SADRŽAJ

UVOD .......................................................................................................................... 1

1. TROŠKOVI I NJIHOV UTICAJ NA POSLOVANJE ........................................ 2

2. POJAM I VRSTE TROŠKOVA ........................................................................... 3
3. TROŠKOVI PREMA VREMENU NASTANKA .................................................. 5
3.1 TROŠKOVI PREMA MJESTU NASTANKA .................................................. 6
3.2 TROŠKOVI PO NAČINU URAČUNAVANJA U CIJENU PROIZVODA.. .....7
4. TROŠKOVI PREMA ISKORIŠTENJU KAPACITETA ..................................... 8
4.1 TROŠKOVI PO KOLIČINI PROIZVEDENIH PROIZVODA .......................... 11
5. ODNOS TROŠKA I UČINKA ................................................................................ 15
ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 16
LITERATURA .............................................................................................................. 17

1
 UVOD

Tema ovog rada je teorija i analiza troškova, cilj našeg seminarskog rada jeste pojasniti i
predstaviti šta su to troškovi, kakvi mogu biti, kako se dijele, posebno ćemo se bazirati na
oportunetni trošak kod podjele troškova, kako troškovi utiču na poslovanja u životu. Izabrali
smo ovu temu jer su nam troškovi najzanimljiviji dio ekonomije i zato što će nam u
samostalnom životu koristiti.

Da bi tvrtka opstala, poduzetnik treba poznavati osnove teorije troškova i kako troškovi
utječu na poslovanje. Smatram da bi svako trebao biti upoznat s tom temom jer su troškovi
sastavni dio života, a za poduzetnika to je obavezno gradivo koje treba savladati prije nego
pokrene vlastiti biznis.
Troškovi izravno utiču na dobit, a niti jedan poduzetnik ne ulazi u biznis bez cilja da što više
zaradi. Teorija troškova poduzetniku će omogučavati da upozna prirodu troškova, njihovo
nastajanje, obilježja i ponašanje u radnom procesu, kako bi mogao poslovno odlučivati i
politiku troškova usklađivati s politikom prihoda radi osiguranja zadovoljavajućeg poslovanja
i ostvarivanja što veće dobiti. Učinkovitost poduzetnika bit će veća što je s manje troškova
ostvario veći profit.

Seminarski rad će se sastojati od uvoda, 4 ili 5 obrađena poglavlja na temu troškovi.U prvom
poglavlju će biti obrađeno šta su to općenito troškovi i teorija troškova, u drugom poglavlju će
biti obrađena podjela troškova dok u trećem poglavlju će biti obrađeno troškovi prema
vremenu nastanka i prema mjestu nastanka, u četvrtom poglavlju će biti obrađeni troškovi
prema iskorištenju kapaciteta, dok u petom, tj. Zadnjem poglavlju će biti obrađen odnos
troška i učinka. Seminarski rad se takođe sastoji od sadržaja, zaključka i literature.
.

2
1. TROŠKOVI I NJIHOV UTICAJ NA POSLOVANJE

Za svakog poduzetnika je posebno važno prikupljati razne informacije vezane uz njegovo

poslovanje, prerađivati ih na određeni način i proučavati, tj. analizirati ih. Svaka njegova
poslovna odluka mora biti što bliža sigurnom očekivanom ishodu jer se jedino na taj način
uklanja neizvjesnost poslovnih prilika.
Praćenjem troškova i predviđanjem njihovih vrijednosti u budućnosti može se usmjeravati
svaka poslovna aktivnost. Poznavanje osnova teorije troškova mu u tome može uvelike
pomoći.

Teorija troškova je onaj dio mikroekonomske teorije koji proučava nastanak, obilježja i
ponašanje troškova u poslovnim procesima.
Troškove se definira kao utrošak različitih dobara potrebnih za nastanak nekog proizvoda ili
usluge koje će se realizirati prodajom na tržištu. Troškovi su vrijednosno izraženi utrošci
činitelja procesa stvaranja (proizvodnje) učinaka, koji su nastali ili su uvjetovani poslovnom
aktivnošću poduzetnika.

Poznavanje teorije omogućuje poduzetniku upoznati prirodu troškova, njihovo nastajanje,

obilježja i ponašanje u radnom procesu i politiku troškova uskladiti s politikom prihoda radi
osiguranja zadovoljavajućeg poslovanja i ostvarivanja što veće dobiti.
Zato se troškovi nikad ne promatraju odvojeno od ostalih kategorija važnih za poslovanje, kao
što su na primjer: prihodi, cijene, obujam proizvodnje, obujema prodaje i slično.

