Professional Documents
Culture Documents
Siroti Mali Hrčki
Siroti Mali Hrčki
Satirična drama kako pada vlada radom dva službenika koju je napisao Gordan Mihić
Dvojica zaposlenih, koji se baš međusobno i ne vole, rade u ministarstvu (u podrumu) na poslovima
bušenja kartica i ubijaju se od dosade (pošto je taj posao odavno ugašen, ali im niko nije rekao to).
Tako u dosadi, oni igraju igru „ko će smisliti najgluplju rečenicu“, a kasnije nasumično zovnu nekog na
telefon i saopšte mu rečenicu. Upravo ta njihova igra će jednog dana izazvati opštu pometnju, koja će
dovesti do antiterorističke intervencije, policijskog ispitivanja, gubitka državnog kredita i smene
vlasti. Njih dvojica, naravno, ništa ne znaju, a komični i neverovatni događaji se nižu jedan za drugim.
Gordan Mihić
LICA:
PRVI SLUŽBENIK
DRUGI SLUŽBENIK
MINISTAR
PREDSEDNIK VLADE
PRODAVAC NOVINA
SCENA 1.
PRVI (Pospano, otežući) Podne, a smračilo se… (zevanje) stuštilo se… (zevanje) a nema ni vetra…
(zevanje) bar da kiša hoće da padne… (zevanje) dosadno… dosadno… dosadno… (Pauza) Ej! Je l’ tebi
dosadno?
DRUGI A? Ne čujem?
PRVI Počeće opet oni oblačni dani kad se ubijam od dosade, pa samo žderem, žderem, žderem,
žderem, žderem… (Pauza) Ej, pa ti i ne slušaš! Opet spavaš!
DRUGI A?
PRVI A dosadno li je, majko moja, dosadno li je! Ej, ajde da javimo da se Nahtigal obesio!
DRUGI To je naš stari štos. Nema telefona koji nismo okrenuli da javimo da se Nahtigal obesio. Već
jedanaest godina se služimo tim štosom. Svi znaju da smo izmislili i Nahtigala, i njegovu decu, i
vešanje i…
PRVI A znaš da sam ja stvarno poznavao jednog Nahtigala, samo što nije bio Nahtigal nego Nahtigol.
Izgleda, musliman ili bogumil…
PRVI Kako ne postoje? Ja sam čitao da bogumili imaju i svoju prezbiterijansku episkopiju.
DRUGI (Uzdahne) Prezbiterijanci su jedno, a bogumili drugo! Nikakve veze nemaju bogumili i
prezbiterijanci.
DRUGI U redu, baš me briga, samo me pusti da spavam. Nađi nekog pa raspravljaj o verskim
sektama…
DRUGI O, ljudi!…
PRVI Ha, ti misliš, to tako ide? Prvo ugnjaviš čoveka, pa onda misliš samo tako: »Izvini, povlačim se, u
redu!« E, me može tako! (Zeva) Bilo je to davno, u vojsci – imao sam jednog druga… (zevne) koji je,
vrag bi ga znao zašto, imao običaj da kaže: »Mali dečki spavaju kao sivi hrčki.« A ti… (zevne) dremaš? I
ne slušaš uopšte šta ti ja pričam. Ej! Probudi se, da čuješ!
PRVI Ja!? Ja tebi to pričao!? Za onog mog druga koji je imao običaj da kaže…
DRUGI (Prekine ga) Znam! Znam! »Mačkovi pojeli državnu džigericu!« Nije znao da kaže »mačori«,
nego je govorio »mačkovi«, a radio je u kuhinji, oko koje se muvalo mnogo mačora!
PRVI E, nije.
DRUGI Šta nije? Jeste! Imaj milosti, najmanje dve milijarde puta si mi ispričao! »Mačkovi pojeli
državnu džigericu«! Imaj milosti! Oko kuhinje se muvalo mnogo mačora! Znam, sve znam!
