J/:;. 66.

antun
šoljan
1932.

BROD U BOCI

Svi su muzeji slični, kao da se nastavljaju jedan na drugoga, soba do

sobe, u zamišljenom nizn. U kojoj god zemlji da jesu, što god se u njima
izlagalo, sve nakon stanovitog vremena gubi oštrinu rubova i jasnoću boje
- od polumraka, prašine i puke prolaznosti -i izjednačuje se: to je grobljan-
ska ravnopravnost.
Ni pomorsi{[ muzeji ·nisu izuzetak: u mnogim gradovima oko mnogih
mora jednake lakirane naplavine pod staklom, jednaki miris paste za pod,
pa čak i jednaki posjetioci, koji su tu jednako zalutali iz sadašnjeg života, ·
kao što su izložene krhotine iz prošlog. Ne znam zapravo zbog čega me
toliko privlače.
Proždrljivo sjećanje mi ih je sve pomiješala - Greenwich, Monte Carlo,
Dubrovnik, Kopenhagen, San Francisco - kao da se svi nalaze u jednom
jedinom nestvarnom gradu na obali nekog davnog i davno nestvarnog mora.
Možda se naprosto ne sjećam u kojem je to bilo gradu i na kojem moru,
a možda sam dospio upravo u taj nestvarni opći muzej - znam tek da vam ·
ne mogu reći gdje je to bilo: ali vidio sam taj brod u boci. Možda ga svako
može vidjeti, i svako vidi, ali ga ne prepozna:·Menl)e odmafi bilo jasno da
sam ga prepoznao.