Evidencija i nadzor nad troškovima, koju obavlja knjigovodstvo, ima tri glavne zadaće:
- utvrditi razliku između troškova i prihoda, tj. gubitak ili dobit u poslovanju
- izmjeriti učinkovitost poduzeća u odnosu na ostale konkurente (troškovna efikasnost)
- osigurati informacijsku podlogu za odlučivanje (menadžersko računovodstvo)

3
2. POJAM I VRSTE TROŠKOVA

Troškovi su definirani poslovni rashodi, tj. onaj dio utroška materijalnih dobara, vremena i
novca koji se može ukalkulirati u cijenu nastalog učinka (proizvoda ili usluge). Zato se
troškove još naziva i ukalkulirani poslovni rashodi. Za potpunije razumijevanje pojma
troškova nužno ih je pojmovno razlikovati od pojma utroška, rashoda i izdataka.

Utrošak je uobičajen izraz koji pokazuje koliko je utrošeno pojedinih činitelja u procesu
stvaranja učinaka (primjerice, količina utrošenih sirovina i materijala, sati rada i sl.).

Rashodi su troškovi sadržani u prodanim učincima (primjer: nabavna vrijednost prodane

trgovačke robe ili troškovi proizvodnje prodanih proizvoda i usluga). Kada rashod nastaje kao
uvjet ili posljedica obavljanja radnog procesa, tada je identičan pojmu troša, pa su takvi
rashodi zapravo troškovi poslovanja.
Međutim, pojam rashoda širi je od pojma troška, i on obuhvaća svako trošenje novčanih i
materijalnih vrijednosti koje su vezane z aobavljanje gospodarskih djelatnosti, ali mogu
nastati i mimo njih, poput izdataka vezanih za financiranje i izdataka koji nisu uvjetovani
ostvarivanjem poslovnog učinka.

Izdatak je svako izdavanje materijala, proizvoda ili robe iz skladišta, kao i smanjenje novca u
blagajni ili na računu u banci. Izdaci mogu biti ekonomski povezani uz troškove ali i ne
moraju. Kada su izdaci i troškovi međusobno povezani, vremenski se mogu, ali ne moraju
preklapati.
Izdatak može nastati prije troška (primjer: izdatak novca za nabavu sirovina prethodi trošku
sirovina), može nastati istodobno s troškom (primjer: plaćanje neke usluge), ali i nakon troška
(primjer: plaćanje računa za prethodno potrošenu električnu energiju). Kada izdaci i troškovi
nisu ekonomski međusobno povezani, izdatak može nastati a da troška uopće nema (primjer:
posudba sirovine koja će biti vraćena ili kupnja vrijednosnih papira za novac) ili pak da
postoji trošak a da nema izdatka (primjer: trošenje poklonjene opreme).

4
S obzirom na brojne kriterije kojima se troškovi mjere i proučavaju, postoje različite vrste
troškova. Što se vidi iz priložene tablice.

Kriterij za podjelu Vrste troškova

 planski (budući, očekivani)
Vrijeme nastanka
 stvarni (povijesni)
 pogon (proizvodnja)
Mjesto nastanka  administracija (uprava i prodaja)
 sirovina i materijala
 usluga
 rezerviranja za troškove i rizike
Prirodne vrste (podrijetlo)  amortizacije
 vrijednosnog usklađivanja
 osoblja
 financiranja
 nabave
 proizvodnje
Poslovne funkcije  prodaje
 financiranja
 uprave (menadžmenta)
Način uračunavanja u cijenu gotovih  izravni (direktni)
proizvoda  opći (indirektni, neizravni, režijski)
Stupanj zaposlenosti (iskorištenja)  fiksni (stalni)
Kapaciteta  varijabilni (promjenjivi)
 po jedinici (prosječni)
Broj proizvoda
 u masi
 proizvoda
MRS 2
 obračunskog razdoblja

Iz tablice je vidljivo da se troškove može promatrati na različite načine, ovisno o potrebama

raščlambe u kojoj se te troškove promatra.
Za pdouzetnika je najvažnije da njegovo knjigovodstvno evidentira sve stvarno nastale
troškove u jednom obračunskom razdoblju i sačuva podatke o tomu, a on će sam prosuditi
kako će donositi poslovne odluke temeljem dostupnih podataka. Zato je nužno da poduzetnik
dobro razumije barem najvažnije dijelove teorije troškova u njihovoj osvisnosti o prihodima i
poslovnom rezultatu.
Postoji također još jedna vrsta troškova, a to je oportunitetni trošak.
Oportunitetni trošak je vrijednost dobara i usluga koje nismo koristili, a mogli smo.

