Razvoj antropometrijskih karakteristika

Razvitak antropometrijskih karakteristika čovjeka je specifičan proces sa senzitivnim periodima za

njihov razvoj.Osobito su važne pojedine karakteristike kao što su fleksibilnost , pokretljivost i
koordinacija tijela.
Na fleksibilnost se, kod djevojčica, najučinkovitije može utjecati između 7. i 10. godine života, a
najbolji su rezultati u fleksibilnosti između 11. i 13. godine (Miletić, 2007).

Na pokretljivost kralježnice najbolje se utječe između 7. i 12. godine, ramena između 12. i 13. godine,
a na gibljivost kukova između 7. i 10. godine života (Jastrjembskaia i Titov, 1999).

Koordinacija će se najbolje razvijati u periodu između 6. i 12. godine, stabilizirati se u periodu između
12. i 15. te postupno smanjivati između 17. i 18. godine života (Miletić, 2007).

Senzitivni periodi za razvoj apsolutne snage su između 9. i 11. godine, 13. i 14. te između 16. i 18.
godine života. Relativna snaga doseže svoj maksimum s 13 ili 14 godina te se stabilizira do 17. godine
života.

Optimalan period za razvoj brzine kod djevojčica je između 7. i 8. te 11. i 12. godine života. Ravnoteža
je kvalitativna motorička sposobnost čija razvijenost omogućuje visoku razinu regulacije kretanja i
kontrolu pravilnosti izvedbe neke složene motoričke aktivnosti (Milanović, 2010).

 Tokom rasta i razvoja dolazi ne samo do kvantitativnih već i do kvalitativnih promjena,

 Prisutna je stalna akceleracija u rastu
 Ne postoje značajne ergonomijske razlike po spolu do 14. godine života.
 Potom nastaju trajne razlike koje ostaju do kraja života
 U Europi su žene niže (za 10 cm) od muškaraca.
 U odnosu prema trupu, udovi su im kraći.

 Što se dimenzija tiče, muškarci su u prednosti, osim u slučaju dimenzija zdjelice

 Postoje znatne razlike u količini i raspodjeli potkožne masti.

Čovjek sa aspekta kineziologije

Subjekt ili čovjek je organizirani sistem većeg broja međuzavisnih dijelova. Može se promatrati kao
cjelina vegetativnog (V) i animalnog (A) podsistema. Vegetativni podsistem definiran je
vegetativnim ili autonomnim živčanim sistemom (VŽS) koji funkcionira izvan okvira svijesti, a
posebice regulira simpatikusnim i parasimpatikusnim živčanim vlaknima procese katabolizma i
anabolizma te transportnim sistemom (TS). Kod čovjeka i životinja nužan je animalni podsistem koji
je kod čovjeka dostigao takav stepen razvoja ga da diferencira od životinje kao stvaralačko biće.
Njega karakteriziraju senzorno-motorički sustav (SMŽS) te lokomotorni sustav (LS). Možemo ga
promatrati i kao cjelinu upravljanih sistema (Us) i izvršnih organa (Io). Tako je vegetativni živčani
sustav upravljački sustav, a izvršni je transportni. Upravljački dio animalnog podsistema je analitičko-
senzorno-motorički podsistem (SMŽS) a izvršni dio je lokomotorni sistem. Upravne veze postoje
između: • transportnog i lokomotornog sistema (primjer: ulaz energije preko transportnog sistema k
lokomotornom, odstranjivanje metabolita od lokomotornog preko transportnog podsistema) •
senzorno-motoričkog i lokomotornog (primjer: prijenos impulsa formiranih u centralnom živčanom
sistemu na lokomotorni i kinestetetički osjet od lokomotornog k centralnom živčanom sustavu) •
između senzorno-motoričkog i vegetativnog živčanog sistema (primjer: emocije rezultiraju
aktivacijom vegetativnog živčanog sistema) • između vegetativnog živčanog sistema i transportnog
(primjer: vegetativni živčani sistem regulira procese anabolizma i katabolizma putem simpatikusnih i
parasimpatikusnih živčanih vlakana i upravlja intenzitetom transporta).

