RODITELJSKI SASTANAK

Tema (za roditelje): Poštovanje i kako ga zadobiti

POŠTOVANJE - Kako ga pridobiti (za roditelje)

Pitanje: Šta to znači poštovati oca i majku?

Odgovor: Poštovati roditelje znači uvažavati ih na dijelu i riječima, cijeniti zbog toga što
jesu. Grčka riječ za poštovati se prevodi “duboko poštovati, cijeniti i uvažavati”. Poštovanje
se ne ukazuje samo zbog zasluga, već i zbog položaja. Na primjer, neki Amerikanci se ne
slažu sa odlukama predsjednika države, ali ipak poštuju njegovu poziciju vođe. Isto tako,
djeca uvijek treba da poštuju roditelje, čak i kad oni to ne zaslužuju.

Poštovanje je stvar odgoja. No ne bilo kakvog odgoja. Štapom se ne stječe poštovanje.

Ono se zaslužuje pravilnim primjerom.

Poštovanje - osigurava obuzdanost

Najveća je briga svakog roditelja da se djetetu ne dogodi nešto loše. Živimo u svijetu u kojem
iza svakog ugla vrebaju opasnosti i izazovi koji mogu pogubno djelovati na našu djecu. Svi
smo i sami prošli neobuzdane godine i znamo što je mladost-ludost i kako nije lako odoljeti
zabranjenom voću. Hoće li naša djeca vući vraga za rep ne ovisi toliko o njima, koliko o nama
- njihovim uzorima. 1
Jeste li dobar uzor svojoj djeci? Najbolji način da osigurate da se vaše dijete nikad ne uplete u
nezakonite radnje i slične aktivnosti je taj da zadobijete njegovo poštovanje te da se ono iz
ljubavi i poštovanja prema vama ne upliće u loše društvo i aktivnosti koje bi vas kao roditelje
povrijedilo. Svako dijete koje poštuje svoje roditelje neće učiniti ništa nepromišljeno što bi ga
dovelo do toga da razočara svoje roditelje. Dakle, navedite svoje dijete da vas poštuje pa vas
neće iznevjeriti.

Pitanje je kako postići to da nas vlastita djeca poštuju, zar ne? U većini slučajeva djeca se ne
ugledaju na svoje roditelje, barem ne svjesno. Al' nesvjesno itekako. Nije bez razloga ona
stara poslovica da jabuka ne pada daleko od stabla. Iako djeca traže uzore izvan doma, u
osobama s estrade i herojima ulice, htjeli to ili ne, oni poprimaju vrline i vještine roditelja i o
poštovanju uče najviše od njih.

Kako pridobiti poštovanje

Postoji nekoliko jednostavnih načina kako pridobiti poštovanje u obitelji.

 Kao prvo, poštujte sebe – držite do sebe i svog dostojanstva tako da uvijek činite ono
što propovijedate. Nikad ne recite jedno, a radite drugo. Na primjer, uvjeravati djecu
da ne smiju pušiti, a sami ste pušač, kažnjavati dijete kad nešto slaže, a ono vas uhvati
u laži s vremena na vrijeme, inzistirate da se primi knjige, a vas nije nikad vidjelo s
knjigom u ruci. Razumijete li na što ciljamo? Kako će vas poštovati ako ne stojite iza
svoje riječi? Zato uvijek držite do svoje riječi, održite svoja obećanja i budite ono što
želite da vam dijete bude – od A do Ž. Ako vi držite do svoje riječi, držat će i drugi,
uključujući i vaše dijete. Dokle god poštujete sebe i drugi će vas poštovati.
RODITELJSKI SASTANAK
Tema (za roditelje): Poštovanje i kako ga zadobiti

