Temelji Mehanike Fluida PDF

ŽELJKO ANDREIĆ
TEMELJI MEHANIKE FLUIDA
RUDARSKO-GEOLOŠKO-NAFTNI FAKULTET
ZAGREB 2014.
i
SVEUČILIŠNI E-UDŽBENIK
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS
ii
Izdavač:
Sveučilište u Zagrebu
Rudarsko-geološko-naftni fakultet
Urednik:
Vesnica Garašić
Recenzenti:
prof. dr. sc. Ranko Žugaj, dipl. in. grad.
prof. dr. sc. Nevenka Ožanić, dipl. in. grad.
doc. dr. sc. Antonija Jaguljnjak Lazarević, dipl. in. grad.
Lektor:
prof. Ranko Žugaj
Naslovna stranica:
Željko Andreić
Dio cjevovoda u tvornici vode, Botonega
Računalna obrada teksta:

Željko Andreić
Grafičko uredenje, prijelom i e-tisak:

Željko Andreić
Naklada:
e-izdanje
ISBN: 978-953-6923-22-9
c Sva prava pridržava autor

Datum zadnje promjene: siječanj 22, 2014.
Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu, klasa 032-01/09-01/09, Urbroj 380-04/38-13-5 od

16. listopada 2013. godine odobrava se udžbeniku pod naslovom Temelji mehanike fluida
autora dr. sc. Željka Andreića korištenje naziva sveučilišni e-udžbenik (Manualia
Universitatis studiorum Zagrabiensis).
Kazalo
Kazalo vi
Popis slika x
Popis tabela xi
Popis simbola xiii
Predgovor 1
1 Uvod 3
1.1 Osnovna svojstva fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.1.1 Gustoća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.1.2 Viskoznost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.1.3 Stlačivost fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.1.4 Tlak para tekućine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.1.5 Površinska napetost tekućine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.1.6 Kapilarnost tekućine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.1.7 Anomalije vode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
2 Fluid u gibanju 13
2.1 Model kontinuuma i čestice fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
2.2 Sile koje djeluju na česticu fluida u gibanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
2.3 Eulerova jednadžba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
2.3.1 Eulerova jednadžba u kvazi-jednodimenzionalnom slučaju . . . . . . . 17
2.3.2 Kvazi-jednodimenzionalna Eulerova jednadžba za fluid u polju sile teže 18
3 Statika fluida 21
3.1 Statička Eulerova jednadžba za polje sile teže . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
3.2 Pascalov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
3.3 Mjerenje tlaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
3.4 Sile hidrostatskoga tlaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
3.4.1 Hidrostatska sila na dno posude . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
3.4.2 Hidrostatska sila na ravne stijenke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3.4.3 Hidrostatska sila na zakrivljene stijenke . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.4.4 Hidrostatska sila na stijenku cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.5 Plutanje i ravnoteža plutajućih tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
3.5.1 Uzgon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
iii
iv KAZALO
3.5.2 Plutanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
3.6 Translacija i rotacija tekućine kao cjeline . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
3.6.1 Horizontalno ubrzanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
3.6.2 Vertikalno ubrzanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
3.6.3 Koso ubrzanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
3.6.4 Rotacija tekućine u otvorenoj posudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3.6.5 Rotacija tekućine u zatvorenoj posudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
3.6.6 Utjecaj promjene smjera stacionarnog toka na tlak u fluidu . . . . . . 45
4 Kinematika fluida 49
4.1 Lagrangeov (supstancijalni) pristup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
4.2 Eulerov (lokalni) pristup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
4.3 Prikazivanje (vizualizacija) tečenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
4.3.1 Strujna cijev i strujno vlakno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
4.4 Izvori i ponori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
4.5 Potencijalno strujanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
4.6 Strujanja u dvije dimenzije (2D) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
4.6.1 Osnovna potencijalna strujanja u 2D . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
5 Zakon neprekidnosti (kontinuiteta) 61

5.1 Posebni oblici jednadžbe neprekidnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
5.1.1 Stacionarno strujanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
5.1.2 Tekućine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
5.1.3 Kvazi-jednodimenzionalni slučaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
6 Dimenzionalna analiza 67
6.1 Mali broj fizikalnih varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
6.1.1 Primjer: brzina zvuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
6.2 Veliki broj fizikalnih varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
6.2.1 Primjer: otpor tijela kod gibanja kroz fluid . . . . . . . . . . . . . . . 69
7 Stacionarno tečenje idealnoga fluida 71

7.1 Ravnoteža u smjeru okomitom na strujnicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
7.2 Bernoullijeva jednadžba za idealne tekućine . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
8 Stacionarno tečenje realnoga fluida 77

8.1 Bernoullijeva jednadžba za realne tekućine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
8.1.1 Odredivanje gubitaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
9 Tečenje kroz cijevi 81

9.1 Reynoldsov pokus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
9.2 Gubici u cjevovodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
9.3 Laminarno tečenje kroz cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
9.3.1 Duljina formiranja laminarnoga toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
9.4 Vrtložno (turbulentno) tečenje kroz cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
9.5 Profil brzine kod vrtložnog toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
9.6 Hidraulička hrapavost i hidraulička glatkost . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
9.7 Koeficijent trenja hrapavih cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
KAZALO v
9.8 Lokalni gubici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

9.8.1 Ulazni otvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
9.8.2 Dijafragme i sapnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
9.8.3 Suženja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
9.8.4 Proširenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
9.8.5 Venturijeva cijev . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
9.8.6 Ventili . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
9.8.7 Koljena i lukovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
9.8.8 Filteri i rešetke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
9.8.9 Račve i spojnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
9.8.10 Izlazni otvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
9.8.11 Izlazna energija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
9.9 Zbrajanje otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
10 Proračun jednostavnoga cjevovoda 119

10.1 Poznato je v i d . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
10.2 Poznato je Q i d . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
10.3 Poznato je Q i v . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
10.4 Poznato je d i hg . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
10.5 Poznato je d i hg . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
10.6 Poznato je Q i hg . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
10.7 Prikazivanje energetske i piezometarske linije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
10.8 Pumpe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
11 Istjecanje 131
11.1 Istjecanje kroz mali otvor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
11.2 Istjecanje kroz mali otvor ispod površine tekućine . . . . . . . . . . . . . . . 133
11.3 Istjecanje iz posude pod tlakom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
11.4 Istjecanje kroz veliki otvor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
11.5 Istjecanje kroz otvor ispred kojega tekućina ne miruje . . . . . . . . . . . . . 136
11.6 Nestacionarno istjecanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
11.7 Mlazovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
11.7.1 Horizontalni mlaz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
11.7.2 Vertikalni mlaz prema dolje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
11.7.3 Vertikalni mlaz prema gore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
12 Tečenje u otvorenim koritima 143

12.1 Jednoliko tečenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
12.1.1 Veza koeficijenata trenja za cijev i za otvoreni tok . . . . . . . . . . . 146
12.1.2 Protočna krivulja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
12.2 Nejednoliko tečenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
12.3 Specifična energija presjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
12.4 Preljevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
12.4.1 Preljev sa širokim pragom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
12.4.2 Preljev praktičnoga profila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
12.4.3 Slapište i vodni skok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
Literatura 157
vi KAZALO
Indeks 158
Popis slika
1.1 Definicija gustoće homogene tvari (lijevo) i nehomogene tvari (desno). . . . . 4

1.2 Newton-ov pokus za odredivanje viskozne sile. . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.3 Dokazivanje tlaka pare tekućine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.4 Tlak vodene pare u ovisnosti o temperaturi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.5 Površinska napetost tekućine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.6 Vaga za mjerenje površinske napetosti tekućine. . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.7 Kapilarnost tekućine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.8 Shematski prikaz molekule vode. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.9 Gustoća vode u ovisnosti o temperaturi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
2.1 Definicija čestice fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

2.2 Definicija elementa puta (lijevo), površine (sredina) i volumena (desno). . . . 14
2.3 Elementarna čestica fluida nošena tokom fluida kroz prostor. . . . . . . . . . 15
2.4 izvod Eulerove jednadžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
2.5 Kvazi 1-D Eulerova jednadžba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
2.6 Kvazi 1-D Eulerova jednadžva uz silu težu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
3.1 Osnovni Kartezijev koordinatni sustav u hidrostatici . . . . . . . . . . . . . . 22

3.2 Nestandardni Kartezijev koordinatni sustav u hidrostatici . . . . . . . . . . . 23
3.3 Standardni Kartezijev koordinatni sustav u hidrostatici . . . . . . . . . . . . 23
3.4 Ilustracija Pascalovoga zakona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
3.5 Princip rada barometra. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
3.6 Princip rada piezometra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
3.7 Princip rada manometra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
3.8 Manometar sa dvije tekućine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
3.9 Sila na ravno dno otvorene posude koja sadrži tekućinu. . . . . . . . . . . . . 29
3.10 Ilustracija hidrostatskog paradoksa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
3.11 Hidrostatska sila na dno zatvorene posude. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
3.12 Hidrostatska sila na ravnu bočnu stijenku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3.13 Komponente hidrostatske sile na ravnu bočnu stijenku. . . . . . . . . . . . . 32
3.14 Hidrostatska sila na zakrivljenu plohu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.15 Hidrostatska sila na stijenku cijevi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.16 Sila na tijelo uronjeno u fluid. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
3.17 Uzgon kod plutanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
3.18 Ravnoteža tijela koje pluta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
3.19 Ravnoteža broda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
3.20 Prevrtanje broda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
3.21 Translacija tekućine kad je ubrzanje horizontalno. . . . . . . . . . . . . . . . 40
vii
viii POPIS SLIKA
3.22 Mjerenje ”dubine” kod horizontalnoga ubrzanja tekućine. . . . . . . . . . . . 41

3.23 Translacija tekućine kad je ubrzanje vertikalno. . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3.24 Translacija tekućine kad je ubrzanje koso. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3.25 Rotacija tekućine u otvorenoj posudi oko vertikalne osi. . . . . . . . . . . . . 43
3.26 Rastavljanje ubrzanja kod rotacije tekućine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
3.27 Oblik površine tekućine kod rotacije oko vertikalne osi. . . . . . . . . . . . . 45
3.28 Rotacija tekućine u zatvorenoj posudi oko vertikalne osi. . . . . . . . . . . . 46
3.29 Porast tlaka kod promjene smjera tečenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
4.1 Lagrangeov pristup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

4.2 Eulerov pristup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
4.3 Relativnost stacionarnosti 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
4.4 Relativnost stacionarnosti 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
4.5 Staza čestice fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
4.6 Pojam strujnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
4.7 Geometrijska konstrukcija strujnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
4.8 Strujna cijev . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
4.9 Strujno vlakno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
4.10 Grafičko prikazivanje tečenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
4.11 Profil brzine kod laminarnog tečenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
4.12 Elementarni izvor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
4.13 Elementarni ponor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
4.14 Slaganje osnovnih strujanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
5.1 Zakon neprekidnosti (izvod) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
7.1 Ravnoteža toka okomito na strujnicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

7.2 Bernoullijeva jednadžba za idealne tekućine . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
7.3 Praktični oblik Beornoullijeve j. za idealne tekučine . . . . . . . . . . . . . . 76
8.1 Praktični oblik Bernoullijeve jednadžbe za realne tekućine . . . . . . . . . . 78
9.1 Reynoldsov pokus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

9.2 Reynoldsov pokus - male brzine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
9.3 Reynoldsov pokus - srednje brzine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
9.4 Reynoldsov pokus - srednje brzine 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
9.5 Reynoldsov pokus - velike brzine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
9.6 Reynoldsov pokus - velike brzine 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
9.7 Hidraulički radijus cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
9.8 Analiza viskoznih gubitaka u cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
9.9 Viskozni gubici kod laminarnoga tečenja kroz cijev . . . . . . . . . . . . . . 88
9.10 Promjena koordinatnog sustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
9.11 Profil brzine kod laminarnoga tečenja kroz cilindričnu cijev. . . . . . . . . . 90
9.12 Opći koeficijent laminarnog trenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
9.13 Formiranje laminarnoga profila brzine na ulazu u cijev. . . . . . . . . . . . . 92
9.14 Brzina vrtložnog toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
9.15 Profil brzine vrtložnog toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
9.16 Komponente brzine vrtložnog toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
POPIS SLIKA ix
9.17 Brzna vrtložnog toka uz stijenku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

9.18 Karmanov 1/7-ki profil brzine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
9.19 Hidraulički glatka stijenka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
9.20 Hidraulički hrapava stijenka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
9.21 Moodyev dijagram . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
9.22 Lokalni gubitak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
9.23 Ulazni gubitak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
9.24 Ulazni gubitak 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
9.25 Ulazni gubitak 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
9.26 Dijafragma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
9.27 Sapnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
9.28 Naglo suženje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
9.29 Konfuzor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
9.30 Naglo proširenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
9.31 Difuzor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
9.32 Venturijeva cijev . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
9.33 Koljena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
9.34 Izlazni otvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
9.35 Izlazni otvori 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
9.36 Izlazni gubitak horizontalne cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
9.37 Zbrajanje otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
9.38 Kirchofov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
9.39 Zbrajanje otpora 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
10.1 Početak crtanja energetske i piezometarske linije . . . . . . . . . . . . . . . . 123

10.2 Završetak crtanja energetske i piezometarske linije . . . . . . . . . . . . . . . 124
10.3 Završetak crtanja energetske i piezometarske linije 2 . . . . . . . . . . . . . . 124
10.4 Crtanje EL i PL kad se cjevovod izdiže iznad početne kote . . . . . . . . . . 125
10.5 Crtanje EL i PL za vertikalnu cijev . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
10.6 Idealna pumpa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
10.7 Realna pumpa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
10.8 Pumpa u situaciji kad podiže (usisava) vodu iz spremnika. . . . . . . . . . . 128
11.1 Istjecanje kroz mali otvor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131

11.2 Kontrakcija mlaza kod istjecanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
11.3 Istjecanje kroz mali otvor ispod površine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
11.4 Istjecanje iz posude pod tlakom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
11.5 Istjecanje kroz veliki otvor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
11.6 Istjecanje kad tekućina ne miruje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
11.7 Nestacionarno istjecanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
11.8 Geometrija mlaza tekućine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
11.9 Horizontalni mlaz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
11.10Vertikalni mlaz prema dolje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
11.11Vertikalni mlaz prema gore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
12.1 Bernoullijeva jednadžba za otvoreni tok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143

12.2 Odredivanje hidrauličkog radijusa za otvoreni tok. . . . . . . . . . . . . . . . 144
12.3 Oblici slobodne površine kod nejednolikoga tečenja . . . . . . . . . . . . . . 148
x POPIS SLIKA
12.4 Opći izgled grafikona specifične energije presjeka. . . . . . . . . . . . . . . . 149

12.5 Račun specifične energije presjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
12.6 Oštrobridni preljev. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
12.7 Potopljeni oštrobridni preljev. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
12.8 Spuštanje razine tekućine na preljevu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
12.9 Preljev sa širokim pragom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
12.10Preljev praktičnoga profila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
12.11Slapište i vodni skok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
Popis tabela
1 Simboli fizikalnih veličina i konstanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . xiii
9.1 Opći koeficijent laminarnog trenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

9.2 Hrapavost stijenke različitih vrsta cijevi (nove cijevi). . . . . . . . . . . . . . 102
9.3 Kriteriji za odredivanje vrste toka u cijevima. . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
9.4 Koeficijenti ulaznoga otpora za različite oblike ulaznih otvora. . . . . . . . . 107
9.5 Koeficijenti ulaznog otpora za dijafragmu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
9.6 Koeficijenti ulaznoga otpora za sapnicu izradenu po ISO standardu. . . . . . 108
9.7 Koeficijenti gubitaka za naglo suženje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
9.8 Koeficijenti gubitaka za konfuzor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
9.9 Koeficijenti gubitka za Venturijevu cijev. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
9.10 Minimalni koeficijenti otpora za razne konstrukcije ventila. . . . . . . . . . . 113
9.11 Tipični koeficijenti otpora za razne vrste filtera. . . . . . . . . . . . . . . . . 114
12.1 Tipične vrijednosti Manningovoga odn. Stricklerovoga koeficijenta za kanale. 146
xi
xii POPIS TABELA
Popis simbola
Tablica 1: Simboli fizikalnih veličina i konstanti korišteni u ovoj knjizi. Treba obratiti pažnju
na to da, ovisno o kontekstu, isti simboli mogu imati različito značenje.
simbol dimenzija opis .

~a, a ms−2 ubrzanje
A m2 površina
b m širina
c 1 koeficijent kontrakcije mlaza
C Newton-ov koeficijent otpora
C m1/2 s−1 Chezy-ev koeficijent
Cp Jmol−1 K−1 molarni toplinski kapacitet plina (p=konst.)
CV Jmol−1 K−1 molarni toplinski kapacitet plina (V=konst.)
Cxy kgm2 centrifugalni moment inercije
CM centar mase (oznaka)
d m promjer
e 1 prirodni broj, 2,718281828
e m apsolutna hrapavosti stijenke cijevi
E Pa volumni modul elastičnosti
Ek J kinetička energija
FR Freude-ov broj
F~ , F N sila
~g , g ms−2 9,80665 ms−2 , ubrzanje sile teže
~ G
G, N težina
h m dubina ( u tekućini)
H m tlačna skala visine (atmosferska fizika)
H Hvatište sile (oznaka)
xiii
Hs m specifična energija presjeka
i, I 1 nagib (pad) dna korita
Ie 1 pad energetske linije (energetski gradijent)
I◦ 1 pad vodnog lica
Ip 1 piezometarski gradijent
k s−1 m1/3 Stricker-ov koeficijent glatkosti
k◦ m3 s−1 modul protoka
l, L m duljina, udaljenost
m kg masa
m 1 koeficijent prelijevanja
~,M
M Nm moment sile
M◦ kg mol−1 molarna masa
~n vektor normale plohe
n sm−1/3 Manning-ov koeficijent hrapavosti
O m opseg
p Nm−2 tlak
pa , pat Nm−2 atmosferski tlak, 101 325 Pa
Q m3 s−1 volumni protok
QM kgs−1 maseni protok
r, R m polumjer
~r, r m radijus-vektor, položaj
R Jmol−1 K−1 univerzalna plinska konstanta
Re 1 Reynolds-ov broj
Rh m hidraulički radijus
xiv
T K, ◦ C temperatura
t s vrijeme
T hvatište tlačne sile (oznaka)
~v , v ms−1 brzina
vo ms−1 brzina zvuka
vtg ms−1 brzina tangencijalnog naprezanja
vtorr ms−1 Torricelli-jeva brzina (istjecanja)
V m3 volumen
x, y, z m Kartezijeve koordinate
α 1 Corioliss-ov koeficijent
β 1 koeficijent brzine
γ 1 Cp /CV
ζ, ξ 1 bezdimenzionalni koeficijent lokalnog gubitka
η 1 efikasnost
θ rad kut močenja
λ 1 bezdimenzionalni koeficijent trenja cijevi
λg 1 bezdimenzionalni koeficijent trenja hidraulički glatkih cijevi
λh 1 bezdimenzionalni koeficijent trenja hidraulički hrapavih cijevi
λlam 1 bezdimenzionalni koeficijent trenja cijevi za laminarno tečenje
µ Nm−2 s, Pa·s apsolutni (dinamički) koef. viskoznosti
µ 1 koeficijent istjecanja (ϕ · c)
ν m2 s−1 kinematički koef. viskoznosti
π 1 pi, 3,141592654
ρ kgm−3 gustoća tvari
σ Jm−2 , Nm−1 površinska napetost
σ Nm−2 naprezanje u materijalu
τ Nm−2 smično naprezanje
ϕ 1 koeficijent oblika presjeka (laminarno tečenje)
ϕ 1 koeficijent smanjenja brzine (istjecanje)
ω rads−1 kutna brzina
xv
Predgovor
Ova knjiga pokriva osnove mehanike fluida u opsegu u kojem se one iznose u istoimenom
kolegiju na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu a pokrivaju i gradivo
kolegija Hidraulika koji se predaje na Geotehničkom fakultetu istog sveučilišta. Knjiga je
strogo usmjerena na spomenute kolegije i potrebe tehničkih struka koje taj kolegij koriste
pa je težište stavljeno na preglednost i razumijevanje teoretskih izvoda koji su potrebni za
razumijevanje osnovnih jednadžbi mehanike fluida. Na isti je način pristupljeno empirijskim
jednadžbama kojima ova disciplina obiluje. Smatram da je tako dobiven tekst koji će studen-
tima biti pregledniji i lakši za upotrebu. Nije mi bio cilj napisati sveobuhvatni pregled cijele
discipline pa sve one kojima je on potreban upućujem na dodatnu literaturu spomenutu na
kraju knjige, a posebno na novu knjigu prof. Jovića.
Veliku zahvalnost dugujem prof. Ranku Žugaju, na njegovom strpljenju, predanosti
nastavi i dugim diskusijama koje smo vodili o mnogim dijelovima ove knjige.
1
2 POPIS TABELA
Glava 1
Uvod
Mehanika fluida bavi se problemima fizike plinova i tekućina. Naziv dolazi od engleske riječi
”fluid” koja u originalnom značenju obuhvaća tekućine i plinove, a u fizici se odnosi na ”sve
što teče” (u engl. literaturi za tekućinu se koristi riječ ”liquid” a za plin ”gas”). Fluid dakle
može biti i tekućina i plin, ali i njihova smjesa, i zrnata tvar kad se pri ”tečenju” ponaša na
isti način kao i ostali fluidi i sl.
Krute tvari su sve tvari koje imaju vlastiti, praktički nepromjenjivi oblik, bez obzira na
njihovu okolinu. Čestice krute tvari omedene su pravilnim ili nepravilnim plohama. Pod
djelovanjem vanjskih sila oblik krutih tijela vrlo malo se mijenja (te se promjene vrlo često
može potpuno zanemariti).
Pod pojmom tekućina podrazumijevaju se tvari koje zauzimaju definirani volumen i koje
mogu imati slobodne površine. Za razliku od krutih tijela tekućine reagiraju na svaku, pa i
najmanju vansku silu i vrlo lako mijenjaju svoj oblik. Glavna sila koja na tekućine djeluje
na Zemlji je sila teža, pod čijim djelovanjem tekućina uvijek zauzima najniži dio posude (to
može biti i morsko dno!) u kojoj se nalazi. Tekućine su praktički nestlačive.
Nasuprot tome, plinovi su tvari koje se šire sve dok ne zauzmu sav raspoloživi volumen.
Plinovi su za razliku od tekućina lako stlačljivi i ne mogu imati slobodne površine.
Pojam zrnate tvari relativno je nov i obuhvaća mnoštvo čestica krute tvari različitih
veličina (od sub-mikronskih dimenzija pa do dimenzija od par metara) u situacijama u
kojima se te čestice zajedno gibaju slično tekućini. Pojam smjesa opisuje sve mješavine
dviju ili više gore opisanih tvari.
U većini se slučajeva fluid giba kroz prostor. To se gibanje naziva tečenje ili strujanje
(fluida). Općenito se dijeli na dvije osnovne grupe:
• protjecanje je strujanje fluida izmedu krutih stijenki okolne tvari (cijevi, kanali i sl.)
ili u slobodnom prostoru (vjetar, vodeni mlaz i sl.). Kod protjecanja fluid se fizički
pomiće kroz prostor.
• optjecanje je situacija u kojoj fluid miruje a kroz njega se giba neko tijelo koje je
potpuno ili djelomično uronjeno u fluid (plovidba broda, let aviona, stup mosta i sl.).
• kombinacija protjecanja i optjecanja je najsloženija situacija u kojoj se giba i

fluid i objekti u njemu (strujanje fluida kroz pokretne dijelove strojeva, primjerice
vjetrenjača ili turbina).
3
4 GLAVA 1: UVOD
1.1 Osnovna svojstva fluida

1.1.1 Gustoća
Slika 1.1: Definicija gustoće homogene tvari (lijevo) i nehomogene tvari (desno).
Gustoća tvari definira se kao masa tvari koja zauzima jedinični volumen. Ako se pret-
postavlja da je fluid nestlačiv, gustoću se nalazi jednostavnim dijeljenjem ukupne mase fluida
s ukupnim volumenom koju fluid zauzima (slika 1.1, lijevo). U slučaju kada je fluid neho-
mogen, gustoća je funkcija položaja u prostoru (unutar volumena koji se razmatra) i dobiva
se kao granična vrijednost omjera mase sadržane u nekom malenom dijelu volumena ∆V i
toga volumena, kada se matematički pusti da se ∆V beskonačno smanjuje (slika 1.1, desno).
Općenito za tekućine možemo uzeti da su nestlačive, pa im je gustoća konstantna u
cijelom prostoru (male promjene zbog promjena temperature se obično takoder zanemaruju),
dok za plinove moramo uzeti u obzir mogućnost da im se gustoća u vremenu i prostoru
mijenja. U najjednostavnijem slučaju, gustoću plina može se opisati pomoću jednadžbe
idealnog plina:
p
ρ= Mo (1.1)
RT
gdje je p tlak, T apsolutna temperatura, R univerzalna plinska konstanta i Mo molarna masa
plina.
Osnovna SI jedinica za gustoću je kg/m3 , no u praksi se koristi i stara jedinica g/cm3 ,
a u zemljama engleskoga govornog područja još uvijek se često koriste različite stare anglo-
saksonske jedinice. Kao simbol za gustoću u računima i formulama se gotovo standardno
koristi grčko slovo ρ.
U tehničkim znanostima se je do pojave SI sustava mjera umjesto gustoće koristilo
specifičnu težinu tvari, koja je definirana kao težina jediničnog volumena te tvari. U
posljednje vrijeme njena upotreba je napuštena jer njen točan iznos ovisi o lokalnom ubrzanju
sile teže. Odnos gustoće i specifične težine dan je kao
G mg
γ= = = ρg (1.2)
V V
1.1: OSNOVNA SVOJSTVA FLUIDA 5
pri čemu je za specifičnu težinu korišten ustaljeni simbol γ.
1.1.2 Viskoznost
v=vo
v(y)
d
v=0
Slika 1.2: Newton-ov pokus za odredivanje viskozne sile.
Kod gibanja se izmedu molekula fluida javljaju sile otpora koje su po svojoj prirodi slične
sili trenja. No, za razliku od sile trenja koja se javlja na dodirnoj plohi dvaju tijela koja
se medusobno gibaju, kod fluida se sila otpora javlja i u njegovoj unutrašnjosti, pa se zato
neki puta naziva i unutarnje trenje. Ono je toliko važno za gibanje fluida da je dobilo i svoje
posebno ime: viskoznost. Osnovna svojstva viskoznosti mogu se ustanoviti jednostavnim
pokusom (slika 1.2) kod kojega se izmedu dvije ploče ulije tanki sloj tekućine. U pokusu se
mjeri sila potrebna da se gornja ploča pomiče konstantnom brzinom (donja ploča miruje).
Za gibanje gornje ploče stalnom brzinom vo potrebna je sila F . Rezultati mnoštva pokusa
napravljenih na ovaj način pokazuju da je sila F proporcionalna površini ploče A i gradijentu
brzine, dv/dy:
dv
F = µA (1.3)
dy
gdje je µ konstanta proporcionalnosti koju se naziva apsolutni ili dinamički koefici-
jent viskoznosti. Dimenzija dinamičkog koeficijenta viskoznosti je
N
m2 Ns
ms−1
= = Pa s (1.4)
m
m2
Nadalje, kao i u mehanici krutih tijela definirano je smično naprezanje, τ , kao smična
sila po jedinici površine ploče:
F
τ= (1.5)
A
pa se dolazi do relacije
6 GLAVA 1: UVOD
dv
τ =µ (1.6)
dy
Izmjeri li se sila potrebna za vučenje ploče konstantnom brzinom vo , može se odrediti
dinamički koeficijent viskoznosti:
τ
µ= dv (1.7)
dy
Problem ovdje predstavlja odredivanje gradijenta brzine. No, ako je sloj tekućine tanak,
a brzina gibanja nije prevelika, možemo si pomoći pretpostavkom da je raspodjela brzine
unutar tekućine jednolika. Drugim riječima, graf ovisnosti brzine v(y) o udaljenosti od donje
ploče y je pravac, pa gradijent brzine postaje:
dv vo
= (1.8)
dy d
a izraz za koeficijent viskoznosti se pojednostavi na:
F
A
µ= v◦ (1.9)
d
Sve veličine koje ulaze u ovu formulu su lako mjerljive pa je ovo jedan od načina na koji
se pokusom može odrediti koeficijent viskoznosti neke tekućine.
U računima se, po potrebi, koristi i kinematički koeficijent viskoznosti ν:
µ
ν= [m2 s−1 ] (1.10)
ρ
koji je ime dobio po tome što u njegovu dimenziju ulaze samo osnovne kinematičke veličine
(udaljenost i vrijeme).
Viskoznost fluida ovisi o temperaturi (kod plinova i o tlaku!) i redovito se s porastom
temperature smanjuje.
1.1.3 Stlačivost fluida

Za opisivanje stlačivosti fluida koristi se volumni modul stlačivosti, koji prestavlja omjer
promjene tlaka i time izazvane relativne promjene volumena fluida (promjena volumena
izražena po jedinici volumena):
dp
B=
dV
(1.11)
− V
Negativni predznak uzima u obzir činjenicu da se povećanjem tlaka volumen fluida sman-
juje. Okrene li se ovu definiciju, promjena tlaka dp izaziva sljedeću promjenu volumena:
dV dp
=− (1.12)
V B
Ako su promjene tlaka malene, a volumni modul stlačivosti velik, može se rezultirajuća
promjena volumena zanemariti. To je slučaj kod tekućina. Za plinove je volumni modul
stlačivosti znatno manji i uz to ovisi o termodnamičkom procesu kojem je plin podvrgnut,
pa se općenito ne može zanemariti. Primjerice u izotermnom procesu je:
B=p (1.13)
a u adijabatskom (γ je omjer toplinskih kapaciteta plina):
Cp
B = γp γ= (1.14)
CV
volumni modul stlačivosti tekućina obično se odreduje iz brzine širenja zvuka u tekućini:
vo2
B= (1.15)
ρ
1.1.4 Tlak para tekućine
pat
T pumpa
pp > 0
Slika 1.3: Dokazivanje tlaka pare tekućine.
Stavi li se tekućinu u nepropusnu posudu i iz nje pumpom odstrani sav zrak, ustanovit
će se da tlak u posudi nije nula, već da zauzima neku minimalnu vrijednost koja ovisi o
temperaturi i vrsti tekućine u posudi. Proučavanjem plina koji taj tlak stvara ustanovilo se
da se radi o parama tekućine koja se u posudi nalazi, pa se zato ovaj tlak naziva tlak para.
S porastom temperature tlak para naglo raste (slika 1.4). Kada tlak para postane jednak
okolnom tlaku, tekućina počinje vrijeti. Ovo objašnjava odavno poznatu činjenicu da voda
na visokim planinama (atmosferski tlak je znatno niži nego u nizinima) vrije na temperaturi
znatno nižoj od 100 o C.
8 GLAVA 1: UVOD
1600
1400
Tlak (mBar)
1200
1000
800
600
400
200
0
-20 0 20 40 60 80 100
o
Temperatura ( C)
Slika 1.4: Tlak vodene pare u ovisnosti o temperaturi.
1.1.5 Površinska napetost tekućine
Slika 1.5: Objašnjenje površinske napetosti tekućine. Molekulu A koja se nalazi na površini
tekućine susjedne molekule tekućine vuku prema dolje. Sile na molekulu B, koja se nalazi
unutar tekućine, se medusobno poništavaju.
Molekule se u tekućini medusobno privlače slabim silama, koje su dovoljne da molekule

tekućine drže na okupu, ali ne i dovoljne da bi dovele do prelaska u kruto stanje. Pogleda li
se neka nasunce izabrana molekula u tekućini (slika 1.5), može se zaključiti da je rezultantna
sila, kojom sve okolne molekule djeluju na nju, jednaka nuli. No, za molekulu koja se nalazi
na površini tekućine, situacija je drugačija. Kako iznad nje nema drugih molekula, koje
bi ju privlačile, ostaje samo djelovanje molekula oko i ispod nje, pa je rezultantna sila na
nju usmjerena u unutrašnjost tekućine. Posljedica ove pojave je da tekućina uvijek zauzima
oblik sa najmanjom mogućom površinom. Za tekućine u posudama, rezervoarima i sl. ta je
površina (koja se naziva i slobodna površina) ravna, a ako je tekućina slobodna u prostoru
(npr. kapljica kiše u zraku), skuplja se u kuglu (uz zanemarivanje ostalih sila koje na nju
djeluju), jer kugla za dani volumen tekućine ima najmanju moguću površinu.
Težnja tekućina da maksimalno smanje graničnu površinu prema okolini naziva se površinska
napetost. Za opisivanje površinske napetosti koristi se koeficijent površinske napetosti defini-
ran kao omjer rada ∆W potrebnoga da bi se površina tekućine povećala za ∆A:
∆W
σ= [J/m2 ] (1.16)
∆A
F=mg
F
Slika 1.6: Vaga za mjerenje površinske napetosti tekućine.
Površinska napetost najčešće se odreduje posebnom vagom (slika 1.6). Dizanjem žičanoga
okvira iz tekućine za malu veličinu ∆x, povećava se površina tekućine unutar okvira za:
∆A = 2∆xL (1.17)
Faktor ”2” u formuli 1.17 dolazi od toga što sloj tekućine u okviru ima dvije strane.
Vagom se mjeri silu F potrebnu da okvir bude u ravnoteži. Rad koji bi ta sila učinila da se
okvir pomakne za ∆x je:
∆W = F ∆x (1.18)
pa se, iz poznate sile i dimenzija okvira, može izračunati površinsku napetost tekućine:
∆W F ∆x F
σ= = = [N/m] (1.19)
∆A 2L∆x 2L
Iako na prvi pogled ovako dobivena dimenzija koeficijenta površinske napetosti može
zbuniti, sve je u najboljem redu jer je [N]=[J/m] što nas vodi na ispravnu dimenziju koefi-
cijenta površinske napetosti [J/m2 ]
1.1.6 Kapilarnost tekućine

Uroni li se u vodu tanku staklenu cjevčicu (promjera nekoliko milimetara ili manje), primijeti
će se da u njoj voda uzdiže iznad okolne površine tekućine. Ova pojava, koja se naziva
kapilarnost primjećuje se uvijek kad se tekućina nalazi u uskom prostoru, bez obzira na
njegov oblik. Radi se o ravnoteži sila adhezije i površinske napetosti (adhezija je naziv
10 GLAVA 1: UVOD
2r
h
h
ϑ
moči ne moči
Slika 1.7: Ponašanje tekućine u uskim cjevćicama (kapilarama).
za medusobno privlačenje molekula tekućine i molekula stijenke tvari od koje je načinjena

cjevčica u opisanom pokusu). Kapilarnost se može i teoretski proračunati, pa je tako za
cjevčicu okrugloga presjeka visina dizanja tekućine u kapilari dana slijedećim izrazom:
2σ cos ϑ
h= (1.20)
ρgr
Kut ϑ naziva se kut moćenja. On je svojstvo para tvari koje čine kapilaru i tekućinu.
Tako je za par tvari staklo-voda ϑ = 0o , a za par staklo-živa ϑ = 140o . Ako je kut močenja
manji od 90o , tekućina u kapilari se diže. Kaže se da takva tekućina moči stijenku kapilare.
Tako voda moči vrlo mnogo tvari iz naše okolice. Ako je kut moćenja veći od 90o , razina
tekućine u kapilari se spušta pa tekućina ne moči stijenku kapilare. Živa je primjer tekućine
koja ne moči većinu tvari.
Ako je presjek kapilare kružan, oblik slobodne plohe tekućine u njoj dio je kugline plohe.
Kod drugih oblika presjeka kapilare mijenja se i oblik slobodne plohe i visina dizanja, ali
funkcionalna ovisnost opisana jednadžbom 1.20 ostaje sačuvana, tako dugo dok se presjek
kapilare po visini ne mijenja.
1.1.7 Anomalije vode

Molekula vode po mnogo čemu je izuzetna i pokazuje kemijska i fizikalna svojstva koja su na
prvi pogled u suprotnosti sa jednostavnim kemijskim i fizikalnim zakonitostima. Odstupanja
svojstava vode od uobičajenih pravila nazivaju se anomalije vode. Ovdje će se navesti neke
najvažnije:
• Atom kisika je izuzetno elektronegativan, pa se elektroni koji tvore kemijske veze

izmedu njega i vodikovih atoma zadržavaju u njegovoj blizini. Time molekula postaje
polarna, tj. ima značajan električki dipolni moment.
• Molekule vode medusobno se povezuju natprosječno jakim vodikovim vezama koje

bitno utječu na svojstva vode.
H H
+ +
Slika 1.8: Shematski prikaz molekule vode.
• Talište i vrelište vode izuzetno je visoko, što je posljedica jakih vodikovih veza izmedu
molekula vode. Jednostavni kemijski račun koji te veze zanemaruje predvida vrelište
na -80o C!
• Voda je izuzetno dobro otapalo. U njoj se u većoj ili manjoj mjeri otapaju najrazličitije
tvari.
• Toplinski kapacitet vode je izuzetno visok, čak 4175 J/kgK.
• Prilikom smrzavanja volumen vode se povećava. Zato led pliva na vodi, rijeka i jezera
zamrzavaju se odozgo prema dolje pa voda u dubini ostaje tekuća. To omogućava
preživljavanje vodenih organizama i kad je površina zamrznuta.
• Gustoća vode najveća je na 4o C a daljnjim hladenjem voda se rasteže (slika 1.9).
1020
1000
Gustoća (kgm-3)
980
960
940
920
900
-20 0 20 40 60 80 100
4 Temperatura (oC)
Slika 1.9: Gustoća vode u ovisnosti o temperaturi.

