Professional Documents
Culture Documents
Documents - Tips - Bosanski Pasaluk Hazim Sabanovic 55846505f2489
Documents - Tips - Bosanski Pasaluk Hazim Sabanovic 55846505f2489
Pocetak stalne turske vlasti u Bosni,osnivanje » bosanskog krajista « .Od 1448.g. datira stalna
osmanska vlast u Vrhbosni.Te godine Osmanlije upadaju u Bosnu u dvije grupe,pri tom su opljackali i
spalili trg Drijeva i zaposjeli Hodidjed hercegovoj zemlji.1451.g. dubrovacki nam izvori donose
potvrdu osmanskog gospodstva u zupi Vrhbosni i njenom gradu Hodidjedu,kao osmanskoj vojnoj
bazi.U domacem izvoru koji datira od 19.jula 1453.g. spominje se naziv » Bosansko krajiste « ,a vec
1455.g. je izvrsen osmanski popis vilajeta Hodidjeda ,odnosno vilajeta Saray-ovasi ,te se spominje
vojvoda Vrhbosanja .Jezgro bosanskog krajista sacinjavao je prvobitno grad Hodidjed sa blizom
okolinom.Prvo je vilajet nosio ime po glavnoj tvrdavi Hodidjed,a uskoro se javlja i drugi naziv
vilajet Saray-ovasi(vilajet Sarajevsko polje),koje dobiva po imenu politickog sredista toga vilajeta,a
koje je korijenu rijeci identicno sa gradom Sarajevom.Hodidjed je tada imao pposadu koja je brojala
23. covjeka koji su imali timare po Sarajevskom polju i okolnim planinskim predjelima,pa se, prema
tome ,bosansko krajiste,jos od pocetka stalne osmanske vlasti u Hodidjedu,prostiralo preko cijele zupe
Vrhbosne.U vecini naseljenih mjesta bosanskog krajista osmanska vlast je uvela administrativno-
teritorijalnu podjelu zemlje an timare,ali su i dalje neka naselja ostajala u vlasti svojih starih
gospodara,u ovom slucaju Pavlovica,koji su bili obavezni Osmanlijama placati godisnji tribut koji je
spadao u has Isa-bega Ishakovica,a kao treci primjer vlasti H.Sabanovic navodi dvovlasce.Nahija
Tilava je brojala,po popisu iz 1455.g. 40. sela.Sva ostala naseljena mjesta i mezre bili su timari.Iz
popisa se vidi da je bosansko krajiste obuhvatalo cijelo Sarajevsko polje,sa svim okolnim
planinama.Nakon pada despotovine 1459.g. bosansko krajiste se prostiralo preko podrucja Romanije
do Visegrada za koji se smatra da je zaposjednut 1458.g.,znaci sve do Drine.Ova teritorijalna
prosirenja se pripisuju skopskom krajisniku Isa-begu Ishakovicu.Ovakve granice su postojale do
pohoda sultana Mehmeda II. Fatiha (Osvajaca) u Bosnu 1463.g.Dalje se osmanska vlast sirila iz
bosanskog krajista ka vaznim rudarskim centrima Fojnici i Kresevu.Bosanskim krajistem upravljali su
vojvode skopskog udzbega (krajisnika) Isa-bega Ishakovica,sa sirim vojnim ovlastenjima.Prvi put se
vojvoda u Vrhbosni spominje 1455.g.Sjediste mu je bilo ili u tvrdjavi Hodidjed ili u glavnom trgovistu
zupe Vrhbosne u Vrhbosanju. Pri tome se spominje da je 24.11.1455.g. izvjesni »Skender,vojvoda u
Vrhbosni « .Sa sugurnoscu se zna da prvi vojvoda bos.krajista nije bio Isa-beg Ishakovic,jer je on bio
krajisnik skopskog krajista.Ko je bio prvi vojvoda ne zna se ali,Skender-beg je prvi po imenu poznati
vojvoda bosanskog krajista.Pretpostavlja se da je Skender-begov nasljednik bio vrhbosanski vojvoda
Hoskadem.U to vrijeme i sam Isa-beg cesto boravi u Vrhbosanju.1457.g. isa-beg pristupa podizanju
svojih zaduzbina,kojima je udario temelje za izgradnju i razvoj Sarajeva,kao buduceg privredno
kulturnog centra ovog dijela Carstva.