 Poštujte svoje dijete ako želite da vas ono poštuje. Bez onog "uradi to zato što ti ja
kažem". Ne podcjenjujte dječju inteligenciju, uvijek im objasnite zašto moraju ili ne
moraju nešto učiniti. Poštujte djetetovu privatnost, slobodu izražavanja, slobodu
mišljenja, pravo na svoje ja i slično, tako da previše ne miješate i ne namećete svoje
stavove. Što češće možete, iskreno mu pokazujte koliko ga poštujete.
 Poštujte svoga supruga ili svoju suprugu i neka to djetetu bude vidljivo. Ako jedan
roditelj nešto dopušta, a drugi ne, dijete će uvijek naći načina da to iskoristi, pa čak i
nepošteno. Poštovanje se najprije uči u svom domu. Ako je dijete izloženo primjerima
nepoštovanja kod svojih roditelja, lako je moguće da će to nepoštovanje uzvratiti kad-
tad

Ove tri stvari vrlo su jednostavne i očite, stoga ne bi trebalo predstavljati problem primijeniti
ih u praksi, pogotovo ako vam je stalo do dobrobiti vašeg djeteta ili djece. Nekad nam se neki
postupci čine teško ostvarljivim u praksi, no ako pred svojim očima stalno imamo na umu
blagodat svoje djece, a time i svoju vlastitu, možemo skupiti dovoljno snage i hrabrosti da se
odupremo izgovorima i preskočimo prepreke.

Prema tome, danas donesite odluku da ćete se s poštovanjem odnositi prema sebi, svome
djetetu i ostalima ukućanima, a po mogućnosti i prema svima ostalima. Istina je da je ljudsko
dostojanstvo lako narušiti, no ako smo svjesni kuda to vodi, lakše nam je uhvatiti se ukoštac s
izazovima. A sve za ljubav naše djece. 2

Ne morate biti naj-nešto da bi vas se poštovalo. Ne morate biti ni naročito potkovani, ni

posebno odlikovani. Važno je biti ono što želimo da nam djeca budu. Vrline se mogu izgraditi
ako postoji volja.

Za izgradnju poštovanja kod djece bitno je:

 komunikacija »
 Ne zapostavljati ih - roditelji koji zbog posla ili drugih obveza zapostavljaju svoju
djecu, gube osjećaj za njihove potrebe, a time i poštovanje. Djeci je potrebno puno
vaše pažnje i ljubavi, a time i vašeg vremena, pa makar to i ne pokazuju. Ako ne žele
provoditi vrijeme s vama, to nije zato što vas ne trebaju, nego zato što vas ne trebaju
takve kakvi jeste. Promijenite ploču, provodite više vremena zajedno i vidjet ćete
promjene u odnosu. Nije samo bitno kako provodite vrijeme zajedno nego i koliko.
Makar ih samo gledali na nekom natjecanju ili predstavi, znat će da ste bili tu za njih i
moći će to cijeniti.
 Ne prigovarati stalno - ako često prigovarate i namećete svoje ideje, nećete postići
poštovanje. Nitko ne voli da mu se zanovijeta i ukazuje samo na loše. Ako imate
razlog za prigovaranje, sigurno imate i razlog za pohvalu. Ne zaboravite pohvaliti
dijete više nego što ga kudite. Budite sigurni, dijete će vas puno više poštovati ako ga
često hvalite, umjesto prigovarate. Opširnije »
 Pohvaliti ih i nagraditi kad pokazuju poštovanje kako bi ih se motiviralo da to i dalje
čine.
RODITELJSKI SASTANAK
Tema (za roditelje): Poštovanje i kako ga zadobiti

 Shvatiti da ne odgajate djecu, već odgajate osobe - većina djece ne vole da ih se

