Professional Documents
Culture Documents
Neke Od Grešaka U Namazu
Neke Od Grešaka U Namazu
U narednih nekoliko redova želimo ukazati na nekoliko ustaljenih grešaka koje se primjećuju u našim
džamijama prilikom obavljanja namaza:
1. Obavljanje namaza u uskoj i prozirnoj odjeći
Često se u našim džamijama prilikom obavljanja namaza može primjetiti kako neki od klanjača
obavljaju namaz u uskoj odjeći, koja ocrtava stidna mjesta, što je u suprotnosti sa šerijatskim stavom po
tom pitanju. Nažalost, ovaj problem ostaje otvoren i primjetan je kako kod muškaraca tako i kod žena,
što je zapravo prjestup o kojem većina malo ili nikad ne razmišlja. Oblačenje uske odjeće, koja ocrtava
stidna mjesta, je pokazatelj slabih moralnih kvaliteta u samome društvu. Pored toga, obavljanje namaza
u kućama u odjeći koja ne dolikuje da se u njoj pojavljujemo u javnosti (spavaćice i sl.), predstavlja vid
pokuđenog djela. Sigurno je da te osobe u takvoj odjeći ne odlaze na svoja radna mjesta, niti takvi izlaze
u čaršiju niti sjede sa svojim prijateljima, pa kako onda takvi staju pred Gospodarem Koji je preči da Ga
se stidimo.
2. Obavljanje namazu u odjeći sa slikama ili okrenut prema nečemu što odvlači pažnju
Od Aiše r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. klanjao, a ispred njega je bilo neko šareno platno, pa je
nakon namaza naredio Aiši r.a. da ga ukloni zbog toga što je odvraćalo njegovu pažnju u namazu. Imam
Malik je upitan o prstenu na kojem su ugravirani likovi, da li se može nositi i klanjati sa njim, na što je
on odgovorio: Ne treba ga nositi, niti klanjati sa njime.
Stav većine islamskih učenjaka je taj da je mekruh (pokuđeno) klanjati u odjeći na kojoj su oslikani
likovi. Neki od učenjaka hanefijskog mezheba su olakšali, po pitanju namaza onoga koji nosi novac na
kojem imaju slike. Onaj koji nosi na svojoj odjeći sliku ne samo da njemu samome može odvratiti
pažnju nego i nekim od klanjača koji klanjaju u njegovoj blizini što čini stvar još pokuđenijom.
3. Namaz prema kaburu (grobu)
Rekao je Poslanik s.a.w.s.: Ne sjedite na kaburovima i ne obavljajte namaz okrenuti prema njima.
(Muslim) Iz hadisa se zaključuje da su kaburovi mjesta na kojima se ne obavlja namaz, a niti u pravcu
njih. Imam Šafija rhm. objašnjavajući zašto je to zabranjeno kaže: Odvratno je to da se obožava
stvorenje, i da se njegov kabur učini mjestom obavljanja namaza iz straha da ne obuzme iskušenje one
koji dolaze poslije njega - tj. da se u pomanjkanju ispravnih saznanja ne bi došlo do obožavanja tog
kabura. Ovo potvrđuje govor Poslanika s.a.w.s.: Gospodaru moj nemoj učiniti moj kabur idolom koji se
obožava. (Imam Malik)
4. Pokuđeno je da klanjač odabere sebi posebno mjesto u mesdžidu i da na njemu uvijek klanja
Kaže Abdurrahman bin Šibl: Zabranio je Poslanik s.a.w.s. da čovjek odabere sebi mjesto u mesdžidu
kao što deva sebi odabere mjesto. (Ahmed, Darimi, Ibn Hiban, Nesai, Ebu Davud a Hakim kaže da je
hadis sahih)
Razlozi zbog kojih je ovo djelo pokuđeno: može biti uzrokom rija’a - činjenje djela da bi to drugi
vidjeli; klanjač sam sebi umanjuje broj mjesta na kojima je klanjao, a koja će mu svjedočiti na Sudnjem
danu; obavljanje namaza na tom mjestu postaje navikom, pa kada ga obavlja na nekome drugom to mu
je teško, pa može dovesti do ostavljanja namaza u džematu ili namaza u potpunosti.
6. Učenje Kur’ana bez pomicanja jezika tj. u sebi
Primjetna je pojava da pojedini klanjači u toku namaza uče u sebi Kur’an ne pokretajući pri tome svoj
jezik. Ovakav način obavljanja namaza nije ispravan i “učenje srcem” se ne naziva učenjem.
Kaže Allahov Poslanik s.a.w.s.: Allah je oprostio mome ummetu ono što im duše govore samo ako to ne
urade. (sahih) Značenje hadisa je da ako čovjek u sebi nešto zamišlja od haram stvari neće biti pitan za
to ako to ne bude uradio, što znači da se govor duše ne smatra stvarnim govorom, jer je opšte poznato da
će ljudi na Sudnjeme danu biti pitani za ono što su govorili.
Takođe je poznato da je džunup osobi i ženi u hajdu zabranjeno učenje Kur’ana, a Imam Nevevi rhm.
kaže: Dozvoljeno je džunupu i ženi u hajdu i nifasu da uče Kur’an u sebi bez izgovaranja … On također
objašnjava koliko je obavezno da učač podigne glas da bi učenje bilo ispravno, pa kaže: Učač treba učiti
u sebi, a najmanja granica toga je da može sam sebe čuti kako uči Kur’an. Kaže Muhammed bin Rušd:
Što se tiče učenja čovjeka u sebi to se ne smatra učenjem, nego je učenje izgovaranje.