12 GLAVA 1: UVOD
Glava 2
Fluid u gibanju
2.1 Model kontinuuma i čestice fluida

Prije nego što se krene sa proučavanjem ponašanja fluida u realnim uvjetima, podsjetit će
se na najosnovnije idealizacije i pojednostavljenja koja se koriste da bi se lakše razumjelo
kako se fluid ponaša. To je u prvom redu model kontinuuma na kojem se zasniva mehanika
kontinuuma. Pojam kontinuuma zasniva se na ideji da se tvar može dijeliti na sve manje i
dijelove, a da pritom svojstva tvari ostaju nepromijenjena. Mi danas znamo da je to netočno
jer se svaka tvar sastoji od atoma i molekula koje pretstavljaju najmanju moguću česticu te
tvari. Pritom molekula (u rjedem slučaju atom) pokazuje ista kemijska svojstva kao i veća
količina te tvari. Nažalost, moderna fizika je pokusima pokazala, a teorijom i u dobrom dijelu
objasnila, da to ne vrijedi za fizikalna svojstva te iste tvari. Naime, kad veličina čestice
tvari postane manja od mikrometra počinju se pokazivati efekti i pojave koje veće čestice ne
pokazuju. Ovo moderno područje naziva se različitim imenima (mezofizika, nanofizika i sl.)
a bavi se svojstvima čestica čije veličine se kreću od nekoliko molekula do otprilike jednoga
mikrometra.
m m m
Slika 2.1: Čestica fluida je vrlo mala a njezin oblik ne mora biti stalan, ali masa te čestice
mora biti sačuvana (nepromjenjiva).
Što se tiče mehanike fluida, dimenzije čestica i pojava sa kojima se ona bavi su mno-
gostruko veće od gore spomenutih, pa se efekti atomske strukture tvari mogu zanemariti. To
omogućava da se fluid promatra kao kontinuum, što poprilično pojednostavljuje matematički
alat koji je potreban za opis njegova ponašanja. Pritom se ipak ne smije zaboraviti da veličine
13
14 GLAVA 2: FLUID U GIBANJU
objekata i duljine preko kojih dolazi do primjetne promjene fizikalnih varijabli kojima se
opisuje odredeni problem moraju biti znatno veće od dimenzija molekula koje proučavani
fluid tvore, odnosno veće od mikrometra u općem slučaju.
U pojednostavljenju mehanike kontinuuma definira se česticu fluida kao vrlo malu česticu,
čiji oblik ne mora biti stalan, ali se zahtijeva da masa takove čestice bude konstantna (ne-
promjenjiva).
dy
dx
dy dA dV
ds
dz
dx
Slika 2.2: Definicija elementa puta (lijevo), površine (sredina) i volumena (desno).
Isto tako se koristi infinitezimalno male dužine, površine ili volumene, koje nazivamo i
elementima dužine (površine ili volumena), a definira ih se kao infinitezimalno malu dužinu,
površinu ili volumen. Kod dužine se koristi oznaku ds jer vrlo često probleme na dvodimen-
zionalnim ili trodimenzionalnim krivuljama promatramo kao jednodimenzionalni problem,
a u tom slučaju element dužine najčešće nije u smjeru x-osi. Za razliku od toga element
površine obično se definira tako da mu stranice leže u smjeru koordinatnih osi, pa tu koris-
timo uobičajene oznake dx i dy, a na isti se način onda definira i element volumena. Osim
matematičke jednostavnosti, prednost definiranja elemenata površine odn. volumena tako
da su im stranice paralelne koordinatnim osima je da je onda površina (volumen) takvoga
elementa jednostavno:
dA = dx · dy (2.1)
odnosno:
dV = dx · dy · dz = dA · dz (2.2)
2.2 Sile koje djeluju na česticu fluida u gibanju

Na slici 2.3 je prikazana elementarna čestica fluida koju tok fluida nosi kroz prostor. Pritom
je brzina gibanja čestice opisana funkcijom ~v (x, y, z, t), a gibanje se odvija po putu ~s. U
analizi njenoga gibanja polazi se od drugoga Newtonovog aksioma:
d~v
F~ = m~a = m (2.3)
dt
Aksiom 2.3 primijeni se na elementarnu česticu, a analiza se radi tako da masu te čestice
držimo konstantnom. Ako je masa elementarne čestice označena sa dm, može se pisati:
2.3: EULEROVA JEDNADŽBA 15
v
dy
dz
dx
Slika 2.3: Elementarna čestica fluida nošena tokom fluida kroz prostor.
d~v
dF~ = dm (2.4)
dt
gdje je d~v /dt ukupno ubrzanje čestice. Ono se u mehanici fluida naziva i materijalno
ili supstancijalno ubrzanje. Kako se kod ukupnoga ubrzanja radi o potpunom diferencijalu,
može ga se razdvojiti na prostorni i vremenski dio:
d~v ∂~v ∂~v ∂~r

= + (2.5)
dt ∂t ∂~r ∂t
Prvi član desne strane jednadžbe 2.5 naziva se lokalno ubrzanje. On opisuje ubrzanje
koje čestica fluida dobija relativno prema okolnim česticama. Postoji li ovaj član, radi se o
nestacionarnom tečenju.
Drugi se član naziva konvektivno ubrzanje. On opisuje ubrzanje koje čestica dobija zbog
strujanja fluida kao cjeline.
2.3 Eulerova jednadžba

Gibanje fluida posljedica je raznih sila koje na fluid djeluju. Te sile su najčešće:
• sile tlaka. Tlak u fluidu nastaje usljed njegove vlastite težine ili vanjskih sila, a
karakteristično za njega je da djeluje uvijek okomito na plohu na kojoj ga se promatra.
• masene sile. Masene sile su one sile koje su proporcionalne masi na koju djeluju. U
masene sile se ubrajaju sila teža odn. gravitacija i inercijske sile (centrifugalna sila,
Coriolisova sila i sl.).
• viskozne sile ili sile unutarnjega trenja u fluidu.
• elastične sile koje dolaze od kompresibilnosti fluida i uglavnom su važne samo kod
kompresibilnih fluida (plinovi).
Ove sile djeluju na cijeli fluid, no da bismo mogli donijeti barem najosnovnije zaključke o
rezultatima tog djelovanja moramo se za početak ograničiti na malenu česticu fluida. Neka
ona ima oblik kvadra stranica dx, dy i dz, koje ćemo radi jednostavnosti smjestiti u smjerove
koordinatnih osi (slika 2.4).
Masa razmatrane čestice fluida je:
dm = ρdxdydz (2.6)
i nju će se u daljnjem razmatranju držati konstantnom. Na nju djeluju tlačne sile (uvijek
okomito na odgovarajuće plohe kvadra) i sile mase, sa hvatištem u središtu kvadra. Masene
sile opisuje se ubrzanjem koje one proizvode, pa je:
F~
~am = (2.7)
m
gdje je F~ ukupna sila koja djeluje na kvadar. Kako je masena sila po definiciji propor-
cionalna masi, u gornjoj definiciji ostaje samo ubrzanje koja ona proizvodi, bez potrebe da
uopće bude poznata masa kvadra.
Naprimjer, za silu težu je:
F~ = −mg~k (2.8)
pa je za nju:
−mg~k
~am = = −g~k (2.9)
m
p2
z
dy
dx 2
1
dz
Fx
y
p1
F
x
Slika 2.4: Sile koje u x-smjeru djeluju na elementarni volumen fluida.
Pogledajmo sada ravnotežu sila za našu česticu fluida. Sile koje na nju djeluju pritom
se rastavlja na komponente pa gleda ravnotežu za svaku komponentu posebno. Za x smjer
tako nalazimo (slika 2.4):
max = p2 dydz + Fx − p1 dydz (2.10)

no, masa razmatrane čestice dana je jedn. 2.6, a masena sila u jedn. 2.7. Uz to, tlak
treba razviti u Taylorov red i zadržati samo prvi član:
∂p
p2 = p1 + dx (2.11)
∂x
Uvrštavanjem u jedn. 2.10 i sredivanjem dobije se:
∂p
amx ρdxdydz − dxdydz − ρdxdydzax = 0 (2.12)
∂x
gdje je amx ubrzanje koje izaziva masena sila, a ax ukupno ubrzanje čestice fluida. Daljn-
jim kračenjem i preslagivanjem uz činjenicu da je:
dvx
ax = (2.13)
dt
dobije se na kraju x-komponenta Eulerove jednadžbe:
1 ∂p dvx
= amx − (2.14)
ρ ∂x dt
a na isti način dobije se i ostale dvije komponente (y,z):
1 ∂p dvy
= amy − (2.15)
ρ ∂y dt
1 ∂p dvz
= amz − (2.16)
ρ ∂z dt
Konačno, ove tri jednadžbe može se objediniti u vektorskom zapisu kao:
1 ~ ~v
grad(p) = ~am − (2.17)
ρ dt
ili
1~ ~v
∇(p) = ~am − (2.18)
ρ dt
2.3.1 Eulerova jednadžba u kvazi-jednodimenzionalnom slučaju

Čestica fluida na svom putu kroz prostor opisuje putanju koja se može prikazati kontinuira-
nom krivuljom. Znade li se kako ta krivulja izgleda, može se položaj čestice fluida na njoj
opisati samo s jednom varijablom, koja pretstavlja put prevaljen po toj krivulji kao fumkciju
vremena. Zato se ovakav slučaj naziva kvazi-jednodimenzionalnim.
U jednoj dimenziji Eulerova jednadžba postaje
1 dp dv
= am − (2.19)
ρ ds dt
U kvazi-jednodimenzionalnom slučaju mora se biti oprezan jer ubrzanje ne mora biti u
smjeru putanje čestice. Prema tome, u ovom slučaju am je komponenta ubrzanja masene
sile u smjeru putanje čestice fluida.
z s
as
ao
ds
Slika 2.5: Čestica fluida ”zamrznuta” u jednom vremenskom trenutku. Krivulja ~s pret-
stavlja put te čestice u prostoru. Radi jednostavnosti je prikazan dvodimenzionalan slučaj
gibanja čestice.
2.3.2 Kvazi-jednodimenzionalna Eulerova jednadžba za fluid u polju

sile teže
U slučaju sile teže, ubrzanje je konstantno (g=9,81 ms−1 ) i usmjereno vertikalno prema
dolje. Ako je α kut koji tangenta na krivulju, po kojoj se čestica giba, zatvara s vertikalom,
komponenta ubrzanja u smjeru krivulje je g cos α. Pritom treba paziti da li se čestica ubrzava
(komponenta je u smjeru gibanja čestice) ili se usporava (komponenta ubrzanja je suprotna
smjeru gibanja čestice). U situaciji sa slike 2.6, sila teža usporava česticu fluida, pa je:
am = −g cos α (2.20)
i Eulerova jednadžba postaje:
1 dp dv
= −g cos α − (2.21)
ρ ds dt
Diferencijal brzine može se rastaviti na lokalni i konvektivni dio:
d~v ∂v ∂v ∂s
= + (2.22)
dt ∂t ∂s ∂t
što, uz uvažavanje činjenice da je ∂s/∂t = v, daje:
!
1 dp ∂v ∂v
= −g cos α − +v (2.23)
ρ ds ∂t ∂s
Primijeti li se sada još da je:
dz
cos α = (2.24)
ds
z s
ds
α
gcosα
Slika 2.6: Gibanje čestice fluida po krivulji ~s uz djelovanje ubrzanja sile teže, g. Po dogovoru
smjer sile teže definiran je kao smjer -z osi pa se zato na ovom dvodimenzionalnom prikazu
koriste osi z i x.
pa se, uz prebacivanje svih članova na lijevu stranu i množenje sa ds dolazi do kvazi-

jednodimenzionalne Eulerove jednadžbe za fluid u polju sile teže:
1 ∂v
dp + gdz + ds + vdv = 0 (2.25)
ρ ∂t
Integracijom se može dobiti i integralni oblik jednadžbe 2.25:
v 2 Z dp Z
∂v
+ + gz + ds = konst. (2.26)
2 ρ ∂t
Glava 3
Statika fluida
Statika je u fizici disciplina koja se bavi proučavanjem tijela u stanju mirovanja. To znači
da brzine i ubrzanja ne postoje, što je matematički formulirano kao:
~v = 0 ~a = 0 (3.1)
Uvrsti li se ovaj uvjet u Eulerovu jednadžbu 2.18, dobije se Eulerova jednadžba za fluid
u mirovanju:
~
∇(p) = ρ~am (3.2)
Ili pisano po komponentama:
∂p
= ρamx (3.3)
∂x
∂p
= ρamy (3.4)
∂y
∂p
= ρamz (3.5)
∂z
3.1 Statička Eulerova jednadžba za polje sile teže

U realnim situacijama najčešće je jedina masena sila koja djeluje na fluid, sila teža. Do-
govorno je u takovim problemima Kartezijev koordinatni sustav postavljen tako da je xy
ravnina horizontalna a +z os pokazuje prema gore (vertikalno), suprotno smjeru djelovanja
sile teže. To znači da je:
~am = −g~k (3.6)

odnosno:
amx = amy = 0 amz = −g (3.7)

pa je uvrštavanjem u skalarni oblik Eulerove jednadžbe za fluid u mirovanju:
∂p ∂p
= =0 (3.8)
∂x ∂y
21
22 GLAVA 3: STATIKA FLUIDA
i:
∂p
= −ρg (3.9)
∂z
To znači da je tlak u fluidu koji miruje konstantan na vodoravnoj (xy) ravnini. Isto tako,
kako se tlak mijenja samo u z smjeru (jednadžba 3.9!) parcijalna derivacija po z postaje
jednaka punoj derivaciji pa se jednadžbu 3.9 može prepisati kao:
dp
= −ρg (3.10)
dz
Nakon množenja sa dz i formalne integracije dobije se jednadžba statičke ravnoteže za
fluid:
Z
p=− ρgdz (3.11)
Ova jednadžba je rješiva ako je poznato kako gustoća ovisi o z. Za slučaj tekućine
(uz pretpostavku potpune nestlačivosti) ρ je konstantan, pa se dobije poznata jednadžba
hidrostatičke ravnoteže za tekućinu:
p = −ρgz (3.12)
Konstanta integracije je odabrana tako da z=0 odgovara slobodnoj površini tekućine
(slika 3.1).
+z
0 x
-z
Slika 3.1: Kartezijev koordinatni sustav sa položajem referentne ravnine. Smjer ubrzanja
sile teže je naznačen vektorom ~g .
Da se izbjegne negativan predznak (koji dolazi od toga da je ubrzanje sile teže usmjereno
u -z smjeru), u praksi se ponekad koristi dubina h, koja se mjeri od najviše točke koja nas
u nekom problemu zanima (obično površina tekućine) prema dolje (h = −z) pa jednadžba
hidrostatske ravnoteže za tekućinu postaje
3.1: STATIČKA EULEROVA JEDNADŽBA ZA POLJE SILE TEŽE 23
-h x
0 0
+h
Slika 3.2: Nestandardni Kartezijev koordinatni sustav koji umjesto visine z koristi dubinu
h, s položajem referentne ravnine. Smjer ubrzanja sile teže je naznačen vektorom ~g .
p = ρgh (3.13)
Horizontalna (xy) ravnina u kojoj leži ishodište tako postavljenoga koordinatnog sustava
naziva se referentna ravnina i na skicama se označava sa 0–0 (slika 3.2), i najčešće se podudara
sa slobodnom površinom tekućine.
0 0
x
Slika 3.3: Najčešće korišten Kartezijev koordinatni sustav koji referentnu ravninu postavlja u
najnižu točku problema. Smjer ubrzanja sile teže je naznačen vektorom ~g . Zbog praktičnosti
u računanju ovaj se koordinatni sustav najčešće koristi.
U praksi se medutim uglavnom koristi bolji način izbjegavanja negativnoga predznaka, a

to je, da se referentna ravnina postavi u ili ispod najniže točke analiziranoga sistema. Kod
manjih proračuna referetna ravnina stavlja se u najnižu točku problema (slika 3.3), a kod
većih, pogotovo ako su u cjelo razmatranje uključene i druge struke, kao z koordinata koristi
se nadmorska visina. U tom slučaju z koordinata poprima samo pozitivne vrijednosti

(iako se kod korištenja nadmorske visine mogu pojaviti negativne vrijednosti, primjerice ako
se radi o depresijama, bušotinama ili objektima ispod razine morske površine.
3.2 Pascalov zakon

Zamislimo si da imamo neku tekućinu u stanju mirovanja (slika 3.4). U njoj se proizvoljno
odaberu dvije točke, T1 i T2 . Ukupni hidrostatski tlakovi u njima su:
p1 = pa + ρgh1 i p2 = pa + ρgh2 (3.14)

Njihova razlika je:
∆p = p2 − p1 = ρg(h2 − h1 ) (3.15)
pa
0 0
h1
h2
g T1
T2
h x
Slika 3.4: Ilustracija Pascalovoga zakona. Dode li do bilo kakve promjene tlaka u proizvoljnoj
točci T1 , mora se i u svakoj drugoj proizvoljnoj točci T2 tlak promijeniti za isti iznos da bi
ravnoteža ostala sačuvana. U protivnom bi došlo do pomicanja (tečenja) tekućine, što se
kosi sa pretpostavkom da je ona u stanju mirovanja.
Ako se sad, iz bilo kojega razloga, tlak u točki T1 promijeni za neki iznos ∆pT 1 , a tlak
u točki T2 za ∆pT 2 , a želimo da tekućina ostane u stanju mirovanja, razlika tlakova ∆p se
ne smije promijeniti (u protivnom Eulerova jednadžba hidrostatike više nije zadovoljena)!.
Neka su novi tlakovi:
p1 = pv + ρgh1 + ∆pT 1 i p2 = pv + ρgh2 + ∆pT 2 (3.16)

Njihova je razlika sad:
∆p = p2 − p1 = ρg(h2 − h1 ) + (∆pT 2 − ∆pT 1 ) (3.17)

3.3: MJERENJE TLAKA 25
Ako se ta razlika ne smije promijeniti, mora biti:
(∆pT 2 − ∆pT 1 ) = 0 odnosno ∆pT 2 = ∆pT 1 (3.18)

Drugim riječima, svaka promjena tlaka u nekoj točki tekućine se u istom iznosu prenosi
kroz cijeli volumen te tekućine. Ova činjenica se naziva Pascal-ov zakon i ima vrlo veliku
primjenu u svim vrstama hidrauličkih strojeva.
3.3 Mjerenje tlaka
h
pa pa
Slika 3.5: Princip rada barometra.
Najjednostavniji uredaj za mjerenja atmosferskog tlaka je barometar . On se sastoji od

staklene cijevi koja je s gornje strane zatvorena. Cijev se potpuno napuni tekućinom i privre-
meno zatvori. Nakon toga se okrene, uroni u posudu koja je napunjena istom tekućinom i čep
se ukloni. Kod toga se tekućina u cijevi spusti, a iznad nje ostaje prazan prostor (vakuum).
Nakon uspostavljanja ravnoteže stupac tekućine u cijevi je u ravnoteži sa atmosferskim
tlakom pa . Kako je tlak u praznom prostoru u cijevi iznad tekućine 0 (uz zanemarivanje
tlaka para tekućine!), jednadžba ravnoteže glasi:
pa = ρgh (3.19)
Kako su ubrzanje sile teže i gustoća tekućine poznati, mjerenjem visine stupca tekućine
u cijevi može se izravno odrediti atmosferski tlak pa . Kao tekućina se najčešće koristi živa
jer je zbog njezine visoke gustoće stupac tekućine razumne visine od oko 760 mm. Uz to je
tlak para žive na temperaturama koje se pojavljuju u prirodi zanemariv. Postoje i primjeri
korištenja drugih tekućina, najčešće vode, no takovi barometri su nezgrapni zbog velike
visine (oko 10 m) i potrebe za korekcijama zbog tlaka para tekućine koje ovise o vanjskoj
temperaturi.
Ovaj je instrument davne 1643. godine predložio talijanski znanstvenik Evangelista Tor-
ricelli, pa se on po njemu često puta naziva i Torricellijev barometar, a do nedavno je u
upotrebi bila i jedinica za tlak koja se nazivala 1 Torr. Ona je bila jednaka tlaku kojeg
stvara stupac žive visine 760 mm. Danas se umjesto ove jedinice koristi jedinica Bar, pri
čemu vrijede ove relacije:
1 Bar = 105 Pa 1 mBar = 100 Pa
U meteorologiji se koristi i tzv. standardna atmosfera srednji atmosferski tlak na
morskoj površini uz temperaturu od 0 ◦ C. Standardna atmosfera jednaka je tlaku od 101
325 Pa. Atmosferski tlak mijenja se iz trenutka u trenutak i ovisi o mnogim faktorima:
nadmorskoj visini, temperaturi, vlažnosti, meteorološkim uvjetima i dr. Najizraženije je
opadanje tlaka s nadmorskom visinom. U najjednostavnijem modelu (izotermna atmosfera)
atmosferski tlak eksponencijalno opada s nadmorskom visinom:
z
p(z) = p(0)e− H (3.20)
Konstanta H naziva se tlačna skala visine i iznosi 7,4 km. Ako je nadmorska visina mala
(z H) jednadžba (3.20) se može pojednostaviti:
z
p(z) = p(0)(1 − ) (3.21)
H
Odnosno, atmosferski tlak se smanjuje za 1 mBar svakih 7,4 metra visine. Na osnovi
ovoga zakona nekad su se odredivale visine planinskih vrhunaca, a i danas ga koriste am-
aterski visinomjeri koji rade na principu mjerenja tlaka.
pa pa
h h
Slika 3.6: Princip rada piezometra. Kod piezometra je nužno da je cijev piezometra okomita
na cijev u kojoj se tlak mjeri, te da cijev piezometra NE ulazi u tu cijev. Piezometarski tlak
uvijek se mjeri od osi cijevi.
Za mjerenja malih tlakova koristi se piezometar. Radi se o cijevi promjera većega od 1

cm (da se izbjegnu problemi s kapilarnim dizanjem razine tekućine!) okomito montiranoj
na cijev ili rezervoar u kojem se mjeri tlak. Okomitost piezometra posebno je bitna ako
se tekućina u cijevi giba jer kod koso postavljenoga piezometra dolazi do krivih očitanja
3.3: MJERENJE TLAKA 27
zbog doprinosa dinamičkoga tlaka. Tekućina iz cijevi ujedno služi i kao mjerna tekućina.
Piezometarska cijev je često puta prozirna radi lakšega očitanja visine stupca tekućine, koji
se uvijek mjeri prema osi (sredini) cijevi. Kako je gornji kraj piezometarske cijevi otvoren,
piezometar mjeri relativni tlak tekućine u cijevi prema atmosferskom tlaku. Znade li se
visina stupca tekućine z, piezometarski tlak je dan izrazom:
p = ρgh (3.22)
Ne zaboravimo da je piezometarski tlak relativan. Apsolutni tlak u cijevi je naravno
paps = ρgh + pa (3.23)
pa
h
p
Slika 3.7: Manometar je varijacija piezometra. Često se koristi kad je potrebno mjeriti tlak
plina. I ovdje je nužno da je cijev manometra bude okomita na cijev u kojoj se tlak mjeri.
Varijacija piezometra kod koje je mjerna cijev montirana bočno na cijev u kojoj se mjeri
tlak naziva se manometar. Manometar omogućava i mjerenje tlakova plinova i podtlaka (tlak
niži od atmosferskoga naziva se podtlak) u cijevi.
pa
h2
p
h1
Slika 3.8: Manometar sa dvije tekućine. Ako je u cijevi manometra gušća tekućina (npr.
živa ili sl. ), mogu se mjeriti veći tlakovi.
Ukoliko se u cijev manometra ulije tekućina velike gustoće (živa ili sl.), moguće je mjeriti
i veće tlakove (do oko 1 bara). Račun tlaka nešto je složeniji jer imamo posla sa stupcima
dvije različite tekućine:
p = ρ2 gh2 − ρ1 gh1 (3.24)

gdje je ρ1 gustoća fluida u cijevi, a ρ2 gustoća mjerne tekućine.
Za tlakove veće od oko 1 bara koriste se mehanički ili elektronički tlakomjeri.
3.4 Sile hidrostatskoga tlaka

Silama hidrostatskoga tlaka nazivaju se sile koje su posljedica djelovanja statičkoga tlaka flu-
ida na tijela u i oko fluida. Kod plinova je zbog malene gustoće doprinos hidrostatskoga tlaka
zanemariv pa je tlak u otvorenoj posudi ispunjenoj plinom jednak tlaku okolne atmosfere, a
tlak u zatvorenoj posudi u svim njezinim točkama jednak.
3.4.1 Hidrostatska sila na dno posude

Zamislimo si posudu ravnoga dna u kojoj se nalazi tekućina dubine h. Kako je posuda s
gornje strane otvorena, na površini tekućine tlak je jednak atmosferskom tlaku pa , a relativni
hidrostatski tlak na dnu posude je:
p = ρgh (3.25)
gdje je ρ gustoća tekućine a h njezina dubina. Nadalje, ako je ukupna površina dna
posude A, sila koja djeluje na dno je jednostavno umnožak tlaka i površine:
F = pA = ρghA (3.26)
3.4: SILE HIDROSTATSKOGA TLAKA 29
pa
A pa
F
Slika 3.9: Sila na ravno dno otvorene posude koja sadrži tekućinu.
a sila je u smjeru vanjske normale na dno. Ova sila uopće ne ovisi o količini tekućine
u posudi, već samo o njenoj dubini. Imaju li posude različitih oblika istu površinu dna, i
ako su napunjene tekućinom do iste dubine, sila na dno će u svakoj posudi biti ista. Ovo
je na prvi pogled zbunjujuće jer je očito težina tekućine u svakoj posudi drugačija, pa će
medusobno vaganje bilo koje dvije različite posude očito pokazati neravnotežu! Ovaj pokus
naziva se hidrostatski paradoks, a objašnjenje mu je skriveno u silama koje se kroz stijenke
posuda prenose u smjeru u kojem se stijenka proteže. Stijenke posuda su krute pa mogu
prenositi takve sile. Ukupni zbroj (tj. integral) komponente sile na stijenke posude prema
dolje uvijek je jednak težini tekućine u posudi, a horizontalna komponenta je uvijek 0!
m1 m2
h
A
F1 F2
m1=m2!
Slika 3.10: Ilustracija hidrostatskog paradoksa.

pu
A
pa
Slika 3.11: Hidrostatska sila na dno zatvorene posude.
Ako je posuda zatvorena, rezultantnu silu na dno mora se računati uz pomoć razlike
apsolutnih tlakova jer vanjski tlak (atmosferski) i unutarnji tlak (tlak plina iznad tekućine)
ne moraju biti jednaki. S unutarnje strane na dno posude djeluje tlak po :
po = ρgh + pu (3.27)
a s donje strane na dno posude izvana djeluje atmosferski tlak pa . Njihova razlika je (ovi
tlakovi djeluju u medusobno suprotnim smjerovima!):
p = ρgh + po − pa (3.28)
pa je rezultantna sila na dno zatvorene posude:
F = pA = (ρgh + po − pa )A (3.29)
3.4.2 Hidrostatska sila na ravne stijenke
pa
x
h y
pa
da=dxdy
M dF
Slika 3.12: Hidrostatska sila na ravnu bočnu stijenku.
I ovdje ćemo se baviti relativnim tlakom, jer jednaki atmosferski tlak djeluje na slobodnu
površinu tekućine i na vanjsku plohu stijenke.
Prije početka samog računa postavimo si koordinatni sustav. To se učini tako da se
koordinatni sustav stavi u ravninu stijenke. x-os neka ide u horizontalnom smjeru, a y-os
neka ide ”prema dolje” po plohi jer se tako izbjegava predznak ”-” u računu hidrostatskoga
tlaka. I na kraju, ishodište se postavi tako da se nalazi na slobodnoj površini tekućine.
Pogledajmo sad neki proizvoljni element površine stijenke dA = dxdy, koji se nalazi na
dubini h. Sila koja djeluje na taj element površine je:
dF = pdA = ρghdxdy (3.30)
Smjer djelovanja sile je u smjeru normale na stijenku prema van, a kako se radi o ravnoj
plohi taj je smjer za sve dijelove plohe isti, pa se ukupnu silu može naći zbrajanjem sila koje
djeluju na sve elemente plohe:
Z Z x2 Z ymax
F = ρghdxdy = ρghdxdy (3.31)
A x1 0
Da se ovaj dvostruki integral može riješiti, mora se povezati dubina u tekućini s koordi-
natom y na stijenci. Iz slike 3.12 vidi se da je:
h = y sin(α) (3.32)
pa nalazimo:
Z Z x2 Z ymax
F = ρghdxdy = ρgy sin(α)dxdy (3.33)
A x1 0
Pogledajmo prvo jednostavniji slučaj kad je bočna stijenka pravokutnoga oblika. U tom
slučaju integral po osi x daje jednostavno ukupnu širinu plohe koju ćemo označiti sa l pa
imamo:
Z ymax
F = ρgl sin(α) ydy (3.34)
0
što lako riješimo do kraja:

2
ymax
F = ρgl sin(α) (3.35)
2
Da ponovimo, l je ovdje širina plohe u horizontalnom smjeru a ymax je visina plohe pod
tekućinom (mjereno po plohi, dakle koso!). Kako je površina plohe jednaka umnošku lymax ,
i kako je y koordinata geometrijskoga težišta plohe yT = ymax /2 jednadžba (3.34) postaje:
F = ρg sin(α)AyT (3.36)
yT sin(α) = hT je dubina na kojoj se ispod površine tekućine nalazi težište plohe, pa se
na kraju dolazi do jednadžbe:
F = ρghT A (3.37)
Sila na kosu plohu ne ovisi o kutu pod kojim ona stoji, uz uvjet da je njezino težište
uvijek na istoj dubini.
Fh
M
α
F
Fv
α
Slika 3.13: Komponente hidrostatske sile na ravnu bočnu stijenku.
Preostaje još odrediti hvatište ove sile te njenu horizontalnu odn. vertikalnu komponentu.
Hvatište se nalazi u točci u kojoj su zadovoljeni uvjeti ravnoteže sila, što znači da u toj točci
ukupni moment tlačne sile preko cijele plohe mora isčezavati. Što se tiče horizontalnoga
smjera, situacija je jednostavna: kako tlačne sile ovise samo o y-koordinati (dubini), hvatište
je na y-simetrali plohe:
l
Hx = (3.38)
2
Da bismo našli y-koordinatu hvatišta, polazimo od uvjeta ravnoteže momenta u y-smjeru.

