Stojic Hidrotehnicke Gradj 1 Dio

r
.. .

\

KNJIZNICA GRADEVINSKOG F AKUL TETA

S3.9-137 STOJI

hid 62~2

111111111111111111111111111111111111111111111

ISBN 953-6116-08-1 (cjelina) ISBN 953-6116-09-X (knj, 1)

SVEUCIUSTE U SPUTU GRADEVINSKI FAKULTET

Prof dr. Petar Stojic, dip!. ing. grail.

IIIDROTEHNICKE GRADEVINE

knjiga I.

SPLIT. "1997

redoviti profesor Gradevinskog fakulteta Sveucilista u Splitu

Prof dr. Petar Stojic, dipl. ing. grail.

HIDROTEHNICKE GRADEVINE

knjiga 1.

Split, 1997.

Nakladriik:

Gradevinski fakultet Sveucilista 1I Splitu

Urednik:

Prof. dr. sc. Jure Margeta, dip!. ing. grad.

Recenzenti:

Prof. dr. sc. Blaz Gotovac, dip!' ing. grad. Gradevinski fakultet Sveucilista II Splitu

Doc. dr. sc. josip Rupcic, dipl, ing. grad. Gradev inski fakultet Sveucilista II Zagrebu

Lektor:

Josip jelic, prof.

Tehnicki urednik:

Boris Trogrlic, dip!. ing. grad.

Naklada: 500 primjeraka

Tisak: Tiskara "Poljica" Dllgi Rat

S ;fE U>(;'~ i.~. ;~~~ ir. _~.: ~ ,'\ : .. ,., 1,":,;- t~ 3 U

lnv. brol6.:)"· ~2G4. .

. .~, q , I,jt

Sign _ ::. , ----.~..;,j

.............. _,.--i

Naslovna stranica:

Rijeka Trebisnjica, podnozno vodno kolo za natapan]e

Objavljivanje ovog udzbenika odobreno je odlukom Sveucilista u Splitu br. 04-327/3-97 od 03.06.1997. god.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Sveucilisna knjiznica II Spiitu

UDK 627.4 (075.8)

Stojic, Petar

Hidrotehnicke gradevine 1 Petar Stojic - Split: Gradevinski fakultet Sveucilista u Splitu, 1997 .. 3 sv, ; 25 cm. - (Udzbenici Sveucilista u Splitu =

Manualia Universitatis studiorurn Spalatensis) .

ISBN 953-6116-08-1 (cjelina)

Knjiga I. - 1997. -III, 481 str. : 590 ilustr. : 19 tabl.

Predgovor: str. 5-8. Bibliografija str. 467-481. ISBN 953-6116-09-X (knj. 1)

I

I

I

I

ISBN 953-6116-08-1 (cjelina) ISBN 953-6116-09-X (knj, 1)

Copyright © 1997 by Faculty of Civil Engineering University of Split, CROATIA

Posveta !

Mojim unucicama Anamariji i Petri sa zeljom da produze obiteljsku tradiciju graditelja.

Poticajem kolega s Gradevinskog Jakulteta Split, a narocito podrskom koju je dao prodekan za nastavu Profdr.sc. Jure Margeta, autorizirana predavanja iz predmeta Hidrotehnicke gradevine, 1, II i III dio, preradena su i dopunjena kao udzbenik .

Autor udzbenika, kao i svaki autor, bio je opterecen dvojbom kako i na koji nacin obraditi raspoloiivi materijal, koji je prikupljen dugogodisnjim radom u podrucju hidrotehnike konzalting uslugama u tuzemstvu i inozemstvu.

Poglavlja koja su obradena u inozemnoj strucnoj literaturi cesto Cine sadrzaj jedne knjige. Autor je nastojao citatelju prikazati kontinuitet razvoja strucne i znanstvene misli u pojedinim podrucjima ove tehnicke discipline, koja nam dolazi iz daleke proslosti.

Citatelji ce se uvjeriti da kod hidrotehnickili gradevina nema razlike u kvaliteti problema koje treba rijesiti. Razlika izmedu malih i velikih hidrotehnickih objekata je sarno u geometrijskim odnosima.

Knjiga je tiskana uz financijsku pomo c Gradevins ko g Jakulteta - Split, JVP Hrvatske vode - Zagreb i Poduzeca za projektiranje i gradevinarstvo CONEX - Zagreb, na sto im autor svesrdno zahvaljuje.

Autor posebnu zahvalost duguje recezentima Prof dr. sc. Blazu Gotovcu, Prof dr.sc. Josipu Rupcicu, i lektoru Josipu Jovicu, prof na uloienom trudu i prvim citateljima knjige u pripremi Borisu Trogrlicu, dip I. ing. i Natali Stojic, dip I. ing.

Prof dr.se. Blai Gotovac, dip I. ing. grad, .

..... "Autor prof dr.se. Petar Stoji«: u ovoj knjizi daje sveobuhvatan pregled s razlicitih aspekata izgradnje brana od pocetka do danas. Brana je veoma kompleksna gradevina za ciju realizaeiju je potrebno raspolagati postojecim saznanjima iz sirokog podrucja tehnickili znanosti, ali i drugih. Dobro projektiran objekt podrazumijeva uskladenost s prirodnim okruzenjem kako u estetskom, tako i u funkcionalnom smislu. Ova konstatacija u potpunom je skladu s autorovim zalaganjem tijekom realizaeije niza projekata, kojima je bio voditelj, za timski interdisciplinarni rad.

1z navedenog proizlazi osnovni stav za koji se s pravom zalaie autor: sarno timskim radom uvazavajuci sva dosadasnja dostignuca moguce je realizirati novi projekt koji ee biti originalan, jedinstven i uskladen s prirodnim okruienjem u svim ili barem u sto veeem broju elemenata.

Knjiga prof dr. se. Petra Stojica "Hidrotehnicke gradevine" - 1. dio s pravom se moze promatrati u vise dimenzija. Osnovna namjena knjige je za studente kao udzbenik, zatim za inzenjere u praksi kao veoma koristan prirucnik, a za sve ostale enciklopedijski prikaz brana kao izuzetnili i u pravilu lijepin gradevina. "

Doc. dr. sc. Josip RupCic, dipl. ing. grail.

..... "A utor prof dr.se. Petar Stojic u ovoj knjizi upucuje citatelja na jedini ispravan tretman brana kao kompleksnih gradevina za ciju je uspjesnu realizaciju nuzno potreban multidisciplinirani pristup i timski rad speeijalista iz gotovo svih podrucja tehnickih znanosti. Kroz citav tekst knjige autor ukazuje na temeljnu karakteristiku ovih gradevina, a ta je, da elementi prirode i inienjerske intervencije u prirodni okolis, koje su nephodne za njihovu realizaeiju, moraju biti medusobno uskladeni, da bi planirana gradevina bila kako s funkcionalnog tako i s graditeljskog aspekta uspjesan objekt.

Ovo je od izuzetnog edukativnog znacaja kako za studente tako i za graaevinske inzenjere koji se bave ovom problematikom. Nairne, pristup koncipiranju pojedinili gradevina moze biti jednak, ali konacna rjesenja ovisit ce 0 prirodnim uvjetima pojedine konkretne lokacije, tako da preslikavanje pojedinih elemenata iii cak cjelokupnih -rjesenja s jedne gradevine na drugu nije moguc, pa niti uputan.

Knjiga prof dr. se. Petra Stojica "Hidrotehnicke gradevine" - 1. dio, predstavlja izuzetno znacajan doprinos hidrotehnickoj literaturi i to ne sarno kao udzbenik koji ee bitt od velike koristi za studente, vee i za sve one gradevinske inzenjere koji se bave ovim izuzetnim gradevinama. "

J. W Goethe:

"Nista nije opasnije od neznanja koje postaje aktivno!"