Pojam i definicija kinezioloških podražaja

Kineziološki podražaj je kombinacija kinezioloških operatora i energije koja je potrebna za

transformacijske procese. Kineziološki operator je skup različitih struktura kretanja koje maksimalno
odgovaraju cilju transformacijskih procesa. To su praktički vježbe kojima se najefikasnije djeluje na
neku osobinu ili sposobnost, motoričku informiranost i zdravlje. Kao samousavršavajući sustav,
ljudski organizam je prilagodljiv. Prva biotička zakonitost odnosi se na adaptabilnost ljudskog
organizma, tj. na sposobnost prilagodbe. Bez tog svojstva ne bi bilo mogućnosti promjena osobina,
sposobnosti i motoričkih znanja. Smanjenjem aktivnosti prestaju procesi prilagodbe organa i
organskih sistema , a javlja se stagnacija u razvoju pa i procesi opadanja razine određenih osobina i
sposobnosti. Proces vježbanja predstavlja podražaje na koje se organizam adaptira i pod određenim
uvjetima doživljava unutarnje funkcionalne promjene. Ove promjene, između ostalog, utječu i na
zdravlje, dužinu i kvalitetu života pa su efikasna zapreka preranom procesu starenja.

Tjelesno vježbanje, predstavlja adaptacijski podražaj ili stimulus. Ako su podražaji ispod praga
(limesa), na njih organizam neće reagirati. Podražaji koji su na razini limesa održavaju funkcije na
zatečenoj razini. Proces prilagodbe omogućuju tek supraliminalni podražaji. • Subliminalni podražaji
nisu korisni u adaptacijskom smislu iako je najveći broj ljudi današnjice izložen ovom tipu podražaja. •
Drugi tip liminalnih podražaja može biti koristan u periodu života kad značajnije promjene više nisu
moguće, već je cilj spriječiti pad . U agonološkim kineziološkim aktivnostima taj tip podražaja je
koristan kad se ne želi poremetiti dostignuta razina treniranosti u natjecateljskoj fazi. •
Supraliminalni podražaj, treći tip podražaja, nužan je ne samo u procesu usavršavanja pojedinca u
nekoj kineziološkoj aktivnosti, nego za svakog čovjeka, osobito u djetinjstvu i mladosti kad je utjecaj
procesa vježbanja na promjene najvećeg broja antropoloških obilježja najveći, kad je moguć i
poželjan.

Utjecaj kinezioloških podražaja na morfološke osobine

Rast i razvoj djeteta podvrgnuti su ne samo biološkim zakonima nego i utjecaju okoline jer je dječji
organizam plastičan. Činjenicu da se dječji organizam lako mijenja pod utjecajem okoline, treba
prihvatiti i iskoristiti. Kosti djeteta su mekše nego u odraslih jer je veći postotak vode a manji
mineralnih tvari. Rast i razvoj kostiju vezan je za rad mišića koji ga stimuliraju. Udio mišića u tjelesnoj
masi djeteta raste od 23% u novorođenčeta, 27% kod djeteta predškolske dobi, 33% početkom
puberteta do 43% u odrasla čovjeka.

