,
histologije kako bi student razumio funkcional-
nu i topografsku anatomiju. Nadalje, anatomija
je u funkciji klinike i predmet je bez kojeg je
nemoguće klinički razmišljati. Knjiga obiluje
i kliničkim prikazima gdje je bolest posljedica
cima izdavača, posebice gospođi Ingrid Ullrich
koja nije štedjela truda u pripremi teksta i koja
je uzela u obzir svaku našu želju. Velika hvala i
gospodinu doktoru Josefu Kleineu na strpljenju
i stručnoj pomoći.
Sve čitatelje molimo da nam upute konstruktiv-
nu kritiku i savjete, jer knjiga od toga i živi.
Greifswald, Münster, Graz i Berlin,
listopada 2002.
Jochen Fanghänel
Franz Pera
Friedrich Anderhuber
Robert Nitsch
promijenjenih anatomskih i fizioloških odnosa,
tako da svakom studentu daje još dodatni poticaj
za učenje jer vidi svrsishodnost podataka kojima
anatomija svakako obiluje.
Knjiga ima brojne ilustracije, bez kojih je učenje
anatomije teško, gotovo nemoguće. Broj i ka-
kvoća ilustracija dostatni su da se i bez dodatnih
anatomskih atlasa mogu slikovno predočiti sve
anatomske strukture.
Izborom prevoditelja željeli smo da neovisno o
sveučilištu svi studenti dobiju približno jednako
predznanje iz te vrlo bitne temeljne medicinske
struke.
Prof. dr. sc. Ivan Vinter
Tko je bio Waldeyer?

Anton Johannes Waldeyer (1901.–1970.) ro-

đen je u seljačkoj obitelji u Tietelsenu u Westfa-
liji. Wilhelm von Waldeyer-Hartz (1836.–1921.)
bio je njegov prastric. Oba Waldeyera su u Pa-
derbornu stekla školsko obrazovanje i katolič-
ki pogled na svijet. Unatoč tomu, skolastičko
razmišljanje i dogmatizam Antonu su bili stra-
ni. Anatomiju je učio u Münsteru kod Emila
Ballowitza, a kasnije u Berlinu kod drugih zna-
menitih anatoma (među ostalima su to bili Ru-
dolf Fick, Franz Kopsch).

Curriculum vitae. Nakon polaganja medicin-

skog predispita studirao je u Würzburgu (s me-
đusemestrima u Münchenu, gdje je 1925. godine
diplomirao na antropološkoj temi). Već je u to
doba bio aktivan u anatomiji i dio svojega sta-
ža proveo je u toj struci. Posebice su ga s ana-
tomijom povezale studentske razudbene vježbe.
Godine 1927. polaže državni ispit. Iste godine
diplomirao je još jednom, ovaj put u Würzburgu
na temi usporedbene anatomije. Nakon toga od-
lazi u Kiel, a potom u Freiburg. Prvu profesuru Anton Johannes Waldeyer, 1901.–1970.
postiže u Kini i doživljava sve jezične i etničke (u posjedu Zavoda za anatomiju bolnice Charité)
teškoće, kao i teškoće vezane za njihov odnos
prema umrlima. Njegovi napori za optimalno (funkcionalnoj) anatomiji. Stručni svijet prepo-
obrazovanje tamo su, vjerojatno, doživjeli naj- znao je izvornost, ali je djelo procijenio kao ne-
veći poticaj. Želio je stvoriti liječnike koji raz- prilagođeno studentima. To mišljenje nisu dije-
mišljaju morfološki i funkcijski, a ne tek čiste lili studenti.
morfologe. Godine 1935. odlazi u Berlin.
Unutar jedne godine rasprodano je 1. izdanje,
Autor knjiga. Godine 1942. pojavljuje se 1. što je za to doba bilo izrazito neuobičajeno. Rat
svezak Anatomie des Menschen, ein Grundriβ je uništio opremanje 2. sveska. Izdavač se kasni-
für Studierende und Ärzte, u kojemu je pokušao je odlučio na novi početak u Beču i taj se svezak
načiniti odmak od običaja, prema primijenjenoj pojavio 1950. Budući da je 1. svezak bio razgra-
VIII Tko je bio Waldeyer?
bljen prije deset godina, moglo je 1953. godine
izaći njegovo 2. izdanje. Waldeyer je u međuvre-
menu poučavao u Münsteru, a kasnije se vratio
u Berlin. Posvetio se tamošnjoj obnovi i izgrad-
nji Zavoda za anatomiju, koji je bio razoren u
Drugomu svjetskom ratu. Nastavu je Waldeyer
prema svojim stajalištima u potpunosti iznova
osmislio, uveo je “anatomiju na živima” i stalno
se borio s prilagodbom anatomske izobrazbe sve
većim kraćenjima. U tomu je vidio veliku prijet-
nju sposobnostima promatranja i točnoga rada,
čemu se može podučiti. Htio je “da se uključiva-
njem novih polja moždane kore, stvaranjem no-
vih engrama, poboljša zadržavanje znanja, tj. da
se slikovne uspomene čvršće usidre.”
Eponimi. Dok je središnji dio djelatnosti Antona
Waldeyera bio obrazovanje studenata, za većinu
poveznica prezimena s anatomskim entitetima
zaslužan je Wilhelm Waldeyer-Hartz. Mnoge od
njih su posebnoga kliničkog značenja (Waldeye-
rov ždrijelni prsten).
Odnos prema studentima. Među svojim je stu-
dentima oniži, snažni Anton Waldeyer bio omi-
ljen, poznat po ljubaznosti i spremnosti na po-
moć. Tijekom ispita su ga se pak bojali. Svojom
je “hvataljkom”, kako je nazivao anatomsku pin-
cetu (kojom je svako malo dopunjavao lulu), po-
kazivao pojedine anatomske strukture, koje su
potom studenti morali kratko i točno imenovati.
Nije volio studentsko izmotavanje.
Autori i suradnici

Autori

Prof. dr. F. Anderhuber PD dr. J. Giebel

Anatomisches Institut Institut für Anatomie
Karl-Franzens-Universität Graz Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Harrachgasse 21, 8010 Graz, Austrija Friedrich-Loeffler-Straße 23c, 17487 Greifswald
PD dr. H. Bade Prof. dr. Th. Kocher
Zentrum Anatomie Zentrum für Zahn-, Mund- und Kieferheilkunde
Universität Köln Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Joseph-Stelzmann-Straße 9, 50931 Köln Rotgerberstraße 8, 17487 Greifswald
PD dr. I. Bechmann Prof. dr. J. Koebke
Institut für Anatomie Zentrum Anatomie
Humboldt-Universität zu Berlin Universität Köln
Philippstraße 12, 10115 Berlin Joseph-Stelzmann-Straße 9, 50931 Köln
PD dr. Th. Beck Dr. Th. Koppe
Institut für Anatomie Institut für Anatomie
Universität Rostock Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Gertrudenstraße 9, 18055 Rostock Friedrich-Loeffler-Straße 23c, 17487 Greifswald
PD dr. A. Brehmer Prof. dr. D. Kubein-Meesensburg
Anatomisches Institut
Zentrum Zahn-, Mund- und Kieferkrankheiten
Friedrich-Alexander-Universität
Georg-August-Universität Göttingen
Erlangen-Nürnberg
Robert-Koch-Straße 40, 37075 Göttingen
Krankenhausstraße 9, 91054 Erlangen
Dr. C. Lemke
Prof. dr. J. Fanghänel
Institut für Anatomie
Institut für Anatomie
Friedrich-Schiller-Universität Jena
Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Friedrich-Loeffler-Straße 23c, 17487 Greifswald Teichgraben 7, 07743 Jena

PD dr. T. J. Filler Prof. dr. W. Linß

Institut für Mikrotherapie Institut für Anatomie
Universität Witten/Herdecke Friedrich-Schiller-Universität Jena
Universitätsstraße 142, 44799 Bochum Teichgraben 7, 07743 Jena