A_lrQbu,'df'("bu"Joho,,~efo"'Q,.,.,on Qnd,J .... ""'01 ,.,.,0."'C' ,I,: UNl~I"',,,-:"o'" r,,,-- ...... ",,.,,lI! ,~ "--'se ... h,eh he ~QS budt collapse ond ca ... v e thL' cf.-n'''' u' Iht! o_n'!"f"" Jf'

the ho"'""C' - I,",of bUIlder sholl be p"t to dt'.CI~h

13 If it cevse tl,e dI!'CI'~ of the s c rr 01 the Own~" 01 the bev s e - Hlt:y "'''01, put

to cleo In CI 10<1 or thol budder'"

C. If it ceus e the deaf., or a slaW'e of HIe owner'" of the t->IO us. - he ,holl '3'.Ie f(> "lot_ O"'~'II!r" ~r ,hd "ou"e a slo". of e.IJuo' 'o'ulv.

D.lr~t drslroy prope...t;, he '''011 redore whole"'!!."- it destroyed. and b"co"~<: he dod. not ",oJ"c tl?c house _"ich he!! b .. d, f,"'m and " c e u e p s e d. heo sholl t".build ~hc housr ..,hll:.h collapSed Qf- hI S own ~u~ensr.

E.lf 0 budd.", bvild (;II ~ou .. e IVr Q mon and do .... .:.. ""'ok. ,t5 cons,''''uci ion me.' th. n.u.~,"r."'~ 0"l1li ..... all Fall i". that b",,;.:t.,. ,n." s',...n9then the

Trg,,&lol,d by ~ F. Harp~r

lOrN', _, 1Y"",",vnapr· , 83 - st'f

Engleski prijevod Hammurabijeva zakona, starag aka 3700 godina

Hidrotehnicke grailevine

Sadriaj

Knjiga L UVOD,BRANE

I. UVOD

~.

1. PREDGOVOR .

2. ISTRAZNI RADOVI , .

2.1 Inzenjerskogeoloske i hidrogeoloske podloge .

2.2 Daljinska detekcija .

2.3 Geofizicka istrazivanja kod hidrotehnickih objekata

2.4 Staticka ispitivanja kod hidrotehnickih objekata .

3. TEMEIJENJE HIDROTEHNICKIH GRADEVINA •.........................

3.1 Uvod .

3.2 3.3 3.4 3.5 3.6 37

Nosivost temelja .

Deformabilnost temelja .

Vodopropusnost temelja .

Stabilnost temelja .

Visoke brane i temelji .

Priprema temelja. . .

II.BRANE

1. UVOD............................................................................................ 145

1.1. Povijesni i statisticki podaci 0 branama................ 145

1.2. Male brane.. 155

5

9 9 21 25 47

77 77 78 86

101 124 132 136

P. Stojic - Hidrotehnicke gradevine

ii Sadrza'

13. Velike brane 165

1.4. Racunske metode pri projektiranju brana, opcenito 171

2. NASlJTE BRANE 173

2.1.Uvod 173

2.2. Propusnost 178

2.3. Nosivost i stabilnost brane 185

2.4. Stisljivost - deformacije brane i temelja 198

2.5. Geometrijske i konstruktivne karakteristike 203

3. GRA VITACQSKE BRANE .

3.1. Uvod .

3.2.0pterecenje brane .

3.3. Geometrijske i konstruktivne karakteristike .

4. OLAKSANE GRAVITACQSKE BRANE .

4.1 Osnovne karakteristike razvoja .

5. BRANE S KONTRAFORIMA - RASClANjENE BRANE .

5.1. Uvjeti stabilnosti .


6. LUCNE BRANE .

6.1 Povijesni razvoj dimenzioniranja brana .

6.2. Suvremene numericke metode .

6.3. Eksperimentalne metode projektiranja .

6.4. Tankostjene lucne brane .

6.5. Temelji lucnih brana .


6.7. Izgradnja brana .

7. VISELUCNE BRANE .

7.1. Opcenito .


7.3. Kriteriji proracuna viselucnih brana .

8. RlJECNE POKRETNE PREGRADE .

9. USTAVE .

10. RUSEN)E BRANA .

11. PROMATRAN)E BRANA .

11.1 Mehanicke i opticke metode promatranja .

11.2. Elektricne i elektro-akusticne metode promatranja .


227 227 240 269

277 277

283 283 295

301 301 323 329 337 338 344 352

358 360 365 369

372 394 417 436 438 445

Sadria}

iii

11.3. Elektricni instrumenti za mjerenja pomjeranja,

deformacija i naprezanja u stijeni .

11.4. Specijalne fizicke metode promatranja .

11.5. Meteoroloska i druga mjerenja .

11.6. Geodetske metode promatranja .

12. TEHNICKA DQAGNOSTIKA HIDROTEHNICKIH GRADEVINA ..

BIBLIOGRAFQA .

451 457 458 458

462 467

Knjiga II. (u pripremi)

III. OBJEKTI ZA EVAKUACUU VELIKIH VODA

1. PREIJEVI

1 1 Preljevi, brzotoci, slapista

1.2. Spajanje preljevnog mlaza s donjorn vodorn 1.3. Beton otporan na hidrodinamickc utjecaje

1.4. Ustave i zatvaraci - kontrolirani i potopljeni preljevi 1.5. Utjecaj slapista na sigurnost brane

2. SREDNJI I TEMEIJI I ISPUSTI 2.1. Opcenito

2.2. lzuzetna tehnicka rjesenja srednjih i terneljnih ispusta 2.3. Ulazne gradevine i slapista

2.4. Zatvaraci

3. ZASTITA GRADIIlSTA OD VEIlKIH VODA

IV. HIDROTEHNICKE GRADEVINE ZA TRANSPORT VODE 1. HIDROTEHNICKI KANAL

1.1. Opcenito

1.2. Oteretni kanali, kanali za natapanje i odvodnju 1.3. Plovni kanali i prevodnice za brodove

1.4. Derivacijski kanali

1.5. Akvadukti i sifoni

1.6. Kanalske prevodnice za ribe

2. HIDROTEHNICKI TUNELI

2.1. Tuneli sa slobodnirn vodnirn licern 2.2. Tuneli pod tlakorn

2.3. Plovni tuneli

3. TIACNI CJEVOVODI

3.1. Nadzemni cjevovodi 3.2. Podzernni cjevovodi


iv

Sadria'

3.3. Cjevovodi na iii u tijelu brane 3.4. Podmorski cjevovodi

BIBUOGRAFfJA

KnjigaIIL

V. HIDROTEHNICKE GRADEVINE ZA ZAHVAT VODE, VODNE KOMORE, VODOSPREMA I VODOTORNjEVI, POMORSKE GRADEVINE

1. HIDROTEHNItKE GRADEVINE ZA ZAHVAT VODE - UlAZNE GRADEVINE 1.1. Ulazne gradevine na branama

1.2. Ulazne gradevine na derivacijama sa slobodnim vodnim licem 1.3. Ulazne gradevine na derivacijama pod tlakom

1.4. Selektivne ulazne gradevine

2. VODNE KOMORE

3. VODOSPREMA I VODOTORNjEVI

4. POMORSKE GRADEVINE

5. EKSPERIMENTALNA MODEI5KA ISPITIVANjA

VI. STROJARNICE ZA HIDROELEKTRANE, CRPNA POSTROJENJA, PODZEMNE HIDROTEHNICKE GRADEVINE

1. STROjARNICE

1.1. N adzemne strojarnice 1.2. Podzemne strojarnice 1.3. Pribranske strojarnice

1.4. Strojarnice s reverzibilnim agregatima 1.5. Konstruktivni elementi strojarnica

1.6. Hidroagregati, sile, temeljenje

2. CRPNA POSTROJEl"\JA

3. PODZEMNE HIDROTENItKE GRADEVINE

VII. TEMPERATURNI UTJECAJI, ASEIZMICKO PROJEKTIRANjE, MODELSKA

ISPITIV Al'UA

1. HIDROTEHNItKE GRADEVINE I TEMPERATIJRNI UTJECI\JI

2. ASEIZMItKO PROjEKTIRANjE IDDROTEHNItKIH GRADEVINA

3. EKSPERIMENTALNA MODEI5KA ISPITIVANjA BmUOGRAFfJA


L Uvod

1.

