Professional Documents
Culture Documents
Stanovništvo I Naselja Općine Srebrenica
Stanovništvo I Naselja Općine Srebrenica
Stanovništvo I Naselja Općine Srebrenica
VRŽERALA
Vržerala – Selo je smješteno usred ravnice koja veže Srđevićko i Bilo Polje, a proteže se u smjeru
JI-SZ. U historijskim izvorima spominje se prvi put 1400 godine[38]. U neposrednoj blizini sela je
staro groblje sa nekoliko srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika-stećaka. Uz nekoliko drugih
sela koja se spominju 1400 godine, Vržerala spadaju u red najstarijih naselja u Livanjskom polju.
Bulići – starinom iz Tugara (Dalmacija); doselili su se prije 180 godina. U selu Dračevici na otoku
Braču, Bulići su se doselili iz Tugara;
Grabovci – došli od Imotskog (Dalmacija), najprije u Grabovicu, odatle u Miše, pa u Vržerala. Neki
fra Frano Grabovac (kapelan), rođen je u Vržeralama 1834 godine[43]. Grabovci u Sinju tvrde da
su porijeklom iz Rame. Ima ih kod Vitine, blizu Ljubuškog (Hercegovina) i u Klobuku kod
Ljubuškog; Kuliši – ne znaju za starinu;
Mioči (i Mijoč) – ne znaju odakle su porijeklom. Godine 1741 bilo ih je u Grgurićima. Dedijer ih
spominje u Počitelju (Hercegovina) kao doseljenike iz Broćna. U Banju na otoku Pašmanu,
spominju se 1695 godine;
Milolože – došli sa Voštana (Dalmacija). 1816 godine bilo ih je u Mišima, Podhumu i Žabljaku;
Pavići – doselili sa Tijarice; jedni su otišli u Rašeljke, a drugi u Podhum. 1741 i 1815 godine bili u
Podhumu gdje ih i danas ima. U Doljanima (Rama) Pavić rodom iz Rašeljke (Buško Blato), a
daljom starinom iz Dalmacije[48]. Kraj Sinja selo Pavići;
Pervani su prije 130 godina došli iz G. Tijarice (Dalmacija). U Radišićima kod Ljubuškog
(Hercegovina) ima doseljenih od Broćna; Plazibati – doselili prije 20 godina sa Tijarice
(Dalmacija);
Propadale – iz Roškog polja; zvali su se Gašparić. 1815 godine bili u Mišima, Podhumu (i danas ih
ima) i Srđevićima;
Solići – prije se zvali Pandža. Od davnine su u Livanjskom polju. Pandže su bili u Mišima 1741
godine. Ima ih u Podosoju, kod Vrlike (Dalmacija). »Jedan se zaklinja – soli mi – pa ga prozvali
Solić«;
Šarići – doselili sa Tijarice (Dalmacija). 1815 godine bilo ih je u Livnu i Guberu. Šarići su
zastupljeni kod svetri bunjevačke grupe;
Živke – starosjedioci u Livanjskom polju. 1741 godine bilo ih je u Mišima a 1815 godine u Mišima
i Podhumu.
PODGRADINA
Podgradina – Selo se nalazi ispod Kamešnice, prekoputa Vržerala. Prema ostacima koji su
pronađeni u maloj gradini, koju zovu »Tabija«, vidi se da je tu bilo naselje iz prehistorijskog i
rimskog doba. Uz potok »Ozren« ispod gradine, ima nekoliko gromila. U selu na nekoliko mjesta
stoje stećci (ornamentirani i sa ljudskim figurama), pa je prema tome i u srednjem vijeku taj kraj
bio naseljen. Ostaci jedne turske građevine i danas se vide. Seljaci pričaju da je u selo često
dolazila »škija« (hajduci) i napadala Turke, a od naroda je tražila hrane i novaca. Hajduci bi poslije
takvih pohoda na selo pjevali: »Puče puška iz pećine, nesta begu trećine«. Najpoznatiji hajduci u
tom kraju bili su Križanović, Sekulović i Šimić.