Prof. dr. R. H. W. Funk Ass. prof. dr. H. Maurer

Institut für Anatomie Institut für Anatomie
Technische Universität Dresden Leopold-Franzens-Universität Innsbruck
Fetscherstraße 74, 01307 Dresden Müllerstraße 59, 6010 Innsbruck, Austrija
X Autori i suradnici
Dr. B. Miehe
Institut für Anatomie
Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Friedrich-Loeffler-Straße 23c, 17487 Greifswald
Prof. em. dr. H. Nägerl
Zentrum für Zahn-, Mund- und Kieferkrankheiten
Georg-August-Universität Göttingen
Robert-Koch-Straße 40, 37075 Göttingen
Prof. dr. R. Nitsch
Institut für Anatomie
Humboldt-Universität zu Berlin
Philippstraße 12, 10115 Berlin
Prof. dr. F. Pera
Institut für Anatomie
Wilhelms-Universität Münster
Vesaliusweg 2-4, 48149 Münster
Dr. E. T. Peuker
Institut für Mikrotherapie
Universität Witten/Herdecke
Universitätsstraße 142, 44799 Bochum
PD dr. A. Prescher
Institut für Anatomie I
Rheinisch-Westfälische Technische Hochschule
Aachen
Pauwelsstraße 30, 52074 Aachen
Suradnici
Izdavač i autori zahvaljuju sljedećim znanstvenicima i studentima koji su nas pratili u radu na tekstu
i pomogli stručnim savjetima i upozorenjima, dajući klinička i kritička opažanja.
Dr. G. Arnold
Neurologische Klinik
Humboldt-Universität zu Berlin
Schumannstraße 20/21, 10098 Berlin
PD dr. E. Beinder
Frauenklinik
Friedrich-Alexander-Universität
Erlangen-Nürnberg
Universitätsstraße 21-23, 91054 Erlangen
Dr. Th. Berns
Abt. für Allgemein- und Viszeralchirurgie
St. Agnes Hospital
Barloer Weg 125, 46379 Bocholt
Prof. dr. G. Reiss
Anatomisches Institut
Universität Witten/Herdecke
Alfred-Herrhausen-Straße 50, 58448 Witten
Prof. dr. H.-M. Schmidt
Anatomisches Institut
Rheinische Friedrich-Wilhelm-Universität Bonn
Nußalee 10, 53115 Bonn
Prof. dr. H.-P. Schmiedebach
Institut für Geschichte der Medizin
Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Walter-Rathenau-Straße 48, 17487 Greifswald
Prof. dr. E. Schulte
Anatomisches Institut
Johannes-Gutenberg-Universität Mainz
Saarstraße 19-21, 55099 Mainz
PD dr. Chr. Splieth
Zentrum für Zahn-, Mund- und Kieferheilkunde
Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Rotgerberstraße 8, 17487 Greifswald
Dr. J. Weingärtner
Institut für Anatomie
Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Friedrich-Loeffler-Straße 23c, 17487 Greifswald
Prof. dr. H. Bünte
Klinik und Poliklinik für Allgemeine Chirurgie
Westfälische Wilhelms-Universität Münster
Waldeyerstr. 1, 48149 Münster
cand. med. I. Dölken
Fritz-Reuter-Weg 11, 17509 Lubmin
Prof. dr. D. Eichner
Institut für Anatomie
Westfälische Wilhelms-Universität Münster
Vesaliusweg 2-4, 48149 Münster
Autori i suradnici XI
Dr. J. Fanghänel
Zentrum für Zahn-, Mund- und Kieferheilkunde
Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Rotgerberstraße 8, 17487 Greifswald
Dr. G. Fischer
Institut für Anatomie
Westfälische Wilhelms-Universität Münster
Vesaliusweg 2-4, 48149 Münster
Dr. H.-J. Goller
II. Chirurgische Klinik
Klinikum Coburg
Ketschendorfer Straße 35, 96450 Coburg
Prof. dr. D. H. W. Grönemeyer
Institut für Mikrotherapie
Universität Witten/Herdecke
Universitätsstraße 142, 44799 Bochum
PD dr. B. Ebert-Hampel
Institut für Medizinische Psychologie
Westfälische Wilhelms-Universität Münster
Heekweg 43, 48161 Münster
cand. med. B. Hoffmeister
Meissenweg 9, 58285 Gevelsberg
Prof. dr. W. Hosemann
Klinik für Hals-, Nasen- Ohrenkrankheiten
Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Walter-Rathenau-Straße 43-45, 17487 Greifswald
Dr. D. Ihlow
Klinik und Poliklinik für Zahn-, Mund-
und Kieferheilkunde
Abt. Kieferorthopädie
Georg-August-Universität
Robert-Koch-Straße 40, 37075 Göttingen
PD dr. E. Kauschke
Institut für Anatomie
Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Friedrich-Loeffler-Straße 23c, 17487 Greifswald
Prof. dr. Chr. Kessler
Klinik und Poliklinik für Neurologie
Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Ellernholzstraße 1-2, 17487 Greifswald
cand. med. V. Koberstein
Rotgerberstraße 5, 17489 Greifswald
Prof. em. dr. B. Lindemann
Institut für Physiologie
Medizinischer Campus Universität des Saarlandes
Gebäude 58
66421 Homburg/Saar
Prof. dr. G. Lorenz
Institut für Pathologie
Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Friedrich-Loeffler-Straße 23e, 17487 Greifswald
Prof. dr. G. Meyer
Zentrum für Zahn-, Mund- und Kieferheilkunde
Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Rotgerberstraße 8, 17487 Greifswald
Dr. U. Meyer
ehemals Institut für Anatomie
Humboldt-Universität zu Berlin
Philippstraße 12, 10115 Berlin
Dr. Chr. Peuker
Abt. für Kernspintomografie
Clemenshospital Münster
Düesbergweg 124, 48152 Münster
Prof. dr. R. Rettig
Institut für Physiologie
Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Greifswalder Straße 11c, 17495 Karlsburg
Prof. em. dr. W. Richter
Institut für Anatomie
Humboldt-Universität zu Berlin
Philippstraße 12, 10115 Berlin
PD dr. W. Rösch
Urologische Klinik
Friedrich-Alexander-Universität
Erlangen-Nürnberg
Krankenhausstraße 12, 91054 Erlangen
Dr. E. Rumpel
Institut für Anatomie
Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Friedrich-Loeffler-Straße 23c, 17487 Greifswald
Dr. F. Stahnisch
Institut für Geschichte und Ethik der Medizin
Friedrich-Alexander-Universität
Erlangen-Nürnberg
Glückstraße 10, 91054 Erlangen
XII Autori i suradnici
Doz. dr. M. Vahlensieck
Radiologische Gemeinschaftspraxis
Endenicher Straße 81, 53115 Bonn
Dr. M. Wiesner
Ostseeklinik Kühlungsborn
Waldstraße 51, 18225 Kühlungsborn
Prof. dr. F. Wilhelm
Klinik und Poliklinik für Augenheilkunde
Martin-Luther-Universität Halle/Wittenberg
Magdeburger Straße 28, 06112 Halle/Saale
Nadalje, za pomoć zahvaljujemo
MRT slike i CT-slike mozga
Dr. J. Rohman, V. Romahn
Radiologische Gemeinschaftspraxis Coburg
Ketschendorferstr. 33, 96450 Coburg
Funkcionalne MRT slike
PD dr. S. Brandt, prof. dr. A. Villringer
Neurologische Klinik
Humboldt-Universität Berlin
Schumannstraße 20/21, 10098 Berlin
Preparatori
Dipl. ing. G. Wilke
Institut für Anatomie
Humboldt-Universität zu Berlin
Philippstraße 12, 10115 Berlin
cand. med. A. Winkelmann
Institut für Anatomie
Humboldt-Universität zu Berlin
Philippstraße 12, 10115 Berlin
Dr. M. Zenker
Institut für Humangenetik
Friedrich-Alexander-Universität
Erlangen-Nürnberg
Schwabachanlage 10, 91054 Erlangen
Dr. R. Zschenderlein
Neurologische Klinik
Humboldt-Universität zu Berlin
Schumannstraße 20/21, 10098 Berlin
Fotografije i grafikoni
A. Hambrosch, A. Stelzl
Anatomisches Institut
Karl-Franzens-Universität Graz
Harrachgasse 21, 8010 Graz
S. Lewandowski, B. Mannsfeld,
D. Wachenschwanz
Institut für Anatomie
Humboldt-Universität zu Berlin
Philippstraße 12, 10115 Berlin
I. Dirks
Institut für Anatomie
Ernst-Moritz-Arndt-Universität Greifswald
Friedrich-Loeffler-Straße 23c, 17487 Greifswald
J. Geiling
Institut für Anatomie
Friedrich-Schiller-Universität Jena
Teichgraben 7, 07743 Jena
Administrativna i tajnička podrška
M. Pollrich
Institut für Anatomie
Humboldt-Universität zu Berlin
Philippstraße 12, 10115 Berlin
Sadržaj
1. Značenje i područja anatomije – orijentacija na ljudskome tijelu
Franz Pera, Jochen Fanghänel, Timm J. Filler i Hans-Peter Schmiedebach
1.1. Što je anatomija?...................... 1
1.1.1. Definicija humane anatomije..... 1
1.1.2. Podjela........................................ 1
1.1.2.1. Stručna usmjerenja anatomije.... 1
1.1.2.2. Mogućnosti prikaza
u anatomiji.................................. 2
1.1.3. Značenje struke.......................... 3
1.2. Umiranje i smrt........................ 4
1.3. Uvod u sekciju.......................... 5
1.3.1. Tko su darivatelji tijela.............. 5
1.3.2. Što se točno događa
tijekom sekcije........................... 5
1.3.3. Pravna pitanja............................. 6
2. Opća anatomija
Timm J. Filler, Elmar T. Peuker, Franz Pera, Erik Schulte, Jochen Fanghänel,
Cornelius Lemke i Hans Nägerl
2.1. Plan građe ljudskog tijela........ 15
2.1.1. Građa ljudskog tijela.................. 15
2.1.2. Spolni dimorfizam...................... 16
2.1.3. Tipovi građe tijela...................... 17
2.1.4. Rast............................................. 19
2.1.4.1. Dječji rast i razvoj...................... 19
2.1.4.2. Rast na razini organa i stanica.... 20
2.1.5. Organi i organski sustavi............ 21
2.2. Sustav za pokretanje................ 22
2.2.1. Ossa, kosti.................................. 22
2.2.1.1. Građa kosti................................. 22
2.2.1.2. Vrste kosti.................................. 24
2.2.1.3. Krvna opskrba kosti................... 26
2.2.1.4. Oblici kostiju.............................. 26
2.2.1.5. Stvaranje kosti............................ 27
1.3.4. Psihička situacija........................ 6
1.3.5. Priprema za sekciju.................... 7
1.3.6. Daljnje misli o sekciji................ 7
1.4. Konzervacija tijela................... 8
1.5. Orijentacija na ljudskomu
tijelu, osi, ravnine tijela
i opisi smjera............................. 9
1.5.1. Iz povijesti.................................. 9
1.5.2. Orijentacija na tijelu................... 12
1.5.2.1. Osi.............................................. 12
1.5.2.2. Ravnine...................................... 12
1.5.2.3. Opisi smjera............................... 13
1.5.2.4. Smjerovi kretanja i opisi............ 14
2.2.1.6. Apofize....................................... 28
2.2.1.7. Biomehanika kosti...................... 29
2.2.1.8. Klinički pogled........................... 30
2.2.2. Spojevi kostiju............................ 30
2.2.2.1. Kontinuirani spojevi kostiju....... 31
2.2.2.2. Diskontinuirani spojevi
kostiju......................................... 32
2.2.3. Skeletni mišići............................ 41
2.2.3.1. Građa skeletnog mišića.............. 41
2.2.3.2. Biomehanika mišića................... 43
2.2.3.3. Rast............................................. 45
2.2.3.4. Mišićne omče............................. 45
2.2.3.5. Inervacija/živčana opskrba......... 46
2.2.3.6. Propriocepcija aktivnoga dijela
sustava za pokretanje................. 46
XIV Sadržaj
2.2.3.7. Pomoćni organi mišića............... 47
2.3. Krvožilni sustav........................ 49
2.3.1. Krvotok...................................... 49
2.3.1.1. Zadaće i podjela
krvožilnog sustava...................... 49
2.3.1.2. Veliki i mali krvotok.................. 51
2.3.1.3. Portalni krvotok.......................... 51
2.3.1.4. Prenatalni krvotok...................... 51
2.3.1.5. Uteroplacentni krvotok.............. 52
2.3.2. Krvna žile................................... 52
2.3.2.1. Zadaće i podjela
krvožilnoga sustava.................... 52
2.3.2.2. Opća građa stijenke.................... 53
2.3.2.3. Mehanika krvožilnoga sustava... 54
2.3.2.4. Krvni tlak................................... 55
2.3.2.5. Raspodjela krvi
u krvnome sustavu..................... 56
2.3.2.6. Receptori u stijenkama
krvnih žila.................................. 56
2.3.2.7. Živčana opskrba......................... 56
2.3.2.8. Endokrini i parakrini regulatori. 57
2.3.2.9. Redoslijed, tijek
i rastezljivost žila....................... 57
2.3.2.10. Arterije i arteriole....................... 58
2.3.2.11. Kapilare i sinus........................... 60
2.3.2.12. Vene i venule.............................. 61
2.3.2.13. Vrste krvnih žila
po načinu opskrbe...................... 64
2.3.2.14. Žile koje priječe otjecanje krvi... 64
2.3.2.15. Anastomoze................................ 64
2.3.2.16. Anatomski i funkcionalno
završne žile................................. 66
2.3.2.17. Vasa vasorum............................. 67
2.3.3. Pregledni prikaz velikih
arterijskih stabala....................... 67
2.3.3.1. Tjelesni krvotok......................... 67
2.3.3.2. Plućni krvotok............................ 70
2.3.4. Kratki prikaz velikih
venskih stabala........................... 70
2.3.4.1. Tjelesni krvotok......................... 70
2.3.4.2. Plućni krvotok............................ 70
2.4. Sanguis, krv.............................. 71
2.4.1. Sastav i djelovanje..................... 71
2.4.2. Krvna plazma............................. 71
2.4.3. Krvne stanice.............................. 71
2.4.3.1. Eritrociti..................................... 71
2.4.3.2. Leukociti.................................... 72
2.4.4. Hematopoeza, stvaranje krvi...... 76
2.4.4.1. Primitivna hematopoeza............. 76
2.4.4.2. Definitivna hematopoeza............ 77
2.4.4.3. Postnatalna hematopoeza........... 79
2.5. Mehanizam i organi
imunološkog odgovora............. 82
2.5.1. Nespecifična imunost................. 83
2.5.2. Specifična imunost..................... 83
2.5.2.1. Antigeni (Ag)............................. 83
2.5.2.2. Limfociti..................................... 84
2.5.3. Imunokompetentni organi,
limfatično tkivo.......................... 86
2.5.3.1. Nodus lymphaticus
(nodus lymphoideus, lymphonodus),
limfni čvorovi............................. 86
2.5.4. Vasa lymphatici (lymphoidei),
limfne žile.................................. 88
2.5.4.1. Podjela limfnih žila.................... 88
2.5.4.2. Tijek limfe.................................. 88
2.5.4.3. Tonzile (mandule), krajnici........ 90
2.5.4.4. Thymus, prsna žlijezda (timus). 90
2.5.4.5. Splen (lien), slezena................... 90
2.5.4.6. Limfno tkivo povezano sa
sluznicama (MALT, mucosa
associated lymphatic tissue)....... 90
2.5.4.7. Appendix vermiformis, crvuljak. 91
2.6. Systema nervosum,
živčani sustav............................ 91
2.6.1. Podjela živčanog sustava........... 91
2.6.2. Temeljni pojmovi
o čovječjemu mozgu.................. 92
2.6.3. Funkcionalni sustavi središnjega
živčanog sustava (SŽS).............. 93
2.6.4. Organa sensuum, osjetni organi. 94
2.6.5. Pars peripherica (systema
nervosum periphericum),
periferni živčani sustav.............. 94
2.6.5.1. Moždinski živci, nn. spinales..... 94
2.6.5.2. Nn. craniales, mozgovni
(kranijalni) živci......................... 96
2.6.5.3. Anastomoze i stvaranje spletova. 96
2.6.5.4. Periferna i radikularna
inervacija kože........................... 97
2.6.6. Divisio autonomica
(pars autonomia systematis
nervosi peripherici), vegetativni
živčani sustav (VŽS).................. 98
Sadržaj XV
2.6.6.1. Pregledni prikaz VŽS-a.............. 99
2.6.6.2. Građa.......................................... 100
2.6.6.3. Transmiteri VŽS-a
i njihovi receptori....................... 102
2.6.6.4. Razvoj VŽS-a............................. 102
2.6.6.5. Pars sympathica, simpatikus...... 104
3. Opća embriologija
Axel Brehmer
3.1. Određivanje stadija, stadiji..... 113
3.2. Temeljni pojmovi...................... 114
3.3. Gametogeneza, proontogeneza,
progeneza.................................. 115
3.3.1. Genetski materijal...................... 116
3.3.2. Stanični ciklus,
stanična dioba............................ 117
3.3.3. Genetske gametopatije............... 120
3.3.4. Progeneza u muškarca................ 122
3.3.4.1. Testis, primarna spolna žlijezda,
sjemenik..................................... 122
3.3.4.2. Stvaranje spermija,
spermatogeneza, spermiogeneza,
spermiji....................................... 123
3.3.4.3. Sekundarne (akcesorne)
spolne žlijezde, sperma.............. 125
3.3.5. Progeneza u žena........................ 125
3.3.5.1. Primarne spolne žlijezde,
jajnici, ovariji............................. 125
3.3.5.2. Oogeneza, folikulogeneza,
ovulacija..................................... 126
3.3.5.3. Hormoni, ciklus.......................... 129
3.3.6. Sprječavanje trudnoće,
kontracepcija.............................. 130
3.4. Blastogeneza............................. 131
3.4.1. Prvi razvojni tjedan (1. ET):
oplodnja, transport u jajovodu... 131
3.4.1.1. Fertilisatio, oplodnja.................. 131
3.4.1.2. Morula........................................ 134
3.4.1.3. Blastocista.................................. 134
3.4.2. Drugi razvojni tjedan (2. ET):
implantacija, dvoslojni
zametni štit s dva listića............. 136
3.4.2.1. Trofoblast: implantacija............. 136
3.4.2.2. Embrioblast:
dvoslojni zametni štit................. 138
2.6.6.6. Pars parasympathica,
parasimpatikus........................... 106
2.6.6.7. Trofička inervacija..................... 109
2.6.6.8. Refleksi....................................... 109
2.6.6.9. Nadređena vegetativna središta. 111
2.6.6.10. Enterični živčani sustav (ENS). 111
3.5. Embriogeneza........................... 140
3.5.1. Treći tjedan razvoja (3. ET):
troslojni zametni štit................... 140
3.5.1.1. Gastrulacija................................ 140
3.5.1.2. Neurulacija................................. 142
3.5.1.3. Diferenciranje intraembrijskoga
mezoderma................................. 145
3.5.1.4. Intraembrijska šupljina, celom... 146
3.5.1.5. Prasegmenti, somiti.................... 147
3.5.1.6. Krvne žile................................... 148
3.5.2. Četvrti tjedan razvoja (4. ET):
savijanje embrija........................ 148
3.5.3. Razvoj oblika do 8. tjedna