PREDGOVOR

Klasicne gradevinske konstrukcije, u koje spadaju i hidrotehnicke gradevine, koriste materijale od kojih su neki poznati i vise od dvije tisuce godina.

Tehnoloski napredak u 60-tim godinama ovog stoljeca omogucio je primjenu

novih, do tada nepoznatih, gradevinskih materijala i postupaka, kao:

superplastificirani beton, bez upotrebe vode za rnijesanje, plasticne folije na bazi PVC, neoprena, najlona, polietilena velike gustoce (HDP) itd. (geomembrane - fleksibilne sinteticke membrane, vodonepropusni ekrani), geotekstil (Iinijske i ravninske dreriaze),

geornreze (plasticne mreze za osiguranje padina, nasipa i kosina kanala),

celicna i plasticna vlakna;

epoxi premazi (zastita od kavitacije), kemijske injekcijske smjese,

sidra za stijenu od staklenih vlakana,

podzemni iskop stijene bez primjene eksploziva (rotacijski strojevi), razaranje stijene primjenom hidromonitora (visoki pritisci vodenog mlaza) iii primjenom specijalnih ekspandirajucih smjesa (razaranje bubrenjern),


6

I. Uvod

upotreba lasera i robota,

kor istenje akusticnih emisija, elektromagnetskih valova i radara. itd.

Za buduce gradevinske inzenjere poseban je izazov svemir i njihova obuka za izgradnju konstrukcija u sverniru i osiguranje kvaliteta zivota u svemirskim stanicama i na drugim planetima. The American Society of Civil Engineers podrzava nastavu iz "High Technology in Civil Engineering". ACI (American Concrete Institute) Committee 125 osnovan je da proucava "LUNAR CONCRETE". Njegov program obuhvaca slijedeca podrucja (ACI, Structural Journal, July - August 1991.):

1. Sto bi svaki gradevinski inzenjer trebao znati 0 gravitaciji i teoriji

relativnosti,

2. Vezni materijali koji se mogu dobiti iz mjesecevih resursa,

3. Optimalizacija betona na Mjesecu,

4. Dugorocna svojstva morta izlozenog vakuumu,

5. Postupci izrade i ugradnje betona na Mjesecu,

6. Naponi u betonskim panelima koji su izlozeni Suncu u uvjetima koji vladaju na Mjesecu,

7. Betonske konstrukcije na Mjesecu uvjetuju nove postupke, sustave i koncepcije,

8. Astronomski uvjeti koji vladaju na mjesecevoj povrsini, novi izazov za gradevinske inzenjere,

9. Program obuke i trening gradevinskih inzenjera za svemir,

10. Mjeseceva baza br.1: simulacija baze na Mjesecu u Floridi,

11. Realizacija baze na Mjesecu.

U SAD-u i Rusiji gradevinski inzenjeri se teoretski i eksperimentalno skoluju za primjenu atomske energije kod iskopa dugackih hidrotchnickih kanala, velikih podzemnih prostorija i izgradnje brana.

Tehrioloski napredak i opcenito tehnicki napredak u podrucju hidrotehnickih gradevina uvjetuje timski rad inzenjera specijalista, koji se osniva na cetri bitna elementa:

zajednickorn radu u prijeteljskoj atmosferi, sposobnosti i volji,

au toritetu i odgovornosti, znanju i tehnickoj vjestini.

U timskom radu bitna je svijest 0 samom sebi, 0 svom odnosu prema suradnicima i promatranom objektu. Taj nedostatak vodi nesporazumima, cesto s teskirn posljedicama.

Tehnicki napredak (evolucija) je stohasticki proces. Skepticizam je srz znanosti.

Inzenjer mora opcorn i tehnickorn naobrazbom, a na osnovi zdravog razurna, iskustvom i rnoci rasudivanja, dati tocan odgovor, ali isto tako mora znati postaviti i pravo pitanje. Mora biti svjestan einjenice da je istina sarno jedna, ali su brojne mogucnosti njene interpretacije.


1. Predgovor

7

Rad inzenjera, kao svaki Ijudski rad, prate greske koje mogu biti: greske zbog propusta,

dimenzionalne, kvantitativne greske,

greske zbog nepredvidenih okolnosti,

greske uslijed ekstrapolacije,

ocijenjene iii predvidene greske,

greske uvjetovane osobnim znanjem,

greske projekta, los a interpretacija rezultata istrazivanja, greske uvjetovane stanjem znanosti,

greske uslijed nesporazuma.

Prirodni jezik pun je asocijacija, nepreciznosti, dvosmisla, ironije i drugih nejasnoca za eije je razumijevanje potrebno obrazovanje i inteligencija. U podrucju hidrotehnike rijeci u prirodnom jeziku mogu imati drugo znacenje.

Hidrotehnicki objekti mogu se uvjetno podijeliti na: rijecne, jezerske i morske, a prema karakteru djelovanja na: usporne (pragovi, pregrade, brane), na regulacijske (naperi, valobrani, ledorezi itd.) i na hidrotehnicke objekte za transport vode (kanali, tuneli, cjevovodi).

Djelovanje vode na objekte moze biti mehanicko (staticko i dinamicko), fizicko - kemijsko (toplinske struje, kavitacija, korozija, nuklearni otpaci, trajna kontaminacija vode i dr.) i biolosko (bakterioloska korozija i slicno).

Metode kojima se sluze hidrotehnicki inzenjert su: teoretska istrazivanja , eksperimentalna laboratorijska ispitivanja (modeliranje objekata i konstrukcija), eksperimentalna istrazivanja "in situ", to jest u prirodnim uvjetima, varijantno projektiranje i metoda analogije (proucavanje povijesnih rjesenja), kod koje prijeti opasnost od konzervativnog prilaza problemu.

Eksperimentalne laboratorijske metode su neka vrsta sinteze, ako empirijske i anallticke (matematicki put) metode ne mogu dati odgovor i rijesiti problem.

Za projektiranje hidrotehnickih objekata potrebno je znanje iz hidrologije i hidraulike. Medutim, neophodna su i znanja iz inz enjerske geologije i hidrogeologije, mehanike, otpornosti materijala, statike i dinamike konstrukcija, mehanike tla i mehanike stijena, inzenjerske seizmologije, gradevinskih materijala i tehnologije gradenja.

Veliki hidrotehnicki projekti cesto nose elemente destrukcije u timskom radu, koji se ogledaju u pocetnorn odusevljenu suradnika, gubljenju iluzija tijekom vremena, pometnji, traze nju krivaca, k az njava nju nevinih i nagradivanju nezasluznih,

Ponasanje hidrotehnickih objekata i gradevina ovisi 0 kvalitetu izvedenih radova, na koji utjece i poslovna politika izvodaca, koja se temelji na tehnici, povjerenju, pouzdanosti, odgovornosti, razumijevanju, incijativi, ostroumnosti, poslovnosti i gospodarenju, programu, novcu (redovita isplata izvedenih radova) i postenju.