Primjer:

5
Hoćemo li ići u kino ili pročitati knjigu? Hoćemo li nakon završetka srednje škole odmah
početi raditi ili studirati? U svakom od ovih slučajeva, donošenje odluke, za jednu
alternativu(mogućnost), ima za posljedicu žrtvovanje druge mogučnosti. S ograničenim
resursima, odluku da imamo više jedne stvari, automatsko znači imati manje druge stvari.
Dobra je definicija da je to "trošak propuštene šanse", dakle, gubitak zarade od neke
aktivnosti, jer smo odabrali drugu.

3. TROŠKOVI PREMA VREMENU NASTANKA

Podjela troškova po vremenu njihova nastanka ima važnost za poduzetnika u vođenju

poslovne politike zato što omogućuje razlikovanje već nastlih troškova od onih koji će se tek
dogoditi. To je nužno zato što se planiranje budućih troškova mora temeljiti na analizi već
ostvarenih troškova. Prema tom kriteriju razlikujemo stvarne (povijesne) i planske (buduće)
troškove.

Stvarni troškovi, nastali u prošlom obračunskom razdoblju, pokrit će se prihodima iz tog

razdoblja ili prihodima u sljedećim razdobljima. U stvarne troškove ubrajamo sve one to ih je
knjigovodstvena služba evidentirala u minulom obračunskom razdoblju, a nastaju kao
posljedica trošenja materijalnih vrijednosti i drugih sastavnica radnog procesa radi postizanja
korisnih učinaka. Na njih se više ne može utjecati, ali njihovo poznavanje može utjecati na
poslovne odluke u sadašnjosti i u budućnosti. Treba nastojati sa što manje troškova ostvariti
što bolji rezultat poslovanja, odnosno što veću dobit. Dobit se može povećati smanjivanjem
troškova ili pak povećanjem prihoda uz zadržavanje troškova na istoj razini. Zato je važnost
stvarnih troškova velika, kako za evidencju tako i za analizu, temeljem koje će se donositi
nove poslovne odluke.

Planski troškovi nisu još nastali, poduzetnik ih tek predviđa temeljem raščlambe podataka iz
prošlosti i temeljem očekivanja poslovnih događaja u budućnosti. Troškovi koje poduzetnik
očekuje u budućnosti važni su za njegovo planiranje jer predviđanje visine troškova, zajedno s
predviđanjem visine prihoda, omogućuje poduzetniku sastavljanje planskog računa dobiti i
gubitka. Ako planske veličine pokazuju da nema dobiti za poduzetnika to znači da mora
preispitati svoju poslovnu politiku i odluku o započinjanju procesa u novom obračunskom
razdoblju.

6
3. 1 TROŠKOVI PREMA MJESTU NASTANKA

Poznavanje mjesta nastanka pojedinog troška za poduzetnika je vrlo važno jer tada može
lakše štedjeti i nadzirati troškove, a osim toga i lakše izvršiti usporedbe s konkurencijom.

Proizvodni (pogonski) troškovi nastaju u onim dijelovima poduzeća u kojima se odvija

proizvodnja. Ovi troškovi obuhvaćaju sve troškove vezane uz materijal, proces proizvodnje,
nadzor nad kvalitetom i montažu proizvoda (ako je predviđena tehnološkim procesom). Tu su
osnovni i pomoćni materijal te drugi troškovi proizvodnje.
U ovu skupinu idu svi troškovi koje nameće tehnologija, zatim održavanje strojeva i oprme,
tu su plaće proizvodnim radnicima (nadglednicima) u pogonu, zatim troškovi energije,
grijanja, čišćenja i održavanja; dakle sve ono bez čega ne bi mogao nastati gotov proizvod
koji će tvrtka ponuditi tržištu.
Troškove koji obuhvaćaju opće troškove izrade i plaće izrade naziva se jednim imenom
troškovima konverzije.

