WERNER SCHWAB

PREDSJEDNICE
tri prizora

S njemačkog preveo: Sead Muhamedagić

1
Ovaj komad govori o tome da je Zemlja ploča, da Sunce izlazi i zalazi, jer se
okreće oko Zemlje: radi se o tome da ništa ne želi biti funkcija, nego samo
razbribriga.

DEKORACIJA
Mala, za prebivanje uređena kuhinja na sredini pozornice, lijevo i desno u
smolasto-crnoj boji. Kuhinja je sve do stropa krcata starudijom (fotografije,
suveniri, vrlo mnogo religioznog kiča, uokvirene kalendarske slike, posuđe
itd.), ali je unatoč tome sve brižljivo posloženo. Što se tiče tog rasporeda, bit će
da je starudija posvema muzejskog karaktera. Mala, nerealistična prostorija,
dakle, koja je unatoč tome prepoznatljiva kao izrazito malograđanska stambena
kuhinja.

JEZIK
Jezik što ga stvaraju predsjednice jesu one same. Sam sebe stvarati
(pojašnjavati) – to je rad. Stoga je sve drugo po sebi otpor. To bi u ovom
komadu trebalo biti oćutljivo kao napor.

2
Predsjednice:

ERNA, minimalna umirovljenica

Kuta, ortopedske cipele, na glavi ima veliku krznenu šubaru.

GRETA, umirovljenica
Prilično gojazna, naglašena punđa (plavokosa), bezukusno odjevena,
mnogo jeftinog nakita, jako našminakana.

MARIŠKA
Ona je najoskudnije odjevena, unatrag začešljane kose, noge joj se
skrivaju u prevelikim gojzericama, u početku djeluje ponešto idiotski.
Mariška je nešto mlađa od Erne i Grete, što bi trebalo biti primjetno po
njenim nervoznim kretnjama.

U trećem prizoru: originalni dušetješitelji s ostragušama

PRIZOR PRVI
Dok publika zauzima mjesta vidi se prijenos mise koju Papa slavi s nekakvom
masom.Televizijska se emisija završava, a zavjesa diže. Ernina groteskna kuhinja. Erna
isključuje televizor. Mariška traži nešto pod stolom. Greta sjedi za stolom.

3
ERNA

Tako mnogo ljudi.

Toliki su se ljudi sakupili i ostali skupa, i načinili su zajednicu do Nogu

Svetoga Oca.

GRETA

A slike tako divne.

Boje kao iz života, tako lijepe.

ERNA

Dirljiva spokojnost nastaje kod tolikih ljudi.

Mir je smisao života, a život je smisao za čovječnost.

GRETA

(podiže stolnjak i govori pod stol) A sada, pusti taj gumb, Mariška. Nije mi tako
važan. Zaboravi gumb i sjedni k nama.

(Erni) To je zbilja bilo pametno od tebe, Erna, to što si si nabavila krznenu

šubaru i televizor u boji. Sad se i ti moraš predati život, Erna, da te život
može uživati.

ERNA

Pa svakako, al to se izriče tako lakomisleno. U stvarnosti je već teško

otpočeti sa životnim užitkom kad je štednja nekom već prešla u meso i u krv.
No, jednom u životu sreća mora dosegnuti i jednog ovakvog čovjeka, koji
uvijek mora čistiti samo prljavštinu drugih ljudi. (Erna se postavi pred zrcalo.)
Krznenu šubaru – nju sam pre godinu dana našla na deponiji za smeće. Ali tu
sada nitko ne smije vjerovati da je šubaru netko tek tako bacio, jer je ona
suviše dragocjena. Sigurno su zli mladi ljudi priredili šubari jednu takvu psinu.
(Okrene zrcalu leđa i sjedne. Podigne šubaru poput kaleža.) Što misliš kako li je bila
prljava na početku!!? Tri i pol sata sam se gnjavila, prije nego što sam šubaru
predala na policiju.
Greta izvodi kretnje kao da s dva prsta ispituje krzno na šubari. Erna se saginje željeći
olakšati Gretin naum.

I sada, nakon, godinu dana, zbilja se nitko nije javio zbog šubare. A tamo je
u nalaznom uredu bio jedan tako zgodan policajac, i taj mi je rekao: Vi ste
jedna jedna jednostavna žena, jer ste iskrena. Stavite si tu šubaru tamo pod

4
božićno drvce. Ja svome životu zbilja ne priuštim mnogo, ali tada sam se
istinski radovala.

GRETA

Ali ti ga ne bi trebala tupiti s tako velikom štedljivošću, jer da baš imaš tako
malo novaca, pa to se ipak ne može reći. A i život prolazi pokraj čovjeka
mnogo brže, nego što si to možemo zamisliti.

ERNA

Sada ima televizor, makar bio i rabljeni. Jedino što sam si priskrbila u životu
za moj trud. Inače sam sve otkidala od usta, pa i svoje dijete Herrmanna. Ako
se dobro razumiješ u štednju, možeš si onda i život mnogo bolje rasporediti.
Svuda se može uštedjeti. Umjesto filtera za kavu možeš naprimjer uzeti
toaletpapir. A umjesto toalet papira može se koristiti novinski papir, koji se
može sakupljati na stubištu, tamo gdje je papir za sakupljanje starog papira...
A ja, što se mene tiče, ja si kavu općenito uštedim, jer na sreću ni ne
podnosim kavu. Ali Herrmann ne bi požderao svoju žemlju s mesnim sirom,
ako je ne može progutati s crnom kavom. Kako kaže. Kao da bi ta žemlja
bila ljudska stolica, a njegov trbuh zahod.

MARIŠKA

(pod stolom) Ne vjerujem da je to ispravno, Erna, to s tvojom štedljivošću.

Tvoja štedljivost je prevelika. Gospodin Bog neće da dobrim ljudima ide loše.

ERNA

(bijesno podigne stolnjak) Lako je tebi pričati, draga moja Mariška, uvijek si bila
sama i bez prave veze. Uvijek si mogla putovati kojekuda po svijetu, kad god
si dobila slobodne dane u životu. Ove si godine već bila u Lourdesu, u
Međugorju i dva put u Mariazellu. Nemaš odgovornosti ni za kakvo
otpadničko dijete.

GRETA

Pa Herrman je već muškarac.

Mariška se pojavi, sjedne, bespomoćno trza ramenima i gornji dio tijela ritmički počne
pokretati naprijed-nazad.

ERNA

Pa jasno da je muško. Ženske se redom okreću za Herrmannom, kakve već

jesu bestidne u današnje vrijeme. Ali on poriče sve što je lijepo u životu i što

5
ima neki dobar smisao. Tamo gore – kažem uvijek Herrmannu – tamo gore
jednom dolaze slike mojih unučića. (Pokazuje na dvije bijele, pravokutne mrlje na
zidu.) Ali tu uslugu nikako da mi nanese, nikako da mi napravi unučiće. A k
tome sam prije čuvala pet slobodnih mjesta za slike unučadi. Sad sam već
potrošila tri mjesta za prvo vrijeme, da Herrmann ne bude tako prestrašen. A
osim toga bi u današnje vrijeme vrlo lako mogao imati snošaj. Danas ljudi po
čitav dan imaju snošaj. I Herrmann priznaje da bi uvijek mogao imati snošaj,
ali on namjerno nikad nema snošaj, jer takav snošaj može uvesti u pravu
trudnoću, a nešto takvo bilo bi zbrojeno ispod crte. Unučić.

GRETA

Ma hajde prestani, Erna, on je tako velik i pristao, tvoj Herrmann. Ona prava
već će ga naći.

ERNA

Da, to je moja jedina nada, dok još moram živjeti, da Gospodin Bog uzme
mog Herrmanna u ruke. (Plačljivo) On dosta švrlja naokolo, taj moj Herrmann,
kao predstavnik. Već bi se i moglo nešto dogoditi. Ali mi onda uvijek iznova
piše one strašne razglednice, na kojima je sprijeda naslikan lijep krajolik, a
otraga piše da je i opet bio mogao imati snošaj, ali da ni tom prilikom
akuratno nije uspostavio snošaj.

Plače.

GRETA

(umirujući lupka Ernu po ramenima) Ali Erna, kad dođe ona prava, onda će ona
jednostavno zgrabiti Herrmanna i dati mu pusicu. A onda će snošaj doći sam
od sebe. (Pjeva.) Ah ljubav, ah ljubav, to nebeski je... (Iznenada umukne.) Ali što
bih onda ja zapravo trebala reći, najprije moraš promatrati moju sudbinu,
Erna, jer Herrmann još barem misli na tebe i uvijek ti pošalje snošajnu
razglednicu, ali ja? Moja je kći već prije devet godina iselila u Australiju, a
prije toga si je, kao neko pile, dala izvaditi jajnike i, što ja znam, sve ono što
treba za unučad. Za devet godina jednu razglednicu. „Dobro sam stigla i u
svemu mi je dobro“, napisala mi je prije osam i pola godina. A sad imam
samo Lidiju.

ERNA

Ali Herrmann ne mora uvijek pisati takve razglednice, da zauvijek želi

obustaviti snošaj ili da će presijeći sjemenovod.

6
GRETA

Da, da, Hanelora, moja kći, i ona je već stara polovnjača. Pa i njoj će uskoro
četrdeset. A uvijek je imala tako nakaradne postupke, još malo pa kao
Herrmann. I Hanelora je često zaboravljala da nije kći tamo nekakvih loših
ljudi. A često je činila tako kao da nema nikakvog odgoja. Licem bi katkad
razbila prozorsko staklo, a onda je mirne duše pojela sve krhotine i smijala se
upravo srdačno, kad god bi si porezala obraze i grudi. I kad bih ja tada rekla:
Tako Lora, sad u najmanju ruku izgledaš kao raskasapljena krmača,
muškarci će se otimati za tebe; tada se uvijek posve smirivala, stavila bi si
palac u usta i prespavala trideset sati.

ERNA

Da, takav je ljudski život. Čitav život nastojiš ići urednim životnim putem, a
onda se tvoja djeca odvrate od života i od ljudskosti.