Pri tome se treba sjetiti da je moment sile umnožak okomite komponente sile i njezine
udaljenosti od točke za koju se moment računa, u ovom slučaju dakle od hvatišta sile:
dM = dF (y − Hy )dy (3.39)
Iz gornje diskusije jasno je da ukupni moment računat preko cijele plohe mora isčezavati
pa je:
Z ymax
dF (y − Hy )dy = 0 (3.40)
0
uz dF = ρg sin αdAy i kračenje konstanti ostaje:
Z ymax
y(y − Hy )dy = 0 (3.41)
0
s rješenjem:
2
Hy = ymax (3.42)
3
Hvatište tlačne sile nije u težištu plohe, već se nalazi ispod njega!
Tlačna sila okomita je na plohu, pa se njene komponente lako nadu (slika 3.13):
Fv = F cos α = ρght A cos α (3.43)

gdje je ht dubina na kojoj se nalazi težište plohe. Kako je ht A cos α ukupni volumen
stupca tekućine koji se nalazi iznad plohe, vertikalna komponenta tlačne sile jednaka je
težini tekućine iznad plohe.
Fh = F sin α = ρght A sin α (3.44)

Kako je A sin α površina projekcije plohe na vertikalnu ravninu, horizontalna komponenta
tlačne sile jednaka je umnošku tlačne sile i površine vertikalne projekcije plohe.
Ako je ravna ploha proizvoljnoga oblika pokazuje se da svi gornji zaključci i dalje vri-
jede. Koordinate hvatišta sile i u ovom slučaju nalazimo integracijom preko plohe (sad su ti
integrali naravno nešto složeniji zbog proizvoljnoga oblika plohe):
Cxy
Hx = (3.45)
Ayt
gdje je Cxy centripetalni moment s obzirom na osi x i y:
Z
Cxy = xydxdy (3.46)
A
i
Ix
Hy =+ yt (3.47)
Ayt
gdje je Ix moment tromosti plohe za x-os:
Z
Ix = y 2 dxdy (3.48)
A
za najčešće oblike ploha obje ove veličine su sabrane u raznim priručnicima (mehanika,
strojarstvo i sl.).
3.4.3 Hidrostatska sila na zakrivljene stijenke
p
n
dA
dA
Slika 3.14: Hidrostatska sila na zakrivljenu plohu. Tekućina se nalazi u spremniku

nepravilnoga oblika, prikazanome u presjeku (lijevo). Element površine spremnika sa sm-
jerom vanjske normale prikazan je na desnoj strani.
Zakrivljene stijenke mora se podijeliti na elementarne površine, pa vektorski zbrojiti sile

koje na njih djeluju. Sila na jednu elementarnu površinu je:
~ = pdA~n
dF (3.49)
gdje je ~n jedinični vektor okomit na jediničnu plohu dA. U dijelu literature takva orijen-
tirana ploha se označava vektorskim simbolom dA ~ a pritom je dA
~ = dA~n.
Ako jedinični vektor ~n s koordinatnim osima zatvara kuteve (n,x), (n,y) i (n,z) jediničnu
~ može se raspisati po komponentama kao:
silu dF
dFx = ρghdA cos (n, x)

dFy = ρghdA cos (n, y) (3.50)
dFz = ρghdA cos (n, z)
Medutim, dA cos (n, x) = dAx je projekcija elementarne površine dA na yz ravninu, pa

je:
dFx = ρghdAx
dFy = ρghdAy (3.51)
dFz = ρghdAz
odnosno:
R
Fx = ρg hdAx
(3.52)
R
Fy = ρg hdAy
R
Fz = ρg hdAz
Rješenja integrala za horizontalne komponente tlačne sile su
Fx = ρghT x Ax
(3.53)
Fy = ρghT y Ay
gdje su hT x i hT y koordinate težišta projekcije plohe A na yz odn. xz ravninu, a Ax i Ay
su površine odgovarajuće projekcije. Ovo znači da je horizontalna tlačna sila na zakrivljenu
površinu jednaka tlačnoj sili koja bi djelovala na projekciju te površine na vertikalnu ravninu
koja je okomita na smjer djelovanja tlačne sile. Isti ovaj zaključak dobije se kod analize sila na
ravnu plohu, što još jednom potvrduje ispravnost ovoga računa jer je ravna ploha specijalni
slučaj zakrivljene plohe.
Posvetimo sad malo pažnje vertikalnoj komponenti tlačne sile:
Z
Fz = ρg hdAz (3.54)
hdAz je volumen stupca tekućine iznad elementarne površine dA, pa integral ove veličine
predstavlja volumen tekućine koja se nalazi iznad plohe A. Prema tome, vertikalna kompo-
nenta tlačne sile jednaka je težini tekućine koja se nalazi iznad te plohe:
Fz = ρgV (3.55)
3.4.4 Hidrostatska sila na stijenku cijevi
dz dz
T
T
s φD s
Slika 3.15: Hidrostatska sila na stijenku cijevi.

Tlak fluida djeluje okomito na stijenku cijevi. Ako si zamislimo da smo cijev uzdužno
prerezali na dvije jednake polovice, tlačna sila će te dvije polovice htjeti razmaknuti. Ako
promatramo prsten malene visine dz, onda je ukupna tlačna sila na jednu njegovu polovicu
jednaka umnošku tlaka i površine umočenog presjeka plohe kojom je cijev presječena:
dFx = pdzD (3.56)

Tom razmicanju odupire se napetost u stijenci cijevi, koja je jednaka:
dT = sσdz (3.57)
gdje je σ naprezanje materijala stijenke. Kako se poluprstenovi spajaju na dva mjesta,
mora biti:
dFx = 2dT (3.58)

Izjednačavanjem se dobije:
pD
σ= (3.59)
2s
Ako je najveće dopušteno naprezanje materijala stijenke σdop , onda za dani tlak p mini-
malna debljina stijenke cijevi s mora biti:
pD
s= (3.60)
2σdop
Ovo je Mariott-ova formula za debljinu stijenke cijevi. Formula vrijedi za cijevi s tankom
stijenkom (ako je s < 0, 1D).
Za dugu cijev koja je zatvorena na krajevima, sličnim postupkom se nalazi da je uzdužno
naprezanje materijala stijenke:
σu = 0, 5σ (3.61)
3.5 Plutanje i ravnoteža plutajućih tijela

3.5.1 Uzgon
Neka je unutar fluida ocrtana zatvorena ploha proizvoljna oblika. Ta je ploha ispunjena
fluidom pa se može govoriti o nekom ”tijelu” omedenom tom plohom. To se tijelo očito
nalazi u ravnoteži. Stoga je ukupna tlačna sila koja djeluje na bilo koji vertikalni presjek
toga tijela jednaka nuli. Isto tako, zbog uvjeta ravnoteže vertikalne sile koje djeluju na to
tijelo moraju se poništiti. No, u vertikanom smjeru na zamišljeno tijelo djeluju dvije sile:
težina tijela koja ga vuče prema dolje i rezultantna vertikalna komponenta tlačne sile koja
djeluje prema gore. Te se dvije sile moraju poništiti, pa je očito:
Z
~ = ρV g
pdA (3.62)
A
gdje je ρ gustoća fluida, a V volumen zamišljenoga tijela.

3.5: PLUTANJE I RAVNOTEŽA PLUTAJUĆIH TIJELA 37
Fu
Slika 3.16: Sila na tijelo uronjeno u fluid.
Ako se sad iz unutrašnjosti te plohe izvadi fluid, pa se nastali volumen ispuni nekom
drugom tvari gustoće ρT , situacija u okolnom fluidu neće se promijeniti. To znači da će na
tijelo i dalje djelovati vertikalna komponenta tlačne sile u istom iznosu kao i ranije, dakle:
Fu = ρV g (3.63)
Ova sila naziva se uzgon, a pravilo da je uzgon jednak težini istisnute tekućine se po
njegovom otkrivaču naziva Arhimed-ov zakon.
No, iako se uzgon nije promijenio, težina tijela se promijenila jer je ona sad:
GT = ρT V g (3.64)
pa na tjelo u vertikalnom smjeru djeluje ukupna rezultantna sila:
R = Fu − G = gV (ρ − ρT ) (3.65)
Ako je gustoća tijela veća od gustoće fluida, ukupna sila je negativna (djeluje prema dolje)
i tijelo tone. Ako je pak gustoća tijela manja od gustoće fluida, ukupna sila je pozitivna
(djeluje prema gore) i tijelo izranja. Tijelo je u ravnoteži sa okolnim fluidom samo ako je
ukupna sila jednaka nuli, tj. ako je ρ = ρT .
Recimo još na kraju samo to da kod tijela koja plivaju na površini tekućine (tzv. djelomično
uronjena tijela) uzgon i dalje proizvodi volumen istisnute tekućine, što znači da uzgon dolazi
samo od onoga dijela tijela koji je uronjen u tekućinu.
3.5.2 Plutanje
Kod tijela čija srednja gustoća je manja od gustoće fluida u koji su uronjena, sila uzgona
veća je od njihove težine pa se tijelo diže prema gore. Ako je tijelo u zraku (baloni i sl.)
dizat će se sve dok se uzgon, koji s visinom opada zbog smanjenja gustoće zraka, ne izjednači
s težinom tijela. Ako je tijelo uronjeno u tekućinu (plovila, led, drvo i sl.), dići će se sve do
Vi
Vu
ρt
Slika 3.17: Uzgon kod plutanja. Sili uzgona doprinosi samo dio tijela koji je uronjen u
tekućinu (Vu ), dok težina tijela ostaje nepromijenjena.
njegove površine tako da dio tijela izviri iznad nje. Kako uzgon ovisi o volumenu istisnute
tekućine, njega proizvodi samo dio volumena tijela koji je ispod površine tekućine pa se na
taj način uspostavlja ravnoteža uzgona i težine tijela. Kaže se da tijelo pluta na površini
tekućine. Jednadžba ravnoteže u tom slučaju glasi:
G=U G = ρt V g U = ρVu g (3.66)
G U
G
U U
Slika 3.18: Ravnoteža tijela koje pluta: lijevo labilna ravnoteža, sredina stabilna ravnoteža
i desno indiferentna ravnoteža.
Ravnoteža tijela koje pluta zaseban je problem. Ako se hvatište težine tijela nalazi
iznad hvatišta sile uzgona, tijelo je u labilnoj ravnoteži. I najmanje naginjanje tijela iz
3.6: TRANSLACIJA I ROTACIJA TEKUĆINE KAO CJELINE 39
ravnotežnoga položaja dovodi do prevrtanja tijela. Ako se pak, hvatište težine tijela nalazi is-
pod hvatišta sile uzgona, tijelo je u stabilnoj ravnoteži. Kod naginjanja tijela iz ravnotežnoga
položaja stvoreni moment sile (najbolje je gledati moment koji stvara sila uzgona oko težišta
tijela) vraća tijelo u ravnotežni položaj.
Ako se hvatište tlačne sile poklopi s težištem tijela, dolazi do stanja tzv. labilne ravnoteže.
Bez obzira kako se tijelo postavi ono je uvijek u ravnoteži!
Problem ravnoteže plutajućih tijela dodatno je zakompliciran time, što se kod zakretanja
tijela mijenja oblik uronjenoga volumena pa se time pomiče hvatište sile uzgona. Tako je
moguće da tijelo bude u stabilnoj ravnoteži čak i ako je težište iznad hvatišta sile uzgona.
Ova je situacija ilustrirana na slici 3.19 za slučaj tijela (npr. broda) pravokutnoga poprečnog
presjeka. Kod naginjanja broda na desnu stranu, pomiče se težište istisnute vode (tj. hvatište
sile uzgona!) udesno i prema dolje. Istovremeno težište se pomiče lagano ulijevo, pa nastali
moment sila ispravlja brod. Ovo je poželjna situacija i obično je zadovoljena kada je brod
pravilno opterećen (natovaren).
G U
Slika 3.19: Ravnoteža broda. Kod naginjanja stvoreni moment sila vraća brod u ravnotežni
položaj iako je težište iznad hvatišta sile uzgona. To je posljedica premještanja hvatišta
sile uzgona kod naginjanja u desnu stranu dok istovremeno težište biva lagano pomaknuto
ulijevo.
Kad je brod prazan, izdiže se iz vode i težište mu postaje previsoko (slika 3.20). Kod
naginjanja broda na desnu stranu, pomicanje hvatišta sile uzgona udesno je znatno manje,
a istovremeno se težište broda znatno pomiče ulijevo. U ovom slučaju nastali moment sila
prevrće brod. Situacija je tipična za nenatovarene teretne brodove i tankere. Da bi se
izbjegla nestabilnost praznoga broda, često puta se on opterećuje upumpavanjem vode u
prazne tankove (tzv. balastna voda) čime se spušta težište broda. Slična se situacija može
dogoditi i kod natovarenog broda ako teret sklizne u stranu naginjanja broda. Pravilna
konstrukcija i upotreba brodova znanost je za sebe!
3.6 Translacija i rotacija tekućine kao cjeline

Translacija i rotacija tekućine kao cjeline takvo je gibanje tekućine kod kojega nema rela-
tivnoga pomaka izmedu čestica tekućine, tj. cijeli se volumen tekućine giba kao kruto tijelo.
Slika 3.20: Prevrtanje broda. Kod naginjanja stvoreni moment sila prevrće brod. Situacija
je tipična za nenatovarene teretne brodove i tankere.
Ovo je tipična situacija za tekućine koje se prenose u rezervoarima, bocama i sl. U ovakvim
situacijama i dalje su primjenjivi zakoni statike.
Ukoliko se tekućina giba jednolikom brzinom (jednolika translacija), nema ubrzanja, pa
se tekućina ponaša isto kao da miruje.
Ako postoji vanjsko ubrzanje tekućina osjeća inercijsku silu koja je reakcija na to ubrzanje.
Ubrzanje inercijske sile (III Newton-ov aksiom) je iste veličine, ali suprotnoga smjera od
ubrzanja sile koja ju izaziva. Ubrzanje inercijske sile se vektorski zbraja s g i tekućina kao
cjelina prelazi u novo stanje ravnoteže za koje i dalje vrijede zakoni statike.
3.6.1 Horizontalno ubrzanje
ai=-a a
ϕ ϕ
r g
Slika 3.21: Translacija tekućine kad je ubrzanje horizontalno.
Ako se tekućina ubrzava horizontalno (slika 3.21), ubrzanje inercijske sile takoder je
horizontalno, ali u suprotnom smjeru. Kada se ono zbroji s ubrzanjem sile teže, rezultatantno
ubrzanje tekućine usmjereno je koso prema dolje:
q
~r = a~i + ~g r= a2i + g 2 (3.67)
Površina tekućine se postavlja okomito na smjer tog ubrzanja. Kut prema horizontali
pod kojim površina stoji lako nademo iz grafikona sila:
ai
tan ϕ = (3.68)
g
Zakon hidrostatskoga tlaka vrijedi i ovdje, ali se u njemu umjesto ubrzanja sile teže javlja
rezultantno ubrzanje, r, a dubina d se mjeri u smjeru okomice na površinu (slika 3.22):
p = ρrd (3.69)
Slika 3.22: Mjerenje ”dubine” kod horizontalnoga ubrzanja tekućine.
3.6.2 Vertikalno ubrzanje

Kada se tekućina ubrzava u vertikalnom smjeru (slika 3.23), ubrzanje inercijske sile takoder
je vertikalno i može se skalarno zbrojiti sa ubrzanjem sile teže (paziti na smjer inercijskoga
ubrzanja i odgovarajući predznak!). Rezultantno ubrzanje koje tekućina osjeća ostaje u
vertikalnom smjeru a površina tekućine i dalje je horizontalna. Za ovaj je slučaj:
r = g + ai (3.70)
p = ρrh (3.71)
3.6.3 Koso ubrzanje

Kod ubrzanja u proizvoljnom (kosom) smjeru prvo se postavimo u vertikalnu ravninu u
kojoj je vektor ubrzanja. U njoj se inercijsko ubrzanje rastavlja na vertikalnu i horizontalnu
komponentu (slika 3.24) i primjenjuje se malo prije izvedene zaključke. Prvo vertikalnu
g h
r
a ai
Slika 3.23: Translacija tekućine kad je ubrzanje vertikalno.
ao ao
ap ai
ϕ ϕ
r
g+ap
r
Slika 3.24: Translacija tekućine kad je ubrzanje koso.
komponentu inercijskoga ubrzanja zbrojimo sa g, a onda se preko grafikona sila odredi smjer
ukupnog ubrzanja i nagib plohe fluida:
q ao
r= a2o + (g + ap )2 tan ϕ = (3.72)
g + ap
3.6.4 Rotacija tekućine u otvorenoj posudi

Rotacija tekućine u posudi može se obuhvatiti zakonima statike, ako je rotacija jednolika
(kutna brzina rotacije je konstantna). U tom se slučaju nakon nekoga vremena uspostavi
ravnotežno stanje u kojem cijeli volumen tekućine rotira zajedno s posudom. Kod toga
površina tekućine zauzima parabolični oblik, koji je posljedica djelovanja centrifugalne sile
koju ima tekućina zbog rotacije (slika 3.25).
Radi jednostavnosti ovdje se proučava samo slučaj kada se rotacija odvija oko vertikalne
osi koja se podudara s osi cilindrične posuda u kojoj se fluid nalazi. Ubrzanje centrifugalne
sile dano je poznatim izrazom:
0 0
ω=konst.
Slika 3.25: Rotacija tekućine u otvorenoj posudi oko vertikalne osi.
acs = rω 2 (3.73)
Da bi se moglo račun napraviti u Kartezijevom koordinatnom sustavu, mora se to
ubrzanje rastaviti na komponente (slika 3.26) i dodati ga ubrzanju sile teže.
Komponente ubrzanja tekućine su sada:
ax = xω 2
ay = yω 2 (3.74)
az = −g
Polazi se od statičke Eulerove jednadžbe (3.3-3.5) čije se tri komponente prvo zbroje:
dp = ρ(ax dx + ay dy + az dz) (3.75)
Sada se uvrsti komponente ubrzanja koje dolaze od rotacije i od sile teže:
dp = ρ(ω 2 xdx + ω 2 ydy − gdz) (3.76)

Ovu jednadžbu može se formalno integrirati da se odredi tlak:
2 2
2x 2y
p = ρω + ρω − ρgz + c (3.77)
2 2
Ovaj rezultat malo uredimo:
ω2 2
p=ρ (x + y 2 ) − ρgz + c (3.78)
2
Konstantu c nademo iz činjenice da u ishodištu tlak mora biti jednak atmosferskom
(p = pa ):
O
y
r
ay
rω2
ax
x
Slika 3.26: Rastavljanje ubrzanja kod rotacije tekućine oko vertikalne osi. Slika shematski
prikazuje pogled na rotirajuću tekućinu odozgo.
c = pa (3.79)
Nadalje, i na cijeloj slobodnoj plohi je tlak jednak atmosferskom, što daje sljedeću
relaciju:
ω2 2
pa = ρ (x + y 2 ) − ρgz + pa (3.80)
2
odakle se sredivanjem dolazi do jednadžbe slobodne plohe:
ω2 2 ω2 2
z= (x + y 2 ) = r (3.81)
2g 2g
Ovo je jednadžba rotacijskoga paraboloida, s vertikalnom osi i tjemenom u ishodištu!
U presjeku (slika 3.27) vidi se parabola, i definira se visina spuštanje nivoa tekućine na
osi rotacije (=sredina posude!), hC i visinu podizanja tekućine na rubu posude, hR . Njih
se nalazi iz uvjeta sačuvanja ukupnoga volumena tekućine (volumen dijela tekućine koji se
izdigao iznad nivoa tekućine u situaciji kad ona ne rotira, mora biti jednak volumenu prostora
koji tekućina u rotaciji oslobodi uz os posude):
1
R2 πh◦ = R2 π(h◦ − hC ) + R2 π(hR + hC ) − R2 π(hR + hC ) (3.82)
2
Tu se skoristi činjenica da je volumen rotacijskoga paraboloida jednak polovici volumena
opisanoga valjka:
1 1
Vpar = Vcil = hR2 (3.83)
2 2
pa je na kraju:
hR
hC
h0 (visina bez rotacije)
Slika 3.27: Oblik površine tekućine kod rotacije oko vertikalne osi.
hR = hC (3.84)
Kako je:
zmax = hR + hC (3.85)
može se postaviti i sljedeću relaciju (zmax smo mjerili od tjemena rotacionog paraboloida
a ne od razine tekućine u posudi bez rotacije!):
1
hR = hC = zmax (3.86)
2
3.6.5 Rotacija tekućine u zatvorenoj posudi

Ako je posuda zatvorena i u cijelosti ispunjena tekućinom, nema mjesta za promjenu oblika
dodirne plohe tekućine i okoline. No, i u ovom slučaju, zbog rotacije, dolazi do porasta tlaka
zbog djelovanja centrifugalne sile, a analognim izvodom se dobije da je (vidi sliku 3.28) on
opisan slijedećim jednadžbama:
ω 2 r2
phr = ph + ρ (3.87)
2g
ω 2 r2
∆p = ρ (3.88)
2g
3.6.6 Utjecaj promjene smjera stacionarnog toka na tlak u fluidu

U svim situacijama kod koje dolazi do promjene smjera toka fluida, javljaju se porasti
tlakova u fluidu slični onima kod rotacije fluida. Primjerice u cjevovodu se opaža porast
tlaka na vanjskoj stijenci lukova, koljena i drugih elemenata koji mijenjaju smjer toka fluida.
ph phr
r
ω=konst.
Slika 3.28: Rotacija tekućine u zatvorenoj posudi oko vertikalne osi.
Kako se svakoj takvoj promjeni smjera može pridružiti lokalni polumjer zakrivljenosti staze
čestica fluida, jasno je da se ovakvim problemima može pristupiti na način koji se koristi
kod opisivanja efekata rotacije tekućine u posudi.
Slika 3.29: Porast tlaka kod promjene smjera tečenja može se objasniti silama kod rotacije
tekućine.
Glava 4
Kinematika fluida
Kinematika fluida dio je kinematike koji se bavi gibanjima fluida. Kinematika pri tom samo
proučava gibanje, a ne ulazi u njegove uzroke, i bavi se zakonitostima tog gibanja. Fluid se
smatra kontinuumom i koristi se pojam čestice fluida, koja je definirana kao maleni volumen
fluida konstantne mase.
Postoje dva pristupa opisivanju gibanja fluida: Lagrangeov (ili supstancijalni) pristup
te Eulerov (ili lokalni) pristup. Kod Lagrangeovog pristupa gibanje se proučava vežući se
za česticu fluida, a kod Eulerovoga pristupa gibanje je promatrano iz neke fiksne točke u
prostoru.
4.1 Lagrangeov (supstancijalni) pristup

z
R(t3)
v
y
v
x R(t1) R(t2)
Slika 4.1: Kod Lagrangeovoga pristupa problemima gibanja fluida vežemo se za neku
proizvoljnu česticu fluida i s njom ”putujemo” kroz prostor.
Kod Lagrangeovog pristupa problemima gibanja fluida veže se na neku proizvoljnu česticu
fluida i prati se njeno gibanje kroz prostor. Sama čestica pri tome je odredena svojim
položajem u nekom početnom vremenu to :
~ = f~(R(t
R(t) ~ ◦ ), t) (4.1)
49
50 GLAVA 4: KINEMATIKA FLUIDA
Kako vrijeme prolazi, prate se promjene fizikalnih veličina na mjestu na kojem se u tom
trenutku čestica nalazi. Drugim riječima, putuje se kroz prostor zajedno s tom česticom
fluida. Svaka fizikalna veličina vezana uz tečenje onda je neka funkcija trenutnog položaja
čestice i vremena. Primjerice brzinu se može izraziti kao vektorsku funkciju oblika:
~ R(t
~v = ~g (R( ~ ◦ ), t)) (4.2)
Ovaj kompleksni općeniti izraz za brzinu daje za naslutiti veliki nedostatak Lagrangeovoga
pristupa: veliku matematičku kompleksnost formulacije problema. Ne samo da je ~v funkcija
4 varijable (3 položajne i vremena) nego je vremenski promjenjivi radijus-vektor čestice u
argumentu te funkcije. Kako se trenutni položaj nekoga tijela nalazi integracijom brzine
po vremenu, bit će sasvim jasno koliko kompleksno može biti rješavanje problema u ovoj
formulaciji. Iz ovog razloga će se u ovom tekstu koristiti isključivo Eulerov pristup problemu
gibanja fluida.
4.2 Eulerov (lokalni) pristup
x RM
M
v
Slika 4.2: Kod Eulerovoga pristupa problemima gibanja fluida vežemo se za neku proizvoljnu
točku prostora i promatramo kako se fluid kroz nju giba.
Kod Eulerovoga pristupa problemima gibanja fluida veže se na neku proizvoljnu, nepomičnu
točku prostora i promatra se kako se fluid kroz nju giba. Matematički je problem sad znatno
jednostavniji jer je položaj te točke konstanta (doduše vektorska):
RM~ (t) = RM~(to ) = R~M (4.3)

Kako vrijeme prolazi, prate se promjene fizikalnih veličina na mjestu točke M . Drugim
riječima, promatra se kako fluid struji kroz tu nepomičnu točku. Svaka fizikalna veličina
vezana uz tečenje u ovom je slučaju funkcija radijus-vektora te točke i vremena. Primerice
brzinu se može izraziti kao vektorsku funkciju oblika:
~v = f~(R~M , t) (4.4)
4.2: EULEROV (LOKALNI) PRISTUP 51
Kako je RM konstantan u vremenu, ovo je u stvari eksplicitna funkcija vremena, s ko-

jom je matematički mnogo lakše raditi nego sa implicitnim funkcijama karakterističnim za
Lagrange-ov pristup. Ako dozvolimo da je položaj točke R~M u prostoru proizvoljan, i radi
~ fizikalne varijable postaju funkcije 3 koordinate
preglednosti ga opišemo radijus-vektorom R,
i vremena, primerice:
~v = ~v (x, y, z, t) (4.5)
vx = vx (x, y, z, t)
vy = vy (x, y, z, t) (4.6)
vz = vz (x, y, z, t)
Trenutni iznos brzine i njezin smjer nalazimo upotrebom poznatih relacija vektorske
matematike:
q
v= vx2 + vy2 + vz2 (4.7)
vx~ vy ~ vz ~
v~◦ = i+ j+ k (4.8)
v v v
R(t)
Slika 4.3: Za opažača na obali optjecanje vode oko trupa broda je nestacionarno jer se slika
koju vidi s vremenom mijenja (brod mijenja svoj položaj u prostoru).
Ukoliko se trenutni iznos brzine ili njezin smjer u danoj točki prostora s vremenom
mijenjaju, kaže se da je takvo tečenje nestacionarno. U suprotnom slučaju tečenje je
stacionarno. Stacionarnost/nestacionarnost nekoga problema nije apsolutno, nego može
ovisiti o izboru koordinatnoga sustava u kojem se dani problem proučava. Ako je moguće,
koordinatni sustav bira se tako da je u njemu problem stacionaran (v. slike 4.3 i 4.4).
Slika 4.4: Za opažača na pramcu broda optjecanje vode oko trupa broda je stacionarno jer
se slika koju vidi s vremenom ne mijenja (slika strujanja oko pramca broda uvijek je ista).
4.3 Prikazivanje (vizualizacija) tečenja
t=t1 t=t2 t=t3 t=t4 t=t5 itd...
Slika 4.5: Ako se zabilježi putanja koju neka odredena čestica fluida opiše prilikom svoga
gibanja kroz prostor dobit će se glatka krivulja koju nazivamo staza čestice fluida.
Zamislimo si da smo na neki način obilježili jednu odabranu česticu fluida. Ako bilježimo
njen položaj kao funkciju vremena, dobit ćemo prostornu krivulju koja se naziva staza
(putanja) čestice u prostoru (vidi sliku 4.5).
S druge strane, ako u neku točku toka ubacujemo obilježivač (marker), pa u nekom
vremenskom trenutku zabilježimo trag koji taj obilježivač ostavlja, opet će se dobiti neka
glatka prostorna krivulja (vidi sliku 4.6). U praksi se u tok tekućine ubacuje boja ili sitne
čestice neke krute tvari, a u tok plina dim ili vodena para. Ovako dobivena krivulja naziva se
strujnica i ona prikazuje smjer gibanja mnoštva čestica u jednom odredenom vremenskom
trenutku. Pritom je svaka sljedeća čestica na vektoru brzine one prethodne (vidi sliku 4.7).
4.3: PRIKAZIVANJE (VIZUALIZACIJA) TEČENJA 53
Promjenom točke u koju ubacujemo marker, mijenja se i strujnica i njezin oblik, u toku
dakle postoji mnoštvo (matematički gledano, beskonačno mnoštvo) strujnica.
čestica A B C D E itd...
Slika 4.6: Ako se u jednom trenutku obilježi položaje mnogo čestica fluida, a pri tom je
svaka slijedeća čestica u smjeru vektora brzine one prethodne, dobit će se glatka krivulja
koju nazivamo strujnica.
Slika 4.7: Zamišljeni postupak konstrukcije strujnice. Sljedeća čestica fluida koja pripada
strujnici je na vektoru brzine prethodne čestice.
Iz same definicije strujnice, ali i iz praktičnih pokusa koji ocrtavaju njezin oblik jasno je
da je trenutna brzina neke čestice na strujnici u smjeru tangente na tu strujnicu u točki u
kojoj se u taj tren čestica nalazi. Nadalje, pokusi pokazuju da kod nestacionarnoga tečenja
strujnice stalno mijenjaju svoj položaj i oblik, dok su kod stacionarnoga toka uvijek iste i
nepomične. Matematički se može pokazati da se u slučaju stacionarnoga toka strujnice i
staze čestica medusobno podudaraju. Kod nestacionarnoga tečenja one su uvijek različite.
Koncept strujnice izuzetno je važan jer omogućava vizualizaciju jednoga od glavnih
parametara toka: smjera lokalne brzine. Ako je to potrebno, i iznos brzine može se prikazati
na istoj slici tzv. ekvipotencijalnim plohama o kojima će više riječi biti kod potencijalne
teorije tečenja.
4.3.1 Strujna cijev i strujno vlakno
A
A'
Slika 4.8: Kod stacionarnoga toka sve strujnice koje prolaze kroz neku plohu A, prolaze i
kroz plohu A0 i u prostoru zauzimaju cjevasti volumen koji se naziva strujna cijev.
Kod laminarnoga toka se vidjelo, a kasnije i teoretski provjerilo za sve stacionarne tokove,
da sve strujnice koje prolaze kroz neku površinu ostaju udružene, i da je njihov presjek u
bilo kojoj točki niz tok takoder neprekinuta površina. To je dovelo do definicije strujne
cijevi: strujna cijev je cjevasti oblik koji tvore sve strujnice koje prolaze kroz neku plohu
A. Pokazuje se da sve te strujnice prolaze kroz plohu A0 koja se može nalaziti bilo gdje niz
tok od plohe A. Ta ploha može imati različitu površinu i oblik od plohe A, ali i dalje kroz
nju prolaze sve (i samo te!) strujnice koje prolaze kroz plohu A. Strujnica koja prolazi kroz
sredinu (matematičko težište) plohe A naziva se os strujne cijevi.
U teoretskim računima se koristi i koncept strujnoga vlakna. Radi se o strujnoj cijevi
kod koje je površina A infinitezimalno mala, pa ju se zbog razlikovanja od velike površine
A, obično i označava s dA. Prednost je strujnoga vlakna da su vrijednosti fizikalnih veličina
kojima se dani tok opisuje na infinitezimalno maloj površini dA konstantne, što omogućava
izvodenje teorijskih proračuna.
4.4 Izvori i ponori

Po jednadžbi kontinuiteta masa fluida je sačuvana, tj. ne može niti nastati, ni nestati. Iako
je to strogo gledano točno, neki puta je jednostavnije u teorijsko razmatranje uključiti i
mogućnost da masa fluida nastaje ili nestaje iz sustava koji se analizira. U tim slučajevima
ne radi se o stvarnom kreiranju ili uništavanju fluida, već o tome da fluid na nekom mjestu
može ulaziti u sustav koji se proučava, a na drugom iz njega izlaziti. Primjerice, ako se
proračunava neki cjevovod, nije važno kako i odakle dolazi tekućina koja u cjevovod ulazi,
kao ni to kamo ona odlazi kada na drugom kraju cjevovoda iz njega izade. Mjesta na kojima
fluid ulazi u sustav nazivaju se zajedničkim imenom izvori a mjesta na kojima fluid sustav
4.5: POTENCIJALNO STRUJANJE 55
dA dA'
Slika 4.9: Ako se presjek strujne cijevi smanji na infinitezimalno malu površinu dA, dobit će
se tzv. strujno vlakno.
napušta ponori. U teoriji se najčešće koriste elementarni (točkasti) izvori, tj. izvori u kojima
fluid izlazi iz jedne točke u prostoru. Iako je fizikalno ovo nerealno, matematički je puno
lakše raditi sa takvim elementarnim izvorima, a stvarne izvore se onda slaže od beskonačnoga
broja elementarnih izvora rasporedenih tako da oponašaju realni izvor.
Elementarni izvor je tzv. singularna točka (zbog nepostojanja konačne površine takvoga
izvora, brzina istjecanja je u njemu beskonačna, zato naziv singularitet) i za njega jednadžba
kontinuiteta ne vrijedi, odn. mora ju se modificirati da bi uključila i točke prostora u kojima
postoje izvori ili ponori.
Volumen fluida koji u jedinici vremena izade iz izvora naziva se izdašnost izvora, Q:
dVf luid
Q= (4.9)
dt
slično, masena izdašnost izvora je:
QM = ρQdt (4.10)
da bi se novostvorenu masu moglo uzeti u obzir u jednadžbi kontinuiteta, mora se
njenoj desnoj strani (koja je u slučaju striknog očuvanja mase jednaka nuli) dodati gustoću
novostvorene mase (masu stvorenu po jedinici volumena i u jedinici vremena). Ona je jed-
naka:
dm QM ρQ
= = (4.11)
dV dt dV dV
pa modificirana jednadžba kontinuiteta sad ovako izgleda:
∂ρ ~ ρQ
+ ∇ · (ρ~v ) = (4.12)
∂t dV
4.5 Potencijalno strujanje

Strujanje fluida za koje se brzina može prikazati kao gradijent neke skalarne funkcije naziva se
potencijalno strujanje , a skalarna funkcija iz koje se brzina izvodi naziva se potencijalna
funkcija:
~v (~r) = ∇[U (~r)] (4.13)

Ovakva strujanja mnogo se lakše analiziraju jer se umjesto vektorske funkcije u rješavanju
problema traži skalarna funkcija, što je mnogo jednostavnije. Kad se nade potencijalna
funkcija, brzina se iz nje lako nade preko gornje formule. Srećom se mnoga strujanja u
prirodi barem u nekim svojim dijelovima mogu opisati kao potencijalna strujanja.
4.6 Strujanja u dvije dimenzije (2D)

Već je napomenuto da je rješavanje problema u dvije dimenzije mnogo jednostavnije od
rješavanja problema u tri dimenzije, pa se mnoga stvarna strujanja aproksimiraju sličnim
strujanjima u dvije dimenzije. Teorijska razmatranja pokazuju da je to moguće ako su
zadovoljeni sljedeći uvjeti:
• fluid je neviskozan.
• fluid je nestlačiv.
• strujanje je stacionarno.
• strujanje je potencijalno.
2D strujanja imaju i tu prednost da se grafički lako mogu prikazati. U tu svrhu koriste

se strujnice i ekvipotencijalne plohe, a smjer strujanja nalazi se u ravnini papira (crteža).
Ekvipotencijalne plohe su (kao i kod elektriciteta ili gravitacije) plohe koje spajaju sve točke
istog potencijala, i uvijek su okomite na strujnice (slika 4.10).
st
ru
jn
ic
e
e
oh
pl
e
ln
ja
ci
en
ot
ip
v
ek
Slika 4.10: Grafičko prikazivanje strujnica (pune linije) i ekvipotencijalnih ploha (crtkane
linije) za 2D tok. Strujanje se uvijek odvija u ravnini skice.
4.6: STRUJANJA U DVIJE DIMENZIJE (2D) 57
4.6.1 Osnovna potencijalna strujanja u 2D