Troškovi administracije, uprave i prodaje nastaju kao opći ili režijski troškovi izvan
proizvodnog pogona i obuhvaćaju troškove tzv. potpornih funkcija bez kojih se proizvod ne bi
mogao oblikovati (u razvojnom odjelu), ni ponuditi kupcima (bez istraživanja tržišta,
promocije i slično). Odvajanje ovih troškova ima smisla jer poduzetnik uvijek mora znati
koliko mu pojedina faza poslovanja opterećuje jedinicu outputa, budući da se pokrivaju na
teret obračunskog razdoblja.
Osim toga, postoje slučajevi kad neki poduzetnik preuzima samo proizvodnju i njezinu
organizaciju, a naručitelj će mu osigurati dizajn proizvoda, dopremu materijala i distribuciju
proizvoda na tržištu.
Ove tzv. lohn poslove poistovjećuje se s prodajom isključivo proizvodnog rada i nisu ništa
drugo nego najniži oblik sudjelovanja poduzetnika u tuđem poslovnom lancu. Takvi su
poslovi tipični za nerazvijene države u kojima je niža cijena rada jedini čimbenik koji
stimulira poduzetnike iz razvijenih država da prepuštaju jedan dio tehnološkog procesa
drugima, a sve ostalo izravno nadziru. To su ujedno i vrlo plaćeni poslovi kod kojih se
najčešće ugovara samo satnica za proizvodne radnike te minimalna naknata poduzetniku za
organizaciju posla. Ipak, u Hrvatskoj su mnoge tvrtke nastale i preživjele zahvaljujući lohn

7
poslovima. Ako poduzetnik stekne potrebno iskustvo na tim poslovima i osigura potreban
kapital, moći će samostalno ponuditi tržištu svoj gotov proizvod i ostvariti veću zaradu.

3.2 TROŠKOVI PO NAČINU URAČUNAVANJA U CIJENU PROIZVODA

Za poduzetnika je vrlo važno kako će nastale troškove uračunati u cijenu svojih proizvoda ili
usluga. Za neke je troškove to vrlo lako učiniti, a kod drugih troškova postoje različite
mogućnosti kojima se nastoji postići što bolje rješenje. Poduzetnik mora odlučiti koje mu je
rješenje povoljnije i potom takav način uračunavanja mora dosljedno primjenjivati.

Izravni ili direktni troškovi jesu svi oni koje se može neposredno uračunati u novonastali
proizvod. Ako se cipelu izrađuje od kože, a stolicu od drva, tada se troškove materijala izrade,
u našem slučaju kože i drva, može neposredno ugraditi u cijenu proizvoda/proizvodnje putem
normativa utroška.
Slično se u pekarstvu može utvrditi koliki je trošak brašna u svakom komadu proizvedenog
kruha. Jednako kao direktni materijal i direktni se rad uz primjenu normativa utroška može
unijeti u cijenu proizvodnje gotovog proizvoda. Tako će biti vrlo jednostavno utvrditi koliko
minuta rada jednog pekara ulazi u proizvodnju komada kruha ili koliko sati rada stolara treba
za izradu stolice, odnosno koliko sati rada postolara ulazi u par proizvedenih cipela.

Opće troškove, neizravne ili režijske troškove se ne može izravno uključiti u cijenu
proizvodnje/proizvoda. Takve se troškove evidentira po mjestima nastanka (proizvodnja,
pogon, administracija, prodajna služba i uprava), a zatim se prenose na gotove proizvode
posredno, pomoću različitih tipova kalkulacija. Svrha je kalkulacije da se sve troškove
rasporedi po nositeljima (proizvodima ili uslugama) doljednom primjenom najpovoljnijih
kriterija (na primjer: kao postotak po norma satima izravnih radnika ili po utrošku izravnog
materijala).

4. TROŠKOVI PREMA ISKORIŠTENJU KAPACITETA

Jedno od najvažnijih pitanja u organiziranju proizvodnje za poduzetnika je iskorištenje

kapaciteta s kojima raspolaže. Jednom kupljena i instalirana oprema izaziva određene
troškove, bez obzira na to jesu li strojevi uključeni ili stoje zbog kvara. Ako je za planiranu

8
poslovnu djelatnost zaposleno desetak radnika, a onda je došlo do zastoja koji ne ovise o
njihovoj volji, poduzetnik im mora isplatiti plaću i za one sate kad su oni prisilno bili bez
posla, a uz to mora podmiriti svoje obveze prema državi. Dakle, troškovi nastaju prema
dinamici – tijekom određenog vremenskog razdoblja pa se pojavljuju kao stalni i promjenjivi.