GRETA

Pa neka Hanelora nađe svoju sreću tamo preko, u Australiji, makar i bez
jajnika i što mu drago, ako već tako mora biti.

ERNA

Herrmann je tako udaljen od svijeta. Kad ugleda nekog čovijeka, on odmah

mora popiti vinjak i popušiti cigaretu, jer će inače dobiti rak na očima, kako
veli. Hermannu se gade svi ljudi, pa je zato i postao predstavnik, jer se tako
mora susretati s mnogo ljudi i svaki dan ima izgovor, kad svaki dan pripit
dođe doma.

MARIŠKA

Svaki dan može čovjek dobiti neki unutarnji udarac, i najednom mu se

otkopča gumb.

ERNA

Kod Herrmanna se mora otkopčati mnogo više od jednog malog gumba,

čitava tvornica puceta mora otići u zrak. On ne može izdržati svog vlastitog
čovjeka u sebi. Kad si na pipi polije lice vodom, moram mu već prije toga
ručnikom prekriti zrcalo, jer da je takvo zrcalo prljava krmača, kako on veli; ili
se pak na ulici sjaje stakla izloga, pa Herrmann vidi Herrmanna i odmah se

7
mora izrigati, makar i nije pod gasom. I takve stvari ja moram slušati svaki
dan, sa svakom i svakim pijanstvom skraćuje i moj i svoj život.

MARIŠKA

(digne se) Takvi ljudi budu često otkriveni od Isusa ili Djevice Marije, milosti
puna, Gospodin s Tobom. (Klekne.) I iz dana u dan nahrupi svetac iz duševno
bolesnog srca. Isto kao što je od Savla nastao Pavao.
Križa se.

ERNA

To bi bila moja najveća nada, kad bi se unutra kod Herrmanna mogla probiti
neka velika životna promjena. Ali što očekuješ od jednog čovjeka koji se
svakog dana po čitav dan odvraća od svega što život čini vrijednim života. I
kad mu kažem koju dobru riječ, on se samo nasmije, uzme si bocu gorkog
pelinkovca ili vinjaka. Čak i octa!

GRETA

Većina ljudi zapravo ne razumije život. Kad život oslovi ljude i saopći im neki
dobar nalog, ljudi samo klimaju glavom i ponašaju se kao strani radnici. Niks
feršten, ne razumijem, uvijek će kazati. Kod moje Lidije je drugačije. Lidijica
sve razumije, jer ne treba razumijeti. I kad ponekad čopka tuđe govno, tad
uvijek kažem: Lidija, nemoj jesti to govno. I ona odmah digne glavicu i kimne.
To je jednom gledala kod nekog drvenog psića i odmah je naučila.

MARIŠKA

(oduševljeno) Zbilja?

GRETA

Da, to je bi jedan psić na kotačima, što ga je imalo neko dijete. Kad ga

povučeš za uzicu, zatresao bi repićem, a glavica bi uvijek klimala da-da,
uvijek gore dolje i uvijek dadadadadada (Greta snažno trese glavom, a Mariška se
histerično smije.) A psić je bio od lijepo oslikanog drva i jednako visok kao
Lidijica, pa joj se silno svidio. I otada Lidijica isto tako zatrese glavicom kad
kažem: Lidi, nemoj jesti to govno.
Mariška se opet nasmije, ali si obje ruke stavi na usta.

ERNA

8
Ma daj, Greta, ne mogu to više slušati, te loše izraze. Uvijek imaš u ustima
tako nepristojne riječi. Kod tebe se uvijek čuje samo govno, govno, govno.
Možeš reći i hrpica ili stolica, a ne uvijek sranje, sranje, sranje.

GRETA

Ma ti uvijek u svemu zanovijetaš. Uvijek sve kritiziraš. Čitava života vrijeđaš

sve ljude, i onda se čudiš da Herrmann ne želi imati snošaj.

ERNA

(pomalo pokunjeno) Ali život onda nije vrijedan življenja, ako se pokraj svih stvari
koje pogledaš odmah nalazi smrdljiva stolica. Često su to malobrojne lijepe
stvari u životu, i jedva se dotakneš te lijepe stvari, već ti je u ruci hrpa
govana.

MARIŠKA

Ja se ne bojim nižih riječi, pa ni prave stolice. Pa što je to onda kad netko ne

zna što je to? Mekana je i topla kad je svježa. (Ponosno se uspravi.) Ljudi uvijek
kažu: Uh, jebo te, pa zahod je zaštopan. Brzo! Idite po Marišku i dovedite je
ovamo, ona to radi i bez... Jer ljudi znaju da Mariška ne stavlja rukavice, kad
zagrabi dolje u zahod. (Erna umalo povrati i okrene se.) I tako k meni dolaze ljudi
iz najboljih kuća, kad dođe do zaštopavanja. Tada Mariška dolazi u najfinije
kuće i svugdje je najsrdačnije primaju. Ama baš me ništa ne guši kad
zagrabim dolje u školjku. Ja to žrtvujem za našeg Gospodina Isusa Krista koji
je za nas umro na križu. Fini ljudi iz dobrih kuća uvijek me pitaju ne želim li
možda uzeti gumene rukavice, jer ti ljudi imaju dobru pristojnost i fini odgoj.
Ali Mariška kaže NE, jer ako je Gospodin Bog stvorio cijeli svijet, pa onda je
stvorio i ljudske izmete.

ERNA

O, Bože moj, Mariška, pa ti si već zbilja prava krmača. Moraš mi oprostiti, ali
te molim da s time prestaneš. Već je dovoljno loše i to što čovjek uvijek mora
kenjati i često pri tome ima tako loše osjećaje. Ja sam već često pitala zašto
čovjek mora imati stražnjicu. Pa ona uopće nije lijepa, jedna tako bezvezna
stražnjica, ali ljudi uvijek napenale tu svoju stražnjicu i slikaju je. Možda im je
lakše. Pomoć stražnice.

GRETA

(uopće je nije briga za Ernu) I tako kažeš, mnogi ljudi dolaze k tebi i traže tvoju
pomoć?

9
MARIŠKA

Pa kod Mariške su već bili i vrlo bogati i jako fini ljudi, a jednom su me čak
odvezli jednim velikim autom u bolnički zahod. Ali kod njih, pa to uopće nije
pravi zahod, sve je tako fino, pa čak ni ne miriše po stolici. Kod njih zahod
miriše poput finih dama. Dvaput me je već gospodin vjeroučitelj doveo u
zahod, a jednom čak i gospodin župnik. A gospodin župnik je Mariški u dlan
obećao da će svojoj župskoj djeci ispričati Mariškinu sposobnost, da bi me
onda i drugi ljudi mogli zvati, kad im se zaštopa zahod.

ERNA

Ja to ne razumijem, moja školjka nije nikad zaštopana. Ma ljudi su vjerojatno

toliko bez misli i unutra ubacuju posve strane stvari, jer samo se ne začepi
samo tek tako. Ja često imam krupnu i tvrdu stolicu, jer se stolica nakupila u
mom tijelu zbog brige za Herrmanna. Onda se mora temeljito zamahnuti
zahodskom metlom i nekoliko puta gurnuti unutra. Ali ne smije se nagurati ni
previše toaletpapira, jer se tada može svašta dogoditi. Herrmann se uvijek
ljutito svađa sa mnom kad ima stolicu, a ja prisluškujem na zahodskim
vratima. Ali to je važno, uvijek mu kažem, jer kao prvo i tu se, naime, može
uštedjeti, a drugo je također opasno, kad se papir pomiješa s njegovom
lošom, ljepljivom stolicom. A Herrmann se uvijek samo smije i loče svoj gorki
pelinkovac.

GRETA

(zainteresirano, Mariški) A što to bacaju fini ljudi u svoje školjke. Pa se to onda

zaglavi u školjci?

MARIŠKA

Jednom je bila staklenka za marmeladu puna crvenih crvića za ribe u

akvariju, zatim je u jednom slučaju u pitanju bilo cijelo pile, koje je sigurno
smrdilo već prije bacanja u školjku. Jednom su to bili svesci s golim ljudima, a
onda još jedne krvave gaće i jedan prilijepljeni... (Erna umalo povrati.) Ma hajde,
Erna, molim te. Pa ne moraš to tako tragično uzimati. Ti sve uzimaš tako
ozbiljno u životu. Život je čestit i pokazuje ljudima, od čega je sačinjen. Kad
jednom zahvati u školjku, onda svi ti strašni osjećaji najednom prođu. Tada je
to isti dojam kao kad nekom čovjeku pružiš ruku.
Erna skoro povrati.

GRETA

10
Kad su to Lidijine hrpice, onda mi se uopće ne gadi, jer tada znam što je
prije toga jela. Ali kod ljudi...ma oni danas jedu sve i svašta, kakva već jest ta
današnja prehrana, jer si i loši ljudi sve mogu kupiti.

ERNA

Ja to ne bih mogla.

Ja to jednostavno ne bih mogla.

Mene bi to skroz ugušilo.

Izbacilo bi mi želudac iz trbuha.

Guši me već dok perem zube.

A kad Herrmann vidi kako me guši kod pranja zuba, i on čini tako, kao da to i
njega guši. On tada namjerno proizvodi one ljudske zvukove, koji se moraju
dogoditi kad se netko davi. I onda se namjerno igra s tim davljenjem i
gušenjem tako dugo dok svoju žemlju s mesnim sirom uistinu ne povrati. I
onda taj krmak još mirne duše kaže: Vidiš, mama, ja zbilja ne podnosim
mesni sir.

GRETA

Ma do bijesa, Erna, pa zar uvijek moraš živjeti u takvom pretjerivanju.