smatra djecom niti da ih se tretira kao djecu. Prije će vas poštovati ako im se obraćate
kao osobama (po mogućnosti odraslim), a ne kao djeci.
 Ispunjavati obećanja - svako obećanje koje ne održite umanjuje Vaš karakter, nagriza
povjerenje i poštovanje. Svaki put kada ne ispoštujete svoje obveze ili prekršite svoju
riječ, to nagriza veze između vas i osobe koju imate privilegiju "roditeljovati".
 Govoriti istinu - kroz otvorenost i iskrenost osvajate povjerenje, a time i poštovanje.
Prenosite im što više ključnih informacija, bez onog "oni su još premali da bi to
shvatili". Informirajte ih. To im pokazuje da su vam važni. Tada će učiniti sve da vas
ne iznevjere. Ne dopustite da se pitanja nagomilavaju, objasnite razloge svojih odluka
i budite transparentni sa svojom djecom koliko god je to moguće. Tako problemi neće
rasti i nesporazumi se neće događati.
 Pažljivo ih slušati - pravi roditelji osvajaju srca svoje djece tako što ih pomno
slušaju. Većina roditelja misli da su oni ti koji trebaju govoriti. Sva djeca imaju
temeljnu potrebu da budu shvaćena. Slušati ono što drugi imaju za reći, znak je
poštovanja. To im pokazuje da ih cijenite. Trebate ulagati samog sebe u komunikaciju
s drugima. Trebate razumjeti druge, kako bi oni mogli razumjeti vas. Trebate postići
da se vaše dijete osjeća shvaćenim. Ako ih slušate, oni će slušati vas. Slušanje je
uistinu najveći kompliment. Jedan od najvećih darova koji ikome možete dati je taj da
im date 100% vaše pažnje.
 Neprestano suosjećati - stalno pokazujte dobrotu svojoj djeci, pokazujte iskrenu 3
brižnost. Djeca imaju urođenu potrebu da ih se cijeni, da se drži do njih. Oni žude za
tim. Imaju strastvenu želju da ih se dobro tretira. Tu se radi o svakodnevnom
iskazivanju ljubaznosti, štovanja i obzirnosti. Manire su podmazivači svake
organizacije, pa tako i obitelji. Mnogi se roditelji previše brinu da ne budu preblagi.
Oni djeluju strogo i autokratski, odašaljući valove straha svojoj obitelji. To dovodi do
toga da se u djetetu razvija ili pobunjenički ili strašljivi duh. Ni jedno ni drugo nije
dobro za razvoj djeteta. Najbolji roditelji balansiraju svoju dobrotu s disciplinskim
mjerama. Oni su istovremeno strogi i ljubazni. Oštri su kada okolnosti to zahtijevaju.
Nećete biti u mogućnosti osvojiti dječja srca i okrijepiti njihovu dušu ako na njih
vičete po cijele dane.
 Granice: djeci, ipak, ne smijete dozvoliti sve. Neke granice moraju biti postavljene ili
će vas oni “pregaziti”. Ne možete im uvijek popuštati niti dozvoliti da sa vama
manipulišu. Ako to dozvolite, da vas gledaju s visoka, poštovanje nećete poslije toga
uspjeti vratiti.
 Ne spuštajte se na njihov nivo: djeca će uvijek biti djeca, kukaće, izmotavaće se, biće
lijeni, ali vi ne smijete biti kao oni. Morate držati neki nivo; sabranost, čvrstina,
samouvjerenost, … Na njihove ispade mirno odgovarajte, bez galame.

Zadovoljite djetetove temeljne potrebe i poštovanje će doći samo od sebe.

Temeljne su djetetove potrebe:

 da budu slobodna,
 da budu prihvaćena i pohvaljena,
RODITELJSKI SASTANAK
Tema (za roditelje): Poštovanje i kako ga zadobiti

 da ih se cijeni, da se drži do njih,

 da budu shvaćena,
 da rastu i razvijaju se.

Lažni autoritet roditelja

Svaki roditelj treba da bude i vaspitač svog djeteta, a da bi to postigao on mora, između svega
ostalog, imati autoritet, koji mora izgraditi.

I otac i majka u dječijim očima moraju imati autoritet. Majka ne bi trebalo da se poziva
isključivo na autoritet oca, jer time ugrožava svoj autoritet kod djeteta. Situacija kada majka
često govori: "Reći ću ocu šta si radio danas i on će te kazniti", i slično, ukazuje da majka
nema autoritet kod svog djeteta. Uloga oca ne smije se prenaglasiti u odnosu na ulogu majke,
i obrnuto, jer oni oboje imaju svoje uloge i dužnosti u procesu vaspitanja.

Pored toga što neki roditelji ne ostvaruju svoj autoritet, postoje i oni koji organizuju autoritet
na pogrešnim osnovama.