Vidovići – su iz Mijakova Polja. Godine 1620 spominju se u Banju na otoku Pašmanu, a 1693
godine u Gorici, kod Zemunika. 1741 godine nije ih bilo u Livanjskom polju. Spominju se tek 1815
godine u Dobrom (gdje ih ima i danas), u Lusniću i Kovačićima. U Glamoču bili trgovci, doseljeni iz
Livna. Erdeljanović ih navodi: u Subotici, od 1687 godine; katolici u Polači i u Biskupiji kod Knina,
a starinom iz Bosne; katolici u Biskom kod Sinja; A. Vidović, katolički sveštenik u Bosni, rodom iz
Vidoša kod Livna; J. Vidović, katolički episkop splitski 1716 godine, rodom Šibenčanin; katolici u
Livnu i u Uskoplju u Bosni; katoličko selo Vidovići kod Duvna. Vrlo mnogo pravoslavnih po
zapadnej Bosni[56]. Ima ih u Crnopodu, kod Ljubuškoga;
Vukadini – doselili od Duvna. 1815 godine bilo ih je u Srđevićima, gdje ih ima i danas. U Bilom
Potoku (Kupreško polje) doselili su iz Letke kod Duvna u prvoj polovici 19 vijeka[57]. Ima ih u
Mandinom selu kod Duvna, a doselili su iz Omolja kod Duvna[58]. U Uzdolu (Rama), Vukadin je
doselio oko 1870 godine iz Duvna[59];
Žuljevići – doselili prije 100 godina iz Čaporica kod Trilja (Dalmacija). Zastupljeni su kod svetri
bunjevačke grupe[60].
BILO POLJE
Bilo Polje je smješteno u istoimenom polju, južno od Vržerala. Od Buškog Blata, s južne strane
sela, udaljeno je oko 1 km.
Matići – doselili s Kamenskoga (Dalmacija) prije o. 100 godina; 1815 godine bilo ih je u Vidošima,
a i danas ih ima. Matića i danas ima u Sinju i Karakašici kod Sinja. U Veljacima kod Ljubuškoga
(Hercegovina) Matići su, prema Dedijeru, najstarija porodica. Doselili su davno iz Rastovače u
Posušju. Ima ih u Vitini, pod Ljubuškim, u Novim Selima i Crvenom Grmu;
Milolože – prije 80 godina došli iz Vržerala; starinom su iz Voštana (Dalmacija);
Vrljići – »Čelar« – iz Dobranje, ispod Tijarice (Dalmacija). Nikica Vrljić (80 godina) priča da je
njegov »pradid Ante sam doselio iz Dobranja u Bilo Polje. Tu mu je neki Hajdar-beg Čengić dao
zemlje na kojoj je kao kmet radio. Sve do 1918 godine Vrljići su radili kao kmetovi i davali trećinu.
Nadimak Čelar dobili su zato, jer je pradid Ante nadgledao begove čele, pa ga je on zvao »čelar«.
LISKOVAČA
Liskovača se nalazi na jugozapadnom uglu Buškoga Blata. Selo je malo; u njemu žive dva roda:
Lukači – koji su starinom iz Doca pod Mosorom, u Dalmaciji. Neki su odatle prešli u Zadvarje. Tu
Miško Lukač, trgovac, u ljutini ubije svoju ženu i, bojeći se suda, pobjegne s troje djece u
Kurtovinu u Buškom Blatu begu Bušatliji. Neki Matić iz Liskovače zamoli bega da mu Lukača dade
za komšiju; beg mu udovolji želji i tako Lukači dosele u Liskovaču;
Matići – doselili sa Kamenskog (Dalmacija). Prema porodičnoj predaji, nekada su živjeli u Ravnim
Kotarima. Odatle su došli u Karakašicu kod Sinja. Poslije su odatle odselili u Dicmo (isto kod
Sinja), ali su i to mjesto, napustili, te došli u Kamensko. Iz Kamenskog su se konačno preselili u
Liskovaču.
RAŠELJKE
Rašeljke su južno od Liskovače. U neposrednoj blizini sela nalaze se lokaliteti Gradina i Crkvina.
Prema stećcima koji se nalaze kod sela, može se tvrditi da je i u srednjem vijeku ovdje postojalo
naselje.
------------------------------------------
Istočno od Rašeljaka su Renjići, Kazaginac, Kurtovina i Galići. Ovi zaseoci, koji se pružaju od
Rašeljaka na jugozapadu, do Bukove Gore na istoku, zatvaraju na pomenutoj liniji južni okrajak
Buškoga Blata. Stanovnici pomenutih naselja su Hrvati.
Renjići
Renjići – su starosjedioci.
Kazaginac
Renjići – su starosjedioci.
Kurtovina
Galići
MIJAKOVO POLJE
Đikići – (u Zaljuti) ne znaju odakle su starinom. Đivići – (u Čauševcu) ne znaju za svoje porijeklo.
Jurčevići – su iz Vinice, gdje ih i danas ima. Tamo su starosjedioci. U Zabrišću se spominju 1741
godine.
Mamići – su iz Vinice; starinom su iz Hercegovine. Erdeljanović ih navodi u Subotici gdje su došli
1686 godine i u Lišanima Ostrovičkim kod Benkovca (Dalmacija).