Najjednostavnije potencijalno strujanje je jednoliko strujanje. Kod njega je brzina kon-
stantna u svim točkama prostora:
∂~v
=0 (4.14)
∂~r
No, to ujedno znači da je tok beskonačno velik, pa samo za sebe jednoliko strujanje nema
veći značaj. Koristi se medutim kod problema optjecanja, gdje se radi pojednostavljenja
uzima da objekt miruje, a fluid struji oko njega. Jednoliko protjecanje onda prikazuje polje
brzina na vrlo velikim udaljenostima od objekta. Jednoliko strujanje prikazuje se paralelnim
strujnicama istog razmaka.
U stvarnosti zbog viskoznosti i s njome povezanoga otpora strujanju, u blizini rubova
toka uvijek postoji raspodjela brzina. Kod te raspodjele je brzina na granici fluida i okolnog
(krutoga) sretstva uvijek 0, a prema sredini toka raste na jednostavniji ili složeniji način
(npr. v. sliku 4.11.).
Slika 4.11: Brzine laminarnog toka u cijevi imaju parabolični profil. U 2D slučaju cijev se
zamjenjenjuje paralelnim pločama koje stoje okomito na ravninu toka.
Elementarni izvor u 2D slučaju u stvari je linija okomita na ravninu toka (koja je po do-
govoru x-y ravnina). Izdašnost izvora daje se po jedinici duljine te linije, pa je 2D dimenzija
izdašnosti m3 s−1 /m = m2 s−1 o čemu treba voditi računa kod korištenja 2D modela.
U blizini samog elementarnog izvora brzina je radijalna i u svim smjerovima jednaka
(simetrija!). Za brzinu toka na udaljenosti r od izvora uz pomoć jednadžbe kontinuiteta
daje se sljedeći izraz:
QL
v(r) = (4.15)
2rπ
Brzina u blizini izvora opada linearno sa udaljenošću od izvora (u 3D slučaju je ovisnost
kvadratična!). Strujnice izvora izlaze iz izvora i radijalno se šire u svim smjerovima (slika
4.12.).
U slučaju ponora fluid se giba prema njemu, strujnice ulaze u njega a izdašnost je nega-
tivna i opisuje koliko fluida u jedinici vremena ponor proguta. Brzina je:
|QL |
v(r) = − (4.16)
2rπ
v v
Slika 4.12: U blizini elementarnoga izvora brzina strujanja je u svim smjerovima jednaka i
usmjerena je radijalno od točke izviranja.
usmjerena prema ponoru. Strujnice ponora ulaze u njega iz svih smjerova (slika 4.13.).
Kako je brzina prikazana vektorskim poljem, razna se strujanja mogu vektorski zbrajati
ili oduzimati. Mnoge matematički vrlo kompleksne probleme moguće je tako u 2D slučaju
riješiti grafičkim metodama koje se oslanjaju na pravila vektorske algebre (v. sliku 4.14.).
4.6: STRUJANJA U DVIJE DIMENZIJE (2D) 59
v v
Slika 4.13: Kod elementarnoga ponora brzina strujanja je u svim smjerovima jednaka, ali je
usmjerena radijalno prema točki poniranja.
Slika 4.14: Vektorska se polja mogu zbrajati po pravilima vektorskoga računa, pa se osnovna
strujanja koriste za prikazivanje mnogih složenih strujanja u stvarnosti. Pritom se stvarno
strujanje (u ovom slučaju prikazano vektorima brzine strujanja) prikazuje kao vektorski zbroj
nekoliko osnovnih strujanja.
Glava 5
Zakon neprekidnosti (kontinuiteta)
Promatra se neki fluid u gibanju. Negdje unutar toga fluida zamisli se infinitezimalo maleni
volumen u obliku kvadra koji nepomično stoji u toku fluida (slika 5.1). Stranice toga
malenog volumena postavit će se u smjeru koordinatnih osi i označiti ih sa dx, dy i dz.
z
v2x
dy
dx 2
v = v(x,y,z) 1
dz
ρ = ρ(x,y,z) v1x
Slika 5.1: Maleni volumen u toku fluida. Brzina strujanja opisana je vektorom ~v a gustoća
fluida funkcijom ρ.
Brzinu fluida opisat će se sa vektorskom funkcijom ~v (x, y, z), a lokalnu gustoću fluida
funkcijom ρ(x,y,z), pri čemu treba imati na umu da ta gustoća ne mora biti konstantna.
U prvom koraku brzina ~v će se rastaviti na njezine komponente ~vx , ~vy i ~vz . Nakon toga
treba pogledati što se dogada sa x-komponentom brzine, ~vx . Ona je okomita na prednju
(1) i stražnju plohu (2) razmatronoga volumena. Veličinu x-komponente brzine na plohi 1
označit će se s ~v1x a njenu veličinu na plohi 2 s ~v2x . Ako je razmak izmedu te dvije plohe
(= dx!) malen, može se x komponenta brzine razviti u Taylorov red pa odbaciti više članove:
∂vx
v2x = v1x + dx (5.1)
∂x
pri čemu se koristi činjenica da je:
61
62 GLAVA 5: ZAKON NEPREKIDNOSTI (KONTINUITETA)
~vx = vx · ~i (5.2)
Na isti se način nalazi i gustoća fluida:
∂ρ
ρ2 = ρ1 +dx (5.3)
∂x
Brzina toka nosi fluid kroz taj nepomični volumen. U nekom infinitezimalnom malenom
vremenu dt kroz prednju plohu (1) u elementarni volumen ude volumen fluida koji je jednak
umnošku površine prednje plohe, x komponente brzine toka na njoj i proteklog vremena:
V1 = dAv1x dt = dydzv1x dt (5.4)

y i z komponente brzine su paralelne sa spomenutom plohom pa ne doprinose toku fluida
kroz plohu 1! Sada se uz pomoć gustoće odredi masa fluida koja je kroz plohu 1 ušla u
elementarni volumen:
m1x = ρ1 V1 = ρ1 dydzv1x dt (5.5)

Istovremeno je kroz plohu 2 iz volumena izašla masa fluida:
m2x = ρ2 V2 = ρ2 dydzv2x dt (5.6)

Razlika ove dvije jednadžbe predstavlja masu fluida koja je u x-smjeru izašla iz elemen-
tarnoga volumena:
dmx = m2x − m1x = ρ2 dydzv2x dt − ρ1 dydzv1x dt (5.7)

sredivanjem i uvrštavanjem jednadžbi 5.1 i 5.3 dobija se sljedeći izraz:
!
∂ρ ∂vx
dmx = vx +ρ dV dt (5.8)
∂x ∂x
Na isti način je gubitak mase u y i z smjerovima opisan izrazima:
!
∂ρ ∂vy
dmy = vy +ρ dV dt (5.9)
∂y ∂y
i
!
∂ρ ∂vz
dmz = vz +ρ dV dt (5.10)
∂z ∂z
Ukupni gubitak mase iz elementarnoga volumena dV zbroj je gubitaka po pojedinim
smjerovima:
dm = dmx + dmy + dmz (5.11)

Medutim, ako se u vremenu dt masa fluida unutar elementarnog volumena promijeni
za dm, to se mora odraziti u smanjenju gustoće fluida u elementarnom volumenu dV jer je
masa fluida sačuvana:
∂ρ
dm = − dV dt (5.12)
∂t
5.1: POSEBNI OBLICI JEDNADŽBE NEPREKIDNOSTI 63
Izjednačavanjem jednadžbi 5.11 i 5.12 i sredivanjem izlazi:

!
∂ρ ∂ρ ∂ρ ∂vx ∂vy ∂vz ∂ρ
vx + vy + vz +ρ + + =− (5.13)
∂x ∂y ∂z ∂x ∂y ∂z ∂t
Izraz na lijevoj strani gornje jednadžbe pretstavlja masu fluida koja je izašla iz jediničnog
volumena u jedinici vremena i naziva se divergencija toka mase. Jednadžbu 5.13 možemo
mnogo jednostavnije zapisati u vektorskom obliku kao
∂ρ
+ div(ρ~v ) = 0 (5.14)
∂t
što se neki puta piše i na ovaj način:
∂ρ ~
+ ∇ · (ρ~v ) = 0 (5.15)
∂t
~ naziva se nabla i pretstavlja tzv. diferencijalni vektorski operator
Simbol ∇
~ = ∂ ~i + ∂ ~j + ∂ ~k
∇ (5.16)
∂x ∂y ∂z
Jednadžba 5.13 (5.14 odn. 5.15) je opća jednadžba kontinuiteta (sačuvanja mase).
5.1 Posebni oblici jednadžbe neprekidnosti

5.1.1 Stacionarno strujanje
U stacionarnim situacijama vremenske promjene fizikalnih parametara (u ovom slučaju
gustoće) isčezavaju pa se jednadžba neprekidnosti pojednostavi:
div(ρ~v ) = 0 (5.17)
5.1.2 Tekućine
Gustoća tekućina je praktički konstantna pa se njene malene promjene u realnim stuaci-
jama potpuno zanemaruju. Uz ovo pojednostavljenje (ρ=konst. !), jednadžba neprekidnosti
postaje
div(~v ) = 0 (5.18)
i ona u ovom obliku vrijedi i za nestacionarna (jer je gustoća i u vremenu konstantna!) i
stacionarna strujanja.
5.1.3 Kvazi-jednodimenzionalni slučaj

U jednodimenzionalnom ograničenju element volumena prelazi u element dužine, a element
površine isčezava. Jednadžba 5.14 postaje
∂v ∂ρ
ρ +v =0 (5.19)
∂x ∂x
U slučaju tekućine jednadžba (5.19) prelazi u:
∂v
=0
ρ (5.20)
∂x
s implikacijom da je v =konst. Ovo ne odgovara niti jednom realnom slučaju, pa kada
se govori o jednodimenzionalnom (1D) strujanju u stvari se misli na strujanje koje se odvija
samo u smjeru x-osi. To znači da vy i vz komponente brzine isčezavaju u cijelom prostoru.
U tom slučaju elementarna površina dA = dydz je uvijek okomita na brzinu a u vremenu dt
kroz nju protekne masa fluida:
dm = dAvρdt (5.21)
Podijeli li se jednadžbu (5.12) sa dt dobije se tzv. maseni protok fluida:
dm
QM = = dAvρ (5.22)
dt
Kako je dA maleno, brzina i gustoća fluida na cijeloj toj površini su praktički konstantni,
pa se može reći da je:
QM = konst. (5.23)
Kod toga se često umnožak:
dx dV
dAv = dA = =Q (5.24)
dt dt
naziva volumnim protokom fluida, Q.
Tako dugo dok je dA maleno, izvedeni zaključci su ispravni i govori se o toku u strujnom
vlaknu. Medutim, ako se gleda tok konačnih poprečnih dimenzija, gustoća i brzina preko
poprečnoga presjeka toka A ne moraju biti konstantni. Situacija se rješava tako da se brzinu
i gustoću stvarnog toka usrednjava preko površine A i tako dobivene srednje vrijednosti
uvrštava u jedn. 5.22. Ona u tom slučaju prelazi u:
dm Z
QM = = vρdA = v̄ ρ̄A = konst. (5.25)
dt A
gdje su v̄ i ρ̄ srednje vrijednosti brzine i gustoće preko površine A.

Jednadžba (5.25) pokazuje da je u 1D slučaju maseni protok konstantan po cijelom
toku. Kao što je to prije napomenuto, ovdje se u stvari radi o kvazi-jednodimenzionalnom
toku, dakle o toku koji se odvija u smjeru neke krivulje pa je za njegov opis dovoljna jedna
koordinata (obično put prevaljen po krivulji) pri čemu sama krivulja može opisivati vrlo
zamršeni put u stvarnom prostoru. Primjer upotrebe ove aproksimacije je tečenje kroz
cjevovode koje tretiramo upravo na ovaj način. Kod toga se jednadžba (5.25) raspisuje za
dva mjesta u toku, koja se označavaju brojevima 1 i 2, a znak srednje vrijednosti iznad
simbola brzine i gustoće se ispušta:
QM = A1 v1 ρ1 = A2 v2 ρ2 (5.26)
Treba zapamtiti da u gornjem slučaju v i ρ pretstavljaju srednje vrijednosti
odgovarajućih fizikalnih veličina!
5.1: POSEBNI OBLICI JEDNADŽBE NEPREKIDNOSTI 65
U slučaju tekućine jedn. (5.26) se dodatno pojednostavi na:
A1 v1 = A2 v2 = Q = konst. (5.27)
pa je dakle i volumni protok konstantan, a maseni i volumni protok medusobno su pro-
porcionalni:
QM = ρQ (5.28)
Glava 6
Dimenzionalna analiza
Dimenzionalna analiza fizikalna je metoda za pronalaženje funkcionalnoga oblika raznih

fizikalnih zakona korištenjem analize dimenzije fizikalne veličine koja se tim zakonom opisuje.
Ona se zasniva na principu homogenosti. Taj princip govori da svi članovi jednadžbe koja
opisuje neku fizikalnu pojavu moraju imati iste dimenzije.
Uz princip homogenosti dimenzionalna analiza oslanja se i na princip analitičnosti
prema kojem se svaka pojava može opisati nekom analitičkom funkcijom oblika:
f (x1 , x2 , ..., xn ) = 0 (6.1)
x1 , x2 , ..., xn su fizikalne veličine o kojima ta pojava ovisi. Prednost dimenzionalne anal-

ize je da se relativno jednostavnim postupkom nalazi rješenje vrlo kompleksnih fizikalnih
odnosa. Nedostatak joj je da ne može dati iznos konstante proporcionalnosti u jednadžbi
koja opisuje analiziranu pojavu (množenje gornje jednadžbe bilo kojom konstantom ne mi-
jenja je!). Nadalje, dimenzionalna analiza zahtijeva dobro poznavanje pojave koja se analizira
i veličina o kojima ona ovisi. U protivnom je dobiveni izraz neupotrebiv.
Ovisno o broju fizikalnih veličina xi o kojima ovisi analizirana pojava, postoje dva pris-
tupa rješavanju problema dimenzionalnom analizom. Ako je broj tih veličina malen (najviše
3-4), jednadžbu (6.1) se rješava izravno, a ako je broj varijabli veći koristimo se tzv. π-
teoremom o kojemu će biti više riječi kasnije.
6.1 Mali broj fizikalnih varijabli

Jednadžbu (6.1) prvo se prepiše u eksplicitni oblik, npr. za slučaj 4 fizikalne varijable:
x4 = f (x1 , x2 , x3 ) (6.2)
x4 je ovdje zavisna fizikana varijabla koja ovisi o tri nezavisne varijable x1 , x2 i x3 !

Poznato je (princip homogenosti) da dimenzije lijeve i desne strane ove jednadžbe moraju
biti jednake, pa se u sljedećem koraku umjesto same veličine x4 u lijevu stranu jednadžbe
uvrštava njena fizikalna dimenzija, [x4 ], a u desnu stranu dimenzije varijabli x1 , x2 i x3 , ali
potencirane na neke zasad nepoznate potencije a, b i c:
[x4 ] = [x1 ]a [x2 ]b [x3 ]c (6.3)
67
68 GLAVA 6: DIMENZIONALNA ANALIZA
6.1.1 Primjer: brzina zvuka

Zvuk je mehanički poremečaj (titranje) koji se širi kroz tvar. Poznato je da su promjene
tlaka kod zvuka malene i da se zvuk kroz homogenu tvar širi konstantnom brzinom. Iz teorije
titranja takoder se može vidjeti da je brzina reakcije tvari na neki poremečaj proporcionalna
modulu elastičnosti (Youngov modul, E). S druge strane, tromost pomaknutoga dijela
tvari proporcionalna je njezinoj gustoći, ρ. Koristeći ove podatke, slaže se pretpostavljena
jednadžba za brzinu zvuka:
v0 = BE x ρy (6.4)
Tu je B bezdimenzionalna konstanta proporcionalnosti, koju dimenzionalna analiza ne
može odrediti. x i y su racionalni brojevi. U idućem se koraku u ovu jednadžbu na mjesto
fizikalnih veličina uvrštavaju njihove dimenzije:
[v0 ] = lt−1 [ρ] = ml−3 [E] = ml−1 t−2 (6.5)

Ovdje m označava masu, l dužinu a t vrijeme. Nakon tog uvrštavanja dobije se dimen-
ziona jednadžba:
lt−1 = (ml−3 )x (ml−1 t−2 )y (6.6)

nju se prvo sredi tako da se grupiraju eksponenti pojedinih osnovnih veličina:
lt−1 = mx+y l−(x+3y) t−2x (6.7)

Sad se upotrijebi princip homogenosti: eksponenti osnovnih fizikalnih veličina moraju na
obje strane jednadžbe biti jednaki. To sad daje odvojene jednadžbe za eksponente x i y:
x+y =0 − x − 3y = 1 2x = 1 (6.8)
S rješenjem:
1 1
x= y=− (6.9)
2 2
Činjenica da je rješenje jednoznačno, ukazuje da je dimenzionalna jednadžba formalno
dobro postavljena (nije zaboravljena neka bitna fizikalna veličina, a nije ni uvrštena neka
nebitna). U zadnjem koraku ovako dobivene koeficijente vraća se u početnu jednadžbu (6.4)
čime se dobije općeniti izraz za brzinu zvuka:
s
E
v0 = B (6.10)
ρ
Točnost ovako izvedena zakona i vrijednost konstante B mora se odrediti pokusima. Za
tekućine se tako nalazi da je B = 1 a za plinove B = γ (omjer toplinskih kapaciteta plina,
Cp /CV ).
Kod ovoga postupka postoji mogućnost da rješenje eksponenata nije jednoznačno. U
slučaju da jednadžbe dadu manji broj rješenja, može se probati složiti jednadžba u kojoj
članovi imaju sve dozvoljene (iste dimenzije!) kombinacije eksponenata, npr. :
Bi E xi ρyi
X
v0 = (6.11)
i
6.2: VELIKI BROJ FIZIKALNIH VARIJABLI 69
Neki od članova mogu se ukloniti uz pomoć fizikalnih argumenata, za što je potrebno

mnogo iskustva i znanja. Ako se pak kao rješenje dobije cijela familija raznih eksponenata,
to znači da početna jednadžba nije dobro postavljena, tj. da u njoj nedostaje neka bitna
fizikalna veličina.
6.2 Veliki broj fizikalnih varijabli

U slučaju većeg broja fizikalnih velična potrebnih za opisivanje neke fizikalne pojave koriste
se tzv. π teorem (Vaschy-Buckinghamov teorem) kojeg ovdje nećemo dokazivati:
π teorem: Izraz f (xi ) = 0 ne smije ovisiti o sustavu mjernih jedinica. Drugim

riječima f je bezdimenzionalna funkcija!
Odatle slijedi da se f može napisati kao:
Φ(π1 , π2 , ..., πn ) = 0 (6.12)

gdje su πi bezdimenzionalni monomi složeni od varijabli xi . Uvodenje ovakvih monoma
smanjuje broj argumenata funkcije Φ za broj osnovnih fizikalnih veličina koje su potrebne
za opisivanje danog problema (obično 2-3, neki puta i više!). S druge strane, postupak je
osjetljiv i često puta nepregledan pa ga je bolje prepustiti stručnjacima koji se bave ovim
područjem, te prihvatiti zaključke do kojih su oni došli (npr. sljedeći primjer).
6.2.1 Primjer: otpor tijela kod gibanja kroz fluid

Ovo je vrlo složen fizikalni problem koji teorijski ni izdaleka nije riješen. Zbog toga se
i danas koeficijenti otpora odreduju eksperimentalno, a opći oblik zakona otpora dobiven
dimenzionalnom analizom koristi se kao podloga za funkcionalni oblik eksperimentalno do-
bivenih podataka.
Mnoštvo pokusa pokazuje slijedeće opće činjenice: otpor koji tijelo osjeća pri gibanju
kroz fluid ovisi o gustoći fluida, ρ, brzini gibanja tijela, v i nekoj karakterističnoj dimenziji
tijela, l. Nadalje je jasno da otpor ovisi i o viskoznosti fluida, µ. Otpor ćemo pretstaviti
silom F koju tijelo osjeća pri gibanju kroz fluid. Funkcija f je dakle oblika:
f (F, ρ, l, v, µ) = 0 (6.13)
Vidi se da funkcija f ima 5 argumenata, od kojih su tri (ρ, l i v) osnovne fizikalne veličine,
a dvije (F i µ) izvedene. Prema π teoremu je u funkciji Φ 5-3=2 monoma:
Φ(π1 , π2 ) = 0 (6.14)
Svaki od ta dva monoma slaže se od jedne izvedene veličine i kombinacije svih osnovnih
(u ovo slučaju 3) veličina:
π1 = F ρx1 ly1 v z1 π2 = µρx2 ly2 v z2 (6.15)

U slijedećem koraku radi se zasebna dimenzionalna analiza za svaki od ovih monoma:
m0 l0 t0 = (mlt−2 )(ml−3 )x1 ly1 (lt−1 )z1 (6.16)

70 GLAVA 6: DIMENZIONALNA ANALIZA
m0 l0 t0 = (l2 t−1 )(ml−3 )x2 ly2 (lt−1 )z2 (6.17)

rješenje prvoga monoma je x1 = −1, y1 = −2 i z1 = −2, pa je:
F F
π1 = 2 2
= (6.18)
ρl v ρAv 2
slično, rješenje drugoga monoma je x2 = 0, y2 = −1 i z2 = −1, pa je:
µ 1
π2 = = (6.19)
lv Re
Funkcija Φ je ovoga oblika:
F 1
Φ( , )=0 (6.20)
ρAv 2 Re
Pa izraz za silu (traženi izraz za otpor tijela!) ima oblik:
F = ρAv 2 f (Re ) (6.21)

Ako se stavi da je C(Re ) = 2f (Re ), dobija se poznata Newtonova formula za otpor tijela:
1
F = CρAv 2 (6.22)
2
Koeficijent C ovisi o Re i obliku tijela i odreduje se eksperimetalno.
Glava 7
Stacionarno tečenje idealnoga fluida
Idealni fluid je svaki fluid koji ne pruža nikakav otpor tečenju. Viskoznost takvoga fluida
ne postoji, a ova se idealizacija često puta koristi u jednostavnim računima i u situacijama
kada gubici zbog unutarnjega trenja tekućine nisu veliki. Za idealni fluid vrijedi Eulerova
jednadžba koju je mnogo lakše riješiti od jednadžbi za realne tekućine (tzv. Navier-Stokesove
jednadžbe) Uz to u najvećem dijelu problema iz prakse, fluid teče stacionarno u polju sile
teže. Zato se analizu počinje sa Eulerovom jednadžbom za polje sile teže (kvazi-1D oblik):
v 2 Z dp Z
∂v
+ + gz + ds = konst. (7.1)
2 ρ ∂t
Kad je tečenje stacionarno, zadnji član lijeve strane otpada (jednak je nuli), pa se dolazi
do kvazi1D Euler-ove jednadžbe za stacionarno tečenje:
v 2 Z dp
+ + gz = konst. (7.2)
2 ρ
Nadalje, ako se zanemari stlačljivost fluida (uglavnom tekućine, i plinovi ako su prom-
jene tlaka i temperature malene), gustoća je konstantna što omogućava formalnu integraciju
gornje jednadžbe, s rezultatom:
v2 p
+ + gz = konst. (7.3)
2 ρ
Ova jednadžba naziva se Bernoullijeva jednadžba. Ona vrijedi za stacionarno strujanje
nestlačivoga fluida i jedna je od najviše korištenih jednadžbi mehanike fluida. Ona rješava
slučajeve u mehanici fluida kada se strujanje fluida može tretirati kao kvazi-jednodimenzionalno.
Pogledajmo stoga malo detaljnije značenje pojedinih članova ove jednadžbe. Prvi član je:
v2
(7.4)
2
a ako njegova dimenzija u stvari odgovara dimenziji gustoće energije i predstavlja energiju
jedinične mase fluida:
kg Nm J
m2 s−2 = m2 s−2 = = (7.5)
kg kg kg
Kako se ova gustoća izvodi iz brzine, radi se o dijelu energije koju fluid ima zbog brzine
kojom se giba (kinetička energija). Drugi član Bernoullijeve jednadžbe je:
71
72 GLAVA 7: STACIONARNO TEČENJE IDEALNOGA FLUIDA
p
(7.6)
ρ
koji po principu homogenosti takoder mora imati dimenzije gustoće energije:
Pa Nm−2 Nm J
−3 = −3 = = (7.7)
kgm kgm kg kg
pri čemu je upotrebljena osnovna dimenzija Newtona kao jedinice za silu:
N = kgms−2 (7.8)
Ovaj dio energije dolazi od tlaka u fluidu, pa pretstavlja tzv. unutarnju energiju fluida.
I na kraju, treći član je:
gz (7.9)
Dimenzija ovog člana je m2 s−2 kao i dimenzija prvoga člana pa se i kod njega očigledno
radi o gustoći energije. U ovom slučaju radi se o dijelu energije koju fluid ima zbog svojega
položaja u polju sile teže (tzv. potencijalna energija).
Pogledajmo sad cijelu Bernoullijevu jednažbu. Njezina lijeva strana zbroj je tri gustoće
različitih vrsta energije (kinetičke, unutarnje i potencijalne) a desna strana je konstana. Ova
konstanta je ukupna gustoća energije fluida, što znaći da je gustoća ukupne enrgije fluida
konstantna. Bernoullijeva jednadžba izriče zakon sačuvanja energije za nestlačivi fluid!
7.1 Ravnoteža u smjeru okomitom na strujnicu
dA
p v
α
Slika 7.1: Sile koje djeluju na česticu fluida u smjeru okomitom na strujnicu. Kod sta-
cionarnog tečenja ove sile se moraju medusobno uravnotežiti.
Kod stacionarnoga tečenja sile koje djeluju na česticu fluida okomito na strujnicu se
moraju medusobno uravnotežiti jer se strujnica u vremenu ne mijenja. Radi jednostavnosti
7.2: BERNOULLIJEVA JEDNADŽBA ZA IDEALNE TEKUĆINE 73
je na slici 7.1 pretpostavljeno strujno vlakno kvadratičnoga presjeka i strujna čestica u obliku
malena kvadra. Na bočne plohe strujne čestice djeluje tlak, centrifugalna sila i komponenta
sile teže u smjeru normale odgovarajuće plohe. Ako je tlak na donju plohu p, onda je tlak
na gornju plohu:
∂p
p+ dn (7.10)
∂n
Komponenta sile teže u smjeru normale plohe je dmg cos α, pa je ravnoteža sila za gornju
i donju plohu opisana sljedećim izrazom:
v2
!
∂p
pdA − p + dn dA + dm + dmg cos α = 0 (7.11)
∂n r
Kako je masa čestice fluida dm = ρdAdn izraz prelazi u:
∂p v2 ∂z
− dndA + dAdnρ − dAdnρg =0 (7.12)
∂n r ∂n
a nakon sredivanja ostaje:
v2
dpn = ρ dn − ρgdz (7.13)
r
Ukupna promjena tlaka okomito na smjer strujanja sastoji se od dva dijela (dva člana
desne strane jednadžbe), od kojih se prvi naziva dinamički doprinos, a drugi statički. Di-
namički doprinos promjeni tlaka dolazi od zakrivljenosti strujnice i s time povezane inerci-
jske centrifugalne sile. Statički doprinos je jednostavno promjena hidrostatičkoga tlaka zbog
promjene dubine u fluidu (dz). Kad strujanja nema, ili je strujnica ravna (r = ∞) dobije se
od prije poznata jednadžba hidrostatičke ravnoteže:
dpn = −ρgdz (7.14)

S druge strane, ako se strujanje odvija u horizontalnoj ravnini, nema promjene hidrostatskoga
tlaka pa drugi član isčezava:
v2
dpn = ρ dn (7.15)
r
Ova jednadžba naziva se jednadžba radijalne ravnoteže toka i od velike ja važnosti u 2D
proračunima tečenja. U slučajevima kad strujnice postanu koncentrične kružnice (vrtlozi)
ova jednadžba dodatno se pojednostavi:
v2
dpn = ρ dr (7.16)
r
7.2 Bernoullijeva jednadžba za idealne tekućine

Bernoullijeva jednadžbu za nestlačivi fluid pomnoži se s g:
v2 p
+ + z = z◦ (m) (7.17)
2g ρg
Lako se provjeri da svi članovi sad imaju dimenzije duljine. Shodno tome oni se nazivaju
visine:
v 2 /2g je brzinska visina

p/ρg je tlačna visina
z je geodetska visina
z◦ je visina energetskog horizonta (visina energetske linije)
Drugim riječima, zbroj brzinske visine, tlače visine i geodetske visine jednak je (kon-
stantnoj) visini energetskog horizonta. Nadalje, zbroj tlačne i geodetske visine naziva se
piezometarska visina. To je visina do koje se podiže tekućina u piezometru, pa ovaj
pojam ima veliko praktično značenje, jer se piezometarska visina može izravno mjeriti.
I ovaj oblik Bernoullijeve jednadžbe opisuje sačuvanje ukupne energije tekućine, iako je
on skriven (svi članovi imaju dimenziju dužine). No, spretnim raspisivanjem te dimenzije
nalazi se:
N J J
m=m = = G◦ = kg · 1 g (7.18)
N N G◦
Pojedini članovi predstavljaju dakle odgovarajuće energije izražene po težini jedinične
mase tekućine. Ovaj se oblik Bernoullijeve jednadžbe u praksi najčešće koristi jer se piezometarska
visina može jednostavno i izravno mjeriti, a slično je i sa ostalim visinama koje ulaze u ovaj
oblik Bernoullijeve jednadžbe. Kod korištenja Bernoullijeve jednadžbe za rješavanje prob-
lema u praksi promatraju se dvije pogodno odabrane točke na strujnici. Kako je i gustoća
tekućine i energetska vsina konstantna, raspisivanje Bernoullijeve jednadžbe za te dvije točke
i izjednačavanje lijevih strana daje praktični oblik Bernoullijeve jednadžbe:
v12 p1 v2 p2
+ + z1 = 2 + + z2 (7.19)
2g ρg 2g ρg
1 i 2 su bilo koje dvije točke na (istoj!) strujnici. U ovoj činjenici je sakriven i na-
jveći problem Bernoullijeve jednadžbe: ona vrijedi samo za jednu točno odredenu strujnicu,
a najčešće se ne zna točan tok te strujnice kroz prostor! Ovaj se problem u praksi zane-
maruje (inače se ne bi mogla koristiti Bernoullijeva jednadžba) a račun se radi sa srednjim
vrijednostima veličina koje u Bernoullijevu jednadžbu ulaze. Mnoštvo teoretskih i eksper-
imentalnih istraživanja pogreške koja se takovim načinom računanja radi pokazalo je da
najveću pogrešku unosi upotreba srednje vrijednosti brzine. Zato treba doći do približne
ocjene veličine te pogreške. Pritom se kreće od toka kinetičke energije kroz strujno vlakno:
dEk dm v22
= (7.20)
dt dt 2
pri čemu je protok mase opisan sa:
dm dV dAv
=ρ =ρ (7.21)
dt dt dt
spajanjem ove dvije jednadžbe izlazi:
dEk ρ
= v 3 dA (7.22)
dt 2
7.2: BERNOULLIJEVA JEDNADŽBA ZA IDEALNE TEKUĆINE 75
Za cijeli presjek toka ovaj izraz mora se integrirati preko površine presjeka toga toka:
d ρZ 3
(Ek ) = v dA (7.23)
dt 2 A
Provede li se li ovu integraciju sa srednjom vrijednosti brzine (koja je konstanta!) dobije
se:
d ρ
(Ēk ) = v̄ 3 A (7.24)
dt 2
matematički se može pokazati da je integral sa pravom vrijednošću brzine uvijek veći od
rezultata dobivenoga srednjom vrijednosti brzine:
Z
v 3 dA > v̄ 3 A (7.25)
A
a omjer koji opisuje razliku ova dva rezultata:
v 3 dA
R
A
α= >1 (7.26)
v̄ 3 A
naziva se Coriolissov koeficijent. Želi li se izbjeći pogreške nastale upotrebom srednjih
vrijednosti u Bernoullijevoj jednadžbi mora se njezine brzinske članove popraviti upotrebom
ovoga koeficijenta:
v2 p
α + + z = z◦ (7.27)
2g ρg
odnosno, u praktičnom obliku:
v12 p1 v2 p2
α1 + + z1 = α2 2 + + z2 (7.28)
2g ρg 2g ρg
što naravno pretpostavlja da je njegova vrijednost barem približno poznata. Ako nije,
ostaje da se pretpostavi δ = 1 i na neki drugi način pokuša ocijeniti učinjenu pogrešku.
U slučaju kad se strujanje zaustavi Bernoullijeva jednadžba prelazi u jednadžbu hidrostatske
ravnoteže:
p = ρg(z◦ − z) (7.29)
Slika 7.2 zorno prikazuje značenje pojedinih članova Bernoullijeve jednadžbe za idealne
tekućine. I energetska i geodetska visina mjere se od tzv. referentne ravnine koja se obično
postavlja kroz ili ispod najniže točke. Time je osigurano da su te visine u svim točkama prob-
lema pozitivne. Standardna referentna ravnina je ploha geoida koja predstavlja zamišljen
srednju razinu morske površine, a visine mjerene prema njoj nazivaju se nadmorske visine.
Kako je za idealnu tekućinu ukupna energija sačuvana, energetska linija je horizontalna, na
visini zo , sa koje počinje tok tekućine.
Kao što je to već napomenuto, za račun se uzima srednje vrijednosti veličina za os strujne
cijevi za koju se rješava Bernoullijeva jednadžba. Kako se hidrostatski tlak pojavljuje na
obje strane praktične Bernoullijeve jednadžbe, može ga se izražavati kao apsolutni ili kao
relativni tlak, jer se konstatna razlika medu njima krati, ali u tome se treba biti konzistentan.
Za rješavanje praktičnih problema koristi se praktični oblik Bernoullijeve jednadžbe za dvije
pogodno odabrane točke na osi strujne cijevi (slika 7.3). Prva se točka obično bira tako da se
energetska linija
piezometarska linija
zo
0 0
Slika 7.2: Grafički prikaz Bernoullijeve jednadžbe za idealne tekućine. Sve visine vežu se za
os strujne cijevi.
1 2
zo
z1
z2
0 0
Slika 7.3: Grafički prikaz praktičnoga oblika Bernoullijeve jednadžbe za idealne tekućine.
Jednadžbu se postavlja za dvije točke (1 i 2) na osi strujne cijevi, odn. za odgovarajuće
ravnine presjeka toka, ravninama kroz te dvije točke.
za nju znaju vrijednosti svih relevantnih visina, pa se onda uz pomoć praktične Bernoullijeve
jednadžbe nalaze vrijednosti tih veličina u drugoj točki. Tu je često puta uz Bernoullijevu
jednadžbu potrebno koristiti i jednadžbu kontinuiteta, radi odredivanja srednje brzine toka
u drugoj točki. Cijeli se postupak u toku rješavanja postavljenoga problema često ponavlja
mnogo puta za različite točke toka.
Glava 8
Stacionarno tečenje realnoga fluida
U mnogim realnim situacijama nije moguće zanemariti viskoznost fluida koji teče. Zbog
viskoznosti dolazi do trenja izmedu čestica fluida i okolnih objekata, kao i izmedu poje-
dinih čestica fluida, što kao i kod trenja krutih objekata rezultira stvaranjem topline i
gubitkom dijela energije fluida. Mnogobrojni pokusi, uglavnom bazirani na originalnom
Newton-ovom pokusu pokazali su da se viskozna sila može prikazati kao umnožak tangenci-
jalnoga naprezanja i (tangencijalne) površine na koju to naprezanje djeluje:
Fvis = τ A (8.1)
U slučaju da se radi o čestici fluida, viskozna slika djeluje na njeno bočno oplošje dA =
dOds pa je viskozna sila opisana sa:
dFvis = τ dOds (8.2)

da bi gubitak energije zbog ove viskozne sile pretvorio u gubitak energetske visine, mora
se rad koji ta sila učini na putu ds podijeliti s težinom čestice ρgdV :
dFvis ds dFvis
dhvis = = (8.3)
ρgdAds ρgdA
Prema tome, posljedica viskoznosti fluida je gubitak energije fluida. Ovaj gubitak odvija
se u smjeru tečenja pa se energija realne tekućine uvijek smanjuje u smjeru u kojem se tok
odvija.
8.1 Bernoullijeva jednadžba za realne tekućine