Pretežni cilj roditelja koji se na ovaj način postavljaju jeste da ih djeca slušaju. Takav stav je u 4
samoj osnovi pogrešan. Cilj mora biti samo jedan, a to je pravilno vaspitavanje, usmeravanje
djece. Porodica treba da izgradi vaspitanu ličnost, a vaspitana i poslušna ličnost nije uvijek
jedno te isto. Ona djeca koja su ispravno vaspitana umeće razumno da prilagode svoje
ponašanje, što nije slučaj kod one djece koja su isključivo učena da budu poslušna i koja
shodno tome teško razlikuju dobro od zla.

U slučaju lažnog autoriteta, dokle god su djeca poslušna roditelji prividno spokojno žive.
Međutim, u praksi se gotovo uvijek ispostavi da ni spokojstvo, ni poslušnost ne traju dugo.
Ako roditelji u procesu vaspitanja svoje djece i postignu relativnu poslušnost, često su svi
ostali ciljevi vaspitanja zanemareni, jer djeca postaju slabi ljudi koji uvijek traže neki viši
autoritet koji će umjesto njih donositi važne odluke.

Postoji više vrsta lažnog autoriteta. Mi ćemo ovdje razmotriti neke od njih, a ujedno ćemo
ukazati na svojstva i funkcije pravog autoriteta. Cilj ove analize jeste da, između ostalog,
preispitamo svoje principe vaspitanja, i da ih menjamo ukoliko nisu ispravni. Na potencijalne
pogrešno zasnovane autoritete upućuje nas ruski pedagog Makarenko koji je izvršio njihovu
klasifikaciju:

Autoritet ugnjetavanja – Ovo je najbizarnija vrsta autoriteta od koga uglavnom prisutna kod
očeva. Najčešće u zlostavljanju djece učestvuju roditelji koji su sami bili lišeni osjećanja
ljubavi, pa to ispoljavaju kroz negativan emocionalan stav prema svojoj djeci. Takav roditelj
najčešće sadistički ponižava dijete, vrijeđa ga ružnim riječima, naziva ga pogrdnim imenima,
izruguje mu se i obično poseže za fizičkim kažnjavanjem.

Na ovaj način djeca se ne vaspitavaju, već se samo uče da se drže podalje od roditelja, koji za
njih predstavljaju prijetnju. Ugnjetavana djece nerijetko postaju moralni slabići, ili pak tirani,
RODITELJSKI SASTANAK
Tema (za roditelje): Poštovanje i kako ga zadobiti

i oni u toku daljeg života na neki način pate zbog nedostatka ljubavi koji su doživjeli u svom
djetinjstvu.

Autoritet rastojanja – Ima takvih roditelja koji smatraju da sa djecom treba što manje
komunicirati. Ukoliko se javi potreba za razgovorom onda treba nastupiti u ulozi starešine -
da bi djeca bila poslušna. Ova vrsta autoriteta češća je u porodicama "intelektualaca". Tu otac
redovno ima nekakav zaseban kabinet iz kojega se rijetko pojavljuje, dok sa djecom
komunicira isključivo preko majke. Ima i majki koje se tako ponašaju. One imaju svoj život,
svoje interese i ambicije, a o djeci se uglavnom brine nena, a ponekad čak i kućna pomoćnica.
Očigledno je da je ovakav odnos sa djetetom pogrešan i da ovakva porodica nije razumno
organizovana.

Svakako, ni ovo nije pravi autoritet već samo ispoljena sebičnost, u kojoj roditelji ne žele da
se brinu i da vide dječije potrebe, već samo svoje sebične interese.

Autoritet pedantizma – U ovom slučaju roditelji previše očekuju od djece. Oni su ubijeđeni
da djeca treba svaku roditeljsku riječ da slušaju sa strepnjom i da je njihova riječ - svetinja.
Svoja naređenja oni izdaju hladnim tonom i očekuju bespogovornu poslušnost. Takvi roditelji
se boje toga da djeca ne uvide da su oni pogriješili. Na primjer, u slučaju da je roditelj kaznio
dijete, a kasnije se ispostavi da dijete nije krivo, ili nije krivo u toj meri, on svejedno neće
povući svoju kaznu: Kada je on nešto jednom rekao tako mora biti.