25 Antologija ...

Ivan Lovrenčić: Traženje (kat. 48}

 Rijetki posjetioci su se smucali između vitrina, možda i ne gledajući ču­
desni oblik školjke, nego gonetajući iz koje je dubine izvađena. Nisu gledali
uglato feničko sidro, koje je kao feniks uskrsnulo iz dubine, nego koliko
je godina staro. Sve je to susretljivo Pisalo na bijelim ocakljenim pločicama.
Ali na velikoj zelenkastoj boci kogje st~ala n kutu, osamljena na viso-
kQ!J!_ROS.tolju, u kojoj se nalazio taj brod, nijeriSaib ništa76roC!IiDOci
'!ii~ imJtp_im__<,na. Posjetioci su prolazili tek s letimičnim pog edom:l>i<qe to
jedan od mnogih modela.
Nisam ja ništa posebno: i ja sam vidio mnogo brodskih modela. Vidio
sam modele dočarane golom čežnjom, koje su izradili umirovljeni kapetani,
vidio sam modele sastavljene tvrdoglavom strpljivošću, koje su sagradili po-
morci na dugim jednoličnim višegodišnjim putovanjima. Vidio sam skupe
igračke, koje su bogataši dali konstruirati da plove po njihovim kućnim ba-
zenima pod umjetnim vjetrom iz ventilatora. Vidio sam u brodarskim insti-
tutima modele koji služe za ispitivanje svojstava brodskog korita. Vidio sam
slavne modele od kosti, koje su izrađivali francuski robijaši u kažnjeničkim
kolonijama još prije Napoleona. Vidio sam u San Pedru model toliko velik
i tako čvrsto sazdan, da bi i sam mirno mogao zaploviti morem. Vidio sam,
naravno, i mnogo modela u bocama.
Mnoge sam priče slušao o tome kako dospijeva brod u bocu. Jasno,
o.~ična je prevara, kad se model stavi u bocu bez dna, pa se onda dno nalijepi
- tako trgovCi prave jeftine suvenire. Običiia·je"-bajl<i, ..dase·ubo~l!~sla\ii
mali brod, pa da onda katkaclg,_ako imate srece
rzvijeZcle povol)no stoje,
:brod naraste u pravCiiiodeCkoji ne može više izaći kroz grljak. ~aivna je
zabluda, da se prvo sagradCbrod; pa-da ·seoiiaa:neliim zamrsenim postrip--
kom oko njega napuše boca. · -· · ...,. ................... ·
Ali mnogo prije nego sam saznao kako se zapravo gradi brod u boch,
katkada sam sanjao da ga sam gradim, da ga zbog nečega moram sagraditi:
u dugim, zamršenim snovima, koji su se opetovali, i u kojima su mi drvenjeli
prsti i suzile mi oči, strpljivo sam, komad po komad, uz pomoć tupih igala
i dugih pinceta, konca i ljepila, sastavljao jedan savršeno određeni brod u
boci. Možda to nisam sanjao, možda je to stvarno i bilo u nekom mom dru-
gom životu, jer je san bio jasniji od jave, zadatak važniji od mog sadašnjeg
života.
Zato znam možda bolje nego drugi, koja je to muka i mora: morate imati
mnogo strpljivosti da izgradite takav brod, i mnogo ljubavi da smognete
toliku strpljivost. Cak i u snu. Iako sam sanjao, muka je bila stvarna, ljubav
je bila prava.
I zato sam zaprepašteno zastao, kad sam vidio ovaj brod. Pod prozirnim
zelenkastim plaštem stakla, koje se sedefasto prelijevalo u polumraku, nala-
zila se stara sredozemna karaka sa cijelom snasti, jedrima, konopima, sa za-
stavama na vrhu jarbola, sa bačvama vode i vina na palubi.
Bilo je to djelo genijalnog minijat~rista, savršenih ruku i perverzno sitni-
čave mašte. Konopi su ne samo bili stari i ocufani, nego su se jasno vidjela
oguljena mjesta, gdje se konop istrošio stružući se o boce! ili razmu. Jasno
su se vidjeli pravi pravcati upletci, gdje je konop pukao. Na bokovima gdje
se malo oljuštila boja vidjela se stupa kako izviruje između madijera. Cinilo
mi se da se jasno sjećam pojedinih detalja, da sam brod prepoznao. Brod
\ nije imao imena doduše, ali znam da sam naprezao sjećanje: kako li se ono
1; ' zvao, ili morao zvati? . . ,. . . . . .
\t ~Dok sam tako buljio u brod, balansiraJUCI na tank~_gramci_ Između_S]e­
ćanja i stvarnosti, odjednom su na"brodu-zalep:i'Sale zastavice, stala se na(li-
mati jedra, jednose vršno jedro podiglo, jedna se prečkica savila. A sićušna
se momčad žustro rastrčala palubom povlačeći konop~, podižući paje~e. !'1ali
Je kapetan stajao uz jarbol, s rukama iza leđa s lulicom među pozutJehm
, sitnim zubićima. Je li bio savršeno izrađen ili je samo savršeno imitirao svoga
l tvorca?
._____.Brod je očigledno plovio. Kako? Isprva sam panično tražio nekakav me-