Herrmann je zbilja velik i stasit muškarac, kome jedino fali prava žena. Kad
bih u današnje vrijeme ja bila mlada djevojka... pa. Ne znam, kad se sve to
danas kotrlja s takvom lakoćom, sve to s ljubavlju... (kikoće se)

ERNA

Ali ja zbilja ne znam, Greta, kod tebe u govoru uvijek se vrti samo nekakav
seks i hrpa govana. Ja jednostavno ne mogu sjediniti svoju vjeru s nekakvim
seksom i hrpicom. Ali sada ne smiješ imati loše mišljenje o meni, kad ti to
kažem. Pa naša je Greta uvijek bila vesela puca. Ti si na koncu bila dvaput
udana, a vrata tvoga stana nisu baš uvijek bila dobro zaključana, a osobito
onda kad bi te stvarno trebalo zaključati.

GRETA

Ali ja si ipak ne moram dopustiti to što tvoja loša mašta baca sada tu na stol,
Erna. Tek tako sam razmišljala o Herrmannu, jer često, kad moram paziti na
prozoru da od nekud golubovi opet ne jedu hranu za ptice, vidim i Herrmanna
na ulici...

11
MARIŠKA

Ali kako to, golubovi? Pa i golubovi su ipak po svemu Božja stvorenja.

GRETA

Ma, idi mi s tim zbilja, znaš, Mariška... (Pokazuj Mariški nepristojnu grimasu.) I kad
tako vidim Herrmanna, onako visok, plavokos, plave oči, često moram
pomisliti kako Herrmann ugodno zrači. Herrmann me često podsjeća na
moje grijehe u mladosti. (Vragoljasto se osmjehne.)

MARIŠKA

Kako to da golubovi nemaju nikakvih prava u tvojoj kući za ptice? Pa i

golubovi su ptice.

GRETA

Ma, što se to najednom dogodilo u tvojoj glavi, Mariška, što ti to znaš o

prirodi? Golubovi uništavaju sve u kući za ptice ispred prozora. Golubovi čak
žderu i mlade sjenice. I Lidijica je uvijek sva nikakva, kad je ometaju te
posrane beštije. Ti bi morala jedanput doživjeti kako Lidijici zakuca malo srce
kad se ljuti zbog golubova, ne bi ti tada tako komično govorila.

MARIŠKA

Ljudi uvijek moraju biti u toku s nekom ljubavlju prema bližnjem. Ako mogu
dati pomoć, odmah dolazi sreća u klijetku moga srca. I ako jednom nitko od
ljudi više ne ustreba Mariškine marljive ruke, sjedit ću tada posve nesretna u
svojoj sobi. Ne sjedim baš tako rado u svojoj sobi. Zato mi i treba jedna tako
mala soba, jer uopće nisam rado kod kuće, u nekakvoj sobi. Na sreću, svuda
su u svijetu marljive ruke, koje u nutrini imaju ljubav prema bližnjem. Moja su
djeca ljudi kojima sam ja smjela pomoći. Da, da, to su moja djeca, a moja su
djeca uvijek vrlo srdačna. Kad vide Marišku, oni kažu: Ah Mariška, već opet
na putu? Ona je marljiva, jednu takvu poput nje vole ljudi. Ona će vam to
uraditi i bez, ta naša Mariška. (Brzo se uspravi i gunđa.) Svima nešto preostane
za Marišku, zbog njenih dobrih dijela.

ERNA

Da, da, mi znamo da si ti marljiva duša. I ti ćeš jednom moći naći svoju
nagradu. Vjera je jedini most nad ovom dolinom suza. Ali sada činiš istu
pogrešku kao i ja, Jer čitav život smatraš preteškim. Ne tako kao naša Greta,
ona je bila lukava u Životu, i uvijek je bila vesela puca.

12
GRETA

(ljutito) Ti si možda prosta, kad tako prosta, nasmijana lica, možeš stati pred
nekoga. Misliš li ti da je moj život bio samo jedan jedini užitak? Jednom
razvedena, jednom udovica. Misliš li ti da je brak samo jedno jedino
zadovoljstvo užitka u jednoj ljudskoj zajednici? A Kurti, moj prvi muž? A
Hanelora? I kad znamo da se mora znati kako vlastiti suprug kažnjava
vlastitu kćer u vlastitom bračnom krevetu? Što je onda, molim lijepo? Mora
se čekati i gledati što će providnost sagraditi s ljudima. Ali providnost treba
ostaviti da radi u miru, da se onda može spoznati što je nastalo. I kad je
providnost jednom gotova, onda nas život više čak tako i ne boli. Jer, čemu
uopće treba jedno takvo uzbuđenje, pa zahvatiti u providnost - to ionako ne
možeš. Ne mogu uhvatiti providnost za gušu i zahtijevati: Tako, a sad me
učini sretnom. (Stišće imaginarnu gušu.) Da, pa ipak na neki način razumijem to
s Kurtijem i Hanelorom. U ljubavi je tako često lijepo sjećanje. Kurti je često
govorio: Hanelora je sad isto tako lijepa kao i ti, dok si bila djevojčica.
Naravno da nije bilo pravo što se tada dogodilo, a osim toga Hanelora je
tada bila premlada. Ali, ipak, treba razumijeti i Kurtia. U ratu je bio tako lijep i
ponosan časnik, i zbilja je onda morao misliti, onda kad su došle prve
pobjede, da sada nekome kao što je on smjesta mora pripadati cijeli svijet. I
tog užitka pobjede čitava se života nije mogao otarasiti. I kad je onda
Hanelora otišla u Australiju, on se dao od mene razvesti i vjenčao je
Kineskinju ili Tajlanđanku, što ja znam. Nikad nisam sasvim razumjela što to
on može naći na jednoj osamnaestogodišnjakinji, koja je k tome još i
kosooka.

ERNA

To spolno, to je uvijek razorno po ljude. I dobri su ljudi česti bili uništeni

raspojasanošću. Dok si mlad, a svijet navali sa svojom spolnošću na
ljudskost, tada to spolno istjeruje iz svijeta.

GRETA

Da, i upravo zato što život nekome tako proizvodi svoje doživljaje, ja sam
danas potpuno okrenuta od ljubavi, iako bih zbilja još imala dovoljno
mogućnosti da dobijem po koju ponudu. Ali laka srca Greta danas
jednostavno kaže NE. I kada onda još ponekad isplivaju oni stari i topli
osjećaji, ja si tada kupim jednu Braunšvajger-kobasicu i jedan ementaler, k
tome krastavčiće i bočicu pive, pa život opet dobije miroljubivo lice.

ERNA

13
Upravo se kod jela može tako lijepo štedjeti. Znam nešto vrlo povoljno,
Vladimira. On ima mesni sir trajno na sniženje. Nigdje ne dobiješ mesni sir
tako povoljno kao kod Vladimira. Ne mogu se više ni sjetiti otkad već
kupujem mesni sir kod Vladimira. On mi je, naime, jednom rekao da baš
mesnom siru ima puno zahvaliti, poslovno, i da ga stoga doživotno prodaje
po sniženoj cijeni, taj mesni sir. To je kao neki zavjet. To mi je točno
objasnio. I kad bi ikad u životu dobio vlastitu mesnicu, tako se on zakleo,
ostala bi cijena mesnog sira u podrumu, za čitav njegov život. Da, i tako se
on zbilja nadovezao na mesarski posao, i sada ljudi stoje u redu da stignu do
jeftinog sira. On je imao zaista zanimljiv život. Rođen je, izgleda, u Poljskoj.
Sve mi je to natuknuo, kad je jednom bio kod mene u posjetu.

GRETA

Bio je kod tebe?

ERNA

Čak sa cvijećem i s kilogramom mesa za gulaš.

MARIŠKA

On je pobožan čovjek. Ima jaku vjeru.

GRETA

Taj bi, Erna, bio pravi za tebe, čak i ako je Poljak. Sigurno ne puši... sigurno
ne pije... Zar ti više ne dolazi?

ERNA

Tu, na tom smo mjestu sjedili, tako smo lijepo govorili. I tako je dubok smisao
imalo sve to. Vladimir, veliki stalni Vladimir.

GRETA

Možda - Vladimjir, Erna?

ERNA

Možda, ali s jakom potrebom za vjerom. Želio je, žarko je želio biti Papa.

GRETA

Valjda patrijarh.

ERNA

14
I jedno i drugo.

GRETA

Možda i nije Poljak... Čula sam kako se predstavlja Vladimjir. To bi bilo

istočnije, ili se pravi.

MARIŠKA

To nema važnosti... Isus nije nikada spomenuo Istok. Barem koliko znam.

GRETA

Onda nije Zapad!

MARIŠKA

Nije, koliko molim i znam.

ERNA

Dubok smisao imalo je sve to... A onda je Herrmann, ta smrdljiva svinja...

svinja, ušao unutra, tek što je ispavao svoje pijanstvo, i rekao: Hma, hma, a
onda je tako nafrnjion osnice: Tu smrdi po mesnom siru, brzo mi treba
štamplić... Najradije bih propala ispod poda od srama. Ali je Vladimir ostao
vrlo miran i samo je rekao da Herrmann ne izgleda tako, kao da bi ikad
mogao dosegnuti vječno blaženstvo. I onda bi valjalo pogledati Herrmannovo
lice, ono naprosto ne bi bilo dovoljno jezgrovito, a unutra u mesu lubanje
nikad ne bi zasvjetlila vječna svjetlost.

GRETA

Ma daj, Erna, pusti to, ne moraš vjerovati u sve što kaže prodavač sira.

ERNA

Ali to je njegovo višegodišnje iskustvo. To je, naime, njegov hobi, proučavati

lica svih mesnih i sirnih mušterija. A kod mene je jedanput rekao da sam
dobra žena, ali da imam nesretan život, a to je štimalo, točno tako.

MARIŠKA

Pa ljude se nikad ne smije napuštati. Treba uvijek ostati kod ljudi i pokušavati
ljude utjerivati u vjeru, kaže gospodin župnik.