2
dao je sam kralj,prvo prihvativsi da bude okrunjen papskom krunom u Jajcu 1461.g.,a zatim otkazavsi
dati danak sultanu 1462.g.Pomoc je trazio na sve strane,ali ona nije stizala.Na koncu se kralj odlucio
zatraziti primirje sa Portom na 15. godina,ali bilo je kasno,jer su osmanske vojne pripreme vec bile u
tjeku.Da bi svoj plan u Bosni lakse izveli,Osmanlije su obecali kraljevim poslanicima primirje,a
odmah za tim su krenuli na Bosnu i tako preduhitrili pripreme za odbranu.Prvo su obezbjedili vojnicke
akcije preko Dunava i Save,stalno vrseci manevre u Ugarskoj,s ciljem da onemoguce slanje pomoci
Bosni,a sa druge strane je sam Isa-beg Ishakovic predvodio odrede svoga krajista u pohodu na
hercegove zemlje,podrzavajuci pri tome hercegovog sina Vladislava da se i sa juzne strane onemoguci
pomoc Bosni.Osnovica osmanske vojske ja preko Skoplja,Kosova i Sjenice presla Drinu i u pocetkom
maja 1463.g.bez otpora presla zemlje Pavlovica i Kovacevica prodiruci ka centralnim predjelima
Bosne.Pavlovici i Kovacevici nisu pruzili vojni otpor vjerujuci u netom sklopljeno primirje.Na redu je
bio utvrjeni Bobovac koji je opsjednut 20. a predat 23.maja.Vojvoda Radak,zapovjednik odbrane,je
predao grad,prihvativsi izvjesna obecanja osmanske strane.Sultan je zatim preko Visokog udario na
Travnik,a potom i na Jajce,koje se predalo bez borbe.Kralj je bjezeci se sklonio u utvrdjeni grad
Kljuc,gdje ga je sa prethodnicom sultanove vojske opsjedao Mahmut-pasa .nakon 4. dana stupili su u
pregovore,zajamcivsi pri tom kralju zivot i slobodu u zamjenu za tvrdi Kljuc.Zajedno sa svojim
stricem Radivojem,kralj se predao nako cega je odveden sultanu u Jajce.Sultan ga je prinudio da izda
naredbu svojim kastelanima da preda gradove.Nakon sto je izvrsio sultanov ultimatum,bio je
pogubljen zajedno sa Pavlovicem i Kovacevicem.Tako je zapecacena sudbina bosanskog
kraljevstva.Prisiljen gladju svoje vojske i stoke,sultan se sredinom juna 1463.g. sa glavninom svojih
snaga povukao iz Bosne,vrativsi se istim putem kojim je i dosao.Od osvojenih zemalja bosanskog
kralja,oblasti Pavlovica i Kovacevica i okupiranog dijela hercegove zemlje osnovani su vilajeti,kojima
su prikljuceni vilajeti u Raskoj i Bosni,tako je od tog teritorija osnovan bosanski sandzak ukljucen u
sastav rumelijskog ejaleta (pasaluka, beglerbegluka( ?)).Najpouzdaniji izvor o osnivanju bosanskog
sandzaka daje nam licni sultanov savremenik,pratioc na pohodima i biograf Dursun-beg.On govori da
su pokorena 4. vilajeta,da su postavljeni sandzakbeg i kadije,a u rudnike emini,te da je raji nametnuta
serijatska glavarina(dzizija).Prvim sandzakbegom bosanskog sandzaka imenovan je Mehmed-beg
Minetovic,koji je do tada obnasao duznost smederevskog sandzakbega.Prvo sjediste sandzakbega
bosanskog sandzaka bilo je u Jajcu do jeseni 1463.g.zatim je preneseno u Sarajevo.Prvobitnu teritoriju
bosanskog sandzaka cinili su : 6. vilajeta u staroj Raskoj,vilajet Hodidjed ili saray-ovasi,vilajet
Visegrad,zemle Pavlovica,bosanskog kralja i Kovacevica,dio hercegovih zemalja,najvjerovatnije grad
Borovac u Neretvi.
Odmah nakon sultanovog povlacenja herceg je preduzeo aciju povrata svojih zemalja,u cemu je
gotovo potpuno uspio u ljeto 1463.g.Madjari i Mlecani su na nagovor pape 12. 9. 1463. g. sklopili
vojni savez protiv sultana.Protuofanziva saveznika pocela je u oktobru 1463. g. Ugarska vojska
predvodjena kraljem Matijasem provalila je na dva mjesta preko Save.Cilj su bili Kljuc i Jajce.Sa juga
su herceg Stjepan Vukcic Kosaca i njegovi sinovi,Vladislav i Vlatko,vrseci vojne akcije na podrucju
Rame,Prozora,Vesele Straze i Livna,tako podupirali ugarsku akciju na sjeveru.Sa drge strane,hercegov
sin,Vlatko je u ime Mlecana,osvojio 9. gradova u oblastima Pavlovica i Kovacevica,priblizivsi se
Srebrenici.Ugri su opsjedali Jajce od sredine oktobra do 26. decembra,tada se predala posada od 430.
vojnika,koji su zatim stupili kraljevu sluzbu.Ugarski kralj je uspio osvojiti na koncu 28. utvrdjenih
gradova u Bosni. Da ne bi potpuno izgubio Bosnu sultan se u proljece 1464.g. vratio s ciljem da
preotme Jajce.Opsada je zapocela 12.jula a trajala je sve do 22.augusta.Neuspjevsi preoteti Jajce
Mehmed II. Fatih se povukao.Nakon toga je ugarski kralj Matija Korvin sabi dao za cilj
uspostavljanje odbrambene linije od Beograda do Jajca.U okviru tog cilja morao je zaposjesti tzv.»
kljuc Drine «,tj Zvornik.Pri tome su Ugri zauzeli Srebrenik,ali ne i sam Zvornik.Nakon toga Matija
Korvin je od osvojenih teritorija u Bosni obrazovao dvije banovime jajacku i srebrenicku,koje su
zajedno sa macvanskom(sabackom) cinile liniju odbane prema Osmanskom Carstvu. Tako je akcijama
ugarskog kralja i hercega i njegovih sinova teritorija bosanskog sandzaka vec u prvim mjesecim
znatno smanjena i svedena na centralnu i istocnu Bosnu.Tada je izmedju bosanskog sandzaka i
ugarskih banovina postojao vrlo sirok pojas nicije zemlje, na cjoj su teritoriji osmanlije ustupili 6.
gradova bosanskom kralju Matiji,kojeg su sami imenovali,pa je i to »obnovljeno bosansko
kraljevstvo« bilo stvoreno na racun teritorija bosanskog sandzaka.
