KIRAET IV

1. Povijesni nastanak i razvoj kiraetske znanosti

Nastanak i povijesni razvoj, smisao i značaj kiraeta nije moguće izučavati bez poznavanja
društvenih, ekonomskih, duhovnih kulturnih, tradicijskih i ostalih uvijeta i okolnosti u
kojima je Kur'an objavljen. Bez ovih činjenica i pokazatelja koji osvjetljavaju prostorno-
vremensku dimenziju ovog pitanja ne može se razumjeti ni povijesni trenutak u kome je
ova oblast utemeljena kao egzaktna znanost, čime je dobila svoju znanstvenu verifikaciju.
Nastanak kiraeta, utemeljenje i sistematizacija te njihova argumentacija usko se vezuju za
hadis Božijeg Poslanika koji govori o sedam harfova.

2. Hadis o sedam harfova

Hadis o sedam harfova prema Sujutiji prenosi 21 , za koje se vežu lančane i autentične
predaje. Osman r.a. je s mimbera od prisutnih tražio da mu posvjedoče ovaj hadis i
prisutni ashabi su posvjedočili u njegovu autentičnost. Ovaj hadis je prenesen na 46
rzličitih predaja, senedi se najčešće vezuju za Ubeja ibn Kaba, ibn Mes'uda, Ebu Hurejru,
Ummi Ejjuba, Ibn Abbasa, h. Omera, ....broj sedam sprema ibn Džezeriju ne znači
preciznu količinu koja se ne može povećati niti smanjiti, nego označava neodređen iznos
koji nije tačno fiksiran. Zbog teškoće odgonetanja značenja ovog hadisa mnogi alimi su
rekli da on spada u muškil i mutešabih hadise.

3. Značaj sintagme sedam harfova

Sva mišljenja mišljenja o značenju sedam harfova mogu se svesti na slijedeće:
 Sedam harfova kao Kur'anski sinonimi- jer upotreba sinonimnih riječi u
Kur'anu pomaže u učenju i razumjevanju Allahovog govora i to je veliko
bogatstvo.unzuruna-urkubuna.
 Sedam harfova kao sedam plemenskih dijalekata-a to su sedam
najpoznatijih arapskih plemena: Qurejš, Huzajl, Sekif, Havazin, Kinan,
Temim, Jemen, prema jednom od mišljenja.
 Sedam harfova kao sedam kiraeta- ibn Mudžahid se smatra prvim koji je
među islamskim učenjacima precizirao i odlučio se za sedam harfova i na
taj način povezao harfove i kiraete u svome djelu Kitabu ' s-seb'a fi l'
qira'at.
 Sedam harfova kao sedam kur'anskih znanosti: o stvaranju i postanku, o
monoteizmu, o karakteristikama Allahovog dž.š. bića, o karakteristikama
Allahovog dž.š. djela, o karakteristikama oprosta i kazne o proživljenju i
polaganju računa, o poslanstvu.
 Sedam harfova kao sedam promjena jezičke prirode- prema Er Raziju to
su lingvističke tipovi promjena.
 Tajnu o sedam harfova zna samo Allah dž.š.

4. Smisao i značenje sedam harfova

 ...Reče Džibril:“Muhammede Kur'an je uistinu objavljen na sedam

harfova“(sunen-Et-Tirmizi) Nepismenost među Arapima, dijalekatske raznolikosti
i različitosti plemenska tradicija i društveno uređenje tog vremena kao i mnoge
druge okolnostipredstavljale su prepreke i teškoću za brže prihvatanje,

1
 razumijevanje i usvajanje kur'anske pouke. Hadisi o ovoj temi su iztrečeni u
Medini poslije hidžre iz čega se može zaključiti da su muslimani učili Kur'an na
jedan harf dok su boravili u Mekki a t je punih trinaest godina.
 Objavom Kur'an na sedam harfova ukazana je počast i Muhammedu a.s. njegovim
sljedbenicima, jer su ranije objave dolazile samo na jednom harfu i upućivane su
samo jednom narodu.
 Sedam harfova doprinose bogatstvu izraza, raznovrsnijim značenjima i
tumačenjima kur'anskih ajeta.
 Objavom Kur'ana na sedam harfova arapski jezik je sačuvan od propasti
inestanka. Na ovja način sačuvani su mnogi termini, fraze itd.