hanizam kao u kakvoJ renesansnoJ magiČnoj kutiji, koji sve to pokreće,~
ničeg logičnog nisam vidio, okolo je bilo Rrazng,_Qkolo je bio mrak, 1'~.':1.
s;pomlrio s time ~l!!a ~rfvenogn;ehanizma kojegmog(cdokllČiti s~il!!... __
s!cromrihn tehničkim sposobnostima, i~mat'ča_<>_~!ll š~ _se zbiva, sr<:_tan
što· t~ stojiffi,sret;;.ll--što mi je dano da magn biti svjedokom ovog malog
isječKaživota. --·-·--
- - B~,;·;n;-p!.;vi~ u_nevidljivom vj~~r!l, na SV()Ill_tajanstvenom kursu, kojim
ga je energ1čnovodio mali ka.p~an ..9či!()_i_e znao kamoTzašfoiau--:·scajao
sam kao opčinjen iproiriairao plovidbu. Stajao sam dugo, još i oilda'-!<_"-d
su i posljednji posjetio ci napustili muzej i svjetla se redom.stali!iaSiiTI zatva-
rati neka udaljena velika vrata. Znao sam da mi je vrijeme poći, ali se nisam
l!logao odvojiti.
(;-,;_~·ari-;;;-·se nestrpljivo motali iza mojih leđa, nakašljavajući se. Cuvari
muzeja su uvijek sivi i bezlični, ali u ovom muzeju bili su posebno bez izra-
žajnih otvrdlih lica, i odore su im bile dugačke i sive, gotovo kao mantije -
ili se to meni u sumraku tako učinilo? Posebno su se oprezno i nečujno kre-
tali kao da vas vrebaju, ka<;> da su naročito na vas sumnjičavi. Primijetio
sam krajičkom oka kako se iza mojih leđa nešto došaptavaju.
Konačno mi je jedan od njih prišao, nečujan kao ispovjednik. Bio je
veoma star, izbrazdan, i kad je okrenuo neki nevidljivi prekidač na zidu i
pogasio svjetlo koje je obasjavalo prizor u boci, oči su mu svjetliJe u mraku.
,..-Ali glas mu je bio blag i sućutan. Saptao je kao da neće da ga drugi čuju.
/ - Vi isto vidite, je li? Rijetko tko vidi. Svi misle da je taj brod potonuo,
. razbio se, zauvijek se izgubio. Ali nije. Vidite da nije.
- Zaboga - rekao sam - to je ipak samo model, ...
- Nije. To je taj brod.
Taj brod, pomislio sam intenzivno, to je taj brod.
':.:··.
.,. --
387
------·------
 - Vi znate, vi morate znati, kako su kapetan i momčad voljeli taj svoj
brod - nastavio je žurno šaptati čuvar - nisu imali drugoga, znali za drugoga.
Zeljeli su da vječno plove. Ništa neobično, ako pravo uzmete: jedanput do-
spiješ na brod, i ne znaš ništa drugo ili nemaš ništa drugo, konačno se na-
vikneš, ili se plašiš promjene, i želiš tako do kraja života samo ... ploviti:
_Niste to znali? Bilo bi dobro da jeste.
- Ja? Zašto? -pitao sam, ne shvaćajući podmukli ton.
,r----. - Svakako, oni su to zaželjeli tako jako, da im je želja ispunjena. Možemo
i reći da ju je netko ispunio ili da se slučajno ostvarila, prirodnom greškom.
Zelja je svakako moćna. Carobnica želja ih je smanjila i zatvorila u bocu kao
n Aladinovu svjetiljku. Zelja je isjekla komad vremena zajedno s njima i
zaustavila ga u boci. Sve je kao pravo. Samo ako pogledate malu klepsidru
na prozoru kapetanove kajite vidjet ćete da pijesak_ge_5_uri. Vrijeme stoji,
sa!ll_~plovidha.traj~. ··· ---- ------
- '('\_- Ali kamo plove? -pitao sam staroga.- Cemu? Zašto?
j , '- Kao da je to važno!- nasmiješio se starac tvrdo. -Važno je da mogu
~-~~~~~~a-~o~o i ~elje~i:___ ·-----
Odjednom su brzim i energičnim, iako jedva čujnim gumenim koracima
prišla druga dva čuvara. Jedan je blago odgurnuo starca, gledajući ga tvrdim
plavim očima.
- Oprostite mu, ako vas je čime gnjavio - rekao je ravnomjerno. - Star
je već i malo ćaknut, pa mu se koješta priviđa.
- Ma ni govora- rekao sam. -I ja sam svojim očima . ..
Drugi čuvar je već oslonio ruke na moja ramena i gurao me pažljivo ali
čvrsto prema izlazu.
- Ništa čudno, ništa čudno - rekao je. - Tu se s\'jetlo prilikom zalaza,
s."!'S-a_prelama tako da stvara priviđenja. Ali sada zatvaramo.
Još jednom sam pogledao prema brodu u boci. Tamo je sada vladala
potpuna tama. Bilo mi je nekamo ići, nešto činiti; uskoro sam zaboravio
brod, zaboravio muzej, zaboravio grad.
Tu nedavno našao sam se među uzvanicima na godišnjoj večeri »Društva
Kap-Hornovaca« što se održavala u velikom, praznom hotelu, izvan sezone,
u jednom turističkom mjestu na obali. Clanovi društva mogu biti samo oni
pomorci koji su oplovili Kap Horn na jedra. Bila je to uglavnom družina oro-