Fiksni troškovi su svi troškovi koji postoje, bez obzira na stupanj iskorištenja kapaciteta
(koliko je učinaka ostvareno). Označavaju se sa FT. Troškovi opreme i zgrada, većina općih
troškova poput najamnina, telefonske pretplate, registracije službenih vozila, zatim troškovi
režijskog osoblja i financiranja postoje u poduzeću neovisno o tomu koliko je nastalo gotovih
proizvoda ili koliko je usluga pruženo.
Ove troškove poduzetnik mora naročito dobro poznavati jer ih mora podmiriti, bez obzira na
sve ostale čimbenike u poslovanju. Veličina fisknih troškova najveći je teret za poduzetnika.
Njegova politika prema toj vrsti troškova može biti usmjerena jedino na njihovo relativno
smanjivanje. Fiskne se troškove može zorno prikazati na koordinatnom sustavu.

Slika 1. Fiksni troškovi u masi

Na slici se vidi da u prikazanom slučaju visina fiksnih troškova iznosi 350.000,00 kuna. Be z
obzira na to hoće li tvrtka proizvoditi 1000 ili 5000 komada svog proizvoda, visina fisknih
troškova u masi neće se promjeniti. Stalnost tih troškova na grafikonu je vidljiva po pravcu
koji je paralelan s osi x (broj komada), a siječe os y u točki koja pokazuje vrijednost od
350.000,00 kuna. Kad bi u zamišljenom poduzeću fiksni troškovi iznosili 200.000,00 kn, tada
bi pravaca paralelan s osi x sjekao os y u točki koj pokazuje 200.000,00 kuna.

9
Dobar primjer fiksnih troškova može se naći kod automobila. Godišnji troškovi registracije i
osiguranja vozila stalni su, bez obzira na to stoji li auto u garaži ili godišnje prijeđe 10 000 ili
50 000 kilometara.

Varijabilni troškovi su promjenjivi i ovise o broju proizvedenih komada nekog proizvoda. To

znači da se pojavljuju s realizacijom učinaka. Zato su to troškova za nabavljeni materijal,
potrošenu energiju pri stvaranju outputa, plaće zaposlenicima koji su sudjelovali u njihovu
stvaranju (mogu se povećavati ako su plaćeni po ostvarenom učinku) i sl. Označava ih se sa
VT.

Zamišljeni automobil potrošit će više goriva i ulja ako godišnje vozi veći broj kilometara. Ako
stoji u garaži godinu dana, tada će potrošnja benzina i ulja iznositi 0 litara. Sve direktne,
izravne troškove može se poistovjetiti s varijabilnim troškovima jer oni ovise o iskorištenju
kapaciteta i povećavaju se usporedo s povećanjem broja proizvedenih proizvoda. Ako se
općenito promatra kretanje varijabilnih troškova u masi u odnasu na povećanje učinaka, može
se uočiti da je ono relativno konstantno; u početku njihova je promjena degresivna, a kasnije
je progresivna. Kako će se ponašati, ovisi o tomu zašto su nastali.

Slika 2. Varijabilni troškovi u masi

Na slici se vidi kako varijabilni troškovi rastu zajedno s povećanjem iskorištenja

kapaciteta. Iz krafikona se vrlo lako može utvrditi sljedeće:
o ako se uopće ne proizvodi, tada nema varijabilnih troškova i oni iznose 0 kuna

10
 o ako se proizvede 1000 komada proizvoda, tada varijabilnih troškovi iznose 100.000,00
kuna
o ako se proizvede 2000 komada proizvoda, tada varijabilni troškovi iznose 200.000,00
kuna
o ako se proizvede 3000 komada proizvoda, tada varijabilni troškovi iznose 300.000,00
kuna itd.
Poduzetnik prati kretanje varijabilnih troškova nastojeći ih zadržati u granicama
tehničko-tehnoloških normativa. Ako se ovi troškovi nesrazmjerno povećaju, odmah se mora
utvrditi uzro. Slično kao kod automobila, ako je očekivana potrošnja 8 litara na 100
kilometara, tada je potrošnja od 10 litara normalna, uz oštriju vožnju, ali potrošnja od 12 litara
na 100 kilometara bi natjerala svakog vlasnika da potraži pomoć u servisu za održavanje
vozila.

