8.

predavanje

Jezik i kultura
 socijalizacija i enkulturacija = usvajanje društvenih i kulturoloških elemenata

 jezik nije kôd oslobođen kulture, nije odvojen od načina na koji ljudi razmišljaju
i na koji se ponašaju; jezik - dio kulture ili aspekt kulture zajednice koja se njime
služi; jezik je sustav znakova koji imaju kulturnu vrijednost

 između jezika i kulture ne može se staviti znak jednakosti - nisu identične pojave,
jer imaju i svoju vlastitost; kulturno znanje je naučeno, nije urođeno  uči se kroz
promatranje ponašanja ili praksi drugih članova društva ili kroz upotrebu
reprezentacijskih sistema poput jezika, gesta i umjetnosti

 jezični determinizam - ljudi su na neki način zatvorenici kategorija i značenja

koja im omogućuje njihov jezik; jezik može utjeloviti mnogo mogućih načina
predstavljanja svijeta → problematično

D. Hymes - koncept komunikacijske kompetencije i Chomskyjev koncept jezične

kompetencije koja se odnosila na govornikovo znanje o razlici između gramatičke i
negramatičke rečenice u nekom jeziku
 uspješna upotreba jezika za komunikaciju s drugima zahtijeva mnogo više nego
samo imati gramatičko znanje - govornik treba izabrati leksik i teme koje su
odgovarajuće nekoj konkretnoj publici u različitim društvenim okruženjima
 da bi se identificiralo komunikacijsku kompetenciju treba obratiti pažnju na govor
(parole), na površinsku strukturu i aktualnu lingvističku izvedbu
 upravo je ovaj fenomen jezika oblikovan kulturom

Boas - kultura i jezik ne ovise direktno jedno o drugome - grupe s vrlo različitim
kulturama dijele isti jezik, i ljudi koji govore potpuno nevezanim jezicima mogu dijeliti
neke temeljne kulturne obrasce
 jezik je integralan dio kulture i istovremeno prozor u samu kulturu
 ne može se razumjeti drugu kulturu ako se nema direktan pristup njezinom jeziku
jer je veza između njih neraskidiva
 jezik je isprepleten s kulturom i sigurno su se zajedno razvili utječući jedno na
drugi i oblikujući ljudsko biće
Duranti - jezik kao kultura, te kulturni izvor i društvena praksa
 razlikuje 3 paradigme u istraživanjima jezika kao kulture:
1. jezik kao leksik i gramatika tj. strukture upravljane jasnim pravilima koje
predstavljaju nesvjesne i arbitrarne odnose između jezika kao arbitrarnog
simboličkog sustava i realnosti s ciljem da se dokumentira, opiše i klasificira
ponajprije jezike koji nisu imali pismenost
2. jezik kao kulturno organiziran i organizirajuća domena, proučavalo ga se
preko govornika i njihovih aktivnosti
3. jezik je intelektualno postignuće ispunjeno indeksikalnim vrijednostima s ciljem
da se kroz upotrebu jezičnih praksi dokumentira i analizira proizvodnju i
transformaciju osobe, institucija i zajednica kroz vrijeme i prostor

Komunikacija i kultura
 samo življenje, ili život sam je zapravo stvar komuniciranja  sve što se radi ima
i određenu komunikacijsku ulogu (npr. kada muž ljubi ženu, kada se smiješimo)
 jezik je samo jedan od mnogih oblika ljudske komunikacije, dok je komunikacija
mnogo više od samoga jezika  jezično je ponašanje dio cijele ljudske interakcije
 komunikacija je složen i trajan proces koji pored verbalnih ima i mnoge
neverbalne elemente, a sama se komunikacija postiže pomoću ekspresivnih
radnji koje su znakovi, signali i simboli

2 pristupa promatranju kulture i komunikacije (Leach)

sama kultura komunicira jer kompleksna međupovezanost kulturnih pojava sama po
sebi prenosi informaciju sudionicima nekog događaja
1. empiristički (funkcionalistički) - ljudi postupaju u skladu s konkretnim ulogama i
statusima i prema uobičajenim konvencijama, a društvena struktura je izvedena iz
neposrednih ekonomskih transakcija i obično se o društvenim strukturama govori kao
o obrascima srodstva i porijekla i upravo su rodbinski odnosi primarna mreža u kojoj
se događaju ekonomske transakcije
2. racionalistički (strukturalistički) - bavi se strukturom ideja, a ne samoga
društva, istražuje se ono što se govori – vrlo je važna mitologija i iskazi informanata
koji im daju vlastita tumačenja i značenja