8

I. Uvod

Pri projektiranju i izgradnji hidrotehnickih objekata koriste se sva raspoloziva sredstva za stjecanje informacija i znanja, kao sto je istaknuto, od jednostavnih laboratorijskih ispitivanja do slozenih istrazivanja u prirodi.

Prema namjeni, velicini i geometrijskim oblicima, u stalnom dodiru s vodom, neprekidno izlozeni kompleksnim silama prirode, hidrotehnicki objekti po mnogim elementima izlaze izvan okvira klasicnih tehnickih rjesenja i svaki izvedeni objekt nosi u sebi odredeni stupanj originalnosti.

Hidrotehnicki objekti se nalaze pod djelovanjern prirodnih procesa koji irnaju stohasticki karakter s veoma znacajnirn varijacijama u vremenu.

Kod hidrotehriickih konstrukcija u suvremenom nacinu projektiranja mora se racunati s neizvjesnostima koje mogu biti uvjetovane:

1. Nepotpunim informacijama: geoloskirn, hidroloskim, hidrauluckim, geotehnickim, seizrnoloskim itd.;

2. Dctermintsticki nepredvidivim pojavama: zemljotresima, velikim vodama;

3. Tehnologijom gradenja: hidrotehnicki objekti se gotovo nikada ne moguizvesti prema izvedbenom projektu. Nuzne su korekcije i odstupanja. Kontrola tijekom gradenja srna njuje stupanj neizvjesnosti, ali ga ne rnoze potpuno otkloniti.

Spomenute neizvjesnosti dovode do toga da je realna situacija uvijek razlicita od predvidene.

Odstupanjima od realnosti daju svoj doprinos jos dva elementa: modeli kojima se simulira fizika fenomena: geometrijske sheme i maternaticke jednadzbe,

tehnika proracuna, konkretna racunska metoda: metoda granicne ravnoteze, metode na osnovi teorije elasticnosti, analogni model, metoda konacnih razlika, metoda konacnih elemenata itd.

S prakticnog gledista fizicke neizvjesnosti i greske uvjetovane tehnikom proracuna u sustini su identicne; one dovode do nedovoljno pouzdanih rezultata. Medutim, greske proracuna mogu se kvantitativno procijeniti, dok se utjecaj gresaka zbog shematizacije fizike fenomena mnogo teze procjenjuju.

U podrucju ove gradevinske discipline deterrninisticke metode projektiranja u ve cini slucajeva se osnivaju na statistickirn pokazateljima koji su predmet stohasticke analize.

U procesu projektiranja i izgradnje hidrotehnicki inzenjer mora suradivati s velikim brojem raznih specijalista, koji se cesto izrazavaju na nacin njemu nedovoljno razumljiv (nesporazumi), Zbog toga je potrebno dati kratak osvrt na neke osnove koje su predmet drugih tehnickih disciplina.


2. Istraini radovi

9

2.

v

ISTRAZNI RADOVI

2.1 INZENJERSKOGEOLO§KE I HIDROGEOLO§KE POD LOGE

Stabilnost, sigurnost i dugovjecnost hidrotehnickih gradevina ovise, izmedu ostaloga, od uvjeta temeljenja, koji se prognoziraju i ocjenjuju na os no vi istrazivanja i proucavania problema koji u osnovi mogu biti: geoloski, hidraulicki i mehanicki.

Svaki tehnicki zahvat u stijenskom masivu, kao duboki temelji kod izgradnje visokih brana, dovodni i odvodni organi velike duzine i omocene povrsine, podzernne strojarnice itd., rnoze djelovati na dva nacina:

porernecajem prirodne geoloske i hidrogeoloske ravnoteze koja je postojala prije tehnickog zahvata,

stvaranjem novih hidrogeoloskih i htdraulickih uvjeta tijekom gradenja i eksploatacije putem injektiranja tekucine u podzemlje, akumuliranja vode, odnosno djelovanjem vode pod utjecajem gravitacije iii umjetno izazvanih sila.

Ti utjecaji vezani su za hidraulicke karakteristike podzemlja, koji u aluvijalnim tlima izgledaju ne sto jasniji. U stijenskim masivima ovise 0 strukturnim diskontinuitetima, koji su mnogo vise rasireni blizu povrsine, ali koji mogu biti duboki i nekoliko kilometara. Takvi diskontinuiteti utjecu na fizicko - mehanicka svojstva stijena i stijenskih masiva, narocito na fenomene koji uzrokuju transport zraka, vode i pare kroz prostor. Istrazivan]a ukazuju da dominantan utjecaj imaju pukotine. Prema nekim autorima pukotine su zatvorene pod utjecajem [ito statick ih pritisaka na dubinama 2 - 4 km, a rasjedi na dubinama 4 - 12 km. Znaci, hidrotehnicki objekti temelje se u podrucjirna Zernljine kore gdje su diskontinuiteti uglavnom jos otvoreni.

Filtracija u ispucalom stijenskom masivu razlikuje se od filtracije u tlu, tako da je danas u razvoju specijalna znanstvena disciplina "Hidraulika stijena".

S tog stajalista javljaju se dva problema ito:

znacaj prirodnih hidraul ickih karakteristika podzemlja i njihov utjecaj na hidrotehnicki objekt,

utjecaj hidrotehnickog objekta na izmjenu prirodnih hidraulickih karakteristika podzemlja, irnajuci u vidu ucinak faktora vrijeme.


10

I. Uvod

U Zemljinoj kori voda se javlja u tri agregatna stanja: u rekucern (fizicki vezana i slobodna), u plinovitom (vodena para) i cvrstom (ledeni proslojci, ledene Ieee, sitni kristali leda), Granicna dubina za podzernne vode u tekucern stanju smatra se da je 12 km (kriticna teperatura 364 °C). Na vecirn dubinama postoji sarno vodena para.

Fizicka i kemijska svojstva podzemnih voda vrlo su promjenjiva. Zavise od geoloskih uvjeta, kemijskog sastava i temperature stijenskih masiva u kojirna su one akumulirane iii kroz koje protiecu.

Za hidrotehnickog inzenjera je od znacaja poznavanje ponasanja stijena u vodi. Terzaghi je klasificirao stijene u 7 grupa.

I. u dodiru s vodom stijene ostaju nepromjenjene,

II. stijene kod visestrukog potapanja i suserija se odvajaju na komade,

III. stijene pri prvom dodiru 5 vodom se rasipaju,

IV. stijene nakon prvog susenje su cvrste , ali pri ponovnom potapanju se rasipaju,

V. nevezane stijene (pijesak, sljunak, drobina),

VI. stijene poslije potapanja i susenja bubre i skupljaju se, VII. organske stijene, pri potapanju se raspadaju.

U izucavanju ovih svojstava stijenskih masiva uloga geologije, odnosno inzenjerske geologije i hidrogeologije, koje koriste pornoc raznih tehnickih disciplina kao sto su istrazna busenja, geofizicka istrazivanja, daljinska detekcija, ?d bitnog su znacaja kod rjesavanja problema vezanih za projektiranje, izgradnju I eksploataciju hidrotehnickih objekata i gradevina.

Uvjeti izvodenja hidrotehnickih gradevina odlikuju se raznovrsnoscu koja je posljedica razlika u geoloskoj gradi, inzenjerskogeolosko] strukturi i hidrogeoloskim osobinama stijenskog masiva.

Geoloske karakteristike koje utjecu na svojstva stjenovitih mas iva su: kompozicija stijene, pukotine, dijaklaze, rasjedi, alternacije, anizotopija, unutarnji naponi, faktor vrijeme.

