Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine

Суд Босне и Хеpцеговине

Broj: S1 3 P 022341 16 P
Sarajevo, 26.01.2017. godine

Sud Bosne i Hercegovine, sudija Efraim Čosič, odlučujući u pravnoj stvari

tužiteljice, D. S., ulica …………. broj ……………, ………………….., protiv
tuženih 1. Bosna i Hercegovina, Vijeće Ministara Bosne i Hercegovine, Odbor
za žalbe policijskih službenika, Trg Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2. Bosna i
Hercegovina, Agencija… Bosne i Hercegovine, Adresa …., I. S., koje zastupa
zakonski zastupnik Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, radi povreda prava
iz radnog odnosa vsp. 1.000,00 KM, nakon glavne i javne rasprave održane
dana 16.01.2017. godine, u prisustvu tužitelja lično i zakonskog zatupnika
tužene, dana 26.01.2017. godine, donio je slijedeću,

PRESUDU

Poništava se, kao nezakonito, rješenje Odbora za žalbe policijskih službenika

broj UP-2-04-4-07-1-54/16 od 22.04.2016. godine i ocjena rada tužiteljice D.
S. za perid 01.01.2015. – 31.12.2015. godine od 23.02.2016. godine, koju je
donijela Agenciju …, pa se istoj nalaže da u roku od 15 dana izvrši ponovno
ocjenjivanje tužiteljice za predmetni period.

O b r a z l o ž e nj e

Dana 28.06.2016. godine, tužiteljica je ovom Sudu podnijela tužbu sa

tužbenim zahtjevom koji je konačno opredjeljen na glavnoj raspravi
16.01.2017. godine i koji glasi kao u izreci ove presude.

U tužbi i tokom postupka tužiteljica navodi, da je Ocjenom rada tužiteljice D.

S., za period 01.01.2015 - 31.12.2015. godine, od 23.02.2016. godine, tužena
ocijenila tužiteljicu sa konačnom ocjenom DOBAR (3).
Tužiteljica je protiv pomenute ocjene u zakonskom roku podnijela žalbu
nadležnom organu - Odboru za žalbe policijskih službenika Vijeća ministra
Bosne i Hercegovine, nakon čega je isti svojim rješenjem broj UP-2-04-4-07-1-
54/16 od 22.04.2016. godine žalbu tužiteljice, kao nesnovanu, odbio.

Prema mišljenju tužiteljice D. S., njena ocjena rada za period 01.01.2015. -

31.12.2015. godine od 23.02.2016. godine, je donesena na nezakonit način,
posebno zbog povrede postupka.
Naime, odredbom člana 80. stav 3. Zakona o policijskim službenicima Bosne i
Hercegovine (Sl. Glasnik Bosne i Hercegovine broj 27/04, 63/04, 5/06,