Roditelji ne žele da djeca uvide da i oni mogu da pogriješe. Međutim, istina je da mi često
griješimo, a to se ne može sakriti. Tako ovakvim stavom roditelji samo povređuju djecu i gube 5
autoritet i poštovanje kod njih.

Autoritet rezonerstva – U ovom slučaju roditelji guše dječiji život beskrajnim prodikama i
poukama. Umjesto da kažu dijetetu nekoliko riječi, možda čak i u šaljivom tonu ili ako treba
strogim, roditelj mu naređuje da sjedne naspram njega i da sluša njegovu beskrajnu prodiku.
Ovakvi roditelji su uvjereni da se u poukama sastoji glavna pedagoška mudrost. Ali oni
zaboravljaju da djeca nisu odrasli ljudi i da ona, mnogo više nego odrasli čovjek, reaguju
emocionalno. Zato roditeljske prodike prolaze bez efekta. Djeca ne razmišljaju toliko o
onome šta im se kaže, koliko o načinu na koji im se govori.

Autoritet "ljubavi" – Ovo je najčešća i najštetnija vrsta lažnog autoriteta. Takvi roditelji se
najčešće rukovode idejom da dijetetu treba osigurati bezbrižno i radosno djetinjstvo i zato
pretjeruju u ugađanju, maženju i uskraćivanju obaveza i zadataka. Posljedica takvog
ponašanja je stvaranje malog egocentrika koji vrlo brzo nauči da nameće svoju samovolju i
diktira životne sadržaje.

Pošto im pružaju puno "ljubavi" oni očekuju da im se uzvrati. Zato, ako ih dijete u nečemu ne
posluša, odmah pitaju: "Znači ne voliš me?" Roditelji tada prate izraz diječijih očiju i traže
nježnost i ljubav. Često u dječijem prisustvu govore poznanicima: "On mnogo voli tatu i
mamu." Dijete vrlo brzo nauči da manipuliše ovom "potrebom" roditelja. Ona primjećuju da
ih mogu po volji varati, samo to treba činiti sa nježnim izrazom. Mogu ih čak i zaplašiti, samo
se treba naduriti i pokazati da "ljubav" počinje da prolazi. Također, dijete vrlo rano počinje da
shvaća da se ljudima može udvarati.

Zbog svega ovoga ovo je vrlo opasna vrsta lažnog autoriteta. Ovako odrastaju neiskreni i
lažljivi egoisti, i vrlo često sami roditelji bivaju prve njihove žrtve..
RODITELJSKI SASTANAK
Tema (za roditelje): Poštovanje i kako ga zadobiti

Autoritet "dobrote" – U ovom slučaju diječija poslušnost također se organizira kroz dječiju
"ljubav", ali se ona ne izaziva poljupcima i milovanjem, već popustljivošću i
neprincipijelnošću roditelja. Tata ili mama sve dozvoljavaju, nijedna žrtva im nije prevelika,
nisu "trvdice", oni su "izvrsni roditelji".

U suštini, oni se boje svakog sukoba, više vole "porodični mir" i spremni su bilo što da
žrtvuju samo da "sve bude u redu". U ovakvoj porodici djeca uskoro počinju da komanduju
svojim roditeljima, a roditeljsko neprotivljenje daje najširi zamah dječijim hirovima i
prohtjevima. Ponekad roditelji pokušavaju da pruže izvjestan otpor, ali obično kad već bude
kasno, kad se u porodici već formirala pogrešna praksa.

Autoritet "prijateljstva" – Često se roditelji dogovore da će se prema djeci postaviti kao

prema "prijateljima". Uopšte uzevši to je dobro, ali ipak roditelji treba da ostanu najstariji
članovi porodičnog kolektiva, a djeca vaspitanici. Ako prijateljstvo pređe ove granice,
vaspitanje prestaje ili se započinje suprotan proces: djeca počinju da "prevaspitavaju"
roditelje. U ovakvim porodicama djeca svoje roditelje nazivaju "ćale" i "keva" i ismijevaju ih,
a o redu i poslušnosti ne može biti ni govora. Ovdje nema ni prijateljstva, jer prijateljstvo je
nemoguće bez uzajamnog poštovanja.