razvoja (5.–8. ET)...................... 153
3.5.3.1. Područje glave i vrata................. 153
3.5.3.2. Trup............................................ 156
3.5.4. Pregledni prikaz blastogeneze
i embriogeneze........................... 156
3.6. Fetogeneza, porođaj,
znakovi zrelosti......................... 157
3.6.1. Fetogeneza................................. 157
3.6.2. Porođaj....................................... 157
3.6.3. Znakovi zrelosti novorođenčeta. 158
3.7. Placenta, posteljica,
fetalne ovojnice 3. ET-a............ 158
3.7.1. Nastanak placentnih resica......... 158
3.7.2. Sazrijevanje posteljice,
placentna barijera....................... 159
3.7.3. Slojevi posteljice,
dijelovi posteljice....................... 161
3.7.4. Zrela posteljica........................... 162
3.7.5. Uloga posteljice.......................... 163
3.7.6. Fetalne ovojnice......................... 163
3.7.7. Funiculus umbilicalis,
pupkovina (pupčana vrpca)........ 165
3.8. Blizanci...................................... 165
XVI Sadržaj
3.9. Teratologija, znanost o
poremećajima razvoja............. 167
3.9.1. Podjela malformacija................. 167
3.9.2. Oblici malformacija................... 168
3.9.3. Specifičnost razdoblja
nastajanja malformacija............. 169
3.9.4. Uzroci malformacija.................. 169
3.10. Morfološki aspekti
prenatalne medicine................. 170
3.10.1. Znakovi trudnoće, rast maternice. 170
4. Caput et collum, glava i vrat
Jochen Fanghänel i suradnici Jürgen Giebel, Thomas Koppe, Bärbel Miehe, Christian Splieth,
Thomas Kocher, Jens Weingärtner i Dietmar Kubein-Meesenburg
4.1. Razvoj kostiju lubanje,
ždrijelno crijevo........................ 178
4.1.1. Ontogeneza lubanje.................... 178
4.1.1.1. Razvoj neurokranija................... 178
4.1.1.2. Razvoj viscerokranija
i ždrijelnog crijeva..................... 181
4.1.2. Filogeneza.................................. 184
4.1.2.1. Proporcijski pomaci
neurokranija i viscerokranija
u korist neurokranija.................. 184
4.1.2.2. Pregib baze lubanje.................... 185
4.1.2.3. Ostali činitelji u oblikovanju
lubanje........................................ 185
4.1.3. Kraniofacijalni rast..................... 186
4.1.4. Malformacije.............................. 186
4.1.4.1. Cranioschisis.............................. 186
4.1.4.2. Kraniosinostoze, kraniostenoze,
stenocefalija............................... 187
4.1.4.3. Sindromi, sustavna oboljenja..... 187
4.2. Pogledi na lubanju................... 188
4.2.1. Norma verticalis, pogled odozgo. 188
4.2.2. Norma lateralis,
pogled postranično..................... 188
4.2.3. Norma frontalis, pogled sprijeda 190
4.2.4. Norma occipitalis, pogled straga. 191
4.2.5. Pogled iznutra na kalvariju........ 191
4.3. Kosti lubanje............................. 191
4.3.1. Neurocranium............................. 191
4.3.1.1. Os frontale, čeona kost............... 191
4.3.1.2. Os occipitale, zatiljna kost......... 192
4.3.1.3. Os sphenoidale, klinasta kost..... 192
3.10.2. Trajanje trudnoće,
gestacijska dob........................... 170
3.10.3. Metode prenatalne dijagnostike
i terapije...................................... 171
3.10.3.1. Slikovni prikaz ultrazvukom
(sonografija)............................... 171
3.10.3.2. Određivanje dobi i veličine
ultrazvukom............................... 172
3.10.3.3. Invazivne metode....................... 173
3.10.3.4. Prenatalna terapija...................... 173
4.3.1.4. Os parietale, tjemena kost.......... 196
4.3.1.5. Ossa suturalia, kosti šavova
i kosti fontanela.......................... 196
4.3.1.6. Os temporale, sljepoočna kost... 197
4.3.2. Viscerocranium.......................... 200
4.3.2.1. Os ethmoidale, sitasta kost......... 200
4.3.2.2. Concha nasalis inferior,
donja nosna školjka.................... 200
4.3.2.3. Os nasale, nosna kost................. 201
4.3.2.4. Vomer, raonik............................. 201
4.3.2.5. Os lacrimale, suzna kost............. 201
4.3.2.6. Os zygomaticum, jagodična kost 201
4.3.2.7. Os palatinum, nepčana kost....... 201
4.3.2.8. Maxilla, gornja čeljust................ 202
4.3.2.9. Mandibula, donja čeljust............ 203
4.3.2.10. Usporedba gornje i donje čeljusti 205
4.3.2.11. Os hyoideum, jezična kost......... 205
4.3.2.12. Ossicula auditus, slušne koščice. 206
4.3.3. Spolna dismorfija....................... 206
4.4. Basis cranii, baza lubanje........ 206
4.4.1. Basis cranii externa,
vanjska površina baze lubanje.... 206
4.4.1.1. Prednji dio.................................. 206
4.4.1.2. Srednji dio.................................. 207
4.4.1.3. Stražnji dio................................. 208
4.4.2. Basis cranii interna, unutarnja
površina lubanjske baze............. 209
4.4.2.1. Fossa cranii anterior,
prednja lubanjska jama............... 209
4.4.2.2. Fossa cranii media,
srednja lubanjska jama............... 211
Sadržaj XVII
4.4.2.3. Fossa cranii posterior,
stražnja lubanjska jama.............. 213
4.5. Konstrukcijska građa lubanje. 214
4.5.1. Pojačanja lubanjske konstrukcije 214
4.5.2. Pneumatizacija i potporni stupovi
za prijenos žvačnog tlaka........... 214
4.5.3. Osobitosti građe mandibule....... 215
4.5.4. Uloga dure mater........................ 215
4.5.5. Praktično značenje
okvirne konstrukcije................... 216
4.6. Šupljine i jame.......................... 217
4.6.1. Viscerokranium.......................... 217
4.6.1.1. Orbita, očna šupljina.................. 217
4.6.1.2. Otvori orbite............................... 218
4.6.1.3. Sadržaj orbite............................. 219
4.6.1.4. Cavitas nasi, nosna šupljina
i sinus paranasales,
paranazalni sinusi....................... 219
4.6.2. Postranični prostori lubanje....... 219
4.6.2.1. Fossa temporalis,
sljepoočna jama.......................... 219
4.6.2.2. Fossa infratemporalis,
podsljepoočna jama.................... 220
4.6.2.3. Fossa pterygopalatina,
krilnonepčana jama.................... 220
4.7. Zglobovi glave........................... 221
4.7.1. Zglobovi glave........................... 221
4.7.2. Articulatio temporomandibularis,
čeljusni zglob............................. 221
4.7.2.1. Embriologija............................... 221
4.7.2.2. Građa.......................................... 221
4.7.2.3. Krvne žile i živci........................ 222
4.7.2.4. Mehanika čeljusnoga zgloba...... 222
4.7.2.5. Suvremene spoznaje u
izučavanju čeljusnoga zgloba..... 223
4.8. Musculi capitis et colli,
muskulatura glave i vrata........ 225
4.8.1. Musculi capitis, mišići glave...... 225
4.8.1.1. Musculi faciei,
mimična muskulatura................. 225
4.8.1.2. Mm. masticatorii, žvačni mišići. 231
4.8.2. Mišići vrata................................ 234
4.8.2.1. Vratni mišići površinskog sloja. 234
4.8.2.2. Srednji sloj vratne muskulature. 236
4.8.2.3. Zajedničko djelovanje vratne,
žvačne i zatiljne muskulature..... 240
4.8.3. Fascije i prostori vrata................ 240
4.8.3.1. Fascia cervicalis, vratna fascija. 240
4.8.3.2. Prostori i lože vrata.................... 242
4.9. Arterije glave i vrata................ 244
4.9.1. A. carotis communis,
zajednička arterija glave............. 244
4.9.2. A. carotis interna,
unutarnja arterija glave............... 244
4.9.3. A. carotis externa,
vanjska arterija glave................. 245
4.9.3.1. Ventralne grane.......................... 245
4.9.3.2. Medijalna grana.......................... 247
4.9.3.3. Dorzalne grane........................... 247
4.9.3.4. Završne grane............................. 248
4.9.4. A. subclavia, potključna arterija. 249
4.10. Vene glave i vrata..................... 249
4.10.1. Vene u lubanji............................. 250
4.10.2. Vene mekih dijelova glave......... 251
4.10.3. Venski spletovi........................... 252
4.10.4. Velike odvodne vene.................. 252
4.11. Vasa lymphatica,
nodi lymphatici (lymphoidei)
capitis et colli, limfne žile
i limfni čvorovi glave i vrata.... 253
4.11.1. Glavni putovi otjecanje limfe..... 253
4.11.2. Regionalni limfni čvorovi glave. 253
4.11.3. Regionalni limfni čvorovi vrata. 254
4.12. Nervi craniales, nervi cervicales,
živci glave i vrata...................... 255
4.12.1. Nn. capitales, moždani živci,
živci glave.................................. 255
4.12.2. Plexus cervicalis, vratni splet..... 267
4.12.2.1. Kožne grane............................... 267
4.12.2.2. Mišićne grane............................. 268
4.12.3. Simpatikus glave........................ 269
4.12.4. Parasimpatikus glave.................. 269
4.13. Cavitas oris, usna šupljina....... 270
4.13.1. Lingua, jezik............................... 272
4.13.1.1. Građa.......................................... 272
4.13.1.2. Žile i živci.................................. 276
4.13.2. Glandulae salivariae majores,
velike žlijezde slinovnice glave. 277
4.13.2.1. Glandula parotidea,
doušna žlijezda........................... 278
4.13.2.2. Glandula submandibularis,
podčeljusna žlijezda................... 279
4.13.2.3. Glandula sublingualis,
podjezična žlijezda..................... 280
XVIII Sadržaj
4.13.3. Dentes, zubi i parodontium,
fiksacijski aparat zuba................ 281
4.13.3.1. Embriologija............................... 282
4.13.3.2. Funkcija i građa zubala.............. 285
4.13.3.3. Makroskopska građa zuba.......... 287
4.13.3.4. Mikroskopska građa zuba.......... 288
4.13.3.5. Parodontium,
fiksacijski aparat zuba................ 292
4.13.3.6. Opis pojedinih zuba................... 296
4.13.3.7. Okluzija zubnih nizova.............. 299
4.13.4. Palatum, nepce........................... 299
4.13.4.1. Građa nepca................................ 299
4.13.4.2. Isthmus faucium, ždrijelni tjesnac. 302
4.14. Pharynx, ždrijelo...................... 302
4.14.1. Položaj i fiksacija ždrijela.......... 303
4.14.2. Podjela ždrijelne šupljine
i sadržaj ždrijela......................... 303
4.14.2.1. Unutarnji izgled ždrijela............. 303
4.14.2.2. Histologija.................................. 305
4.14.3. Musculi pharyngis,
mišići ždrijela............................. 306
4.14.3.1. Stezači ždrijela (konstriktori)..... 306
4.14.3.2. Podizači ždrijela (levatori)......... 309
4.14.3.3. Akt gutanja................................. 309
4.14.4. Žile i živci ždrijela..................... 311
4.14.5. Tonsillae, krajnici, tonzile.......... 311
4.15. Cavitas nasi et sinus
paranasales, nosna šupljina
i paranazalne šupljine.............. 312
4.15.1. Cavitas nasi, nosna šupljina....... 313
4.15.1.1. Vanjski nos................................. 313
4.15.1.2. Vestibulum nasi,
predvorje nosne šupljine............ 315
4.15.1.3. Cavitas nasi, nosna šupljina....... 315
4.15.1.4. Žile i živci.................................. 318
4.15.2. Sinus paranasales,
paranazalne šupljine................... 321
4.15.2.1. Sinus maxillaris,
šupljina gornje čeljusti............... 322
4.15.2.2. Sinus frontalis,
šupljina čeone kosti.................... 323
4.15.2.3. Cellulae ethmoidales,
šupljine sitaste kosti................... 324
4.15.2.4. Sinus sphenoidalis,
šupljina klinaste kosti................. 324
4.16. Larynx, grkljan........................ 325
4.16.1. Skelet grkljana............................ 326
4.16.2. Vezivni spojevi grkljana............. 327
4.16.3. Zglobovi grkljana....................... 329
4.16.4. Musculi laryngis,
mišići grkljana............................ 329
4.16.5. Cavitas laryngis,
šupljina grkljana......................... 332
4.16.6. Žile i živci.................................. 335
4.16.7. Spolne i dobne razlike................ 336
4.16.8. Odnosi grkljana
i susjednih struktura................... 336
4.16.9. Položaj grkljana prema skeletu. 336
4.16.10. Uloga grkljana............................ 337
4.17. Glandula thyroidea,
štitasta žlijezda......................... 337
4.17.1. Embriologija............................... 337
4.17.2. Funkcija...................................... 338
4.17.3. Oblik, čahure, veličina............... 338
4.17.4. Histologija.................................. 339
4.17.5. Topografija................................. 340
4.17.6. Žile i živci.................................. 340
4.18. Glandulae parathyroideae,
doštitaste žlijezde,
epitelna tjelešca........................ 341
4.18.1. Embriologija............................... 341
4.18.2. Funkcija...................................... 341
4.18.3. Oblik i položaj............................ 341
4.18.4. Histologija.................................. 341
4.18.5. Žile i živci.................................. 341
4.19. Topografska i primijenjena
anatomija glave i vrata –
odabrana poglavlja.................. 341
4.19.1. Regije glave................................ 341
4.19.1.1. Topografska anatomija
krova lubanje.............................. 341
4.19.1.2. Topografska anatomija lica........ 342
4.19.2. Regije vrata................................ 343
4.19.2.1. Reljef i podjela na regije............ 343
4.19.2.2. Regio colli anterior..................... 343
4.19.2.3. Regio colli lateralis.................... 348
4.19.2.4. Regio sternocleidomastoidea..... 350
4.19.3. Spatium lateropharyngeum........ 351
4.19.4. Odnosi vrata s vrhom pluća
i kupolom pleure........................ 353
Sadržaj XIX
5. Systema nervosum centrale, središnji živčani sustav,
encephalon, mozak, medulla spinalis, kralježnična moždina
Ingo Bechmann i Robert Nitsch, i suradnici Franz Pera, Andreas Winkelmann, Frank Stahnisch
5.1. Temeljni dijelovi i morfogeneza
središnjega živčanog sustava... 355
5.1.1. Opće uvodne napomene
i temelji neuroanatomije............. 355
5.1.2. Rani razvoj................................. 357
5.1.3. Razvoj kralježnične moždine..... 359
5.1.4. Razvoj mozga i ventrikularnih
prostora....................................... 363
5.1.5. Razvitak bijele tvari................... 368
5.2. Opća topografija, sekcija
i slikovni prikaz središnjega
živčanog sustava....................... 369
5.2.1. Dijelovi i osi mozga................... 369
5.2.2. Vanjski izgled velikog mozga.... 370
5.2.2.1. Pogled odozgo i sa strane
(facies superolateralis
hemispherii cerebri)................... 371
5.2.2.2. Režnjevi telencefalona............... 376
5.2.2.3. Pogled na medijalnu površinu
hemisfere (facialis medialis
hemispherii cerebri)................... 377
5.2.2.4. Pogled odozdo (facies inferior
hemispherii cerebri)................... 381
5.2.3. Sustavni pregled središnjega
živčanog sustava (SŽS).............. 382
5.2.4. Slikovni prikaz mozga pomoću
kompjutorizirane tomografije
i magnetske rezonancije............. 383
5.2.4.1. Intravitalna naspram postmortalnoj
neuroanatomiji: cCT i MRT....... 383
5.2.4.2. Horizontalni presjeci kroz glavu. 387
5.2.4.3. Frontalni presjeci kroz glavu...... 390
5.2.4.4. Sagitalni presjeci kroz glavu...... 391
5.2.5. Prosencephalon, regionalna
anatomija prednjeg mozga......... 395
5.2.5.1. Krajnji mozak, telencephalon.... 395
5.2.5.2. Nuclei basales, bazalni gangliji. 398
5.2.5.3. Bijela tvar velikog mozga:
sustavi vlakana........................... 400
5.2.5.4. Diencephalon, međumozak........ 404
5.2.6. Regionalna anatomija
moždanog debla......................... 411
5.2.6.1. Mesencephalon, srednji mozak. 413
5.2.6.2. Rombencephalon,
rombični mozak.......................... 415
5.2.7. Medulla spinalis, leđna moždina 423
5.2.7.1. Pregled....................................... 423
5.2.7.2. Poprečni presjeci leđne moždine. 425
5.2.7.3. Morfologija i topografija
leđne moždine............................ 425
5.2.7.4. Siva i bijela tvar leđne moždine. 427
5.2.7.5. Segmentalna podjela
leđne moždine............................ 431
5.3. Ovojnice mozga i kralježnične
moždine, sustav moždanih komora
i krvožilna opskrba SŽS-a....... 433
5.3.1. Pregled....................................... 433
5.3.2. Meninges, ovojnice mozga
i kralježnične moždine............... 433
5.3.2.1. Ovojnice mozga......................... 434
5.3.2.2. Ovojnice kralježnične moždine. 439
5.3.3. Ventrikularni sustav.................... 441
5.3.4. Krvožilna opskrba mozga
i kralježnične moždine............... 443
5.3.4.1. Arterije mozga............................ 443
5.3.4.2. Arterije kralježnične moždine.... 450
5.3.4.3. Vene mozga................................ 451
5.3.4.4. Vene kralježnične moždine........ 454
5.3.4.5. Limfna odvodnja iz mozga
i kralježnične moždine............... 455
5.3.4.6. Krvno-moždana barijera,
krvno-likvorska barijera i
imunološka izoliranost SŽS-a.... 455
5.4. Funkcionalni sustavi SŽS-a..... 456
5.4.1. Što je funkcionalna
neuroanatomija........................... 456
5.4.2. Vidni sustav................................ 456
5.4.2.1. Definicija.................................... 456
5.4.2.2. Vidni put..................................... 456
5.4.2.3. Vidni korteks.............................. 459
5.4.2.4. Okulomotorika........................... 461
5.4.3. Slušni (auditorni) i ravnotežni