3
Osvajanje Hercegovine (1465-januar 1482) i osnivanje hercegovackog sandzaka 16.1.1470 .Od
jula 1465 do januara 1470.g.Osmanlije su vodili novu vojnu ofanzivu protiv Hercegovine.U isto
vrijeme i Venecija i Madjari su vodili vojne akcije u Hercegovini,pri tome su Mlecani istupali kao
zastitnici i saveznici novoga hercega Vlatka.U njihovu posjedu su bili Imotska krajina i Makarsko
primorje.Madjari su se bili utvrdili u Pocitelju,sve dok ga Osmanlije nisu zauzeli 1471.g.Osmanlije su
ucvrstili svoju vlast prvo u Podrinju,a zatim u istocnoj Hercegovini, odakle su se sirili ka
Neretvi.Zemle i gradove koje su oduzimali od hercega Stjepana i njegovih sinova osmanlije su
obrazovali jedan vilajet koji su ukljucili u sastav bosanskog sandzaka,a upravu u pojedinim nahijama u
Hercegovini su vrsili vojvode bosanskog sandzakbega Isa-bega Ishakovica. 16.januara 1470.g. od
osvojene teritorije u Hercegovini osnovan je hercegovacki sandzak.U popisu bosanskog sandzaka
1469.g.spominje se da su hasovi Isa-bega Ishakovica u Hercegovini dodijeljani nekom Hamza-
begu,za kojeg se smatra da je bio prvi sandzakbeg hercegovackog sandzaka.Nakon osnivanja
sandzaka, nastavljeno je dalje sirenje,ucvrscivanje i organiziranje osmanske vlasti u Hercegovini.
Hamza-beg je 20. septembra 1471.g. uspio natjerati madjarsku posadu da preda Pocitelj.Do 1475.g.
osvojeni su svi gradovi u unutrasnjosti Hercegovine,te Ljubuski u Neretvanskoj krajini.Jedino su Rog i
Risan ostali van posjeda Osmanliija.U januaru 1482.g. predao se Herceg Novi.Padom Herceg Novog
zavrseno je osmansko osvajanje Hercegovine.Madjari su se jos neko vrijeme drzali u Kosu na otoku
Posrednici u blizini danasnjeg Opuzena,a Mlecani su drzali Imotsku krajinu i Makarsko
primorje.Zvanicno sjediste hercegovackog sandzaka bilo je od 1470-1572.g. u Foci, iako su
hercegovacki sandzakbezi u prvoj polovini XVI.st. cesto boravili u Mostaru,kao privremenom
sjedistu.Stoga je ponekad hercegovacki sandzak nosio ime »mostarski sandzak« ili »mostarski pasa
«.Nakon 1572.g. kao sjediste sandzakbega hercegovackog javlja se Pljevlja,sve do
1833.g.Hercegovacki sandzak je od svoga osnutka do 1580.g. bio u sastavu rumelijskog ejaleta,a zatim
u okviru bosanskog pasaluka ostaje sve do 1833.g.Hercegovina je kao arpaluk dodijeljivana
bosanskim beglerbezima,ali i bosanskim defterdarima.U tim slucajevima Hercegovinom su upravljali
muteselimi bosanskih vezira,odnosno defterdara. Hercegovina postaje dalja baza za upade u
Dalmaciju i Hrvatsku.
4
bosanskog kraljevstva pripojene bosanskom sandzaku,a vlast i ulogu dotadasnje bosanske vlastele su
preuzeli vojvode i knezovi vlaski.
Jacanje turske i likvidacija ugarske vlasti u Bosni, tritorijalno sirenje bosanskog, hercegovackog
i zvornickog sandzaka .Jedini teritorijalni uspjeh Osmanlija do kraja XV.st. bilo je njihovo ucvrscenje
u Kljucu i Kamengradu,1493.g. odnose veliku pobjedu u bitci na Krbavskom Polju,nad ujedinjenom
vojskom hrvatskih feudalaca pod vodstvom bana Derencina,a iste godine likvidiraju ugarsku posadu
u gradu Kosu na Posrednici i uspjevaju okupirati Makarsku krajinu,koju pri tom pripajaju
hercegovackom sandzaku.Time je teritorija ovog sandzaka bila uglavnom zaokruzena,do osnivanja
kliskog sandzaka 1537. g., kada se hercegovacki sandzak opet sveo na granice s pocetka XVI.st.,koje
se nisu vise znatno mijenjale sve do pocetka Kandijskog rata 1645.g.Po ugovoru izmedju
Osm.Carstva i Ugarske od 20.8.1503.g.,kojim je zakljuceno sedmogodisnje primirje uokvirne su i
priznate granice bosanskog vijajeta sa gradovima i njihovim varosima,medju kojima su Kamengrad i
Kljuc.Za vladavine sultana Selima I. (1512-1520),bosanski sandzakbeg Feriz-beg uspio je
1512.g.osvojiti Srebrenik i cijelu sjeveroistocnu Bosnu.Time je probijena ugarska odbrambena
linija koji je uspostavio Matija Korvin 1464.g.Od tada osmanski napadi na Hrvatsku dobijaju karakter
osvajanja,a ne kao do tada,samo upadanja i pljackanja.Zauzet je Blagaj na Sani,prodrlo se u
Dalmaciju do Sinja,koji je uskoro i zauzet.1514.g. zauzeti su u Dalmaciji Karin i Korlat,a napadan je i
Skadar.Pravu prekretnicu oznacio je tek pad Beograda i Sapca 1521.g.Podrucja srebrenicke banovine
prikljucena su zvornickom sandzaku, a poslije 1526.,a prije 1533.g.zvornickom sandzaku prikljucena
je i Macva.Time je zvornicki sandzak postigao svoje najsire teritorijalno zaokruzenje,koje je zadrzano
uglavnom do 1718.g.Nakon pada Beograda Osmanlije su svoju vojsku spustili na Dalmaciju i
28.5.1522.g. osvojili su Knin,a odmah zatim i Skradin.1523.g. zauzeli su Ostrovicu na Uni. Svi ovi
gradovi i njihova podrucja pripojeni su bosanskom sandzaku.Do 1526.g. Osmanlije su osvojili
Hrvatsku juzno od Velebita,osim Klisa i Obrovca.Na sjeveru su prodrli u Srijem i pred bitku na
Mohackom polju 1526.g. zauzeli su istocnu Slavoniju do Osijeka i Djakova. Svi upadi i provale u
5
Slavoniju,Hrvatsku,Pounje,Liku,Krbavu i sjevernu Dalmaciju, predstavljali su ustvari pripreme za
odlucujuci sukob sa Madjarima,do kojeg je doslo na Mohackom Polju.Nakon pobjede na Mohackom
Polju Osmanlije su lako likvidirali ostatke ugarske vlasti u Bosni i Dalmaciji i otvorili sebi put u
zapadnu Slavoniju.1527.g. Obrovac i Udbina su pali u ruke Osmanlija,a zatim uskoro i cijela Lika i
Krbava.Sada je na red bila dosla jajacka banovina i tvrdi grad Jajce.Posada Jajca predala se krajem
1527.g., bez otpora,za tim primjerom su slijedili Banja Luka i okolni gradovi.Ugarske posade bile su
odbacene u dolinu Save.Osvojeni gradovi u Dalmaciji od Cetine na zapad i sjever, zatim posjedi u
Lici,Krbavi i Pounju kao i cijelo podrucje ranije jajacke banovine, prikljuceni su bosanskom
sandzaku.