Inzenjerskogeoloske karakteristike su:

struktura: sastav povrsine, rasclanjenost geoloskog profila (sedimentne stijene - slojevitost, metamorfne stijene - slojevitost, magmatske stijene - Iucen]e), unutrasn]a grada geoloskih etaza;

strukturno mehanicke karakteristike: pukotine i povrsine odvajanja, kontakt izmedu elementarnih dijelova stijene itd.;

mehanicke karakteristike: p, cvrstoca P, E, D, G, K, )1, stabilnost, <p, c, dinarnicke

karakteristike Ed ,)1d To itd

yn yo' ~ .


2. Istraini radovi

11

Hidrogeoloske karakteristike uvjetovane su grad om terena (filtracija u rlu, filtracija u stijeni), strukturnim odnosima i tektonikom.

Kod toga razlikujerno. hidrogeoloske kolektore u funkciji vodoprovodnika intergranularne poroznosti, pukotinske poroznosti i pukotinsko - kaveronozne proznosti (krs), hidrogeoloske izolatore (u funkciji hidrogeoloskih barijera) i hidrogeoloske barijere.

U krskim terenima oborine se direktno infiltriraju u podzemlje i gravitiraju razradenim podzemnim kanalima prema zonama istjecanja. Za hidrotehnicke objekte u krsu od posebnog znacaja je da se utvrde

1. Prirodne hidrogeoloske karakteristike: - nivo podemnih voda (jedan iii vise);

- kretanje podzemnih voda, veze ponora, izvora i estavela,

- dubina okrsenosti,

2. Porernecaj prirodnih hidrogeoloskih odnosa uvjetovan izgradnjorn (duboki temelji, injekcijske zavjese, dovodni i odvodni tuneli, itd);

3. Stvaranje novih hidrogeoloskih odnosa i hidraulickih uvjeta otjecanja duz krskih kanala, posljedice potapanja ponora, izvora (izvori r. Trebisnjice izgradnjom brane Grancarevo potopljeni cca 77 m).

Hidrogeoloski se uvjeti mogu gotovo radikalno izmijeniti sredstvima inzenjerske tehnike: snizenje nivoa podzemne vode crpljenjem, dreniranjem, utjecajem injekcijskih zavjesa itd.

Medutim, geolosku strukturu stijenskih rnasa treba smatrati kao najpostojaniju inzenjerskogeolosku karakteristiku stijenskog masiva, koja se ne maze bitno izmjeniti, a od koje zavise osobine i karakteristike hidrotehnickog objekta.

Od najveceg zna caja za h idroreh nickog inze njera jest da se upozna s porernecajima u Zemljinoj kori. Nairne, od trenutka nastanka stijene su izlozene naprezanjima: zbog pritiska, savijanja, istezanja, uvijanja itd. Kao rezultat toga javljaju se poremecaji u stijenskoj masi. Treba razlikovati lokalne porernecaje - pukotine i porernecaje koji zahvacaju vece oblasti - rasjedi. Pukotine mogu biti razlicite velicine, nevidljive do duzine nekoliko kilometara. Mogu biti otvorene iii zatvorene, a prema obliku i velicini imaju razne nazive, kao na primjer dijaklaze - pukotine koje presijecaju po dubini veci broj slojeva.

Nuzno je detaljno poznavanje prostornih geometrijskih karakteristika slojeva i pukotina u ispucalim stjenovitim masivima, jer se na tim karakteristikama, osim ostaloga, osniva izucavanje stabilnosti na klizanje i smicanje. Zbog tektonskih pokreta u kori Zemlje slojevi, pukotine i rasjedi mogu biti, kao sto je vee istaknuto, blago iii vrlo nagnuti; slojevi raznovrsno izuvijani na kratkom prostoru, a pukotine


12

L Uvod

i rasjedi orijentirani u raznim pravcima. Siobodno se moze reci da najveci znacaj u hidrotehnickoj inzenjerskoj praksi imaju lokalni porernecaji - pukotine.

Da bi se u prostoru tocno odredile njihove karakteristike potrebno je poznavati: pravac pada,

pravac pruzanja, padni kut.

Poznavanje i proucavanje nagnutosti i pravca pruzanja slojeva i pukotinskih sustava od posebnog je znacaja ne sarno za inzenjersku geodinamiku (stabilnost padina u akumulacijarna), nego i za stabilnost hidrotehnickih gradevina i prijenos sila s objekta na temelje.

Na geoloskirn podlogarna karakteristike nagnutosti i pruzanja prikazane su graficki i brojca no, na primjer:

Slika 1.2.1 Pravac pada i pravac pruzanja

145 / 40

pravac pruzan]a pravac pada

145° V - kut koji pravac pada zatvara s azimutom Cpravac N - S),

40° ex - kut pada.

Stika 1.2.2 Geometrijske karakteristike (v, a)

Pravac pruzanja s azimutom zatvara kut 145° - 90° iii 145° + 90°.

Registrirani podaci na osnovi terenskoga ge ol o skog snimanja i kartira nja pojedinih po drucja , potrebnih za projekte gradevine iii tehnickog zahvata, prikazuju se graficki koristenjern ekvatorijalne iii polarne projekcije (mreze) "polozajne" iii "referentne" lopte (sfere).

U grafickorn prikazusnimljenog diskontinuiteta koristi se polozajna iii referentna polulopta. Na slijedecoj slici prikazan je transfer snimljenog diskontinuiteta u polozajnu iii referentnu poluloptu.


1. Istraini radovi

13

Stika 1.2.3. Polarna (streografski tloris) - 1 i ekvatorijalna mreza - 2 kao projekcija polozajne lopte (sfere)

Stika 1.2.4. Snimljena pukotina u poloiajnoj polulopti

N liQ/O

180 S

Slika 1.2.5. Dva diskontinuiteta u polozajnoj polulopti i odgovarajuco] polarnoj mreii


14

L Uvod

Kod projektiranja hidrotehnickih objekata najvise se koristi polarna mreza u kojoj su tockasto prikazani prodori pola ravnine pada, snimljenih diskontinuiteta, kroz polozajnu poluloptu. Na taj nacin graficki je odreden azimut (kut - v) i pad (kut -

a) ravnine diskontinuiteta.

Statisticka obrada "familije" diskontinuiteta u polarnoj mrezi, poznatoj kao Schmidtov tockasti dijagram (Walter Schmidt - 1925.), orriogucuje, na os no vi konturnog dijagrama familije pukotina i krivulja razdiobe (distribucije), primjenom teorije vjerojatnosti, izbor karakteristicnth geometrijskih elemenata "statistickog skupa" za geostaticke i geodinarnicke proracune.

Slika 1.2.6. Diskontinuitet u polozajnoj polulopti s polom ravnine pada (P), trasom ravnine u polarnoj mrezi, azimutom, padnim kutom

f

:1 »: ~

V !

f - ucestalost

270 W

Slika 1.2.7. Statisticka obrada grupe diskontinuiteta (prema Wittke, w.)


2. Istraim radov;

15

Utjecaj geometrije diskontinuiteta na prijenos sila 5 hidrotehnicke gradevine na temelje, na sigurnost, stabilnost i ponasan]e gradevine u tijeku vremena predmet je suvremenih znanstvenih istrazivanja, Prva istrazivanja temelje se na ispitivanjima ispucaloga stijenskog masiva na fizikalnim modelima malog razmjera.

Dvodimenzionalni modellijevog oslonca lucne brane Grancarevo (Krsmanovic, 1966).

o 3 6 9 12 em

/"

a)

S/ika 1.2.8. Tlacne linije i rezultirajuce sile za razlicita opterecenja temelja

Model a)-prve pukotine pojavile su se kod opterecenja p = 0.3 MN/m2, a 10m modela kod opterecenja Plom=O.336 MN/m2 Model b) pukotine i 10m modela nastao je kod opterecerija Plom=0.27 MN/m2. Za maksimalnu razinu vode u akumulaciji opterecenje temelja je za odabrani luk p=0.06 MN/m2.