ERNA

15
Vladimir je vrlo strog čovjek, jer živi sam. Pa i ja sam također rekla da ne
mogu odbaciti svoje tjelovlastito dijete. Ali također moramo imati na umu da
je on jednom imao pravo ukazanje na jednom proplanku, usred mraka u
šumi. Htio si je tada paliti jednu cigaretu i popiti gutljaj gorkog pelinkovca,
kadli mu se ukazala Djevica Marija. Nešto ga je podiglo i on je pao na leđa.
Tri i pol metra je bila visoka Marija, i vrlo lijepo odjevena, i ona je rekla:
Pušenje i piće je grijeh. Prestani, obrati se, čini pokoru, najvještaj to cijelom
svijetu. I onda je on pao u duboku nesvjest koja je trajala više sati. I kad se
ponovno probudio, zatekao je buket bijelih ruža i bocu mineralne vode. Na
tom je mjestu dao postaviti zavjetni kip, i otada je samo još pio mineralnu
vodu, a većinom izjutra kavu s mlijekom, ali nikad više ni kap gorkog
pelinkovca.

GRETA

Da, moglo bi tako biti, ali nema ni Vladimir svaki put pravo. Sama si jednom
rekla kako je Vladimir jednom rekao da Herrmann treba jesti mnogo mesnog
sira zbog svoje loše, alkoholizirane jetre. A to, draga moja Erna, to ti je,
naime, krivo, posve krivo, jer je znanstveno dokazano, a pitala sam o tome i
jednog pravog ginekologa, baš mog ginekologa.

ERNA

Znanstveno... Pa o tome ima raznih gledišta među znanstvenicima, a

većinom su vjernici. Pa i Albert Einstain – rekao je župnik. Al ne dam si u
svemu soliti pamet od tih znanstvenika, to ne ide tako. To da Vladimirov
mesni sir ne bi trebao biti dobar za jetru moga Herrmanna, to ja uopće ne
mogu vjerovati. I zato što on tako čestito i čistunasto radi s kobasicama, tu s
pravom sigurnošću ne dolazi unutra nikakva nečistoća, nikakve otrovne tvari
koje bi mogle škoditi ljudima. A ti tvoji ginekolozi, ma skini mi se s njima, pa
oni uvijek varaju, jer uvijek imaju posla sa spolnošću.

GRETA

Ma da, daj, Erna, ma idi mi s tim, znaš... (smije se) pa ti ne daš na Vladimira –
papu-patrijarha, znam ja, jer si zaljubljena u njega, jer je to sigurno nekakav
molitveni brat.

MARIŠKA

(vrlo glasno) Ne kaže se molitveni brat.

ERNA

16
(poskoči) Tiii... ma ti si jedna nacistica, raspuštenica si ti, pa ti čak ne smiješ
uzeti ni pravu pričest.

GRETA

(poskoči) Ti si rastavljena, ti, stara molitvena opatica.

ERNA

Ali ja sam nedužna, ja smijem pojesti svoju pričest.

GRETA

Daaa, ti sa tim svojim bolesnim spolovilom, u koje u najboljem slučaju može

ući komadić mesnog sira.
Mariška počne plakati.

ERNA

(bijesno) Spol... spolovilo, pa to je sve što ti znaš. Ma ti si prava kurva,

hitlerovska naci-kurvetina.

GRETA

Naci... nacistica... što ti znaš o nacistima? Svi su ljudi u ono doba bili nacisti.
Ako sam ja kurva, onda si ti jedna zašivena opatica.

ERNA

(dere se) U stvarnosti nitko nije bio nacist u našoj zemlji, možda samo šačica
njih, naknadno. U našoj zemlji ni-ka-da. To je bio Hitler, taj zavodnički čovjek,
goropadnik. To je čak rekao i gospodin predsjednik države, zar ne? Što ja
uopće tu razgovaram s tamo nekakvom glupačom, koja nije čak ni toliko
pametna da redovito ide u Crkvu. Ljudi koji se odvrate od svete mise još su
samo za kobasice.

GRETA

(s puno mržnje navali na Ernu) Ma hajde, molim te, zbilja je šteta što je Hitler
onda zaboravio tog tvog poljskog biskupa od mesnog sira.
Erna vrisne i stušti se na Gretu. Započinje dugotraajno, nemilosrdno šaketanje. Mariška se
pokušava glasno moliti, ali je uvijek iznenada prekida njeno vlastito jecanje. Najednom,
posve iznenada, kao skamenjene boriteljice zastanu u tišini. Zbunjeno se razdvoje jedna
od druge i počnu si namještati kosu. Mariška se počne smirivati i sakuplja vlasi sa Gretine
punđe. Erna i Greta bespomoćno sjede na podu. Konačno Erna ustane i pomaže zajedno s
Mariškom Greti da se digne na noge.

17
ERNA

Takva glupost zbog jedne obične sitnice.

MARIŠKA

(bistro posprema kuhinju) A sad se opet podnosite. Opet treba biti izgrađena
ljubav spram bližnjega.

GRETA

Moraš akceptiratiti i druga mišljenja, Erna. To se mora moći, a to je, naime,

rekao i gospodin predsjednik države.

ERNA

I ti također. I ti.

GRETA

Ma što? Misliš li ti da ja nemam urednu vjeru? Ja imam vrlo monogo vjere, ali
je to za mene sve mnogo teže nego za normalne ljude. Da, ali zašto? Ne
zbog Lidijice naravno. Trebam li Lidiju ostaviti nasamo, kad pođem na svetu
misu? Eto, i sada vidiš, a to sam ti odavno jednom htjela reći, Erna. A od
probušene Lidije ne mogu zahtjevati da tijekom tako dugo vremena posve
tiho sjedi u crkvi, kad bi uopće i smjela unutra. I molim te onda, što da
nedjeljom radim s Lidijom?

ERNA

Pa razumijem, Greta, da je to problem. U stvarnosti to uopće nisam tako

mislila.

GRETA

Ni ja to nisam tako mislila, to s Vladimirom. Njegov mesni sir sigurno nije loš.
Čak i Lidija katkad poždere komadić, makar i ona zna biti lijepo neugodna.

MARIŠKA

Sad je ljubav prema bližnjem opet izgrađena. Tako, a sad si dajte po jednu
pusicu, i sve je opet dobro.
Onda pritisne Gretinu i Erninu glavu jednu uz drugu. Najprije Greta i Erna nemaju volje za
to, ali onda padnu jedna drugoj u zagrljaj.

ERNA

18
Ma, zaboravimo svu tu životnu prljavštinu. Najbolje je da smo vesele, ovako
skupa. Herman je u birtiji, tvoja kći je u Australiji, a Mariška je ionako dobro.
Zaboravimo sve brige i svu politiku.

GRETA

Baš tako, zašto par starih, ofucanih ćurki, kakve smo mi, ne bi imale svoju
šaljivu Zabavu. Idem preko da donesem litar vina.

MARIŠKA

Kako to veliš, što ti je to, ćurka?

ERNA

Ha-ha, i tako bismo opet došle na pult.

DRUGI PRIZOR
Ponovno Ernina kuhinja. Uređenje je, doduše, isto kao i prije, ali se prostorija na neki način
ipak ističe. Postala je manje uočljiva kao socijalno obilježje, svečarskog je karaktera, a do
stanovite mjere poprimila je atmosferu godišnjeg sajam. Na stolu stoji otvorena litrenka s
trima prevelikim čašama i košaricom suhih žemlji. Televizor je uključen, a emitira se samo
test-slika. Udobno se sjedi uz pijuckanje vina.

ERNA

Mogu i stotinu puta reći: sjedni ovamo, ali taj Herrmann, ma taj to dobro kući.
Film, to je odmor za moju savjest. Al on akuratno ne gleda film.

MARIŠKA

Skoro svi su filmovi prekrasni. Planine i more, ljudi se ljube u usta i dobivaju
pravu djecu. I uvijek imaju sasvim teških teškoća, koje onda dobri ljudi
transportiraju iz svijeta.

ERNA

Dobar film pokazuje kakav bi život mogao biti, kad bi ljudi bili dobrostivi jedni
prema drugima. Dobre ljude mora se pokazivati u filmovima, da ljudi postanu
dobrostiviji, a osobito mladi ljudi prema starijim osobama.

GRETA

U filmu mora u prvom redu biti veselo, da život mogne zadobiti opuštanje.

19
ERNA

Malo zabave potrebno je u svakodnevnom životu. Ali ja također volim

problemski film s dobrim smislom. Uz moj životni križ koji moramo nositi kao
kaznu, zbog Herrmanna, naravno...

MARIŠKA

Biti vesela, pa to je cvijetni prah za dušu, ako sve teče ćudoredno. Gospodin
Bog Voli svoje ovce, kad su vesele – kaže gospodin župnik.

GRETA

(podiže svoju čašu) Živjeli! (pjeva)

Kolko kaplic, tolko let,

daj nam Bog na svet živet...

ERNA

(smije se) Pa ti si zbilja veseli pajdaš, Greta, ti u svojoj ćudi doista imaš
zabavljačko umijeće. I to se mora znati, taj veseli život. Ali tvoje odvojeno
dijete ipak tebe ne tišti tako jako, kao što meni Herrmann pritišće dušu.

GRETA

Dosta s tim Herrmannovskim brigama. (pjeva)

Mama!

Ne roni suze sad sina svoga...

Mariška oduševljeno plješće.

ERNA

(blago) Pa ne trebaš mi se sada rugati, Greta.

GRETA

Ma daj, pusti to. Sad ćemo već jednom proslaviti krznenu šubaru i televizor u
boji, i basta s tim... (Mariški) Hajde, Mariška, otpjevaj nam i ti sada koju finu
popevkicu.

MARIŠKA

Micek nutra, micek van,

20
Naj bu tako vsaki dan...!

ERNA

Svašta...
Mariška zanijemi, Erna i Greta zapanjeno se zgledavaju. Iznenada se Greta počne glasno
smijati i vrištati.

GRETA

Pa ona uopće ne razumije što nam tu sad pjeva, ha-ha-ha...

ERNA

Ta ne moraš opet pomisliti baš na ono najgore, Greta, to ti je samo jedna

pučka popevkica.

GRETA

A što ti misliš, kakvo značenje ovdje ima micek? Barem ti nisi tako bezazlena
kao Mariška.