1537.g. osnovan kliski,Bosanski sandzak-beg Husrev beg (1536-1541) u izvjestaju Porti o zauzecu
ove vazne kliske tvrdjave i njene strateske pozicije predlaze da se od novoosvojenog podrucja i svih
nahija u sjeverozapadnoj Bosni,Dalmaciji,Krbavi i Lici obrazuje poseban sandzak,kako bi se ove
novosvojene teritorije mogle lakse ocuvati.Husrev-beg je u izvjestaju za mjesto sandzakbega
predloozio svog dotadasnjeg cehaju,sibencanina Murat-bega Tardica (1537-1543),koji je odigrao
istaknutu ulogu pri osvajanju Klisa.Ovaj prijedlog je usvojen u Carigradu i ista je godine osnovan
kliski sandzak.Zvanicno sjediste kliskog sandzaka je bilo u Klisu,ali su kliski sandzakbezi najcesce
stolovali u Livnu.1826.g. Kliski je sandzak ukinut,a teritorije su prikljucene bosanskom sandzaku.
1538.g. osnovan pozeski,U januaru 1538.g. osnovan je pozeski sandzak koji je ime dobio po gradu u
kojem se nalazilo njegovo sjediste.Istocna Slavonija nije ulazila u sastav Pozeskog
sandzaka,Dobor,Kobas i Dubica su bili u sastavu Bosanskog sandzaka.U sklop Pozeskog sandzaka usli
su Brod i Stara Gradiska.Prvi sandzakbeg Pozeskog sandzaka bio je sin Mehmed-pase Jahjapasica,
Arslan-beg .(29.8.1541-nakon pada Budima,prikljucen novoosnovanom budimskom ejaletu ,1580.-
prikljucen bosanskom pasaluku.1600.- osnovan je kanjiski pasaluk i prikljucen mu je pozeski
sandzak koji tu ostaje do kraja osmanske vladavine.)Pozeski sandzak je od sredine do kraja
XVI.st.nekoliko puta dodjeljivan bosanskim namjesnicima kao arpaluk.Tada su nnjim upravljali
muselimi bos. namjesnika. Zvanicno sjediste pozeskog sandzaka bilo je u Pozegi,mada su pozeski
sandzakbezi cesto boravili u Brodu na Savi.Posljedni pozeski sandzakbeg zvao se Ibrahim-pasa.
Pitanje osjeckog sandzakaNeki zapadni izvori i mnogi osmanski pisci spominju Osijek kao poseban
sandzak.U prvom redu to su :Ibrahim Pecevi,Ali Ajni i Koci-beg,njima se pridruzio i Evlija
Celebija.Svi oni navode Osijecki sandzak kao dio Budimskog ejaleta,medjutim imena osjeckih
sandzakbegova im se na poklapaju.Na osnovu njihovih kazivanja moze se ustvrditi da je nekada
postojao jedan sandzak koji se zvao osjeckim sandzakom,ali je tesko ustvrditi kada je osnovan i kada
je ukinut.Prilikom pohoda na Mohac 1526.g.Osijek je spaljen i porusen,a prilikom Sulejmanovog
pohoda na Bec 1529.Osmanlije su obnovili Osijek,ucvrstili ga i u njega postavili posadu.Osijek je
poslije 1529. postao najvjerovatnije sjedistem krajiskog komandanta potcinjenog smederevsko-
beogradskom muhafizu. Kasim-beg je prvi komandant Osijeka koji se bavio restauracijom
grada.Sjediste Srijemskog sandzaka je izmedju 1538-1540 preneseno u Osijek,pa ga stoga,neki pisci
nazivaju osjeckim sandzakom.Pecevija navodi Murat-bega osjeckim sandzakbegom 1543.,ali je taj isti
bio pozeski sandzakbeg,te iste godine.Sve u svemu to je onaj bivsi kliski sandzakbeg Murat-beg
Tardic Sibencanin,koji je 1543.prekomandovan na mjesto pozeskog sandzakbega.Osijek je oko 1566.
prikljucen pozesko sandzaku,a sjediste srijemskog sandzaka je preneseno u Ilok,pa se srijemski naziva
i ilockim sandzakom.U popisima iz 1565.Osijek se spominje u sklopu pozeskog sandzaka.To znaci da
je negdje izmedju 1545 i 1556.Osijek izdvojen iz srijemskog i pripojen pozeskom sandzaku.