Često se roditelji toliko užive u ulogu prijatelja svoje djece, da u vrijeme kada djeca postanu
adolescenti i kada imaju svoj svet i svoje poglede, roditelji smatraju da treba da se ponašaju i
oblače kao i njihova djeca. Ovakvim svojim stavom i ponašanjem oni samo postaju predmet
za ismijevanje i djeca ih se stide.
6
Svojoj djeci roditelji treba da budu prijatelji na koje će uvijek moći da se oslone i da traže
savjet ili razumijevanje, ali uvijek treba da budu jasno definirane uloge.

Autoritet podmićivanja – Ovo je najnemoralnija vrsta autoriteta, kada se poslušnost kupuje

darovima i obećanjima. Razumije se, u porodici je potreban neki podsticaj, nekakva vrsta
nagrađivanja, ali ni u kom slučaju se ne treba kupovati poslušnost djece i dobar odnos prema
roditeljima. Djeca se mogu nagrađivati za dobro učenje, za izvršenje nekog zaista za njih
teškog rada. Ali ni u kom slučaju djeca se ne smiju podsticati obećanjima i poklonima da
izvršavaju svoje obaveze. Djeca se vrlo brzo nauče da ucenjuju svoje roditelje, a njihove želje
vremenom postaju sve veće.

Preuzimanje odgovornosti

Ne trebamo biti Tesla da bi nam se upalila lampica i da bismo uvidjeli da se razvojem

poštovanja unutar obitelji razvija poštovanje općenito, pa tako i prema drugim ljudima,
bićima i stvarima. Hoće li se djeca odnositi prema drugima, kao i prema stvarima, s
nepoštovanjem i nebrigom, ovisi o tome jesu li prethodno razvili poštovanje u roditeljskom
domu.

Da ne bismo mlatili praznu slamu, jasno i glasno, ovdje i sada apeliramo na preuzimanje
odgovornosti. Neizmjerno je bitno prihvatiti svoj dio odgovornosti u tome kako se naša djeca
razvijaju i ponašaju. Uzornim ponašanjem utječemo na to da nam se djeca ponašaju uzorno.

Kad su nam djeca uzorna, vrlo rado preuzimamo odgovornost za njihovo vladanje i
postignuća, ističemo kako smo ih dobro odgojili. No kad počnu problemi i nevolje, odjednom
RODITELJSKI SASTANAK
Tema (za roditelje): Poštovanje i kako ga zadobiti

je krivo loše društvo, televizija, računalo, škola i da ne nabrajamo. Naravno, sve ima svoje, pa
tako i okolina utječe na djecu, no u kojoj mjeri, to ovisi o kućnom odgoju.

Još ste tu? Nitko ne voli biti kriv, a još manje čuti to od drugih. Smisao je ovog članka ukazati
na divotu moći koju imate nad svojom djecom, a ne na krivicu.

Što to znači preuzeti odgovornost i kako to učiniti?

Prvo, osvijestiti da što sijemo to žanjemo, što znači da smo na ovaj ili onaj način doprinijeli,
bilo svojim mislima, riječima ili djelima, razvoju situacije. Ako nas djeca ne poštuju i

općenito se ponašaju nedolično, nisu kriva djeca, nego mi, jer ih je nedostatak naše ljubavi,
pažnje i odgoja naveo na to. Prihvatiti tu činjenicu znači preuzeti odgovornost. No to nema
smisla ako nešto ne poduzmemo.

Nakon što smo osvijestili da smo potpuno ili djelomično odgovorni za stanje stvari, prelazimo
na osvještavanje svoje moći, a ne samo krivice. Kako smo imali moć negativno utjecati na
svoju djecu, imamo istu moć i pozitivno utjecati. Dakle, ako smo mogli uprskati stvari,
možemo ih i popraviti. To je ljepota preuzimanja odgovornosti.

Tajna odnosa punog poštovanja:

 ispunjavanje obećanja, 7
 napeto slušanje,
 biti neprestano suosjećajan,
 govorenje istine,
 omogućiti drugima da se osjećaju da nešto vrijede.

To su temelji snažnih međuljudskih odnosa