DRUGI Znam! Znam! Onda o onome koji se stalno vajkao: »Kad bih ja voleo da čitam, čitao bih celog
dana«…
PRVI Nije ni o njemu! Reč je o onom koji je govorio: »Mali dečki spavaju kao sivi hrčki!«
PRVI Jeste. Gledao je vojnike u šumi kako mrtvi umorni spavaju posle napornog marša i govorio…
DRUGI U redu! Čuli smo! »Mali dečki spavaju kao sivi hrčki
PRVI Dobro, kako se ti to ponašaš!? Zašto se dereš na mene? Nisam ja tvoj pastorak!
DRUGI Ja mangup!? Sram te bilo! Samo zato što neću da slušam tvoje gluposti.
SCENA 2.
DRUGI Kako nije ništa? Još mi zvoni uvo! S kojim pravom on meni opaljuje šamare?!
PRVI Ja sam lepo hteo da mu ispričam jedan moj doživljaj iz vojske, a on…
DRUGI Molim vas, da li biste vi izdržali da vam neko dva miliona puta ponovi rečenicu: »Mali dečki
spavaju kao sivi hrčki!«
DRUGI Jeste! Istina je! Hrčki, pa hrčki! Došlo mi je da se rastavim sa umom koliko me maltretirao s
tim hrčkima?
ŠEF Kakvi hrčki? Šta to uopšte znači: hrčki? Sredite se pa mi lepo ispričajte! I ne upotrebljavajte strane
izraze?
ŠEF Pa ti hrčki!
ŠEF Vi ćutite! Da čujemo prvo iskaz vašeg kolege. Ne prekidajte ga. Dakle, izvolte! Šta su to hrčki?
ŠEF Govorite.
PRVI Laže! Spavao je! Laže i za hrčce! Nisam hteo da govorimo o hrčcima.
DRUGI Uzmimo da nije bitno spavanje. Ako sam spavao, može me se kazniti. Ali je važnije ko je koga
izazvao!
DRUGI One što su se muvali oko kuhinje. Kad je on bio u vojsci ti mačkovi su se muvali oko kuhinje
gde je radio onaj vojnik koga je on poznavao i koji je imao običaj da spominje hrčce!
DRUGI Ko bi se uopšte tu snašao! To nije ni važno da li je spominjao hrčkove ili mačkove. Važno je ko
je koga izazvao!
ŠEF Mir! Opominjem vas poslednji put! Ako u roku od jednog minuta ne čujem ko je kriv za tuču,
poslaću obojicu pravnom referentu s predlogom da se obojici oduzme dvadeset pet ddsto od plate.
Je li vam jasno? Dakle vi, vi desni, počnite!
DRUGI Evo, na preskok. Počeo je da me gnjavi s pričama iz vojske, ja nisam otrpeo, i to je sve!
DRUGI I ja sam rekao »pa šta?« I ja sam ga molio da mi to ne priča, jer sam hiljadu puta čuo te priče.
Ali on odjednom meni – šamar!
ŠEF Šamar?
ŠEF (Naglašava) Ali zbog čega ste dobili šamar? To nije jasno!
DRUGI Pa rekao sam! On voli da priča svoje doživljaje iz vojske. Užasno me gnjavi! Priča stalno jedno
isto. Tako je bilo i s tim hrčkovima.
DRUGI Sedeli smo i ćutali. Onda je on počeo o Nahtigalu, koji se nije obesio – razumete?
DRUGI On je tvrdio da je Nahtigal bogumil, iako je jasno da bogumili više ne postoje. Odakle sad
bogumil? Postoje samo stećci, to jest stečavci – zavisi kako ko izgovara. Ali bogumila nema. I nisam
dozvolio da o tome priča! Razumete?
ŠEF Odakle sad bogumili? Cujte, vi sve opasnije zapetljavate tu vašu idiotsku priču!
DRUGI Pa, gospodine načelniče, o tome vam i govorim! On je tvrdio da je Nahtigal bogumil i da
navodno imaju čak i svoju prezbiterijansku episkopiju. On nema pojma o verskim stvarima, a kad
nema pojma, zašto se u njih meša? Prezbiterijanci su jedno, a bogumili pedeseto. Na njih podsećaju
samo stećci, a Nahtigal je normalno prezime sa nemačkim korenom.