Na slijedecernu jednostavnom dvodimenzionalnom modelu ispucalog stijenskog bloka (blokovi I, II i III) prikazan je raspored pukotina uzrokovanih optere cenjem, kod razlicite orijentacije i polozaja tlacnih naprezanja cr1 i cr3, i kod razliCitoga njihova odnosa: u stupcu "a" cr/cr1=0 u stupcu "b'' cr/cr1;e0.

Prijenos sila, rasprostiranje tlacnih naprezanja po dubini i oblik izostata (izostate - Iinije naprezanja, izobare - Iinije tlakova) ovisno 0 nagibu slojeva jasno prikazuje slika u nastavku. Ovaj jednostavan primjer modelskog ispitivanja u laboratoriju vrlo dobra je i1ustracija problema fundiranja slozenih hidrotehnickih objekata i konstrukcija.


16

L Uvod

1$1
JL m
63 6J
-- r
c) t 6[ I

r "

6) t6[

II

l63

r
1
6, 6,

6) t 63 L.::i '\ _L "\ ""( V
-, l/ -,
6;- a) /6, -, 6) / ~,
ct'
l
Stika 1.2.9 Ispitivanja na fizikalnom modelu malog razmjera za
a) a/a}=O, b) a/a}~ P. Stojic - Hidrotehnicke gradevine

2. Istraini radovi

homogeno

17

Stika 1.2.10 Ispitivanja na fizikalnom modelu utjecaja pada diskontinuiteta na prenos sila, Gaziev 1971.

Treba istaci da su neodgovarajuci istra zn i radovi, u velikom broju slucajeva u svjetskoj praksi, bili uzrok poskupljenja investicijskih objekata.

Kao skolski primjer prikazan je (r e alan slucaj iz prakse) utjecaja slojevitosti na stabilnost padine, na iskop i stabinost temelja jedne lucne brane.

Poznata je cinjenica da je do rusenja velikih hidrotehnickih objekta, u najvecern broju slucajeva, dolazilo zbog nedovoljnih i neodgovarajucih istrazivanja, i podloga za projektiranje. Isto tako, ne sarno jedan put, pred sam pocetak radova bilo je nuzno odustati od projektiranog tipa objekta. Tako npr. projektirana lucna brana Ski ope morala se tijekom iskopa temelja zamijeniti nasutom branom od kamenog nabacaja s glinenom jezgrom. To je uvjetovalo izmjenu organizacije gradenja s velikim materijalnim stetama i zakasnjenjern izgradnje toga zriacajnog objekta i hidroenergetskog postrojenja. Ti primjeri jasno ukazu]u da se pocetni uvjeti temeljenja mogu pogorsati nepovoljnim prijenosom sila s hidrotehriicke konstrukcije na uslojenu stijenu u temeljima.

4

3

2

Za ilustaciju problema utjecaja rasjeda prikazan je slucaj lucne brane Frayle (Francuska). Uslijed prenosa sila na desnom osloncu doslo je do pokreta nja stijene duz postojeceg rasjeda kojemu se u tijeku gradenja nije davao veci zna caj. Stabilnost brane osigurana je s loze nom konstrukcijom kontrafora.

Polozaj osovine tunela u odnosu na pravac pruzanja i pada slojeva ima

utjecaj na probleme koji se mogu 3.

javiti tijekom iskopa.


18

L Uvod

2. Istraini radovt

19

4012-
l~olo
-1
+1000
1
~39\l0
-t
!:"':H~O 45·
3970
3960
39~O
J1940 Slika 1.2.12. Lucna brana Frayle

Na slijedecoj slici su prikazana tri karakteristicna polozaja tunela. U prvom slucaju (1) rnoze se ocekivati odvaljivanje u tjemenu tunela, a u drugom slucaju (2) u bokovima tjemenog luka; u oba slucaja geotehnicki uvijeti su nepromjenjivi duz osi tunela, ali se javljaju teskoce prilikom iskopa primjenom eksploziva.


1

3

4

Slika 1.2.13. Utjecaj karakteristika slojevitostina iskop temelja

U trecern slucaju (3) geotehnicki uvjeti su promjenjivi duz osi tunela, ali su uvjeti stabilnosti (odvala stijene najmanja), kao i uvjeti iskopa miniranjem povoljniji. To je najidealniji sluca]. Cetvrti slucaj uvjetuje posebne rnjere osiguranja iskopa.

Kod velikih podzemnih dvorana na stabilnost tjemenog svoda i bokova takoder veliki utjecaj imaju karakteristike pada i pruzanja slojeva (sedimentne i metamorfne stijene) i pukotina, odnosno karakteristike ispucalosti stijenskog mas iva (eruptivne stijene - kaotican sustav pukotina).

2

\11

~'" I

'f::_Xk

>X~~lF"

;X

-?{ ><

~y__~ -x:A

Podzemna strojarnica, kaotican sustav pukotina

Slika 1.2.14. Utjecaj slojevitosti na podzemne strojarnice, slojevi s padnim kutom a = 90° i paralelni s uzduinom osi


20

L Uvod

Posebno treba istaci utjecaj rasjeda i rasjednih zona na sigurnost i sigurnost hidrotehnickih gradevina koje zauzimaju velike povrsine i duzine. Nairne, u slucaju jakih seizmickih udara duz aktivnih iii aktiviranih rasjeda u Zemljinoj kori javljaju se zone vlaka i tlaka. Pojava tih zona utjece na ponasanje hidrotehnickih gradevina.

Primarna svojstva stijena i sekundarne pojave u kori Zemlje, 0 kojima je bilo rijeci, utjecu na reoloske osobine stijenskih mas iva jasno, poznavanje sarno inzenjerskogeoloskih i hidrogeoloskih karakteristika ispucalog stjenovitog masiva nije dovoljno za inzenjersku praksu i tehnicka rjesenja. Moraju se istrazit i i izuciti ostale fizicke osobine stijena i tla: cvrstoca 13, karakteristike otpornosti q> i C; staticke deformacijske karakteristike: E, D, 11; dinarnicke karakteristike: Edyn' Ildyn' Vp, Vs' To, G, K,. To su podrucja koja pripadaju znanstvenim disciplinama geotehnike (rnehanike tla i mehanike stijena) i zemljotresnog inzenjerstva,

Izucavanje stijena na uzorcima gradevinskog materijala pripada disciplini 0 gradevinskim materijalima.

Na hidrotehnickirn objektima primjenjuje se preko 120 istraznih postupaka i metoda: topografski, geoloski (inzenjerskogeoloski, hidrogeoloski), geotehnicki, hidroloski, hidraulicki, kemijski, bioloski, daljinska detekcija itd.

Bit ce istaknute sarno tri grupe istrazivanja bez Cijeg bi poznavanja bilo tesko

shvati slozenost hidrotehnickog projektiranja i gradenja, ito:

daljinska detekcija,

geofizicka istrazivanja,

staticka ispitivanja deformacijskih karakteristika karakteristika otpornosti "in situ".


2. [strain; radovi

21

2.2. DALJINSKA DETEKCIJA

Posebnu paznju tijekom istraznih radova mora se posvetiti akumulacijskim

prostorima, gdje se opcenito isticu:

problemi vododrzivosti,

problemi potapanja velikih povrsina, obradivih podrucja, naselja, komunikacija,

hidroloske, hidraulicke i meteoroloske promjene,

geoloska degradacija, rizik od padinske erozije, ugrozavanje stabilnosti padina radi ucestale i stalne promjene razine vode u akumulaciji (rizik od klizanja i smicanja),

rizik od fluvijalne dinamike, mogucnost formiranja i pojave nepredvidenih velikih vodnih valova,

talozenje nanosa,

hidrogeoloske pojave (monitoring - vidi tablicu 1.2.1), inducirane seizrnicke pojave.