5. Uvijeti vjerodostojnosti kiraeta

1. masovnost predaj-Tewtur
2. sagladnost sa pravopisom prvih Mushafa
3. saglasnost sa pravilima arapskog jezika

6. Vrste kiraeta prema vjerodostojnosti seneda

Prema vjerodostojnosti lančanih predaja isnada i prihvaćenih kriterija kiraeti se dijele na:
1. Mutewatir kiraete- prenosi ih veoma veliki broj prenosilaca čije se predaje vezuju
za Muhameda a.s.ortografski se slaže sa pravilima Mushafa koji su prepisani u
vrijeme h.Osmana r.a.
2. Mešhur kiraeti- imaju vjerodostojne predaje, odgovaraju pravilima arapskog
jezika, slažu se sa prvim Mushafima, međutim po brojnosti predaja nisu na
stepenu mutewatira. Oni nisu ni pogrešni ni odbačeni jer su njihovi prenosioci
pouzdani ali nisu brojni kao u prvom slučaju.
3. Ahad kireti- jerodostojne, ali u ortografski se ne slažu sa prvim Mushafima ili
odstupaju od ustaljenih pravila arapskog jezika ili su predaje pojedinačne i nisu
šire poznate.
4. Šaz kireti- predaje su im sumnjive i ne pouzdane, te se kao takve ne prihvataju.
5. Mewdu' kiraeti- oni se redovno odbacuju jer ne postoje čvrsti argumenti da je
neka osoba učila Kur'an na ovakav način. Ove verzije ne pouzdanog učenja
sakupio je Muhammed bin Džafer El-Huzai.
6. Mudredž kiraeti- kiraeti u kojima su dodate pojedine riječi prilikom tefsirskih
tumačenja. Tave riječi se nalaze u kiraetu Sad ibn ebi Vekasa.

7. Imami kiraetskih škola i njihova uloga

Imami kiraeta koji su živjeli u 1 i 2 hidžretskom stoljeću spadaju u grupu vrhunskih

poznavalaca kur'anskog učenja. Oni su najviše zaslužni za znanstveno utemeljenje i
verifikaciju ove znanosti, koja je do tada izučavana u okviru tefsira, arapskog jezika i sli..
ti imami su: NAFI EL MEDENI, IBN KESIR EL MEKKI, EBU AMR IBN EL
'ALA, IBN AMR ED-DIMIŠKI, ASIM BIN EN-NEDŽUD EL-KUFI, HAMZA
BIN HABIB EZ-ZEYYAT, EL KISAI, EBU DŽAFER YEZID BIN QA'QA',
YA'KUB EL HADREMI, HALEF BIN HIŠAM EL-BEZZAR.

2
8. Doprinosi:
Ibn Mudžahi uz još nekoliko islamskih učenjak izučavali su sedm kiraeta dok je ibm
Džezeri deset kiraeta , što se može vidjeti iz naslova njegovog djela En-Nešr fi'l-
qira'ati'l-ašr. Manji je broj onih koji su se odlučivali za četrnaest kiraeta. Jedan od
najpoznatijih među njima bio je Ed-Dimyati.