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597, Fax: ++ 387 33 707 321
58/06, 15/08, 63/08, 35/09 i 07/12), je propisano da, „Ocjenu rada
policijskog službenika sačinjava i potpisuje po hijerarhiji neposredno
nadredeni“. Nadalje, član 81. stav 2. istog zakona propisuje da „Postupak
ocjene rada policijskog službenika pokreče neposredno nadređeni koji ima
najmanje čin starijeg narednika i najmanje jedan viši čin od policijskog
službenika koji se ocjenjuje“.
Međutim, iz pobijanog akta jasno proizilazi, da postupak ocjenjivanje rada
policijskog službenika-D. S. je pokrenuo, kao i ocjenu sačinio i potpisao Ž. Ć.,
koji nije direktni nadređeni tužiteljici nego je isti Načelnik Regionalne
kancelarija ... u M..
Tužiteljica dalje navodi, da je u Agenciji ... u činu Inspektora, a na poziciji
Istražitelj za spriječavanje i otkrivanje organizovanog kriminala, trgovine
ljudima, opojnih droga i drugih krivičnih djela, direkni nadređeni tužiteljici je
samostalni inspektor S. V., Šef krim istražnog odsjeka.
Ovakvim postupanjem tužene, prema mišljenju tužiteljice, došlo je do kršenja
odredbe člana 80. stav 3. i odredbe člana 81. stav 2. Zakona o policijskim
službenicima Bosne i Hercegovine.
Nadalje ukazuje, da s obzirom na unutrašnju strukturu, sistematizaciju
radnih mjesta, kao i organizaciju i dinamiku rada, Ž. Ć., kao Načelnik
Regionalne kancelarije M., a ne neposredno nadređeni, nema uvida u
svakodnevne radne aktivnosti niti rezultate rada, tako da ne posjeduje
elemente potrebne za ocjenu rada niti ima mogućnost za redovno praćenje
rada, kako to nalaže odredba člana 6. Pravilnika o ocjenjivanju rada
policijskih službenika u ….
Dakle, u konkretnom slučaju, Ž. Ć., kao Načelnik Regionalne kancelarije M.,
je izvršio ocjenjivanje tužiteljice za 2015. godinu i izvršio odobravanje ocjene
koju je sam dao. Postupajući na prednje naveden način, došlo je do kršenja
odredbe člana 20. Pravilnika o ocjenjivanju rada policijskih službenika.
Naime, isto neovlašteno lice ocjenjuje tužiteljicu i isto lice potvrđuje ocjenu za
tužiteljicu, čime je narušen princip dvostepenosti unutar organizacione
jedinice koji treba osigurati pravičnosti u postupku ocjenjivanja.
Pored prednjeg, pobijano rješenje prvotuženog, prije svega sadrži takve
nedostatke koji sprečavaju ocjenu njegove zakonitosti i koji ga čine ništavim,
kako zbog povrede postupka tako i zbog pogrešne primjene materijalnog
prava.
Naime, član 233. propisuje da se odredbe Zakona o upravnom postupku koje
se odnose na rješenje, sukladno primjenjuju i na rješenja koja se donose po
žalbi, što očigledno drugostepeni organ nije primjenio u pobijanom rješenju,
nego je pobijano rješenje doneseno na način da obrazloženje sadrži takve
nedostatke koji sprečavaju ocjenu njegove zakonitosti, jer je obrazloženje
nejasno, nerazumljivo i kontradiktorno nespornim činjenicama.
Tuženi, u svome rješenju se uopšte nije osvrnuo na ukazane povrede pravila
postupka učinjene od strane prvostepenog organa, a to je povreda člana 126.
Zakona o upravnom postupku t.j. propuštanja organa da savjesno i brižljivo
utvrdi sve pravno relevantne činjenice i tek nakon toga donese rješenje i pri
tome primjenjujući načela propisana odredbom člana 9 (načelo materijalne
istine), i u konačnici odredbe člana 5. (načelo zaštite prava građana i zaštite
javnog interesa) Zakona o upravnom postupku.

2
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597; Fax: ++ 387 33 707 321
Iako je tužiteljica, vrlo jasno obrazložila u žalbi navedene povrede,
drugostepeni organ-tuženi u pobijanom rješenju se uopšte nije osvrnuo na
iste, što drugostepeno rješenje čini nezakonitim jer se isto ne može na
adekvatan način ispitati i isto je kontradiktorno jer ne sadrži razloge svoje
odluke.
Ovakvo postupanje organa tužene je u koliziji sa naprijed navedenim
odredbama, pa stoga tužiteljica traži od suda da u cijelosti usvoji tužbeni
zahtjev koji je konačno opredjelila na glavnoj raspravi 16.01.2017. godine.