(vestibularni) sustav................... 469
5.4.3.1. Definicija.................................... 469
5.4.3.2. Organum spirale, Cortijev organ
i n. cochlearis, slušni živac......... 469
XX Sadržaj
5.4.3.3. Slušni put.................................... 470
5.4.3.4. Auditorni korteks, slušna kora... 472
5.4.3.5. Aferentne veze vestibularnih
jezgara........................................ 473
5.4.3.6. Eferentne projekcije
vestibularnih jezgara.................. 474
5.4.4. Olfaktorni (njušni) sustav........... 477
5.4.4.1. Fila olfactoria, njušne dlačice.... 477
5.4.4.2. Rhinencephalon, njušni mozak. 477
5.4.4.3. Tractus olfactorius, njušni put.... 478
5.4.4.4. Prekapčanje njušnih signala....... 478
5.4.5. Systema gustatorium,
okusni sustav.............................. 479
5.4.5.1. Caliculi gustatorii,
okusni pupoljci........................... 479
5.4.5.2. Okusni živci i okusni put........... 480
5.4.6. Topografija i funkcionalna podjela
osjetnih sustava i putova............ 480
5.4.6.1. Opći plan građe
osjetnih putova........................... 481
5.4.6.2. Sustav dorzalnih kolumni........... 482
5.4.6.3. Anterolateralni sustav................ 483
5.4.6.4. Spinocerebelarni putovi............. 484
5.4.6.5. Trigeminalni sustav.................... 486
5.4.7. Motorički sustav......................... 489
5.4.7.1. Pregled....................................... 489
5.4.7.2. Funkcionalni motorički
sustavi........................................ 489
5.4.7.3. Monosinaptički spinalni refleks
(unutarnji mišićni refleks).......... 491
5.4.7.4. Polisinaptički spinalni sustav
(kožni refleksi, vanjski refleksi). 495
6. Oculus et structurae pertinentes, organ vida, oko
Richard H. W. Funk
6.1. Bulbus oculi, očna jabučica..... 555
6.1.1. Tunica fibrosa bulbi,
vanjska očna ovojnica................ 555
6.1.1.1. Sclera, bjeloočnica..................... 555
6.1.1.2. Cornea, rožnica.......................... 557
6.1.1.3. Camera bulbi anterior et posterior,
humor aquosus, prednja i stražnja
očna komorica i očna vodica...... 558
6.1.2. Tunica vasculosa bulbi,
srednja očna ovojnica................. 560
6.1.2.1. Iris, šarenica............................... 560
5.4.7.5. Hijerarhijski viši kontrolni
motorički sustavi........................ 496
5.4.8. Cerebellum, funkcionalna
anatomija malog mozga............. 509
5.4.8.1. Funkcionalna i razvojna
podjela malog mozga................. 510
5.4.8.2. Organizacija aferentnih sustava
cerebelarnoga korteksa............... 511
5.4.8.3. Nuclei cerebellares,
jezgre malog mozga................... 512
5.4.8.4. Eferentni projekcijski sustavi
malog mozga.............................. 513
5.4.8.5. Krakovi maloga mozga.............. 514
5.4.8.6. Funkcije maloga mozga............. 515
5.4.8.7. Veze motoričkog sustava prema
kralježničnoj moždini:
završni motorički put................. 516
5.4.9. Vegetativni kontrolni sustavi...... 518
5.4.9.1. Organizacija i hijerarhija
vegetativnih centara................... 518
5.4.9.2. Formatio reticularis.................... 518
5.4.9.3. Vegetativni centri....................... 519
5.4.10. Integrativni i spoznajni
(kognitivni) sustavi.................... 521
5.4.10.1. Limbički sustav.......................... 521
5.4.10.2. Kortikalni sustavi....................... 531
5.4.11. Neuroendokrini sustavi.............. 543
5.4.11.1. Pregled....................................... 543
5.4.11.2. Hipotalamo-hipofizni sustav...... 544
5.4.11.3. Cirkumventrikularni organi........ 548
5.4.11.4. Corpus pineale, glandula pinealis,
epiphysis, epifiza........................ 549
6.1.2.2. Corpus ciliare, cilijarno tijelo,
zrakasto tijelo............................. 561
6.1.2.3. Lens, leća................................... 563
6.1.2.4. Corpus vitreum, staklovina........ 566
6.1.2.5. Choroidea, žilnica...................... 566
6.1.3. Tunica interna bulbi,
unutrašnja očna ovojnica,
slojevi očnog vrča...................... 567
6.1.3.1. Pigmentni epitel......................... 567
6.1.3.2. Retina, mrežnica......................... 567
6.1.4. Žile i živci bulbusa..................... 573
Sadržaj XXI
6.2. Uređaj za pokretanje oka........ 575
6.2.1. Musculi oculi, očni mišići.......... 575
6.2.2. Corpus adiposum orbitae,
masno tkivo orbite,
vezivni uređaj orbite................... 578
6.3. Zaštitni uređaj oka................... 581
6.3.1. Palpebrae et supercili,
vjeđe i obrve............................... 581
6.3.1.1. Palpebrae, vjeđe......................... 581
7. Organum vestibulocochleare, organi sluha i ravnoteže
Gebhard Reiss
7.1. Uređaj za provođenje
zvuka......................................... 593
7.1.1. Auris externa, vanjsko uho......... 593
7.1.2. Auris media, srednje uho........... 599
7.1.2.1. Cavitas tympanica, bubnjište..... 599
7.1.2.2. Cellulae mastoideae................... 610
7.1.2.3. Tuba auditoria, slušna truba,
Eustachijeva tuba....................... 610
7.2. Auris interna,
unutrašnje uho,
uređaj za ravnotežu i sluh....... 611
7.2.1. Labyrintus osseus, koštani labirint. 612
7.2.1.1. Vestibulum, predvorje................ 612
8. Dorsum, leđa
Jürgen Koebke i Holger Bade
8.1. Kralježnica................................ 629
8.1.1. Temeljna građa kralješka........... 632
8.1.2. Vertebrae cervicales,
vratni kralješci............................ 632
8.1.3. Vertebrae thoracicae,
prsni kralješci............................. 634
8.1.4. Vertebrae lumbales,
slabinski kralješci....................... 635
8.1.5. Os sacrum, križna kost............... 635
8.1.6. Os coccygis, coccyx, trtična kost. 637
8.1.7. Varijacije koštane kralježnice..... 637
8.2. Ligamenti
i zglobovi kralježnice............... 638
8.2.1. Disci intervertebrales,
intervertebralne ploče, diskovi... 638
6.3.1.2. Supercilia, obrve........................ 583
6.3.2. Tunica conjuctiva, spojnica........ 583
6.3.3. Apparatus lacrimalis,
suzni uređaj................................... 585
6.3.4. Orbita i paranazalni sinusi.......... 587
6.4. Žile i živci orbite....................... 587
6.4.1. A. ophthalmica, Vv. ophtalmicae,
vasa lymphatica.......................... 587
6.4.2. Ganglion ciliare, živci................ 588
7.2.1.2. Canales semicirculares ossei,
koštani polukružni kanali........... 612
7.2.1.3. Cochlea, koštana pužnica........... 613
7.2.2. Labyrinthus membranaceus,
membranozni labirint................. 615
7.2.2.1. Labyrinthus vestibularis,
organ ravnoteže.......................... 615
7.2.2.2. Labyrintus cochlearis, slušni dio. 620
7.2.3. Spatium perilymphaticum,
perilimfatički prostori................ 623
7.2.4. Meatus acusticus internus,
unutrašnji zvukovod................... 625
7.2.5. Slušni i statički put..................... 627
8.2.2. Ligamenti................................... 638
8.2.3. Articulationes zygapophysiales,
zglobovi između kralježaka,
zglobovi između lukova
kralježaka................................... 640
8.2.4. Zglobovi glave........................... 640
8.3. Kralježnica kao cjelina............ 642
8.4. Kretnje kralježnice.................. 643
8.5. Mišići leđa................................. 644
8.5.1. Rameni obruč i mišići ramena... 644
8.5.2. Spinokostalni mišići................... 646
8.6. Autohtoni mišići....................... 648
8.7. Fascije leđa................................ 652
8.8. Krvna i živčana opskrba leđa. 654
8.9. Regio nuchae, područje šije..... 654
XXII Sadržaj
9. Membrum superius, ruka, gornji ekstremitet
Andreas Prescher i Hans-Martin Schmidt
9.1. Sustavna anatomija.................. 658
9.1.1. Pasivni pokretački aparat........... 658
9.1.1.1. Osteologija, znanost o kostima... 658
9.1.1.2. Systema articulare (juncturae),
znanost o zglobovima
i spojevima................................. 671
9.1.2. Aktivni aparat za kretanje.......... 691
9.1.2.1. Muskulatura ventralne
strane trupa................................. 691
9.1.2.2. Mišići ramena............................. 695
9.1.2.3. Funkcija ramenih mišića............ 696
9.1.2.4. Mišići nadlaktice........................ 700
9.1.2.5. Mišići podlaktice........................ 703
9.1.2.6. Kratki mišići šake....................... 714
9.1.2.7. Fascije, tetivne ovojnice............. 716
9.1.3. Krvožilno-živčane strukture
gornjih udova............................. 720
9.1.3.1 Arteriae membri superioris,
arterije gornjih udova................. 720
9.1.3.2. Venae membri superioris,
vene gornjih udova..................... 724
9.1.3.3. Vasa lymphatica et nodi
lymphoidei (lymphatici) membri
superioris, limfne žile i limfni
čvorovi gornjih udova................ 727
9.1.3.4. Nervi membri superioris,
živci gornjih udova..................... 729
9.2. Topografska i primijenjena
anatomija.................................. 736
10. Cavitas thoracis, toraks, prsni koš i prsna šupljina, diaphragma, ošit
Elmar T. Peuker, Timm J. Filler i Franz Pera
10.1. Općenito razmatranje
i topografija............................... 781
10.1.1. Oblik........................................... 781
10.1.2. Granice....................................... 781
10.1.3. Površinska anatomija
i važne orijentacijske točke........ 783
10.2. Struktura prsne stijenke.......... 785
10.2.1. Površinski slojevi....................... 785
10.2.1.1. Koža........................................... 785
10.2.1.2. Mammae, prsne žlijezde............ 786
10.2.1.3. Tela subcutanea,
potkožno masno tkivo................ 792
9.2.1. Regio infraclavicularis,
potključna regija......................... 736
9.2.2. Regio axillaris, pazušna jama..... 739
9.2.3. Spatium axillare,
pazušni prostor........................... 740
9.2.4. Regio deltoidea, deltoidna regija 743
9.2.5. Regio scapularis, regija lopatice. 744
9.2.6. Regiones brachii,
regije nadlaktice......................... 746
9.2.6.1. Regio brachii anterior,
loža fleksora............................... 748
9.2.6.2. Regio brachii posterior,
loža opružača.............................. 749
9.2.7. Regiones cubitales, regije lakta. 751
9.2.7.1. Regio cubitalis anterior,
prednja regija lakta..................... 751
9.2.7.2. Regio cubitalis posterior,
stražnja regija lakta.................... 756
9.2.8. Regiones antebrachii,
regije podlaktice......................... 756
9.2.8.1. Regio antebrachii anterior,
prednja strana podlaktice........... 759
9.2.8.2. Regio antebrachii posterior,
stražnja strana podlaktice........... 759
9.2.9. Regio carpalis anterior,
prednja strana šake..................... 760
9.2.10. Palma (vola) manus, dlan........... 763
9.2.11. Dorsum manus, hrbat šake......... 767
9.2.12. Digiti manus, prsti...................... 769
10.2.1.4. Krvne žile i živci kože............... 793
10.2.2. Skelet i mišići prsnoga koša....... 793
10.2.2.1. Skeleton thoracis, skelet toraksa. 793
10.2.2.2. Muskulatura prsnoga koša......... 801
10.3. Diaphragma, ošit...................... 803
10.4. Toraks kao cjelina
i mehanika disanja................... 808
10.4.1. Udisanje..................................... 809
10.4.2. Izdisanje..................................... 812
10.4.3. Oblik toraksa i tip disanja.......... 812
10.5. Unutarnji slojevi
prsne stijenke............................ 813
Sadržaj XXIII
10.5.1. Fascia endothoracica,
fascia parietalis thoracis,
unutarnja fascija prsnoga koša... 813
10.5.2. Pleura, porebrica........................ 814
10.5.2.1. Razvoj........................................ 815
10.5.2.2. Topografija i funkcija................. 816
10.5.2.3. Krvne žile i živci........................ 818
10.5.2.4. Struktura i zadaća....................... 818
10.5.3. Krvne žile i živci dubokih
slojeva prsne stijenke................. 819
10.6. Pulmo, pluća............................. 821
10.6.1. Razvoj........................................ 821
10.6.2. Topografija................................. 822
10.6.2.1. Hilum pulmonis, topografija
vrata pluća, hilusa pluća............. 823
10.6.3. Lobi pulmonis, plućni režnjevi. 824
10.6.4. Arbor bronchialis et segmenta
broncho­pulmonalia, bronhalno
stablo i segmenti pluća............... 826
10.6.5. Lobuli pulmonales, plućni režnjići. 830
10.6.6. Krvne žile pluća......................... 830
10.6.6.1. Vasa publica............................... 831
10.6.6.2. Vasa privata................................ 832
10.6.6.3. Limfne žile................................. 832
10.6.7. Živci........................................... 833
10.6.7.1. Aferentna vlakna........................ 833
10.6.7.2. Eferentna simpatička vlakna...... 833
10.6.7.3. Eferentna (parasimpatička)
vagusna vlakna........................... 834
10.6.8. Regulacija disanja...................... 834
10.6.9. Kretnje pri disanju,
preoblikovanje pluća.................. 834
10.6.10. Fina građa pluća......................... 835
10.7. Medijastinum, sredoprsje........ 839
10.7.1. Cor, srce..................................... 840
10.7.1.1. Razvoj........................................ 841
10.7.1.2. Oblik srca................................... 850
10.7.1.3. Prostori srca................................ 852
10.7.1.4. Fina građa srca........................... 858
10.7.1.5. Krvožilna opskrba srca............... 863
11. Ventralna i dorzalna trbušna stijenka
Thomas Beck
11.1. Sustavna anatomija.................. 905
11.1.1. Slojevi trbušne stijenke.............. 905
11.1.2. Prednja i bočna trbušna stijenka. 905
11.1.2.1. Mm. abdominis, trbušni mišići. 905
10.7.1.6. Sustav stvaranja podražaja, pro­
vođenja podražaja i srčani živci. 868
10.7.1.7. Mehanika srca............................ 873
10.7.1.8. Prokrvljenost srčanog mišića..... 873
10.7.1.9. Projekcija srca na prednju prsnu
stijenku i rendgenske snimke..... 874
10.7.2. Velike žile medijastinuma.......... 877
10.7.2.1. Arterije....................................... 877
10.7.2.2. Vene............................................ 885
10.7.3. Thymus....................................... 886
10.7.3.1. Razvoj........................................ 886
10.7.3.2. Položaj i oblik............................ 886
10.7.3.3. Fina građa................................... 887
10.7.3.4. Žile i živci timusa....................... 888
10.7.4. Trachea, traheja, dušnik............. 889
10.7.4.1. Topografija................................. 889
10.7.4.2. Fina građa................................... 890
10.7.4.3. Arterije....................................... 890
10.7.4.4. Vene............................................ 890
10.7.4.5. Živci........................................... 890
10.7.5. Oezofagus, jednjak..................... 890
10.7.5.1. Razvoj........................................ 891
10.7.5.2. Topografija................................. 891
10.7.5.3. Fina građa................................... 892
10.7.5.4. Funkcija...................................... 893
10.7.5.5. Žile i živci.................................. 895
10.7.6. Ductus thoracicus, prsni limfovod. 896
10.7.6.1. Razvoj........................................ 896
10.7.6.2. Topografija................................. 896
10.7.7. Limfni sustav prsnog prostora.... 897
10.7.8. Nervus vagus.............................. 897
10.7.8.1. Razvoj........................................ 898
10.7.8.2. Topografija................................. 898
10.7.9. Truncus sympathicus,
simpatički lanac.......................... 899
10.7.9.1. Razvoj........................................ 899
10.7.9.2. Topografija................................. 899
10.7.10. Nervus phrenicus........................ 900
10.7.10.1. Razvoj........................................ 900
10.7.10.2. Topografija................................. 900
11.1.2.2. Ovojnica rectusa i tetive............. 912
11.1.2.3. Funkcionalna anatomija
trbušnih mišića........................... 912
11.1.2.4. Unutarnji slojevi trbušne stijenke. 913
XXIV Sadržaj
11.1.2.5. Ligamentum inguinale et canalis
inguinalis, ligament prepone
i preponski kanal........................ 916
11.1.3. Stražnja trbušna stijenka............ 919
12. Cavitas abdominis (abdominalis), trbušna šupljina
Friedrich Anderhuber u suradnji s Axelom Brehmerom
12.1. Cavitas peritonealis,
peritonealna šupljina............... 931
12.1.1. Smještaj trbušnih organa
s obzirom na peritoneum............ 932
12.1.2. Razvoj položaja organa.............. 932
12.2. Gornji dio trbušne šupljine
i njezin sadržaj......................... 940
12.2.1. Topografski pregled................... 940
12.2.2. Bursa omentalis.......................... 943
12.2.3. Organi gornjega dijela
trbušne šupljine.......................... 944
12.2.3.1. Gaster, ventriculus, želudac....... 944
12.2.3.2. Duodenum, dvanaesnik.............. 952
12.2.3.3. Hepar, jetra................................. 954
12.2.3.4. Žučni vodovi.............................. 965
12.2.3.5. Topografski odnosi u svezi
lig. hepatoduodenale i u jetrenim
vratima....................................... 970
12.2.3.6. Pancreas, gušterača.................... 971
12.2.3.7. Splen (lien), slezena................... 977
12.3. Donji dio trbušne šupljine