9. Mišljenja pojedinih orjentalista o nastanku i ravoju kiraeta

Među orjentalistima koji su izučavali nastanak kiraeta su: Teodor Noldeke, Artur
Džefri i Ignjat Goldziher.
Teodor Noldeke iznosi mnoge sumnje i dileme vezane za za Kur'an, kiraet i
vjerodostojne hadise. On sumnja i u mišljenje najpoznatijih mufessira, proglašava ih
slabim, nepouzdanim i istrošenim i neutemeljenim. Ovaj orjentalista je u dilemi i
onda kada su određena pitanja sasvim jasno, precizno i argumentovana riješena.
Vrhunac njegove zablude jeste stav prema skraćenicama za koje kaže da su incijali
pojedinih ashaba. ‫س‬- Sad ibn Ebi Wekas.
Artur Džefri tvrdi da su kiraeti nastali mnogo kasnije i da nisu bili poznati u vrijeme
Muhammeda a.s. a ni u vrijeme nekoliko kasnijih generacija. Po njegovom mišljenju
oni nisu objavljeni niti su sastavni dio Objave nego su rezultat ljudkog mišljenja i
istraživanja. On poziva mislimanske alime da slijede jevrejke i kršćanske istraživače i
njihovu metodologiju, po kojoj su oni posumnjali u autentičnost mnogih svojih
vjerskih propisa, pa su istraživajuči njihovo porijeklo, pokušali utvrdiditi šta je
vjerodostojno a šta nije.
Ignjat Goldziher sumnja u sve autentične predaje, da li svjesno ili ne, mješajući
pojmove mutewatir, mešhur i šaz kiraeta. Tvrdi da su imami osnivači kiraeta, i da
raznolike varijante vode porijeklo od njih. Na ovaj način je unesena zabuna i
konfuzija koja redovno vodi u zabludu,a to po svemu sudeći ovaj orjentalista i želi.

10. Uloga i značaj tedžvida u kiraetima

Ako se razmotri tematika tedžvidske znanosti, njena terminologija i metodologija i
kada se analiziraju njene definicije povjesni nastanak i razvoj, onda se može reći da je
tedžvid objavljena kur'anska fonetika. Tedžvid izučava tri segmenta Allahove dž.š.
Objave: 1. Artikulacija kur'anskih glasova, sa svim stalnim i nestalnimakustičkim
svojstvima, koja se radi uzajamne veze glasova, pojavljuje u više različitih alofona.
2. Tedžvid se bavi i glasovnim promjenamakoje se događaju zbog
međusobnog uticaja glasova bilo u jednoj riječi ili sintagmi.
3. Pauzalna wakf i početna ibtida imaju u izučavanju tedžvida veliki značaj
jer su direktno vezane za smisao i značenje kur'anskih ajeta.
Izučavati pravila tedžvida je kolektivna obaveza muslimana fardi kifaje.

11. Artikulacija hemzeta prema kufanskoj i medinskoj školi kiraeta

Hemze je duboki grleni glas. Po akustičnom utisku on nije ni zvučni ni bezvučni glas,
nmada su ga filolozi svrstli u skupinu zvučnih konsonanata. Pravila koja se vezuju za
hemze prema Hafsovom i Weršvom kiraetu su:
a) precizan izgovor hemzeta- ‫تحقيق‬

3
b) zamjena hemzeta-‫إبدال‬
c) umekšan izgovor hemzeta-‫تسهيل‬
d) prenošenje vokala sa hemzeta na predhodni konsonant-‫نقل‬

12. Potpuno izgovaranje hemzeta tahkik (sprovođenje, ostvarenje, realizacija)

Terminološki tahkik je potpuna i precizna artikulacija hemzeta iz njegovog pravog
artikulacionog centra, sa svim njegovim stalnim i nestalnim glasovnim osobinama. Npr.