U najnovije vrijeme primjenjuju se nove metode istrazivanja i kontrole realiziranih hidrotehnickih objekata. Te su metode - metode daljinske detekcije - razvijene koristenjern zrakoplova i satelita.

Povrsina aerosnimaka do 25 km x 25 km ogranicena je karakteristikama suvremenih turbomlaznih zrakoplova i visinom njihova leta od 3 do 24 km. Iznad visine od 24 km koriste se sateliti, ciji snimci pokrivaju povrsinu i do 200 km x 200 km (vidi tablicu 1.2.2).

Mnostvo je novih znanstvenih spoznaja do kojih se ne bi moglo doci bez satelita, kor iste njern daljinske detekcije. Kada se izuzmu vojni sateliti (fotoistrazivan]e, spijunaza, utvrdivanje eksplozija nuklearnog oruzja, otkrivanje sklonista raketa i sl.j.veci broj satelita, svemirskih laboratorija i sondi sluzi u miroljubive svrhe.

To su:

znanstveni sateliti za istrazivanje Zemljina bliskog prostora, astronomski sateliti,

sateliti za geoloska istrazivanja,

biosateliti (eksperimenti s biljkama i zivotinjama), meteoroloski sateliti,

sateliti za ispitivanje i proucava nje Zemlje: rudnog blaga, poljoprivrede, vodnih povrsina, zagadivanja itd.,

mjerni sateliti: monitoring akumulacija, bran a itd.,

sateliti za ispitivanje novih sustava (primjenjena tehnologija), telekomunikacijski sateliti,

navigacijski sateliti.


22

I. Uvod

Isticu se sliiedece metode daljinske detekcije:

Multispektralna daljinska detekcija osniva se na cmjemci da svaki predmet na zemlji irna odredeni intenzitet zracenja u spektralnoj skali i na razlicite nacine upija, odrazava i prelarna svjetlost.

Elektromagnetska radijaeija omogucuje izlazak iz uskih granica vidljivog spektra (valna duzina 1..=0.4-0.75 urn, 4x4·1Q-7_7.5·1Q-7rn). Svaki snimak sadrzi oko 250 ton ova i potrebni su posebni elektronski uredaji za interpretaciju snimaka. Svaki ton predstavlja odredenu geolosku formaciju iii prepoznatljivu pojavu i neku drugu karakteristiku Zernljine kore iii povrsine. Osobine elektromagnetskih val ova ovise 0 njihovoj valnoj duzini i frekvenciji.

Infracrvena termograflja koristi cinjenicu da tijela razlicite temperature razliCito zrace u infracrvenom dijelu spektra. Tehnika satelitskog snirnanja ternperaturnog zracenja osniva se na posebnorn aparatu (skeneru) koji je osjetljiv na prornjene temperature od sarno 0.20 C.

Tablica 1.2.1 Vrste senzora i primjenjivost

:~ J, C()
:0' 0
.lS os § .-
PRlMJENJIVOST U " ] ee
8 os ,.,.
ISTRAZIV ANJU " ,.,. .,
,.,. jl g> 'Ef
'"
.;;] ee I 
VRSTA 0 ., 8 tJ .!:!
,.,. <: .- "
:;I o.{3 ~ '"
SENZORA oS c, 1;; " 0 N 0 I o :ff
::::;- ~ .- 0 ~.§. ~ °c c:: oS
C() a '6 :;J ";:;
0 " '" c.. 'g 8
~ ,.,. " B 1 8'-' ~~ ~~
~ 'ur 00:;1
&! 0 o oS 8.9 oS,.,.
Po. Po. 8 ~ 8 N '"
METRIK KAMERA @ s • • · • · • ·
PANORAMSKA KAMERA @ s • · · · • · •
ULTRA-OSJETLJIVA KAMERA @ s • • • • • • • ·
MULTIBAND KAMERA Vit:~~:~na @ s • · · · · · · ·
RADARSKA PREDSTAVA TERENA @ • · · • ? .
INFRACRVENISKENER @ (S) • · • · • · • . •
INFRACRVENI SPEKTROMET AR @ • • • • ? •
ULTRALJUBICASTA KAMERA @ • ? ? ? ?
MIKROVALNI SNlMAK @ • . ·
MIKROVALNI SPEKTROMETAR @ ? · · @ - lZ zrakoplova, s - lZ satelita (s) - ugraden u nOVI LANDSAT

• - postoje uvjeti da se prirnijeni odredeni senzor


2. Istraini radovi

23

Tablica 1.2.2 Zrakoplovni satelitski snimci

Landstat sistern Ulazni podaci

Teoretska analiza informacija koje ovise 0 elektrornagnetskoj radijaciji. - valne duzine

- temperature

- karakteristike mat.

(stijena, voda)

P. Stojii: - Hidrotehnicke gradevine

24

l. Uvod

Slika 1.2.15. Satelitski snimak

Juina Hrvatska, Istocna Hercegovina, Zapadna Crna Gora: more, rijeke i jezera


2. Istraini radovi

25

2.3. GEOFIZICKA ISTRAZIV ANJA KOD HIDROTEHNICKlH OBJEKATA

Albert Einstein: "Nijedna znanstvena spoznaja nije tako uzvisena da je u jednostavnom obliku, bez znanstvenih okvira, ne bi mogli razumjeti i neupuceni".

Afirmaeija geofiztck ih metoda u rjesavanju problema iz hidrotehn ickog gradevinarstva nije bila nimalo laka. Veliki i delikatni zahtjevi koje postavljaju hidrotehnicki inzenjeri u oblasti inzenjerskogeoloske, hidrogeoloske i geotehnicke problematike, kao i potreba da se postavljeni problemi brzo i efikasno rjesavaju, uvjetovali su sve intenzivniju primjenu geofizickih metoda.

Geofizicke metode same po sebi nisu dovoljne i nemaju univerzalni karakter.

Njihova puna vrijednost i efikasnost moze se ocekivati sarno u integraeiji s ostalim istazivackim metodama i postupeima. Medutirn, bitno je da geofizicke metode u hidrotehnici postaju neophodne.

U proslosti, istrazni radovi u podrucju hidrotehnike nisu bili mnogo zastupijeni.

Gradilo se dosta sporo, a projektiralo "na sigurno", tj. izbjegavale su se manje povoljne lokaeije. Teznja da se u kratkom vremenu, i uz relativno nisku cijenu, dobiju potrebni i dovoljnopouzdani podaei za projektiranje, uvjetovali su izmedu ostaloga, i razvoj geoflzickih metoda istrazivanja. Tako se stvorila nova diseiplina - lnzenjerska geofizika.

Inzenjersku geofiziku treba tretirati kao oblast geoloskih znanosti koja proucava karakteristike zemljine kore i to njenih gornjih horizonata u vezi s inzenjerskom djelatnoscu.

Tabelarno su prikazane metode geofizickog istrazivanja i karakteristike koje se rnjere.

Metoda

Karakteristike koje se mjere

Gravitacijska Magnetska

Seizrnicka Radiometrijska Elektricnog poteneijala Specificnog el. otpora Elektromagnetska Termalna

Sonicna

gravitacijsko polje

stalno iii indue ira no magnetsko polje brzina seizmickih valova

spontana iii izazvana dezintegraeija razlika elektricnog potencijala

razlika el. poteneijala i jacina struje prostiranje elektromagnetskih val ova razlika temperature

brzina zvucnih val ova


26

I. Uvod

Gravitacijska metoda

Ova metoda temelji se na mjerenju elemenata polja sile teze koji su posljedica odredenog rasporeda podzemnih stjenovitih masa iii geoloskih struktura razlicite gustoce , s ciljem otkrivanja vecih pukotina i kaverni uslijed deficita mase u stijenskom rnasivu. Metoda se koristi kod izgradnje derivacijskih hidroenergetkih objekata s dovodnim tlacnim tunelima, u cilju otkrivanja kaverni i pecina u blizini iskopanog tunela.