Škorići – (u Zaljuti) su od starine ovdje. U Tribiću i Vržeralama Škore se spominju 1741 godine.
Dedijer ih navodi u Kapavici kod Ljubinja, a u Ravčićima u Bijelom Polju kod Mostara su Škori. Ima
ih u južnoj Dalmaciji.
Bukova Gora je na južnom okrajku Buškoga Blata, na cesti, koja od Livna vodi prema Aržanu. U
rimsko doba u Bukovoj Gori sastajala su se dva puta; jedan koji je od Trilja išao preko Aržana, i
drugi, od Lovreća preko Vinice. U Bukovoj Gori žive samo Hrvati.
Sablići (i Sabljići) – koji su se davno doselili sa Tijarice (Dalmacija). Godine 1815 spominju se u
Podhumu gdje ih i danas ima;
Šarići – iz Omarčena kod Tijarice (Dalmacija); kod svetri bunjevačke grupe su zastupljeni;
ZIDINE
Zidine su udaljene 2 km istočno od Bukove Gore.
U Zidinama žive samo Mamići – koji su davno doselili iz Vinice; a porijeklom su iz Gruda kod
Ljubuškog (Hercegovina). – U Subotici su Mamići od 1686 godine; katolici u Lišanima Ostrovičkim
kod Benkovca. U Bosni i Hercegovini ima 6 sela s imenom Mamići; od njih su dva katolička, oba u
zapadnoj Hercegovini, a dva pravoslavna u zapadnoj Bosni[83].
KORITA
Ćurići – stara porodica u Koritu; došli davno od Konjica. Godine 1839 spominje se neki fra Anđeo
Ćurić, rođen u Koritima;
DOBRIĆI
U Dobrićima su danas:
Beljani – »od davnine«. 1815 godine bilo ih je u Smrčanima, gdje ih i danas ima;
Ćurići – došli iz Korita; starinom od Konjica; Drmići – ne znaju za porijeklo; Gadže – doselili iz
Hercegovine. Ima ih u Grabovniku kod Ljubuškog, a doselili su se iz Drinovaca[85];
GRABOVICA
Grabovica – Jednim svojim dijelom selo se proteže uporedo sa cestom Livno-Aržano, da bi zatim
zašlo na istok, prema Dobrićima. Danas se Grabovica toliko »raširila«, da je dijele na Gornju i
Donju. Usljed prenaseljenosti mnogi Grabovčani sele u Slavoniju, naročito u područje oko
Đakova, u Vojvodinu, a pojedinačno i u zapadnoevropske zemlje.
Gornja Grabovica
Sučići – su iz Dalmacije; prije o. 100 godina došao jedan »na ženinstvo«. (O Sučićima vidi –
Bukova Gora).
Donja Grabovica
Ivančići – su iz Dalmacije.
Krolo – došao »na ženinstvo« prije 40 godina iz Kamenskog (Dalmacija); 1741 godine spominju se
u Mišima, a 1815 godine u Podhumu, gdje ih i danas ima.
Šole – doselili iz Prisoja. U Mokrom (Mostarsko Blato), Dedijer navodi – Šola je starinom iz
Makarske, odakle je prešao u Županjac (Duvno), a odatle je prije 35 godina prešao ovamo kao
fratarski kuvar. Djed mu je bio pravoslavne vjere, slavio je Đurdevđan, a tu su slavu zadržali i dalje
dok je fratri ne zabraniše.
PRISOJE
Bošnjaci – ne znaju odakle su porijeklom. U Matici rođenih spominju se 1857 godine u Prisoju.
Dedijer ih navodi na nekoliko mjesta u Hercegovini, a Erdeljanović kod svetri bunjevačke grupe.
Ćurkovići – su doselili iz Kazaginca 1830 godine. 1814 godine bilo ih je u Rujanima; ima ih u G.
Biteliću (Dalmacija) i u Sinju.
Krište – su starosjedioci u Livanjskom polju. 1741 i 1815 godine bilo ih je u Potočanima, a 1815
godine u Dobrom. U Rastičevo (Kupreško polje) Krište su se doselile iz Duvna početkom 19 vijeka.
Krivići – zvali se prije Perković; doselili su od Mijakova Polja. »Jedan ima gutu na vratu pa ga zvali
Krivi« – odatle su postali Krivići.
Kutleše – došli negdje od Posušja kod Ljubuškog. U Mokrom, kod Mostarskog Blata – Kutle su se
prije 250 godina doselili iz Imotskog kad su ga Turci zauzeli. Zvali su se Vojvodić. Kutleša ima kod
Sinja.