Interkulturalna komunikacija
 komunikacija među različitim svjetonazorima
 emocije – univerzalne i kulturno ograničene
 upravo stoga što se poruke prenose iz jedne kulture u drugu lako dolazi do
poteškoća i nerazumijevanja
 često je velika razlika između onoga što je namjeravano nekom porukom i onoga
što se zapravo prima u interkulturnoj komunikaciji.
 sam problem nije u razumijevanju denotativnog, pa često i konotativnog značenja
neke riječi već u razumijevanju neverbalnih znakova koji se automatski javljaju u
svakoj komunikaciji i to uglavnom nesvjesno

Prepreke za uspješnu komunikaciju

 etnocentrizam – stav da je vlastita kultura najbolja i jedina „normalna, prava“ -
može otežavati interkulturnu komunikaciju
 kognitivne – različiti načini promatranja svijeta - teško je naći razlike i sličnosti, ili
sudionici komunikacije nisu niti svjesni nekih razlika, zatim ponašanje (razlikuje se
od kulture do kulture pa u međukulturnoj komunikaciji može doći do
nerazumijevanja i čak i nesporazuma)
 emocionalne – različito kulturno izražavanje emocija što se može teško razumjeti

9. predavanje

Sleng
žargon - u početku značio glasanje ptica čime se ukazuje na nerazumljivost - neke
definicije žargona kao nerazumljivog govora ili govora stranaca
sleng - sleng kao pojava, javlja se u 13. st., a riječ sleng počela se koristiti polovinom
18. st.; od polovine 19. st. sleng je postao prihvaćen naziv za kolokvijalni, dijelom i
nelegalan govor ponajprije niže društvene klase; slengom se koriste grupe koje se
formiraju na temelju najrazličitijih zajedničkih interesa dok se žargonom služe grupe
ljudi povezanih ponajprije profesijom

Što je sleng? Što nije sleng?

jezik, govor, stil, registar, leksik, podskup
vulgarizmi, psovke, tabu riječi
jezika, varijetet?
govor - isticanje kolokvijalnosti i
vezanosti upravo ponajviše uz govor.
rječnik ili sloj rječnika u jeziku
Sleng se, naime, češće koristi u
govorenom diskursu nego u pisanom.
rječnik, ili podskup rječnika, npr.
specijalne riječi i fraze, poseban dijalekt
vokabular, skup riječi i fraza, specijalni
rječnik i idiomi
stilska kategorija unutar jezika registar
između jezika i govora, i stoga
predstavlja neku vrstu prijelaznoga
područja, eksperimentalne upotrebe stil?
jezika u kojoj riječi koje su slučajno
nastale mogu postati konvencionalne
riječi svakodnevnoga jezika
univerzalna jezična pojava – star koliko i
negramatička upotreba jezika
sam jezik?
žargon

obilježja slenga: urbanost, društvenost – uloga u uspostavljanju granica grupa,

raznorodne funkcije, nestandardan jezik/govor, kolokvijalnost i neformalnost,
kreativnost, specifičan leksik, nestabilan i promjenljiv no istovremeno vrlo „čvrst”
funkcije slenga: isticanje individualnosti i posebnosti, upotreba slenga kako bi se
stvorila određena slika o sebi ili se predstavilo na određeni način, pokazivanje
stavova prema društvu, situaciji u kojoj se osoba nalazi, pa i prema sugovorniku ili
sugovornicima; isticanje urbanosti i povezivanje s grupom kojoj se želi pripadati – biti
cool; emocije i ideje
leksik slenga: riječi slenga uglavnom kratke, i to najčešće jednosložne te počinju
eksplozivnim suglasnikom (npr. O.K., jazz, A- bomb, biti nakresan, cvasti, finta, fol,
klinac, krimić, maher, mlaznjak, plitak, štos i zezati)
tvorba slenga: metonimijska tvorba, posuđivanjem iz dijalekata, kolokvijalnoga
govora, općega jezika, stranih jezika, recikliranjem postojećih riječi te mijenjanjem
njihova značenja, skraćivanje riječi , igra riječima, neologizmi
kada se koristi sleng? komunikacija unutar grupe, razbijanje tabua i predrasuda ,
razgovor među poznanicima – uspostavljanje odnosa ili pak razgovor među
strancima, mladi se njime često služe kako bi izbjegli ozbiljan razgovor