1578-1580.g. osnovan krcki ili licki sandzak.1527.g.osmanlije osvajaju Krbavu,a 1528. g. Liku,obje
ove oblasti bile su u sastavu bosanskog sandzaka do 1537.g.,od tada Lika i Krbava su u sastavu
kliskog sandzaka.Od teritorije kliskog sandzaka 1580.g. obrazovan je krcki sandzak.Pecevija tvrdi da
je osvajanjem Like i Krbave obrazovan poseban sandzak,izvorima to ne mozemo negirati,kao ni
potvrditi,ali sigurno je da taj sandzak,iako je moguce da je bio osnovan u pr.pol.XVI.st.,nije postojao
sredinom XVI.st.Sabanovic smatra da je tada bio ukinut,a kasnije opet uspostavljen.Po popisima iz
1550.g. i 1574.g.teritorije Like i Krbave zavedene su pod kliskim sandzakom.Sabanovic smatra da je
krcki sandzak osnovan izmedju 1578.g. i 1580.g.Teritorija krckog ili lickog sandzaka stvorena je na taj
nacin sto su osmanlije ranije posjede u Lici,Krbavi i Dalmaciji od Krke na sjeverozapad,kao i posjede
7
stecene nakon i za vrijeme Kiparskog rata(1570-1573),dakle svu teritoriju kliskog sandzaka od Knina
i Krke na sjeverozapad,izdvojili od kliskog i pretvorili u poseban sandzak.Taj sandzak se isprva zvao
krckim,a kasnije najcesce lickim.Krcki(licki) sandzak je zadrzao svoje teritorije omedjene Velebitom
ka Mletackoj Republici,Hrvatskom na sjeveru,bosanskim,tj.bihackim sandzakom na sjeveroistoku i
kliskim sandzakom na jugu.U XVII.st .krcko-licki sandzak je nerijetko spajan sa bihackim ili kliskim
sandzakom u jedan sandzak.Dodijeljivan je i kao arpaluk bosanskim pasama i defterdarima,u tim
slucajevima njime su upravljali muselimi bosanskih vezira,odnosno defterdara.Za citavo vrijeme
svoga postojanja ,krcko-licki sandzak je pripadao bosanskom pasaluku.Sluzbeno sjediste krcko-lickih
sandzakbegova bilo je ili u Kninu ili u Udbini.
1580.g.-Osnivanje bosanskog pasaluka.Do osnivanja bosanskog pasaluka 1580.g. sve nase zemlje
bile su razdijeljene na tri beglerbegluka(ejaleta,pasaluka),kojima su sjedista bila izvan juznoslavenskih
zemalja i to u Sofiji(rumelijski ejalet),Temisvaru(temisvarski ejalet) i Budimu(budimski
ejalet).Bosanski sandzaci bili su svi u sastavu rumelijskog ejaleta,izuzev zvornickog i pozeskog
sandzaka koji su bili u sastavu budimskog ejaleta.Bosanski ejalet (pasaluk,beglerbegluk) je nastao u
okviru sistema reformi upravne podjele Carstva,koja je za cilj imala stvoriti zasebno organizovan
ejalet na najzapadnijim granicama Carstva. Bosanski beglerbegluk osnovan je izdvajanjem bosanskog,
hercegovackog, kliskog, krcko-lickog i pakrackog sandzaka iz sastava rumelijskog ejaleta i
izdvajanjem zvornickog i pakrackog sandzaka iz sastava budimskog ejaleta,te njihovim uvrstavanjem
u sastav bosanskog ejaleta (beglerbegluka, pasaluka).Srediste pasaluka ostao je raniji bosanski
sandzak, koji je imao maticnu ulogu prema ostalim sandzacima,iako su svu u sustini pravno bili
nezavisni jedan od drugog i jednako potcinjeni svome beglerbegluku.Sandzakbeg bosanskog sandzaka
imao je rukovodecu funkciju u osvajackim akcijama osmanskih namjesnika u Bosni i susjednim
oblastima,tako su sve dalje osvajane teritorije prvo pripajane bosanskom sandzaku,da bi se kasnije
uokvirile u teritorije zasebnih sandzaka.Tako je Hercegovina prvo pripojena bosanskom sandzaku,a
kada su osvajanja hercegovih zemalja privedena kraju, obrazovan je hercegovacki sandzak
1470.g.Osvijeni dijelovi Dalmacije,Lika i Krbava nakon osvojenja usli su u sastav bos.sandzaka,da bi
se osamostalile u kliski sandzak 1537.g.Od osvojenih zemalja u Slavoniji obrazovan je 1557.g.