Sve uloženo u nekom poduzetničkom pothvatu u ukupnom iznosu predstavlja troškove

poslovanja. Prikazuje ih se kao zbroj fiksnih i varijabilnih troškova; tada ih se naziva
ukupnim troškovima.

Slika 3. Ukupni troškovi

11
4.1 TROŠKOVI PO KOLIČINI PROIZVEDENIH PROIZVODA

Podjela troškova po broju proizvedenih proizvoda izuzetno je važna za poduzetnika jer on

nastoji postići što nižu cijenu u proizvodnji svojih proizvoda. Zato se i fiksne i varijabilne
troškove može promatrati u masi (za zadanu količinu proizvoda pa se naziva ukupnim
fiksnim ili ukupnim varijabilnim troškovima) ili pojedinačno, po jednom proizvedenom
komadu (tada se nazivaju prosječnim fiksnim ili prosječnim varijabilnim troškovima).

Prosječni su oni troškovi koji otpadaju na pojedini proizvod. I fiksne i varijabilne troškove
može se promatrati po jedinici proizvoda, bez obzira na to što su jedni povezani s povećanjem
proizvodnje, a drugi nisu. Označava ih se s malim slovima: fiksni sa ft i varijabilnis sa vt.

Slika 4. Fiksni troškovi po jedinici proizvedenih proizvoda

Na grafikonu se vidi kako visina fiksnih troškova po jedinici proizvoda opada s povećanjem
iskorištenja kapaciteta (većom količinom proizvedenih-prodanih proizvoda ili usluga).
Ta se spoznaja može iskoristiti pri politici snižavanja cijena određene proizvodnje jer će udio
fiksnih troškova po jedinici proizvoda/usluga biti sve manji čim se povećava broj učinaka.

12
To je logika koja je pokrenula industrijsku (masovnu) proizvodnju jer se velik iznos fiksnih
troškova raspoređuje na veći broj komada proizvoda pa se onda može računati i na
smanjivanje cijene tako proizvedenih proizvoda.
U tako vođenoj proizvodnji počinje nakon određenog vremena i dodatnih ulaganja inputa
djelovati zakon rastućih prinosa (GOSPODARSTVO) pa se često naziva ekonomija razmjera
ili ekonomija opsega.

Ovu pojavu poduzetnik može iskoristiti za sniženje cijene proizvodnje svojih proizvoda, ako
mu tržište može prihvatiti veću količinu ponuđenih proizvoda. Isto tako, samo smanjivanje
fiksnih troškova još uvijek ne znači da će ostali troškovi ostati u zadanim okvirima.
Na primjeru automobila, fiksni će troškovi biti manji po prijeđenom kilometru ako se godišnje
prijeđe po 50 000 kilometara, a ne 10 000 kilometara, ali će povećana kilometraža izazvati
dodatne troškove servisa, a možda i veće kvarove na vozilu.

Slika 5. Varijabilni troškovi po jedinici proizvedenih proizvoda

Slika pokazuje da su varijabilni troškovi po jedinici proizvoda stalni, što je sasvim razumljivo,
budući da su u prikazanom slučaju varijabilni troškovi u masi proporcionalni s povećanjem
iskorištenja kapaciteta.
U primjeru automobila, njegova propisana potrošnja od 8 litara na 100 kilometara bit će
uvijek 8 litara, uz nepromijenjeni režim vožnje. Ako se poveća udio gradske voženje ili se
poveća prosječna brzina, tada će i potrošnja goriva progresivno rasit.

13
Ako se pak u ukupnoj prijeđenoj kilometraži poveća broj kilometara na otvorenoj autocesti i
ako vozač odluči primijeniti štedljivu varijantu vožnje, tada će prosječna potrošnja biti između
6 i 7 litara po prijeđenom kilometru, dakle bit će degresivna u odnosu na standardnu
potrošnuju.
Poduzetnika zanima koliko će ga stajati stvaranje dodatne jedinice outputa. S obzirom da
prosječni varijabilni troškovi pokazuju koliko je prosječno potrebno za proizvodnju jedinice
outputa, to će saznati prikazom graničnih (marginalnih) troškova – gt.
To su prosječni varijabilni troškovi zadnjeg „sloja“, tj. zadnjeg uloga, perioda ulaganja da
bismo dobili novu jedinicu outputa. Prema tomu poduzetnik također može procijeniti isplati li
mu se dodatno ulagati ili ne.
Kao što se prikazuje prosječne fiksne i prosječne varijabilne troškove, tako se može prikazati i
prosječene ukupne troškove, označene s ut (koliki su minimalni troškovi poslovanja po
jedinici proizvedenog proizvoda).