Viskozne gubitke energije kod tečenja realnih tekućina najčešće se opisuje ukupnim gubitkom
nastalim izmedu dva presjeka toka, koji se, izražen kao gubitak energetske visine, dodaje
desnoj strani praktičnoga oblika Bernoullijeve jednadžbe:
v12 p1 v22 p2
+ + z1 = + + z2 + ∆H (8.4)
2g ρg 2g ρg
Ovaj gubitak uvijek je veći od nule (trenje uvijek pretvara dio raspoložive energije u
toplinu) pa je u presjeku 2 ukupna energetska visina tekućine smanjena za iznos gubitaka
∆H. kod realnih tekućina ukupna energija tekućine se u smjeru toka stalno
77
78 GLAVA 8: STACIONARNO TEČENJE REALNOGA FLUIDA
1 2 ∆H
zo
E
z
z1
z2
0 0
Slika 8.1: Grafički prikaz praktičnoga oblika Bernoullijeve jednadžbe za realne tekućine.
Ukupni gubici energije nastali izmedu presjeka 1 i 2 opisuju se smanjenjem energetske visine
za visinu gubitaka ∆H.
smanjuje!. Gore navedeni oblik Bernoullijeve jednadžbe naziva se Bernoullijeva jednadžba

za realne tekućine.
8.1.1 Odredivanje gubitaka

Bernoullijeva jednadžba za realne tekućine omogućava nam i praktično odredivanje gubitaka.
Pritom se mora osigurati da je tečenje stacionarno (=konstantan protok kroz cjevovod). Na
mjestima 1 i 2 se prvo izmjeri piezometarske visine hp :
!
p
hp = z + (8.5)
ρg
Nakon toga se pomoću jednadžbe kontinuiteta odredi srednje brzine toka na tim mjestima
(uz pretpostavku da je poznat protok kroz cjevovod, a koji se lako može izmjeriti):
v1 A1 = v2 A2 = Q (8.6)
a onda se, uz pomoć Bernoullijeve jednadžbe za realne tekućine, odredi gubitak energetske
visine:
v12 v2
! !
p1 p2
∆H = + + z1 − 2 + + z2 (8.7)
2g ρg 2g ρg
jednadžbu (8.7)može se pojednostaviti uvrštavanjem izmjerenih piezometarskih visina:
v12 v2
! !
∆H = + hp1 − 2 + hp2 (8.8)
2g 2g
Kod stvarnih mjerenja ove vrste najčešće se koriste cijevi konstantnoga presjeka, jer je
u tom slučaju srednja brzina toka svugdje jednaka, a gubici se nalaze vrlo jednostavno kao
razlika izmjerenih piezometarskih visina:
8.1: BERNOULLIJEVA JEDNADŽBA ZA REALNE TEKUĆINE 79
∆H = hp1 − hp2 (8.9)

Gubitak energetske visine izražen po jedinici duljine toka naziva se energetski gradijent
ili energetski pad:
∆H
Ie = (8.10)
l
gdje je l dužina toka na kojoj nastaje gubitak h1,2 . Slično, gubitak piezometarske visine
izražen po jedinici duljine toka naziva se piezometarski gradijent (pad) ili hidraulički
gradijent:
hp1 − hp2
Ip = = tan α (8.11)
l
koji se često puta izražava i kao tangens kuta nagiba piezometarske linije prema horizon-
tali (α).
80 GLAVA 8: STACIONARNO TEČENJE REALNOGA FLUIDA
Glava 9
Tečenje kroz cijevi
9.1 Reynoldsov pokus
Slika 9.1: Reynoldsov pokus. U tok tekućine (plavo) u horizontalnoj cijevi ubacuje se tanka
struja obojene tekućine (crveno). Položaj mjesta ubacivanja na presjeku cijevi može se mijen-
jati pomicanjem sustava za ubacivanje. Brzina tečenja regulira se otvaranjem ili zatvaranjem
ventila na kraju cijevi.
Teorijsko proračunavanje viskoznih gubitaka se pokazalo izuzetno kompleksnim, i mnogi

problemi ni do danas nisu riješeni na zadovoljavajući način. Zbog toga se ovaj dio mehanike
fluida i danas oslanja na rezultate iscrpnih pokusa i empirijske jednadžbe izvedene na osnovi
njih. Praktične probleme tečenja realnih tekućina i danas najbolje ilustrira Reynoldsov pokus
koji je prvi ukazao na promjenjivu prirodu tečenja, u ovisnosti o njegovoj brzini. Pokus je
u osnovi vrlo jednostavan (v. sliku 9.1). U tok tekućine u dugoj, horizontalnoj i, radi
mogućnosti opažanja, prozirnoj cijevi na njegovom se početku ubacuje tanki mlaz obojene
tekućine. Protok se regulira otvaranjem i zatvaranjem ventila na kraju cijevi, a konstantni
ulazni tlak osigurava se održavanjem konstantne razine tekućine u rezervoaru. Tanki mlaz
obojene tekućine slijedi strujnicu na koju je ubačen i omogućava praćenje njezinoga oblika
po dužini cijevi.
81
82 GLAVA 9: TEČENJE KROZ CIJEVI
Kod malih brzina tečenja pokus je dao očekivani rezultat: strujnica je ravna i paralelna
s osi cijevi. Njezin oblik ne ovisi o položaju strujnice unutar presjeka cijevi (slika 9.2).
Slika 9.2: Kod malih brzina tečenja Reynoldsov pokus pokus pokazuje da je strujnica ravna
i paralelna s osi cijevi. Njen oblik ne ovisi o položaju strujnice unutar presjeka cijevi.
Slika strujnica nadalje pokazuje da se čestice tekućine medusobno ne miješaju već teku
jedna pored druge. Preslikano na kružni presjek cijevi, tekućina teče u slojevima (lamelama),
pa se ovakav tok naziva laminarni tok.
No, već i sa malim povećanjem brzine toka strujnica u blizini osi cijevi postaje nestabilna
i počinje titrati, tj. mijenjati svoj položaj u vremenu (v. sliku 9.3). Pri tome slika strujanja
u blizini stijenke cijevi i dalje ostaje nepromijenjena, tj. laminarna (v. sliku 9.4). Vremenska
promjenjivost strujnice ukazuje na to da tok više nije stacionaran, o čemu će kasnije biti više
riječi. Ovaj način tečenja naziva se prijelazni režin (prijelazni tok).
Slika 9.3: Kod nešto većih brzina tečenja strujnica u blizini osi cijevi postaje nestabilna i
počinje mijenjati svoj oblik i položaj unutar toka.
9.1: REYNOLDSOV POKUS 83
Slika 9.4: Istovremeno, strujnice u blizini stijenke cijevi i dalje ostaju nepromijenjene.
Daljnje povećavanje brzine izaziva sve brže promjene oblika strujnice i to u cijelom pres-
jeku toka (v. slike 9.5 i 9.6). Vrlo brzo, u smjeru toka, strujnica se gubi i tekućina je jedno-
liko obojena što nam govori da dolazi do medusobnog miješanja čestica tekućine. Detaljniji
pokusi, uz upotrebu brzih kamera i posebnih tehnika praćenja čestica tekućine, pokazuju da
u toku postoje jaka vrtloženja, pa se ovaj način tečenja naziva vrtložni ili turbulentni
tok.
Slika 9.5: Kod još većih brzina strujanja dolazi do jakoga i brzog promjena oblika strujnice
i vrlo brzo i do potpunoga miješanja tekućine.
Na osnovi mnogo pokusa sa cijevima različitih promjera i uz različite brzine tečenja,

Reynolds je empirijski ustanovio da je slika tečenja dva različita toka praktički ista, ako je
omjer umnoška brzine i promjera cijevi sa koeficijentom viskoznosti tekućine za oba toka isti.
Taj se omjer danas naziva Reynoldsov broj i definiran je kao:
Slika 9.6: Slika miješanja je kod većih brzina ista u cijelom presjeku cijevi, sve do njezine
stijenke.
vd
Re = (9.1)
ν
Rezultati pokusa su nadalje pokazali da je tok laminaran ako je Re < 2320, da je u
prijelaznom režimu ako je Re ∼ 2320, te da je vrtložan ako je Re veći od 2320. Za cijevi čiji
presjek nije okrugao, koristi se tzv. hidraulički radijus koji je definiran kao omjer presjeka
toka i opsega tog presjeka (v. sliku 9.7):
O
Slika 9.7: Hidraulički radijus cijevi proizvoljnoga oblika presjeka omjer je površine presjeka
unutarnjeg otvora cijevi i njegovoga opsega.
A
Rh = (9.2)
O
9.2: GUBICI U CJEVOVODU 85
Za okruglu cijev je hidraulički radijus jednak polovici fizičkoga polumjera cijevi, o čemu
itekako treba voditi računa! Ova nespretna razlika posljedica je povijesnog razvoja struke
i danas ju je praktički nemoguće ispraviti. Kod upotrebe stručne literature treba pripaziti
jer manji broj autora Reynoldsov broj nestandardno definira tako da hidraulički radijus
okrugle cijevi bude jednak njenom fizičkom polumjeru. U ovom tekstu koristi se isključivo
standardna definicija Reynoldsovog broja i hidrauličkog polumjera.
R2 π R
Rh = = (9.3)
2Rπ 2
9.2 Gubici u cjevovodu

Cjevovod je sklop cijevi, ventila, račvi i ostalih elemenata cijevne armature kroz koji teče
tekućina. I nadalje ćemo se držati zahtjeva da je tok kroz cjevovod stacionaran a tekućina
nestlačiva. Prvi korak u teoretskoj analizi gubitaka u cjevovodu bit će analiza jednadžbe za
gubitke izvedene iz Bernoullijeve jednadžbe:
α1 v12 − α2 v22 p1 − p2
∆H = + + (z1 − z2 ) (9.4)
2g ρg
Ako Coriollisov koeficijent ne ovisi o brzini, što je ispunjeno u najvećem broju stvarnih
situacija, prvi je član ove jednadžbe u potpunosti odreden geometrijom cjevovoda (preko
jednadžbe kontinuiteta!), pa on ne može biti izvor gubitaka. Gubici se dakle moraju manife-
stirati u smanjenju sume zadnja dva člana, tj. u smanjenju piezometarske visine. To postaje
još očitije ako se ograničimo na analizu cijevi konstantnoga promjera. Brzine su tada svugdje
iste, pa se jednadžba gubitaka pojednostavi na:
p1 − p2
∆H = + (z1 − z2 ) = hp1 − hp2 (9.5)
ρg
Kod mjerenja otpora u cijevima, one se najčešće postavljaju vodoravno, pa i zadnji član
otpada:
p1 − p2
∆H = (9.6)
ρg
Gubici zbog viskoznosti strujanja u cjevovodu dovode do pada hidrostatskoga tlaka u sm-
jeru strujanja. Vidjet ćemo kasnije da osiguravanje dovoljnoga tlaka na izlasku iz cjevovoda
(kod zadanoga maksimalnog protoka) jedan od najvažnijih zadataka konstruktora cjevovoda,
koji u najvećom mjeri odreduje dimenzije cijevnih elemenata.
Pogledajmo sad malo detaljnije tok u nekom malom dijelu horizontalne cijevi (v. sliku
9.8). Za česticu tekućine odabran je volumen omeden dvjema bliskim poprečnim presjecima
cijevi, razmaknutima za dl. Na česticu djeluju tlačne sile i sila viskoznoga trenja na stijenci
cijevi, pa je jednadžba ravnoteže sila:
pA = τ Odl + (p + dp)A (9.7)

što nakon sredivanja prelazi u izraz za smanjenje tlaka u cijevi:
O τ
−dp = τ dl = dl (9.8)
A Rh
p p+dp
τ
dl
Slika 9.8: Odabir čestice fluida za analizu viskoznih gubitaka u cijevi i sile koje na tu česticu
djeluju.
Kad bi se moglo odrediti iznos smičnoga naprezanja na stijenci cijevi τ , mogla bi se riješiti
jednadžbu (9.8). Pokazalo se da to uopće nije trivijalno, pa ćemo se poslužiti dimenzionalnom
analizom. Pretpostavi li se da je:
τ = f (ν, ρ, v, Rh ) (9.9)
na osnovi čega se dalje pretpostavi da je:
τ = kνρx v y Rhz (9.10)

Ovdje se dodatno pretpostavlja da je smično naprezanje proporcionalno koeficijentu
viskoznosti, inače bi se dobile tri dimenzione jednadžbe za četiri nepoznanice, što se ne
može jednoznačno riješiti. Raspisivanje dimenzionalne jednadžbe daje:
ML−1 T−2 = (L2 T−1 )(ML−3 )x (LT−1 )z (9.11)

a nakon sredivanja:
ML−1 T−2 = Mx L2−3x+y+z T−1−y (LT−1 )z (9.12)

Odatle se nalazi:
x = 1 y = 1 z = −1 (9.13)
i
νρv
τ =k (9.14)
Rh
Uz upotrebu hidrauličkog radijusa i Reynoldsovoga broja, odn. njihove veze
ν 4v
= (9.15)
Rh Re
9.2: GUBICI U CJEVOVODU 87
jedn. (9.14) postaje:
4 2 8k ρv 2
τ =k ρv = (9.16)
Re Re 2
Ovo se uvrsti u jednadžbu za pad tlaka (9.8), kojoj se promijeni predznak:
τ 8k ρv 2
dp = − dl = − dl (9.17)
Rh Rh Re 2
Integracijom ovoga izraza po duljini cijevi dolazi se do izraza za ukupni pad tlaka na toj
duljini:
l ρv 2
∆p = −λ (9.18)
4Rh 2
Ovdje se uvede konstanta:
32k
λ= (9.19)
Re
koja se naziva bezdimenzionalni koeficijent trenja (koeficijent otpora strujanju) u ravnoj
cijevi. Ako se ograničimo na okrugle cijevi, 4Rh = d, gdje je d fizički promjer cijevi, pa
jednadžba 9.8 postaje:
l ρv 2
∆p = −λ (9.20)
d 2
ili, izraženo u energetskim visinama:
l v2
∆H = λ (9.21)
d 2g
ovo je Darcy-Wiessbachova formula za gubitke u cijevima. Po analogiji sa njom, i
svi drugi gubici u dijelovima cjevovoda se prikazuju kao:
v2
∆H = ζ (9.22)
2g
gdje je ζ bezdimenzionalni koeficijent otpora (koeficijent gubitka energije) za odgovarajući
dio cjevovoda.
9.3 Laminarno tečenje kroz cijevi

Laminarno tečenje u stvarnosti se javlja samo kod vrlo malih brzina strujanja (gravitacijski
pobudena strujanja, ako brzina nije prevelika), strujanja u kapilarama, kroz tkanine i filtere,
kod procjedivanja podzemnih voda i kod tečenja viskoznih tekućina (med, lava, katran i
smole). U svim drugim slučajevima realni fluidi teku vrtložno.
Problem laminarnoga tečenja jedini se dade matematički u cijelosti točno opisati, pa se
rješenja problema za laminarno strujanje često koriste kao predlošci za rješavanje problema
u turbulentnom režimu. I ovdje će se analizu započeti od strujanja u cilindričnoj cijevi, ali
će se drugačije odabrati česticu fluida: uzet će se da ona ima oblik cilindra, koaksijalnoga s
osi cijevi i dužine l jednake razmaku dviju ravnina presjeka toka izmedu kojih se računaju
gubici (slika 9.9).
v p1 p2
l
1 2
Slika 9.9: Odabir čestice fluida za analizu viskoznih gubitaka kod laminarnoga tečenja kroz
cijev.
Tangencijalno naprezanje na bočnoj plohi čestice odredujemo uz pomoć Newtonovog

zakona za tangencijalno naprezanje:
dv
τ = ρν (9.23)
dy
Kako analizirani problem ima rotacionu simetriju s obzirom na os cijevi, naprezanje je isto
u svim točkama oboda cilindra koji predstavlja razmatranu česticu, pa je ukupna viskozna
sila na česticu:
Ft = τ A = 2πrlτ (9.24)
kao i prije, viskozna sila je u ravnoteži sa razlikom tlačnih sila na baze čestice:
Ft = Fp (9.25)
pri čemu je razlika tlačnih sila:
Fp = (p1 − p2 )AB = ∆pr2 π (9.26)

9.3: LAMINARNO TEČENJE KROZ CIJEVI 89
Izjednačavanje slika daje sljedeći izraz:
dv
∆pr2 π = 2πrlµ (9.27)
dy
koji nakon sredivanja postaje
dv
∆pr = lµ (9.28)
dy
r
R
y
Slika 9.10: Promjena koordinatnog sustava koja olakšava korištenje rotacione simetrije.
Da bi se olakšao daljnji račun, promijeniti će se koordinatni sustav, i to tako da se

ishodište spusti na donju stijenku cijevi. Kod toga x-koordinata ostaje nepromjenjena, a
veza izmedu nove y-koordinate i udaljenosti od osi cijevi je:
y =R−r dy = −dr (9.29)

Ovom promjenom koordinata izraz (9.28) postaje:
dv
∆pr = −2lµ (9.30)
dr
Njega će se upotrijebiti da se nade brzinu strujanja u ovisnosti o koordinati y, a da se to
postigne, prvo ga treba presložiti tako da se dobije izraz za derivaciju brzine:
dv ∆pr
=− (9.31)
dr 2lµ
koji se onda integrira preko površine presjeka toka, pri čemu se ne smije zaboraviti da je
brzina ista u svim točkama jednako udaljenim od osi cijevi (simetrija!):
∆p Z R−r ∆p 2
v=− rdr = (R − r2 ) (9.32)
2lµ R 4lµ
Ovo je Hagen-Poiseullov zakon raspodjele brzine za laminarno strujanje. Maksimalna
brzina je na osi cijevi (r = 0) i iznosi:
∆p R2
vmax = (9.33)
l 4µ
a odnos brzine na polumjeru r prema maksimalnoj brzini je kvadratičan:
2
v r

=1− (9.34)
vmax R
vmax
-R R r
Slika 9.11: Profil brzine kod laminarnoga tečenja kroz cilindričnu cijev.
Profil brzine je paraboličnoga oblika i prikazan je na slici 9.11. Kako je brzina u svim
točkama presjeka toka ovime poznata, može se naći i ukupni protok tekućine kroz cijev:
Z R
Q= 2πrvdr (9.35)
0
odnosno:
R2 ∆p
!
2
Q=R π (9.36)
8µl
Ranije se protok vezao za srednju brzinu:
Q = R2 πv̄ (9.37)
pa se izjednačavanjem nalazi:
Q ∆p R2
v̄ = = (9.38)
R2 π l 8µ
ili, jednostavnije:
vmax
v̄ = (9.39)
2
9.3: LAMINARNO TEČENJE KROZ CIJEVI 91
Omjer srednje i maksimalne brzine naziva se koeficijent brzine β:
v̄
β= = 0, 5 (9.40)
vmax
i za laminarno tečenje β = 0, 5. Iz brzine možemo točno odrediti i Coriollisov koeficijent
δ:
v 3 dA
R
A
α= =2 (9.41)
v̄ 3 A
i očigledno je da se on kod laminarnoga strujanja ne smije zanemariti. Na kraju se
okretanjem izraza za srednju brzinu nalazi i viskozni gubitak:
l
∆p = 8µv̄ (9.42)
R2
ili, izražen kao gubitak energetske visine:
l v̄
∆h = 2
8ν (9.43)
R g
Usporedivanjem ovog izraza s općim izrazom za viskozne gubitke u cijevima (9.20) dolazi
se do izraza za bezdimenzionalni koeficijet trenja za laminarno tečenje u cijevima:
64
λlam = (9.44)
Re
U slučaju proizvoljnog oblika presjeka cijevi dolazi se do sličnih relacija, a opći laminarni
koeficijent trenja može se izraziti kao:
λlam = ϕλlam,cijev (9.45)
gdje konstanta ϕ ovisi o geometrijskom obliku presjeka cijevi. Primjerice za cijevi pra-
vokutnoga presjeka koeficijent ϕ prikazan je na slici 9.12, koeficijenti za neke posebne
slučajeve tabelirani su u tablici 9.1.
Tablica 9.1: Konstanta ϕ općega laminarnog koeficijenta trenja za razne oblike pravokutnoga
presjeka cijevi.
slučaj ϕ
kružni presjek 1
paralelne ploče 1,5
kvadratni presjek 0,89
pravokutni presjek 1:0,44 1,00
1,6
1,5
1,4
1,3
ϕ
1,2
1,1
0,9
0,8
0 0,2 0,4 0,6 0,8 1
b/a
Slika 9.12: Konstanta ϕ općega laminarnog koeficijenta trenja za različite oblike pra-
vokutnoga presjeka cijevi. a i b su stranice presjeka, a konstanta općega laminarnog ko-
eficijenta trenja ovisi samo o njihovom omjeru, a/b.
Llam
Slika 9.13: Formiranje laminarnoga profila brzine na ulazu u cijev.
9.3.1 Duljina formiranja laminarnoga toka

Laminarni (parabolični) profil brzine ne uspostavlja se odmah na mjestu ulaska tekućine u
cijev, već je za njegovo formiranje potrebna odredena dužina toka. Pokusima je odredeno
da je ta dužina približno:
Llam = 0, 065dRe (9.46)

9.4: VRTLOŽNO (TURBULENTNO) TEČENJE KROZ CIJEVI 93
9.4 Vrtložno (turbulentno) tečenje kroz cijevi
Slika 9.14: Kod vrtložnog toka brzina se u svakoj točki toka nepravilno mijenja i po iznosu
i po smjeru. Zato se umjesto trenutne brzine v, koristi njena srednja vrjednost u vremenu,
v̄. Vrtložni je tok u svojoj biti nestacionaran.
Tečenje u prirodi obično se odvija s tako velikim brzinama da je tok uglavnom vrtložan.
Primjerice za vodu koja teče kroz vodovodne cijevi, prijelaz iz laminarnoga u vrtložni režim
toka dogada se već kod brzina od oko 0,1 cms−1 (cijev promjera 25 mm). Veliki problem
pri analizi vrtložnoga režima tečenja predstavlja nepostojanje stalnih strujnica, što zorno
pokazuje i ranije opisani Reynoldsov pokus. Strujnice kod vrtložnoga toka su nepravilne,
vremenski promjenjive, te medusobno izmiješane i zapetljane. To praktički onemogućava
analitičko rješavanje jednadžbi koje opisuju vrtložni režim toka. Da bi se ipak moglo doći
do kakvih-takvih zaključaka o ponašanju fluida u ovom režimu, koristi se vremensko usred-
njavanje fizikalnih veličina koje taj tok opisuju. Tako se umjesto trenutne vrijednosti brzine
u nekoj točki toka (slika 9.14) koristi vremenski usrednjena brzina:
¯ 1ZT
~v = ~v dt (9.47)
T 0
odnosno, po komponentama:
1 RT
v¯x = T 0 vx dt
1 RT
v¯y = T 0 vy dt (9.48)
1 RT
v¯z = T 0 vz dt
Usrednjavanje po vremenu uklanja vremensku ovisnost usrednjene veličine, (srednja vri-
jednost ne ovisi o vremenu!) pa tako nestacionarni problem prelazi u stacionarni (slika 9.15).
Naravno, kod korištenja srednjih vrijednosti gubi se informacija o trenutnim vremenskim (ili
prostornim vrijednostima, ako se usrednjavanje vrši preko prostornih dimenzija) vrijednos-
tima usrednjene veličine, što uglavnom nije od presudne važnosti. Kod proračuna nekoga
cjevoda uglavnom nas zanima protok koji taj cjevovod mora omogućiti, za što su dovoljne
srednje vrijednosti brzine, a trenutne brzine toka u pojedinim točkama toka nisu bitne.
vx vx vx
t=t1 t=t2 usrednjeno
Slika 9.15: Trenutni profil brzine po presjeku toka (radi jednostavnosti prikazana je samo
x-komponenta brzine) vremenski je promjenjiv. Usrednjavanjem se dolazi do srednje vri-
jednosti brzine, a kaže se da je vrtložni tok stacionaran ako je profil te srednje vrijednosti
konstantan.
Problem vrtložnoga tečenja svodi se dakle na potrebu da se pronade raspodjela srednje

vrijednosti brzine na površini presjeka toka. Pogledajmo stoga jednu česticu fluida u blizini
stijenke cijevi (slika 9.16).
vx(y2)
y2 vx(y1)
y vx(y1)
y1
x
Slika 9.16: U vrtložnom toku čestica fluida ima i komponente brzine okomite na smjer toka.
Na slici je prikazana jedna čestica u trenutku kad ju vrtloženje nosi od stijenke cijevi prema
njezinoj sredini.
Kao prvo, postavit će se koordinanti sustav tako da mu x-os pokazuje u smjer toka,
paralelno sa stijenkom cijevi, te da y-os pokazuje prema osi cijevi. Ishodište će se staviti na
samu stijenku cijevi. Nakon toga odabere se neka proizvoljna čestica fluida u blizini stijenke
cijevi, na udaljenosti y1 od nje. Neka ta čestica ima x-komponentu brzine v¯x (y1 ). Vrtlog će
nakon nekoga vremena tu česticu odnijeti na udaljenost y2 od stijenke cijevi. Brzina toka na
toj udaljenosti od stijenke cijevi veća je jer se čestica sad nalazi bliže osi cijevi. Uz pomoć
razvoja u red brzinu na ovom mjestu povezujemo sa brzinom na mjestu sa kojeg je čestica
krenula:
dv¯x
v¯x (y2 ) = v¯x (y1 ) + ∆y (9.49)
dy
9.4: VRTLOŽNO (TURBULENTNO) TEČENJE KROZ CIJEVI 95
gdje je:
∆y = y2 − y1 (9.50)
Zbog inercije čestica teži zadržavanju svoje početne brzine, pa je sporija od okolnoga
fluida. Naravno da će se razlika brzine poništiti zbog djelovanja viskoznih sila, pa će čestica
biti ubrzana na brzinu okolnog fluida. Pri tome okolni fluid to ubrzanje osjeća kao silu koja
se odupire njegovom toku. U idućem će se koraku pokušati odrediti iznos te sile.
Neka je y-komponenta brzine koja promatranu česticu nosi prema sredini toka vy . Ako
na mjestu gdje se čestica nalazi tok se presiječe ravninom okomitom na y-os, čestica će zbog
postojanja y-komponente brzine proći kroz tu ravninu. Ako na taj način u nekom kratkom
vremenu dt kroz tu ravninu prema osi cijevi prode masa fluida dmy , maseni protok kroz tu
ravninu (dakle protok u y-smjeru) će biti:
dmy
dQM = = dAv¯y ρ (9.51)
dt
Zbog ubrzavanja na brzinu vx (y2 ) dolazi do promjene količine gibanja:
d(mv) dmy
= dF = [v¯x (y2 ) − v¯x (y1 )] (9.52)
dt dt
No, iz jednadžbe (9.49) se vidi da je razlika brzina na desnoj strani upravo jednaka:
dv¯x
v¯x (y2 ) − v¯x (y1 ) = ∆y (9.53)
dy
pa je nastala sila jednaka:
dv¯x
dF = dAv¯y ρ∆y (9.54)
dy
Tangencijalno naprezanje koje zbog ove sile nastaje odreduje se dijeljenjem sile sa površinom
na kojoj ona djeluje:
dF dv¯x
τturb = = v¯y ρ∆y (9.55)
dA dy
Nadalje, zbog zakona kontinuiteta (sačuvanja mase), mora ukupni tok u y-smjeru isčeznuti,
što znači da se na nekim mjestima u toku fluid u y-smjeru giba i od osi cijevi prema stijenci.
Rezultati mnoštva pokusa pokazuju da su kod vrtložnih gibanja putanje čestica fluida pri-
bližno kružne, pa tako istovremeno na jednom mjestu vrtloga neka masa fluida ide prema
stijenci, a na drugoj strani vrtloga ista masa fluida se udaljava od nje. Ako je gibanje
kružno, srednje vrijednosti x i y komponenti brzine su jednake (radi se sa apsolutnim vri-
jednostima komponenti), pa se pretpostavi da to približno vrijedi i za općenitiji slučaj. Ova
pretpostavka omogućava da se nade srednja vrijednost brzine v¯y . Da bi se vidjelo kruženje
čestice u vrtloženju, mora se gibati zajedno sa fluidom, dakle brzinom vx (y1 ). To znači da je
srednja vrijednost x-komponente brzine kruženja jednaka v¯x (y2 ) − v¯x (y1 ), a po prethodnim
zaključcima je ona jednaka srednjoj vrijednosti y-komponente brzine:
dv¯x
v¯y = v¯x (y2 ) − v¯x (y1 ) = ∆y (9.56)
dy
S pomoću ovog izraza može se eliminirati y-komponentu brzine iz razmatranja, pa izraz

za tangencijalno naprezanje postaje:
!2
2 dv¯x
τturb = ρ(∆y) (9.57)
dy
Kako će se od sada pa do kraja ovog računa upotrebljavati isključivo srednje vrijednosti
brzina, ispustit će se oznaku za usrednjavanje da bi jednadžbe bile preglednije. Drugim
riječima, simbol v će od sada označavati srednju brzinu (vremenski usrednjenu, a ona se i
dalje može mijenjati preko presjeka toka).
Razmatranje se nastavlja uzimajući u obzir gornju napomenu. Kao prvo, umnožak:
!
dvx
∆y = vtg (9.58)
dy
ima dimenziju brzine i naziva se prividna brzina tangencijalnoga naprezanja. Priv-
idna zato, što se ne radi o nekoj izravno mjerljivoj brzini, već o matematičkoj konstrukciji
koja ima dimenziju (a donekle i ulogu) brzine kod razmatranja tangencijalnoga naprezanja
u slučaju vrtložnoga toka. Izraz za tangencijalno naprezanje postaje:
2
τturb = ρvtg (9.59)
Iako izgleda da se riješio problem tangencijalnoga naprezanja, to je samo na prvi pogled
tako. Još uvijek se naime ne zna vrijednost ∆y koja odreduje iznos prividne brzine tangen-
cijalnoga naprezanja. Teoretski se ovu veličinu nije uspjelo odrediti, pa se mora posegnuti za
rezultatima pokusa, koji se obično izražavaju u obliku tzv. iskustvenih (empirijskih) for-
mula. Iskustvene formule su funkcionalne ovisnosti fizikalnih veličina dobivene traženjem
funkcija i njihovih koeficijenata koje najbolje odgovaraju eksperimentalno dobivenim po-
dacima. One dobro opisuju opaženo, ali nemaju teorijske podloge pa se ne zna sve fizikalne
zakonitosti i procese koji do njih dovode. No, za praktičnu upotrebu, posebno u tehničkim
znanostima, iskustvene formule su vrlo korisne i često puta nezaobilazne. Da se vratimo
našem problemu, jedna od najčešće korištenih iskustvenih relacija za prividnu brzinu tan-
gencijalnoga naprezanja je Prandtlova relacija:
∆y = ky (9.60)
pri čemu je pokusima utvrdeno da se k uglavnom kreće izmedu 0,36 i 0,42. U teorijskim
računima stoga se uglavnom koristi vrijednost k = 0, 40 (1/k = 2, 5) pa će se i ovdje koristiti
tu vrijednost.
9.5 Profil brzine kod vrtložnog toka