10. predavanje

1. Dob
 društvena važnost  starenjem ljudi se mijenjaju  mijenja se njihov položaj u
društvu, obiteljski život, obrazovanje, posao, iskustvo, stavovi i ponašanje
 baby talk – govor usmjeren djeci (pojednostavljen i ograničenog repertoara:
jednostavne riječi, riječi-rečenice, puno ponavljanja, tepanja, emotivnih izraza)
 roditeljski govor - vrsta stila u kojoj odrasli govore djeci onako kako misle da bi
trebali i da će ih djeca lakše razumjeti
 adolescenti  pritisak grupe, grupni identitet, iskaz pobune, specifični elementi
vokabulara i jezične upotrebe
 odrasli  standardniji jezik, sve manje kolokvijalan (u dobi od 25. do 60. godine
češća je upotreba standarda nego dijalekta i vernakulara)
 govor usmjeren starijima – stereotipna očekivanja, usporavanje, glasnije
govorenje, ponavljanje, pojednostavljivanje sintakse, upotreba jednostavnijih riječi
 2. Rod i spol
 spol - biološka kategorija
 rod - sociološki i društveni konstrukt
 rod - proces koji ograničava društvene uloge, mogućnosti i očekivanja; dinamičan
element, ne nešto što pojedinci imaju, i što se može analizirati izolirano od drugih
aspekata društvenog identiteta, već ga izvode u vrlo složenim društvenim
aktivnostima; sam proces počinje od rođenja i društveno je uvjetovan
 upotreba različitih jezika kod žena i muškaraca unutar iste zajednice
 Labov - 3 opća principa: 1. muškarci češće koriste nestandardne oblike, žene
više koriste prestižne oblike i 2. žene su češće inovatori i preuzimaju promjene i
koje nisu prestižne

Moguća objašnjenja rodnih razlika:

 teorija deficita - jezično ponašanje žena kao nedostatak, manjak, a jezik
muškaraca kao jači, prestižniji i poželjniji; ženski stil govorenja podređen
 teorija dominacije - s vremenom se ženski stil počelo promatrati kao dobar stil
 teorija različitosti - razlikuje se socijalizacija dječaka i djevojčica jer i jedni i drugi
usvajaju jezično ponašanje uglavnom u društvu istog roda

3. Socioekonomski status i jezik

 povezivanje razlika u jeziku i društvenih klasa
 društveni stereotip – npr. dvostruka negacija nije dijelom standardnog
engleskog, i čest je stereotip da pripadnici radničke klase koriste takav
nestandardni oblik
 društveni marker – neka varijanta jasno pokazuje klasnu pripadnost i različitost,
ali nije toliko vidljiva da bi se jasno izražavala kao stereotip
 društveni indikator – jezične strukture koje koreliraju sa socijalnom
stratifikacijom bez utjecaja na sugovornikov stav i ocjenu društvenog statusa
govornika – indikatori za razliku od stereotipa i markera nisu osjetljivi na situaciju,
već su isti u formalnim i neformalnim stilovima i operiraju na nesvjesnijoj razini

11. predavanje

Etnički, nacionalni i politički identiteti i jezik

 etnos = pleme, narod
 etnicitet = ukupnost sadržaja u vezi s etnosom, sve što se vezuje uz narod i
narodnost, vezan je uz dimenzije kulture, ali je uži od kulture, etničnost
 etnička manjina = narodnosna zajednica unutar neke zemlje koja posjeduje
osebujna kulturna, jezična, povijesna i druga obilježja u odnosu na većinski narod
i druge zajednice
 etnička skupina = sastavljena je od ljudi sa zajedničkom kulturom i podrijetlom
 etnički sastav = brojnost ili razmjeran odnos pripadnika pojedinih etničkih
skupina u stanovništvu zemlje
 nacija = etnička, politička i kulturna zajednica, povijesno oblikovana u različitim
okolnostima i uvjetima na osnovi jezika, teritorija, tradicije, ekonomskog života,
vjere, bitno prožeta težnjom za zajedničkom pripadnošću i vlastitom državno-
političkom organiziranošću i suverenitetom; narod
 nacionalizam = svjetonazor koji nacionalne vrijednosti nadređuje ostalim
građanskim vrijednostima, prekomjerno isticanje prava, težnji i vrijednosti vlastite
nacije, često na račun drugih etničkih skupina i nacija (kulturni, radikalni,
agresivni,...)
 nacionalnost = pripadnost određenoj naciji, sinonim za državljanstvo po
podrijetlu
 elementi koji tvore etnicitet ili naciju - kôd ili jezik, vjerovanja, rituali i obredi,
kultura  simbolični elementi - čine skup koji neku grupu ljudi jedinstvenom
 elementi važni za uspostavu nacionalne skupine: (rasna) ili krvna srodnost,
pravda, istina, ljepota te neki drugi simboli, jezik, volja religija, geografija, tj.
prirodne granice, kultura, ekonomski interesi, element pritiska, kolektivna
memorija i kolektivni zaborav, dinastički princip

 2 tipa odnosa između jezika i nacionalnog i etničkog identiteta:

1. kako se etnički ili nacionalni identitet iskazuju jezikom
 svaka grupa ili zajednica ima neki svoj jezik ili varijetet
 etnički se identitet može iskazati jezičnim izborom
 upotrebom različitih varijanti nekog jezika ili upotrebom nekih
elemenata drugih varijeteta i drugih jezika
2. na koji je način i koliko je jezik važan za sam etnički ili nacionalni identitet
 jezik često postaje simbolom zajednice
 primaran indikator i izraz nečijeg etniciteta
 marginalan i izboran
 jezik i politika
1. jezik za iskazivanje političkih identiteta i postizanje političkih ciljeva
2. jezikom se stvaraju ili pojačavaju određeni sustavi vrijednosti
3. jezik može oblikovati vjerovanja
4. za uspostavljanje ideologija koje se prezentiraju kao nešto samo po sebi
razumljivo
5. jezik politike  cilj je političara uvjeriti publiku u vrijednost vlastitih tvrdnji
1. pretpostavkama i 2. impliciranjem
 što je ideologija?
1. ideje kao koherentne izjave o svijetu koji održava dominaciju
2. pogledi na svijet koji su sistematski proizvod struktura kapitalizma koji vodi
prema nejednakom razumijevanju društvenog svijeta
3. ideje, značenja i prakse koje tvrde su univerzalne istine
4. pravila za praktično ponašanje i moralno držanje
5. življeno iskustvo
6. koherentan skup ideja
7. značenja zdravog razuma
8. zdravi razum i popularna kultura
9. značenja za opravdavanje moći superiorne grupe

 jezik i ideologija
1. slika realnosti posredovana jezikom i sustavom znakova
2. uloga jezika u uspostavljanju i održavanju ideologija
3. lingvistički determinizam - jezik stvara okvir za naše misli
4. jezik se može koristiti kako bi se izgradilo ideologiju
5. jezik ne samo što se može upotrijebiti kako bi utjecao na misli ljudi i njihova
vjerovanja, već i kako bi kontrolirao njihove misli i vjerovanja

Metode analize teksta i govora

 analiza sadržaja, konverzacijska analiza, narativna analiza

Analiza sadržaja
Definicija analize sadržaja:
 podaci se promatraju kao prezentacija teksta, slika i izraza koji su kreirani s
namjerom da ih se vidi, čita, interpretira i djeluje na njihova značenja
 sadržaj - sve što se može strukturirati ili opisati: riječi, slike, video snimke,
obilježja, fizički elementi, označavanja, alati ili primjene
 analiza teksta u kontekstu njegove upotrebe
 uključuje kvantitativne mjere
 empirijski utemeljena metoda
 istraživanje u procesu i namjeri  što podaci znače ljudima, što omogućavaju ili
pak priječe i koje informacije otkrivaju
 primjenjuje vlastite poglede na ono što se čita kako bi se na najbolji mogući način
objasnilo tekst i kako bi se našlo odgovor na pitanja koja su izvan samoga teksta,
 kako bi se interpretirao tekst i dao smisao poruci  iako su moguća različita
čitanja teksta, zadatak je analize sadržaja povezati ga s kontekstom
 kvalitativni pristup - usko čitanje relativno male količine tekstova, interpretacija
tekstova na kritičan način, te priznavanje da vlastiti socijalni ili kulturni background
utječe na samo razumijevanje
 sadržaj inherentan u tekstu - nastaje u procesu istraživanja teksta i konteksta

Funkcije analize sadržaja:

 potvrditi ono što se već zna ili vjeruje
 ispraviti „optičke iluzije“ specijalista
 pronaći neslaganje
 formulirati i testirati hipotezu o simbolima
 opis trendova u komunikaciji
 otkrivanje internacionalnih razlika u sadržaju komunikacije
 usporedbe medija ili razine komunikacije
 otkrivanja stilskih obilježja
 identificiranja namjere
 određivanja psihološkog stanja pojedinaca i grupa
 otkrivanja postojanja propagande, stavova, vrijednosti kao kulturnih obrazaca
neke populacije
 usko se drži upotrebe jezika - fokusira se na činjenice koje su konstruirane u
jeziku, u upotrebi samoga teksta koji se analizira

Podvrste analize sadržaja  konceptualna i relacijska analiza

 konceptualna - uzima koncept koji će se analizirati, tj. istraživati pojavnost
odabranog elementa u tekstu ili tekstovima; izabrani se tekst kodira u sadržajne
kategorije; odrediti razinu analize, koliko koncepata će se kodirati, hoće li se
kodirati postojanje ili učestalost koncepta, kako će se razlikovati koncepti, odrediti
pravila za kodiranje teksta, što napraviti s nevažnim informacijama i kodirati tekst
(označiti koncepte koji se pojavljuju ručno ili kompjutorskim programima)
 relacijska analiza - identificira ne samo prisutnost koncepata u tekstu, već i
odnose između tih koncepata, traži semantičku analizu