nulih staraca.
- Sve nas je manje i manje- tužio mi se tajnik društva, i sam osamdeset-
godišnjak. - Primimo doduše i po kojeg mlađeg člana, ali znate kako je, to
su vam, da oprostite na izrazu, sportisti. Nema više čovjek s kim razgovarati.
Ja sam razgovarao s najstarijim članom društva, kapetanom jedrenjaka,
kraj kojega me slučajno zapalo mjesto. za večerom. Bila je to čudna, tiha
večera, gdje su malobrojni glasovi gluho odjekivali pod kupolom goleme
blagovaonice, a konobari nečujno klizali na gumenim potplatima, bez riječi
raznoseći škrtu hranu. Bili su više nalik čuvarima u kakvom muzeju, nego
konobarima, ali su i gosti bili više nalik mumijama nego živim ljudima.
~ice starog kapetana bilo je poput maske salivene od voska: kao da su
l stotinesvijeća cijedile stoljećima gustu, sporu kišu, koja se tu na tom licu
l skrutnula, tvoreći neki erodirani, opustošeni krajolik, s purpurnim vododeri-
'\ nama žilica.
"-...._ - Tvrde da je zemlja okrugla -rekao je stari kapetan, nikome ponaosob.
- Ali to ne znači da svijet nema kraja.
---U-~;aznom po~u~~~o--toru to je zvučalo kao konačno proroštvo. Se-
kretar društva se nagnuo prema meni povjerljivo.
- Već je jako star i malo senilan - došapnno mi je - pa priča koješta.
Morate s njim imati malo strpljenja.
- Ji' sam jednom_p_lo.vio.do .samogkt:~j!l_syije_!~ :::nastavljao je stari kape-
tan, i daljese-ileObraćajući nikome. - Bili smo se izgubili u oluji, kompasi
su se pokvarili, nismo mogli ni po čemu- odrediiipiiloža)Jy~mo~ravno,
vrlo dugOT ravno, sve dok nekamo ne do~Negdje se mora doći, doka-
žlVa1l'š"mo, alinišmo znali gdje: jer sestvari tamo pomUešaju, maglai vat!]!,..
dan· i noć, more i neo<CAli u jedpgm_t~enutku.xidji)[i.ffi9-kl~fsv1jefa ;'znali
smo-dase moramo vratiti natrag.
~ko ste znali?"=piraosam-ga. - Mislim po čemu ste vidjeli da je baš
to kraj svijeta. '
Prvi put me pogledao okrenuvši glavu sporo i određeno kao kornjača.
- Nebo je bilo sve niže i niže i onda se gotovo okomito pred nama spu-
stilo u inore -kao-gOTema -z~l~ii,J(asta:-W:egfaaa od:debelog:staklao;Dotle~smo
stigli gdje valovi iidara)u-:u:tQ staklo, a iza stakJaJ1iŠta, praznin~, neka svjetla
i neka tama. Stali smo brodom uz samo staklo i dlanovima ga opip~li,j jeza
teTonačn_e.granice-prošla nam ji!svilliakfoz-halješke, nismo rekli ni riječi.
Staklo-sep:Qdiži!Q-:-iZn'~s .. tJ~Q~~"-r.aD.Y99i,=:§puŠt8.Ios~·.~--4~hi~~-l<!?lik(;=··
se moglo vidj~ti kroz more. A tada..... . ----- -- ..
~ -·-··-··-· -·' --
Zastao je, gledajući me nekako čudno, kao da želi odvagnuti hoću li mu
vjerovati, ili bar znati sačuvati tajnu.
- A tada? - pitao sam nestrpljivo, osjećajući, ni sam ne znam zašto,
nekakvu jezu.
__ - Tada smo sasvim određeno, premda malo nejasno zbog debljine stakla
( i prijeloma svjetlosti, vidjeli s onu stranu stakla jedno golemo ljudsko lice.
! Bilo je veliko kao pola našegobzorja, oči su mu bile kao dva kfnpna zala-
\ zeća mjeseca. U tim gigantskim razmjerima bilo je teško reći, kakav je moglo
imad izraz. Najprije bi se reklo, da je bilo radoznalo, na onaj način na koji
dijete promatra mrave. Ali lako se možemo varati. Jedino što smo odmah
mogli zaključiti i što smo pouzdano znali jest, da ~može_biti_drugo .nego_.
lice božje. On nas je__tu_z_atvorio, i sad je sa zanimanjem očekivao što ćemo
napravii:Ik_a!i_~m.o otkrili.grgfil~~:zllJYQra. __ _
.. -.=-fšto ste napravili?- pitao sam s iskrenim zanimanjem.
 - Ništa. Molili smo, zaklinjali, pitali. Ali nije bilo nikakva odgovora, v·
nikakva znaka razumijevanja. Ka<f obično; A onda se naglo i neobjašnjivo
spustio mrak, crn, gust, bez zvijezda. Lice jenestalo. P<fdigli sirio k:()iii\čiio
toncl
jedra i plovili bei-prekida,-sve-dol< nismo stigli u poznatevo_cl~. -- --
- Zamišljeno je ·ušutio. Nešio -me podsjećalo na nešto, zli og nečega me bilo
strah. petrasov
- To lice - pitao sam ga - kakvo je bilo? Je li bilo nekome nalik? Biste
li ga po čemu prepoznali? '
.,
Gledao me dugo, šutke, starački neprozirno. marov1c
v----
vasemu.
/:C-'-
.
- Kad me već pitate - rekao je važući riječi - najviše je bilo slično

ru~jegovu glasu odjednom sam čuo puno mržnje. Da je mogao, on bi 1934.

i me bio tu na licu mjesta raspeo na jarbol.

- '~·'.J../ C,;
r·

EL GREKO

Još ispljuvavaše skoren san iz usta kad banu čovjek u uniformi i reče
mu da mora s njim.
El Greko posluša kao što je slušao mnoge u svom dugom i zgužvanom
životu: pođe za uniformiranim. Ne baš odmah, ali čak gotovo i veselo. Ta
što će tu da se suviše rasteže, odugovlači buđenje i ustajanje. Jer zna se kako
se El Greko budio, i koliko dugo mu je trebalo da se osovi na udove. Kao
pas prenoćio u bilo kojemu portunu. Pokriven tekar kartonom prehrambene
ambalaže. Pa premda bijaše već početak svibnja, prenuo se El Greko iz sna
dobrano smrznut i skočenut.
Godilo mu je nekako da ga čovjek u odori čeka dok on razmrda i stavi
u pogon svoje raštimane udove, koji ga jutros nisu baš najžveltije služili.
Jer, napušten od alkohola koji je sinoć i noćas bio usuo u se i koji je već
negdje u predsvitanje prestao propovijedati toplinu njegovoj nesretnoj krvi,
El Greko je u punom smislu ostao bez potpore iznutra. Tako je bilo kli-
mavo i nestabilno njegovo početno, ranojutarnje hodanje, da su često ponav-
ljane zapovijedi čovjeka od reda da ga slijedi, da požuri itd, prosto dolazile
kao uzica koju je žudio i slušati i koristiti, poput oslonca bez kojega bi pao
•
ili ostao na mjestu.

39I