Kombiniranjem Prandtlove relacije (9.60) i izraza za prividnu brzinu tangencijalnoga naprezanja
(9.58) dobije se:
dv
vtg = ky (9.61)
dy
što preslagivanjem i upotrebom vrijednosti k = 0, 40 daje:
dv
= 2, 5vtg (9.62)
dy
9.5: PROFIL BRZINE KOD VRTLOŽNOG TOKA 97
odnosno, nakon integracije:

v
= 2, 5 ln y + C (9.63)
vtg
Nažalost, detaljnija analiza gornje jednadžbe pokazuje da ona ne može biti točna. Naime
za stijenku cijevi (y=0!) gdje brzina toka mora biti jednaka nuli, gornji izraz daje beskonačnu
brzinu i to u negativnom smjeru! Problem je u tome da se tijekom dosadašnjege razmatranja
radilo kao da turbulentni tok postoji sve do same stijenke. I pokusi i fizikalni argumenti
govore nam da to ne može biti točno. Naime zbog viskoziteta se fluid na stijenci ”lijepi” za
nju, pa uz samu stijenku brzina toka mora biti jako mala, što znači da će tečenje uz stijenku
biti laminarno (Reynoldsov broj je uz stijenku vrlo malen). Tek sa udaljavanjem od stijenke
može se očekivati da će povećanje brzine dovesti do postupnog razvoja vrtložnoga toka, što
se detaljnim pokusima zaista i potvrdilo. Stvarna je situacija ilustrirana na slici 9.17.
vrtložni profil
v vrtložni tok
C
laminarni profil
zona miješanja
A
granični laminarni sloj
yo y
Slika 9.17: Odredivanje brzine vrtložnoga toka u blizini stijenke cijevi.
Uz samu stijenku, prema tome, uvijek postoji sloj fluida koji teče laminarno. Taj sloj
naziva se granični laminarni sloj. Izvan tog sloja strujanje lagano prelazi u vrtložno, unutar
sloja koji se naziva zona miješanja, a tek izvan nje postoji potpuno formiran vrtložni tok. U
laminarnom graničnom sloju profil brzine je paraboličan, ali se može aproksimirati pravcem,
jer je debljina graničnog sloja daleko manja od polumjera cijevi. S druge strane, u vrtložnom
dijelu toka profil brzine je logaritamski. Taj profil u blizini stijenke siječe y-os u točki yo
u kojoj vrtložna brzina isčezava. Rješenje problema sa negativnim vrijednostima koje uz
stijenku daje izraz (9.63) je da od stijenke do točke B, u kojoj se ova dva profila brzine
sijeku, koristi laminarni profil brzine, a od točke B pa sve do osi cijevi vrtložni. U stvarnosti
je taj prijelaz postupan (nema loma u profilu brzine koji u ovom modelu imamo u točki B)
i prikazan je crtkanom krivuljom koja ide od točke A do točke C. Za račun je pretpostavka
ipak dovoljno dobra, pe se neće ići u dodatnu komplikaciju konstrukcije glatke krivulje koja
povezuje točke A i C. Iz činjenice da izraz (9.63) isčezava u točki yo odredi se konstanta
integracije:
C = −2, 5 ln y◦ (9.64)
pa je:
v y
= 2, 5 ln (9.65)
vtg y◦
Ni točku yo nije moguće odrediti teorijski, pa se opet mora upotrijebiti iskustveni izraz
za nju. Tako je za cijevi s glatkim stijenkama (stijenke se smatra glatkima ako je njihova
hrapavost toliko mala da ne utječe na tok u cijevi, o čemu će biti više riječi nešto kasnije)
yo dan približnim izrazom (autor: Nikuradze):
0, 108ν
y◦ ≈ (9.66)
vtg
Tu je ν kinematički koeficijent viskozosti fluida. Izraz za brzinu time postaje:
v yvtg
= 2, 5 ln + 5, 56 (9.67)
vtg ν
a nepoznata je još brzina tangencijalnoga naprezanja. Da se nekako dode do nje, označi
se prvo maksimalna brzina toka sa vmax . Kako se zna da je brzina toka maksimalna u osi
cijevi (tj. za y = R, gdje je R polumjer cijevi) može se iz izraza (9.67) napisati:
Rvtg

vmax = vtg 2, 5 ln + 5, 56 (9.68)
ν
yvtg

v = vtg 2, 5 ln + 5, 56 (9.69)
ν
Oduzimanjem (9.69) od (9.68) dolazi se konačno do formalnog izraza za profil brzine (u
kojem je vtg još nepoznat):
R
v = vmax − 2, 5vtg ln (9.70)
y
I ovaj izraz ima problem da uz stijenku cijevi brzina ide u minus beskonačno. No, kako
je točka (yo ) u kojoj brzina vrtložnoga strujanja postaje nula vrlo blizu stijenci cijevi, to će
se u idućem koraku zanemariti. Uz pomoć ovog izraza za brzinu formalno će se izračunati
protok kroz cijev, pri čemu se treba ograničiti na cijev kružnoga presjeka. U tom je slučaju
protok kroz cijev:
Z R
Q = 2π v(R − y)dy (9.71)
0
Uvrštavanjem izraza za brzinu (9.70) i integracijom konačno je:
15vt g

2
Q = πR vm ax − (9.72)
4
Srednja brzina tečenja (u ovom slučaju brzina toka usrednjena preko površine presjeka
cijevi!) nalazi se iz definicije protoka:
Q
v̄ = = vmax − 3, 75vtg (9.73)
A
Gubici i koeficijent trenja cijevi vezani su izrazom (jedn. 9.18):
9.5: PROFIL BRZINE KOD VRTLOŽNOG TOKA 99
l ρv 2
∆p = −λ (9.74)
4Rh 2
No s druge strane, gubici i smično naprezanje na stijenci takoder su u vezi preko (9.8):
O τ
−dp = τ dl = dl (9.75)
A Rh
pa uz ograničenje za okrugli presjek cijevi (uz pomoć kojega se došlo i do izraza za srednju
brzinu!) je :
τ
λ=8 (9.76)
ρv̄ 2
Ukupno naprezanje na stijenci cijevi, τ , zbroj je naprezanja u laminarnom sloju i napreza-
nja u vrtložnom dijelu toka. No, kako je laminarni sloj vrlo tanak, a brzine u njemu
male, može se doprinos laminarnoga naprezanja zanemariti i ukupno naprezanje izjednačiti
s vrtložnim naprezanjem. Uz ovu pretpostavku i definiciju prividne brzine tangencijalnoga
naprezanja (9.58) dolazi se konačno i do izraza za prividnu brzinu tangencijalnoga naprezanja:
√
vtg = 0, 353v̄ λ (9.77)
Pomoću ovoga izraza relacije konačno se može naći veza izmedu srednje i maksimalne
brzine:
vmax
v̄ = √ (9.78)
1 + 1, 326 λ
te koeficijent brzine:
v̄ 1
β= = √ (9.79)
vmax 1 + 1, 326 λ
Coriollisov koeficijent:
α = 1 + 2, 7λ (9.80)
a na kraju i profil brzine kod vrtložnoga strujanja kroz cijev:
√ y

v = v̄ 1 + λ 1, 326 + 2, 04 log (9.81)
R
Provjera pokusima pokazuje da ovaj teorijski profil odgovara onom koji se opaža u
stvarnosti, a uz manje promjene koeficijenata slaganje je još bolje:
√ y

v = v̄ 1 + λ 1, 435 + 2, 15 log (9.82)
R
Napominje se da male korekcije koeficijenata popravljaju netočnosti koje su se u teoret-
skom računu napravile zanemarivanjem malih doprinosa i aproksimacijama pojedinih izraza
iskustvenim formulama.
Preko raspodjele brzine, protoka i veze prosječne i maksimalne brzine vrtložnoga toka
dolazi se i do izraza za koeficijent trenja glatke cijevi (glatkoća stijenke je bila jedna od
pretpostavki pod kojima su se izvele sve dosadašnje formule!):
 q 
1 Re λg
q = 2 log   (9.83)
λg 2, 51
Ovo je tzv. Prandtl-Karmanova formula. Njezin veliki nedostatak je da se mora rješavati

iterativno, pa se u praksi često puta zamjenjuje jednostavnijom Blasiusovom formulom:
− 14
λg = 0, 3164Re (9.84)
koja vrijedi ako je Re < 105 . Uvrstimo li Blasiusovu formulu u izraz za profil brzine
(9.81), dobija se vrlo jednostavan izraz za profil brzine:
1
y

7
v = vmax (9.85)
R
vmax
-R R r
Slika 9.18: Karmanov 1/7-ki profil brzine. Za usporedbu je crtkan naznačen i parabolični
profil laminarnoga strujanja.
Ovaj izraz za profil brzine naziva se i Karmanov 1/7-ki zakon. On je prikazan na slici
(9.18). U usporedbi s laminarnim tokom, može se odmah zaključiti da je profil brzine
vrtložnoga toka znatno ravniji, tj. u najvećem dijelu presjeka brzina toka vrlo malo odstupa
od maksimalne, a naglo se smanjuje tek u blizini stijenke cijevi. Upotrebom Karmanova
zakona može se dobiti i jednostavnije izraze za koeficijent brzine i Coriolissov koeficijent:
βg ≈ 0, 84 ± 0, 04 αg ≈ 1 (9.86)
Prema tome kod vrtložnog toka Coriolissov koeficijent u Bernoullijevoj jednadžbi slo-
bodno se može zanemariti. Napominje se da je za formiranje vrtložnog toka, slično kao i kod
laminarnog toka, potrebna odredena dužina toka. Za vrtložni tok pokusima je ustanovljeno
da je ona obično 25 do 40 promjera cijevi kroz koju se tok odvija:
Lturb ≈ 25d − 40d (9.87)

9.6: HIDRAULIČKA HRAPAVOST I HIDRAULIČKA GLATKOST 101
9.6 Hidraulička hrapavost i hidraulička glatkost
llam
e
Slika 9.19: Kod hidraulički glatke cijevi neravnine (hrapavost) stijenke (e) znatno su manje
od debljine graničnoga laminarnog sloja (llam ).
Stijenka cijevi nikada nije idealno glatka, već posjeduje manju ili veću hrapavost. Ova hra-
pavost posljedica je načina izrade cijevi a najviše ovisi o materijalu stijenke. Kod cijevi koje
su dugo u upotrebi korozija i abrazija stijenke može znatno promijeniti hrapavost stijenke.
Ako je debljina graničnoga laminarnog sloja dovoljno velika, turbulenta jezgra toka neće
osjetiti posljedice te hrapavosti. U takvom slučaju kaže se da je cijev hidraulički glatka
(slika 9.19). Pokusi pokazuju da debljina graničnoga laminarnog sloja ovisi o Reynoldsovom
broju i redovito se smanjuje s njegovim povećanjem. Tako je pokusima na glatkim cijevima
ustanovljeno da je debljina graničnog laminarnog sloja približno dana sljedećim izrazom:
d
llam = 6, 3 7 (9.88)
Re8
gdje je d promjer cijevi. Tipična veličina hrapavosti stijenke različitih vrsta cijevi dana
je u tablici 9.4.
Pokusi s hrapavim cijevima znatno su teži jer hrapavost stijenke može imati različite
oblike. Zbog toga se čak i kod iste visine neravnina stijenke rezultati mogu znatno razlikovati,
ovisno o tome kako te neravnine izgledaju, te kako su rasporedene po stijenci cijevi. No
opći je zaključak vidljiv i iz formule (9.88): s povećanjem Reynoldsovog broja (što za danu
cijev znači povećanje brzine toka), debljina graničnoga laminarnog sloja se smanjuje. To
znači da će se kod neke brzine debljina graničnoga laminarnog sloja toliko smanjiti da će
najveće neravnine stijenke početi izvirivati iz njega i tako utjecati na turbulentnu jezgru toka.
Općenito se smatra da se cijev može smatrati hidraulički glatkom, ako je visina neravnina
manja od jedne četvrtine debljine graničnoga laminarnog sloja:
llam > 4e (9.89)

Ako je pak visina neravnina stijenke veća od dvije debljine graničnoga laminarnog sloja,
cijev se naziva hidraulički hrapavom (slika 9.20):
Tablica 9.2: Hrapavost stijenke različitih vrsta cijevi (nove cijevi).
vrsta cijevi e (mm)

staklene <0,001
bakrene, plastične 0,01
čelične valjane 0,1
čelične lijevane 0,5
betonske 2
e
llam < (9.90)
2
Slika 9.20: Kod hidraulički hrapave stijenke debljina graničnoga laminarnog sloja znatno je
manja od visine neravnina stijenke.
Nalazi li se odnos debljine graničnoga laminarnog sloja i visine neravnina stijenke izmedu
ova dva granična slučaja, govori se o tzv. prijelaznom području (režimu).
9.7 Koeficijent trenja hrapavih cijevi

Za hidraulički hrapave cijevi pokusi i teorija daju slične rezultate. Kao prvo, pokazuje se
da koeficijent trenja ovisi samo o omjeru e/d, tj. o tzv. relativnoj hrapavosti. Sam koeficijet
trenja opisuje se Nikuradzeovom formulom:
!
1 d
√ = 2 log 3, 715 (9.91)
λh e
9.7: KOEFICIJENT TRENJA HRAPAVIH CIJEVI 103
Tablica 9.3: Kriteriji za odredivanje vrste toka u cijevima.
vrsta toka kriterij

laminarni Re < 2300
1d
turbuletni, glatki 2300 < Re < 2e
1d
turbuletni, prijelazni 2e
< Re < 500 de
turbuletni, hrapavi Re > 500 de
odnosno
1
λh = h i (9.92)
4 log 3, 175 de
koja vrijedi ako je e > 6l.
Nikuradzeova formula pokazuje da je za danu cijev (e/d je konstantan) u hrapavom
režimu koeficijent trenja konstantan, a ukupni gubici proporcionalni su kvadratu srednje
brzine toka:
l v2
∆hh = λh (9.93)
d 2g
U prijelaznom području situacija je znatno složenija jer koeficijent trenja ovisi i o Reynoldsovom
broju i o relativnoj hrapavosti, pa se za izračun koeficijenta trenja koriste iskustvene formule,
od kojih je najpoznatija Colebrook-Whiteova formula:
!
1 2, 51 e
√ = −2 log √ + (9.94)
λh Re λ 3, 715d
Njezina velika prednost je ta da ona vrijedi za sve režime turbulentnog toka, a odstupanja
od eksperimentalnih mjerenja su manja od nekoliko postotaka. Nažalost, ona je iterativna,
pa se umjesto nje vrlo često koriste razne pojednostavljene formule ili Moodyev dijagram
u kojem su grafički prikazani koefcijenti trenja izračunati na osnovi analize tada dostupnih
podataka koju je izveo Moody.
Da bi se jednim grafikonom prikazalo cijelo područje Reynoldsovih brojeva koje se po-
javljuje u praksi, Moodyev dijagram je crtan u log-log skali. U grafikon je ucrtana familija
krivulja čiji parametar je relativna hrapavost, e/d. Kod odredivanja koeficijenta trenja uz
pomoć ovog grafikona potrebno je prvo odrediti Reynolds-ov broj za dani slučaj. Nakon
toga se odabire krivulja koja odgovara relativnoj hrapavosti cijevi za koju se traži koefici-
jent trenja, i s nje se, za odredenu vrijednost Reynoldsovoga broja sa osi ordinata očitava
pripadajuća vrijednost koeficijenta trenja.
Preostalo je još samo da se postavi kriterije za odredivanje o kojoj vrsti tečenja se u danom
slučaju radi. Onaj za laminarno tečenje poznat je od ranije, a ostali su postavljeni na osnovi
usporedbe debljine graničnoga laminarnog sloja i relativne hrapavosti cijevi. Rezultati su
sažeti u tablici 9.3.
Slika 9.21: Moodyev dijagram (preuzeto od R. Žugaj, Hidrologija). Na apscisi je nanesen

Reynoldsov broj, a na ordinati koeficijent trenja. Parametar krivulja u grafu je relativna
hrapavost, e/d, na ovom dijagramu označena kao /D.
9.8: LOKALNI GUBICI 105
9.8 Lokalni gubici

Lokalni gubici su svi gubici koji nastaju na razmjerno maloj udaljenosti zbog promjena
presjeka ili smjera toka u cijevima. Njih izazivaju elementi cijevne armature, primjerice
koljena, ventili, suženja i proširenja, itd. S obzirom na malu udaljenost na kojoj se ti gubici
dogadaju, za potrebe proračunavanja ukupnih gubitaka tretira ih se kao da nastaju točno
na mjestu gdje se dani element armature (točnije, njegova sredina) nalazi. Drugim riječima,
u takvom računu zanemaruje se duljina lokalnoga elementa. Analogno formuli za gubitke
u cijevima, lokalne gubitke opisuje se produktom koeficijenta lokalnoga otpora ζ i kvadrata
brzine:
v2
∆hl = ζ (9.95)
2g
v1 v2
A1 A2
Slika 9.22: Na mjestima lokalnih gubitaka najčešće dolazi do promjene brzine toka. Za
računske potrebe uzima se da se brzina v1 skokovito mijenja u brzinu v2 u sredini elementa
koji izaziva lokalni gubitak (crtkana linija). To fizikalno nije moguće, i u stvarnosti se
promjena brzine odvija glatko i postupno na dužini toka koja je nekoliko puta veća od
dimenzije samoga lokalnog elementa, ali ovu složenost se kod računanja zanemari s obzirom
na veliku duljinu cijevi u odnosu na duljinu samog lokaliteta.
Kako kod lokalnih gubitaka obično dolazi do promjene srednje brzine toka, mora se znati
na koju brzinu se koeficijent lokalnoga otpora veže: na brzinu toka ispred samoga elementa
koji taj gubitak izaziva, ili na brzinu iza njega (slika 9.22). Ako se koeficijent lokalnoga
gubitka odnosi na brzinu ispred samoga elementa, označen je indeksom 1, a ako se odnosi
na brzinu iza, dobija indeks 2. U slučajevima kad je jedna od ovih brzina toliko mala da se
zanemaruje, odnosi se koeficijent lokalnoga gubitka uvijek na onu brzinu koja ne isčezava, a
indeks se često ispušta. Tako primjerice kod utjecanja tekućine u cijev iz velikoga spremnika
je brzina tekućine u samom spremniku zanemariva (to je brzina ispred ulaznog otvora u
cijev) pa se za taj slučaj uvijek navodi koeficijent lokalnoga gubitka za brzinu u cijevi (iza
mjesta nastanka lokalnoga gubitka). U skladu s gore navedenim, lokalne gubitke računa se
na sljedeći način:
v12 v2
∆hl = ζ1 = ζ2 2 (9.96)
2g 2g
Redovito se za račun uvijek koriste koeficijenti lokalnog gubitka i brzine iza mjesta na
kojem taj gubitak nastaje. Koeficijente lokalnih gubitaka teorijski je uglavnom vrlo teško
odrediti, pa se koriste eksperimentalno izmjereni koeficijenti koji su obično tabelirani u
različitim tehničkim priručnicima, a često puta ih navode i proizvodaći elemenata armature
za svoje elemente. Napominje se na kraju da koeficijenti lokalnoga otpora vrijede za izolirani
element, tj. za element ispred i iza kojeg se nalazi ravna cijev duga barem 5-10 duljina
samoga razmatranoga elementa. Nalaze li se dva elementa bliže jedan drugome, dolazi do
medudjelovanja medu njima i tu se koeficijent otpora za oba elementa zajedno može odrediti
samo pokusom. Slijedi pregled koeficijenata otpora za najčešće korištene elemente cijevne
armature.
9.8.1 Ulazni otvori
v2
Slika 9.23: Fluid u cjevovod obično ulazi iz nekog spremnika, koji je tako velik da se brzina
tečenja u njemu može slobodno zanemariti. Spremnik osim što služi čuvanju potrebne zalihe
fluida, ujedno osigurava i konstantan tlak na ulazu u cjevovod.
Fluid u cjevovod najčešće dolazi iz nekoga spremnika. Funkcija takvoga spremnika na

ulazu cjevovoda je dvojaka: da osigura dovoljnu količinu fluida za neprekidan rad cjevovoda
(ulaz u spremnik može imati promjenjiv dotok) te da osigura razmjerno konstantan tlak na
ulazu u cjevovod. Koeficijent gubitka za ulazni otvor jako ovisi o tome na koji je način cijev
spojena na spremnik, tj. kako izgleda rub ulaznoga otvora. U najjednostavnijem slučaju,
kada je rub oštar, ulazni gubitak je razmjerno velik, a može se znatno smanjiti zaobljavan-
jem rubova ulaznoga otvora (slika 9.24). Umetanje ulazne cijevi u unutrašnost spremnika
(primjerice kada se na njen kraj još dodatno ugradi zaštitna mrežica) znatno povećava ulazne
gubitke (slika 9.25).
v2
Slika 9.24: Zaobljavanje rubova ulaznoga otvora tako da slijede oblik strujnica fluida koji
ulazi u cijev može znatno smanjiti ulazne gubitke. Na ovaj način se koeficijent ulaznoga
otpora može smanjiti ispod 0,01. Potreban oblik zaobljenja može se naći u tehničkim
priručnicima.
v2
Slika 9.25: Umetanje ulazne cijevi u unutrašnjost rezervoara povećava koeficijent ulaznoga
otpora na 1,0. Stavlja li se na ulaz cijevi još i zaštitna mrežica ili rešetka, koeficijent ulaznoga
otpora može biti i znanto veći od 1,0.
Tablica 9.4: Koeficijenti ulaznoga otpora za različite oblike ulaznih otvora.
oblik otvora ζ2
oštar rub, na stijenci spremnika 0,5
zaobljen rub (R=0,05D), na stijenci spremnika 0,22
zaobljen rub (R=0,2D), na stijenci spremnika 0,03
zaobljen rub, slijedi strujnicu, na stijenci spremnika 0,01
oštar rub, ulazna cijev u spremniku 1
9.8.2 Dijafragme i sapnice
A1 A2
Slika 9.26: Dijafragma je ravna metalna ploča sa okruglom rupom u sredini koja se stavlja
u tok.
Dijafragme se stavljaju u tok na mjestu gdje je lokalno potrebno povećati brzinu toka.
Smanjivanje presjeka toka znatno povećava gubitke pa dolazi i do ograničavanja protoka.
Dijafragma se opisuje omjerom površine slobodnoga otvora i ukupne površine presjeka toka
ispred dijafragme:
A2
m= (9.97)
A1
Tablica 9.5: Koeficijenti ulaznog otpora za dijafragmu.
m 0,1 0,15 0,2 0,25 0,3 0,4 0,5

ζ1 81 16 5,4 2,3 1,0 0,44 0,2
Dijafragme zbog vrtloženja uz oštre rubove otvora proizvode velike gubitke. Zato se
umjesto njih često puta koriste sapnice. Kod sapnica su rubovi otvora zaobljeni tako da
su gubici što je moguće manji. Postoji nekoliko oblika zaobljenja, no najčešće se koristi
standardizirani oblik koji se po standardu unutar kojeg je opisan naziva sapnica po ISO
standardu (slika 9.27).
Tablica 9.6: Koeficijenti ulaznoga otpora za sapnicu izradenu po ISO standardu.
m 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5

ζ1 81 16 5,4 2,3 1,0
A1 A2
Slika 9.27: Sapnica je dijafragma s posebno zaobljenim (fino hidraulički oblikovanim)

rubovima kako bi se gubici sveli na minimum.
9.8.3 Suženja
A1 ,v1
As ,vs
Slika 9.28: Naglo suženje izaziva jako vrtložnje na mjestu suženja i tzv. kontrakciju (suženje)
mlaza kod koje je presjek stvarnoga toka manji od fizičkoga presjeka cijevi.
U slučaju nagloga suženja dolazi do jakoga vrtložnja na mjestu suženja. Zbog oštrih
kuteva rubne strujnice ne mogu slijediti oblik suženja i odvajaju se od stijenke, a u prostoru
izmedu stijenke i rubne strujnice dolazi do jakoga vrtloženja ili čak i kavitacije (kavitacija je
pojava nagloga isparavanja tekučine na mjestima gdje je ukupni apsolutni tlak toliko mali
da je usporediv s tlakom para tekućine). To su obično mjesta gdje je brzina toka velika ili
se naglo mijenja. Kavitacija izaziva velike sile i ubrzanu eroziju stijenki cijevi pa se mora
izbjeći ako je to ikako moguće. Naime, na mjestu gdje je apsolutni tlak toliko nizak da je
usporediv s tlakom para tekućine dolazi do isparavanja i stvaranja mjehurića pare. Kad
takav mjehurić nošen strujanjem dode na mjesto većeg tlaka, naglo se zgušnjava i ponovno
pretvara u tekućinu. To dovodi do vrlo velikih promjena tlaka na tom mjestu (tlačni udar
reda veličine 104 Bar) koji erodira i najčvršće materijale.
Kod oštrih rubova prijelaza uvijek se javlja i tzv. kontrakcija mlaza, tj. presjek stvarnog
toka manji od fizičkog presjeka cijevi. Kontrakcija mlaza opisuje se koeficijentom kontrakcije
c:
ϕ
A1 A2
Slika 9.29: Konfuzor je konični dio cijevi sa vršnim kutem φ manjim od 60o .
As
c= (9.98)
A2
Koeficijent kontrakcije mlaza obično se ne može točno proračunati pa se koeficijent gu-
bitaka odreduje eksperimentalno.
Kod proračuna brzine u kontrahiranom mlazu, faktor kontrakcije ulazi u račun preko
jednadžbe kontinuiteta, ali se ne vidi u koeficijentu otpora jer je on vezan za brzinu, a ne
presjek. Medutim, u dijelu literature se faktor kontrakcije uključuje u koeficijent otpora, pa
kod korištenja literature na to treba obratiti pozornost. U slučaju da je faktor kontrakcije
uključen u faktor otpora, račun brzine provodi se kao da kontrakcije nema (drugim riječima,
računa se brzina u cijevi dovoljno daleko nizvodno od mjesta promjene presjeka, kad tok
opet ispunjava cijelu cijev).
Tablica 9.7: Koeficijenti gubitaka za naglo suženje.
m 0,1 0,2 0,4 0,6 0,8

ζ1 41 9,4 1,8 0,54 0,16
Otupljivanje oštrih rubova suženja smanjuje gubitke i do 50%, a zaobljavanje i do 75%.

Da bi se izbjegli gubici kod suženja cijevi, izraduju se tzv. postupna suženja (konfuzori).
Radi se o konusnom dijelu cijevi sa malim vršnim kutem. Kod konfuzora gubici dolaze samo
od trenja pa su jako maleni. Kod malih kutova (ispod 30o ) ih se u cjelosti zanemaruje. Ako
je kut veći od 60o prijelaz se više ne može smatrati postupnim.
Tablica 9.8: Koeficijenti gubitaka za konfuzor.
φ 30o 45o 60o

ζ2 0,02 0,04 0,07
9.8.4 Proširenja
A1 ,v1 A2 ,v2
Slika 9.30: Naglo proširenje takoder izaziva jako vrtložnje na mjestu proširenja.
Kod nagloga proširenja hidraulički gubici su prilično veliki. No, u ovom slučaju, njih
je moguće točno teorijski proračunati pa se gubici kod nagloga proširenja nazivaju Bourda-
Carnotovi gubici. Oni se mogu izračunati uz pomoć Bourda-Carnotove formule:
(∆v)2
∆hl = (9.99)
2g
gdje je ∆v = v1 − v2 promjena brzine do koje dolazi kroz prolaska kroz proširenje.
Koeficijenti gubitaka takoder se mogu točno izračunati:
2
A1
ζ1 = −1
A2 2 (9.100)
A2
ζ2 = A1
−1
Kao i kod suženja, gubici se smanjuju izradom postepenih proširenja, koji se nazivaju
difuzori. Tu je problem da kod kuteva većih od oko 30o dolazi do odvajanja toka od stijenke
i nagloga povećanja gubitaka, pa su difuzori obično prilično dugi. Za proračun gubitaka
koriste se eksperimentalno dobivene približne formule:
2
L A1
A2 −A1
≈ 4...8 ζ1 ≈ (0, 4...0, 25) 1 − A2
2 (9.101)
L A1
A2 −A1
>8 ζ1 ≈ (0, 2) 1 − A2
u kojima je L dužina difuzora.

ϕ
A1 A2
Slika 9.31: Difuzor je konični dio cijevi sa vršnim kutem φ manjim od 30o , a opisuje se
svojom dužinom i vršnim kutem.
A1 ,v1 A2 ,v2
Slika 9.32: Venturijeva cijev kombinacija je konfuzora i difuzora i služi za lokalno povećanje
brzine toka.
9.8.5 Venturijeva cijev

Ako je na nekom mjestu potrebno povećati brzinu toka, npr. radi mjerenja protoka, ili
sniženja tlaka, koristi se Venturi-jeva cijev. Koeficijent gubitaka i ovdje se odreduje pokusima,
a neki primjeri navedeni su u tablici 9.9.
9.8.6 Ventili
Ventilima se regulira protok ili potpuno zatvaraju/otvaraju pojedine grane cjevovoda. Kako
se radi o elementima složene geometrije i kod njih se koeficijenti otpora moraju odrediti
pokusima. Oni se za odredenu vrstu/tip ventila prikazuju grafički ili tabelarno u ovisnosti
o nekom parametru koji opisuje koliko je taj ventil otvoren (obično omjer otvorene i cijele
površine presjeka toka na mjestu ventila). Za račun su obično najvažniji minimalni gubici,
koji nastaju kad je ventil potpuno otvoren, a oni znatno ovise o konstrukciji ventila.
Tablica 9.9: Koeficijenti gubitka za Venturijevu cijev.
m 0,1 0,15 0,2 0,25 0,3 0,4 0,5

ζ1 17 7 3 2 1 0,5 0,3
Tablica 9.10: Minimalni koeficijenti otpora za razne konstrukcije ventila.
tip konstrukcije ζ1
standardni ventil za vodu (slavina) 0,6-3,9
zasun 0,05
kuglasti ventil 0,05-0,1
9.8.7 Koljena i lukovi
ζ1= 1,4 ζ1= 1,2
Slika 9.33: Oštra koljena (izrada od zavarenih cijevi) se izbjegavaju zbog većih gubitaka,
pa se u izradi cjevovoda uglavnom koriste zaobljena koljena. Upotrebom lukova (koljena sa
velikim polumjerom zakrivljenosti) može se koeficijent gubitaka smanjiti do oko 0,2.
9.8.8 Filteri i rešetke

Za uklanjanje krutih čestica iz toka fluida služe filteri i rešetke u različitim izvedbama.
Oni uglavnom služe za zaštitu cjevovoda i uredaja priključenih na njega od tih čestica, ili
pročiščavanju samog fluida kad je to potrebno (npr. uklanjanje prašine iz zraka u sustavu
klimatizacije). Većina tih elemenata izaziva vrlo velike gubitke kao što je to vidljivo iz tablice
9.11.
Tablica 9.11: Tipični koeficijenti otpora za razne vrste filtera.
tip konstrukcije ζ1
zaštitna rešetka) 0,1-2,5
rijetko platno (gaza) 2-25
gusto tkanje (platno) ili filter papir 100-800
9.8.9 Račve i spojnice

Kod grananja ili spajanja tokova takoder dolazi do gubitaka. U oba slučaja gubici ovise
o kutu račvanja (spajanja) i presjecima toka ispred i iza grananja. Pokusi pokazuju da su
koeficijenti gubitaka kod račvanja obično izmedu 0,5 i 1,5 a kod spajanja iznedu 0,05 i 3.
9.8.10 Izlazni otvori

Kod izlaznih otvora se u većoj ili manjoj mjeri primijećuje kontrakcija mlaza, a ukupni
gubici ovise o obliku samoga otvora. Neki od tipičnih slučajeva (svi pretpostavljaju otvore
kružnoga presjeka!) prikazani su na sljedećim slikama:
v1 v1
ζ1=0 (c=1)
Slika 9.34: Ovisno o obliku i izvedbi izlaznoga otvora, gubici na njemu mogu biti različiti.
U slučajevima s ove slike oni su zanemarivi.
6-10R
v1 v1 v1
ζ1=1,8 (c∼0,6) ζ1=0,5 (c∼0,8) ζ1=0,1 (c∼0,95)
Slika 9.35: Kod otvora na samoj stijenci spremnika, ili kratkih izlaznih cijevi, lokalni gubici
mogu biti znatni, a kontrakcija mlaza je uvijek prisutna.
9.8.11 Izlazna energija

Na kraju cjevovoda fluid najčešće slobodno istječe u okolni prostor. Preostala energija koju
on sa sobom nosi s gledišta cjevovoda takoder predstavlja gubitak koji se naziva izlazna
energija. Kako fluid kod napuštanja cjevovoda sa sobom odnosi ukupnu preostalu energiju,
uz uvjet da se istjecanje odvija na atmosferskom tlaku, gubitak za cjevovod je jednak toj
energiji:
vi2
∆hi = (9.102)
2g
Izlazni gubitak uvijek se veže na brzinu na mjestu istjecanja, pa je koeficijent gubitaka
(za brzinu ispred, tj. ζ1 ) jednak 1, a Bernoullijeva jednadžba za cijeli sustav (istjecanje u
okolnu atmosferu!) glasi
2
vul pul v2
+ + zul = iz + ziz + ∆hu (9.103)
2g ρg 2g
To znači da na ulazu u cjevovod mora postojati energetska visina jednaka ukupnim
gubicima u sustavu:
2
vul v2 pul
∆hu = − iz + + zul − ziz (9.104)
2g 2g ρg
Ova energija jednaka je tlačnoj visini na ulazu (ako tekućina ulazi u cjevovod iz sprem-
nika), nadtlaku u zatvorenom spremniku ili ulaznom tlaku koji proizvodi neki uredaj, npr.
pumpa i sl.
Primjerice, kod horizontalne cijevi konstantnoga presjeka izlazna brzina jednaka je ulaznoj,
pa je ulazna energetska visina jednaka tlačnoj visini na ulazu (slika 9.36):
pul
∆hu = (9.105)
ρg
vul viz
Slika 9.36: Kod horizontalne cijevi konstantnoga presjeka izračun izlaznih gubitaka vrlo je
jednostavan.
9.9 Zbrajanje otpora
A1 ,v1 A2 ,v2 A3 ,v3
λ2,l2,r2 ζ2 λ3,l3,r3
λ1,l1,r1 ζ1
Slika 9.37: Otpori pojedinih dijelova cjevovoda su aditivni, tj. zbrajaju se kako idemo u
smjeru toka.
Ukupni otpor cjevovoda jednak je zbroju svih otpora njegovih dijelova, a suma se obično
razdvaja na sumu svih gubitaka u cijevima i na sumu svih lokalnih gubitaka:
X li vi2 X vj2
∆hu = λi + ζj (9.106)
i 2ri 2g j 2g
Grananja i spajanja cjevovoda pretstavljaju dodatnu složenost. U takvim situacijama
mora se računati ukupni otpor svake pojedine grane, a onda se ukupni otpori zbrajaju u
skladu s Kirchofovim zakonom zbrajanja za paralelne otpore:
1 X 1
= (9.107)
∆hu i ∆hi
Kod proračuna otpora cjevovoda u kojem postoji grananje/spajanje, prvo se računa

ukupni otpor do mjesta grananja, a zatim ukupni otpori pojedinih grana. Nakon toga se
primjenom Kichofova zakona izračuna zajednički otpor svih grana koji se pribraja ukupnom
otporu cjevovoda ispred mjesta grananja. Tako se postupa u svakoj točki grananja ili spa-
janja, a postupak može biti vrlo složena. Danas se složeniji problemi ovog tipa rješavaju
upotrebom računalnih programa.
9.9: ZBRAJANJE OTPORA 117
∆h1
∆h2
Slika 9.38: Ukupni otpori pojedinih grana cjevovoda moraju se zbrajati po Kirchofovom
zakonu.
∆h1 ∆h3
∆h4
ukupni otpor grana=∆h2
Slika 9.39: Ukupni otpor svih grana cjevovoda se nakon njegovoga izračuna po Kirchofovom
zakonu pribraja otporu dijela cjevovoda ispred mjesta grananja.
Glava 10
Proračun jednostavnoga cjevovoda
Pod jednostavnim cjevovodom podrazumijeva se cjevovod bez grananja ili spajanja cijevi
(cjevovod koji u cjelini ima samo jednu granu). Kod složenih cjevovoda (cjevovodi s više
grana) proračun je složeniji i odvija se uz primjenu Kirchoffovog zakona i, zbog složenosti, sve
više korištenjem odgovarajućih računalnih programa. Pri tome se svaka grana zasebno mora
proračunati kao jednostavni cjevovod, uz dodatno odredivanje brzina, odn. protoka u svim
granama pomoću Kirchoffovog zakona. I proračavanje jednostavnih cjevovoda znade biti
složeno i sporo, a posebnu pozornost treba posvetiti točnom računanju jer se greška učinjena
na jednom mjestu odražava na cijeli račun i na kraju obično dovodi do krivih rezultata. To
se posebno odnosi na slučajeve kad se proračun ili neki njegov dio mora raditi iterativno.
Svaki proračun jednostavnoga cjevovoda počinje od njegove geometrije (nacrta) za koju
se smatra da je poznata. Drugim riječima, položaj i dužine cijevi u prostoru, mjesta gdje
se nalaze elementi cijevne armature i njihove karakteristike su poznate. Uz to se mora znati
uvjete na ulazu u cjevovod, što se obično svodi na poznavanje ulaznoga tlaka (ili visine
tekućine u spremniku na koji je cjevovod priključen). Isto tako mora se znati i uvjete na
izlazu iz cjevovoda (istjecanje u okolni prostor, istjecanje ispod površine tekućine ili neki
drugi način istjecanja). Tek kada su nam ovi podaci poznati, pristupa se samom proračunu,
za koji su potrebne sljedeće zakonitosti:
jednadžba kontinuiteta:
πd2
Q = vA = v = konst. (10.1)
4
Bernoullijeva jednadžba:
v12 p1 v2 p2
+ + z1 = 2 + + z2 + hg (10.2)
2g ρg 2g ρg
jednadžba gubitaka:
v2
!
lj X
ζji j
X
hg = λj + (10.3)
j dj i 2g
119
120 GLAVA 10: PRORAČUN JEDNOSTAVNOGA CJEVOVODA
Colebrook-Whiteova formula (ili Moodyev dijagram):

!
1 2, 51 e
√ = −2 log √ + (10.4)
λh Re λ 3, 715d
i tablice lokalnih gubitaka.
Već iz ovoga nabrajanja jasno je da je potrebno pozvati mnoštvo podataka o cjevovodu.