Konverzacijska analiza
Definicija konverzacijske analize:
 bavi se govorom kao primarnim ciljem istraživanja, ne jezikom
 govor - situacija kada ljudi djeluju iz svoje društvenosti
 naglasak je na društvenom elementu
 govor - vrlo složena aktivnost u kojoj se jezik, paralingvistički, vizualni semiotički
sustavi, zatim kognicija, i društveni element susreću
 govor - kao primarno mjesto društvenosti; sredstvo svakodnevnog života
 govor - najfundamentalniji ljudski oblik komunikacije
 osnovna komponenta govora jest jezik
 složena je komunikacija nemoguća bez jezika
 konverzacijska analiza - samo jedna od mnogih metoda analize govora, tj.
govorenog jezika
 osnovna ideja - društvo je konstruirano prije svega kroz konverzaciju i govor u
interakciji čiji je osnovni dio jezik
 traži red u govoru

Cilj konverzacijske analize:

 omogućiti uvid u mehaniku govora
 kako sudionici sami razumiju i interpretiraju to što čine
 analizira podatke sa što je manje pretpostavki i unaprijed formiranih ideja
 etnografske informacije su od sekundarne važnosti
 sekundarno je i opisivanje događaja ili retrospektivno opisivanje
 reducirati koliko je god to moguće utjecaj unaprijed formiranih ideja na to što
netko čuje i vidi
 analiza dijela realne interakcije i kako se kroz nju što postiglo

Najistaknutiji dijelovi konverzacijske analize:

 turn-taking (izmjena izričaja) - set pravila koji su vrlo slični u cijelom nizu kultura
i jezika; razlike zbog gramatičke organizacije; razlike zbog kulturoloških obilježja
u tome što se tolerira tišinu ili simultani govor ovisno od kulture do kulture
 sequence organization (organizacija redoslijeda) – redoslijed akcija u govoru;
osnovni parovi: pitanje koje prethodi odgovoru, pozdrav pozdravu, ponuda
prihvaćanju ili odbijanju, itd.
 “blizinski parovi” (adjacency pair) - kada govornik stane drugi govornik počinje
i treba proizvesti drugi dio ili par istog tipa; sastoji se od dviju izmjena različitih
govornika i govornici su smješteni blisko; oni čine osnovni bazični redoslijed u
govoru
 repair (ispravljanje) – riješilo neki problem sa slušanjem, proizvodnjom ili
razumijevanjem govora - samo-ispravljanje, ispravljanje kao suradnja sudionika
konverzacije
 turn design – aspekti gramatike ili načini na koje izmjena u govoru čini
konstrukcijsku jedinicu i kako su povezani
 prozodija u govoru – opis intonacijskih i drugih prozodijskih oblika i praksi u
odnosu na gramatičke fenomene u interakciji poput neupravnog govora, pitanje,
početka priče, naglasak govora, s fokusom na obilježja poput razine tona, razine
okida sloga na početku, završni ton, ritam u konverzaciji.

Narativna analiza
Definicija narativne analize:
 narativ – tekst u kojem agent govori neku priču u određenom mediju, poput jezika,
slike, zvuka, građevine ili pak kombinacije više njih
 povezani tekst od barem dvije rečenice
 bilo koji tip diskursa u kojem se događaj strukturira i dijeli s čitateljima ili
slušateljima
 fikcionalan, osoban, prepričavanje realnih ili imaginativnih događaja, jezične
autobiografije

Modeli narativne analize:

1. tematska – naglasak je na sadržaju teksta, što je rečeno važnije nego kako je
rečeno, izgovoreno važnije nego govorenje
2. strukturalna – naglasak je na govorenju, na načinu kako je priča rečena, fokus je
na formi – Labov – orijentacija, sažetak, akcija, vrednovanje, razrješenje, koda,
slijed događaja, struktura događaja
3. interakcijska – naglasak je na dijaloškom procesu između pripovjedača i slušatelja
(slično konverzacijskoj analizi)
4. performativna – samo pričanje kao perfomativ – ja s prošlošću tj. tko uključuje,
uvjerava, i utječe na publiku upotrebom jezika/govora – aktor, okruženje i
kontekst, odgovor publike