ERNA

Da, u redu, ali to se ne smije tako nepristojno promatrati. To se tu misli samo

kao slika, i to treba moći vidjeti tek tako.
Mariška ništa ne shvaća i samo bespomoćno klima glavom.

GRETA

Mada, daj, što tu pričaš? Riječi se moraju izgovarati onako kako one hoće
van, a fešte treba slaviti onako kako dolaze na red. Evo moja nutrina sada
upravo misli na vremena, kad je Greta bila još zaljubljena. I to sada slavi
moja nutrina s jednom čašicom vina.

MARIŠKA

Mariška osjeća vrlo točno kad srca drugih ljudi postanu svečana i počnu
skakati kao gumena lopta.
Ona ustane i pokuša načiniti nekoliko plesnih koraka, ali odmah ponovno sjedne.

ERNA

Ja si u najboljem slučaju zamišljam da bih jednom mogla putovati u Rim.

Jedan urbi et orbi na Trgu svetog Petra, to bi bilo nešto lijepo, ili bar jednom
otići u prirodu... ili možda na kakvu finu zabavu...

21
GRETA

Točno. Jedna velika, lijepa svečanost, to bi bilo ono pravo za Gretu. Tamo bi
moralo biti mnogo ljudi i tamburaša, svi u predivnim nošnjama. Jedan među
tamburašima mora biti posebno krupan i jak, jedan feš-komad, koji je tako jak
da može puhati u trubu. I upravo on čitavo vrijeme drsko namiguje Greti.
Odmah se vidi da je on najveći fakin među tamburašima, jer je on jedini koji
je na svojoj nošnji zasukao rukave. I kad tako bude mala glazbena pauza,
napije se taj feš-dečko iz jedne ogromne krigle piva i nazdravlja svojoj Greti.
Greta uzme u ruku svoju čašicu i malo je podigne. I dok to mnogo otkačenih
ljudi ni ne primijete, nastane između bine i tamburaša i stolića za kojim sjedi
Greta pravi ljubavni most. I recimo tako, opet bude jedna dulja pauza u
glazbi, a na binu se penje netko tko dobro umije pričati viceve. Taj zgodni
momak, recimo tako, zove se Fredi, on sad ima iscrpno vremena da promatra
Gretu. Greta sada vrlo malo gleda prema njemu, jer ona nije jedna od onih
koja, čim je netko pogleda, odmah stoji pred njim u kombinezonu. Ali Greta
osjeća kako ljubav ulazi na vrata i čvrsto posjeda i Gretu i Fredija.

MARIŠKA

A i Mariška smije na tom slavlju pomagati otraga na šanku. Ona sve marljivo
briše i čisti, a katkad smije poslužiti i nekog gosta. Oči tih ljudi dive se
Mariškinim spretnim rukama dok opslužuje krpu za brisanje. I tu onda
nahrupi jedan fini gospodin na slavlje i priča savim prestrašeno tim
zadovoljenim ljudima da je zahodska jama zaštopana, da su svi zahodi
zaštopani i da ljudski izmet već doseže do ruba školjke.

ERNA

Ljudi sada smiju biti veseli, jer duši treba pauza. Ali prije ove svečanosti dobri
su ljudi bili još na misi, jer se kod Svemogućega treba zahvaliti kad god
predstoji opuštenost i sreća. Svećenikovo je čelo još posve mokro od svete
vode, dok ruku pod ruku s Ernom ulazi u slavlje. I svuda drže župniku pod
nosom alkoholizirana pića, a također i štetne cigarete. Al on samo kaže:
Saberite se! Obratite se! Naviještajte to čitavom svijetu! A Erna, sva sretna,
upire pogled k njemu.
Sve tri žene sada povremeno fantaziraju glava zabačenih unatrag i zatvorenih očiju.

GRETA

Fredi je u međuvremenu stalno svirao trubu, pa si je sada već izborio

zamjenu. Fredi daje drugim zgodnim glazbarima znak da preštimaju svoju

22
glazbu na glazbu bez trube, jer on ovaj čas po situaciji više nema vremena
za sviranje.
Kikoće se.

MARIŠKA

A ljudi piju mnogo dobrog piva i jedu dobrog mesa, pa svatko od njih dobiva
navalu, strašnu navalu, jer živežne namirnice hoće van iz ljudskog tijela,
nakon što su sve hranljivosti isprobavljene. Ali što da se radi, pa sve je
zaštopano. Ni jedan jedini zahod nije slobodan. Osim toga, uzbuđenje biva
sve jače, jer se jedan zahod već potpuno izlio. Ljudi mlataraju rukama i viču:
Ma, gdje je Mariška? Ona to radi bez...! Dovedite Marišku, jer zahod se
najprije mora zaštopati do te mjere da može prkositi Mariški.

ERNA

A i Erna vrlo prpošno pije čašicu vina. A Fredi je onako fakinski pogleda.

GRETA

Fredi se sada smješka, ali je ovaj čas već vrlo zbunjen. Sad je, naime, skupio
hrabrost i sjeo uz Gretu. Greta gleda krajičkom oka prema njemu i vidi da je
siroti Fredi posve pocrvenio sve do korijena njegove plave kose. Lidijica pod
Gretinim stolom laje vrlo glasno, jer je čitavo vrijeme ljubomorna. (Smije se.) Ali
Fredi gurne glavu pod stol i pomiluje Lidijicu tako rafinirano, od čega se
Lidijici glavica odmah okrene naopako.

MARIŠKA

I tako je Mariška već otkrivena među tim tamo ljudima. Ljudi nazdravljaju
Mariški: Živjela! Živjela, živjela! – viču ljudi i nose Marišku na ramenima do
zahoda. A tamo već čeka gospodin župnik, i smije se onako frajerski. On,
naime, u rukama drži svjež par ružičastih rukavica, drži ih u ruci i lamata
njima ispred Mariškina lica. Ali, Mariška samo klima glavom, ljudi se smiju, jer
su oni već znali da će Mariška zaklimati glavom. Svi ljudi prave sada
slobodan prolaz, jer Mariška želi zakoračiti na posao. I tu Mariška već svlači
svoju zelenu vestu, pa si onda zavrće rukave svoje ružičaste bluze.

ERNA

Da, ali u međuvremenu Erna upravo jede sendvič sa suhim mesom i

krastavčićima, što joj ga je kupio Vladimir, koji je otišao do šanka, onjušio
sendviče sa suhim mesom i rekao da to nije pravo suho meso, kakvo on ima
u svom dućanu, ali bolje išta nego ništa – kaže on, jer čovjek ne smije

23
gunđati. Erni to prija, jer je dobro raspoložena, a i Fredi je gleda vrlo ljudski,
pa čak kaže da bi se moglo i zaplesati uz polaganu glazbu.

GRETA

Fredi, taj zbilja zna plesati. On stišće Gretu i vitla je unaokolo po svečarskoj
dvorani. On je pravi glazbar. On zna kako se to radi, a sve to gledaju druge
djevojke, one sa svojim napola ižmikanim momčuljcima. A on već dugo
govori Greti na uho takve stvari, od kojih se Greta još samo crveni. Fredi ju je
već jednom onako svojski štipnuo negdje oko kukova. A Lidijica je trenutno
sva jadna. Greta ju je, naime, morala privezati, tamo vani ispred slavlja, zbog
buke. I tako, hrabro... nije lajala, samo je još zavijala.

MARIŠKA

A sad je Mariška usred svoga posla, ali još ništa nije našla. Mora da je,
naime, negdje dolje, posve duboko to što ih tako muči, a i ljudi su kenjali
samo tvrdu stolicu, jedna za drugom sve one dolaze do izražaja. I sada
Mariška osjeća nešto što je još tvrđe od stolice. To je nešto tvrdo i glatko, i
nekako je okruglo. Ha, sad joj je došlo među prste i evo, tu je jedna
konzereva i još jedna limenka koja uopće nije ni otvorena. I onda ljudi
plješću, dok Mariška diže limenku uvis i još jednom kontrolira zahod, a
gospodin župnik kaže da limenka sad pripada Mariški, pa joj čak dobacuje
otvarač za konzerve. Neka odmah pogleda što je dobro unutra. Stolica se
brzo briše s limenke, a limenka se onda spretno otvara. I kad se limenka
otvori, gle, to je gulaš u njoj. Kako samo divno miri. Gospodin župnik kaže da
je to mađarski gulaš, dobro začinjen – a on odmah dobacuje Mariški vilicu i
jednu žemlju. Župnik, don Santo.

GRETA

Da, sad je Lidijica možda još uvijek jadna, ali ona još ne zna da će uskoro
biti posve užasno sretna. Fredi, naime, štipa Gretu sve češće, a i sam je u
hlačama već vrlo nabubrio. Ispričao joj je u međuvremenu da kod kuće ima
veliko imanje s puno posluge i sa vlastitom klaonicom. Tamo ima mnogo
mjesta, pa Lidijica može trčkarati do mile volje, a ima i predivnih mesnih
poslastica. A Greta je upravo ona prava – kaže Fredi – prava rasna šefica.
Greta sada vrlo točno primjećuje da providnost stvara upravo ono što Greti i
pripada. Fredi također kaže da bi vrlo rado potražio s Gretom tamo vani
neko tiho mjestance, ali Greta podigne kažiprst i malo ga grdi. Ona je, naime,
ozbiljna partija – kaže ona i ne da ne bi razumjela Fredija, ali red se ipak
mora poštivati. Ali i Fredić to na kraju ipak zna cijeniti. Ti si žena za čitav

24
život! - kaže on, i tu je on posve u pravu. A i ja mu također kažem: Tamo gdje
imaš pravo, imaš pravo. A njemu od toga dolje u hlačama još više nabubri.

MARIŠKA

A Mariška zabode već pola žemlje u gulaš...