i njezin sadržaj......................... 982
12.3.1. Topografski pregled................... 982
12.3.2. Peritonealni nabori i zatoni........ 986
12.3.2.1. Flexura duodenojejunalis........... 986
12.3.2.2. Valva ileocaecalis....................... 987
12.3.2.3. Daljnji zatoni.............................. 987
12.3.3. Pregled građe crijevne stijenke. 988
13. Pelvis, zdjelica; cavitas pelvis, zdjelična šupljina
Herbert Maurer
13.1. Ossa cinguli membri inferioris,
kosti zdjeličnog obruča; juncturae
cinguli pelvici, spojevi kostiju. 1027
13.1.1. Os coxae, zdjelična kost............. 1027
13.1.1.1. Os coxae, dijelovi....................... 1028
13.1.1.2. Juncturae cinguli pelvici,
spojevi zdjeličnog obruča........... 1030
13.1.2. Zdjelica kao cjelina.................... 1033
11.1.4. Arterije, vene,
limfne žile, živci......................... 920
11.2. Primijenjena anatomija:
kile, hernije............................... 923
12.3.4. Intestinum tenue, tanko crijevo. 991
12.3.5. Intestinum crassum,
debelo crijevo............................. 996
12.3.5.1. Građa i zadaće............................ 996
12.3.5.2. Caecum et appendix vermiformis,
slijepo crijevo i crvuljak............. 1001
12.4. Spatium retroperitoneale,
retroperitonealni prostor......... 1002
12.4.1. Ren (nephros), bubreg................ 1003
12.4.1.1. Anatomija i topografski odnosi. 1003
12.4.1.2. Mikroskopska građa................... 1005
12.4.1.3. Nephron, temeljni bubrežni
građevni element........................ 1007
12.4.1.4. Bubrežne krvne žile i živci......... 1009
12.4.1.5. Jukstaglomerularni aparat.......... 1012
12.4.1.6. Bubrežne ovojnice...................... 1013
12.4.1.7. Bubrežna zadaća u stvaranju
mokraće...................................... 1014
12.4.2. Sustav bubrežne zdjelice
i vrčeva, mokraćovod................. 1014
12.4.2.1. Pelvis renalis (pyelon),
bubrežna zdjelica........................ 1014
12.4.2.2. Ureter, mokraćovod.................... 1015
12.4.3. Glandulae suprarenales,
nadbubrežne žlijezde.................. 1016
12.4.4. Regio lumbalis,
slabinsko područje...................... 1019
12.4.5. Retroperitonealne žile i živci..... 1021
13.1.2.1. Mehanika.................................... 1033
13.1.2.2. Pozicija zdjelice......................... 1035
13.1.2.3. Razlike spolova.......................... 1035
13.1.2.4. Cavitas pelvis, zdjelična šupljina. 1035
13.1.2.5. Stijenke male zdjelice................ 1035
13.1.2.6. Oblik zdjelične šupljine............. 1035
13.1.2.7. Mjere zdjelice u žene................. 1036
13.1.2.8. Ravnine zdjelice......................... 1038
Sadržaj XXV
13.2. Diaphragma pelvis et diaphragma
urogenitale, dno zdjelice,
perineum, međica..................... 1038
13.2.1. Diaphragma pelvis..................... 1038
13.2.1.1. M. levator ani............................. 1038
13.2.1.2. M. coccygeus............................. 1040
13.2.1.3. M. sphincter ani externus........... 1040
13.2.2. Diaphragma urogenitale............. 1042
13.3. Fascia pelvis, spatia,
fossa ischioanalis (ischiorectalis),
prostori male zdjelice, fascijalni
prostori, odnosi potrbušnice,
zdjelična fascija........................ 1044
13.3.1. Raspored..................................... 1044
13.3.2. Spatium extraperitoneale pelvis. 1044
13.3.3. Fascia pelvis............................... 1044
13.3.4. Fascijalni prostori male zdjelice. 1045
13.4. Otvori u stijenci male zdjelice. 1048
13.4.1. Canalis obturatorius................... 1048
13.4.2. Foramina ischiadica................... 1048
13.5. Organi probavnoga kanala
i urinarnoga trakta................... 1049
13.5.1. Rectum, ravno crijevo,
završno crijevo........................... 1049
13.5.1.1. Opći opis.................................... 1049
13.5.1.2. Građa stijenke............................ 1051
13.5.1.3. Žile i živci.................................. 1052
13.5.1.4. Topografija i veze
s potrbušnicom........................... 1052
13.5.1.5. Odnosi sa susjednim strukturama. 1052
13.5.1.6. Analna kontinencija
i pražnjenje crijeva..................... 1053
13.5.2. Pars pelvica et intramuralis ureteris,
zdjelični dio mokraćovoda......... 1054
13.5.2.1. Opći opis.................................... 1054
13.5.2.2. Žile i živci.................................. 1055
13.5.3. Vesica urinaria, mokraćni mjehur. 1056
13.5.3.1. Opći opis.................................... 1056
13.5.3.2. Građa sijenke.............................. 1056
13.5.3.3. Žile i živci.................................. 1057
13.5.3.4. Topografija i veze s potrbušnicom. 1057
13.5.3.5. Učvršćivanje mokraćnog mjehura. 1057
13.5.3.6. Prostori vezivnoga tkiva
i susjedni organi......................... 1058
13.5.3.7. Punjenje i pražnjenje
mokraćnog mjehura.................... 1058
13.5.4. Urethra, mokraćna cijev............. 1059
13.5.4.1. Opći opis.................................... 1059
13.5.4.2. Urethra feminina,
mokraćna cijev u žena................ 1059
13.5.4.3. Građa stijenke............................ 1059
13.5.4.4. Žile i živci.................................. 1059
13.6. Organa genitalia, spolni organi. 1060
13.6.1. Organa genitalia feminina
et masculina, pregled ženskih
i muških spolnih organa............. 1060
13.6.1.1. Organa genitalia feminina,
ženski spolni organi................... 1060
13.6.1.2. Organa genitalia masculina,
muški spolni organi.................... 1061
13.6.1.3. Razvoj muških i ženskih
spolnih organa............................ 1062
13.6.2. Organa genitalia feminina interna,
unutarnji ženski spolni organi.... 1064
13.6.2.1. Ovarium, jajnik.......................... 1064
13.6.2.2. Tuba uterina (salpinx), jajovod. 1066
13.6.2.3. Uterus, maternica....................... 1069
13.6.2.4. Vagina, rodnica........................... 1078
13.6.3. Pudendum femininum
(vulva; cunnus),
vanjski ženski spolni organi....... 1080
13.6.3.2. Opći opis.................................... 1080
13.6.3.3. Mons pubis, stidni brežuljak...... 1080
13.6.3.4. Labia majora pudendi,
velike stidne usne....................... 1080
13.6.3.4. Labia minora pudendi,
male stidne usne......................... 1080
13.6.3.5. Vestibulum vaginae,
predvorje rodnice....................... 1081
13.6.3.6. Hymen, djevičnjak..................... 1082
13.6.3.7. Žlijezde predvorja rodnice......... 1082
13.6.3.8. Erektilna tijela vulve.................. 1082
13.6.3.9. Žile i živci.................................. 1083
13.6.4. Organa genitalia masculina,
unutarnji muški spolni organi.... 1084
13.6.4.1. Testis, orchis,
spolna žlijezda u muškarca........ 1084
13.6.4.2. Epididymis, pasjemenik............. 1086
13.6.4.3. Ductus deferens, sjemenovod.... 1087
13.6.4.4. Funiculus spermaticus,
sjemenski snop........................... 1088
13.6.4.5. Sekundarne akcesorne
spolne žlijezde muškarca........... 1088
13.6.4.6. Urethra masculina,
mokraćna cijev muškarca........... 1092
13.6.5. Vanjski spolni organi muškarca... 1094
13.6.5.1. Penis, muško spolovilo, spolni ud 1094
13.6.5.2. Scrotum, skrotum, mošnje......... 1096
XXVI Sadržaj
14. Membrum inferius, noga, donji ud
Hans-Martin Schmidt i Andreas Prescher
14.1. Sustavna anatomija.................. 1100
14.1.1. Pasivni lokomotorni aparat........ 1100
14.1.1.1. Systema skeletale (ossa),
kosti donjih udova...................... 1100
14.1.1.2. Systema articulare (juncturae),
znanost o zglobovima................. 1110
14.1.2. Aktivni lokomotorni aparat........ 1139
14.1.2.1. Systema musculare (musculi),
znanost o mišićima..................... 1139
14.1.2.2. Fascije, ovojnice tetiva............... 1159
14.1.3. Arteriae membri inferioris,
arterije........................................ 1165
14.1.4. Venae membri inferioris, vene... 1170
14.1.5. Vasa lymphatica et nodi lymphatici
(lymphoidei) membri inferioris,
limfne žile i limfni čvorovi........ 1173
14.1.6. Nervi membri inferiores,
živci donjeg uda......................... 1173
14.1.6.1. Plexus lumbalis, slabinski splet
(Th12 – L4)................................ 1175
14.1.6.2. Plexus sacralis, križni splet
(L4 – S3).................................... 1178
14.2. Topografska i primijenjena
anatomija.................................. 1182
14.2.1. Regio glutealis, regija stražnjice. 1182
15. Integumentum commune, koža. Dodatne tvorevine:
glandulae, žlijezde; pili, dlake i ungues, nokti
Werner Linß
15.1. Epidermis, epiderma................ 1219
15.2. Dermis, corium, gornji sloj kože 1221
15.3. Tela subcutanea, subkutis,
donji sloj kože........................... 1222
15.4. Dodatne tvorevine kože........... 1223
15.4.1. Pili, dlake................................... 1223
15.4.2. Ungues, nokti na prstima ruku
i nokti na nožnim prstima........... 1223
15.4.3. Žlijezde....................................... 1224
15.4.3.1. Glandulae sebaceae holocrinae,
lojne žlijezde.............................. 1224
16. Rječnik. .................................................................................................................... 1229
Franz Pera i Heinz-Peter Schmiedebach
Kazalo........................................................ 1261
14.2.2. Regio femoris,
regija natkoljenice........................ 1184
14.2.2.1. Regio femoris posterior,
stražnja regija natkoljenice......... 1186
14.2.2.2. Regio femoris anterior,
prednja regija natkoljenice......... 1189
14.2.3. Regio genus, regija koljena........ 1193
14.2.3.1. Regio poplitea, poplitealna jama,
koljenska jama............................ 1195
14.2.3.2. Regio genus anterior,
prednja regija koljena................. 1196
14.2.4. Regio cruris, regija potkoljenice. 1197
14.2.4.1. Regio cruris posterior, stražnja
regija potkoljenice, lisna regija.. 1198
14.2.4.2. Regio cruris anterior,
prednja regija potkoljenice......... 1200
14.2.4.3. Regio peronealis (fibularis),
peronealna regija........................ 1200
14.2.5. Regio pedis, regija stopala......... 1200
14.2.5.1. Regiones malleolares,
regije gležnjeva.......................... 1203
14.2.5.2. Regio calcanea........................... 1204
14.2.5.3. Planta pedis, taban...................... 1205
14.2.5.4. Dorsum pedis, hrbat stopala,
gornja strana stopala................... 1208
15.4.3.2. Glandulae sudoriferae
merocrinae,
male žlijezde znojnice................ 1225
15.4.3.3. Glandulae sudoriferae apocrinae,
velike žlijezde znojnice
ili mirisne žlijezde...................... 1225
15.4.3.4. Glandula mammaria,
mliječna žlijezda........................ 1225
15.5. Žile kože.................................... 1225
15.6. Živci kože,
osjetila kože............................... 1226
1. Značenje i područja anatomije –
orijentacija na ljudskome tijelu
Franz Pera, Jochen Fanghänel, Timm J. Filler
i Hans-Peter Schmiedebach
1.1. Što je anatomija?
Pod anatomijom se podrazumijeva učenje o
građi organizama (grč. anatemnein – sjeći).
Humana anatomija je anatomija čovjeka.
Za razliku od patologije, humana anatomija po-
kušava steći saznanja poradi razumijevanja gra-
đe tijela živoga zdravog čovjeka.
1.1.1. Definicija humane anatomije
Humana anatomija definira se kao znanost o
građi čovjeka. Omogućuje razvidnost čiste
strukture radi postavljanja pitanja o funkciji
i razlikovanju zdravoga od patološkog kao i
mogućnosti saznavanja na temelju građe.
Poučavanje građe ljudskog tijela zanimljivo je
s teorijskoga ali i praktičnog stajališta. U me-
dicinskom sustavu omogućuje stvaranje temelja
liječničkog djelovanja putem intenzivnog pro-
učavanja oblika živoga čovjeka. Znanje oblika
preduvjet je za razumijevanje funkcije, a znanje
normalnoga oblika (i funkcije) preduvjet je za
spoznaju bolesnoga (patološka anatomija).
Ciljevi struke. Cilj bavljenja anatomijom je ras-
poznati endogene i egzogene uzroke, utjecaje i
mehanizme koji utječu na anatomske značajke
čovjeka te razumjeti njihove odnose. Time bi
bavljenje anatomijom trebalo biti zdravom osno-
vom liječničke struke i ciljem terapijskih napora.
1.1.2. Podjela
Anatomija se dijeli u više poddisciplina u
kojima se primjenjuju razne tehnike. Čak i
podjela po organima (primjerice, sustav za
pokretanje, unutarnji organi, krvni i živčani
sustav) može se stručno-metodološki primje-
njivati na cijelu struku. Podjele ovise i jedna
o drugoj tako da se nitko ne može baviti jed-
nim, a potpuno ignorirati drugo usmjerenje.
1.1.2.1. Stručna usmjerenja anatomije
Anatomija u istraživanjima i poučavanjima ima
različite ciljeve. Njezina sustavna i uzročna raz-
matranja su ponajviše humano-biološke vrste.
Ona pokušava definirati i objasniti opće i poseb-
ne principe građe i funkcije. Pri tomu se u obzir
uzima što više pojedinosti potpodručja.
…… Usporedbena anatomija. U građi ljudskoga
i životinjskog organizma postoje mnoge slič-
nosti (homologa) ali i razlike (heterologa).
Zadaća usporedbene anatomije je međusob-
no usporediti ljude i životinje i upozoriti na
homologne ili heterologne oblike. Ona poka-
zuje da se u čovjeka pojavljuju oblici kao va-
rijacije ili inačice, koje postoje u određenih
životinjskih vrsta te da neki organi u potpu-
nosti ne nestaju čak niti nakon gubitka svoje
izvorne funkcije, već se smisleno pregrađuju
za preuzimanje drugih uloga (primjerice, cr-
vuljak slijepoga crijeva).
2 1. Značenje i područja anatomije – orijentacija na ljudskome tijelu
…… Filogeneza. Znanost filogeneze ili povije-
sti podrijetla na temelju saznanja uspored-
bene anatomije istražuje razvojnu srodnost
životinjskih oblika te pokušava uspostaviti
razvojna stabla vrsta. U filogenezi se prou-
čava nastajanje pojedinog oblika (morfoge-
neza). Nakon što se određeni razvojni put u
svojemu tijeku prepozna, pokušava se odgo-
voriti na pitanje o podležećim zakonitosti-
ma. Pokusima se pokušava dokazati koje su
sile unutar ili izvan zametka koje utječu na
razvoj. Ova pitanja kauzalnoga (uzročnoga)
nastanka istražuje razvojna mehanika.
…… Ontogeneza. Znanost ontogeneze ili razvoj-
ne povijesti pojedinoga živog bića prati ra-
zvoj od oplođene jajne stanice sve do smrti.
Posebna se važnost pri tomu daje embrional-
nome razvoju, diferencijaciji zametka i obli-
kovanju približno istovjetne slike gotovome
organizmu (histogeneza i organogeneza). U
čovjeka ontogeneza seže sve do rođenja; ra-
zvoj pojedinih organa (primjerice, bubrega,
nadbubrežne žlijezde, mozga) seže i dalje od
poroda. Prije svega, istražuje se koji organi
nastaju iz zajedničkoga materijala i utvrđuje
se vremenski tijek razvoja organa. Oba čim-
benika su važna za razumijevanje nastanka
razvojnih pogrešaka (teratologija). Razvoj-
na povijest na temelju razvojnih stupnjeva i
redova opisuje kako iz jednostavnih oblika
diferencijacijom nastaju složeni.
…… Antropologija. Najvažnije područje antro-
pologije, znanosti o čovjeku i njegovu razvo-
ju iz prirodoslovnoga i duševnog aspekta,
jest za anatomska razmatranja biološka an-
tropologija. Upotrijebljeni parametri izvor-
no su bili uglavnom antropometrijski (omjeri
dijelova ljudskoga tijela kao, primjerice, du-
ljine, opsezi, lukovi i kutovi) i opisni (kva-
litativne razlike kao, primjerice, vrste kose,
oblici usana, profil nosnog hrpta, oblik oč-
nog rasporka, posebnosti pigmentacije, tipo-
vi građe). Stereološke, fiziološke, serološke i
biokemijske metode u današnje vrijeme, uz
pomoć izračuna vjerojatnosti (biostatistika),
produbljuju naša saznanja.
…… Stanična biologija. Ta se znanost bavi uvjeti-
ma i međuodnosima na staničnoj i supstanič-
noj razini, kako među njima nastaju tvorbe i
strukture, kako se održavaju i kako se mijenja-
ju. Njezine metode trenutačno donose velike
skokove u razumijevanju humane biologije,
posebice na ultrastrukturnoj (tj. razini raspo-
znatljivoj elektronskim mikroskopom) i mole-
kularnoj razini (tzv. molekularna anatomija).
…… Biometrija. Biometrija se usredotočuje na
stvaranje (uglavnom potpomognuto računa-
lima) modela čovjeka ili pojedinih njegovih
dijelova poradi proučavanja oboljenja i na
njima osnovanih modela terapije i prevencije.
Saznanja su omogućila velik napredak i u sud-
skoj medicini. Tako biometrijski sustavi da-
nas služe identifikaciji i autentifikaciji osoba.
1.1.2.2. Mogućnosti prikaza u anatomiji
…… Makroskopska anatomija. Bavi se obli-
cima i strukturama koje su vidljive golim
okom ili povećalom.
…… Mikroskopska anatomija. Uz pomoć raznih
mikroskopskih metoda analizira finu građu
tijela. Dijeli se na poučavanje o stanicama
(citologija), poučavanje o tkivima (histolo-
gija) i mikroskopsku anatomiju organa.
…… Deskriptivna anatomija ili opisna anatomi-
ja naziv je za prikaz nalaza na temelju ma-
kroskopske i mikroskopske analize.
…… Sustavna anatomija. Tu se dijelovi tijela
opisuju kao funkcionalni, razvojni i uspored-
no anatomski.
…… Topografska anatomija. Prenosi prostorno
razumijevanje o položaju dijelova u tijelu i
o njihovim međusobnim odnosima (sinteza).
Deskriptivna i sustavna anatomija su anali-
tički preduvjeti za topografsku anatomiju.
…… Funkcionalna i klinička anatomija. Funk-
cionalna anatomija istražuje i opisuje među-
1.1. Što je anatomija? 3