‫ اءاا س‬, ‫ اءاأشَكر‬Hafs primjenjuje ovo tedžvidsko pravilo bilo da je hemze vokalizovano ili
‫سلٌمتم‬
ne jedini izuzrci su ‫هزؤؤا‬, ‫ كفؤؤا‬Jedino od svih ravija Hafs ovdje pravi ibdal ‫كفؤو‬,‫هههزؤوا‬

13. Zamjena hemzeta ibdal (zamjena, izmjenea, promjena)

Terminološki ibdal je zamjena hemzeta dugim vokalom ili konsonantima „w“ ili „y“ pod
određenim uvjetim:
1. ako se na početku jedne riječi nalaze dva hemzeta vokalizovana fethama od kojih je
prvo u ulozi upitne zamjenice a drugo pripada osnovi riječi, u toku izgovora drugo
hemze se zamjenjuje dugim vokalom „a“ npr. ‫اءاأنذرتههم ـ انذتههم‬

2. Werš koristi ibdal i u onim slučajevima kada nestabilno hemze bude između
nevokalizovanog „l“ sakina bilo u poziciji šemsiyy ili kameriyy, i stabilnog hemzeta koje
u ovom slučaju ima ulogu upitne zamjenice, to je dakle pozicija ‫ ءالل‬, npr.:
‫ الَذذكرين‬- ‫اءلَذذكرلينن‬

3. Ista promjena se događa i onda kada su hemzeta na kraju jedne i na početku druge
riječi. S obzirom kako su vokalizovana hemzeta u Kur'anu se nalaze u sl. pozicijama:
‫ – اء ـ اء‬dugo hemze se zamjenjuje vokalom ‫ ا‬npr. ‫جااءأحدكم ـ جااءااحدهكم‬
‫نء ـ ء‬- dugo hemze prelazi u dugi vokal ‫ى‬
‫نن‬ npr. Str. 86- 89
‫ هء ـهء‬- dugo hemze se mjenja u dugi vokal ‫هاو‬ str. 86-89

14. Umekšavanje hemzeta teshil (olakšanje, olakšavanje, olakšica)

Terminološki teshil je glasovna promjena po kojoj hemze djelimično gubi svoju prirodnu
fonetsku osobinu i u toku artikulacije po akustičkom svojstvu dojmu, približava se
konsonatima „elifu“, „wawu“ ili „ya'u“
To je ublažavanje ili umekšavanje svojstva zvučnosti koje konsonant hemze posjeduje.
Hafs primjenjuje teshil samo onada kada poslije dva hemzeta dođe 'ayn sakin npr. ‫اءااعَاجميي‬
Werš twshil koristi u slijedeća tri slučaja:
1. Ukoliko se poslije hemzeta vokalizovanog fethom nađe hemze vokalizovano kesrom,
teshil se primjenjuje na drugom hemzetu: ‫أاإنذمةؤ‬ - ‫أاانممةًؤ‬-ide na konsonat „y“

4
2. kada poslije hemzeta sa fethom, dođe hemze s dammom, teshil je na drzgom hemzetu,
ide na konsonant „w“, npr. ‫اأؤللَقناي ـ أااهللَقاي‬
3. kada poslije hemzeta vokalizovanog fethom dođe dugi vokal „a“ teshil se koristi na
drugom hemzetu koje je u osnovi dugog vokala npr. ‫اءاءالَهتنا ـ اء االَهتثنا ا‬

15. Prenošenje vokala sa hemzeta na predhodni konsonant nakl (prenošenje, seljenje,

prespajanje)
Terminološki nakl je glasovna promjena koja se sastoji u tome da pod određenim
uvjetima biva ispušteno a njegov vokal se prenosi na predhodni konsonant. Npr.
ْ‫ضْ ـ فىاللرض‬
‫ فىالر ن‬Werš primjenjuje nakl pod slijedećim uslovima:
1. da konsonant na koji se prenosi vokal hemzeta bude bez vokala i bez nunacije.
2. da konsonant sakin ili tenvin budu na kraju jedne, a vokalizirano hemze na
početku druge riječi.
3. iako dugi vokali u osnovi imaju sukun da oni ne budu na kraju prve riječi.
4. da na kraju prve riječi ne bude konsonant mim sakin koji je u ulozi množine,
izuzev ako je ovaj konsonant jedan od korjenitih glasova npr. ‫واللَيالحكلم ااهال ـ والَحكام الهال‬