U odgovoru na tužbu i tokom postupka, zastupnik tuženih navodi, da u

cjelosti osporava osnov tužbenog zahtjeva i to iz slijedećih razloga.
Prema mišljenju tuženih, prigovor tužiteljice, da ocjenjivanje rada iste za
2015. godinu, nije izvršeno u skladu sa odredbom člana 80. stav 3. i
odredbom člana 81. stav 2. Zakona o policijskim službenicima BiH, te
odredbom člana 6. i člana 21. Pravilnika o ocjenjivanju rada policijskih
službenika, je neosnovan.
Naime, na osnovu Obrazca za ocjenjivanje rada tužiteljice za period 01.01. do
31.12.2015. godine, utvrđeno je, da je tužiteljica sa činom Inspektor u
periodu od 01.01. do 31.12.2015. godine, obavljala poslove istražitelja za
sprečavanje i otkrivanje organizovanog kriminala, trgovine ljudima, opojnih
droga i drugih krivičnih djela u Kriminalističko-istražnom odsjeku, Regionalne
kancelarije Mostar.
U odsustvu neposredno nadređenog tužiteljici, Sime Vitkovića, sa činom
samostalni inspektor, ocjenjivanje tužiteljice je izvršio slijedeći nadređeni,
Željko Čorić, sa činom glavni inspektor, a shodno odredbi člana 10. Pravilnika
o ocjenjivanju rada policijskih službenika.
Tužena napominje, da se neposredno nadređeni tužiteljici, s. V., tokom 2015.
godine duži vremenski period nalazio na bolovanju, što je vidljivo iz Matičnog
kartona PIO zaposlenika 2015. godine.
Dakle, neposredno nadređeni tužiteljici, sa višim činom od tužiteljice, izvršio
je ocjenjivanje rada tužiteljice za period od 01.01. do 31.12.2015. godine, po
propisanim kriterijima, na osnovu kojih je utvrđena konačna ocjena rada
dobar (3), koju je odobrio kao rukovodilac osnovne organizacione jedinice.
Tužena dalje navodi, da se u konkretnom slučaju jasno vidi, da su u
postupku ocjenjivanja rada tužiteljice u potpunosti ispoštovane, kako
odredbe Zakona o upravnom postupku, tako i odredbe Zakona o policijskim
službenicima BiH, odnosno Pravilnika o ocjenjivanju policijskih službenika.
Nadalje, tužena cijeni, da su proizvoljni, subjektivni i ničim dokazani tužbeni
navodi tužiteljice, da su u postupku ocjenjivanja njenog rada za 2015. godinu
povrijeđene odredbe člana 233. i 126. Zakona o upravnom postupku, kom
prilikom je došlo do propuštanja organa tužene da savjesno i brižljivo utvrdi
sve relevantne činjenice i da tek tada donese pobijano rješenje, jer tužiteljica
ne iznosi bilo kakav materijalni dokaz kojim bi dokazala svoje tužbene navode
i iz kojih bi se moglo zaključiti da je ocjenjivanje izvršeno na njenu štetu, niti
je to iznijela u samom postupku ocjenjivanja, osim što je u komentaru navela
da se neslaže sa ocjenom, posebno u kriterijima „Procjena i rješavanje
problema“, „Timski rad“, i „Lični izgled“, što je pravo svakog policijskog
službenika da se ne slaže sa ocjenom, a što dalje ne znači, da je samim tim
ocjena nerealna, jer u tom slučaju, ne bi bilo ni potrebe za ocjenjivanjem.