ovisnost oblika i funkcije. Na tomu se osniva …… Anatomija, patologija i sudska medicina

klinička anatomija (saznanja o anatomskim (forenzična medicina). Za sve tri struke za-
entitetima u ovisnosti o kliničkom značenju), jedničko je što za temelj imaju rad na umrlo-
čije razumijevanje uvida u stanje živoga osi- me tijelu. Patologija istražuje mrtvo tijelo i u
gurava životnost struke. njemu traži bolesno, a sudska medicina traži
…… Anatomija živućih. Anatomija je praktična forenzično (sudski važno). Anatomiji je cilj
struka u kojoj je upotreba što više osjetila u razumijevanje zdravoga i time čini mogućim
“razumijevanju” ljudskoga tijela važnija od prepoznavanje bolesnoga, abnormalnoga.
svake teorije. Za početnika se uistinu ispo- Andreas Vezal (1514.–1564.) bio je osnivač
četka anatomija zasniva na tijelima umrlih, moderne humane anatomije, čiji je cilj bio
ali joj je zapravo temelj na živome tijelu. Sa- egzaktno utvrđivanje normalne tjelesne građe
znanja stečena tijekom razudbe (poglavlje (slika 1.1.). Kako ne postoje dva ljudska tije-
1.3.2., str. 5.) primjenjuju se u studiju kao pr- la koja su u potpunosti jednaka, pitanje nor-
ve kliničke metode pregleda (inspekcija, pal- malnosti ujedno je postalo i pitanje varijacije.
pacija, perkusija, auskultacija i ispitivanje
funkcije). Plastična te površinska anatomija
znače novu upotrebu slike o čovjeku steče-
ne tijekom razudbe. Invazivna anatomija na
živućem (tijekom operacije) omogućena je
razvojem anesteziologije. Svi su organi pri
tomu intravitalno dostupni uvidu. Osim ra-
zličitih radioloških pretraga, u anatomiji ži-
vućih primjenjuju se i endoskopske i druge
minimalno invazivne metode.
…… Embriologija, teratologija (pobliže opisane
u 3. poglavlju, str. 113.).