16. Fonetska aluzija išmam (pomirisati, dati da pomiriše)

Terminološki išmam je specifično podešavan je usana s ciljem da se ukaže na dammu
koja se nalazi na nekom konsonantu u osnovi pojedinih riječi.
Prema ovome išmam nije izgovor damme nego samo aluzija da se ona nalazi u korjenu
pojedinih riječi. Unašem kiraetu se nalazi u riječi ‫لتلاممنا‬
Gospodin Werš išmam primjenjuje u samo u glagolima ‫سياء ـ سيءلت‬ ‫ ن‬Ovdje se aludira na
dammu koja se nalazi u osnovi harfa „sin“ ‫سنياء‬ ‫ه‬

17. Imala
Jezički znači:izgovor elifa između elifa i y odnosno izgovor fethe kao kesre. Imala je
karakterističan izgovor vokala „a“ i ona je kao takva poznata među Arapima. U
praktičnoj primjeni imala je izgovor volkala „a“ koji se prema akustičkom dojmu
približava dugim vokalima“e“ i „i“.tj. dovodi do zamučenosti vokala.
Imala se dijeli na imalu sugra i imalu kubra.

Imala sugra(između a i e ) nema je u Hafsovom kiraetu dok se prema gosp. Weršovom

kiraetu primjenjuje u sljedećim slučajevima:
a) u imenicama i glagolima čiji je elif na kraju tiječi ortografski zamjenjen
konsonantom y. To su riječi koje dolaze na slijedeće paradigme:

‫فالعلٌى ـ تقوا‬
‫فهلعلٌى ـ هقربا‬
‫فنلعلٌى ـ الحدا‬
‫افعاالَى ـ يتاامى‬
‫هفعاالَى ـ هاساارى‬
b) imala sugra se na vokalu a primjenjuje i onda kada poslije njega na kraju riječi
dođe konsonant r sa kesrom. Npr: ‫فى اللَغْاار‬

5
 c) ovo pravilo Werš koristi i u onim slučajevima kada se vokal „a“nađe između dva
konsonanta r od kojih je drugi voklaizovan kesrom. Npr: ‫اماع اللبارار‬
d) imala ugra je po Weršovom kiretu i u sljedećim primjerima:
‫اعَسى ـ بلٌى ـ متى ـ اامنا ـ كا افننريان‬
Imala kubra (između a i i)
Prema našem kiraetu nalazi se samo u jednoj riječi ‫مجريها‬
Prema gosp. Weršu imala kubra se primjenjuje samo na vokalu a koji se nalazi poslije
konsonanta h u kur'anskoj skraćenici ‫( طه‬Ta Ha, 1.)