3
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597; Fax: ++ 387 33 707 321
Dakle, tuženi smatraju da su ispoštovani svi kriteriji kao i postupak
propisani Pravilnikom o ocjenjivanju policijskih službenika, te da time nije
došlo do povreda načela materijalne istine i zaštite prava građana i javnog
interesa.
Isto tako, neosnovani su navodi tužiteljice da su u postupku njenog
ocjenjivanja za 2015. godinu, povrijeđene odredbe člana 80. stav (3) Zakona o
policijskim službenicima BiH kojim je propisano, da ocjenu rada policijskog
službenika sačinjava i potpisuje po hijerarhiji neposredno nadređeni, kao i
povredu člana 81. stav (2) istog zakona kojim je propisano, da postupak
ocjene rada policijskog službenika pokreće neposredno nadređeni koji ima
najmanje čin starijeg narednika i najmanje jedan viši čin od policijskog
službenika koji se ocjenjuje.
Obzirom, da se iz osporene Ocjene rada, a posebno iz obrazca za ocjenjivanje
koji je sastavni dio Ocjene rada vidi, da je njemu ocjenu sačinio i potpisao
načelnik RK M., koji nije direktno nadređeni, nego je istu, kao direktno
nadređeni trebao ocjeniti S. V. u činu samostalnog inspektora na radnoj
poziciji šefa krim.-istražnog odsjeka RK M., a imajući u vidu pre svega
spriječenost neposredno nadređenog da izvrši ocjenjivanje, kao i odredbe
člana 10. Pravilnika o ocjenjivanju policijskih službenika prema kojima u tom
slučaju ocjenjivanje vrši slijedeći nadređeni policijski službenik, koji je, u
skladu sa Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Državne agencije za istrage i
zaštitu, istovremeno i policijski službenik koji odobrava ocjenu, dakle, prema
unutrašnjoj organizaciji nema drugog nadređenog, to Odbor za žalbe cijeni da
je jedini ispravan način i bio da tužiteljicu ocijeni slijedeći nadređeni, a to je
načelnik RK Mostaru, u okviru koje regionalne kancelarije je i Krim.-istražni
odsjek u kome je tužiteljica raspoređena.
Tužene dalje navode, da su subjektivni navodi tužiteljice, da načelnik
Regionalne kancelarije u M., u okviru koje je i Kriminalističko-istražni odsjek
gdje je raspoređena tužiteljica, nema uvid u njene svakodnevne aktivnosti i da
time nije u mogućnosti da prati njen rad, te da time ne posjeduje elemente
potrebne za ocjenjivanje iste i da su zbog toga povrijeđene odredbe člana 6.
Pravilnika o ocjenjivanju, ako se imaju u vidu poslovi i zadaci načelnika
Regionalne kancelarije u okviru kojih je i pitanje organizacije rada, a samim
tim pravo da odredi modus praćenja svakog policijskog službenika, što se
može osnovano smatrati i u konkretnom slučaju, a uz to tužiteljica ne navodi
bilo kakav dokaz iz kojeg bi se moglo tvrditi drugačije.
Pored prednjeg, tužena cijeni da navodi tužbe, da su prilikom ocjenjivanja
rada tužiteljice za 2015. godinu povrijeđene odredbe člana 20. Pravilnika o
ocjenjivanju policijskih službenika, nisu osnovani, jer tužiteljica ne navodi
dokaze koji bi ukazivali da je trebala dobiti ocjenu „odličan“, osim da je u
predmetu „Smučar“ svojim zalaganjem doprinijela lociranju i lišavanju
slobode višestrukog povratnika u izvršenju krivičnih djela, zašto je SIP-a
dobila zahvalnicu od MUP-a RH.
Prema mišljenju tuženih, irelevantni su navodi tužiteljice da je za sve
prethodne ocjenjivane godine, osim jedne, za svoj rad ista ocjenjivana
maksimalnom ocjenom-odličan i da je ocjenom 3 (dobar) za rad u toku 2015.
godini, povrijeđena odredba iz člana 21. Pravilnika o ocjenjivanju, pa tužena
predlaže, da se tužbeni zahtjev odbije.