ŠEF U redu. Sad s Nahtigalom – tačka! Vratite se na sukob i ne ubacujte nove elemente. Počelo je od
onih – no, kako se zovu, hrčaca ili angorskih mačaka, a sad odjednom stigosmo do bogumila i
nekakvog Nahtigala!
ŠEF Da, ali samo o uzroku sukoba, o hrčcima? Ne zanima me Nahtigal! O Nahtigalu ni reči!
DRUGI U redu. Ovako je počelo. Ja sam odbio da se Nahtdgal obesi…
ŠEF Ne od Kulina bana! Česmu nam onda služe hrčci, hrčaci, oni šta ja znam šta su, šta će nam ako
nećemo od njih krenuti? Shvatite konačno! Nužan je početak. Početak!
ŠEF Da se obesi!?
DRUGI On ne postoji.
ŠEF Ne postoji, a obesio se. Napolje! Majmuni! Kopilad! Imbecili! Mene ste našli da secate!
SCENA 3.
PRODAVAC NOVINA Skandal na radnom mestu! Zloupotreba službenog položaja. Šef istukao dvojicu
službeniika. Evo, večernje novine! Šef istukao službenike! Skandal u ministarstvu!
MINISTAR To se nipošto nije smelo dogoditi! Bez obzira na to šta su trabunjali, niste ih smeli tući. Na
šta bi to ličilo kad bi se svi tukli po kancelarijama?
ŠEF Gospodine ministre, bio sam van sebe. Nervi su me izdali, nisam više vladao sobom. To je bio
užas! Pao mi je mrak na oči!
MINISTAR Mrak na oči, mrak na oči! To nije opravdanje! Oni su vaši potčinjeni i niste ih smeli nipošto
tući! Stvar je, kao što ste videli, dospela i do štampe, izrodiće se čitava afera, šta da odgovorim ako
me upitaju zbog čega je izbila tuča?
ŠEF Zbilja ne znam. Kaznite me, učinite mi što god hoćete, ali ja sam nemoćan.
ŠEF Prvo… prvo sam ih pozvao na saslušanje zato što su se oni potukli.
MINISTAR I?
ŠEF I – nisu umeli da ispričaju zbog čega su se potukli. Pričali su sve bez veze. Sumnjao sam da me
zavitlavaju. Opominjao sam ih, ali nije vredelo!
MINISTAR Tu smo, odlično, to je već nešto! Ja vas ne mogu spasiti kazne, niti vas opravdati zbog
fizičkog razračunavanja. Ali bar mogu objasnati da niste siledžija, da ste delo učinili u krajnjem afektu.
Krenite dalje. Dajte bar nekoliko podataka o stanju koje vas je dovelo u afekt.
ŠEF Ni od čega.
ŠEF Pitao sam ih isto kao i vi mene: zašto je izbila tuča? A oni…
ŠEF To je neverovatno! Ndsam mogao da ih uhvatim ni za glavu ni za rep. Jedan voli da priča svoje
doživljaje iz vojske i na taj način gnjavi drugog, koji je te priče čuo milion puta. A priče su – ne pitajte!
Prvo su hteli da obese nekog čoveka koji ne postoji, a ima ženu i petoro dece, koje su našli vatrogasci.
MINISTAR Pa kako su onda hteli da ga obese!? Bili su svesni da ne postoji, a želeli su da mu namaknu
omču na vrat? Čujte, da vi niste malo premoreni pa ne znate šta govorite?
ŠEF Ama, ne! Da ste ih vi slušali, izvinite, vi biste poludeli. Počeo je od tog Nahtigala i vatrogasaca, a
kad sam im naredio da prekinu o njemu, oni su počeli o hrčcima i mačkovima…
ŠEF Ne znam.
ŠEF »Mali dečki spavaju kao sivi hrčki.« To je ta rečenica koju je jedan ponavljao i gnjavio drugog.
MINISTAR A džigerica?
ŠEF Od tih mačora prešli su na bogumile. Nisu mogli da se slože da li je Nahtigal bogumil ili nemačko
prezime. Nisam mogao da se snađem! Mačkovi, pa prezbiterijanci, pa stećaci, stećci, pa šamar! Pa
stolica!