18. Artikulacija konsonanta „R“ ahkamu-r-ra'

Postoje dvije osnovne varijante izgovora konsonanta r a to su:
1. visoko-naglašena (krupna) varijanta tefhim
2. nisko-naglašena (umekšana) varijantaizgovora terkik
Između dva velika gospodina postoji saglasnost da se konsonant r izgovara krupno u
sljedećim situacijama:
a) kada je ovaj glas sa fethom ili dammom ili poslije njega dođu dugi vokali a,u ili
nunacija en i u,n npr. ‫ق‬ ‫اراز ا‬
b) ukoliko se konsonant r iygovara bey vokala sakin stalni ili nestalni a prije njega se
na]e fetha ili damma ili dugi vokali a i u ‫اخلرادال‬
c) ako je ovaj konsonant bez vokala a prije njega bude nestalna kesra bilo u istoj ili
na kraju predhodne riječi. Npr. ‫انلرنجعى‬
d) kada je r bez vokala a prije njega konsonant bez vokala a prije ovoga dođe fetha
ili damma. Npr. ‫شلر‬ ‫االلَاع ل‬
e) kada poslije konsonanta r u istoj riječi dođe jedan od emfatika (krupnih harfova) ‫ان‬
‫لرصْا اسد‬
Nisko naglašena umekšana varijanta
Po gospodi Weršu i Hafsu konsonant r se izgovara umekšano u slijedećim slučajevima:
a) kada je r sa kesrom ili tenvinom „in“ ili poslije ovog konsonanta dođe dugi vokal
„i“. Npr. ‫ق‬ ‫نرلز س‬
b) ukoliko je konsonant „r“ bez vokala a prije njega bude kesra ili dugi vokal „i“.
Npr. ‫صْبنلر‬
‫اوا ل‬
c) kada je „r“ bez vokala a prije njega dođe konsonant y u poluvokalnoj poziciji, tj.
takođe sakin, a ispred njega fetha. Npr ‫ضليلر‬
‫ل ا‬
d) terkik se primjenjuje i u onim slučajevima kada poslije „r“ bude imala. Po našem
kiretu takva pozicija je u imali kubra (Hud, 41.), a prema Weršovom kiraetu u
svim riječima gdje se poslije konsonanta „r“ koristi imala sugra. Npr. ‫انلخاراهجهثلم‬
19. Artikulacija konsonant „L“ ahkamu-l-lamat
Hafs i Werš su se usaglasili da se konsonant l u riječi ‫ ا‬izgovara krupno (tagliz) kada
prije ove riječi bude fetha i damma, a izgovara se tanko (terkik) ukoliko se prije navedene
rieči nađe kesra. Npr. ‫اــ‬ ‫ نمــان اــ ـــ نبــا ن‬Werš primjenjuje pravilo tegliza u sljedećim
slućajevima:
a) ako je „l“ vokalizovan fethom, s tešdidiom ili nez njega, bilo da je u sredini ili na
kraju riječi dođe poslije konsonanta : ‫ظ‬, ‫ ط‬, ‫ ص‬pod uvjetom da su oni s fethom ili
sakin. Npr. ‫صْلْسح‬ ‫ ان ل‬, ‫صْلْةآ‬ ‫اا ذ‬
b) krupna varijanta se još primjenjuje i onda kada se između l i konsonanata ‫ط‬
i ‫ ص‬elif, npr ًَ‫صل‬ ‫فن ا‬

6
 c) kada se na konsonantu l nađe stalni sukun odnosno ako se primjenjuje pauzalna
forma. Npr. ‫باطالل‬

20. Praskanje konsonanata kalkala (kretanje, micanje, drmanje)

U skupinu praskavih harfova spadaju konsonanti svrstani u rečenici ‫ب‬ ‫ اجـــددقهلط ب‬.
Terminološki kalkala je odskakanje navedenih glasova kada su ono u sakin poziciji bilo
da se nalaze u sredini ili na kraju riječi. Npr. ‫يالقندهر‬
Kalkala može biti: sugra- niskog intenziteta,kubra- visokog intenziteta, eber-njavišeg
intenziteta.
Obojica imama se slažu oko svi
H pravila i mjesta vezanih za kalkalu, osim gdje na jednom mjestu Werš u slučaju naqla
ne primjenjuje kalkalu, jer izostavlja sukun. Npr. ‫ق الهالٌــهه‬
‫ق االهالٌــهه ـــ اوالرهز ا‬
‫ اوالرهز ل‬. Nekada
konsonanti ‫ ز‬,‫ س‬,‫ ص‬u toku učenja može doći do tako de se harf sad preobrazi u sin, isto
tako je i slučaj sa konsonantima isn i za kada se ujedine podjednakim intenzitetom
izgovore kao jedan glas koji je po akustičkom utisku najbliži konsonantu ‫ظ‬

21. Osnovne dužine medd aslijj

Ovo je osnovna dužina i na njoj se zasniva općenito voklani sistem arapskog jezika. U
osnovi traje dva hareketa. Medd aslijj se dijeli na:
a) medd tabi'jj
b) medd bedel- ova dužina se primje njuje kada u osnovi jedne riječi budu dva
hemzeta jedan do drugog tako da je prvo vokalizirano, a drugo bez vokala.npr.
‫اءأاادام ـ ‘ادام‬
c) medd'iwed
d) medd sila
e) medd temkin