Ljubičići – su došli od Aržana prije 160 godina; bili su kmetovi Rizvanbegovića. Ima ih u Glavicama
kod Sinja.
GOLINJENO
Golinjevo – Selo je smješteno s lijeve strane ceste polazeći od Livna prema Prisoju; južnim svojim
dijelom udaljeno je od spomenutog sela neka 2 km. Iznad samoga sela postoji lokalitet
»Gradina«, a u samom selu i na nekoliko mjesta po strani ima stećaka (bez ikakve ornamentike).
Stanovnici su pretežno Hrvati, ima nekoliko muslimanskih porodica, a do II svjetskog rata bilo je i
Srba ali su oni u ratu stradali.
Hrvati su:
Batinići – starosjedioci. 1741 i 1815 godine spominju se u Mišima, gdje ih ima i danas;
Berići – prije se zvali Sablić; porijeklom su iz Sablića Kose, kod Tijarice (Dalmacija);
Galešići – starosjedioci. Prvi put se spominju u Livnu 1326 godine sinovi nekoga Galeše ili
Galešići; zatim 1356 godine;
Klišanin – davno doselili sa Klisa (Dalmacija). 1741 i 1815 godine bilo ih je u Mišima, gdje ih i
danas ima;
Kuliši – prije se svali Mrkonjić; ne znaju za porijeklo. Mrkonjići se 1741 godine spominju u
Golinjevu, a 1815 godine bilo ih je u Podhumu;
Topići – ne znaju za porijeklo; bilo ih je 1815 godine u Podhumu; neki Topo spominje se u
Čelebiću 1741 godine.
Muslimani su:
Velagići – po predaji su starinom iz Mađarske, gdje su bila tri brata. Jedan je ostao i pokrstio se, a
druga dvojica došli u Blagaj, kod Mostara. Odatle su doselili u Golinjevo. Ima ih i u Ljubuškom
(Hercegovina).
MIŠI
Miši se sa zapadna strane nadovezuju na Golinjevo. Ovo selo se prvi put spominje u darovnici
Stjepana Ostoje, 1400 godine. Iz te darovnice doznajemo i za jedno rod. ime: »… Vučihna
Martinović iz Miš«. Na jednoj vododerini sa istočne strane sela, prema Golinjevu, i danas postoji
jedna velika srednjovjekovna nekropola. Uz spomenutu darovnicu, i ovo bi bio; nesumnjiv dokaz
za starinu ovoga naselja.
Klišanin – davno su doselili sa Klisa (Dalmacija). 1741 i 1815 godine spominju se u Mišima.
Kuliši – su došli iz Golinjeva. Ne znaju za ranije porijeklo. 1815 godine bilo ih je u Podhumu.
Sučići – starosjedioci;
PODHUM
Podhum – zapadnim dijelom Podhum se proteže pod brdom Tribnjem i dijelom zalazi u Srđevičko
polje, a istočnim, uz potok Mandak pokraj ceste koja vodi iz Livna. O postanku ovoga naselja
govori Kačić u »Razgovoru ugodnom: »… Kad pak Tatari pridobiše kralja ungarskoga, koji se Bela
zvaše, i porobiše svu Ungariju, … tada i gospoda Bergheglichi, s mnogim Ungarczim u ove dođoše
strane ter se u različitim mistim namistiše, a mnogi s Berheglichiem u Pogliu livagnskomu na
1241, olli, kako drughi ochie, na 1235. Gdi na jednoj Planini velle vissokoi, kojase Tribausticza
zvasce, grad sagradisce, koji od Ungarcza bih gniegovim immenom zazvan Hum, a posli do
sadascgniega vrimena zazvasce podhum«[107]. Bergeljića spominje i danas narodna predaja kao
»Brgonjića bana«, koji je stanovao na mjestu današnje »Numbegovića gradine«. Bergelić (i
Bergeljić) je izumrla splitska porodica, koja je 1719 godine zabilježena u župskoj knjizi Sutivana,
na otoku Braču[108]. Danas Bergeljića nema na području Livanjskog polja. – Osim već
spomenute »Numbegovića gradine«, kod crkve i groblja ima nekoliko gromila, stećaka koji se
nalaze na nekoliko mjesta u selu.
Hrvati su:
Krole – iz Kamenskog (Dalmacija). U Mišima ih je bilo 1741 godine, a u Podhumu 1815 godine i
danas. U Sinju, kao i po sinjskoj okolici ima dosta Krola;
Solići – prije se zvali Pandža; starosjedioci su. Pandža je bilo 1741 godine u Mišima;
Muslimani su: