UNIVERZITET U SARAJEVU

EKONOMSKI FAKULTET U SARAJEVU

SEMINARSKI RAD

CASE ALATI

Studenti: Mentor:

Džejma Novalić 72571-4489 prof. Aida Habul

Lejla Dedić
Berini Halilović
Nudžejma Hatić

Sarajevo, decembar 2018.

SADRŽAJ

1. UVOD ...................................................................................................................................... 3
2. POJAM CASE ALATI............................................................................................................. 4
3. HISTORIJA RAZVOJA CASE ALATA ................................................................................. 7
4. PRIMJENA CASE ALATA..................................................................................................... 9
4.1.Efekti primjene CASE alata ................................................................................................... 9
4.2.Kako se CASE alati koriste ................................................................................................. 10
5. KLASIFIKACIJA CASE ALATA ........................................................................................ 12
5.1. Klasifikacija u odnosu na pokrivenost faza ........................................................................ 12
5.2. Klasifikacija u odnosu na funkcije ...................................................................................... 14
6. MODELIRANJE POSLOVNIH PODATAKA POMOĆU CASE ALATA ......................... 16
7. CASE PROIZVODI ............................................................................................................... 18
7.1. Osnovne karakteristike CASE alata COOL:Bizz ............................................................... 19
7.2. Osnovne karakteristike CASE alata ERwin ........................................................................ 20
7.3. Osnovne karakteristike CASE alata Microsoft Visio ......................................................... 21
8.PREDNOSTI I NEDOSTACI CASE ALATA .......................................................................... 23
8.1.Prednosti .............................................................................................................................. 23
8.2. Nedostaci ............................................................................................................................ 24
9.NAČINI NA KOJE JE MOGUĆE INTEGRISATI CASE TEHNOLOGIJE ............................ 25
9.1.Razmjena podataka .............................................................................................................. 25
9.2.Zajednički pristup alatima ................................................................................................... 26
9.3.Zajedničko upravljanje podacima ........................................................................................ 26
9.4.Podjela podataka .................................................................................................................. 27
9.5.Međusobna operatiblnost ..................................................................................................... 27
10.IZBOR CASE TEHNOLOGIJE ............................................................................................... 29
11. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................... 31
12.LITERATURA ......................................................................................................................... 33
 1. UVOD

Razvoj informacione tehnologije karakteriše zaostajanje softvera u odnosu na hardver. Pomenuti

nedostatak softvera, koji se često naziva softverska kriza, nastaje zbog niske produktivnosti i
visokih proizvodnih troškova. Rješenje softverske krize je u iskorištenju osobina inženjera
provjerenih praksi, i to, prije svega, metodičnosti i operativne discipline. Kao rezultat nastaje
softverski inženjering koji u sebi sadrži sistematizovane i koordinirane aktivnosti potrebne pri
projektovanju, implementaciji, eksploataciji i održavanju softverskih proizvoda.

Dalji razvoj softverskih sistema na današnjem nivou mogućnosti računara i očekivanja korisnika,
zahtijeva visokostručan rad i programiranje za svoju realizaciju. Pošto je ručno razvijanje
softvera od najnižeg nivoa skupo i dugotrajno i sa nepredvidivim rezultatima, postoji potreba da
se razvoj softvera olakša, zbog čega je, prije više od dvadeset godina, nastalo softversko
inženjerstvo kao disciplina. Automatizacija softverskog inženjeringa na računaru se izvodi
posebnim alatom, čiji je naziv CASE (Computer AidedSoftware Engineering).

CASE alati su grupa programa koji pomažu analitičarima i programerima u raznim aktivnostima
u toku životnog ciklusa razvoja sistema. Termin CASE je izvorno kreiran od strane Nastec
Corporation of Southfield, 1982. u Michiganu. Same početke CASE-a nalazimo u projektu
Sveučilišta Michigan, nazvanom ISDOS projekt 1968. godine.

GraphiText (text editor) bio je prvi mikroprocesorski sistem koji povezuje različite dijelove
dokumenta koristeći hiperlinkove. DesignAid je bio nasljednik GraphiTexta koji je semantički i
logički bio u mogućnosti da ocjenjuje dijagrame i softver, te stvoriti bazu podataka1. Zahvaljujući
Albertu Caseu, DesignAid se nadogradio u cilju podržavanja puno većeg spektra strukturalnih
analiza i metoda dizajna. Kada je glavni korisnik bio IBM, Case alati su doživjeli svoj vrhunac
1990.-ih.

1
http://mrkve.etfos.hr/pred/ozm/si/sem01.pdf
 2. POJAM CASE ALATI

Softverski inženjering predstavlja disciplinu razvoja softvera. Naziv inženjering podrazumijeva

izvršavanje razvojnih aktivnosti koje su struktuirane i kontrolisane korak po korak od strane
kompjuterskih profesionalaca u cilju obezbjeđenja tačnog izvršavanja potrebnih zadataka za
uspješno programiranje. Softverski inženjering se može posmatrati sa dva aspekta:

 Konvencionalni (manuelno programiranje, dokumentovanje i definisanje problema)

 Nekonvencionalni (CASE)2

CASE predstavlja skraćenicu naziva Computer Aided Software Engineering, što znači računarski
podržani softverski inženjering.3

Upotreba CASE-a dizajnerima, menadžerima, programerima, planerima omogućava

posjedovanje zajedničke vizije projekta u svakoj njegovoj fazi razvoja. CASE alat posjeduje
opciju pomoću koje se grafički može prikazati napredak nekog projekta.

Različite vrste modela informacionog i poslovnog sistema su koncipirani na osnovu CASE alata.
Repozitorij znanja koji sadrži opise objekata koji su korišteni u modeliranju predstavlja snagu
savremenih CASE alata. CASE alati sadrže vezu između različitih objekata, a te se veze
održavaju u svim modelima, čime se osigurava ispravnost modeliranog sistema.

Kvalitet pojedinog CASE alata ne zavisi od broja modela ili veličine riznice koja modele
podržava, već isključivo o svrsi i načinu njegove primene. Pri odabiru odgovarajućeg CASE alata
bitno je poznavati dovoljno dobro dati poslovni sistem i njegove karakteristike kako bi CASE alat
podržao razvoj sistema na najbolji način.

2
https://bs.wikipedia.org/wiki/CASE_alati
3

http://www.vtsnis.edu.rs/specijalisticke_studije/4_srt/predmeti/programski_alati_za_razvoj_aplikacija/CASE%20al
ati%20PRIKAZ.pdf
CASE alati omogućavaju:

 Round-trip engineering – istovremene izmjene koda i modela;

 Reverse engineering – mogućnost generiranja modela sistema na osnovu postojećeg
softvera i/ili baze podataka;
 Forward engineering – mogućnost generiranja inicijalnog dijela softvera i/ili baze
podataka.

CASE proizvod je namijenjen automatizaciji procesa razvoja softverskog proizvoda/

informacionog sistema ili nekog njegovog dijela. CASE proizvodi su razvijeni kao rezultat
nastojanja osoba koje se bave razvojem informacionih sistema da unaprijede sopstvenu
produktivnost.4 Naime, ironičnom se smatrala situacija da se u oblasti primjene informacionih
tehnologija teži povećati produktivnost rada drugih, ignorišući pri tome potencijal računara za
unaprijeđenje sopstvene produktivnosti.

Pored povećanja produktivnosti, osnovni ciljevi primjene CASE proizvoda su: skraćenje
vrijemena izrade projekata, povećanje kvaliteta i nivoa performansi informacionog sistema putem
stroge primjene razvojne procedure.

Da bi se navedeni ciljevi postigli bila je neophodna disciplinirana primjena konzistentne

metodologije, čiji koraci bi se realizovali uz primjenu računara. Jednom riječju, rješenje se tražilo
u automatizaciji postupaka razvoja informacionog sistema putem CASE proizvoda.

U najopštijem slučaju, pojam CASE se upotrebljava za svaki softverski proizvod namjenjen za

automatizaciju bilo kojeg zadatka razvoja informacionog sistema. Saglasno tome, CASE
proizvodi pokrivaju dijapazon od pojedinačnih alata za automatizaciju određenih zadataka, do
kompletnih softverskih alata za automatizaciju većine koraka metodologije razvoja
informacionog sistema.

CASE proizvodi ne predstavljaju zamjenu za bilo koji metod ili tehniku razvoja, već samo
dodatak metodu ili tehnici u generisanju kvalitetnog proizvoda. Njihovo korištenje je
interaktivno, prilagođeno korisniku uz naglasak na upotrebu grafike.

4
Oručević, F., Informacioni sistemi, Sarajevo, 2005. god., str.67
Značajno je napomenuti da se danas CASE proizvodi ne mogu shvatiti kao prost zbir alata koji su
namjenjeni razvoju softvera, već kao sistemi koji integrišu slijedeće komponente:

 Hardver;
 Softver;
 Bazu podataka;
 Procedure;
 Kadrove.

U CASE terminologiji integralna cjelina hardverskih i softverskih komponenti se naziva CASE

alatom. Procedure se nazivaju CASE metodologijom, a baza podataka CASE enciklopedijom.
Uspješna primjena CASE tehnologije pretpostavlja usvajanje odgovarajuće metodologije razvoja
informacionog sistema.

Ukoliko se ovom zahtjevu ne udovolji, izostaće pozitivni efekti primjene CASE tehnologije.
Tvorci CASE tehnologija su zapravo osobe koje rade na razvoju softvera, razvijaju ih sa ciljem
da bi sopstvernu produktivnost u razvoju softvera unaprijedili. Sama ideja potekla je od toga da
računar praktično sam poveća svoju produktivnost jer nema smisla težiti ka tome da se poveća
produktivnost drugih u razvoju softvera ukoliko sam računar nije u potpunosti iskorišten jer i
same informacione tehnologije generalno zasnivaju se na primjeni računara.

Samo povećanje produktivnosti nije jedini cilj, jednako je važno da se vrijeme koje je potrebno
za izradu nekog projekta što više skrati ali da se zbog toga ne izgubi kvalitet performansi tog
softvera te da se one dovedu na što veći nivo primjenom razvojne procedure.

U cilju postizanja prethodno navedenih zadataka bilo je neophodno da se konzistentna

tehnologija disciplinarno primjenjuje, te da se njeni koraci uz primjenu računara dosljedno
realizuju. Najjednostavnije rečeno CASE tehnologije su primjenjivane za automatizaciju
postupka u razvoju nekog softvera i rješenje je bilo da se one što više primjenjuju.
 3. HISTORIJA RAZVOJA CASE ALATA

Termin ,,Softversko inženjerstvo'' se prvi put pojavio na jednoj NATO konferenciji još 1968.
godine. Pod njim se podrazumijevao skup metoda, tehnika i alata za projektovanje softvera, po
principima projektovanja proizvoda, uređaja i objekata u drugim inženjerskim disciplinama.
Softversko inženjerstvo se javilo kao odgovor na ,,softversku krizu''. Pod ,,softverskom krizom''
se podrazumijevaju svi, ne mali, problemi u razvoju softvera, prvenstveno niska produktivnost i
visoki troškovi razvoja. Softverska kriza se obično ilustruje sledećim Boehm-ovim dijagramom:

Slika br.1.: Boehm-ov dijagram

Izvor: www.cgl.ucsf.edu

Historijat softverskog inženjerstva će se diskutovati sa tri međusobno čvrsto povezana aspekta:

 Programski jezici i programiranje,

 Modeli i metode razvoja softvera,
 Case alati za razvoj softvera.

Softversko inženjerstvo je disciplina u računarstvu koja je predstavljena kao riješenje softverske

krize, a on je prethodio i samom razvijanju CASE tehnologija. Softversko inženjerstvo se
baziralo na ideji da pristup razvoju programa bude inženjerski i metodološki, te da se poštuju dati
rokovi i da se kvalitetan softver primjenom odgovarajuće tehnike plasira na tržište.

Nakon što su uvedeni jezici treće generacije produktivnost programiranja se povećala tj.
programski proizvodi su bili kvalitetniji a izrada mnogo brža. Na početku je bilo i nekih od
neželjenih pojava jer se zbog naglog povećanja produktivnosti izgubilo na brzini kao i širini
primjene. Dakle, došlo je do toga da je bio potreban novi hardver i pored toga neki asemblerski
programi su unapređeni na jezike treće generacije da bi mogli ostati u upotrebi.

Pojava CASE alata je zapravo uslijedila nakon što je zaključeno da je drugi i treći uzrok
softverske krize zapravo bio jer za razvoj programskih proizvoda nije bilo dostupno dovoljno
softverskih alata. Ideja CASE proizvoda zasnivala se na automatizaciji zadataka te da se na takav
način otklone problemi koji su prethodili.

Primjenjivana je također metodologija pristupa koji je bio struktuiran, te su na različitim nivoima

detaljnosti crtani dijagrami upotrebom više ili manje formalnih tehnika. Pored toga kako je sve
bilo povezano ukoliko se nivo detaljnosti mijenjao na jednom dijagramu često je to povlačilo
potrebu da se isto uradi i na ostalim, kao i sa samim izmjenama na dijagramu, ako se jedan
izmijeni često su te izmjene direktno uslovljavale promjene na ostalim dijagramima. Problem je
bio također to što ukoliko se radilo o većem projektu jako teško je bilo sve to efikasno obaviti
ručno.

Još jedna novost koju CASE tahnologije uvode na polju same organizacije ticala se podataka, jer
CASE alati su koristili jedinstven riječnik podataka koji je predstavljao bazu podataka u koju je
sve smješteno. CASE alati su bili u mogućnosti da opis šeme za neki konkretan sistem baze
podataka generišu koristeći implementacionu šemu baze podataka, te da programske aplikacije
informacionog sistema generišu korištenjem programskih specifikacija. Sve ovo omogućuju
generatori koda.

Dolazi se do jezika četvrte generacije koji su treću generaciju jezika nadogradili jer su bili znatno
pregledniji, lakše je bilo programirati sa njima te su bili na velikom nivou deklarativnosti. Tačnu
definiciju je zapravo teško dati jer su ovi jezici predstavljali jako širok pojam, počevši od alata
koji su jednostavni pa sve do jezika koji su bili veoma razvijeni.
 4. PRIMJENA CASE ALATA

4.1.Efekti primjene CASE alata

Prve tri faze automatizacije su najvažnije u razvojnom ciklusu CASE tehnologija i zbog toga se
njima daje najviše pažnje. Bitno je to naglasiti jer su veliki troškovi ukoliko dođe do greške da bi
se ona poslije uklonila u nekoj od faza životnog ciklusa. U praksi se pokazalo da ako se kasnije
otkrije greška njeno saniranje je skuplje.

Kvalitetu samog softverskog inženjeringa značajno može doprinijeti primjena CASE tehnologija
ako se efikasno koristi. CASE tehnologije imaju mnogo pozitivnih strana, najbitnije je to da svoju
funkciju izvršavaju a pored toga se uštedi na radnoj snazi, isto tako i na vremenu kao i na
finansiranju, a pored toga omogućuju u dosta slučajeva nešto što bez njih ni ne bi bilo izvodivo ili
bi bilo teško izvodivo. Važno je naglasiti da se primjenom CASE tehnologija značajno smanjuju
greške, pa se samim tim i produktivnost povećava.

Pozitivni efekti CASE tehnologija:

 Model sistema se grafički prezentuje;

 Korekcija nekonzistentnosti i detekcija grešaka;
 Prototip sistema se interaktivno izrađuje;
 Ukoliko se neka komponenta može u razvoju ponovo upotrijebiti sistem ju identifikuje;
 Razvojem sistema se efektivno upravlja;
 Vrijeme utrošeno za razvoj se efektivno kontroliše;
 Sredstva koja su namjenjena za razvoj se takođe kontrolišu;
 Dokumentacija koja je uvijek ažurna se generiše automatski.

Dakle, CASE tehnologije prednjače u odnosu na neke tradicionalne načine za razvoj sistema kao
što se može vidjeti iz prethodno navedenih efekata pa tako da ako su problemi tipa netačnosti ili
kašnjenja u izvedbi zastupljeni, kao i u slučaju kada je dokumentovanost loša ili se izmjene teško
rade CASE tehnologije mogu znatno pomoći.
Teško je tačno procijeniti koliki su efekti primjene CASE tehnologija jer je period korištenja do
sada relativno kratak. Ali neka istraživanja i dosadašnje studije pokazuju poboljšanja koja se
kreću od 30% pa do 60%. Rezultati su još uvijek prilično neusaglašeni ali bez obzira na to veoma
je pozitivna mjera da su skoro pa u svim studijama primjena CASE tehnologija dovele do
poboljšanja.

Samo povećanje produktivnosti, a pored toga i mnogo tačnija izgradnja sistema za kraći period
dovela je do toga da inžinjeri koji se bave izgradnjom softvera često u potpunosti promjene
metode razvoja ili ih izmjene u nekoj mjeri kako bi na taj način omogućili implementaciju CASE
tehnologija.

4.2.Kako se CASE alati koriste

 Jedinstvenost u dizajnu – CASE alati pomažu kako bi se standardizirao razvojni proces.

Također pruža koordinirani razvoj.
 Brži razvoj aplikacija - Radi poboljšanja kvaliteta kao i brzine razvoja softvera,
kompanije koriste CASE alate.
 Testiranje - CASE alati također služe za unaprijeđenje testiranja kroz automatiziranu
provjeru i jednostavno održavanje softvera.
 Dokumentacija - Kvalitet dokumentacije po fazama razvoja ovisi o osobi koja je
izrađuje. CASE alati poboljšavaju kvalitet dokumentacije u svim fazama. Također
osiguravaju potpunost dokumentacije.
 Menadžment projekta - Unaprijeđuje menadžment projekta i donekle automatizira razne
radnje koje spadaju u menadžment projekta.
 Smanjenje cijene održavanja – CASE alati olakšavaju održavanje softvera pa se zbog
toga i cijena smanjuje.
 Povećanje produktivnosti – Automatizacija raznih aktivnosti u razvoju softvera i
menadžmenta pruža povećanje produktivnosti cijelog razvojnog sistema.
 Slika br.2.: Razmjena informacija putem repozitorija
Izvor: www. http://ukran.poomar.co/case-tools/

Svi Case alati su integrisani preko repozitorija. Repozitorij omogućava korisnicima razmjenu
informacija, podržava timske aktivnosti, te pruža sigurno mjesto za pohranu softverskih resursa.
Predstavlja skladište za spremanje informacija o testiranju i drugih podataka koji su bitni za
proces. Repozitorij drži informacije o odnosima raznih logičkih i fizičkih modela.
 5. KLASIFIKACIJA CASE ALATA

CASE tehnologija se može podijeliti na dva aspekta:

1. Klasifikacija u odnosu na pokrivenost faza životnog ciklusa funkcija koje posjeduju

2. Klasifikacija u odnosu na funkcije

5.1. Klasifikacija u odnosu na pokrivenost faza

U odnosu na ovaj aspekt CASE alati se dijele na:

 Middle CASE – projektovanje i analiza;

 Upper CASE – upravljanje i planiranje projekata;
 CASE toolkit – namijenjeni su određenim fazama ili aktivnostima u više faza;
 CASE workbench – integrisana kolekcija CASE paketa kojom se pokrivaju sve faze;
 Lower CASE – uvođenje, programiranje i testiranje;
 CASE tool – namijenjeni pojedinim aktivnostima.

U nastavku ćemo navesti osobine pojedinih CASE alata:

Što se tiče Upper CASE alata, koji se još nazivaju i front-end alati, potrebno je naglasiti da taj
alat služi za pohranu imena i opisa svih segmenata modela na određeno centralno mjesto, tako da
se sva imena koja su sačinjena od slogova i elemenata podataka mogu pronaći koristeći CASE
alate za analizu. Ovaj CASE alat osigurava da se u modelu u trenutku promjene imena elementa
to ime svugdje promijeni, te pomažu u fazi dizajna. Oni zahtijevaju da se ekrani mogu nacrtati
prema određenim potrebnim informacijama.

Middle CASE se bave automatizacijom sistema u fazama dizajna i fazi analize.

Lower case alati, ili back-end alati su primarno dizajnirani da pruže podršku kodiranju SDLC-a.
Programski jezici četvrte generacije se mogu koristiti kako bi se proces razvoja softvera ubrzao.
Ti programski jezici su snadbjeveni generatorom aplikativnog koda koji se izvršavaju uz pomoć
jezičkog interpretera. Vrijeme koje je neophodno za prevod mora biti uključeno u vrijeme
izvršavanja programa. Upper i lower CASE su dobili ime po tome u kojoj fazi razvoja se koriste
u modelu vodopada, što je i prikazano na slici.

Slika br. 3.: Model vodopada

Izvor: http://www.cs.nott.ac.uk

Naredna podjela bila bi prema integrisanosti CASE tehnologija:

 CASE tool;
 CASE toolkit;
 CASE workbench.

CASE tool predstavljaju alate koji neke aktivnosti CASE tehnologija automatizuju kada je
informacioni sistem u fazi razvoja. One koriste grafičku podršku koja danas predstavlja jako
moćan alat što značajno olakšava dokumentovanje i opis sistema. Grafički se takođe što više
nastoji približiti korisnički interfejs da bi bio što bliži korisniku i na taj način olakšao rad sa
samim alatom.
CASE toolkit složi za to da bi se jedna kompleksnija faza ili funkcija podijelila na više faza, a da
ih ovaj alat sve ujedini. Dakle, tu krećemo od razvoja svake funkcije ili faze pojedinačno da bi na
kraju dobili jedan složeniji projekat.

CASE workbench se koristi kada automatizujemo sve zadatke u procesu razvoja informacionog
sistema po fazama i samim tim predstavljaju kolekciju CASE paketa koja je integrisana. Kada se
kolekcije CASE paketa usklade sa odgovarajućim hardverom dobije se radna stanica za razvoj
softvera. Treba imati na umu kada se biraju CASE alati da vrste sistema i karakteristike kojima su
oni prvenstveno namijenjeni budu usklađeni sa potrebama korisnika i zahtjevima njegovog
sistema u zavisnosti za šta želimo koristi neku od CASE tehnologija.

Slika br. 4.: Integrisani CASE alati

Izvor: Vlastiti izvor

5.2. Klasifikacija u odnosu na funkcije

S obzirom na ovaj aspekt CASE tehnologija se dijeli na:

  Alati za upravljanje projektima – prate glavne upravljačke aktivnosti kao što su: procjena
vrijednosti, planiranje, rizik, resurse, kvalitet, troškove, mjerenja, standarde;
 Alati integracije i testiranja – analiza izvornog koda, pomoć u aktivnostima testiranja i
prikupljanje testnih podataka;
 Alati za podršku održavanju – koriste se za rekonstrukciju koda, reverzibilni inženjering i
reinženjering;
 Alati podrške – podrška sistemskom softveru, upravljanje bazama podataka,
dokumentovanje i obezbjeđenje kvaliteta;
 Alati za analizu i dizajn – omogućavaju kreiranje sistema, smatraju se najbitnijim alatima;
 Alati prototipskog razvoja – služe za izradu prototipa;
 Alati za programiranje – podržavaju kreiranje programskog koda;
 Alati za planiranje poslovnih sistema – prate informacione tokove.

Alati koji su neophodni kroz čitav proces softverskog inženjeringa su alati podrške, ove
aktivnosti su dakle, dostupne u svakom trenutku. Alati za dizajn i analizu su dio CASE
tehnologija koje pomažu inžinjerima da krairaju sam model sistema koji se gradi.

Ovaj model se sastoji od prikaza toka podatka, prikazuje sadržaj podatka, kao i sadržaj procesa,
prikazuje kontrole itd. Pomoću njih se otklanjaju greške na osnovu obavljene provjere
konzistentnosti, te provjere vrijednosti modela, velika prednost je što na ovaj način to možemo
učiniti prije nego se pređe na dizajn ili čak počne sa implementacijom.

Za pomoć pri kreiranju programskih rješenja tu su alati za programiranje koji su namjenjeni da

podržavaju CASE tehnologije u ovoj klasi. Da bi se softver na pravi način uklopio u okolinu u
kojoj će funkcionisati zaduženi su alati za testiranje i integaraciju. Primarna svrha ovih alata je da
prikupe što više informacija i podataka koji će se dalje koristiti tokom testiranja.

Pored njih tu su alati koji izvorni kod analiziraju bez prethodno izvršenog testa, pa zatim alati
pomoću kojih se izvorni kod analizira u toku obrade, te alati koji za zadatak imaju da pomognu u
planiranju. Jako važna grupa alata su oni koji simuliraju sam hardver i još dodatno neke spoljene
elemente jer se na ovaj način rade najpouzdaniji testovi i provjere.
 6. MODELIRANJE POSLOVNIH PODATAKA POMOĆU CASE ALATA

CASE alati su također primjenu našli u velikoj mjeri u poslovnom svijetu. Cilj preduzeća je od
starta bio da se realizaciji i projektovanju svojih informacionih sistema koji su korišteni za
poslovne svrhe pristupi korištenjem CASE metodologija koje su bile najsavremenije. Na početku
razvoja zbog malih resursa koji su bili potrebni za rad sam izbor alata bio je skroman. CASE alati
su dobili na značaju vremenom kako se brzina i snaga računara povećavala.

Generisanje baze podataka i modeliranje poslovnih podataka u jednom poslovnom sistemu, koji
bi se kao takav morao sastojati od poslovnih podataka koji su neophodni da bi taj isti sistem
funkcionisao. Funkcionisanje nekog poslovnog informacionog sistema je zamišljeno kao jedan
cjelovit i integralan postupak. Baza podataka je veoma bitan dio sistema i njen značaj se jasno
ogleda u tome što svi podaci moraju da budu obuhvaćani u njoj jer se na temelju njih donose
odluke u poslovanju.

U bazi podataka svi odnosi kako postoje u realnom svijetu tako moraju biti i zabilježeni, logika
povezivanja u bazi podataka je organizovana na taj način. Korištenjem savremenih CASE alata
izrađuje se logički relacioni model podataka i generišu se relacione baze podataka korištenjem
automatike. Korištenjem ovih alata omogućeno je izdvajanje logičkog relacionog modela koji je
veoma detaljan i u ovom slučaju on se tretira kao proizvod koji je nezavistan.

Ovaj model je realizovan na ovakav način jer tako nudi mogućnost u poslovnom sistemu da se
vrši nezavisna implementacija aplikacija kao i kontrola razvoja u poslovnim procesima. Postoji
nekoliko važnih CASE alata koji se u svakom slučaju moraju pomenuti sa aspekta moguće izrade
fizičkog ili logičkog modela podatka kao i kada se radi generisanje fizičke baze podataka iz
nekog modela koji je razvijen, naravno podrazumjeva se da je proces automatski.

Pod razvojem informacionog sistema smatramo proces koji obuhvata korektnu i cjelovitu izradu
rješenja, ona bi služaila kao pomoć poslovanju tako što bi se njome odmah uvela i
komunikaciono-informaciona tehnologija. Ona omogućuje unaprijeđenje poslovne tehnologije u
toj organizaciji za koju se sam sistem razvija tako što podrži sve poslovne procese na najbolji
mogući način.

Naručilac je taj koji je odgovoran u najvećoj mjeri za funkcionisanje tog razvijenog sistema, što
se ne odnosi nužno na osobu nego u dosta slučajeva na samu organizaciju koja naručuje neki
sistem. Potencijalni problem je to što se neke greške i nedostaci uočavaju tek kada je sistem
razvijen i kada je taj informacioni sistem već uveden. Ukoliko se uoči neki problem to znači da se
mora prilagoditi ili popraviti.

Kada dođe do toga da je potrebno prilagođavanje, najveći problem je što sve to košta i direktno
utiče na cijenu uvođenja, što utiče na kompletan projekat, čak može doći i do toga da odnos
troškova i prihoda u cjelini dobije negativan predznak. Da bi se sve ovo izbjeglo, prvenstveno
zbog rizika od mogućih nepredviđenih troškova razvija se sistem za kontrolu koji bi naručiocu
direktno omogućio uvid i kontrolu tako da on u toku postupka prati i nadzire postupak dok je isti
još u toku.

Sredstvo korištenja sistema i za kontrolisanje razvoja je najčešće logički model podatka. Za

ovakvo funkcionisanje potrebno je da prethnodno bude ispunjen uslov da sam logički model
podatka bude izrađen kao zaseban softver, te da je isti vlasništvo naručioca. Da bi ovo bilo
izvodivo neophodno je da se koriste CASE alati koji automatski generišu logički model podataka
iz baze podataka, pored toga što ga generiše iz modela podataka.
 7. CASE PROIZVODI

Koncepcija CASE alata je takva da se pomoću njih mogu izrađivati različiti modeli
informacionih i poslovnih sistema. Današnji CASE alati mogu izraditi mnogo različitih modela
ali snaga same tehnologije nije u tome, ona se zapravo nalazi u središtu znanja tj. središnjoj
riznici, svi objekti koji su korišteni u modeliranju se unose u nju odnosno njihovi opisi.

Pored objekata veći dio CASE alata posjeduje opis i popis veza među objektima koji su različiti.
Veze takvoga tipa se u svim modelima odražavaju, tako se za modelirani sistem osigurava
logička ispravnost i konzistentnost. Sam kvalitet nekog CASE alata, što je bitno reći, ne zavisi od
veličine riznice koju taj model podržava ili samog broja modela već je bitan način njegove
primjene i svrha kojoj je namjenjen.

Kao što se vidi iz prethodnog da bi se odabrao dobar CASE alat nije dovoljno da bude
najtraženiji na tržištu ili da ima najviše modela već on mora odgovarati potrebama poslovnog
sistema za koji će biti korišten. Zbog toga je važno da se kod odabira dobro poznaju potrebe
informacionog sistema da bi CASE alat bio u mogućnosti na najbolji način njegov daljnji razvoj
da podrži.

Neki od najpoznatijih CASE alata su:

 COOL:Bizz, Sterling Softwar;

 ERWIN (AllFusion ERwin Data Modeler), Computer Associates International;
 AD/Cycle, IBM;
 Cor-Vision, Cortex Corporation;
 Microsoft Visio;
 Oracle CASE, Oracle Corporation5.

5
http://www.veleri.hr/files/datoteke/nastavni_materijali/k_informatika_s1/Alati_razvoja_IS.pdf
7.1. Osnovne karakteristike CASE alata COOL:Bizz

COOL:Bizz CASE alat je razvijen od strane Sterling software preduzeća 1994. godine 6. Osobina
ovog CASE alata jeste sposobnost izrade različitih modela koji su potrebni kako bismo prikazali
poslovne i informacione sisteme. S tim da se kod ovog programa dijagrami biraju sa liste i da se
unutar svakog dijagrama pojedini objekti takođe biraju sa liste opcija, COOL:Bizz nema toliko
korisnički orijentisan interfejs, kao što npr. ima Visio alat.

Upravo zbog ovakve karakteristike, ovaj alat je više namijenjen stručnjacima koji su upoznati s
metodama i tehnikama modeliranja poslovnih procesa i podataka. Snaga COOL:Bizz-a odražava
se kroz činjenicu da postoje jedinstvene riznice za sve modele jedne datoteke. Ta jedinstvena
riznica sadrži popis i opis svih objekata koji su element bilo kog modela sadržanog u pojedinoj
datoteci, ali ona takođe sadrži i opis i popis svih veza među pojedinim objektima.

Time je osigurana logička i formalna konzistentnost svih modela. Izrada logičkog modela
podataka moguća je pomoću ERA (Entity - Relation - Attributes) dijagrama. Dijagram sadrži
standardne opcije za izradu entiteta i veza među entitetima, a za svaki izrađeni objekt postoji
mogućnost unosa dodatnih svojstava kojima se oni definišu.

Za sve modele jedne datoteke koji se nalaze u riznici koja je jedinstvena ogleda se snaga ovog
alata jer postoji takva forma jedinstvene riznice u njemu. Ovakava riznica, koja je jedinstvena
sastoji se iz liste i opisa svih objekata, isti mogu biti element svakoga modela koji je u pojedinoj
datoteci sadržan. Pored toga ova datoteka sadrži listu svih veza među pojedinim objektima kao i
njihov popis i opis. Na ovaj način je formalna i logička konzistentnost osigurana svim modelima.

Dijagramom koji sadrži poveznicu između atributa, entiteta i relacija je omogućena izrada
logičkog modela podatka. Ovakav dijagram sadrži opcije za izradu veza između entiteta kao i
izradu samih entiteta. Ovo su zapravo standardne opcije ali pored toga moguće je unijeti i
dodatna svojstva kojima se objekti zapravo definišu, to je primjenljivo za svaki objekat koji je
izgrađen. Dodatna pogodnost ovog modela je što je moguće fizički model podatka generisati
automatski tj. relacijski model koji sve elemente potrebne za generisanje fizičke baze podataka

http://www.vtsnis.edu.rs/specijalisticke_studije/4_srt/predmeti/programski_alati_za_razvoj_aplikacija/CASE%20al
ati%20PRIKAZ.pdf
sadrži u sebi. Primarni ključevi kao i sekundarni su također sadržani u relacijskom modelu i
pored toga sadrži i tipove entiteta za rješavanje veza koji su asocijativni. Svaki entitet moguće je
detaljnije definisat tako što upišemo njegova dodatna svojstva. Između fizičkog i logičkog
modela podataka moguća je i povratna veza.

Kod koji strukturu baze podataka definiše generiše se na osnovu fizičkog modela podataka. Ovaj
kod učitava program za generisanje baze podataka koji je odabran, te se na osnovu njega definišu
fizičke šeme baze podataka koje su relacione kao i veze koje postoje između njih. Baza podataka
koja je generisana na ovakav način može se popunjavati podacima nekog poslovnog sistema koji
su stvarni. Bazu podataka je moguće sinhronizovati novim relacijskim atributama ili šemama
ukoliko se vremenom neka stavka promjeni. Takođe, iz logičkog modela podatka može se
generisati fizički pomoću ovog alata, kao i generisanje baze podataka na osnovu fizičkog modela,
ali obrnuta varijanta ovog postupka nije izvodiva pomoću ovog alata.

7.2. Osnovne karakteristike CASE alata ERwin

AllFusion ERwin Data Modeler razvilo je poduzeće Computer Associates International. Erwin
služi za stvaranje i održavanje logičkog i fizičkog modela podataka. Za razliku od CASE alata
COOL:Bizz, kod ovog programa interfejs je korisnčki orijentisan. Bez obzira na tu činjenicu, rad
sa ERwinom zahtijeva visoki nivo poznavanja postupaka modeliranja podataka. U ERwin alatu
moguće je izrađivati logički, fizički ili i logički i fizički model istovremeno.

Logički model sadži:

 Entitete;
 Veze između entiteta;
 Atribute entiteta;
 Primarne te sekundarne ključeve.

Sadržaj fizičkog modela:

 Tip atributa u relacijskim šemama;

 Indekse veza na druge šeme;
 Denormalizovane tablice;
 Informacije o bazi podataka;
 Ograničenja;

U logičko-fizičkom modelu sadržani su elementi oba zasebna modela. Opis i popis svakog od
entiteta dio su same datoteke koja posjeduje riznicu zaduženu za pamćenje ovih podataka. Skup
podataka koji ga opisuju odnosno atributa postoji za svaki entitet. Ovdje se nalaze svi podaci o
njima, kao što su primarni i sekundarni ključevi, zatim podaci o vezama sa drugim entitetima,
informacije o procedurama koje su ugrađene kao i okidačima za njih itd.

Fizičku bazu podataka automatski je moguće generisati na osnovu fizičkog modela podatka. U
ovu bazu se kasnije upisuju poslovni podaci. Razlika u odnosu na prethodne alate je ta što ovaj
podržava i obrnutu varijantu tj. da se fizički model podatka dobije iz baze podataka automatski.

Reverzno inžinjerstvo je stručni naziv za ovakav postupak. Kao proces reverzno inžinjerstvo iz
baze podataka obuhvata informacije o relacijskim šemama, kao i njihovoj strukturi i atributima.
Struktura zapravo predstavlja veze kojima su povezane relacione šeme. Nad nastalim modelom
nakon što se u program prenesu informacije moguće je praviti odgovarajuće izmejene u skaldu sa
promjenama koje se dešavaju u poslovnim podacima kao i u strukturi istih. Nakon određenih
promjena baza podataka se nanovo sinhronizuje sa novim modelom podataka. Ovaj alat posjeduje
i sistem za izvještavanje pomoću koga je moguće dokumentovati cijeli proces.

7.3. Osnovne karakteristike CASE alata Microsoft Visio

Prva verzija ovog alata je izašla 1992. godine. Visio je u ranim počecima predstavljao
„standalone“ proizvod, te je bio poznat kao MO Visio (dio MO paketa), napravljen od strane
Shapeware korporacije. 1995. godine Shapeware korporacija je promjenila svoje ime u „Visio
korporacija“ s ciljem sticanja prednosti na tržištu.

Nakon što je Microsoft kupio Visio 2000. godine, ovaj alat je svrstan kao Microsoft Office
aplikacija, iako Visio nikad nije smatran dijelom Microsoft Offica. Visio predstavlja alat koji se
koristi za izradu dijagrama i vektor grafike kao i modeliranje baza podataka u modelu entiteta i
veza.

Visio nudi različite mogućnosti, a neke od njih su:

 Trenutna promjena oblikovanja dijagrama;

 Stvaranje dijagrama koji odgovaraju ažuriranim normama;
 Povezivanje oblika dijagrama s podacima u stvarnom vremenu;
 Jednostavno sastavljanje organizacijskih grafikona;
 Brzo stvaranje profesionalnih dijagrama;
 Trenutna promjena oblikovanja dijagrama.

Različite modele repozitorija nije moguće izraditi pomoću ovog programa, to je zato što on nema
ni vertikalne ni horizontalne povezanosti modela. Modeli se mogu prenositi u druge programe ali
samo u svrhu prezentovanja. Dakle, ovaj CASE alat ne posjeduje mogućnost da generiše
automatski bazu podataka niti obratno, da iz baze podataka izvrši automatski postupak
generisanja modela. Iz prethodno navedenog može se zaključiti da model koji je izrađen u ovom
alatu ne može biti korišten u svrhu primjene logičkog modela podatka gdje bi on bio proizvođaču
nekog softvera kontrolno sredstvo na način na koji je to prethodno opisano.
8.PREDNOSTI I NEDOSTACI CASE ALATA

8.1.Prednosti

 Jednostavno korištenje – Korisnik ne mora da ima znanje da bi koristio CASE alate,

korisnik može da prepozna i otkloni grešku, fleksibilnost u kombinovanju sa drugim
tehnologijama, izostavljena neplanirana tehnologija, tj. ulazi i izlazi koji bi mogli zbuniti
korisnika.
 Mogućnost rješavanja velikog broja zadataka – Alati podržavaju brojne zadatke,
sposobni su da nam pruže informacije o stanju u kojem se nalaze.
 Robusnost – funkcionisanje, pouzdanost tehnologije, osobine tehnologije pri raznim
uslovima, posljedice nedostatka upotrebe tehnologije, način prihvatanja tehnologije u
okruženju.
 Pouzdanost – alati smanjuju rizik od greške koju bi korisnik mogao napraviti,
mehanizam samotestiranja radi ispravnog funkcionisanja.
 Konzistentnost aktivnosti – dobra sintaksa i semantika, kompatibilnost raznih verzija
alata.
 Funkcionalnost – konkretne i definisane metode rješavanja problema, kvalitetan izlaz,
kvalitetne metode za izvršenje zadataka.
 Lako povezivanje sa sistemom – lahko i nesmetano uvođenje alata u postojeće sisteme,
visok stepen fleksibilnosti prenosa podataka između različitih tehnologija, jednostavna
instalacija i povezivanje baze podataka sa strukturom.7

Razlozi prihvatanja CASE alata u organizacijama:

a. Obezbjeđenje novog sistema u kratkom periodu;

b. Poboljšanje produktivnosti;
c. Poboljšanje kvaliteta;
d. Profitabilnost sistema;
e. Sticanje znanja projektanata;

7
http://www.ef.uns.ac.rs/Download/ris/2013-06-11-RIS-09-2013.pdf
 a. Bolje i lakše upravljanje razvojem sistema.

8.2. Nedostaci

 Znatno kompleksnije aplikacije su tražile bolji hardver što je dovodilo do toga da lošije
rade sa istim hardverom u odnosu na svoje prethodike;
 Širina primjene manja.

Razlozi odbacivanja CASE alata u organizacijama:

a. Visoki troškovi nabavke

b. Visoki troškovi obuke poslovnog kadra
c. Nedostatak standarda
d. Nedostatak povjerenja u CASE alate
e. Testiranje CASE alata dovodi u opasnost sigurnost posla

Pored toga bilo je moguće prototipski pristupati razvoju softvera što se može posmatrati kao
dodatna prednost. Kada je riječ o nedostacima može se slobono reći da su praktično očekivani jer
je prvenstveno potreba za boljim hardverom sasvim očekivana iako je u početku sam razvoj
hardvera bio značajno kompleksniji i sporiji nego danas.

Brzo se došlo do zaključka da se ulaganjem u hardver može značajno isplatiti jer na samom
razvoju aplikacija se mnogo uštedi kao i održavanju programa posle. Neduko nakon početka
primjene jezika četvrte genracije došlo se na ideju da se oni kombinuju sa svojim prethodnicima
tj.jezicima treće generacije. Tako je recimo za neke složenije aplikacije kada se kod generiše
uočeno da u jeziku četvrte generacije su potrebna mnoga prilagođavanja dok su uspješno
realizovani bez greške upotrebom jezika treće genracije.
9.NAČINI NA KOJE JE MOGUĆE INTEGRISATI CASE TEHNOLOGIJE

Više je načina pomoću kojih se može integrisati CASE tehnologija. Međutim, broj alata koji se
koriste nezavisno i koji su uopšteno nezavisni je veoma mali. Oni koji su tako kreirani mogu
samostalno da ponude izlaze kao program, podatak ili dokument. U ovom slučaju veza ovakvih
alata sa ostatkom okruženja je papir koji graditelj softvera prenosi na uvid ostalima.

U stvarnom svijetu više je načina integracije kojima se mogu povezati CASE tehnologije, s to su:

 Razmjena podataka;
 Zajednički pristup alatima;
 Upravljanje podacima je zajedničko;
 Dijeljenje podataka;
 Međusobna operatibilnost.

9.1.Razmjena podataka

Mogućnost koju većina alata posjeduje je razmjena podataka a ona je i najčešći slučaj. U takvom
slučaju alati se prevode u oblik datoteke koja je nestruktuirana i to u formatu štampe. Na ovaj
način dobijamo mogućnost zaštite podataka alata, te se eliminišu potrebe za unošenje elementa
nanovo i upisivanje specifikacija elementa ponovo. Na taj način se također, i štamparske greške
sprečavaju. Zajedničkom akcijom razvijaju se prevodioci od strane samih isporučilaca alata i od
njih se ti alati najlakše mogu i nabaviti.

Pored toga, u nekim slučajevima, nudi se još jedna varijanta za nabavku prevodilaca, naime, u
nekim slučajevima iste razvijaju i korisnici i konsultanti. Problemi u ovom drugom slučaju često
nastaju kod toga što se u dosta slučajeva samo dio ovako prevedenih podataka može i prihvatiti
na ovaj način i da se oni dalje mogu koristiti u drugom alatu. Taj problem je moguće otkloniti
tako što se kompatibilnost naknadno definiše.

Još jedan problem koji iziskuje konstantno prenošenje i prevođenje datoteka jer se iste stalno
razvijaju samim razvojem softvera koji je u većini slučajeva konstantan. Problem sa
sinhronizacijom također je često izražen kada su u pitanju dvije ili više različitih verzija softvera.
Često je slučaj da se na jednom projektu koristi mnogo alata i tada je nužno izbjeći stalno
prevođenje i transferisanje, važno ga je izbjeći i zbog toga jer je dodatna otežavajuća okolnost to
što je jednosmjerno. Problem je u tome što mogućnost vršenja obostranih izmjena nije moguća
što direktno dovodi u pitanje integralnost konfiguracije i održavanje iste kroz upotrebljivane
nizove alata.

9.2.Zajednički pristup alatima

Naredni nivo integracije je zajednički pristup alatima. On omogućuje korisniku da se više alata
koji su različiti pozove na isti način, recimo iz padajućeg menija. Ovo najviše dolazi do izražaja u
multitasking okruženju jer se alati mogu otvarati simultano, isto tako ulazi se mogu kodirati
ručno a izlazi dizajna se upoređuju ručno kako god je to korisniku najpogodnije. Kao primjer
možemo navesti kada korisnik istovremeno treba dijagrame strukture, dijagrame tokova podataka
i još uz to izvorni kod i riječnik podataka, a sve njih različiti alati održavaju.

Kada se zajednički pristup alata koristi u ovakvom okruženju, moguće je značajno uprostiti
razmjenu podataka iz jednog alata u drugi alat i to tako što se uvede procedura prevođenja koja je
uproštena izborom makro funkcije ili običnim izborom menija što je jako čest slučaj u praksi.

9.3.Zajedničko upravljanje podacima

Ovakav način upravljanja podacima je zamišeljen tako da se u samo jednoj logičkoj bazi
podataka drže svi podaci tj. da su u njoj integrisani podaci iz više alata. Ova zajednička baza
može biti fizički centralizovana ili decentralizovana. Na ovaj način integrcija značajno uprosti
razmjenu informacija te diže nivo na kome su podaci integrisani.

Odlika svakog alata je da se najaktuelnijim podacima može trenutno pristupiti i da su stalno

dostupni, u ovu kategoriju uglavnom spadaju oni podaci koji su stalno ažurni. Istovremeno na
ovaj način se stiče još jedna prednost a to je da se lako upravlja verzijama alata i lako se mogu
kontrolisati prava pristupa.

Kod kontrole prava pristupa to se uglavnom radi na takav način da se ručno sve kontroliše
pomoću procedura prijavljivanja i odjavljivanja. Tu je još jedna od dodatnih pogodnosti a to je da
je tvorcima softvera omogućeno da kombinuju poslove i rade na različitim djelovima softvera a
to sve zahvaljujući funkciji integrisanja podataka. Često ovakva grupa alata posjeduje i
karakteristiku provjere što omogućuje da se utvrde nekonzistentnosti među rezultatima između
različitih autora.

Iako se zajednički upravlja na istom nivou podacima iz alata koji su različiti ti alati ne poznaju
interne strukture podataka međusobno, te u dizajnu predstavljaju semantiku. Problem predstavlja
to što je i dalje potrebno prevođenje koje se vrši ručno ako želimo da izlaz nekog alata koristi
neki drugi alat.

9.4.Podjela podataka

U slučaju dijeljenja podataka integracija se vrši bez ikakve transformacije, ovaj način integracije
je najjednostavniji jer strukture alata su kompatibilne, imaju isto tako istu semantiku što i
omogućuje njihovu direktnu upotrebu bez nekih dodatnih transformisanja. Pri samom
dizajniranju vodi se računa o tome da svaki alat bude kompatibilan sa drugim alatima i tako je
omogućeno nesmetano dijeljenje podataka.

S obzirom na sve navedeno, treba još napomenuti i to da se dijeljenje podataka najčešće

primjenjuje ukoliko se radi o alatima istog proizvođača ili ukoliko dođe do strateškog povezivnja
više proizvođača sa ciljem da naprave takav alat. Ovakve intervencije se u nekim slučajevima
vrše čak i ako zahtijev potiče od samo jednog korisnika. Najbitniji dio posla za ovakav metod
povezivanja odradili su standardi za integraciju CASE alata koji su omogućili dobru osnovu za
to.

9.5.Međusobna operatiblnost

Najviši nivo integracije jeste međusobna operatibilnost. Tu se pojedinačni alati integrišu i da bi se

postigla neophodno je da bude realizovana zajednička podjela podataka i zajednički pristup.
Pored ovoga da bi se ostvarila puna međusobna integrisanost u CASE okruženju moraju se
ispune još dva uslova tj. elementa:

 Sredstva kontrole;
 Upravljanje meta podacima.
Pod meta podacima smatramo sve one koji su proizod nekih od CASE alata, pored toga oni
moraju nositi i informaciju o samom procesu softverskog inženjeringa.

Pod meta podacima podrazumjevamo:

 Definicije objekta;
 Zavisnosti i veze među objektima;
 Dizajnerska pravila;
 Procedure, događaje i tokove procesa.

Sredstva kontrole služe da se ostatku okruženja od strane pojedinačnih alata dostavi obavijest o
nekim značajnijim događajima. Pod ostatkom okruženja se podrazumijevaju rukovodioci
podatka, ostali alati ili neko treći. Takođe pored samog obavještavanja moguće je i slanje
zahtjeva za određenu akciju nekom servisu ili alatu, to se radi pomoću trigera. Kao primjer može
se navesti neki slučaj kada recimo alat za dizajniranje treba da obavijesti alat koji upravlja
konfiguracijom u slučaju kada se kreira neka nova verzija dizajnerskog dokumenta da bi alat koji
upravlja konfiguracijom mogao izvršiti provjeru da li je taj dokument konzistentan. Sredstva
kontrole su ta koja pomažu da se integritet okruženja održi, te ona su takođe ta koja su dužna da
obezbjede sredstva koja su potrebna za automatizaciju standardnih procedura i procesa.
10.IZBOR CASE TEHNOLOGIJE

Ovaj dio posla praktično obavljaju organizacije koje žele nabaviti neku od CASE tehnologija.
Uglavnom svaka od organizacija se vodi nekim svojim zahtjevima i potrebama kada nabavljaju
tehnologiju.

Prilikom procesa procjene prolazi se kroz sljedeće korake:

 Analizranje zahtjeva i potreba korisnika;

 Analiziranje postojećeg okruženja;
 Utvrđivanje potencijalnih CASE tehnologija;
 Izbor tehnologije te ocjenjivanje kvaliteta.

Veoma značajan ako ne i najznačajni korak pri odabiru CASE tehnologije je analiza zahtjeva i
potreba korisnika. Za opredjeljivanje koji tačno model softvera će se primjeniti treba organizacija
da se opredjeli isto tako da odluči o osnovnim upravljačkim te tehničkim zadacima. Ukoliko neki
zadatak želimo i realizovati bilo da se radi o djelimičnoj ili potpunoj realizaciji ti zadaci se
prethodno moraju tačno identifikovati da bi se mogla realizovati pomoć automatizovanih alata.

Prethodni metodološki koraci su uvijek u potupunosti povezani sa analizom postojećeg

okruženja. Od CASE tehnologije se očekuje da bude okruženju potpuno prikladna, ali u svakom
slučaju uvijek treba ostaviti prostora za ograničenja jer su moguća i treba ih uzeti u razmatranje.
Neka od njih su: dosadašnja praksa, iskustvo zaposlenih, odnosi sa dobavljačima, vrijeme, novac
itd. Ovakva ograničenja nije dovoljno samo identifikovati nego ih je potrebno i analizirati, te da
se utvrde mogućnosti njihovog otklanjanja ili aspekti mogućih promjena.

Naredni korak je identifikovanje potencijalne liste CASE tehnologija, tu se korisniku praktično

nude tehnologije za koje se smatra da bi ga potencijalno mogle zadovoljiti u zavisnosti od
njegovih zahtijeva i potreba. Izbor tehnologija je već sada jako veliki uz tendenciju brzog
daljnjeg razvoja i rasta. Postojeće tehnologije se promovišu kroz reklamne materijale,
prezentacije itd.

Najznačajni korak u ovoj metodologiji je ujedno i poslednji. Na svaku od CASE tehnologija koje
su u potencijalnoj listi identifikovane se primjenjuju svi kriterijumi koji su identifikovani. Za
potrebe najobjektivnije selekcije postavljaju se kriterijumi, pri tome su na vrhu liste vrijeme i
troškovi. Ako je moguće najbolje je da sam dobavljač tehnologije dođe, te na licu mjesta testira i
upozna tehnologiju.

Glavni pokazatelj u kojoj mjeri neka tehnologija zadovoljava kriterijume koji su postavljeni treba
da budu zapažanja i bilješke sa testa. Najviše pažnje se daje najviše rangiranim kriterijumima.
Zaposleni u organizaciji bi u suštini trebali da budu ti koji će donijeti finalnu odluku jer na kraju
krajeva oni su ti kojima je u interesu da naprave dobar proizvod kako bi ostvarili veću dobit.
11. ZAKLJUČAK

Razvojem informacionog sistema (IS) treba definisati što objektivniju sliku realnog svjeta,
njegovih bivših i sadašnjih stanja, kao podlogu za procjenu budućeg ponašanja i naravno,
podlogu za dalji razvoj i primjenu informatičke tehnologije. Za opis rada poslovnog sistema
veliki je problem to što ne mogu da se koriste prirodni jezici, zbog mnogih jezičkih
dvosmislenosti. S druge strane, precizan opis preko formalnih jezika je nerazumljiv za većinu
ljudi. Ono što omogućuje fleksibilno izvođenje svih aktivnosti i što zaokružuje cijeli ovaj posao
je CASE alat, kojim se omogućuju automatsko registrovanje svih izmjena i ažurno održavanje
projektne dokumentacije.

Computer Aided Software Engineering (CASE) označava aktivnost razvoja softverskih proizvoda
uz pomoć računara. CASE proizvod je namjenjen automatizaciji procesa razvoja softverskog
proizvoda / informacionog sistema ili nekog njegovog dijela.

Jasno je da su CASE alati jedan veoma značajan dio programiranja. Doveli su do mnogih
unapređenja u izgradnji softvera ali isto tako u značajnoj mjeri olakšali život samim
programerima. Jasno je da kada neko naruči određen softver želi dobiti što bolji proizvod a da
cijena koju plaća bude što manja.

Zbog toga su CASE alati jako značajni jer ne samo da olakšavaju programiranje nego na osnuvu
njih se dobije mnogo na ušteti vremena a samim tim se štede sredstva za razvoj što na kraju
dovodi do većeg profita. Sva ova priča je išla tim tokom jer se na drugoj strani nalazi kompanija
ili pojedinac koji te iste proizvode izrađuju te naravno da će oni htjeti da uz minimalne troškove
te uloženi rad i vrijeme ostvare što veću zaradu.

Pored samog profita značaj CASE alata je bio i u tome što su softver značajno približili široj
grupi korisnika tj. smanjena je potreba za velikim predznanjem da bi se neki softver koristio jer je
okruženje bilo sve više korisnički orjentisano.

Još jedna velika prednost kod CASE alata je što imaju sistem unutrašnje kontrole koji praktično
rečeno provjerava sam sebe te se ne taj način veliki broj grešaka otkloni što predstavlja veliki
plus jer se dobija softver koji funkcioniše bez problema a pored toga se ne troše sredstva na
popravljanje grešaka koja su bila značajna ukoliko se greške servisiraju nakon što sam program
dospije na tržište. Važno je napomenuti da se CASE alati konstantno usavršavaju te se samim tim
širina njihove primjene povećava.

Pored svega toga, iako je tehnologija danas na jako visokom nivou razvijenosti nekada ni jedan
sofrver ili mašina ne mogu zamjeniti iskusno mišljenje nekog programera za određen problem jer
oni svoja rešenja temelje na iskustvu i na intuiciji kakvu ima samo čovjek i koja je ponekad
jedino moguće rješenje.
12.LITERATURA

1. Oručević, F., Informacioni sistemi, Sarajevo, 2005. god.

2. Radivojević, M., Elektronsko poslovanje, Banja Luka, 2007. god.
3. Turban,E., McLean, E., Wetherbe, J., Informaciona tehnologija za menadžment, Beograd,
2003. god.
4. Dobrović, Ž.: Strategijsko planiranje, Zbornik radova konferencije CASE 12, Opatija
2000
5. Uzelac, J.: Kibernetsko upravljanje poslovnim sistemima, Ekonomski fakultet Sveučilišta
u Rijeci, Rijeka 2002.
6. Sofronijević, A. M., Milićević, V. K., & Ilić, B. J. (2017). Strategic approach to digital
transformation of business. Tehnika, 72(2), 273-279. Dostupno na : http://scindeks-
clanci.ceon.rs/data/pdf/0040-2176/2017/0040-21761702273S.pdf (pristupljeno
28.11.2018.)
7. Veljović, A.Vulović, R. Damjanović, A.(2009). Informaciono komunikacione tehnologije
u menadžmentu. Tehnički fakultet Čačak. Dostupno na :
http://www.ftn.kg.ac.rs/konferencije/rppo13/Monografije/IKT%20U%20MENADZMEN
TU.pdf (pristupljeno 28.11.2018.)
8. Vidaković, B. (2014). Utjecaj razvoja informacijskih tehnologija na razvoj društva.
Sveučilište u Zagrebu.Filozofski fakultet. Dostupno na :
http://darhiv.ffzg.unizg.hr/5810/1/UtjecajRazvoja.pdf (pristupljeno 28.11.2018.)