4
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597; Fax: ++ 387 33 707 321
U dokaznom postupku, na glavnoj raspravi od strane tužitelja i zakonskog
zastupnika tužene izvedeni su slijedeći materijalni dokazi i to, Ocjena rada
tužiteljice Drljević Samire za period 01.01.2015.–31.12.2015. godinu od
23.02.2016. godine, žalba tužiteljice na ocjenu rada za kalendarsku 2015.
godinu upućena Odboru za žalbe policijskih službenika od 04.03.2016.
godine, rješenje Odbora za žalbe policijskih službenika broj UP-2-04-4-07-1-
54/16 od 22.04.2016. godine, rješenje tužene Agencije ... o unapređenju
tužiteljice u čin inspektora i raspoređuje se na radno mjesto istražitelja u
timu za sprečavanje i otkrivanje kriminaliteta broj 17-10-43-2-4189-2/09 od
29.04.2010. godine, (s tim da u tom rješenju je navedeno moje udato prezime
Tanović, pa kako sam se u međuvremenu razvela vratila sam svoje djevojačko
prezime Drljević), izvod iz Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji
radnih mjesta Agencije ... od oktobra 2014. godine, uvjerenje Ministarstva
sigurnosti – Agenciju ... broj 16-11-34-1-6472-2/16 od 21.10.2016. godine,
izvod iz organizacije šeme SIPE-sistematizaciji radnih mjesta RK M. (s tim da
ovaj akt ostaje samo za stranke u postupku i Sud i da se smatra tajnim
podatkom), pismena saglasnost za organizaciju sastanaka regionalnih
monitoring timova S., B. l., T. i M. u novembru 2015. godine izdata od strane
Ministarstva .... BiH, Sektor za međunarodnu saradnju i Evropske integracije
broj 05-04-4-6830/15 od 26.10.2015. godine (ovim dokazom tužiteljica želi
dokazati da i mimo redovnih poslova koje je radila kao istražitelj u SIPI
dodatno je obavljala poslove i zadatke kao vođa regionalnog monitoring tima
za područje koje pokriva RK M.), obrazac sa ocjenom rada tužiteljice za period
od 01.01. do 31.12.2015. godine, za S. D., rješenje SIPA broj 16-11-34-2-
5237-1/14 od 22.10.2014. godine, rješenje za V. S. broj 16-11-34-3-5212-
1/14 od 22.10.2014. godine, matični karton PIO zaposlenika za period
01.01.2015.-31.12.2015. godine, dostavnica broj 16-11-34-1-1436/16 od
28.04.2016. godine, (datum dostavljanja), pravilnik o ocjenjivanju rada
policijskih službenika, rješenje Odbora za žalbe policijskih službenika broj
UP-2-04-4-07-1-54/16 od 22.04.2016. godine, akt SIPA broj 16- 11-34-1-
1436-2/16 od 10.03.2016. godine, akt Regionalnog ureda M. SIPA broj 16-
15-34-1-1436/16 od 05.04.2016. godine, žalba tužiteljice od 07.03.2016.
godine.
Pored naprijed navedenih materijalnih dokaza, u svojstvu svjedoka na glavnoj
raspravi saslušani su P. E., K. Ž. i P. S..

Nakon što je u smislu odredbe člana 13. Zakona o parničnom postupku pred
Sudom BiH („Službeni glasnik BiH“, broj: 36/04, 84/07 i 58/13) ocjenio
provedene dokaze, svaki pojedinačno i u međusobnoj vezi, a imajući u vidu
navode tužbe i odgovora na tužbu, Sud je odlučio kao u izreci ove presude iz
sljedećih razloga.

Među parničnim strankama je nesporno, da je tužiteljica zaposlena kod

drugotužene-Regionalni ured M., na random mjestu, istražitelj za sprječavanje
i otkrivanje organizovanog kriminala, trgovine ljudima, opojnih droga i drugih
krivičnih djela, da je za kalendarsku 2015. godinu dobila godišnju ocjeni 3
(dobar), da je ranijih godina dobivala ocjene “odličan”, osim u jednom slučaju
kada je dobila ocjenu “vrlodobar”, da je u 2015. godini njen neposredno
nadređeni bio odsutan i da su ga mijenale kolege, da je ocjenjivanje tužiteljice

5
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597; Fax: ++ 387 33 707 321
za 2015. godinu izvršio Ž. Ć. kao Načelnik regionalnog ureda M., da je isti Ž.
Ć. potpisao i odobrio istu ocjenu, da se tužiteljica D. S. žalila na ocjenu za
2015. godinu i da je Odbor za žalbe policijskih službenika svojim rješenjem
broj UP-2-04-4-07-1-54/16 od 22.04.2016. godine žalbu odbio i spornu
ocjenu potvrdio.

Među strankama je sporna ocjena, odnosno način na koji je ista donijeta.