ŠEF Ne znam. I ja sam isto tako pitao: stigli smo do šamara, ko je kriv? – a oni počnu opet od hrčkova.
Pa bogumili, i tako dalje!
MINISTAR Vi ste odista počeli da preterujete s tom vašom smušenošću. Jeste li vi pri sebi. Umete li
uopšte jasno i konkretno da objasnite zbog čega ste ošamarili, no, tog – službenika Krečkovića? Zvali
ste obojcu, posadili ste ih na stolice, pitali ste ih zbog čega su se potukli, i šta ste, pobogu, od njih
čuli? (Naglašavajući) Čime su vas izazvali? Šta je rekao jedan, a šta drugi?
ŠEF Drugi je bio miran, spavao je, a prvi ga je munuo i rekao mu: »Mačkovi pojeli državnu džigericu!«
ŠEF Iz vojske.
ŠEF Pa kad je taj službenik bio u vojsci postojao je neki vojnik koji je radio u kuhinji, oko koje su se
šunjali državni mačori…
ŠEF I taj vojnik je imao običaj da vikne da su ti mačori pojeli džigericu? A taj moj službenik je mom
drugom službeniku hiljadu puta ispričao tu priču, a ovog puta, jednostavno, drugi službenik nije hteo
ni da čuje za hrčke.
MINISTAR Za šta?
ŠEF Za hrčke.
ŠEF Ne. Normalno bi bilo očekivati mačore, ali drugi službenik je mislio da će mu on spomenuti onu
drugu rečenicu, koja je takođe uspomena iz vojske i koja glasi: »Mladi dečki spavaju kao sivi hrčki.« A
možda su hrčci ili hrčkovi, hrčcovi.
MINISTAR Gospode bože! Vi ste apsolutno nenormalan čovek! Ništa mi nije razjašnjeno. Prvi je hteo
da kaže prvu rečenicu, a drugi je mislio da on hoće da mu kaže drugu rečenicu! I šta onda? Ko je koga
mlatnuo?
ŠEF Ne dozvoljavam takav ton! Ne izdirite se na mene, bez obzira što ste ministar! I povucite reč
»bulažnjenje«!
ŠEF Ja ću se žaliti!
MINISTAR Žaliću se i ja! Sat i po spominjete neke hrčake i hrčce, vešate ljude koji ne postoje, vređate
njihove udovice, uplićete vatrogasce i poslastičare, hvatate džigericu oko stećaka, mešate mačore i
prezbiterijanskiog episktopa, i šta još očekujete? Da vas i dalje slušam?
ŠEF Vi ste izmislili poslastičare i episkope! Ja ih nisam ni pomenuo! Hoćete da me načinite ludim! A
ludi ste vi!
MINISTAR Ja!?
ŠEF Vi!!!
MINISTAR Ja?!?
ŠEF Vi, razume se! Priča je jasna kao dan, a vi ništa niste shvatili! Zaposlili ste mi sve same idiote koji
spavaju i goje se, a još me optužujete da sam lud! Vi ste hipokrit.
MINISTAR Napolje!
SCENA 4.
PRODAVAC NOVINA Ministar istukao načelnika odeljenja! Večernje novine! Ministar istukao
načelnika odeljenja! Afera u ministarstvu prehrane! Kupite večernje novine! Ministar na saslušanju
kod predsednika vlade!
PREDSEDNIK Stvar je izvanredno neugodna! Napravili ste mi glavobolju kakvu nikad u životu nisam
imao! Tuča! Jedan političar ne sme da dozvoli sebi takve ispade!
Zvoni telefon.
PREDSEDNIK Pardon!
MINISTAR Niko, to je zabuna. Reč je o onoj dvojici nižih službenika iz mog ministarstva! Oni su se
prepirali o tome da li je Nahtigal prezbiterijanac ili bogumil.
PREDSEDNIK Bogumil? Zar oni nisu odavno izumrli?
MINISTAR Razume se da jesu, ali jedan od njih to nije znao. On je uporno tvrdio da je Nahtigal
bogumil.
MINISTAR Nahtigal.