ERNA

Ne, ne, to još ne dolazi na red. (Zločesto se isceri na Marišku.) Pa, zar ne
primijećuješ da sada dolazi polagana glazba? (Sva ozarena digne glavu.) I
napokon, glazba sada konačno svira nešto polagano... Prilazi Vladimir, primi
Ernu za lakat i pita smije li zamoliti. On odmah kaže da baš nije dobar plesač,
jer jedan bogobojazni muškarac, koji je dogurao do svoje vlastite mesarnice,
zapravo nema vremena bacakati se u plesu. Čak se i malo nasmijao, jer ako
se želi doći do nečeg poštenoga, onda si čovjek mora otkinuti i ples od nogu i
meso od usta – kaže on. A Erna ga tako dobro razumije. Ona poznaje život
pod štedljivošću, a srce joj postaje sasvim mlako. U tome se ples završi, a
Vladimir kaže Erni vrlo tiho na uho da mora ići na zahod, jer su mu otraga
pukli tregeri na hlačama, pa se sad mora srediti, a možda će tom prilikom
odmah imati i stolicu. Da, da – kaže – neženje imaju težak život. I po tome se
vidi kako on već povjerenje ima u Ernu, kad je izvještava o tako nutrinski
stvarima. A Fredi s njom i oko nje.

MARIŠKA

Da, svakako, on već može doći, gospodin Vladimir, Mariška je već oslobodila
jedan zahod. A sada je opet okrijepljena gulašem. To Mariška još zbilja nikad
nije doživjela, to da se zahodska začepina može pojesti. Ljudi stoje u krugu
oko Mariške, samo par metara od nje, a to se i razumije, jer su svi oni
osjetljivi na zahodski vonj. Ali svi oni rado priznaju Mariški pravo na taj ukusni
gulaš, to se točno može vidjeti, jer se svi ljudi tako fino smješkaju. I sada,
budući da je gulaš pri kraju, oni joj dovikuju: Hop-hop, hop-hop! Svi oni u isti
mah žele Marišku napaliti da krene na sljedeći zahod. A gospodin župnik
opet se onako frajerski smije i maše gumenim rukavicama. Veseli ljudi
zajedno uzvikuju u zboru: Mariška to radi bez, Mariška to radi bez...! A
Mariška opet zgrabi duboko dolje, jer ona zbilja može potegnutu, ta Mariška.
Omekšani toalet-papir već je upecala, a i mekšu stolicu također, ali opet
osjeća nešto tvrdo... To je nešto kao staklo, tako si ona misli. I švap-švup! –
evo ga na svjetlu dana. U školjci opet nešto šumi, tako da je prava radost. A
što ima Mariška u ruci? Pivsku bocu! Punu bocu piva! I k tome još
neotvorenu! Ma to izvrsno paše uz gulaš! Hvala, velečasni – kaže ona, jer
ona točno zna da je gospodin župnik htio Mariški prirediti radost, pa je kao

25
uskrsni zeko sakrio svoje iznenađenje u zahodsku školjku. Jednu bocu
dobrog štajerskog piva. A sad, Mariška također zna zašto je i treća zahodska
školjka zaštopana. Vjerojatno je gospodin župnik, taj jebivjetar, i tamo nešto
sakrio. A sad sam zbilja vrlo radoznala, što li se to skriva u trećoj školjci.
Gospodin župnik Biković.

ERNA

No, a sad je vrijeme da i školjka malo ostane na miru od Mariške, jer sada
jedan toliko iskren nagon mora doći do riječi.

GRETA

A Fredi? Mora li se on sa svojom ljubavlju osušiti kao suho meso? Ionako

sjedi na zahodskoj školjci koju je Mariška temeljito počistila. Fredi se sad
opet vrzma oko Grete.
Greta zatvori oči i ozareno se smješka. Erna pokazuje Greti pesnicu i još je dugo promatra,
ispunjena mržnjom. Mariška sretno ispija imaginarnu bocu.

Da, stala sam kod kažiprsta. I tako Greta pokazje Frediju kažiprst, onako, kao
nekom malom djetetu, a što on na to čini, vrag jedan? I on tako pokazuje
Greti kažiprst, ali svoj vlastiti. A Fredi ima fini, debeli kažiprst. I što radi taj
vrag vražji s tim svojim kažiprstom? Jedva što je isplesao s Gretom izvan
domašaja reflektorskog svjetla, zabije on Greti kažiprst u stražnjicu. Već je to
za Gretu velika radost, ali ona ipak mora svoga dragog stjerati u stvarnost.
Fredi sve to odmah uviđa, naravno, pa on ni ne želi nikakvu kurvu za ženu. I
zato Greta smjesta izvlači njegov prst iz svoje stražnjice, a Fredi se sav
sretan zagleda u taj prst i cmokne ga pravom pusom. Da, da – kaže Greta
svome dragom – sad si stavio prst u Gretinu zlatnu škrinjicu, i to je sigurno
nešto sasvim drugačije od mrvtih jušnih piceka, što ih druge ženske imaju u
svom donjem vešu. A što sada radi moj Fredić, ha? Na licu mjesta objavljuje
Greti svoju ponudu za ženidbu. Ali Greta je ipak ona koja zna nešto o životu.
Ona jednostavno kaže da taj čas želi još malo plesati, te da će kasnije kod
Grete već naći neki dogovor za Fredija.

MARIŠKA

Pivo je izvrstan životni eliksir za Marišku...

ERNA

Čekaj malo, pa to uopće ne ide tako. Zaveži sad tu svoju gubicu, Mariška.
Nitko sada ne smije misliti da župnik još uvijek sjedi na zahodu. Pa on nije
bolestan u svojim crijevima. Čim se vratio natrag rekao je da ima brzu, tvrdu

26
stolicu, jer on nije bolesna svinja poput drugih ljudi, koji protiv svega ispisuju
po zidu grozne parole. Te grozne zahodske izreke samo su ubrzale njegovu
stolicu. I Papu, i predsjednika države – svakoga blate te izreke. A onda on
čak poljubi Ernu u vrh nosa. Ali mnogo bi toga ovisilo i o povoljnoj ishrani, jer
loša stolica dolazi samo od šlampave prehrane, a tko god ima lošu stolicu, taj
mora provoditi mnogo vremena u zahodu, a onda dolaze loše misli što ih ima
čovjek koji sve svoje grozote ispisuje po zahodskim zidovima. Župnik, na
primjer, kaže da bi bilo pametno nasuprot zahodskoj školjci objesiti jedan križ
ili sliku predsjednika države, jer u školi i državnim uredima također visi takva
slika. To bi ljude upozoravalo na njihovu malovrijednost, pa bi se ljudi mogli
sjetiti i toga da su oni sami male hrpice govana, pa da zato ne smiju prljati
zidove. Ali što bi još trebalo kazati ovome svijetu, jer jedva što se loše stvari
nakupe u jednom čovjeku, one već moraju svoj poganski karakter
ovjekovječiti u cijeloj okolini. Župnik ima pravo, jer on zbilja ima zvanje, pa je
zato sada i postao vijećnik u župskom vijeću. Ja sad imam odgovornost za
svjetovno, ali i za čitav crkveni razvitak – kaže on.
Mariška je slušala kao bez daha. Za vrijeme Erninih izlaganja, primakla je svoj stolac tik do
Erninog. Sada se glasno i naprasno udaljuje.

MARIŠKA

Zbiljam sam vrlo vesela što je Mariška oslobodila sve zahode, jer on i zaista
utjeruje respekt u ljude. I župski vijećnik... (Najprije zamišljeno i lepršavo) Ali to,
pa to čak ne zna ni glavni župski vijećnik, to kakvo je iznenađenje skriveno u
trećoj školjci. To, naime, znaju samo Gospodin Bog, gospodin župnik i možda
anđeli. Da, da, i Majka Marija tako i tako. Pred trećim zahodom već čeka
ogromna gomila ljudi, a ovi ljudi, oni dižu najjaču buku, dok jaka Mariška gura
unutra, u školjku, čitavu ruku, sve do dlaka ispod pazuha. Ali tamo dolje u
rupi nije bilo ništa – ni tvrdo, ni glatko. Smiješno – misli si Mariška – pa nije
valjda da je školjka zbiljam po mogućnosti zaštopana jedino stolicom, ali je
tu i gospodin župnik Santo imao onaj svoj frajerski osmjeh, kad je rekao da
samo još dublje zagrabim. Ama, vi ste mi pravi mangup! – kaže Mariška
gospodinu župniku i još jednom svojski zagrabi u školjku. I onda osjeća neku
smješnu stvar i izvlači je van. I gle – to je paketić umotan u najlonsku vrećicu,
i to tako da se papir za umatanje poklona ne obloče zahodskom tekućinom. A
sada ljudi plješću i pjevaju: Lijepo ime Mariška, Mariška, Bog je živio! Ljudi
se raduju što Mariška osjeća tako veliku radost, a gospodin župnik kaže da
je paketić priznanje za Mariškinu radnu revnost. Paketić je brzo otvoren, i –
što je unutra? Francuski parfem! Pravi parfem! Da i Mariška mogne fino
mirisati.