Naime, tužiteljica ukazuje da je ocjena donesena suprotno zakonskim
propisima i podzakonskim aktima, posebno naglašava da je povrijeđen
postupak donošenja ocjene te da je, u konkretnom slučaju, ocjenu dalo isto
lice koje je i odobrilo ocjenu i lice koje nije bilo neposredno nadređeni
tužiteljici u 2015. godini. S druge strane, tuženi cijene da je ocjena donesena
na pravilan i zakonit način te da je pobijano rješenje, Odbora za žalbe
policijskih službenika, zakonito i u skladu sa aktima tuženih.

Odredbom člana 80. stav 1. Zakona o policijskim službenicima BiH („Službeni

glasnik BiH“, broj: 27/04 do 7/12) je propisano, da policijski organ najmanje
jednom godišnje vrši ocjenu rada svih policijskih službenika kako bi se
utvrdilo ispunjavaju li poziv službe i naredbe koje izdaje nadređeni i
zadovoljavaju li profesionalne standarde neophodne u izvršavanju policijskih
zadataka. Stavom 3. istog člana, je propisano da ocjenu rada policijskih
službenika sačinjava i potpisuje po hijerarhiji neposredno nadređeni, a
stavom 5., da detaljan postupak i kriterije ocjene rada policijskih službenika
propisuje ministar pravilnikom, na prijedlog rukovodioca.

Postupak praćenja rada ocjenjivanja policijskih službenika, rokovi za

ocjenjivanje, osobe nadležne za ocjenjivanje, kriteriji koji se uzimaju u obzir
prilikom ocjenjivanja, i druga pitanja koja se tiču ocjenjivanja rada policijskih
službenika, regulisani su Pravilnikom o ocjenjivanju rada policijskih
službenika ("Službeni glasnik BiH", broj 59/11).

Odredbom člana 9. stav 1. navedenog Pravilnika, propisano je da ocjenjivanje

rada policijskih službenika vrši neposredno nadređeni koji ima najmanje
jedan viši čin od policijskog službenika koji se ocjenjuje, dok je stavom 2.
istog člana regulisano da nadređeni koji ocjenjuje, ispunit će prvi dio obrasca
koristeći evidenciju ocjene rada s relevantnim dokumentima u prilogu, a
stavom 3., da ocjene rada odobrava rukovodilac organizacione jedinice.

Odredbom člana 10. istog Pravilnika je propisano, „kada je neposredno

nadređeni policijskom službeniku spriječen da izvrši ocjenjivanje, ocjenjivanje
policijskog službenika vrši nadređeni.

Odredbom člana 17. stav 1. istog Pravilnika, propisani su kriteriji za

ocjenjivanje policijskog službenika: procjena i rješavanje problema,
inicijativnost, lični izgled, odnos prema imovini agencije, pridržavanje odredbi
Etičkog kodeksa policijskih službenika, efikasnost i kvalitete rada, stručno
usavršavanje, procjena i rješavanje problema: stepen procjene i uočavanja
problema te poduzimanja odgovarajućih mjera za iznalaženje rješenja.

6
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597; Fax: ++ 387 33 707 321
Odrebom člana 20. stav 1. i 2. Pravilnika je propisano da, nadređeni koji vrše
ocjenu rada policijskog službenika, dužni su voditi računa o davanju
pravičnih i poštenih ocjena rada i da je rukovoditelj policijskog organa je
dužan osigurati da se postupak ocjenjivanja policijskih službenika provodi
pravično i bez predrasuda.