Pravilno dozirani podražaji koji potiču pravilno držanje tijela u svim ravnima mogu doprinijeti
pravilnom držanju tijela, pravilnom opterećenju mišićno-ligamentarnog sustava odgovornog za
držanje tijela te pravilnom rastu i razvoju kosti. Tjelesno vježbanje nema utjecaja na visinu tijela, rast
u visinu sportaša i nesportaša slijedi iste zakonitosti bez odstupanja u dinamici, tempu te godini u
kojoj se zbiva najveći prirast. Kvalitativno opterećenje može potaknuti povoljniji odnos između
mišićne, koštane mase i potkožnog masnog tkiva. Odnos mišićne mase prema ostalim
komponentama sastava tijela iznosi normalno 40/60 %, ali se on može povećati pod utjecajem
tjelesnog vježbanja. Normalan odnos ne znači ekstremno smanjenje postotka masnog tkiva i
povećanje aktivne tjelesne mase jer masno tkivo će imati značajnu ulogu u spolnom razvoju
djevojaka u periodu neposredno prije i tijekom adolescencije. Prosječna vrijednost kod djece 6 - 8
god. za dječake iznosi od 13 do 15 % a za djevojčice od 16 do 18 %. Tjelesno vježbanje najveći učinak
može imati na spomenuti odnos aktivne i balastne tjelesne mase odnosno mišićnog tkiva prema
ukupnoj masi tijela. Utjecaj na longitudinalnu i transverzalnu dimenzionalnost skeleta je praktički. U
tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi predviđene su četiri varijable za procjenu antropometrijskog statusa a
to su visina, težina, opseg podlaktice i kožni nabor nadlaktice.

Tjelesno vježbanje i ekologija

Proizvodi civilizacije uz smanjenu mišićnu aktivnost su i zagađenje. Cijena progresa na taj način se
plaća i zdravljem. Tjelesno vježbanje je nezamjenjivo u kompenzaciji smanjenog utjecaja mišićnog
rada, a svojim pozitivnim vrijednostima donekle može kompenzirati i poremećaje nastale
hiperindustrijalizacijom. Kineziološka aktivnost se u pravilu provodi na čistom zraku, vodi, često u
prirodnim uvjetima. Ona može doprinijeti odvajanju čovjeka od štetnih utjecaja okoline koji se unatoč
rastućoj ekološkoj svijesti premalo smanjuju.

Prema tome, najveće opasnosti koje prijete čovjeku savremenog doba su : nizak nivo ekološke svijesti
, hiperindustrijalizacija, hipokinezija. Naime, ako se proces hipokinezije suvremenog čovjeka nastavi
dosadašnjim tempom ne samo da će mu zdravlje biti još više ugroženo, nego se može dogoditi da mu
već sutra liječnik propiše kretanje kao lijek! U prilog tome govore brojna upozorenja znanstvenika
da je upravo nedostatak kretanja jedan od osnovnih uzroka mnogih zdravstvenih tegoba
savremenog čovjeka. Tako npr. sve su učestaliji poremećaji lokomotornog sistema (kao npr. ravna
stopala) i to već od djetinjstva, što je direktna posljedica nedovoljnog jačanja muskulature uz
istodobni porast balastne mase. Kao posljedica akceleracije uz porast visine raste i masa tijela kao
rezultat porasta koštane, a još više balastne mase (Mraković, 1997).

Nadalje, nedostatak stvaralačke igre, a posebno tzv. mišićne igre (koje djeci sve više nedostaju)
sasvim sigurno jedan je od uzroka nedovoljnog razvoja spoznajnih funkcija, kao i jedan od čimbenika
poremećaja u ponašanju. Ako tome dodamo da je sve prisutniji nesklad između osobnih mogućnosti i
sve većih zahtjeva u tzv. intelektualnoj i emocionalnoj sferi (sve većih, pa često i nerealnih zahtjeva
roditelja, škole i pritisaka okoline), zbog čega dolazi do sve većih frustracija, posebice kod mladih,
koje su nerijetko i jedan od uzroka "bježanja u svijet ovisnosti", ispada da se okruženje gotovo trudi u
afirmaciji jednog, s kineziologijskog motrišta, potpuno pogrešnog modela življenja!

S druge strane, čovjek je građen za kretanje, a ne za nekretanje! Shodno tome, treba još jedanput i
zauvijek zapamtiti da se kretanje ne može ničim kompenzirati. Medikamenti i različiti drugi preparati
koji su u posjedu civilizacije mogu mnogo toga zamijeniti, ali ne i kretanje!