27
GRETA

Jednoj takvoj ženi kakva je Greta zapravo ni ne treba nikakav parfem, iako
ona stalno dobiva na poklon parfeme od svojih obožavatelja. Ali Greta ima
tako izvrstan miris tijela da joj skoro ne treba nikakav miris. Pa i Fredi je
odmah rekao da ja tako dobro mirišem, baš kao njegovo omiljeno jelo:
svinjsko pečenje s pečenim krumpirima. A i to je zapravo vrlo važan uvjet za
jednu ženu, da miriše barem tako dobro kao omiljeno jelo njenog muža. Ali
sada Greta ima tešku odluku i ogromnu odgovornost. Treba li dati Frediju
ruku za čitav život? Ona sad nakratko izlazi van, tamo ispred slavlja, da se
posavjetuje s Lidijicom. Ali je i Lidijica sapeta u tako užasnom razdoru. S
jedne strane veliki prostor za trčanje i izvrsna žderačina, a s druge strane
ona mora svoju ženicu dijeliti s Fredijem. To nije lako za Lidijicu. To se mora
razumijeti, makar se Fredi Lidijici također jako sviđa. I kako Greta uopće više
ne zna za kojom bi odlukom posegnula, Lidijica iznenada opet zaklima
svojom glavicom i kaže: dadadada. Sada Greta zna da može posegnuti za
Fredijem u Božje ime. Tada ona dobije tako veliku i jaku radost u svome srcu,
pa čvrstim korakom uđe u slavlje. Fredi već ide prema Greti u susret, a oči
mu se cakle od pustog očekivanja i straha, od požude i pohote. Onda klone
na koljena i kaže da će se ubiti, ako ona strusi na njega svoj Ne. Ma, kakav si
mi to mili bedak?! – kaže Greta i žvače njegovu zlatnu kosu. A jasno da ću
reći Da – kaže Greta. Onda on skoči kao da ga je ugrizla divlja krmača, i
kliče, i jodla da se sve ori od radosti. Ona me ipak uzima! Ona me ipak
uzima! – kliče on u slavlju, i već je ponovno na bini. Njegovi glazbari i
tamburaši – svi mu čestitaju na feš-Greti, a onda Fredi zasvira u trubu, tako
da se truba gotovo umalo ne raspukne. Svi su ljudi na slavlju sretni i plešu
oko ovog rasnog para. Mnogi su muškarci sasvim utučeni, jer bi i oni rado
posegnuli za Gretom, ali je Greta odabrala i mora rastjerati te tužne
muškarce, jer ono što je ona sebi izabrala, sada je pod njenim vlasništvom i
ne podnosi nikakve slične stvari.
Greta je iscrpljena i sretna i briše si znoj.

Aaah! Pa to je bilo veličanstveno...!

MARIŠKA

A Mariška otvori bočicu i odmah gucne gutljaj parfema...

ERNA

To nisam znala, nisam znala da možeš imati tako jezičave zahodske žvale,
Mariška. Pa, zar ne vidiš da je Erna sve razdraganija? Pa već ćeš jednom

28
shvatiti da to stvara toliku radost, pa da i o tome treba nešto priopćiti. (Ona
digne glavu i opet je ozarena.) Osim toga, sada njih dvoje opet jedu sendviče sa
suhim mesom, samo što ovaj put Erna uz to pije kavu s mlijekom, jer bi čaša
vina mogla u tom trenutku srušiti osjećaje u bezdan. K tome je sada Vladimir
prišao i uzeo Erninu radišnu ruku u svoje ruke, pa s dubokom pobožnošću
promatra njene izmučene prste. Majka Božja, koja se njemu ukazala na
šumskom proplanku, po njegovim je riječima jako slična Erni, isto tako što je
donekle slična i njegovoj mami, samo što je Majka Božja glede odjeće mnogo
veličanstvenija, a oko sebe ima neki ogromni rasvjetni uređaj. I kad to Erna
čuje, onda joj je kao da njena nutrica puca u nebeski šator. Čast mi je! - kaže
ona samo toliko, jer više ne može, jer je previše obuzeta. A on kaže: Mora da
je to neki dublji zaplet znakova, to što moja mama, Majka Božja i moja
najbolja mušterija gospođa Erna, sve izgledaju gotovo jednako. Tu se ipak
nešto mora učiniti, razmišlja moja duša – kaže on. Pa, naravno – kaže Erna.
Ali što se tu doista može učiniti? Po mogućnosti bi ženidba bila još
najpovoljnija, čak i za moj posao. Mesarnica treba ženske ruke – kaže on.
Da, pa i ja to već uviđam – kaže Erna. Vladimir sada sasvim iz dubine
udahne zrak i kaže: Dovršeno je. U ruke tvoje mesarnicu svoju polažem,
gospođo Erna. Gospođa Erna – šapće Erna posve napadnuto. A on slavno
navješta: Sendvič sa suhim mesom i jedno malo vino – pa to sad već
možemo riskirati. Da, ali ovaj put s tvrdo kuhanim jajetom, molim lijepo – kaže
Erna. To je za dva šilinga skuplje, ali u ovaj dan, u ovaj dan, ima to još uvijek
svoju ispravnost. I s pravim dostojanstvom lika on korača prema šanku i
naručuje svoju narudžbu.
Mariška digne ruku kao đak u školi, a drugom kopa nos. Na nju se nitko ne obazire.

GRETA

Greta u ovom trenutku ima samo ogromnu sreću u džepu. Fredi je naprosto
podivljao za Gretom. Stalno si mora namještati svoje kožne hlače, jer ga
dolje tako stišće, ali on se svladava, taj dobri dječak, jer on ima respekt i
strahopoštovanje pred Gretinom ženskošću. Ali i Greta je dalekovidna
osoba. Ona sada doista jedino razmišlja o kroju svoje vjenčanice i što da
pokloni Lidijici na dan svoga vjenčanja. Jedno teleće srce, pa to je jasno, ali
uz to mora doći još nešto fino. Možda novi krevetić.

ERNA

U Erni sad je također izbilo duboko zadovoljstvo. Njima dvoma sad ne pada
na um ništa što bi mogli govoriti. Erni je pomalo zlo zbog premnogo sendviča
sa suhim mesom, ali kad čovjek jednom pojede previše dobrog jela, onda
mu može biti ugodo što mu je zlo. Erna naravno razmišlja o budućoj
29
budućnosti, jer tu vreba velika odgovornost. I konačno, ona od čistačice
prelazi u poslovnu ženu, a to je već veliki prijelaz. Tu čovjek mora postati još
mnogo oprezniji u životu, jer čitav život raste u važnosti. I tu proizvoljno općiti
sa svim drugim ljudima. Jer kad se odgovornost ukrca u životnu lađu, mnogo
si toga više ne možemo priuštiti. Jedna poslovna žena mora sav taj izmet i
hrpe prlajvštine držati vrlo daleko od svoga života.
Mariška postaje nemirnija: ona još uvijek nešto pokazuje i počinje svojim gojzericama
tapkati po podu.

GRETA

I Greta sada zna da njeno čistunstvo mora navaliti još mnogo veličanstvenije.
Kao gazdarica na pravom imanju bit će ona još mnogo snažnije ugrožavana
životnom prljavštinom. A i Lidijica ima tamo zadatke. Ona mora biti prvi pas-
čuvar, jer ni za nju nema više nikakvog posranog jela, jer ona Gretu i Fredija
mora budno čuvati od prljavštine cijelog svijeta. Loši elementi smjesta
narastu u bezbroj, kad postane nešto bolje. Sada će novom životu biti
potrebni jaki organi budnosti.

ERNA

Ljudi na ulici zavide nekom na svemu, ako si čovjek nešto stekne radom i ima
vlastiti dućan. I kad se ima malo lijepog nakita, a možda i kakav sjajni auto. I
onda neki marljiv čovjek često može otputovati u Lourdes ili u Međugorje, ali
ne više u nekakvom smrdljivom autobusu. Da, ali sad je tako. Kad nam bude
isplaćena naša plaća za životni rad, onda se mnogi bacaju na nekog na licu
mjesta sa svojom zloćudnom stolicom. A to ovi elementi čine sve dotle, dok
sve plemenito i nepatvoreno ne propadne i ne uguši se u stolici i urinu.

MARIŠKA

(bacaka se) Ja, ma ja bih sad opet...

GRETA

Dakle, što se mene tiče, smjesti ih jednom iza sebe, te tvoje prljave
uobraženosti. Erna i ja moramo razmišljati o ozbiljnim zadacima.

MARIŠKA

(iritirana je, češe se po čitavom tijelu) Ljudi su ponovno napustili zahod. Svi su
izašli van. Nitko nije ostao. Samo Mariška. I tu sad stoji Mariška sa svojom
ispijenom bočicom parfema i miriše iznutra kao sve fine dame zajedno. Ali
izvana je još puna ljudskih govana, i to je pomalo rastužuje. Moja duša je

30
moja ljepota – misli si ona – ali je nažalost moja duša tako strašno iznutrena.
Iz duše se izleže vječni život, ali se tijelo mora pokazivati čitavog života. Na
mađarsku gulaš-konzervu Mariška se na koncu porezala. A ni piva više
nema, i ono je polokano, a Mariški se povraća. Strašno! Mađarski gulaš i
francuski parfem loše se podnose u tijelu. U zahodu čovjek može biti vrlo
usamljen, osobito kad je sam i kad ne osjeća ni veliku ni malu nuždu. Ali,
Mariška se na kraju ipak sabere i spere sa sebe onu najtvrđu stolicu. Ona
želi tamo k ljudima, koji se na slavlju bave svojom srećom. Ona ide unutra i
grije se na veseloj glazbi. Ugledala je Gretu kako hopsa i kikoće se, jer joj
onaj plavokosi debeli škembonja opet hoće prstom pod pregaču. Zatim
ugleda Ernu kako u ime pobratimstva s trgovcem sira ispija na eks svoju kavu
s mlijekom. I općenito imaju svi ljudi neko veselje u srcu i samo što se ne
izliju od sreće, kao malo prije zaštopani zahod. Ali, uvijek iznova život igra
svoje vlastite zakone, a na površini života životna opasnost izvodi svoju
čaroliju. Ispred slavlja se, naime, zaustavio taksi, a iz taksija izlazi dvoje ljudi:
jedan muškarac i jedna žena. Oni čak nisu ni platili taksi, pa taksist trči za
njima i viče: Plaaatiti, moliiim! Muškarac samo kaže da neka obave one
babetine tamo unutra, pa onda oni utroje ulaze u slavlje. Pred slavljem je
svezano neko pseto, neki jazavčar, a zove se Lidija, a koju je žena odmah
stravično šupila nogom tako da je jazavčar ostao ležati na tlu.

GRETA

Jaaao, kakva je to bila krmača koja može tako što učiniti, kurvetino jedna.
Erna zainteresirano sluša i daje Greti znak da ušuti. Greta i dalje tiho jeca.

ERNA

Pričaj dalje, Mariška.