Pogleda li se nabrojene jednadžbe i dijagram malo detaljnije, može se vidjeti da u račun
ulazi 10 različitih varijabli:
Rei , Q, vi , di , li , hg , λi , ζi , ei /di i ν
Pritom su neke od ovih veličina meduovisne, što svakako dodatno otežava račun. To
se posebno odnosi na koeficijente otpora λi , koji ovise o Reynoldsovom broju i relativnoj
hrapavosti cijevi e/di , pa se za njihov proračun mora znati brzina toka. Ukupnu dužinu
cjevovoda smatra se poznatom, jer je odredena uvjetima projekta, no dužine i položaji
pojednih dijelova cijevi ne moraju biti unaprijed zadane. Nadalje, od varijabli Q, vi , di , i
hg mora se znati barem dvije da bi se moglo izračunati preostale. Ovisno o tome, koje su
od njih poznate, proračun se može odvijati na šest različitih načina, opisanih u poglavljima
11.1-11.6.
10.1 Poznato je v i d
Za ovaj slučaj dovoljno je znati brzinu u jednoj točci cjevovoda te promjer cjevovoda na tom
mjestu. Protok je konstantan i odmah se može odrediti:
πd2
Q=v (10.5)
4
Nakon toga se preko jednadžbe kontinuiteta računaju brzine u ostalim dijelovima cjevovoda,
a iz brzina i Reynoldsovi brojevi:
vd
Re = (10.6)
ν
Slijedi odredivanje relativne hrapavosti (obično iz tablica, uz poznavanje vrste cijevi),
račun koeficijenata linearnih gubitaka (ili njihovo očitanje iz Moodyeva dijagrama) i na
kraju računanje ukupne visine gubitaka hg . Kad su svi ovi podaci poznati, može se još na
nacrtu cjevovoda grafički prikazati tok energetske i pijezometarske linije i time je postupak
proračuna u potpunosti završen.
10.2 Poznato je Q i d
I ovaj slučaj je relativno jednostavan. Prvo se iz protoka odredi brzina:
4Q
v= (10.7)
πd2
a dalje se račun provodi na isti način kao i u prethodnom slučaju.
10.3: POZNATO JE Q I V 121
10.3 Poznato je Q i v
Brzina je u ovom slučaju obično zadana kao minimalna, maksimalno dozvoljena ili najpo-
voljnija. U prvom koraku iz protoka odredi se promjer cijevi:
s
4Q
d= (10.8)
πv
Nakon toga se iz tehničkih tablica odabere prvi veći standardni promjer cijevi, izračuna
brzinu za taj promjer i dalje se račun provodi kao i u prvom slučaju.
10.4 Poznato je d i hg
Ovaj je problem znatno složeniji od prethodnih i to zato što gubici ovise o brzini. To se
najbolje vidi ako se brzina izrazi preko poznatih podataka:
s
e
!s
2, 51ν l + le 2gdhg
v = −2 log + d (10.9)
d 2gdhe 3, 71 l + le
ovdje je le tzv. ekvivalentna dužina lokalnih gubitaka:
dX
le = ζ (10.10)
λ
Ekvivalentna dužina lokalnih gubitaka je zamišljena dužina cijevi u kojoj su linearni
gubici jednaki zbroju svih lokalnih gubitaka. Ovdje se dodatno pretpostavlja da su sve cijevi
cjevovoda istoga promjera. U suprotnom je izraz za brzinu složeniji, jer u njega ulaze brzine
u pojedinim dijelovima cjevovoda, koje se preko jednadžbe kontinuiteta moraju medusobno
povezati (obično se sve brzine izražavaju preko ulazne ili izlazne brzine).
Nadalje, he je ulazna energija za koju se uzima da je jednaka ukupnim gubicima hg u
koje se mora uračunati i izlazna energija.
Kako se brzina ne zna, ne može se odrediti niti gubitke, pa se gornja jednadžba za brzinu
mora rješavati iterativno. U prvom koraku iteracije zanemare se lokalni gubici, pa se brzina
odredi pomoću približnoga izraza:
s
e dhg

v1 = 5, 04 − 8, 86 log (10.11)
d l
Uz pomoć brzine v1 računa se ekvivalentna dužina lokalnih gubitaka, uvrštava je se u
točan izraz za brzinu i računa novu vrijednost brzine, v2 . S njom se ponovno računa ekviva-
lentna dužina lokalnih gubitaka te brzina v3 , itd. Nakon nekoliko koraka dobivene vrijednosti
brzine će biti sve bliže jedna drugoj, a račun se prekida kada se postigne dovoljna točnost,
obično dvije točne znamenke. Ovakav postupak računanja naziva se iteriranje, a osim što je
dugotrajan, u sebi skriva i opasnost divergencije, tj. sve većega rasipavanja dobivenih vrijed-
nosti brzina. U tom slučaju mora se iteriranje započeti nekom drugom početnom vrijednosti
brzine v1 . Danas se ovakvi postupci prepuštaju računalnim programima, ali korisnik mora
dobro poznavati i način na koji korišteni računalni program radi, a i problematiku tečenja
kroz cjevovode, da bi mogao ocijeniti je li je dobiveni rezultat realan. U suprotnom se lako
može dogoditi da se prihvati potpuno besmisleni rezultat koji je računalo izbacilo, sa svim
posljedicama koje iz toga mogu proizaći.
10.5 Poznato je d i hg
Ovdje se treba ograničiti na jednostavniji slučaj kada su sve cijevi cjevovoda istoga promjera.
Izraz za promjer cijevi je onda:
l + le v 2
!
dX
d= λ+ ζi (10.12)
l i hg 2g
Kao i u prethodnom slučaju, ovaj se izraz mora iterirati. Iteraciju se započinje zane-
marivanjem lokalnih gubitaka i uz λ = 0, 02. Promjer izračunat na ovaj način upotrijebi se
za odredivanje Reynoldsovoga broja, relativne hrapavosti i svih gubitaka, s kojima se onda
ponavlja računanje promjera i na taj način se iterira jednadžba 10.12. Kad se tako odredi
promjer cijevi, izračuna se protok:
πd2
Q=v (10.13)
4
čime se završava račun.
10.6 Poznato je Q i hg
Opet se treba ograničiti na slučaj kad su sve cijevi istoga promjera. Izraz za promjer cijevi
je u ovom sluačaju:
v
u
d P 2
u
5
u 8l λ + l i Q
d= t (10.14)
gπ 2 hg
a iteriranje se započinje s početnom vrijednosti:
v
u 2
u lQ
5
d1 = 0, 278t (10.15)
hg
Na kraju još ostaje odrediti brzinu:
4Q
v= (10.16)
πd2
i po potrebi pojedine gubitke.
10.7 Prikazivanje energetske i piezometarske linije

Često je potrebno u shemu ili nacrt cjevovoda ucrtati energetsku i piezometarsku liniju. Ako
je proračun cjevovoda napravljen, na raspolaganju su svi potrebni podaci, u protivnom ih se
mora izračunati. Crtanje započinje ucrtavanjem referentne ravnine. Kod istjecanja u okolnu
atmosferu referentna ravnina postavlja se kroz središte izlaznoga otvora, a kod istjecanja
ispod površine tekućine na površinu tekućine u koju se istjecanje odvija. U nastavku se sve
crta s obzirom na os cjevovoda jer se u računu tečenje tretira kao jednodimenzionalno, kako
je to već ranije prodiskutirano.
10.7: PRIKAZIVANJE ENERGETSKE I PIEZOMETARSKE LINIJE 123
v=0, p=0
hlok1
hcjev1
v2/2g
he p/ρg EL
PL
0 0
Slika 10.1: Početak crtanja energetske i piezometarske linije kad tekućina ulazi u cjevovod iz
spremnika. Na ulazu cjevovoda nalazi se zaštitna košara, u čije gubitke je uračunat i gubitak
ulaznoga otvora.
Apscisa grafikona odgovara udaljenosti od početka cjevovoda, a ordinata geodetskoj

visini. Radi preglednosti mjerilo ordinate je često puta drugačije od mjerila apscise, o čemu
treba voditi računa. Ukoliko se ne raspolaže skicom cjevovoda, prvo će se izraditi takva
skica. Nakon toga se počinje s ucrtavanjem energetske linije, počevši od ulaza u cjevovod i
idući prema njegovu kraju. Visina energetske linije jednaka je visini tekućine u spremniku
iz kojeg tekućina ulazi u cjevovod (slika 10.1), a ako se radi o zatvorenoj posudi, mora se toj
visini dodati nadtlak koji u njoj vlada. Na ulazu u cjevovod energetska linija skokovito pada
za iznos ulaznih gubitaka, a nakon toga se pravocrtno spušta uz cijev do idućeg lokalnoga
gubitka. Na mjestu ispred toga gubitka energetska linija niža je za iznos lineranih gubitaka
u cijevi. Slijedi skokovito smanjenje energetske linije za iznos lokalnoga gubitka, itd. sve do
kraja cjevovoda. Na izlazu iz cjevovoda energetska linija je za iznos izlazne energije iznad
osi izlaznoga otvora i na mjestu izlaznoga otvora skokovito pada na nju (slika 10.2). Treba
zapaziti da energetska linija za realnu tekućinu uvijek pada od ulaza prema izlazu cjevovoda.
Kad je ucrtana energetska linija, nastavlja se s ucrtavanjem piezometarske linije. Ona je
za iznos brzinske visine ispod energetske linije, pa se uz pomoć podataka o brzinama u po-
jedinim dijelovima cjevovoda prvo (ako već nije), odredi brzinske visine, a onda pristupa cr-
tanju piezometarske linije. Kao i kod energetske linije, počinje se od ulaza. Brzina u ulaznom
spremniku toliko je mala da ju se može zanemariti, pa je tu visina piezometarske linije jed-
naka visini energetske. Kod ulaznoga otvora dolazi do skokovita spuštanja piezometarske
linije za brzinsku visinu (za koju se uzima brzinu u cijevi iza otvora, tj. zanemaruje se pos-
tupne promjene brzine oko samoga ulaznog otvora. Piezometarska visina za cijev je za iznos
brzinske visine ispod energetske linije, pa je piezmetarska linija paralelna s energetskom, a
nalazi se za iznos brzinske visine ispod nje.
Ako se dio cjevovoda izdiže iznad površine tekućine u ulaznom spremniku, u tom dijelu
cjevovoda dolazi do podtlaka. Da bi se izbjegla pojava negativnih vrijednosti u računu i
na skici, proračun ovakvih cjevovoda radi se s apsolutnim tlakovima. To znači da se sve
visine povećavaju za visinu atmosferskoga tlaka, izraženu u visini stupca tekućine koja struji
cjevovodom (slika 10.4):
he
EL
v2/2g
PL hiz
0 0
Slika 10.2: Završetak crtanja energetske i piezometarske linije u slučaju istjecanja u okolnu
atmosferu.
he EL
PL v2/2g hiz
0 0
Slika 10.3: Završetak crtanja energetske i piezometarske linije u slučaju istjecanja ispod
površine tekućine.
pat
hat = (10.17)
ρtek g
Za vodu i atmosferski tlak na površini mora je visina atmosferskog tlaka hat = 10, 32 m.
Dogodi li se da apsolutni tlak u nekom dijelu cjevovoda padne ispod tlaka para tekućine,
dolazi do spontanoga isparavanja tekućine i pojave mjehura pare (kavitacija). Kavitacija
dovodi do prekida normalnoga tečenja kroz cijevi a uz to može izazvati i velika oštećenja
cjevovoda, pa se takav pad tlaka mora izbjeći pod svaku cijenu npr. povećavanjem presjeka
cijevi na kritičnom mjestu, ili spuštanjem izdignutoga dijela cijevovoda na nižu razinu).
Tlak para vode na sobnoj temperaturi je oko 40 mBar (hp = 0, 4 m), no kod lako hlapljivih
tekućina treba biti znatno oprezniji kod proračunavanja cjevovoda. Pokusi pokazuju da u
stvarnosti do kavitacije dolazi i kada je apsolutni tlak veći od tlaka para, pa se za donju
dozvoljenu granicu za vodu uzima hmin = 2 − 3 m.
Poseban problem predstavlja prikazivanje energetske i piezometarske linije za vertikalne
10.7: PRIKAZIVANJE ENERGETSKE I PIEZOMETARSKE LINIJE 125
p a /ρ g v2/2g
pmin
zk p a /ρ g
∆z
z0
Slika 10.4: Crtanje energetske i piezometarske linije kad se cjevovod izdiže iznad površine
tekućine u spremniku. Minimalni tlak pmin (uz isti presjek cijevi) javlja se na mjestu na-
jvećega izdignuća.
dijelove cjevovoda. Kod takvih cijevi energetska i piezometarska linija padaju zajedno po
osi cijevi pa se ne mogu prikazati. Zato se može crtati graf s tzv. idealnom osi koja stoji
pod kutem od 45o i služi kao referetna linija prema kojoj se konstruiraju energetska i pije-
zometarska linija (slika 10.5). I ovdje se u crtanju koriste apsolutni tlakovi. Alternativno se
taj dio cjevovoda može prikazati na posebnom grafikonu na kojem apscisa predstavlja duljinu
cijevi po vertikalnoj osi, a ordinata visinu energetske odn. pijezometarske linije. Ako je ver-
tikani dio cjevovoda predug, zbog stalnoga povećanja brzine, isto tako dolazi do kavitacije
i odvajanja toka od stijenke cijevi, pa se na takve cjevovode ne mogu primijeniti metode
računanja za cijevi ispunjene tekućinom.
hv,ul
hul+hcj
v2/2g
1 he
p= hiz
p
h1 a
2 pmin
he d
p=
0
p a /ρ g
45o
0 0
v,Q
Slika 10.5: U slučaju vertikalne cijevi (ispustni šahtovi, kanalizacijske cijevi u zgradama i
sl.) energetska i piezometarska linija padaju zajedno po osi cijevi pa se ne mogu prikazati.
Zato se može crtati graf s tzv. idealnom osi koja stoji pod kutem od 45o i služi kao referetna
linija prema kojoj se crtaju EL i PL. I ovdje se u crtanju koriste apsolutni tlakovi.
10.8: PUMPE 127
10.8 Pumpe
EL
hp
EL
v v
Slika 10.6: Idealna pumpa na mjestu gdje je ugradena podiže energiju tekućine (energetsku
liniju) za energetsku visinu pumpe hp .
Kada je potrebno povećati energiju tekućine koriste se pumpe. Pumpa dodaje energiju
tekućini, ali ne mijenja njen protok (jednadžba kontinuiteta). Za potrebe proračuna koristi
se tzv. idealna pumpa. Za nju se uzima da na mjestu gdje se nalazi podiže energetsku
visinu za vrijednost koja se naziva energetska visina pumpe (slika 10.6). U stvarnosti uz
energetsku visinu pumpe, mora se paziti i na način na koji je pumpa ugradena u cjevovod
(slika 10.7).
ht
hp
hu
Slika 10.7: Realna pumpa. Kod nje je situacije nešto složenija, i energetska visina pumpe hp
opisuje se kao zbroj energetske visine hu koju pumpa dodaje na usisnoj strani i energetske
visine ht koju dodaje na tlačnoj strani. O konstrukciji pumpe ovisi kolike su te visine, odn.
u kojim granicama trebaju biti, da bi pumpa ispravno djelovala.
Kod svake stvarne pumpe razlikuje se usisna strana i tlačna strana. Pumpa uvlači
tekućinu s usisne strane, podiže energiju tekućine za visinu hu , i istiskuje tekućinu istom
brzinom na tlačnoj strani dalje u cjevovod. Tekućina izlazi iz pumpe sa energetskom visinom
povećanom za energetsku visinu pumpe hp . Ukupno povećanje energetske visine je prema
tome hu + hp . Ovisno o konstrukciji pumpe, visina za koju pumpa može podići tekućinu na
usisnoj strani može biti različita. Neke konstrukcije pumpi zahtijevaju nadtlak na usisnoj
strani (tada se visina usisavanja hu navodi kao negativna). U svakom slučaju, na usisnoj
strani ne smije se dogoditi da apsolutni tlak padne ispod tlaka para tekućine jer će doći do
prekida toka i pumpa neće moći pumpati. Na to posebno treba paziti kada se na usisnoj
strani voda uzima iz spremnika (slika 10.8).
hm
hs
vul
he
hv
Slika 10.8: Pumpa u situaciji kad podiže (usisava) vodu iz spremnika.
Visina podizanja koju pumpa savladava na usisnoj strani (hs ), jednaka je zbroju visine
pumpe (obično njene osovine) iznad površine tekućine, visini gubitaka koji nastaju u usisnoj
cijevi i brzinske visine na usisnoj strani, odnosno:
hs = hm + he + hv (10.18)
Ovisno o konstrukciji pumpe, postoji maksimalna moguća visina usisavanja, koja je dana
slijedećim izrazom:
pat − pp v2
hsmax = − hul + ul (10.19)
ρtek g 2g
gdje je pat okolni tlak (obično atmosferski), pp je tlak para tekućine (na njega treba
obratiti posebnu pozornost kod lakohlapivih tekućina), hul je minimalni ulazni tlak potreban
da bi pumpa mogla raditi. On ovisi o konstrukciji pumpe a kod nekih vrsta pumpi može biti
i veći od atmosferskog tlaka (potreban je nadtlak na ulazu pumpe). Brzinska visina dodaje
se u ovaj proračun zato jer ju proizvodači uračunavaju u minimalni ulazni tlak pumpe. U
slučaju da pumpa povlači vodu iz spremnika, maksimalna visina pumpe iznad vode nalazi
se kombiniranjem jednadžbi (10.18) i (10.19) kao:
pat − pp
hm,max = − hul − he (10.20)
ρtek g
10.8: PUMPE 129
Na kraju, bez ulaženja u detalje, minimalna snaga motora koji pokreće pumpu dana je
sljedećim izrazom:
ρtek gQhp
Pmin = (10.21)
ηm ηp
gdje je hp ukupna energetska visina pumpe, Q je protok tekućine, ηm je efikasnost motora
a ηp efikasnost pumpe.
Glava 11
Istjecanje
U mnogim prilikama tekućina iz nekoga spremnika slobodno istječe u okolni prostor, bilo
da se radi o otvoru na samoj stijenci spremnika ili o kratkoj izlaznoj cijevi. Sve takve
situacije obuhvaćene su zajedničkim nazivom: istjecanje. Najčešće se istjecanje odvija u
stacionarnim uvjetima (razina tekućine u spremniku odn. tlak iznad tekućine u zatvorenoj
posudi su konstantni). Ovisno o veličini otvora, govori se o istjecanju kroz male odn. istje-
canju kroz velike otvore. Pod malim otvorom smatra se svaki otvor koji je toliko malen da
se može uzeti da je hidrostatski tlak na cijeloj njegovoj površini jednak.
11.1 Istjecanje kroz mali otvor
A pa
B
pa
0 0
Slika 11.1: Istjecanje kroz mali otvor.
Kod istjecanja kroz male otvore smatra se da je otvor toliko mali da se može zanemariti
promjena hidrostatskoga tlaka preko njegove površine. Drugim riječima, ako je otvor na
dubini h, a najveća dimenzija u vertikalnom smjeru mu je a, mora biti h >> a. Zamišljenu
strujnicu konstruira se od površine tekućine, do središta izlaznoga otvora. Referentnu ravn-
inu takoder se postavlja kroz sredinu izlaznoga otvora. Bernoullijeva jednadžba je za taj
slučaj:
pa vA2 pa vB2
+ +h= + +0 (11.1)
ρg 2g ρg 2g
131
132 GLAVA 11: ISTJECANJE
Nadalje, uzima se da je rezervoar toliko velik da se brzinu tečenja na površini tekućine

može zanemariti (vA ≈ 0). Uz ovu pretpostavku je izraz za brzinu istjecanja:
q
vB = 2gh (11.2)
Do ove formule je došao već Torricelli, pa se ona po njemu često naziva Torricellijeva
formula za brzinu istjecanja. Zanimljivo je da je Torricellijeva brzina jednaka brzini padanja
tijela sa visine h u polju sile teže. U gornjem računu zanemareni su gubici na izlaznom
otvoru:
vB2
∆hg = ζ (11.3)
2g
Uzme li se i njih u obzir, Bernoullijeva jednadžba postaje
vB2
h= + ∆hg (11.4)
2g
što za brzinu istjecanja daje:
s
2gh
vB = (11.5)
1+ζ
Kod realne tekućine brzina istjecanja je nešto manja od Torricellijeve brzine. Ovdje se
često umjesto koeficijenta lokalnoga gubitka koristi koeficijent smanjenja brzine:
s
1
ϕ= (11.6)
1+ζ
zato što uz njega izraz za brzinu postaje jednostavno:
vB = ϕvT orr (11.7)

gdje je vT orr Torricellijeva brzina istjecanja. Koeficijent smanjenja brzine odreduje se
eksperimentalno, a pravilnim zaobljenjem rubova izlaznoga otvora može se postići ϕ = 0, 98.
Kod ovakvog istjecanja opaža se smanjenje presjeka mlaza nakon izlaska iz izlaznoga
otvora; tzv. kontrakcija mlaza (slika 11.2). Ova pojava opisuje se koeficijentom kon-
trakcije c:
As
c= (11.8)
A
Kao i koeficijent smanjenja brzine, koeficijent kontrakcije odreduje se pokusima. Kod
računanja protoka, mora se uzeti u obzir i kontrakcija mlaza i smanjenje brzine zbog gubitaka,
pa izraz za protok postaje:
Q = vA = ϕvT orr cA (11.9)

Zbog praktičnosti se uvodi koeficijent istjecanja koji je definiran kao umnožak koefi-
cijenta kontrakcije i koeficijenta smanjenja brzine:
µ = ϕc (11.10)
Uz upotrebu koeficijenta istjecanja izraz za protok (11.9) postaje:
11.2: ISTJECANJE KROZ MALI OTVOR ISPOD POVRŠINE TEKUĆINE 133
Slika 11.2: Kontrakcija mlaza kod istjecanja: presjek mlaza tekućine manji je od presjeka
izlaznoga otvora.
q
Q = µA 2gh (11.11)
a prednost ovakva izraza je da se koeficijent istjecanja lako dade izravno mjeriti. Vri-
jednosti koeficijenta istjecanja navode se u ovisnosti o obliku otvora u raznim tehničkim
priručnicima. Primjerice za okrugli otvor oštrih rubova koeficijent istjecanja je c = 0, 61.
11.2 Istjecanje kroz mali otvor ispod površine tekućine
A pa
pa
hA
B hB
0 0
Slika 11.3: Istjecanje kroz mali otvor u slučaju kada se on nalazi ispod površine tekućine.
Ako je otvor kroz koji tekućina istjeće ispod površine okolne tekućine, na desnoj strani
Bernoullijeve jednadžbe javlja se i hidrostatski tlak okolne tekućine na mjestu istjecanja.
Bernoullijeva jednadžba u tom slučaju izgleda ovako:
pa vA2 pB vB2
+ + hA = + +0 (11.12)
ρg 2g ρg 2g
No, tlak na mjestu otvora je:
pB = pa + ρghB (11.13)
pa za Torricellijevu brzinu vrijedi izraz:
q
vT orr = 2g(hA − hB ) (11.14)
Kod realne tekućine i u ovom slučaju mora se uzeti u obzir koeficijent smanjenja brzine
i koeficijent istjecanja a izrazi za brzinu (11.14) i protok (11.9) ostaju nepromijenjeni.
11.3 Istjecanje iz posude pod tlakom
A pp
h
patm
0 0
Slika 11.4: Istjecanje iz posude pod tlakom.
Ako se tekućina nalazi u zatvorenoj posudi pod tlakom, taj se tlak javlja na lijevoj strani
Bernoullijeve jednadžbe (i dalje se pretpostavlja mali otvor!):
patm + ∆p vA2 patm vB2

+ +h= + +0 (11.15)
ρg 2g ρg 2g
pri čemu se apsolutni tlak u posudi izražava kao zbroj atmosferskoga i relativnog tlaka
(patm + ∆p). Za Bernoullijevu brzinu se dobije nešto složeniji izraz:
v !
u
u ∆p
vB = t2g h+ (11.16)
ρg
11.4: ISTJECANJE KROZ VELIKI OTVOR 135
11.4 Istjecanje kroz veliki otvor
pa
A
h1 pa
hB
h2
pa
Slika 11.5: Istjecanje kroz veliki otvor.
Kod velikoga otvora mora se uzeti u obzir ovisnost hidrostatskoga tlaka o dubini. Tako
je za gornji rub otvora hidrostatski tlak manji, nego za donji. Općenito, promatra li se neku
strujnicu koja prolazi kroz točku B unutar velikoga otvora, bit će brzina istjecanja u njoj
veća od brzine istjecanja za gornji rub otvora, a manja od brzine istjecanja za donji rub
otvora:
q
vB ≈ 2ghB (11.17)
Izraz (11.17) je približan, jer se pretpostavlja da je vanjski tlak u točki B jednak atmos-
ferskom. U stvarnosti se ovaj tlak razlikuje od atmosferskoga za doprinos radijalnoga tlaka,
koji dolazi od zakrivljenosti strujnice, ali je on uglavnom razmjerno malen pa se u jednos-
tavnim računima ovoga tipa on zanemaruje. No, promjenu brzine istjecanja po visini otvora
ne može se zanemariti, pa se protok mora odrediti integracijom preko površine otvora. U tu
svrhu se prvo odredi protok koji odgovara uskoj horizontalnoj površini unutar otvora koja
se nalazi na dubini h, a visoka je dh (širina otvora na tom mjestu neka je b):
q
dQ = µb 2ghdh (11.18)
Ukupni protok je integral preko cijele površine otvora, u ovom slučaju od dna do vrha
otvora:
Z h2
Q= dQ (11.19)
h1
Pritom se mora uzeti o obzir ovisnost širine otvora o dubini h. U najjednostavnijem
slučaju, kad je otvor pravokutan, ukupni protok kroz njega je:
2 q 3
3

Q = cb 2g h22 − h12 (11.20)
3
11.5 Istjecanje kroz otvor ispred kojega tekućina ne

miruje
pa
A
vA
h
pa
B
0 0
vB
Slika 11.6: Istjecanje u slučaju kad tekućina ispred otvora ne miruje.
Ako tekućina ispred otvora ne miruje, javlja se na desnoj strani Bernoullijeve jednadžbe
i brzinski član:
pa vA2 pa vB2
+ +h= + +0 (11.21)
ρg 2g ρg 2g
a izraz za Toricellijevu brzinu postaje:
q
vB = 2gh + vA2 (11.22)
U slučaju velikoga otvora protok se opet odreduje integracijom preko provršine otvora.
Tako se primjerice za pravokutni otvor dolazi do slijedećeg izraza:
 !3 !3 
2 q v2 2
v2 2
Q = cb 2g  h2 + A − h1 + A  (11.23)
3 2g 2g
11.6: NESTACIONARNO ISTJECANJE 137
11.6 Nestacionarno istjecanje
Qd
Qvan
Slika 11.7: Istjecanje iz spremnika koji se istovremeno i puni. Protok sa kojim tekućina ulazi
u spremnik je Qd , protok sa kojim istječe iz spremnika je Qvan , h je trenutna dubina tekućine
u spremniku, S površina presjeka spremnika i A površina presjeka izlaznog otvora.
Ako se neki od članova koji ulaze u Bernoullijevu jednadžbu mijenja, istjecanje postaje
nestacionarno. Primjerice, zbog istjecanja može doći do smanjenja razine tekućine u sprem-
niku, pa se tlačna visina s vremenom smanjuje. Ukoliko su promjene spore, može se i dalje
rješenje tražiti uz pomoć izraza za stacionarno istjecanje, ali se mora imati na umu da su sad
veličine koje u te izraze ulaze, vremenski promjenljive. Kao primjer se daje slučaj spremnika
koji se prazni kroz otvor na dnu, a istovremeno u njega iz neke cijevi dotječe tekućina (slika
11.7).
Protok kroz rupu na dnu spremnika dan je od prije poznatim izrazom:
q
Qvan = αA 2gh (11.24)
Treba primijetiti da u ovom slučaju on ovisi o trenutnoj dubini tekućine u spremniku.
Neka istovremeno u spremnik dotjeće tekućina sa protokom Qd , za koji će se pretpostaviti
da je konstantan. Vremenom će se razina tekućine u spremniku tako dugo mijenjati, dok se
ulazni i izlazni protoci ne izjednače. Ravnotežnu dubinu nalazi se izjednačavanjem ova dva
protoka:
Q2d
Qd = Qvan → h◦ = (11.25)
2g(µA)2
Ako je početna dubina veća od ravnotežne, ona će se vremenom smanjivati dok ne dosegne
ravnotežnu vrijednost, a ako je bila manja, razina će rasti do ravnotežne vrijednosti. Vri-
jeme potrebno da se razina tekućine promijeni s h1 na h2 odredi se pomoću činjenice da je
smanjenje volumena tekućine u spremniku u nekom vremenu dt jednaka razlici volumena
tekućine koja istekne iz spremnika i volumena tekućine koja u istom tom vremenu doteče u
njega (jednadžba sačuvanja volumena tekućine).
q
Sdh = Qd dt − µA 2ghdt (11.26)
čijom se integracijom dobija traženo vrijeme:
Z h2
1 S(h)dh
t1,2 = √ √ √ (11.27)
µA 2g h1 h◦ − h
Da bi se riješio ovaj integral, mora se znati kako površina presjeka spremnika S ovisi o
dubini h. Ako je posuda prizmatičnoga oblika (uključujući i oble oblike), S je konstantan i
rješenje se lako nade:
√ √ !
2S q q q h◦ − h1
t1,2 = √ h1 − h2 + h◦ ln √ √ (11.28)
µA 2g h◦ − h2
Prekine li se u nekom trenutku dotok tekućine u spremnika, dolazi do njegova pražnjenja.
Vrijeme potrebno da se razina tekućine spusti s h1 na h2 odreduje se uvrštavanjem ho = 0 u
gornji izraz:
2S
q q
t1,2 = √ h1 − h2 (11.29)
µA 2g
I na kraju, vrijeme potrebno da se spremnik potpuno isprazni je:
√
2S h1
to = √ (11.30)
µA 2g
Ovo vrijeme dva je puta duže od vremena potrebnoga da isti volumen tekućine isteče iz
spremnika ako se dubinu h1 drži konstantnom.
11.7 Mlazovi
hmax
vo α
lmax
Slika 11.8: Geometrija mlaza tekućine.
Mlaz je struja tekućine potpuno omedena slobodnom površinom. U mlazu se fluid slo-
bodno giba prostorom i podvrgnut je samo sili teži i silama trenja s okolinom, koje su često
zanemarive. To znači da se čestice telućine u mlazu gibaju kao nezavisna kruta tijela, pa
11.7: MLAZOVI 139
za njih vrijede zakoni gibanja materijalne točke (kosi hitac), koje će se ovdje sažeto navesti.
Ako je početna brzina mlaza v~0 :
v~0 = vx0~i + vy0~j (11.31)

uz zanemarivanje otpora zraka njezine komponente su:
vx = vx0 vy = vy0 − gt (11.32)

a koordinate čestice fluida u mlazu, koji je trenutku t = 0 izašao iz cijevi su:
gt2
x = vx0 t y = vy0 t − (11.33)
2
Čestica će u tjeme putanje doći nakon vremena:
vy0
tm = (11.34)
g
i dosegnuti će visinu:
2
vy0
hmax = (11.35)
2g
Ukupno vrijeme leta (uz pretpostavku horizontalne podloge): je
tlet = 2tm (11.36)

a domet mlaza (mjesto gdje mlaz udara u podlogu) je:
2vx0 vy0
lmax = (11.37)
g
Izraze li se komponente brzine preko početnoga kuta koji mlaz zatvara s horizontalom:
vx0 = v0 cos α vy0 = v0 sin α (11.38)

izraz za domet postaje:
v02
lmax = sin 2α (11.39)
g
odakle se vidi da se maksimalni domet mlaza postiže kad je kut α=45o . Omjer dometa i
maksimalne visine mlaza je:
lmax vx0
=4 = 4 cot α (11.40)
hmax vy0
Napominje se da u stvarnosti mlazevi dostižu do 3/4 teorijske visine, odn. dometa.
11.7.1 Horizontalni mlaz
ht
hm
Slika 11.9: Horizontalni mlaz - istjecanje iz spremnika na postolju.
Kod horizontalnoga mlaza, primjerice istjecanja iz spremnika na postolju (slika 11.9)

brzina istjecanja je:
q
vx0 = 2ght (11.41)
domet mlaza:
q
lmax = 2 ht hm (11.42)
i vrijeme leta:
q
tmax = 2ghm (11.43)
11.7: MLAZOVI 141
11.7.2 Vertikalni mlaz prema dolje
ht
Slika 11.10: Vertikalni mlaz - istjecanje kroz dno spremnika.
U slučaju vertikalnoga mlaza prema dolje, tekućina se padanjem pod djelovanjem sile
teže ubrzava, pa zbog sačuvanja protoka dolazi do smanjenja presjeka mlaza. Nakon neke
visine padanja dolazi do raspadanja mlaza na veće ili manje čestice tekućine, nakon čega
se na takav mlaz više ne može primijeniti izraze izvedene za homogenu tekućinu. Zato se
vertikalni mlazevi kada god je to moguće izbjegavaju.
11.7.3 Vertikalni mlaz prema gore
hmax
Slika 11.11: Vertikalni mlaz - vodoskok.
Ako je mlaz usmjeren vertikalno prema gore (vodoskok) dolazi do usporavanja čestica
tekućine i na kraju do njihovoga potpunoga zaustavljanja. Nakon toga čestice počinju padati
prema dolje, mlaz se raspada i otpor zraka postaje značajan faktor u njihovu usporavanju.
Ako je tlak kojim se tekućina na izlazu iz cijevi tlači prema gore po , teorijska visina dosega
mlaza je:
p0
hmax = (11.44)
ρg
uz početnu brzinu:
s
2p0
v0 = (11.45)
ρ
Glava 12
Tečenje u otvorenim koritima