22. Izvedene dužine medd fer'ijj

Izvedena dužina koja se ne koristi u svakodnevnom govoru nego samo prilikon učenja
Kur'ana. Da bi se dobila ova dužina potrebno je da pstoji osnovna dužina i jedan od
uzročnika produžavanja. Ti uzročnici su su: hemze koje moe doći poslije dugih vokala
kako u istoj tako i na početku slijedeće riječi, te sukun koji mož biti stalan i nestalan.
Izvedene dužine su:
a) MEDD MUTTESIL spojena dužina primjenjuje se kada u istoj riječi poslije
osnovne dužine dođe hemze kao uzročnik ‫ ــ‬abaaaaukm ve ebnaaaaukm. Prema
našem kiraetu traje četri, pet i šest hareketa dok prema Weršu traje šest
hareketa.
b) MEDD MUNFESSIL rastavljena dužina primjenjuje se kada poslije osnovne
dužine koja je na kraju jedne riječi, dođe hemze kao uzročnik na početku sljedeće
riječi. Npr.inniiiiii'alemu. Werš ovdje primjenjuje dužinu od šest hareketa a
Hafs četri ili pet hareketa. Za razliku od našeg kiraet Werš pravi medd munfessil
i onda kada poslije mim sakina dođe vokalizirano hemze (mimi-l-džem') npr.
‫اوقالدخلٌقاهكلم االطاواؤرا ـ اوقالدخلٌقاهكمو االطاواؤرا‬
c) MEDD LAZIM nužno-obavezujuće produžavanje, i vremenski mora trajati koliko
šest hareketa. U tom smislu svi imami i ravije su saglasni s tim riješenjem. Kao
stalna dužina primjenjuje se kada poslije osnovne dužine kao uzročnik dođe stalni

7
 sukun-sukun lazim. Npr. Vessaaaaaaffati saffa. Za razliku od Hafsa Erš u riječi
aaaaaalane jer on primjenjuje naql i svodi je na oba duga vokala. Prema Weršu
ova dužina se javlja i u riječi ‫ي‬‫املحيا ل‬
d) MEDD ARID nestalna dužina, će biti kada poslije osnovne dužine dođe kao
uzročnik nestalni sukun. Sukun se kao uzročnik pojavljuje u pauzalnoj formi,
odnosno kao kratki vokal na posljednjem konsonantu se izostavlja. Npr. ‫اعَلٌايم‬Ova
dužina traje zavisno po kiraetima 4-6 hareketa, sve zavisno od brzine učenja.
e) MEDD LIN u osnovi i nije dužina u običajenom smislu riječi. Prema tome bit će
kada sekonsonanti „w“ i „y“ u poluvokalnoj lin poziciji a poslije njih dođe sukun
kao uzročnik dužine. Npr. ‫ باليلت‬, ‫ قالولم‬Ova dužina traje obično četri dužine ali prema
vjerodostojnim izvorima Werš ju je produžavao i na šest hareketa