cazmanski sandzak, teritorijalno izdvojen iz sastava bosanskog sandzaka. Smatra se da je bosanski
pasaluk osnovan negdje izmedju 25. aprila i 23.septembra 1580.g.U dubrovackim izvorima nalazimo
ga u izvjestaju dubrovackog vijeca iz oktobra 1580.g. »…o darivanju bosanskog sandzakbega,koji je
postao beglerbeg nad sedam sandzaka… «.Bosanski sandzak se od tada naziva Pasa-sandzak,jer je u
njemu bilo sjediste bosanskog pase ili beglerbega(dva ili tri tuga),a u sastav bosanskog ejaleta ulazilo
je sedam sandzaka : bosanski, hercegovacki, kliski, krcko-licki, pakracki, zvornicki i pozeski
Bosanski pasaluk(beglerbegluk) bio je jedini beglerbegluk u Turskom Carstvu kome su i teritorij i
srediste bili na juznoslavenskom podrucju.Bosanski pasa drzao je pod svojom vlascu podrucje vece
nego ijedan bosanski kralj !Prva teritorijalna promjena bosanskog pasaluka izvrsena je vec krajem
XVI.st.,kada je u Bosanskoj krajini obrazovan bihacki sandzak,koji je prikljucen bosanskom
pasaluku,pa se tada bosanski pasaluk sastojao od osam sandzaka.Vec 1600.g. izdvojen je pozeski
sandzak iz bosanskog pasaluka i pripojen je novoosnovanom kanjiskom pasaluku (ejaletu),u cijem je
sastavu ostao da kraja osmanske vlasti.Ako izuzmamo pitanja sandzaka Petrinje, Orahovice i
Valpova i Konavala,cije je postojanje bilo ili kratkotrajno ili samo na papiru,moze se ustvrditi da je
bosanski pasaluk tokom XVII.st. cinilo sedam sandzaka : bosanski, hercegovacki, zvornicki, kliski,
pakracko-cernicki, krcko-licki i bihacki,s tim sto su posljednja dva cesto spajana u jedan sandzak i
sto je bihacki sandzak sredinom XVII.st. bio neko vrijeme sasvim ukinut.
8
Mirom u Zitvi 11.novembra 1606.g. ,granica bosanskog pasaluka je bila sljedeca.Od Drave prema
Savi granica je isla istocno od Siska,dalje je isla u zapadnom smjeru prema Korani,koja je
predstavljala granicu do gatackog polja.Na zrmanji je bila tromedja Bosanskog pasaluka, Hrvatske i
mletackih posjeda u Dalmaciji.Od Zadra do Dubrovnika protezala se granica prema Mletackoj
Dalmaciji u ciji sastav nisu ulazili Skradin i Makarska krajina (bos. pasaluk) Za vijeme Kandijskog
rata 1645-1669.g. granica je dozivjela odredjena pomjeranja,Mlecani osvajaju Solin, Klis i privremeno
Makarsku krajinu.Na jugu bosanski pasaluk se protezao od Dubrovnika do Ulcinja i Bara,koji su bili u
sastavu Rumelije i Kotora u sastavu Mletacke Albanije.Granica s Rumeliijom je dalje ka sjeveroistoki
isla Niksicem, Kosovskom Mitrovicom, Novim Pazarom, Novom Varosi, Pribojem, Visegradom,
Srebrenicom, Zvornikom, Loznicom i Sapcem, gdje je isla Savom do Race.Tu je bosanski pasaluk
granicio sa budimskim ejaletom.Prvim beglerbegom bosanskog pasaluka imenovan je dotadasnji
sandzakbeg bosanskog sandzaka (1573-1580) Ferhed-beg Sokolovic,koji od tada nosi titulu
pase.Ferhad-pasa Sokolovic je ostao na polozaju bosanskog beglerbega neprekidno do 1588.g.
9
boravio tri dana.Na osnovu toga se smatra da je bihacki sandzak sredinom XVII.st. bio ukinut i
teritorijalno pripojen bosanskom ili lickom sandzaku. Za to imamo vise dokumenata iz XVII.st. koji
potvrdjuju spajanje bihackog u licki sandzak. Hadzi Kalfa potvrdjuje njegovo ukidanje ili pripajanje
bosanskom sandzaku sredinom XVII.st.Isto tako imamo dokumente s kraja XVII.st. u kojima se
spominju bihacki sandzakbezi.Sto implicira da je krajem XVII.st. bihacki sandzak ponovno
uspostavljen,ali je odmah na pocetku XVIII.st. bio definitiivno ukinut 1711.g.Sjediste bihackog
sandzaka bilo je najcesce u Bihacu,a ponekad sigurno i u Krupi.Bihacki sandzak je za cijelo vrijeme
svoga postojanja pripadao bosanskom pasaluku.
Pitanje sjedista bosanskih namjesnika ( beglerbegova, pasa, bosanskih vezira ) u XVII. ,XVIII. i
XIX.st. Sjediste bosanskih beglerbegova je sasvim sigurno tokom XVI.st. bilo u Banjaluci.Nakon
potpisivanja mira u Zitvi 1606.g. mnogi bosanski veziri,cesto i na duze vrijeme su boravili u
Sarajevu,dok su svoju duznost u zvanicnoj rezidenciji pasaluka Banjaluci,povjeravali svojim cehajama
i muselimima.Sasvim se sigurno na osnovu dokumenata zna da je Banjaluka bila rezidencija bosanskih
beglerbegova do 1639.g.Godine 1655. vezir najcesce rezidira u Sarajevu,to bi moglo znaciti da je
tjekom Kandijskog rata(1645-1669) rezidencija iz Banjaluke prenesena za stalno u Sarajevo. Iako su
veziri za vrijeme rata cesto boravili i izvan rezidencije.Dubrovacki izvori i izvjestaji dvojice
francuskih putopisaca Pulea i Kiklea potvrdjuju Sarajevo kao zvanicnu rezidenciju i sjediste dvora
bosanskog pase,vec 1657. i 1658.g.E.Celebija je boravivsi u Sarajevu 1660.g. izricito govori da
je » Sarajevo sjediste ajaleta «,a Banjaluku spominje kao sjediste vezirovog kajmakama.