MINISTAR Ta dva službenika su se prvo preganjala oko toga da li da se on obesi, a zatim su celu stvar
pretovarili hrčkima, mačorima, državnom džigericom, poslastičarima, flertovima s nekom udovicom,
silnim nekim glupostima!…
MINISTAR O, ne!
PREDSEDNIK Ovo postaje sprdačina. Kako su mogli da obese čoveka koji ne postoji? Znate li vi šta
govorite?
MINISTAR To su oni govorili, a ne ja! Izmislili su i njegovu udovicu. I hrčke i mačkove. Ja bar tako
pretpostavljam.
PREDSEDNIK Ne možete pretpostavljati! Vi ste ministar i morate znati sve iz vašeg resora! Koga ste vi
uopšte istukli? Tog Nahtigala, koji sad odjednom ne postoji, službenika koji je brkao bogumile sa
poslastičarima – koga, koga, koga!?!
MINISTAR Zbog tih… izraza… koje nisam uopšte shvatio. Stalno je pokušavao da mi objasni vezu
između stećaca i hrčaca, između dece i udovice, i onog koji tvrdi da bogumili nisu imali vatrogasce…
MINISTAR To nije sve! Spominjao je portira koji nije voleo da čita knjige, a inače, kad bi voleo, čitao bi
ih celog dana, zatim vojnog kuvara, stolicu polomljenu na dvoje, mehaničarevo kopile, telefonski
izveštaj o Nahtigalu, lozinku za mačke, jastuk za spavanje kao dokaz da taj Krečković spava na poslu,
saslušanje kod nekog šefa, preterano gojenje…
PREDSEDNIK Dosta! Vi ste očigledno previše uzbuđeni! Meljete kao vodenica, a čovek ne može da
primeti nikakvu vezu između vaših rečenica. Podnesite ostavku, i sve je u redu!
PREDSEDNIK Možete kako god hoćete, ali nemojte je meni poturati pod nos! Taman posla da još
jednom čujem o tom ugojenom Nahtigalu, koga je udovica prevarila s mehaničarom!
MINISTAR Krečković!
MINISTAR Sekund! Pardon, odista mi se sve smutilo. Krečković, pa Krečković je valjda taj vojni kuvar
koji je voleo mačkove i proneverio državnu džigericu… mislim da je on.
PREDSEDNIK Vi mislite!? Šta vi uopšte mislite!? U kakvoj smo mi vezi s tim vojnim kuvarom?
MINISTAR Pardon! Pa taj vojni kuvar… valjda je on drug tog Krečkovića u civilu…
PREDSEDNIK Oho-ho! Napredujemo u istrazi! Prvo ste rekli da je Krečković upravo taj vojni kuvar, a
sad ispada da je on u stvari svoj sopstveni drug! (Grmne) A ko je onda vojni kuvar? Ko je mehaničar?
Čije je kopile? Ko je proneverio poslastičarev novac? Čiji su ti idiotski hrčaci i šta oni uopšte znače? I
konačno, u kakvom je to sve dodiru s vašim ministarstvom?
PREDSEDNIK Pa da, uvek su neki oni krivi! E, nećemo više tako! Tražićemo pravog krivca! A pravi
krivac ste – vi! I tražite sebi drugi posao! Odmah dajte ostavku!
SCENA 5.
PRODAVAC NOVINA
Večernje novine! Kriza vlade! Burna debata! Večernje novine! Najnovije vesti! Pad vlade! Predsednik
podneo ostavku zato što je istukao ministra! Najnovije vesti…
PRVI (Zevanje) Ej, Čuješ… (Zevne) šta viču napolju prodavci novina?
DRUGI (Zevne) Šta?
DRUGI A šta da radim? Da se ubijem? Misliš da bi vladu bilo briga kad bih ja pao? (Zevne) E, moj
dragi, vlada ne zna ni da ja postojim! Mi smo, bre, mali, mali ljudi – niko nas ništa ne pita, ništa od nas
ne zavisi, nemamo nikakvog uticaja na velike događaje. Mi smo mali ljudi!
PRVI Pa da. (Zevne) Čuj, imao sam u vojsci jednog druga… onog što je govorio: »Mali dečki spavaju
kao sivi hrčki«… E, taj moj drug bio je vojni kuvar…