12. predavanje

Kulture mladih
Definicija kulture
 sveukupan način života
 složena cjelina koja uključuje znanje, uvjerenja, umjetnost, zakon, ćudoređe,
običaj i svaku drugu sposobnost i navike koje stječe čovjek kao član društvene
zajednice
 apstraktne vrijednosti, uvjerenja i percepcije svijeta koje su temelj ljudskog
ponašanja i odražavaju se u ponašanju
Definicija supkulture
 podgrupe manjih, uglavnom lokaliziranih i različitih struktura, unutar drugih ili
većih kulturnih mreža
 okupljanje oko aktivnosti, zajedničkih vrijednosti, načina korištenja materijalnih
artefakata, prostora, ..
 unutar postojećega društva i kulture
 dvostruka artikulacija
 vrsta solucije
 tinejdžeri - supkultura koja se ponaša kao klasa

Definicija kulture mladih

 uglavnom neverbalna
 otpor kroz rituale
 elementi važni za razvoj kultura mladih: sukob između novih i starih elemenata u
društvu, sukob između potrebe da se razlikuju od roditelja, ali i da održe sličnost s
njima, škola, slobodno vrijeme i posao
 način na koji pojedinci – birajući određene stvari (odjeću, muziku, hranu, razne
usluge) i obrasce potrošnje – određena kulturna sredstva koriste kao načine
artikulacije osobne ekspresije
 stil je sastavljen od imidža, držanja i žargona, ističe individualnost i osobnost

Globalizacija i diferencijacija kultura mladih

 globalni tinejdžeri = pripadnici mlade populacije koja živi u gradovima kao
središtima protoka roba, ljudi i ideja; najaktivniji pokretači jezičnih promjena
 jezik - bitan element izgradnje novog identiteta
 važnost upotrebe engleskoga kao globalnog jezika
 globalizacija - tendencija za ekonomskim, socijalnim, političkim i kulturalnim
procesima koji se događaju na globalnoj razini
 novi, hibridni oblici kulture i jezika koji predstavljaju mješavine globalnih utjecaja i
lokalnih tradicija
 mediji, ponajprije Internet, pomažu proizvodnju stilova mladih i olakšavaju njihovo
prenošenje
 različitosti u modi, odijevanju, frizuri, glazbi, plesu i jeziku prenose masovnim
medijima
 engleski dominira internetom, ali i utjecaj drugih jezika
Anti – jezik
 ekstremna verzija društvenoga dijalekta (sociolekta)
 marginalizirane grupe
 gramatika može biti zadržana, ali se razvija različiti rječnik
 izmišljanje novih riječi
 metateze, premetanja, ubacivanja slogova, upotreba oblika iz jezika roditelja u
metaforičkom obliku i posuđivanje iz drugih jezika
 inovacije u rječniku i proliferacija termina omogućuju finiju distinkciju u značenju
nego što to možda postoji u temeljnom jeziku

Primjeri kultura mladih

1. šminkerska kultura
 najfluidniji i ponekad teško odredljiv akter, no njihov je stil vrlo uočljiv
 predstavljaju negativnog drugog, kao mainstream
 izgled je presudan
 glazba
2. rock kultura
 glazba - osnovni element stvaranja grupe
 izuzetno velika fragmentacija stilova u rock kulturi
 teritorijalnost - tzv. štemerske skupine
 rockabilly - revival ranog rocka
 vrlo izražen vizualni identitet te kupovna moć, ali i neki štemerski
elementi
 heavy-metal – „čudan spoj hipijevske estetike i nogometno-navijačke
muškosti” – Hebdige
3. punk kultura
 Salecl - individualizacija dovedena do krajnosti
 ultra-individualističko stanovište
 punk završava krajem 70-ih
 punk val nastao kasnije nakon što je muzika već bila otpisana
 Zagreb – dio hašomanske scene prihvatio novovalna strujanja
 prvi pravi domaći rock pokret koji nije kasnio za svijetom, niti ga imitirao
 pogo ples
4. hip hop kultura
 grafiti, plesni stilovi, modni izričaj, sleng
 najpopularniji, najutjecajniji kulturni, glazbeni i lingvistički pokret 20. st.
  spontano izražavanja misli i osjećaja, nesputano i impulzivno
izražavanje sebe, vjera u moć izrečenog
 politički tj. s porukom, hvalisavi, uvredljivi
 Hrvatska – lokalna obilježja
 hibridna forma globalnih utjecaja i lokalnog identiteta
 poetika rapa
 engleski – homogenizacija na globalnoj razini no i heterogenost
5. rave kultura
 pluralizam stilova oblačenja
 engleski jezik
 kompjuterska tehnika
 raverski rječnik - riječi vezane uz širu techno scenu, vrste glazbe, droga
i plesova te stilove miksanja glazbe
 npr. čilirati, ščilirati
 cyber-punk ikonografija
 ideja nestajanja kroz ples
 house, acid house, trance, rave, detroitski techno
6. navijačka kultura
 specifično miješanje supkulturnih stilova zasnovanih na identifikaciji s
rock glazbom i onih zasnovanih na pripadanju „nogometnom plemenu”
 visoka svijest o vlastitom grupnom identitetu
 npr. priča o splitskoj supkulturi usko je vezana uz Torcidu – Split nije
imao razvijenu rock-supkulturnu scenu
7. narodnjaci
 odstupanja u vrijednostima i normama od svoje uže i šire okoline
 predstavljaju šminkersku i mainstream 2000-ih nasuprot rockerskim,
punkerskim i metal-darkerskim grupama

Moralna panika
 kada neku supkulturu prepoznaju i identificiraju mediji, akademska zajednica, ili
roditelji, ona dobiva ime koje se počinje upotrebljavati kao naziv upravo te grupe i
po kojem se ta grupa razlikuje od drugih
 negativni tekstovi u medijima; demoniziranje aktera - nastoji ih se prikazati kao
izrazito problematične
13. predavanje

Kultura i identitet
Identitet
 Identitet se vezuje uz mjesto, osobnu i društvenu pripadnost i povijest, bilo
realnu bilo zamišljenu.
 Identitet je strukturiran putem klase, roda, seksualne orijentacije i etniciteta, te
kroz oblike subjektivizacije, koje ograničavaju tvrdnje pojedinca o tome što
on/a jest.
 Osjećaj pripadanja varira od obitelji, zajednice i grupa koje su ujedinjene
pritiskom ili marginalizacijom.
Utjecaj kulture
 za određivanje života i identiteta
 nije homogen atribut – mnoge varijacije unutar istog općeg kulturnog miljea
 promjenljiva
 uzajamno djeluje s drugim elementima društvene percepcije i djelovanje (npr.
ekonomska globalizacija)
 ideja o kulturnoj slobodi i kulturno očuvanje

Kulturni identitet
 kulturni narativi - mjesta političke borbe za identitetom / mjesta na kojima
učimo o drugima
 identitet kao proces, proizvodnja - identitet postaje efekt kulture
 kulturni identitet nije statičan niti je samo jedna stvar
1. kao referenca na kolektivnu samo-svjesnost neke grupe
- veže se uz ideju nacionalnog ili društvenog karaktera te sustav vrijednosti i
stavova prema životu, smrti, rođenju, obitelji, dobru, prirodi
- tipologije kulturnog ponašanja
- zajedničke premise, vrijednosti i definicije te vjerovanja i nesvjesne
svakodnevne obrasce aktivnosti
2. kao specifičan i vezan uz identitet pojedinca u odnosu na njegovu/njezinu kulturu
- funkcionirajući aspekt individualne osobnosti, temeljni simbol osobnog
postojanja
- elementarni oblik psihičke organizacije koji se razvija kroz faze tijekom života
Globalizacija i kulturni identitet
- negativan pogled - uništavanje kulturnih identiteta
- kulturni identitet - proizvod globalizacije
- kroz globalizaciju kultura se stvara i ističe kulturni identitet
- globalizacija - uključuje distribuciju određenog zapadnog životnog stila;
fenomen koji proizvodi mnoštvo identiteta

Kulturni identitet u kontekstu migracija

- nesigurnost o prirodi vlastitog kulturnog ili nacionalnog identiteta
- procesi migracije generiraju tzv. hibridne kulturne identitete (npr. afričko-
karipski ili azijski britanski identiteti)
- dilema pregovaranja osjećaja
- članovi društva domaćina - osjećaji anksioznosti zbog utjecaja imigracije na
njihov osjećaj i nacionalnog i kulturnog identiteta
- izazovi kulturnome identitetu – doseljenici mogu uključivanje u zapadnjačke
kulture smatrati prijetnjom vlastitom identitetu

Kritička analiza diskursa

Definicija diskursa
- bilo koji povezani dio govora ili pisma; tekst
- jezična jedinica iznad rečenice
- način kako ljudi upotrebljavaju jezik u tekstu i kontekstu
- Kroz diskurs prezentiramo svijet, otkrivamo svoje komunikacijske intencije,
organiziramo misli u komunikacijskom činu, organiziramo same informacije
tako da budu drugima prihvatljive, uključeni smo u akciju i interakciju s
drugima, otkrivamo svoj identitet i odnose.
- oblik jezične upotrebe - govorni i pisani jezik
- komunikativni događaj
- analiza diskursa ide „iza“ granice rečenice
- fokus na načinima i oblicima rečenica i kako su ti načini i oblici rečenice pod
utjecajem drugih rečenica
- tekst ili govorna izvedba povezana u značenjsko izlaganje
- diskurs - praktičan, društven i kulturalan fenomen
- upotrebom jezika uključeni smo u društvenu interakciju
Foucault - diskurs je veza jezika i prakse
- regulirani načini govorenja o nekom subjektu kroz koje objekt i prakse stječu
značenja
- proizvodnja znanja kroz jezik daje značenje - diskurzivna praksa
- jezik razvija i generira značenja pod specifičnim materijalnim i povijesnim
uvjetima
- Diskurs regulira ne samo što može biti rečeno pod određenim društvenim i
kulturnim uvjetima već i tko može govoriti, kada i gdje.
- nije neutralan medij za formiranje i transferiranje vrijednosti, značenja i znanja
- diskurs konstruira značenja
- Kroz operacije moći u društvenim praksama, značenja su privremeno
stabilizirana ili regulirana.

Definicija teksta
- pisanje u raznim oblicima
- sve što generira značenje kroz označiteljske prakse
- metafora koja priziva konstituiranje značenja kroz organiziranje znakova u
reprezentacije
- stvaranje značenja kroz slike, zvukove, objekte (poput odjeće) i aktivnosti
(poput plesa i sporta)
- odijevanje, tv programi, slike, sportski događaji, pop zvijezde mogu se čitati
kao tekstovi
- analiziran u terminima uređenja znakova u sljedove ili kodove koji stvaraju
značenje kroz kulturne konvencije upotrebe u nekom posebnom kontekstu.
- analiza uključuje dekonstruiranje praksi kulturnog kodiranja
Derrida - nema ničega izvan teksta ili ničega do teksta.
- značenja - proizvod tekstualnih uređenja
- polisemičnost
- analiza funkcioniranja teksta - publika i njezina proizvodnja značenja
- značenje - proizvod međuigre između teksta i čitatelja

Analiza diskursa fokusirana na vezu između lokalnih i globalnih odnosa teksta i

govora  koncepti:
1. AKCIJA
 ono što činimo, ali je nužan element namjere (intencije)
 diskurs je oblik akcije i kao takav je namjeran, kontroliran i ima neku
svrhu
 2. KONTEKST
 okruženje, situacija, uvjeti za neki događaj ili diskurs
 “nešto” što funkcionira kao pozadina
 sudionici i njihove uloge
 rod, dob, status, …
 odnosi moći, autoritet i prestiž
 postavke konteksta = mjesto i vrijeme interakcije
 “rekviziti” = uniforma, namještaj u prostoriji, instrumenti i sl.
 neverbalni elementi
 znanje i namjera
3. MOĆ
 korporativna, muška, bjelačka, politička, …
 društvena moć = specifičan odnos između društvenih grupa
 KONTROLA – ona grupa koja ima kontrolu nad drugom grupom
zapravo ima moć nad njom
 različiti načini – sila, prisila, mentalna npr. uvjeravanje, zapovijedanje,
persuazija
 hegemonija = moć čini da drugi djeluju kao što mi to hoćemo, ali tako
da im se to čini prirodnim načinom postupanja i ponašanja, normalnim
ili se postiže konsenzusom
 jezik ili žanr – kontrola diskursa
4. IDEOLOGIJA
 Razvijaju je dominantne grupe kako bi proizvele legitimitet za vlastitu
dominaciju.
 diskurs kao medij za prenošenje ideologije
 Pomoću ideologije se definira grupa i njezin položaj unutar kompleksne
društvene strukture i odnosi s drugim grupama.
 Dijelom je društvenog identiteta koji je zajednički članovima neke grupe.

Kritička analiza diskursa (KAD):

= analiza teksta s obzirom na njegov društveni kontekst.
- istražuje načine društvene zloupotrebe moći koju netko ima u nekom društvu,
te dominacije i nejednakosti
- kako se moć, dominacija i nejednakost iskazuju u samom tekstu
- fokusira se ne toliko na moć po sebi, već kada se moć zloupotrebljava
- KAD povezuje mikro i makro razinu
Razvoj KAD-a
- služi se spoznajama sociolingvistike, psihologije i društvenih i humanističkih
znanosti
- reakcija na dominantne formalne i često nekritične i ne društvene paradigme
60-ih i 70-ih
- poznata imena: Frankfurtska škola, Habermas, Foucault, Bourdieu, Giddens,
Gramsci
Ciljevi KAD-a
- obraća se društvenim problemima
- ističe da su relacije moći diskurzivne (dakle, izrečene jezikom)
- diskurs zapravo čini društvo i kulturu
- diskurs čini ideološki posao
- diskurs je povijestan
- postoji veza između teksta i društva koja je posredna
- diskurzivna analiza je interpretativna i objašnjivačka
- diskurs je oblik društvene akcije