∆h (h1,2)
1 2
zo
zE
zp
z
z1
z2
0 0
∆h (h1,2)
zo
zE
zp
z1 z
z2
0 0
Slika 12.1: Bernoullijeva jednadžba za cijev pod tlakom (gore) i otvoreni tok (tečenje sa
slobodnim vodnim licem, dolje).
Kod tečenja u otvorenim koritima, bilo da se radi o prirodnim tokovima, ili umjetno
izradenim kanalima, tekućina s gornje strane graniči s okolnom atmosferom. Ploha koja
predstavlja tu granicu vrlo približno je ravna i naziva se slobodna površina. Na slobodnoj
površini hidrostatski tlak je u ravnoteži s atmosferskim, pa je piezometarska linija jednaka
liniji slobodne površine fluida (općenito trodimenzionalne plohe). U ovoj činjenici skriva se
i bitna razlika prema tečenju kroz cijevi: kod toka u otvorenim koritima razina tekućine
se slobodno mijenja, pa se mijenja i hidraulički radijus. To znači da koeficijent otpora
(vidi turbulentni tok u hidraulički hrapavom režimu) ovisi o dubini toka. Kod cijevi je on
konstantan.
Nadalje, trenje izmedu atmosfere i slobodne plohe je vrlo malo i uglavnom se može
zanemariti, tako da otporu tečenju doprinosi samo dio korita ispod površine tekućine (tzv.
močeni dio korita).
Treba se podsjetiti načina na koji se rješavalo Bernoullijevu jednadžbu za cijevi (slika
12.1). Tok kroz cijev pod tlakom je prikazan kao strujna cijev koja u cjelosti ispunjava
143
144 GLAVA 12: TEČENJE U OTVORENIM KORITIMA
unutrašnjost cijevi. Geodetska linija podudara se s osi cijevi, a piezometarska i energetska

linija nalaze se iznad nje, uvijek iznad same cijevi. Gubici izmedu dva presjeka jednaki su
ukupnom padu energetske linije izmedu njih.
Kod otvorenoga toka geodetska linija prolazi dnom korita, a piezometarska linija se po-
dudara s površinom tekućine (jer je kod nje, kao i u piezometru, tlak na površini tekućine
jednak okolnom tlaku). Kao i prije, energetska linija je za brzinsku visinu iznad površine
tekućine, a gubici se definiraju na isti način kao i kod cjevovoda pod tlakom: kao pad
energetske linije.
O
L
Slika 12.2: Odredivanje hidrauličkog radijusa za otvoreni tok.
Kao i kod toka pod tlakom u cjevovodima, hidraulički radijus definira se kao omjer
površine presjeka toka i njegova opsega. No, kod otvorenih tokova u opseg se ne uračunava
slobodna ploha jer na njoj trenje praktički ne postoji. Opseg toka je kod otvorenoga toka
dakle jednak omočenom dijelu korita.
Padovi dna korita, slobodne površine te piezometarske i energetske linije su kod otvorenih
tokova uglavnom mali (reda veličine promila) i polagano se mijenju, i za njih se koriste
standardizirane oznake:
pad dna korita:
z1 − z2
I= (12.1)
L
pad vodnoga lica (= slobodna površina, = piezometarska linija):
zh1 − zh2
I0 = zh1 = h1 + z1 zh2 = h2 + z2 (12.2)
L
pad energetske linije:
H1 − H2 ∆h
IE = = (12.3)
L L
L je udaljenost izmedu dva presjeka u kojima se promatra odgovarajuće veličine. Ovi
padovi vrlo često se izražavaju u promilima, o čemu kod praktičnih računa treba voditi brigu.
12.1: JEDNOLIKO TEČENJE 145
12.1 Jednoliko tečenje

Kod jednolikoga tečenja hidrauličke karakteristike toka jednake su po cijeloj njegovoj dužini
(hidrauličke karakteristike su presjek toka, nagib dna i koeficijent trenja). U tom slučaju
su i protok te srednja brzina konstantni, a energetska linija postaje paralelna sa slobodnom
površinom i dnom korita. To znači da su i odgovarajući padovi, srednje brzine i proticajni
presjeci medusobno jednaki:
I = I0 = IE
v1 = v2 = v (12.4)
A1 = A2 = A
pa je prema tome:
Q = const. (12.5)
Dubina vodotoka kod koje je tečenje jednoliko naziva se normalna dubina, ho .
Pogledajmo sad situaciju kod jednolikog tečenja detaljnije. Sila trenja je (uz pretpostavku
da su stijenke korita svugdje jednako hrapave, što se podrazumijeva pod zahtjevom da tečenje
bude jednoliko) jednako rasporedena po cijeloj omočenoj površini korita, pa se može pisati:
v2
Ft = kρOL (12.6)
2
gdje je k konstanta proporcionalnosti (koeficijent otpora). Ukupni gubitak energije je,
kao i kod cjevovoda:
Ft
∆h = (12.7)
ρgA
odnosno:
v2 L
∆h = k (12.8)
2g Rh
Ako se zna da je ∆h = IE L (za jednoliki tok), preslagivanjem gornjeg izraza dobiva se
brzina toka:
s
2g q q
v= Rh IE = C Rh IE (12.9)
k
Ovo je Chezyeva formula (odredio ju je A. Chezy 1769. pokusima), i očito je:
s
2g
C= (12.10)
k
Dosta dugo smatralo se da je Chezyev koeficijent C konstanta, no pokazalo se da C
zapravo ovisi o relativnoj hrapavosti korita i Reynoldsovom broju. Danas se C odreduje
pomoću nekoliko aproksimativnih formula, od kojih se najčešće koriste Mannigova formula,
koja daje vrlo dobru aproksimaciju Chezyeva koeficijenta:
1 16
C= R (12.11)
n h
Tablica 12.1: Tipične vrijednosti Manningovoga odn. Stricklerovoga koeficijenta za kanale.
dno korita n [sm−1/3 ] k [s−1 m1/3 ]

vrlo glatko 0,009 110
beton 0,014 70
zemlja 0,028 35
erodirani zemljani kanal >0,04 <25
n [sm−1/3 ] je Manningov koeficijent hrapavosti.

te Stricklerova formula:
1
C = kRh6 (12.12)
gdje je k [s−1 m1/3 ] Stricklerov koeficijent glatkosti. Očito je:
1
k= (12.13)
n
Potrebno je poznavati obje formule zato jer neke tablice navode Manningove koeficijente,
a neke Stricklerove. Tipične vrijednosti ovih koeficijenata dane su u tablici 12.1.
Uz pomoć Manningove (Stricklerove) formule dolazi se i do izraza za srednju brzinu toka
prema Manningu:
1 32 q
v= R IE (12.14)
n h
odnosno, prema Strickleru:
2 q
v = KRh3 IE (12.15)
12.1.1 Veza koeficijenata trenja za cijev i za otvoreni tok

Zanimljivo je usporediti pad energetske linije prema Chezyevoj formuli za koeficijent trenja
otvorenoga toka:
v2
IE = (12.16)
C 2 Rh
i pad energetske linije prema Darcy-Wiesbachovoj formuli za koeficijent trenja cijevi
(okrugla cijev; IE = ∆h/L):
λ v2
IE = (12.17)
4Rh 2g
Izjednačavanjem se nalazi da izmedu Chezyevoga koeficijenta i koeficijenta trenja cijevi
postoji sljedeća veza:
s
8g
C= (12.18)
λ
12.1: JEDNOLIKO TEČENJE 147
ili
8g
λ= (12.19)
C2
sada se još C izrazi preko Manningove formule pa se za koeficijent trenja cijevi nalazi:
8gn2
λ= 1 (12.20)
Rh3
No, kod cijevi kružnog presjeka je Rh = d/4 pa je na kraju:
125n2
λ= √3
(12.21)
d
Ovo je tzv. Manningova formula za koeficijent trenja cijevi. Radi svoje jednostavnosti
vrlo često se koristi u praksi. Manningova formula vrijedi za hidraulički hrapave cijevi, a
rezultati koje ona daje unutar su pogreške koju netočnosti u poznavanju hrapavosti cijevi
izazivaju kod Colebrook-Whiteove formule (da ne bude zabune, ni Manningov koeficijent
hrapavosti n za danu situaciju nije sasvim točno poznat).
12.1.2 Protočna krivulja

Protočna krivulja prikazuje ovisnost protoka o dubini toka (vodostaju). Uz pomoć Chezyjeve
formule za srednju brzinu lako se dolazi do izraza za protok:
q q
Q = Av = AC Rh IE = ko IE (12.22)
a veličina ko :
q
k0 = AC Rh (12.23)
radi toga jer ima dimenziju protoka, naziva se modul protoka. Protočna krivulja
odreduje se računanjem protoka za različite dubine toka, i obično se definira analitički i
prikazuje grafički. Opčeniti analitički izraz za protočnu krivulju ne može se odrediti zato
što je protok odreden sa dvije veličine koje ovise o dubini toka na različite načine: površini
presjeka toka i hidrauličkom radijusu, a te ovisnosti su za svaki presjek korita drugačije.
Upotrebom Manningove formule, izraz za modul protoka pojednostavljuje se i glasi:
1 2
k0 = ARh3 (12.24)
n
Kod proračunavanja prtočne krivulje prvo se, za različite dubine vodotoka, izračunaju
hidrauličke karakteristike korita (A, O i Rh ), a nakon toga se računa modul protoka i sam
protok.
Kod prirodnih tokova tečenje najčešće nije jednoliko pa se IE ne mjeri. Protočna krivulja
odreduje se preko mjerenja raspodjele brzine po presjeku toka, iz čega se računaju srednje
brzine toka, te protok.
12.2 Nejednoliko tečenje

Ako tok nije jednolik, hidrauličke karakteristike toka mijenjaju se po njegovoj duljini. Dubina
toka (vodno lice) se takoder stalno mijenja, a energetska linija zbog energetskih gubitaka
stalno opada. S druge strane, dubina toka na nekim mjestima se može i povećavati. Kod
nejednolikoga toka općenito postoje dva moguća oblika slobodne površine: uspor i depresija
(slika 12.3). Kod uspora dolazi do usporavanja toka (smanjenja brzine) i povećanja dubine
toka. Dubina toka veća je od normalne. Uzroci uspora mogu biti različiti, a uglavnom se
radi o preprekama u toku, promjeni presjeka korita ili smanjenju pada dna korita.
h0
I
h0
I1
I2
Slika 12.3: Oblici slobodne površine kod nejednolikoga tečenja: uspor (gore) i depresija
(dolje).
U slučaju depresije dolazi do povećanja brzine toka a dubina se smanjuje ispod normalne.
Uzroci depresije su obično povećanja pada dna korita.
Proračun nejednolikoga toka uglavnom je složeniji od proračuna jednolikoga toka. Ako su
promjene hidrauličkih parametara toka postupne, tok se naziva postupno (sporo) promjenjivi
tok, a proračun se odvija tako, da se cijelu duljinu toka dijeli na dijelove unutar kojih se
može uzeti da je tok približno jednolik. Za svaki takav dio uzima se da je Chezyev koeficijent
nepromjenjiv (iako svaki dio ima svoju vrijednost tog koeficijenta) pa se tako na pojedine
odsječke primjenjuje poznate relacije za jednoliki tok. Proračun se počinje od dijela za koji
se zna vodostaj i protok, a sljedeće (ili prethodne) odsječke se onda proračunava uz pomoć
Bernoullijeve jednadžbe i jednadžbe kontinuiteta, pri čemu je često puta potrebno koristiti
iterativne ili grafičke metode računanja.
12.3: SPECIFIČNA ENERGIJA PRESJEKA 149
12.3 Specifična energija presjeka

Energija koju jedinična masa fluida posjeduje, mjereno prema dnu toka, naziva se specifična
energija presjeka:
v2
Hs = h + α (12.25)
2g
Coriolissov koeficijent se za otvorene tokove kreće izmedu 1,0 i 1,1 pa ga često ne treba
uvoditi u račun. Specifična energija presjeka se računa za različite dubine toka h, pri čemu se
protok drži konstantnim. Iz dobivenih rezultata se crta krivulja specifične energije presjeka
(slika 12.4).
Hs
Hs=f(h)
Hs=h
H0
αv2/2g
45o
hc h
Slika 12.4: Opći izgled grafikona specifične energije presjeka.
Dubina toka hc za koju je specifična energija presjeka minimalna naziva se kritična du-
bina. Tok kod kritične dubine naziva se kritični tok. Ako je dubina toka veća od kritične,
brzina toka je malena, dominira potencijalna energija fluida a takav tok se naziva mirni tok.
Ako je pak dubina manja od kritične, brzina toka je velika i dominira kinetička energija
fluida, a takav se tok naziva siloviti tok.
Razmatrimo detaljnije situaciju u nekom presjeku toka (slika 12.5). Ako se dubina toka
h poveća za diferencijalno malu vrijednost dh, površina presjeka toka povećat će se za dA =
b(h)dh, gdje je b(h) širina toka kod dubine h. Drugim riječima, promjena površine presjeka
toka sa dubinom je:
dA
= b(h) (12.26)
dh
S druge strane, specifična energija presjeka je:
v2 Q2
Hs = h + α =h+α (12.27)
2g 2gA2
ako se brzina v izrazi preko omjera protoka i površine presjeka toka. Promjena specifične
energije s dubinom toka je:
b(h) dA
dh
A
h
Slika 12.5: Račun specifične energije presjeka u ovisnosti o dubini toka.
dHs αQ2 dA
=1− (12.28)
dh g A3 dh
što uz upotrebu izraza (12.26) daje:
dHs αQ2
=1− b=1−Π (12.29)
dh gA3
Bezdimenzionalna veličina Π naziva se parametar kinetičnosti toka:
αQ2
Π= b (12.30)
gA3
U slučaju da je tok kritičan, specifična energija toka je minimalna pa njezina derivacija
mora isčezavati, iz čega slijedi da je u tom slučaju Π = 1. Uz zanemarivanje Coriollisova
koeficijenta (stavi se α = 1), slijedi da je za kritični tok omjer:
vc2
=1 (12.31)
ghc
Bezdimenzionalni izraz:
v2
Fr = (12.32)
gh
naziva se Froudeov broj. Ovdje je h (srednja) dubina toka. Froudeov broj se koristi za
odredivanje vrste toka. Lako se vidi da je za Fr < 1 tok miran, za Fr = 1 kritičan, a za
Fr > 1 silovit.
12.4: PRELJEVI 151
12.4 Preljevi
kruna preljeva
gornja voda
donja voda
Slika 12.6: Oštrobridni preljev.
Preljev je prepreka u koritu preko koje se tekućina preljeva. Nanjednostavniji preljev je

zid sagraden popreko na tok (slika 12.6). Ovakav preljev naziva se oštrobridni preljev.
Vrh zida naziva se kruna preljeva, koja je u ovom slučaju oštri (hidraulički) gornji rub zida.
Preljev dijeli tok tekućine na gornju vodu (tok ispred preljeva) i donju vodu. Ako tok donje
vode ne utječe značajno na tok gornje vode, kaže se da je preljev nepotopljen. U suprotnom
slučaju (slika 12.7) govori se o potopljenom preljevu. U tom slučaju razina donje vode je
bliska ili je čak i viša od krune preljeva. Za odredivanje je li preljev potopljen ili ne, može
se koristiti sljedeći kriterij:
s < 0, 7hp (12.33)

Ako je ovaj uvjet zadovoljen, preljev je nepotopljen, a u suprotnom se radi o potopljenom
preljevu.
s
h
hp hd
Slika 12.7: Potopljeni oštrobridni preljev.
Kod računanja protoka preljeva koristi se izraz za protok kroz veliki otvor, u kojem je
visina gornjega ruba otvora jednaka razini tekućine (h1 = 0) pa se tako dobije Polenijeva
formula za protok preko preljeva:
2 q 3
Q = cb 2g(h0 ) 2 (12.34)
3
µ je koeficijent kontrakcije mlaza (ovdje u vertikalnom smjeru), b je širina krune preljeva,
a h dubina tekućine na preljevu. Zbog spuštanja razine tekućine na mjestu preljeva, visina
vode iznad krune preljeva mora se mjeriti ispred preljeva, barem na udaljenosti od 4-5 dubina
od preljeva (slika 12.8). Sniženje razine tekućine na kruni preljeva može biti do 0,15 visine
preljevnoga mlaza.
0,15h
h
5h
Slika 12.8: Spuštanje razine tekućine na preljevu. Zbog toga se dubina tekućine na preljevu
mjeri na udaljenosti od 4-5 h iza krune preljeva.
Polenijeva formula zanemaruje bočnu kontrakciju preljevnoga mlaza, što je uglavnom

opravdano, jer je širina korita uglavnom mnogostruko veća od dubine toka, pa relativno
maleno bočno suženje nema bitan utjecaj na protok. Suprotno tome, kontrakcija u ver-
tikalnom smjeru ne smije se zanemariti, i opisuje se koeficijentom kontrakcije mlaza c. U
dijelu literature koristi se umjesto koeficijenta kontrakcije mlaza Bazinov koeficijent kon-
trakcije koji vrijedi samo za oštrobridni preljev:
2
m= c (12.35)
3
što pojednostavljuje izraz za protok:
q 3
Q = mb 2g(h0 ) 2 (12.36)
Bazin-ov koeficijent kontrakcije računa se po empirijskoj formuli:
 !2 
h
m = m0 1 + 0, 55  (12.37)
h + hp
gdje je:
0, 003
m0 = 0, 405 + (12.38)
h
12.4: PRELJEVI 153
pri čemu h mora biti izražen u metrima. Kod proračunavanja potopljenoga oštrobridnog
preljeva Bazinov koeficijent kontrakcije se još dodatno množi s Bazinovim koeficijentom
potopljenosti:
!s
h 3 h − hd
σ = 1, 05 1 + 0, 2 (12.39)
hp h
12.4.1 Preljev sa širokim pragom
EL
hv
hc
h0
h
hd
hp
Slika 12.9: Preljev sa širokim pragom u stvari je široka ploča na dnu korita.
Ako je kruna preljeva široka, govori se o preljevu sa širokim pragom. Kod ovakvoga prel-
jeva visina samoga preljeva znatno je manja od njegove širine. Ovakav preljev je nepotopljen,
ako je dubina vode na njemu manja od kritične dubine, dakle ako je zadovoljen uvjet (slika
12.9):
hd < hc (12.40)
Za proračun nepotopljenoga preljeva sa širokim pragom koriste se iskustvene formule
Berezinskijeva:
q 3
Q = mb 2gh02 (12.41)
gdje se koeficijent preljeva računa po slijedećim izrazima:
hp hp
0, 6 < < 2, 5 m = 1, 973 − 0, 222 (12.42)
h h
hp 1 + 1, 30 hhp
2, 5 < < 10 m = 1, 706 (12.43)
h 1 + 1, 63 hhp
12.4.2 Preljev praktičnoga profila
hv
h
hp
Slika 12.10: Preljev praktičnoga profila slijedi donju strujnicu u mlazu tekućine. Potreban
oblik presjeka proračunava se numerički, pa se kod gradnje koriste unaprijed definirani oblici.
Da se izbjegne nastajanje podtlaka ispod mlaza tekućine koji se prelijeva preko preljeva,
izraduju se preljevi praktičnoga profila kod kojih oblik preljeva na strani donje vode
slijedi donju strujnicu tekućine (slika(12.10). Potreban oblik preljeva je standardiziran i
može se naći u raznim tehničkim priručnicima. Proračun preljeva praktičnoga profila radi
se po Polenijevoj formuli, a odgovarajući koeficijenti prelijevanja definiraju se redovito na
osnovi dijagrama iz stručne literature.
12.4.3 Slapište i vodni skok
0 1 2
h1 h2
ho
v1 v2
0 1 2
Slika 12.11: Presjek kroz slapište i vodni skok koji nastaje iza njega. Energetska linija
ucrtana je crtkano.
Slapište je dio hidrotehničke gradevine na kojem se disipira energija oslobodena prilikom

prelijevanja vode preko preljeva. Naime, preljevni mlaz ima dovoljnu brzinu da teče silovito,
što na dnu toka izaziva velika naprezanja u materijalu podloge, pa se teži tome da se siloviti
12.4: PRELJEVI 155
tok na samoj gradevini prevede u mirni. Mjesto gdje dolazi do usporavanja silovita toka i
prelaska u mirni tok naziva se vodni skok (hidraulički skok). U ovom slučaju razlikuje se
dvije karakteristične dubine: prva konjugirana dubina h1 u silovitom toku ispred vodnoga
skoka te druga konjugirana dubina h2 iza vodnoga skoka. Sam vodni skok može biti poto-
pljen. Tada je dubina mirne vode hm veća od druge konjugirane dubine h2 . U suprotnom
slučaju kaže se da je vodni skok odbačen: on se tada javlja na nekoj udaljenosti od gradevine.
Ako se vodni skok nalazi na granici izmedu ova dva slučaja, govori se o kritičnom (nestabil-
nom) stanju. U praksi se teži potapanju vodnoga skoja jer je tada moguće ostvariti kraće
slapište.
Proračun vodnoga skoka započinje postavljanjem Bernoullijeve jednadžbe za presjeke 0-0
i 1-1 (slika 12.11) jer je energetska visina u presjeku 0-0 (ho ) poznata:
v12 v2
h0 = h1 + +ζ 1 (12.44)
2g 2g
U daljnjem računu pretpostvalja se pravokutni presjek korita, širine b, pa je:
Q
v1 = (12.45)
bh1
što se uvrsti u Bernoulli-jevu jednadžbu:
Q2
h0 = h1 + (ζ + 1) (12.46)
2gh21
uz:
1
ϕ= √ (12.47)
1+ζ
je:
Q
h1 = q (12.48)
ϕ 2g(h0 − h1 )
ϕ se uglavnom kreće izmedu 0,95 i 1,0 pa se često puta zanemaruje. Druga konjugirana
dubina, h2 , se nalazi uz pomoć ravnoteže sila u presjecima 1-1 i 2-2. Pri tome je ukupna
tlačna sila dana kao:
ρg 2
P = h (12.49)
2
a ukupna sila nastala zbog gibanja tekućine (dinamički tlak) kao:
Qv Q2
F =ρ =ρ 2 (12.50)
h bh
Izjednačavanje ovih sila u presjecima 1-1 i 2-2 daje:
P1 + F 1 = P2 + F 2 (12.51)
odnosno:
1 2 Q2 1 1

h2 − h21 = 2 − (12.52)
2 bg h1 h2
Protok se izrazi preko brzine i dubine u presjeku 1-1:
Q = v1 bh1 (12.53)
pa se nakon sredivanja dolazi do izraza za drugu konjugiranu dubinu:
v 
v12
u
u
h2 = t1 + 8 − 1 (12.54)
gh1
razlomak ispod korjena je Froudeov broj, Fr :
v12
Fr1 = (12.55)
gh1
pa se vidi da druga konjugirana dubina ovisi o Froudeovom broju:
q
h2 = 1 + 8Fr1 − 1 (12.56)
Dužina vodnoga skoka procjenjuje se iskustvenim izrazom (Smetana 1933):
Ls = 6(h2 − h1 ) (12.57)
a za potrebnu dužinu slapišta uzima se 10% veća dužina (Jović 1977):
Lslp = 1, 1Ls (12.58)

Literatura
[1] Agroskin, I. I., Dmitrijev, G. T., Pikalov, F. I. Hidraulika, Tehnička knjiga, Zagreb
1973.
[2] Bollrich, G. Technische Hydromechanik Band 1, Verlag Bauwesen, Berlin 2000.
[3] Shaughnessy, E. J. Jr., Katz, I. M., Scaffer, J. P. Introduction to fluid mechanics,

Oxford University Press, New York 2005.
[4] Jović, V. Osnove hidromehanike, Element, Zagreb 2006.
[5] Tavoularis, S. Measurement in fluid mechanics, Cambridge University Press, Cam-

bridge UK 2005.
[6] Chow, V.T. Open-Channel Hydraulics, McGraw-Hill, Singapure 1986.
[7] Čavlek, E. Hidraulika, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1975.
[8] Fancev, M. Mehanika Fluida, Tehnička Enciklopedija, Svezak 8, Jugoslavenski Lek-

sikografski zavod, Zagreb, str. 67-173, 1982.
[9] Pečornik, M. Tehnička mehanika fluida, Školska knjiga, Zagreb, 1985.
[10] Pečornik, M. Zbirka zadataka iz mehanike fluida, Školska knjiga, Zagreb, 1995.
[11] Tanguy, J.-M., ed. Environmental Hydraulics, Vol. 1, Wiley, Hoboken, USA, 2010.
157
Indeks
π teorem, 69 hidraulički radijus

čestica fluida, 14 otvoreni tok, 144
hidrostatska sila
anomalije vode, 10 dno posude, 28
apsolutni koeficijent viskoznosti, 5 ravne stijenke, 31
Arhimedov zakon, 37 stijenka cijevi, 36
atmosfera, standardna, 26 zakrivljena stijenka, 34
hidrostatski paradoks, 29
barometar, 25
hidrostatski tlak
Bazinov koeficijent kontrakcije, 152
dno zatvorene posude, 30
Bernoullijeva jednadžba, 71
sile, 28
za idealnu tekućinu, 73
hrapavost
za realnu tekućinu, 77
stjenka cijevi, 101
bezdimenzionalni monom, 69
Blasiusova formula, 100 idealni fluid, 71
istjecanje, 131
Chezyeva formula, 145
koeficijent istjecanja, 132
cjevovod
koeficijent kontrakcije, 132
definicija, 85
koeficijent smanjena brzine, 132
jednadžba gubitaka, 85
mali otvor, 131
Colebrook-Whiteova formula, 103 mali otvor ispod površine tekućine, 133
Coriolissov koeficijent, 75 nestacionarno, 137
depresija, 148 posuda pod tlakom, 134
dimenzionalna analiza, 67 Torricellijeva brzina, 132
dinamički koeficijent viskoznosti, 5 veliki otvor, 135
duljina formiranja laminarnog toka, 92 veliki otvor ispred kojeg tekućina ne
miruje, 136
ekvivalentna dužina lokalnih gubitaka, 121 izlazna energija, 115
Eulerov pristup, 50 izvori, 54
Eulerova jednadžba, 15
jednoliko tečenje, 145
kvazi 1-D, 17
kapilarnost, 10
Froudeov broj, 150
Karmanov 1/7-ki zakon, 100
gubici kinematički koeficijent viskoznosti, 6
Darcy-Wiessbachova formula, 87 kinematika fluida, 49
odredivanje, 78 Kirchofov zakon, 116
gustoća, 4 koeficijent brzine, 91
koeficijent istjecanja, 132
Hagen-Poiseullov zakon, 89 koeficijent kontrakcije, 132
hidraulička glatkost, 101 koeficijent smanjena brzine, 132
158
INDEKS 159
koeficijent trenja pad

definicija, 87 dno korita, 144
Hagen-Poiseullov zakon, 89 energetska linija, 144
hidraulički hrapava cijev, 102 vodno lice, 144
laminarno tečenje, 91 Pascal-ov zakon, 24
kut moćenja, 10 piezometar, 26
plutanje, 37
Lagrangeov pristup, 49
indiferentna ravnoteža, 39
laminarno tečenje, 88
labilna ravnoteža, 39
lokalni gubici, 105
stabilna ravnoteža, 39
difuzor, 111
Polenijeva formula, 152
dijafragma, 108
ponori, 54
filter, 114
potencijalno strujanje, 55
izlazna energija, 115
površinska napetost, 9
izlazni otvor, 114
Prandtl-Karmanova formula, 100
konfuzor, 110
Prandtlova relacija, 96
luk, 113
preljev, 151
proširenje, 111
Bazinov koeficijent kontrakcije, 152
račva, 114
formule Berezinskijeva, 153
rešetka, 114
Polenijeva formula, 152
sapnica, 108
praktičnoga profila, 154
spojnica, 114
sa visokim pragom, 153
suženje, 109
prikazivanje energetske linije, 122
ulazni otvor, 106
prikazivanje piezometarske linije, 122
ventil, 113
princip analitičnosti, 67
ventili, 112
princip homogenosti, 67
Venturijeva cijev, 112
proračun jednostavnoga cjevovoda, 119
Manningov koeficijent hrapavosti, 146 protjecanje, 3
Manningova formula, 145 protočna krivulja, 147
Manningova formula za koeficijent trenja pumpa, 127
cijevi, 147
manometar, 27 Reynoldsov pokus, 81
mlaz, 138 rotacija tekućine
horizontalni, 140 otvorena posuda, 42
vertikalni prema dolje, 141 zatvorena posuda, 45
vertikalni prema gore, 142 slapište, 154
model kontinuuma, 13 Smetanaov izraz, 156
Moodyev dijagram, 103 specifična energija presjeka, 149
nejednoliko tečenje, 148 specifična težina, 4
depresija, 148 staza čestice, 52
uspor, 148 Stricklerov koeficijent glatkosti, 146
nestacionarno istjecanje, 137 Stricklerova formula, 146
Newton-ov pokus, 5 strujna cijev, 54
Nikuradzeova formula, 102 strujnica, 52
normalna dubina, 145 strujno vlakno, 54
optjecanje, 3 tečenje u otvorenim koritima, 143

160 INDEKS
tlačna skala visine, 26

tlak para, 7
Torricellijeva brzina, 132
translacija tekućine
horizontalno ubrzanje, 40
koso ubrzanje, 41
vertikalno ubrzanje, 41
turbulentno tečenje, 93
uspor, 148
uzgon, 36
Vaschy-Buckinghamov teorem, 69
viskoznost, 5
vodni skok, 154
volumni modul stlačivosti, 6
vrtložno tečenje, 93
Coriollisov koeficijent, 99
koeficijent brzine, 99
profil brzine, 96
zakon kontinuiteta, 61
zakon neprekidnosti, 61
zbrajanje otpora, 116

Temelji Mehanike Fluida PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Temelji Mehanike Fluida PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ŽELJKO ANDREIĆ

TEMELJI MEHANIKE FLUIDA

Računalna obrada teksta:

Grafičko uredenje, prijelom i e-tisak:

c Sva prava pridržava autor

Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu, klasa 032-01/09-01/09, Urbroj 380-04/38-13-5 od

Popis simbola xiii

5 Zakon neprekidnosti (kontinuiteta) 61

7 Stacionarno tečenje idealnoga fluida 71

8 Stacionarno tečenje realnoga fluida 77

9 Tečenje kroz cijevi 81

9.8 Lokalni gubici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

10 Proračun jednostavnoga cjevovoda 119

12 Tečenje u otvorenim koritima 143

1.1 Definicija gustoće homogene tvari (lijevo) i nehomogene tvari (desno). . . . . 4

2.1 Definicija čestice fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

3.1 Osnovni Kartezijev koordinatni sustav u hidrostatici . . . . . . . . . . . . . . 22

3.22 Mjerenje ”dubine” kod horizontalnoga ubrzanja tekućine. . . . . . . . . . . . 41

4.1 Lagrangeov pristup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

5.1 Zakon neprekidnosti (izvod) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61

7.1 Ravnoteža toka okomito na strujnicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

8.1 Praktični oblik Bernoullijeve jednadžbe za realne tekućine . . . . . . . . . . 78

9.1 Reynoldsov pokus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

9.17 Brzna vrtložnog toka uz stijenku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

10.1 Početak crtanja energetske i piezometarske linije . . . . . . . . . . . . . . . . 123

11.1 Istjecanje kroz mali otvor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131

12.1 Bernoullijeva jednadžba za otvoreni tok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143

12.4 Opći izgled grafikona specifične energije presjeka. . . . . . . . . . . . . . . . 149

1 Simboli fizikalnih veličina i konstanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . xiii

9.1 Opći koeficijent laminarnog trenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

12.1 Tipične vrijednosti Manningovoga odn. Stricklerovoga koeficijenta za kanale. 146

simbol dimenzija opis .

• kombinacija protjecanja i optjecanja je najsloženija situacija u kojoj se giba i

1.1 Osnovna svojstva fluida

pri čemu je za specifičnu težinu korišten ustaljeni simbol γ.

Slika 1.2: Newton-ov pokus za odredivanje viskozne sile.

1.1.3 Stlačivost fluida

1.1.4 Tlak para tekućine

Slika 1.3: Dokazivanje tlaka pare tekućine.

Slika 1.4: Tlak vodene pare u ovisnosti o temperaturi.

1.1.5 Površinska napetost tekućine

Molekule se u tekućini medusobno privlače slabim silama, koje su dovoljne da molekule

Slika 1.6: Vaga za mjerenje površinske napetosti tekućine.

1.1.6 Kapilarnost tekućine

Slika 1.7: Ponašanje tekućine u uskim cjevćicama (kapilarama).

za medusobno privlačenje molekula tekućine i molekula stijenke tvari od koje je načinjena

1.1.7 Anomalije vode

• Atom kisika je izuzetno elektronegativan, pa se elektroni koji tvore kemijske veze

• Molekule vode medusobno se povezuju natprosječno jakim vodikovim vezama koje

Slika 1.8: Shematski prikaz molekule vode.

• Toplinski kapacitet vode je izuzetno visok, čak 4175 J/kgK.

• Gustoća vode najveća je na 4o C a daljnjim hladenjem voda se rasteže (slika 1.9).

Slika 1.9: Gustoća vode u ovisnosti o temperaturi.

2.1 Model kontinuuma i čestice fluida

2.2 Sile koje djeluju na česticu fluida u gibanju

d~v ∂~v ∂~v ∂~r

2.3 Eulerova jednadžba

Slika 2.4: Sile koje u x-smjeru djeluju na elementarni volumen fluida.

max = p2 dydz + Fx − p1 dydz (2.10)

2.3.1 Eulerova jednadžba u kvazi-jednodimenzionalnom slučaju

2.3.2 Kvazi-jednodimenzionalna Eulerova jednadžba za fluid u polju

pa se, uz prebacivanje svih članova na lijevu stranu i množenje sa ds dolazi do kvazi-

3.1 Statička Eulerova jednadžba za polje sile teže