1.1.3. Značenje struke

…… Anatomija i prirodoslovlje. Anatomija,

kako se danas predočuje budućim liječnici-
ma, proizvod je svoje povijesti. Upravo je u
20. stoljeću doživjela najvažnije promjene.
Objašnjenje za to je što se u tome vremen-
skom odsječku dogodio velik napredak u pri-
rodnim znanostima te razvoj novih metoda
i analitičkih tehnika (elektronska mikrosko-
pija, citokemija, imunocitokemija, analiza
slika i 3D rekonstrukcija, autoradiografija,
insitu hibridizacija i druge genske tehnike)
kao i brojna saznanja u fizici, kemiji, biolo-
giji, tehnici i njihovim mnogostruko razgra-
natim subdisciplinama.
Slika 1.1. Poncetov prikaz Vesala (17. stoljeće) na
temelju slike iz Vesalova djela De humani corporis
fabrica iz 1543. godine
Sve do sedamdesetih godina dvadesetog sto-
ljeća anatomija je bila temeljem cijele medi-
cine i smatrana je dijelom sveg znanja koje je
potrebno za prakticiranje medicine. Zahva-
ljujući otkriću krvožilnog sustava (Wil­liam
Harvey, 1578.–1657.), razjašnjeno je, među
4 1. Značenje i područja anatomije – orijentacija na ljudskome tijelu
ostalim, značenje moždanih ovojnica – pro-
blema koji je bio poznat još iz doba antike.
Anatomija se u praksi nikad nije odvajala od
patologije, unatoč u potpunosti različitim i
odvojenim putovima. Po djelima Giovannija
Batiste Morgagnija (1682.–1771.), primjeri-
ce, ne može se u današnjem smislu razlučiti
je li bio anatom ili patolog. Od Morgagni-
ja se probio koncept da je bolest poveza-
na s anatomskom lezijom. Rudolf Virchow
(1821.–1902.) poslije 100 godina nazvao je
1.2. Umiranje i smrt
Mrtvo ljudsko tijelo u nastavi anatomije ima
veliku ulogu. Ophođenje s umirućim ljudima
te odnos prema mrtvim tijelima povijesno su
određeni kulturnim pravilima kao i različitim
predodžbama o umiranju i smrti.
Ako se radilo o umrlima iz vlastite obitelji ili
vlastita naroda, u nebrojenim se prilikama pre-
ma mrtvima odnosilo sa strahopoštovanjem, s
kojim se nije uvijek ophodilo i s umrlim nepri-
jateljima. Nedirnutost tijela bila je u kršćanstvu,
kao i u mnogim drugim kulturama i religijama,
važan preduvjet za nastavak života s druge stra-
ne, kako god ga predstavljale.
Pojedinačno je, vjerojatno, još u doba antike bi-
lo humane anatomije, čak i vivisekcija (zahvata)
na živima. No u takvu ekstremno rijetku svrhu
rabili su se samo zločinci osuđeni na smrt, da-
kle osobe izbačene iz društvenog okruženja. Op-
ćenito se u antici provodila anatomija životinja
ali nevezano za bilo koji oblik sustavnog i opće
rasprostranjenog istraživanja. Saznanja stečena
na taj način prenošena su na ljudsko tijelo. Kao
ni poučavanje humoralne patologije, tj. učenja
o četiri tekućine koje je prevladavalo od antike,
niti anatomska saznanja o ljudskome tijelu nisu
pridonosila saznanjima o funkciji.
takav koncept “anatomskim razmišljanjem”.
Patološka anatomija postala je temeljem kli-
ničke medicine devetnaestoga stoljeća. Ana-
tomija se mora, i to ne samo iz povijesnih
razloga, poučavati uvijek s pogledom prema
klinici. Tek tako je moguća današnja razina
anatomskog razumijevanja.
…… Anatomija i klinika. Klinika označuje znan-
stveno utemeljene dijagnostičke i terapijske
postupke na pacijentu. Anatomija i klinika
pripadaju jedno drugome.
Kako su se tijekom kasnoga srednjeg vijeka
polako ustanovljavale anatomske demonstra-
cije na sveučilištima, pronalaženje tijela posta-
lo je velik problem. I u to su se doba ponajprije
uzimala tijela osuđenika na smrt. U renesansi je
anatomija doživjela snažan uzmah. U dvorani,
theatrum anatomicum, prikazivala se građa ljud-
skoga tijela, namijenjena ne samo prikazivanju
stručnjacima nego i gradskomu pučanstvu. Ta-
kve inscenirane sekcije trajale su oko tjedan da-
na. Postoje pojedinačna izvješća da se po zavr-
šetku sekcije od gledatelja prikupljao novac za
tijelo seciranog pokojnika. Sve više i više razvi-
jao se interes za strukturu i funkciju vlastitoga ti-
jela, što je dovelo do toga da su građani darivali
svoja tijela za anatomsku razudbu nakon smrti te
do nužnosti uspostave zakonskih pravila.
S mehanicističkim teorijama funkcije ljudskoga
tijela u 18. stoljeću i probijanjem prirodoslov-
no-znanstvenih smjerova medicine sredinom 19.
stoljeća, uzmah anatomskih radova neprekidno
se nastavljao. Religijski običaji i ograničenja sve
su više nestajali. U okvirima tog procesa seku-
larizacije proizašla je materijalizacija mrtvoga
čovjeka, koja je sa sobom nosila opasnost bez­
obzirnoga odnosa prema umrlima i promatranja
tijela kao mogućnosti čistoga gomilanja materi-
jalne koristi.
1.3. Uvod u sekciju 5
1.3. Uvod u sekciju
Tečaj makroskopske anatomije, tj. anatomska
sekcija važan je dio anatomskog obrazovanja
te je za većinu studenata medicine i stomato-
logije najdojmljiviji dio studija.
Prije otprilike 200 godina u anatomsku se nao-
brazbu probilo mišljenje da studenti trebaju sa-
mostalno secirati tijelo; prije se anatomsko zna-
nje prenosilo poučavanjem sekcije, kojima su
studenti nazočili tek kao gledatelji. Predmet ana-
tomije je u sretnu položaju da se ne mora dokazi-
vati; svaki liječnik za svoj svakodnevni rad treba
saznanja temeljena na anatomiji. Ne govori se
bez razloga u terapijskim savjetima, primjerice u
ortopediji i kirurgiji, o uspostavi normalnih ana-
tomskih odnosa.
Studenti prilikom prvog susreta s anatomijom
isprva vide manji dio od ukupnoga znanja koje
se prenijelo tijekom više od 2000 godina ana-
tomske povijesti – ne vide mnogo više od poje-
dinačnih trupla koja su im priređena za razudbu.
I prema tomu studenti trebaju stvoriti svoj stav, a
ne tek samo prema nastavnomu materijalu. Stu-
dent najprije susreće čovjeka koji mu je osobno
povjeren, mrtvoga s kojim se tijekom cijelog se-
mestra ili godine intenzivno mora baviti.
1.3.1. Tko su darivatelji tijela
Suprotno pojedinim predodžbama laika, danas
se za anatomiju ne rabe tijela koja je neka ad-
ministracija dostavila zavodima. To su ljudi koji
su svoja tijela darovali, da se nakon smrti rabe u
izobrazbi liječnika i znanstvenika. Za života pri-
stupaju zavodu za anatomiju i putem potpisanog
ugovora daju svoje tijelo na raspolaganje – bez
naknade (zakonska obveza). I to je vrlo važno
znati!
Mrtve ljude koji služe sekciji ne nazivamo
tek truplima ili preparatima, već darivatelji-
ma tijela ili davateljima ostavštine.
Po pravilu su visoke životne dobi, umrli prirod-
nom smrću, tj. od smrtonosne bolesti. Po nastupu
smrti zavod prima obavijest od bližnjih umrloga,
od odgovornoga liječnika ili bolnice te prevozi
i preuzima tijelo. Prije konzerviranja darovano-
ga tijela potrebno je obaviti službeno mrtvozor-
stvo; tijela umrlih s pojedinim zaraznim bolesti-
ma (tuberkuloza, AIDS i dr.) ili ako su okolnosti
smrti nerazjašnjene, zavodi za anatomiju ne pre-
uzimaju, kao niti svježa nakon operacije jer se
u tom slučaju ne može sa sigurnošću osigurati
cjelovito konzerviranje.
Tijela darivatelja u sekcijskoj dvorani nisu ni
strašna niti stravična. Ophođenje prema njima
ne treba i ne smije biti nehumano. To je mrtav
čovjek kojemu prilazimo s poštovanjem, ko-
jemu smo zahvalni na darivanju tijela. Mnogi
sveučilišni gradovi na grobljima imaju vlastita
grobna polja za anatomiju, na kojima darivate-
lji tijela pronalaze svoj počinak ako nisu željeli
biti pokopani na svojim grobljima. Vrlo često, u
znak zahvalnosti, studenti polaznici sekcije su-
djeluju u obilježavanju uspomene na “svoje” da-
rivatelje tijela.
1.3.2. Što se točno događa
tijekom sekcije
Prvi korak je susret s nedirnutim tijelom koje
je obrađeno fiksativima i dezinficijensima, ta-
ko da ne istrune (v. pogl. 1.4., str. 8.). Tijelo je
potrebno barem 6 do 12 mjeseci fiksirati prije
nego se može uporabiti za sekciju.
Takav postupak osigurava od zaraze. Korište-
njem uobičajenih sredstava za fiksiranje tjele-
6 1. Značenje i područja anatomije – orijentacija na ljudskome tijelu
sna tkiva skrutnu tako da koža i mišići postaju
mnogo krući nego u živoga čovjeka te su znatno
ograničene pasivne kretnje udova u zglobovima.
Koža se doima voštano-blijedožutom do sivom,
a na mjestima mrtvačkih pjega i tamnijom.
Postupci. Nakon prvotne inspekcije tijela zapo-
činje preparacija. Najprije se uklanja koža (epi-
dermis i corium); istraži se tijek potkožnih krv-
nih žila i živaca unutar masnoga tkiva. Potom se
uklanja potkožno masno tkivo da bi se pokazale
strukture ispod njega. Slojevito se dopire u du-
binu; otvaraju se tjelesne šupljine, a organi istra-
žuju najprije u međusobnu odnosu, a potom sa-
mostalno. Udovi se često tijekom sekcije u pot-
punosti odvajaju od tijela (doslovno – razudba),
kako bi se mogli proučiti sa svih strana. Na kraju
se dospijeva djelomično sve do kostura: prika-
zuju se zglobovi i kosti. Na glavi se pojedine ko-
sti prepile kako bi se dospjelo do dubljih slojeva
ili prikazalo te uklonilo mozak. Tijelo se rastavi
– razudi. Sve to služi što boljemu razumijevanju
ljudskoga tijela.
Rad tijekom sekcije ima vrlo malo sličnosti s ra-
dom kirurga; ni tehnika preparacije niti didak-
tični ciljevi nisu jednaki: u makroskopskoj ana-
tomiji potrebno je steći što bolji pregled koji će
kasnije svakome liječniku koristiti u radu i raz-
mišljanju. Ali već tijekom same sekcije mogu se
razviti posebni interesi, koji se kasnije pretvo-
re u različite struke, kao što su ortopedija, kar-
diologija, oftalmologija ili neurologija, pa čak i
anatomija.
1.3.3. Pravna pitanja
Sekcija na mrtvom čovjeku pravno se opisuje
kao liječnička djelatnost, koja je dozvoljena
zaposlenicima zavoda za anatomiju, patologi-
ju i sudsku medicinu te liječnicima transplan-
tacijske kirurgije kao i studentima medicine,
stomatologije i humane biologije.
Darivatelji tijela su prije smrti dali privolu da se
njihova tijela razudbe u svrhu nastave. Ali već
ovdje vrijedi zakonom određena obveza liječ-
ničke tajne, uvedena još prije 2500 godina kao
“Hipokratova zakletva”.
Liječnička tajna. Opisana je u pravilnicima o
radu liječnika i u kaznenome zakonu kao zakon-
ska obveza; njezina povreda je kažnjiva. Ne vri-
jedi samo za osobe uključene u liječenje već i za
osobe koje su uključene u sve pripremne i po-
moćne radnje takvoga posla.
Profesionalna tajna obuhvaća sve što liječni-
ci doznaju tijekom obavljanja svojega posla,
uključujući i nemedicinska saznanja; dakle,
nije nužno da se radi o doslovno izrečenim
povjerljivim podatcima.
I umrli kao i njihovi bližnji imaju interese vri-
jedne zaštite: da se identitet umrloga, prijašnje
bolesti i druga saznanja do kojih se dođe tijekom
sekcije ne odaju trećim osobama. Tako u sekcij-
skoj dvorani nije dopušteno niti fotografiranje.
1.3.4. Psihička situacija
Kako je prije početka nastave tek manji broj po-
laznika vidio mrtvo tijelo, čak 90% ih je u psi-
hološkom testiranju iskazalo manji ili veći strah
od rada na tijelima. Taj se strah tijekom sekcije
smanjuje pa na sredini nastave 84% polaznika
iskazuje da uopće više ne osjeća strah. Različi-
ti dijelovi sekcije različito se doživljavaju: po-
sebice neugodnim doimaju se prvo zasijecanje
kože te uklanjanje kože i podležećega masnog
tkiva. Što se dublje napreduje i udaljava od slike
jednom živućeg čovjeka, a približava slici ana-
tomskog preparata iz anatomskog atlasa, raste
interes za anatomijom do tada skrivenih struk-
tura. Čak 92% ispitanika na kraju sekcije smatra
da im je uspjelo doživjeti umrloga kao vrlo va-
1.3. Uvod u sekciju 7
žan objekt rada i studiranja (prikazani rezultati
su dio istraživanja koje je proveo Püthe 1991.
godine).
Koliko su god različiti pojedini polaznici i ko-
liko god bili spremni na psihička opterećenja
prvoga “liječničkoga” susreta s čovjekom, to-
liko je važno da cilj nastave ne bude otuplji-
vanje osjećaja, koje bi moglo imati utjecaja
na kasniji rad. Sekcija nije tek još jedan obve-
zni predmet studija medicine koji je potrebno
obaviti i po dobivanju ocjene “otkvačiti”, već
je vrlo važan dio mozaika struke koji će još
desetljećima biti temeljem liječničkih odluka.
1.3.5. Priprema za sekciju
Potrebno je među ostalim imati zaštitnu odjeću i
pribor za prepariranje. To će se detaljno pojasni-
ti na uvodnom predavanju. Kako se potencijalno
radi o materijalu koji može štetiti zdravlju (ra-
zrjeđivanjem fiksativa – ne može se stopostot-
no isključiti mogućnost infekcije), zbog zaštite
pri radu potrebno je rabiti odgovarajuću zaštit-
nu odjeću (kuta, gumene rukavice, a ponekad i
gumena pregača). Ne samo iz higijenskih već i
iz estetskih razloga (polaznike sekcije u student-
skome restoranu ne bi se trebalo razaznati po
mirisu) savjetujemo investiciju u dodatnu zaštit-
nu odjeću.
Da bi se izbjeglo ozljeđivanje instrumentima za
prepariranje, potrebno je njima pažljivo rukova-
ti, posebice skalpelom: nositi ih uvijek u krutom
omotaču (nikako slobodno u džepu kute), rabiti
svježe oštrice ili pravodobno oštriti oštricu kako
biste mogli rezati bez primjene pritiska; fiksira-
na tjelesna tkiva u anatomiji su kruta i zahtijeva-
ju sasvim drugačiju tehniku prepariranja od one
u kirurgiji. Pojedina su područja tijela (primjeri-
ce, vrat i stražnja strana glave) nakon konzervi-
ranja u površinskim slojevima posebno čvrsta.
Za praktični rad na preparaciji potrebna su pred-
znanja, koja valja steći u samostalnim pripre-
mama te tijekom nastave. Pomoću više provje-
ra znanja provjeravat će se teorijska i praktična
znanja o pojedinim područjima tijela. Neovisno
o pojedinačnim zahtjevima o provjeri znanja,
prije pristupanja sekciji valja razmisliti: završni
ispit obuhvaća makroskopsku anatomiju cijelo-
ga tijela. Stoga je potrebno na vrijeme se pripre-
miti i uputiti u cijeli nastavni materijal.
1.3.6. Daljnje misli o sekciji
Cilj sekcije nije samo prenijeti posebna ana-
tomska saznanja o ljudskome tijelu. Ona je –
po dosadašnjim stajalištima studenata – često
ključni praktični ulaz u liječničko zvanje.
Mortui vivos docent (mrtvi poučavaju žive) ili
Hic locus est, ubi mors gaudet succurrere vitae
(ovdje je mjesto gdje se smrt veseli pomoći ži-
votu); tako glase pojedini natpisi u anatomskim
sekcijskim dvoranama, koji prikazuju smisao
klasične anatomije. Na razmišljanje može potak­
nuti i rečenica: Vivitur ingenio caetera mortis
erunt (živi se samo duhom; sve ostalo će biti dio
smrti).
Zemaljsko čovječje tijelo koje rastavljaju instru-
menti za prepariranje ima svoje dostojanstvo.
Duh i dušu ne možemo secirati niti sekcijom
spoznati.
Ali mali dio prijašnjega duha mrtvoga čovjeka
studenti uistinu mogu osjetiti, posebice ako po
završetku sekcije sudjeluju u ukopu “svojega”
darivatelja tijela. Bez puno se riječi osjeti ne-
što od stajališta secirane osobe: djelovati i na-
kon smrti da bi druge ljude mogli liječiti dobro
obrazovani liječnici. Za bližnje darivatelja tijela
velika je utjeha kad su nazočni studenti koji su
smjeli posljednji put vidjeti umrloga i njegovo
tijelo i iznutra.
8 1. Značenje i područja anatomije – orijentacija na ljudskome tijelu
Sve se to može tek naznačiti, jer koliko god bilo
veliko bogatstvo anatomskih varijacija tijela, ra-
znolikost razmišljanja i sposobnost doživljava-
nja ljudskoga mozga (bili oni darivatelji tijela ili
studenti) nemjerljivo je veća.
Kaže se da je anatomija ono što čini medicinu
ili barem majčinski predmet medicine. U sekci-
ji studenti uviđaju kraj zemaljskoga života, a na
nastavi slušaju o embriologiji od početka živo-
ta. Tijekom histologije i mikroskopske anatomi-
je spoznaju finu strukturu tijela. Unatoč golemoj
količini pojedinosti koje se treba svladati u ana-
1.4. Konzervacija tijela
Konzervacija služi duljoj održivosti i pohrani
mrtvoga tijela na zavodu.
Konzervacija tijela ima dva koraka:
…… Fiksacija. Denaturacijom bjelančevina, tj.
njihovim umrežavanjem može se spriječiti
postmortalna autoliza. Fiksacija je metoda
konzerviranja i učvršćivanja struktura tkiva
i organa u što prirodnijemu stanju.
…… Čuvanje tijela ili dijelova tijela, tj. organa.
Cilj mu je što dulje održati prije fiksirane
strukture.
Fiksacija i konzerviranje. Razlikuje se unutar-
nja i vanjska fiksacija:
Formaldehid pomiješan s glicerolom i alkoho-
lom idealno je sredstvo za fiksaciju, tj. konzer-
viranje. Za konzerviranje se po pravilu primje-
njuje 8–10%-tni formalin, a za čuvanje 4%-tni
formalin.
Otkriće formaldehida (kemičar Hoffman, 1868.
godine) dovelo je do velikog napretka u tehni-
tomiji, student ne smije smetnuti s uma i širu sli-
ku života: ni biološki dio, koji obuhvaća nasta-
nak i prestanak života pod utjecajem bolesti, niti
se psihološki i etički aspekti smiju potisnuti pod
utjecajem nastavnog stresa.
Kasnije, u gruboj svakodnevici, uvijek iznova
je potrebno stati i promisliti, provjeriti i pre-
ispitati vlastita stajališta i odluke. Sekcija je
tako bitno više od pukog tečaja prepariranja
ili brzog tečaja anatomije. Ona pruža uvid u
čovjeka i sve njegove osobine.
ci konzerviranja. Formaldehid u svrhu fiksiranja
primjenjuje se kao vodena otopina te ima izraže-
na svojstva ukrućivanja, tj. štavljenja tkiva. Isto-
dobno djeluje konzervirajuće, dezodorirajuće
i mikrobicidno. Visokopostotna otopina form­
aldehida nije pogodna za konzerviranje cijelih
tijela jer dovodi do prevelike krutosti i krhkosti
tkiva.
…… Unutarnja fiksacija. Tu se sredstvo za fik-
saciju, tj. konzerviranje najčešće injicira jed-
nostrano ili obostrano putem a. femoralis, a.
axillaris ili a. carotis communis. Napušta se
zastarjela metoda injiciranja i infuzije putem
“spojenih posuda”, a zamjenjuju je uređaji
za injiciranje koji pomoću tlaka uvode sred-
stvo za fiksaciju u tijelo.
…… Vanjska fiksacija. Posljedica je držanja ti-
jela u “bazenima” ili “zatvorenim sustavima
fiksacije” (oboje tijekom barem 9 mjeseci).
Zatvoreni sustav fiksacije je standard buduć-
nosti (primjerice, Thalheimerovo postrojenje
za dugotrajnu konzervaciju).
1.5. Orijentacija na ljudskomu tijelu, osi, ravnine tijela i opisi smjera 9
Maksimalna koncentracija formaldehida na
rad­nomu mjestu. Za zaštitu ima više mogućnosti:
…… Udio se formaldehida u tekućini za fiksaciju
može održavati niskim.
…… Povoljna, ali skuplja varijanta je upotreba
laminarnog strujanja zraka s usisavanjem
za svaki stol u sekcijskoj dvorani, koja ima
prednost uklanjanja svih aerosola bez opas­
nosti za radno osoblje. Ta metoda će zasi-
gurno biti (uz moguće izmjene) budućnost
uređivanja sekcijskih dvorana. Kako tak­
vom metodom dolazi do jakog isušivanja
materijala, potrebno je izvesti optimalno
čuvanje.
…… Prozračivanje sekcijske dvorane (čak niti uz
ventilaciju) nije dovoljno da bi se osiguralo
pridržavanje maksimalnim koncentracijama
formaldehida na radnomu mjestu.
Čuvanje tijela, dijelova tijela ili organa. Izvo-
di se u “bazenima” sredstvom za konzerviranje,
u Thalheimerovu zidu (konzerviranje i čuvanje;
1.5. Orijentacija na ljudskomu tijelu, osi, ravnine tijela i opisi smjera
Neizostavno je nužno jednoznačno i točno
informirati se na tijelu. Zajedno sa stručnim
nazivima za osi i ravnine tijela rabe se i izra-
zi anatomske nomenklature, čija pravilnost u
načelima tvorbe riječi olakšava studentima
njihovo svladavanje.
Ti izrazi pripadaju anatomskoj nomenklaturi
stvaranoj u posljednjih 2000 godina. Od svih
područja medicinske struke anatomska nomen-
klatura kudikamo je najsustavnija. Na njoj je la-
ko pokazati razvoj i jezične tvorbe medicinskog
izričaja.
1.5.1. Iz povijesti
Mnogobrojni medicinski nazivi proizlaze iz pri-
kupljenih zapisa hipokratskih liječnika. Iz po-
hlađenje), i spremnicima za organe sa sredstvom
za konzerviranje, u zatvorenim staklenim posu-
dama sa sredstvom za konzerviranje (uglavnom
u zbirkama), u staklenim posudama s pomičnim
poklopcem sa sredstvom za konzerviranje (pri
tomu se preparati mogu vaditi za samostalni rad),
zapečaćeni u plastičnim vrećicama pri čemu se
treba pridržavati pravila da trajnost nije dulja od
6 mjeseci (uz preduvjet da se čuva na hladnome).
Držanje tijela u sekcijskoj dvorani provodi se u
plahti ovlaženoj sredstvom za konzerviranje te
oko toga omotanom folijom, tako da se stvori i
održi “vlažna komora”. Dijelovi tijela ili organi
mogu se uklopiti u plastiku ili vosak. Plastina-
cija je postupak konzerviranja bioloških prepa-
rata čiji se strukturni elementi fiksiraju, po mo-
gućnosti dehidriraju acetonom, uklope u vaku­
umu reakcijskom plastikom (silikonski kaučuk),
epoksidnom smolom ili poliesterom i na kraju
stvrdnu. Tu metodu razvio je von Hagens 1977.
godine.
četka 2. st. n. e. Rufus iz Ephesosa na grčkom je
sačuvao prvo anatomsko nazivlje.
Preuzimanjem vlasti na istočnom Sredozemlju
Rimljani su se prilagodili grčkoj kulturi i nji-
hovim znanjima. Pri tomu je bilo i razdoblja pre-
pisivačke djelatnosti. Velike rimske enciklope-
dije za to su najbolji primjer. Rimski enciklope-
dist Aulo Kornelije Celzo (prva polovica 1. st.)
osobito je važan za medicinu jer se iz njegova
opusa u potpunosti sačuvao dio “O liječenju”.
On zadržava jedan dio grčkih stručnih naziva, a
drugi prenosi na latinski. U 6. i 7. stoljeću zapo-
činje širenje srednjovjekovnoga latinskog, koji
se proširio diljem Europe i postao općim sred-
stvom komunikacije u političkomu i crkvenom
životu, a time i u znanosti. Mnoga djela priro-
doslovlja i medicine srednjega vijeka napisa-
na su tim srednjovjekovnim latinskim. Srednjo-
10 1. Značenje i područja anatomije – orijentacija na ljudskome tijelu
vjekovna medicina istodobno je ovisila i o arap-
skim poučavanjima. Tako je i arapski u svojoj
latiniziranoj inačici ostavio traga na anatomsko
stručno nazivlje.
U razdoblju humanizma i renesanse latinski
poprima svoj stari sjaj. Potrudili su se pisati
kao Marko Tulije Ciceron (106.–43. pr. Kr.), a
učeni jezik iznova se približio klasičnom obli-
ku. Ponovnim uvidom u antička pisanja nastu-
pilo je i rastuće zanimanje za čovjeka i njegovu
tjelesnost i duhovnost. Čovjek je došao u sredi-
šte znanstvene znatiželje, koja je pokušavala na-
ći zadovoljstvo u čitanju velike knjige prirode.
Osjetilno doživljavanje i provjera otkrivenih taj-
ni prirode vlastitim uvidom, autopsijom, postiže
odlučujuću metodološku vrijednost. To je vrije-
me u kojemu su epohalne knjige napisali Andre-
as Vezal (1514.–1564.) o anatomiji (slika 1.1.) i
William Harvey (1578.–1657.) o otkriću krvoto-
ka. Uzletom anatomskih i fizioloških istraživa-
nja, anatomska nomenklatura postaje sve jasnija.
Taj obnovljeni latinski ostao je jezikom obrazo-
vanja tijekom stoljećâ i tek snažnim proširenjem
znanosti započinje objavljivanje i poučavanje na
nacionalnim jezicima.
Ali opisivanju pojedinih anatomskih tvorbi nije
se uvijek pažljivo pristupalo. Iznova se događalo
da neki anatomi dijelove ljudskog tijela dodatno
imenuju. Kad su i znanstvenici poput Vesala po-
kušali stvoriti jedinstvenu, pročišćenu nomen-
klaturu, tijekom vremena su stvorili nebrojeno
mnogo sinonima koji su dovodili do zabune. Tek
u drugoj polovici 19. stoljeća stručnjaci započi-
nju reformu anatomskoga stručnog jezika. Jo-
seph Hyrtl (1811.–1894.) koji je poučavao ana-
tomiju u Beču na tomu je polju bio vrlo angaži-
ran. Međunarodna komisija za nomenklatu-
ru na kongresu anatoma u Baselu 1895. godine
obradila je različite prijedloge koji su jednogla-
sno usvojeni. Time su Bazelska nomina anato-
mica (BNA) privela kraju samovolju i anarhi-
ju u makroskopskoj anatomiji. Iz nomenklature
su posebice izbacivani eponimi, dakle nazivi po
osobnim imenima istraživača, koji su bili pove-
zani s mnogobrojnim pitanjima prvenstva. Pri
odabiru tehničkih pojmova, termini technici, od-
lučujući su bili jednostavnost i kratkoća, što je
ponekad išlo na štetu filološke točnosti.
Anatomska su se društva odlučila za trajnu pre-
radu i poboljšavanje Bazelske nomina anatomi-
ca i s time u vezi su donijela važnu uredbu na
6. međunarodnom kongresu anatoma 1955. go-
dine u Parizu. Ta Pariška nomina anatomica
(PNA) ostala su najvećim dijelom vrijedeća sve
do današnjih dana. Glavni su ciljevi bili jedno-
stavnost, kratkoća i lakoća pamtljivosti izraza.
Nadalje je utvrđeno da svaki organ može imati
samo jedan naziv, koji po mogućnosti proizlazi
iz latinskog. Već 1960. godine odlučilo se stvori-
ti potkomisije za histologiju i embriologiju. Prvi
planovi izloženi su na 9. međunarodnom kon-
gresu anatoma u Lenjingradu 1970. godine, a na
10. međunarodnom kongresu anatoma u Tokyju
1975. godine stvoreni su konačni ujedinjeni po-
pisi Nomina histologica (NH) i Nomina em-
bryologica (NE).
Histologija i embriologija su mnogo jače od
makroskopske anatomije usmjerene na stvaranje
novih stručnih naziva na temelju grčkih jezičnih
korijena jer su antički liječnici i istraživači slabo
poznavali embriologiju, a histologiju i citologiju
uopće nisu poznavali. Makroskopska anatomija
se, nasuprot tomu, temelji na antičkim, povijesno
ekstantnim korijenima. Davanje naziva u anato-
miji je tako i danas još blisko povezano s najvaž-
nijim razdobljima anatomske povijesti. Tijekom
16. stoljeća ona je doživjela snažan procvat, a
u 19. stoljeću nastajanjem modernih sveučilišta
dobiva velike zavode, u kojima su stvoreni uvje-
ti za moderna istraživanja i poučavanja.
1.5. Orijentacija na ljudskomu tijelu, osi, ravnine tijela i opisi smjera 11