Celebija,spominjuci defterhanu u Sarajevu,potvrdjuje da je Sarajevo bilo glavna rezidencija bosanskih
namjesnika,stoga sto je defterhana sastavni dio bosanskog divana. Nekad poslije 1687.g.,a prije
1700.g.preneseno je sjediste iz Sarajeva u Travnik.Kao glavni uzrok preseljenja se uzima spaljivanje
Sarajeva od strane austrijskog princa Eugena Savojskog 1697.g.iako je moguce da se preseljenje
dogodilo i nesto ranije. Zbog svega toga moze se reci da je zvanicno sjediste bosanskih namjesnika
ostalo u Sarajevu do kraja XVII.st.,a da je zatim preneseno u Travnik,u kome su bosanski namjesnici
rezidirali do 19.juna 1850.g.,kada Sarajevo postaje ponovo administrativno srediste bosanskog
pasaluka. Do tada su samo u dva navrata bosanski namjesnici rezidirali u Sarajevu(1827.-juna 1828.g.
i od_juna_1832-jula_1836.g.)
Banjaluka :1580_do_sr.XVII.st.(1655_?);
Sarajevo :od_sr_XVII.st._(1655 ?)_do_kraja_XVII.st._(1697 ?);
Travnik :od pocetka XVIII.st. (sa dva prekida 1827-1828 i 1832-1836 u Sarajevu) do 19.6.1850. ;
Sarajevo :od 19.6.1850.-
10
-granice BiH od XVII.st. do XiX.st.
Bosanski pasaluk u XVIII.st. Mirovni ugovori i njihove odrednice za bosanski pasaluk u XVIII.st.Od
Kandijskog rata 1645-1669,pa do Beckog rata 1683-1699,nije bilo znacajnijih promjena granica ,ni
promjena unutrasnjeg administrativnog ustrojstva bosanskog pasaluka.Od teskog poraza pod
Becom(1683) do 1687.g. osmanlije su izgubili najveci dio Ugarskih zemalja, Slavoniju i
Hrvatsku(Budim 1686,Pozegu,Osijek,Udbinu i Knin).Snazna austrijska vojna ofanziva protegla se sve
do Kosova,veliki dio Srbije je bio izgubljen.Poraz kod Slankamena 9.8.1691.i poraz kod Sente
11.9.1697.,prisilili su osmanlije na potpisivanje mirovnog ugovora u Sremskim Karlovcima
26.1.1699.izmedju Austrije i Venecije s jedne i Osmanskog carstva s druge strane.Mirom u
Sr.Karlovcima 1699.osmanlije su izgubili citavu Ugarsku izuzev Banata,Slavoniju i Hrvatsku do Une
i juzno od Velebita,a Venecija im je oduzela Herceg Novi, Knin, Sinj, Vrgorac i Gabelu.Bosanski
pasaluk je izgubio citavu Slavoniju i licki sandzak,te dijelove kliskog i hercegovackog
sandzaka.Granica sa Austrijom je isla od usca Tise u Dunav,zatim Savom do usca Une u Savu i dalje
Unom .Granica prema Veneciji isla je od tromedje kod Knina prema Vrlici,a odatle prema Sinju,Vrlici
i Gabeli.Imotski je ostao u bos.pasaluku.Svakom od ovih mjesta oznaceno je podrucje s promjerom od
jednog sata hoda.Tako je bos.pasaluk bio sveden na granice Bosne kakve su uglavnom bile u XV.st. i
podijeljen je na preostalih 5.sandzaka : bosanski, hercegovacki, kliski,zvornicki i bihacki*.Teritorija
bihackog sandzaka je pocetkom XVIII.st. pripojena bosanskom.Tako je bos.pasaluk cinilo pocetkom
XVIII.st. samo 4.sandzaka.Ove je granice bos.pasaluk imao do Pozarevackog mira.Mirom u
Pozarevcu 1718. osmanlije su izgubili Banat,Srijem i smederevski sandzak (beogradski
pasaluk).Bosanski pasaluk je izgubio dijelove bosanskog i zvornickog sandzaka na sjeveru od usca
Drine u Savu i Unom do Novog.Izgubljeni teritorijalni pojas se protezao od 6.-10.km i obuhvatao je
Brcko,Bijeljinu i svu teritoriju zvornickog sandzaka sa desne strane Drine,tj.kadiluka Sabac,Loznicu i
Krupanj.Od bos.sandzaka otpali su Dubica, Brod, Kobas, Gradiska i Furjan.Od smederevskog
11
sandzaka je otpalo Uzice koje je ukljuceno u sastav bosanskog sandzaka,a time i bos.pasaluka.Na
granici prema Veneciji izgubljen je Imotski s kotarom i grad Cacvina,a Gabela je usla u sastav
Bosanskog pasaluka, ali se regulisanje granice u praksi,prema Veneciji oteglo od 1721-1733.Tako da
je na kraju imotski kotar podijeljen na dva dijela osmanski i venecijanski.Sjedista imotskog kadiluka
je preneseno u Ljubuski 1717.,a Gabela je usla u sklop stolackog kadiluka.Ne zeleci mlecane kao
susjede,dubrovcani su svojevoljno ustupili Osm.carstvu primorski pojas sa Klekom ili Neumom na
sjeveru i Sutorinu na jugu.Tako su dobivena dva izlaza na jadransko more.Takve su bile granice
bos.pasaluka do mira u Beogradu.Mirom u Beogradu 18.9.1739. Osmansko carstvo je povratilo u
Srbiji i Bosni sve sto je bilo izgubljeno Pozarevackim mirom, osim grada Furjana,dok je stanje u
Hercegovini Beogradskim mirom ostalo nepromjenjeno.Bosanskom pasaluku nije vracen ranije