Slijedom prednjih nespornih činjenica i naprijed citiranih odredbi Zakona o

pilicijskim službenicima Bosne i Hercegovine i Pravilnika o ocjenjivanju rada
policijskih službenika, Sud je utvrdio, da su u postupku ocjenjivanja rada
tužiteljice D. S. za 2015. godinu, učinjene povrede zakona i podzakonskih
propisa od strane tuženih, jer isti prilikom davanja ocjene nisu uzeli u obzir
postignute rezultate tužiteljice u predmetu „Transfer“, „Pravda“, „Smučar“ i
drugi niti nagrade i pohvale koje je tužiteljica ostvarila svojim vanrednim
angažmanom, a što je za posljedicu imalo povredu člana 17. Pravilnika o
ocjenjivanju rada policijskih službenika.
Osim toga, prema nalaženju ovog suda, povrijeđen je i sam postupak
donošenja ocjene propisan članom 80. stav 3. Zakona o policijskim
službenicima BiH i odredbi člana 9. i 10. Pravilnika o ocjenjivanju rada
policijskih službenika, jer je ocjenu dalo lice (načelnik regonalnog ureda
Mostar), koje nema bliži uvid u rad tužiteljice i koje nije neposredno
predpostavljeni tužiteljici.
Dakle, neprihvatljivo je i u koliziji sa prednjim propisima, da isto lice daje
ocjenu i istovremeno odobrava ocjenu, kao što je to u konkretnom slučaju,
pogotovo zbog činjenice da u periodu 2015. godine odsutnog neposredno
nadređenog tužiteljici, V. S., su mijenjale njegove kolege tako da su oni bili
tužiteljici slijedeći nadređeni, koji su mogli vršiti ocjenjivanje jer su imali
neposredan uvid u rad tužiteljice.
Pored prednjeg i pobijano rješenje prvotužene broj UP-2-04-4-07-1-54/16 od
22.04.2016. godine je nezakonito. Naime, citirano rješenje ne sadrži razloge
svoje odluke, ne sadrži niti jedan razlog kojim se odbija žalba D. S. podnesena
na ocjenu rada za kalendarsku 2015. godinu.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja jasno proizilazi, da Odbor za žalbe
policijskih službenika, osim uopštenih navoda, nije dao niti jedan valjan i
argumentovan odgovor na prigovore D. S., iznesenih u žalbi na ocjenu za
2015. godinu, a posebno na prigovore koji se odnose na povredu postupka
prilikom vršenja ocjenjivanja iste, pa se kao takvo ne može ni ispitati.
U obrazloženju pobijanog rješenja, između ostalog, stoji, „Odbor za žalbe
polijskuh službenika uvidom u obrazac za ocjenjivanje rada policijskog
službenika Škegro Tomislava, je utvrdio da je neposredno nadređeni
imenovanog policijskog službenika izvršio ocjenjivanje .....". Dakle ovo se
odnosi na potpuno drugog lice (izvjesnog Š. T. a ne na D. S.).
Sama ova činjenica ukazuje, da Odbor za žalbe policijskih službenika, u ovom
slučaju, nije ni sagledao niti cijenio prigovore D. S. iznesene u žalbi niti je u
obrazloženju pobijanog rješenja iznio valjane i zakonite razloge odluke iz kojih
bi na nedvosmislen način proizilazilo da žalba D. S., nije osnovana. Stoga,
ovaj Sud cijeni da pobijano rješenje ima takve manjkavosti zbog kojih se čak
ne može ni ispitati jer obrazloženje iste ne sadrži elementarne razloge odluke,
niti isto koincidira sa donesenom odlukom.

7
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597; Fax: ++ 387 33 707 321
Dakle, kako je tužiteljica tokom postupka dokazala da postoje nepravilnosti
u postupku njihovog ocjenjivanja za kalendarsku 2015. godinu, to je njen
zahtjev za poništenjem ocjena rada za navedenu godinu i rješenja Odbora za
žalbe policijskih službenika broj UP-2-04-4-07-1-54/16 od 22.04.2016.
godine, kojim su te ocjene potvrđene, pokazuju osnovanim, pa je Sud usvojio
tužbeni zahtjev tužiteljice.

SUDIJA
Efraim Čosić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo
žalbe Apelacionom odjeljenju Suda Bosne i Hercegovine u roku od 15 dana od
dana prijema iste. Žalba se podnosi odjeljenju koje je odlučivalo u prvom
stepenu u dovoljnom broju primjeraka za Sud i stranke.

8
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597; Fax: ++ 387 33 707 321