5. ODNOS TROŠKA I UČINKA

Poduzetnik očekuje da će kao rezultat poslovnog procesa, nakon nužnih troškova koje stalno
nadzire, nastati i određeni učinci. Ti će se učinci pojaviti u obliku proizvoda ili usluga
namijenjenih tržištu. Njihovom realizacijom ili prodajom poduzetnik ostvaruje prihode koji su
dovoljno veliki da pokriju sve nastale troškove i još osiguraju neku dobit za poduzetnika. Cilj
je minimizirati troškove, a maksimizirati učinke.
Budući da se poslovanje odvija neprekinuto, obračunska razdoblja obuhvaćaju određene
vremenske odsječke (godinu dana, polugodište, tromjesečje, mjesec, tjedan i sl.) moguće je da
nastanak troškova, učinaka koji su proizvedeni zahvaljujući tim trokovima te naplata prihoda,
ostvarenog prodajom učinaka, vremenski ne podudaraju. Poduzetnik mora voditi računa o toj
vremenskoj neusklađenosti i nastojati da u svakom trenutku ima dovoljno kapitala na
raspolaganju, za neprekinuto poslovanje.

Da bi se osiguralo ravnomjerno terećenje proizvodnih učinaka visokim troškovima ulaganja u

dugotrajnu imovinu (zemljište, zgrade, strojevi, oprema, patenti, licencije i slično) koji nastaju
u određenom trenutku, u računovodstvu se primjenjuje postupak razgraničenja tih troškova

14
ulaganja. Razgraničenje omogućuje da se troškove dugotrajne imovine prenosi na nositelje, tj.
učinke – proizvode i usluge, tijekom nekoliko godina, putem amortizacije.

Prvo usklađivanje troškova i učinaka te prihoda koje se očekuje, poduzetnik postiže izradom
godišnjih planova i proračuna poslovanja. Nakon završenog obračunskog razdoblja, može se
usporediti stvarne (povijesne) troškove s nastalim prihodima u istom razdoblju te izračunati
razlika koja se pokazuje kao dobiti ili gubitak u poslovanju. Tako nastale rezultate u raščlambi
se uspoređuje s proračunskim veličinama, a poduzetnik donosi ocjenu o visini odstupanja i
priprema nove poslovne odluke kojima će usmjeravati poslovni proces u sljedećem planskom
razdoblju.

15
 ZAKLJUČAK

Na osnovu našeg seminarskog rada možemo zaključiti kako se dijele troškovi, koji je njihov
cilj, teorija i analiza troškova opčenito, odnos troška i učinka i ostalo.
Neke od osnovnih podjela troškova su troškovi prema vremenu nastanka (stvarni i planski),
prema mjestu nastanka (proizvodni troškovi, troškovi konverzije i troškovi administracije
uprave i prodaje), prema načinu uračunavanja u cijenu (izravni ili direktni troškovi i opći
troškovi, neizravni ili režijski troškovi) te prema iskorištenju kapaciteta (fiskni i varijabilni –
dijelimo ih na troškove u masi i po jedinici proizvedenog proizvoda).

Možemo zaključiti da fiksne troškove po jedinici proizvedenih proizvoda smanjujemo

proizvodnjom većeg broja proizvoda, da varijabilni troškovi rastu s povećanjem broja
proizvoda, a to može biti progresivan, degresivan ili proporcionalan rast.

16
LITERATURA:

1. Marijan Cingula, Gordana Zoretić, Ondina Čizmek Vujnović /

Poduzetništvo 4: udžbenik za 4. razrede enomskih srednjih škola – Varaždin: Vadea, 2006.
2. Mikroekonomija (knjiga) Robert S.Plnydic, Daniel L. Rubinfeld. 5. izdanje
3. Mikroekonomija (knjiga) Đuro Benić
4. Mikroekonomija (knjiga) Igor Pejović

INTERNET IZVORI:
5. www.troskovi.com
6. www.teorijaianalizatroskova(google).com
7. www.analizatroska.com
8. www.troskoviuglobalu (google).com
9.http://magister2.org/hr/sto-je-oportunitivni-trosak/

17