23. Potpun izgovor glasova izhar (gledanje, očitavanje, objašnjenje)

Terminološki ova riječ označava način artikulacije konsonanata pri čemu se oni
izgovaraju iz njihovih pririodnih ishodišta u kojima nastaju i nestaju, bez ikakvih
glasovnih promjena.
Izhar halkijj će biti kada poslije konsonanta „n“ sakina ili „nunacije“ dođe jedan od
grlenih harfova. Ti harfovi sadržani su u debilskoj sintagmi ‫سبر‬ ‫ااخى اهااك نعَللٌما ؤ احاازهه اغليهر اخا ن‬
npr. ‫سان‬ ‫اواملن االح ا‬
Prema Weršovom kiraetu kada dođe poslije nun sakina ili tenvina hemze on koristi
naql.
Izhar mutlak (slobodan, neograničen, bezuvjetan)
Terminološki ukazuje na apsolutnu nemogućnost asimilacije izharovih harfova.
a) Izhar mutlak se primjenjuje u riječima ‫صْلناواسن قنلناواسن‬
‫بهلناياسن الَددلنايا ن‬
Werš u obje skraćenice primjenjuje idgam dok se oko prvog slučaja (tačaka a) obojica
slažu. Preama drugoj verziji Werš je osim idgama koristio i izhar na početku sure
Qalem.
Izhar šefewijj, izhar kamerijj su po obojici imama isti, osim što kod izhar šefevijja
Werš primjenjuje medd munfesil kada poslije mim sakina bude stabilno hemze, npr.
‫اعَلنهثهمــو ان ل‬, dok kod izhar kamerijja Werš primjenjuje nakl i to kada poslije
‫صْــارههلم‬
određenog člana dođe do stabilne veze. Npr. ‫اولَالَانخارةآه‬

24. Asimilacija glasova idgam (umetanje, uklapanje, asimilacija)

Terminološki označava međusobnu asimilaciju glasova pod određenim uvjetima.
Na nun sakin dolaze dvije vrste asimilacija:

a) idgam bi gunne- gunn znači hunjkanje, nazalizacija, nosni (nazalni) glas.

Terminološki ova rijč ukazuje na specifičan zvuk i ton koji se javlja usljed
prelaska zraka kroz nosnu šupljinu u toku izgovora konsonanata n i m.
ovaj idgam će biti kada dođe nun sakin ili tenvin a poslije njih jedan od
četri harfa: ‫ و‬,‫ ن‬,‫ م‬,‫ ى‬uz zadržavanje nazalizacije. Oba imama supotpuno
saglasna u vezi ovoga.
b) Idgam bi gajri gunne- potpuna asimilacija nun sakina i tenvina sa
konsonantima koi dolaze poslije njih a to su l i r. Werš i Hafs su saglasni

8
 gotovo u svim slučajevima osim kada Werš u riječi iz sure En-Nedžm,50
primjenjuje idgam bi gajri gunne i to izgleda ovako: ‫لولَــى‬ ‫ اعَــاؤدان ا ه‬, u
primjeru ‫ق‬ ‫ امــلن ارا ل‬Werš koristi idgam bi gajri gunnea Hafs primjenjuje
sektu.
c) Idgam šemsijj, idgam mutemasilejn- oba imama se u potpunosti slažu oko
pravila ova dva idgama.
25. Nazalizacija glasova i njihova fonetska preobrazba ihfa i kalb
Kalb jezički znači mijenjanje, promjena, pretvaranje. Trminološki označava preonrazbu
konsonanata nun sakina i tenvina. To se dešava kada poslije nun sakina i
tenvina dođe vokaliziran konsonant b bilo u jednoj ili dvije riječi. Npr. ‫االنهبونراك‬
Ihfa jezički znači skrivanje, tajenje, zatajavanje. Terminološki izvođenje konsonanta n
bez vokala i nunacije iz njegovog ishodišta i slobodno propuštanje kroz nosnu
šupljinu pri čemu je ishodište prikriveno a nazalizacija vremenski produžena. A
bit će kadaposlije nun sakina ili tentvina dođe u jednu ili dvije riječi jedan od
petnaest ihfaovih konsonanata.
Npr. ‫بنقنلنطابر‬ ‫صْددوهكلم‬
‫االن ا‬
Postoje tri stupnja ihfaa:
a) visoki- kada poslije mim sakina i tenvina dođu glasovi ‫ب‬ ‫املن اتا ا‬ ‫تدط‬
b) niski- kada poslije mim sakina i tenvina dođu glasovi ‫انلنقالٌاهبو‬ ‫قك‬
c) srednji- kada poslije mim sakina i tenvina dođu svi glasovi osim ovih gore navedenih