izgubljeni dio zvornickog sandzaka preko Drine,sada je on uvrsten u sastav smederevdkog sandzaka u
kome je taj dio ostao sve do Svistovskog mira 1791.,nakon kojeg je ponovo vracen bosanskom
pasaluku i zvornickom sandzaku.Mirom u Beogradu Uzice je vraceno beogradskom
pasaluku,tj.smederevskom sandzaku.Od 1739. pa sve do 1756. nije nikakvih znacajnijih promjena
granica,ni odvdjanja,ni pripajanja odredjenih sandzaka.Tek su 1756. kadiluci Podgorica i Kara
Dag(Crna Gora)izdvojeni iz skadarskog sandzaka (rumelijski pasaluk) i pripojeni hercegovackom
sandzaku (bos.pasaluk) u sastavu kojeg ce ostati sve do XIX.st..Ova je promjena izvrsena carskim
fermanom na prijedlog bos. beglerbega Ahmed Kamil-pase.Oko 1790.g. osnovan je novopazarski
sandzak,ciija je teritorija prvenstveno izdvojena iz bosanskog sandzaka.Cinili su ga kadiluci Novi
Pazar,Sjenica,Kosovska Mitrovica i Trgoviste.1817.g. je ukinut i vracen u sastav bosanskog
sandzaka.Mirom u Svistovu 9.8.1791. bosanski pasaluk je izgubio Cetin,Lapac i Srb,te pojas
zemljista ispod Pljesevice i oko Plitvickih jezera.Austrijanci su u ratu bili osvojili gradove
Dubicu,Novi i Gradisku,ali su mirovnim ugovorom bili obavezani vratiti ih u sastav Osm.carstva,sto je
izvrseno tek 1797.Do novih teritorijalnih i administrativnih promjena u sastavu bos.pasaluka nije
dolazilo sve do Prvog srpskog ustanka (1804-1813). godine.
12
svog guvernera valiju ili valipasu,cime on nije mogao sasvim samovoljno upravljati zemljom.U upravi
zemlje imalo je nekog udjela i gradanstvo preko zastupnika koje je samo biralo.Izborno pravo
omogucavalo je da svaka provincija bira 28.poslanika za Vilajetsko vijece.Vilajetsko vijece se
sastajalo jednom godisnje.Sudstvo vise nije bilo samo u rukama kadija,jer su pored serijatskih ,u
novembru 1864.g. uvedeni i gradjanski sudovi.Ovom uredbom su kajmakamluci u bosanskom vilajetu
pretvoreni u istimene live ili sandzake.Trebinjski i mostarski kajmakamluci ranijeg hercegovackog
pasaluka su sjedinjeni u jedan hercegovacki sandzak ili livu sa sjedistem u Mostaru,dok je pljevaljski
kajmakamluk izdvojen iz Hercegovine i prikljucen novopazarskom sandzaku,kome je sjediste i dalje
bilo u Sjenici.Cijeli bosanski vilajet je bio sastavljen od 7. sandzaka ili liva.Na celu sandzaka ili liva i
dalje su bili kajmakami.Njihova zvanicna sjedista su bila u sjedistima ranijih kajmakamluka.Time je
ova vilajetska uredba,na neki nacin,ponovno restaurirala bosanski pasaluk iz vremena prije reformi,bar
u pogledu njegovog teritorijalnog opsega i nizih administrativnih jedinica.Vilajetska uredba bosanskog
vilajeta ostala je na snazi sve do 1878.g.,tj.do austrijske okupacije BiH,ali su ipak u toku ovih
12.godina cesto vrsene manje teritorijalno-administrativne promjene u okviru bosanskog vilajeta.Kao
sto je bosanski beglerbeg upravljao bosanskim sandzakom,tako je sada bosanski valija upravljao
sarajevskim kajmakamlukom.Kao sto se bosanski sandzak u bosanskom pasaluku zvao Pasa-
sandzak,tako se sada sarajevski sadzak zvao merkez sançagi (centralni sandzak),kojim je upravljao
posebni kajmakam,odnosno muteserifa.1867.g. kajmakami pojedinih sandzaka ili liva uzimaju naziv
muteserifi(kako su se nezvanicno cesto nazivali i sandzakbezi pojedinih sandzaka jos od XVII.st. Iz
bosanskog vilajeta je 1872.g. izdvojen novopazarski sandzak,koji je potom zajedno s niskim
sandzakom obrazovan u zaseban novopazarski vilajet.Nedugo zatim vraceno je stanje na raniije,ali je
2.februara 1877.g. novopazarski sandzak definitivno izdvojen iz bosanskog i prikljucen
novoosnovanom kosovskom vilajetu.Za vrijeme hercegovackog ustanka (novembar 1875-februar
1877) uspostavljen je hercegovacki vilajet,ali je krsenjem.ustanka stanje vraceno na ranije.Sve
promjene vrsene su bile po nalogu Porte.Bosanski vilajet se pred austrijsku okupaciju sastojao od 6.
znatno izmjenjenih okruzja.
***
13
Sjediste Bosanskog pasaluka bilo je u Banjoj Luci od 1550-1639, zatim u Sarajevu (1639-1687),
pa u Travniku 1878.g. ???... !!!... ???
Banjaluka :1580_do_sr.XVII.st.(1655_?);1639
Sarajevo :od_sr_XVII.st._(1655 ?)_do_kraja_XVII.st._(1697 ?);
Travnik :od pocetka XVIII.st. 1700 (sa dva prekida 1827-1828 i 1832-1836 u Sarajevu) do
19.6.1850. ; Sarajevo :od
19.6.1850.-
****
14