MARIŠKA

(zavali se u stolac i zatvori oči) Greta ugleda Hanneloru već izdaleka. (Greta još
jače jeca.) Greta još jače pobijeli kao snijeg i samo muca: Ma, gdje se zapravo
nalazi Australija?! Hannelora ide ravno na Gretu i bez riječi joj opali nekoliko
sočnih šamarčina, od čega Greti ispadne umjetna vilica a pepi joj se nakrivi.
Na to ona kaže Greti da je ovaj bezvezni muškarac iza nje taksist i da hoće
da mu se plati, pa onda Greta mora platiti, jer od sad sve neplaćene račune
mora Greta plaćati sa svojim životnim ostacima. Greta još samo može tuliti, a
slina joj teče iz guše.
Greta glasno zatuli i hoće navaliti na Marišku, Erna je brža i čvrsto drži Gretu.

31
ERNA

Pusti Marišku neka dalje gleda u stvarnost. Možda će vidjeti i moju životnu
sreću s Vladimirom. Moramo moći izdržati istinu, Greta. Čvrsto na nogama,
moramo pogledati istini u oči, čak i ako nam nateknu stopala... Pričaj dalje,
Marišak.
Greta je klonula na svom stolcu i još samo dršće, Mariška ponovno zatvara oči i govori.

MARIŠKA

Fredi nema više nikakve volje da još koji put gurne svoj prst u Gretinu guzicu.
On sad zbunjeno promatra umjetne zube koji leže na prljavom podu. I jer mu
je sve to tako neugodno, njemu, Frediju, vadi on svoj novac. Taksist se čitavo
vrijeme samo blesavo smije i priča Frediju nešto o nekakvom okrvnitelju
leševa, promatrajući Gretu kako sjedi sva izneređena. Fredi polaže na stol
dvije stotinarke i kaže, kako ga je zajebala ta stara strvina. Na to se
Hannelora nasmije i odalami Gretu još nekoliko puta, od čega joj odmah
spadne i sva lažna kosa. Oni isti ljudi koji su se prije okupili oko zahoda
iznenađenja stoje sada oko zaštopane Grete. Jedan od njih kaže: Gledajte
ovu rašarafljenu ženu. Fredi je još nesigurniji, pa položi još dvije stotinarke na
stol, zatim ustane, ispije pivo i pridruži se gledateljima. Zatim jedan ulazi
unutra, baci nešto na pod i upita: Kome pripada ova pasja lešina?

GRETA

Liiidijica, moja Lidijica...

Greta čuči i ima napadaj grčenja. Stišće šake i iskrivljuje lice.

ERNA

U ovoj dolini suza život uzgaja sablasne cvjetove.

MARIŠKA

U međuvremen se ljudi ponovno uznemire, jer se više nema što vidjeti. Greta
se sva skutrila pod nekim starim novinama i više se ne miče. Hannelora u
međuvremenu telefonira i zove ludnicu. Ali tamo, na drugu stranu slavlja, hrli
masa ljudi, jer tamo, naime, Herrmann baulja između stolova. Velik je i
nabrekao i totalno je pijan.
Greta se opet uspravlja i sjedi. Šminka joj je razlivena, sva je nikakva.

Sklanjajte se s puta! – viče Herrmann. Moram do svoje mame i njenog

mesara. Moram ispitati je li već razradio tu staru krmaču. Erna sjedi kao

32
spepeljena gromom, a Vladimir samo gleda, kao da je već opet imao
ukazanje. Herrmann bučno sjeda i viče: Konobar! Bačvu piva, molim! Moram
si isprati zadnje hostije!
Erna ustane i počne se vrtjeti uz prijeteće geste. Greta se uhvati za Ernu i gurne je natrag u
njen stolac. Zatim je i dalje čvrsto drži, sve dok Erna ne zagnjuri glavu u svoju haljinu.

GRETA

I ti ćeš ostati pod istinom, Erna! Život troši što mu je drago. Jednom ti priredi
tvrdu, a jednom mekanu stolicu. A kad ti život priredi stolicu, onda je to
Providnost, i tu se više ništa ne može. Dakle, Erna, čekaj hrabro što je bilo
dalje, dok sve ne bude gotovo... Pričaj dalje, Mariška.

MARIŠKA

Župnik se najprije sabrao, pa kaže Herrmannu: kako se možete tako izopačiti

i na taj način govoriti o ovoj ženi, koja Vam je darovala život?! Herrmann tada
ustane, obriše si cipele o svećenikovo odijelo i još mu na glavu izlije kavu s
mlijekom. Župnik Biković vrlo brzo iz džepa svojih hlača izvuče maramicu i
mirno se bori s mlijekom i kavom na svome odijelu. A onda kaže: Gospodin
neka vam oprosti, Herrmanne, za sve što mu činite u svakoj sekundi. Svaka
kap krvi iz Kristovih rana ispire vas sve dublje i dublje u pakao. A Herrman
kaže: Što kažeš, mama, na to kako ovaj gospodin govori s tvojim sinom? Ali
Erna samo gače kao poluudavljena guska. Vjerojatno više ni ne dolazi do
zraka, jer je postala tako debela od tolikih gledatelja. Erna još ima tek toliko
snage da može pljunuti Herrmanna u lice. Ali Herrmanna samo spopadne grč
od smijeha. Pa što da nastane od toga, kad jedna krmača pljune drugoj u
lice? – kaže on. Onda on posve mirno ustane, zagladi si kosu, uhvati Ernu i
Vladimira za šije i udara ih glavom sve dotle dok ne počne špricati krv.
Ona duboku udahne i protegne se.

A Mariška? Kako ona tu stoji? Dobijena za sve, stoji ona tu s ozarenim

trbuhom. A ljudska stolica na njenon tijelu pretvara se u zlatnu prašinu. U
međuvremenu su ljudi istukli Herrmanna i okovali ga, a svako malo mu uvijek
iznova šakama čitaju Levite, dok ne dođe policija. A Mariška lebdi nad
ljudima, a ljudi postaju tihi, jer mogu vidjeti kako se Mariškina koža ljušti, jer
je zlatna prašina sve jače pritišće. Ona odlebdi tamo preko do Erne i
Vladimira, jer njih sad zajedno pokapaju. Na njihove lubanje ona pospe malo
zlatne prašine, a potom lijepa Mariška još odlebdi do jadnog Herrmanna
kojega više neće pustiti iz zatvora, pa zato ona i njemu namjenjuje zlatnu
prašinu. Ni Greta ne treba loše proći, jer ona sada ide u ludnicu. To je

33
Hannelora već sve sredila. I prije nego što se Lora vrati u Australiju, dobiva i
ona od Mariške jedan zlatni dašak.
U međuvremenu su Erna i Greta ustale i vrše uviđaj kuhinjskih noževa u Erninom kredencu.
Brižljivo joj prerežu vrat. Erna je odmah s kantom i krpom na mjestu, da spriječi veću
svinjariju.

ERNA

Vrlo je komično kako čovjek miriše iznutra. Pa zar čovjek mora imati toliko
krvi u mesu? A ova tu, pa ona sigurno u glavi ima još i stolicu. To bi me
zaprva zanimalo...

GRETA

Ali jezik joj uopće ne izgleda loše. Uzet ću ga sa sobom za Lidijicu.

ERNA

Kakav mir može biti tu, u toj crvenoj krvi...! Uvijek sam misilila da kad netko
umre da se onda sve u tom mrtvacu miče gore-dolje.

GRETA

A što ćemo sad s ovom tu?

ERNA

Nju ćemo zakopati u podrum, jer fini ljudi uvijek kažu: Svaki čovjek u ovoj
zemlji ima svoj leš u podrumu.

TREĆI PRIZOR

34
Kazalište na sceni. Vrlo mala prljava scena, koja je uokvirena šarenim žaruljama. Prikazana
publika sjedi na običnim klupama, leđa okrenutih prema „pravoj publici“. Za vrijeme
predstave konobarice raznose pivo. Na sceni su originalni dušetješitelji s ostragušama.

PJEVAČKI SOLIST ORIGINALNIH DUŠETJEŠITELJA S OSTRAGUŠAMA

I pred pravim kazalištem moraju originalni dušetješitelji s ostragušama

otpjevati još jednu dobru pjesmu. Pjesma se zove „Što je za mene dragi
Bog?“

Gospod Bog je naš autobus,

mjesto tvoje već se zna,

s njim ćeš proći čitav globus,

karta ti je molitva.

Gospod Bog je jelo slasno,

tisuću je jaja tu,

a jaja su skupa, jasno,

premda lom je u srcu.

Gospod Bog je muzilica,

svijet je njemu krava, znaj,

napunite mlijekom srca,

jer će nestat njegov sjaj.

Gospod Bog je šljiva zdrava,

jabuke su pale s nje,

ne postoji šljiva plava,

na nju stog´ne penji se.

Gospod Bog je šrajbmašina,

35
 jedna tipka baš si ti,

zato slova nisu fina,

nećeš u dvor nebeski.

Gospod Bog je bogomolja,

a grijanje to si ti,

unutra je sreća bolja,

nikad van ne izlazi.

Gospod Bog je stroj što pere

automatski tebe sad.

Ako grijeh ti duša ždere,

snaći će te teški jad.

Gospod Bog je express-lonac,

mekan bit ćeš časkom ti,

da životu već će konac

glavom nećeš shvatiti.

Vrlo glasno opraštanje od originalnih dušetješitelja s ostragušama.

Zavjesa se diže. Tri zgodne mlade žene zaigraju na sceni i igraju komad „Predsjednice“
zložudno, pretjerujući i vrišteći. Prikazana se publika smije i daje scenski aplauz. Erna,
Greta i Mariška, koje se nalaze u publici, uskoro užasnute ustanu i hoće napustiti dvoranu,
što se vrlo teško dade izvesti, jer sjede u sredini reda. Proboj najprije uspijeva Erni, pa ona
drmusa jedna vrata dvorane, ali su vrata zaključana. Ni Greta ne nalazi otvorena vrata. Tek
Mariška uspijeva naći izlaz. Ona pojuri prema Greti i vuče je prema otvorenim vratima.
Greta joj se istrgne, pojuri Erni i vuče je k otvorenim vratima. Sve tri zatim iščezavaju.

Na sceni se još neko vrijeme igraju „Predsjednice“.

36