Slika 1.2. Osi i ravnine ljudskoga tijela

12 1. Značenje i područja anatomije – orijentacija na ljudskome tijelu
1.5.2. Orijentacija na tijelu
Svaki je znanstveni rad ovisan o jednoznač-
nosti i povezanosti jezika. U anatomskim opi-
sima ti su uvjeti najvećim dijelom ispunjeni.
Tu je visoka sukladnost opisa s opisanim.
Latinski izrazi objašnjeni su u 16. poglavlju, str.
1229.
Dajemo uvod pomoću naziva za orijentaciju o po-
ložaju na tijelu. Tu je moguće razlikovati različite
osi i ravnine, koje su međusobno okomite. Posto-
je 3 glavne osi i ravnine koje su njima definirane.
1.5.2.1. Osi (sl. 1.2., 1.3.)
…… Okomita (= longitudinalna) os. Teče uz-
duž (kranio-kaudalno) od tjemena do tabana.
Okomita je na podlogu.
…… Sagitalna os. Prolazi od straga prema napri-
jed (dorzo-ventralno) kroza stražnju i pred-
nju stijenku tijela.
Slika 1.3. Odabrane osi i odnosi smjera na vodoravnom presjeku kroz ljudsko tijelo
…… Vodoravna (= transverzalna) os. Prola-
zi poprečno od lijeva nadesno i međusobno
spaja odgovarajuće točke obiju strana tijela.
1.5.2.2. Ravnine (sl. 1.2.)
…… Medijana (medijano-sagitalna ravnina) ili
središnja ravnina. Teče od leđa prema trbu-
hu i dijeli tijelo od glave do stopala na dvije
zrcalne polovice (antimere), te se naziva i os
simetrije.
…… Sagitalna ravnina. Teče usporedo s prijaš-
njom kroz tijelo.
…… Frontalna ravnina. Nalazi se usporedo s če-
lom. Postavljena je okomito na prijašnju i di-
jeli tijelo na prednji i stražnji dio.
…… Vodoravna ravnina (= transverzala ravni-
na). Teče poprečno kroz tijelo i okomita je
na sagitalnu i frontalnu ravninu. Dijeli tijelo
na gornji i donji dio.
Medijana ravnina postoji samo jedna, a ostalih
ravnina ima nebrojeno mnogo.
1.5. Orijentacija na ljudskomu tijelu, osi, ravnine tijela i opisi smjera 13
1.5.2.3. Opisi smjera (sl. 1.3.)
Tako su odabrani da su valjani bez obzira na polo-
žaj čovjeka u prostoru. Tako je, primjerice, glava
u čovjeka koji leži također “gore”; opisi “desno” i
“lijevo” odnose se na odgovarajuću stranu opisa.
…… Opisi na trupu
cranialis, e (kroatizirano, kranijalno) – us­mje­
reno prema lubanji
caudalis, e (kaudalno) – usmjereno prema re­pu,
prema stražnjici
superior, ius – gore, više
inferior, ius – dolje, niže
dorsalis, e (dorzalno) – prema straga
ventralis, e (ventralno) – prema naprijed
posterior, ius – iza, straga
anterior, ius – ispred, sprijeda
medialis, e (medijalno) – prema medijanoj rav-
nini, prema sredini
lateralis, e (lateralno) – prema strani, od medi-
jane ravnine
medianus, a, um (medijano) – položeno u me­
dijanoj ravnini
dexter, dextra, dextrum – desno
sinister, sinistra, sinistrum – lijevo
superficialis, e – površinski, položeno površno,
bliže koži
profundus, a, um – dubinski, položeno duboko
internus, a, um – unutarnji
externus, a, um – vanjski
centralis, a, um (središnji) – prema unutrašnjo-
sti tijela
longitudinalis, a, um (longitudinalni) – uzdužni
…… Opisi na udovima
proximalis, e (kroatizirano, proksimalni) – pre-
ma trupu, smješteno bliže trupu
distalis, e (distalno) – prema kraju uda, prema
prstima, udaljeno od trupa
radialis, e (radijalno) – prema palcu
ulnaris, e (ulnarno) – prema malome prstu
tibialis, e (tibijalno) – prema goljenici, prema
nožnom palcu
fibularis, e (fibularno) – prema lisnoj kosti, pre-
ma malome nožnomu prstu
palmaris, e (palmarno) – prema dlanu, prema
površini dlana
dorsalis, e (dorzalno) – prema nadlanici, prema
hrptu dlana
plantaris, e (plantarno) – prema tabanu
dorsalis, e (dorzalno) – prema hrptu stopala
…… Opisi na glavi
frontalis, e (kroatizirano, frontalno) – prema
čelu, u smjeru čela
occipitalis, e (okcipitalno) – prema zatiljku
basalis, e (bazalno) – prema lubanjskoj bazi
oralis, e (oralno) – prema ustima, što pripada ustima
vestibularis, e (vestibularno) – prema predvorju
(usne šupljine), položeno u predvorju usne
šupljine
labialis, e (labijalno) – prema usni
buccalis, e (bukalno) – prema obrazu
lingualis, e (lingvalno) – prema jeziku, što pri-
pada jeziku, jezično
nasalis, e (nazalno) – prema nosu
temporalis, e (temporalno) – prema temporalnoj
kosti
palatinalis, e (palatinalno) – prema nepcu, što
pripada nepcu, nepčano
pharyngealis, e (faringealno) – prema ždrijelu,
ždrijelno
rostralis, e (rostralno) – prema ustima
…… Opisi na zubalu i zubima
Stručni nazivi u upotrebi u stomatologiji koji
služe za opis položaja:
mesialis, e (kroatizirano, mezijalno) – us­mjereno
medijanoj ravnini (zubnog luka)
distalis, e (distalno) – usmjereno prema stražnje-
mu kraju zubnog luka
apicalis, e (apikalno) – na vršku korijena (apex),
prema vršku korijena
cervicalis, e (cervikalno) – na vratu zuba, prema
vratu zuba
occlusalis, e (okluzalno) – na žvačnoj površini,
prema žvačnoj površini
14 1. Značenje i područja anatomije – orijentacija na ljudskome tijelu
incisalis, e (incizalno) – na rubu žvačne površi-
ne, prema žvačnome rubu
approximalis, e (aproksimalno) – na žvačnoj po-
vršini, prema žvačnoj površini
1.5.2.4. Smjerovi kretanja i opisi
…… Zglobovi udova
flexio (kroatizirano, fleksija) – pregibanje trupa
ili uda oko poprečne osi
extensio (ekstenzija) – istezanje trupa ili uda oko
poprečne osi
adductio (adukcija) – primicanje uda tijelu
abductio (abdukcija) – odmicanje uda od tijela
(na udovima je to kretnja oko sagitalne osi)
vanjska rotacija – vanjsko okretanje uda oko du-
lje osi
unutarnja rotacija – unutarnje okretanje uda oko
dulje osi
supinatio (supinacija) – uvrtanje šake ili stopala,
pri čemu se dlan usmjerava prema gore, tj.
podiže se medijalni rub stopala
pronatio (pronacija) – uvrtanje šake ili stopala,
pri čemu se dlan usmjerava prema dolje, tj.
spušta se medijalni rub stopala
circumductio (cirkumdukcija) – kružna, obila-
zna kretnja uda
…… Čeljusni zglob
adductio (kroatizirano, adukcija) – približava-
nje donje čeljusti gornjoj
abductio (abdukcija) – udaljavanje donje čelju-
sti od gornje (obje kretnje su oko poprečne
osi)
protrusio (protruzija) – jednakomjerno pomica-
nje obaju kondila prema ventralno
retrusio (retruzija) – jednakomjerno pomicanje
obaju kondila prema dorzalno (obje kretnje
su oko sagitalne osi)
mediotruzija – pomicanje kondila donje čeljusti
prema sredini (ravnotežna strana)
laterotruzija – pomicanje kondila donje čeljusti
prema van (radna strana); obje kretnje su oko
okomite (longitudinalne) osi