Magnetska metoda

Ova metoda nema vecu primjenu u rjesavanju inzenjersko geol osk lh i hidrogeoloskih problema. Koristi se za otkrivanje metalnih konstrukcija, cjevovoda itd.

Radiometrijska metoda

Razlikuje se prirodni intenzitet gama zracenja, koji je proporcionalan sadrzaju radioaktivnih elemenata u stijeni i inducirana radijacija, koja zauzima vazno mjesto u hidrogeolosktm istrazivanjima, prilikom pracenja i oznacavanja podzemnih vodenih tokova i veza. To se izvodi primjenom radioaktivnih indikatora. Oni su mnogo pouzdaniji od primjene i upotrebe boje, soli iii drugih sredstva za pracenje, koja su jako podlozna utjecaju difuzije, !ito kod radioaktivnih indikatora nije slucaj.

Elektromagnetska metoda

Ova metoda nalazi rijetku primjenu u krskirn terenima, gdje se koristi za otkrivanje vecih podzemnih pukotina i kanala ispunjenih vodom, ali u slucajevirna kada su oni dosta blizu povrsine terena.

Termalna metoda

Metoda se temelji na mjerenju temperature tla iii temperature u istraznoj busotini, Stijene, zavisno od svojih nekih svojstava, kao i od svoga rasporeda u zemljinoj kori, razlicito provode toplinu. Prisustvo podzemne vode u nekim vrstama stijena manifestira se preko znatnih temperaturnih promjena. Ima primjera gdje je primjenom termalne metode tocno utvrden polozaj rasjedne zone, zahvaljujuci intenzivnoj cirkulaciji tople vode.

Iz tabelarnog prikaza metoda koje se primjenjuju u inzenjerskoj geofizici najopsezniju primjenu imaju elektricne i seizrnicke metode istrazivanja.

Elektrfcne metode Istrazfvanja

Elektricna istrazivanja predstavljaju jednu od najbitnih geofizickih metoda u cilju proucavanja geoloske grade gomjih dijelova Zemljine kore, kao i mnogih fizikalnih osobina stijene i sredine koja se istrazuje. Po broju postupaka i sirokoj mogucnosti rjesavanja raznovrsnih problema elektricna istrazivan]a spadaju medu najuniverzalnija u geofizici. Oni se siroko koriste za geolosko kartiranje pokrivenih povrsina, za istrazivanje rudnih lezista i naftonosnih struktura, a narocito za rjesavanje mnogobrojnih problema inzenjerske geologije i hidrogeologije.


2. Istraini radovi

27

Primjena elektricnih metoda istrazivanja osniva se na razlikama elektricnih i donekle magnetskih osobina stijena. Pored toga, neka geoloska tijela kada se nadu u odredenim uvjetima stvaraju vlastito elektricno polje. Elektricna i magnetska svojstva su:

Elektricna vodljivost y i njena obrnuta velicina, specificni otpor p, Dielektricna konstanta E (svojstva izolatora s obzirom na ponasanje u elektricnom polju),

Magnetska propustljivost <1>.

Na temelju izmjerenih i interpretiranih mjerenja na povrsini Zemlje stvaraju se, do izvjesnog stupnja, zakljucci 0 geoloskoj gradi terena, osobinama stijena i dr.

Metoda vlastitog elektricnog potencijala koristi prirodna potencijalna polja (tzv. direktna metoda). Karakteristike ovog polja mjere se s povrsine terena. Medutim, prirodno elektricno polje mora biti takve jacine da [e mjerljivo standardnim geofizickim instrumentima. Metoda se koristi za otkrivanje podzemne vode ispod nanosa, za otkrivanje i pracenje starih rijecnih korita i dolina. U krskim terenima, ako se podzemni tok ne nalazi duboko ispod povrsine, rnoze se odrediti polozaj i pravac toka.

Mjerilo:

za tlocrt

za dijagrame

Slika 1.2.16 Podzemni tok utvrden na osnovi anizotropije vlastitoga elektricnog polja

CD - dijagram vlastitoga elektricnog potencijala pojedinih tocaka, ~ - oblast podzemnog toka,

r - izvor vode na povrsini,

Mjerenjem vlastitog potencijala duz istrazne busotine mogu se dobiti podaci

o hidrogeoloskim karakteristikama, kao sto su mjesta poroznih propustljivih

stijena, kao i mjesta dotjecanja i otjecanja vode.

Metoda specificnoga elektricnog otpora temelji se na cinjenici da stijene u razlicitorn stupnju provode elektricnu struju, sto je uvjetovano velicinorn specificnoga elektricnog otpora. Elektricna otpornost stijena mijenja se u sirokim granicama od dijelova 1 ohma do milijuna ohma.


28

L Uvod

Q.t

VR STA STIJENE FL GliNA

NEKI ~KRILJ

PIJESAK

PIJE~tAR

POROZNI DOlO,..ITI I K RECNJACI

ANHIDRIT

so

UGALJ I llGNIT

Slika 1.2.17. Specificni elektricni otpor stijena (SEa)

Specificni otpor je najizrazenija karakteristika stijena te se najveci broj metoda istrazivanja osniva na mjerenju tog parametra Cindirektna metoda istrazivanja). Pogodnim rasporedom transmisijskih - napajajucih (A i B) i potencijalnih - prijemnih (M i N) elektroda stvara se elektricno polje u trodimenzionalnom poluprostoru - u stijenama.

rAM = rBN rAN = rBM

I

,.----lAO------J IIIIII t-------~

Slika 1.2 .1B. Simetrican raspored elektroda kod metode SEa

- jacina struje koja se predaje elektrodama A i B, V - elektricni potencijal,

I:!V - razlika potencijala izmedu elektroda MiN.

t1V

P =-K p I

Pp - elektricna otpornost homogene izotropne sredine, koju u prirodnim uvjetima rijetko nalazimo. Stijene su ob icno heterogene i anizotropne, te je Pp prividna vrijednost specificne elektricne otpornosti.

K - koeficijent koji ovisi 0 rasporedu elektroda.


2. [strain; radovi

29

Slika 1.2.19. Strujne linije u tlu: P2>PI

U okviru ove metode razvila su se dva samostalna nacina ispitivanja i to: metoda elektriiinog kartiranja (profiliranje)-EK i metoda elektricnog

sondiranja-ES.

Metoda elektricnog kartiranja iii profiliranja koristi jedan konstantan raspored elektrodnog sustava koji se pornice duz izabranog profila ispitivanja. Potencijalne elektrode MiN nalaze se u sredisnjern dijelu duzine

AB koja je jednaka 1/3 AB. Na taj nacin obuhvacen je uvijek jedan konstantan volumen stijene. Da bi se doslo do nekog sloja, razmak strujnih elektroda treba da je 4 - 5 puta vece od te dubine.

Ova metoda pogodna je za odredivanje promjena po horizontali, a rnoze se koristiti za:

1. proucavanje geoloskih struktura: antilklinala, sinklinala, depresija,

bora itd.

2. otkrivanje i pracenje tektonskih i drugih ostecenih zona,

3. determiniranje litoloskog kompleksa,

4. pronalazenje i ogranicavanje vodonosnih slojeva,

5. odredivanje morfologije i litoloskog sastava starih dolina, krskih polja itd.

Slika 1.2.20. Tok strujnih linija: a) u homogeno] sredini PI b) u nehomogenoj sredini P2 PI


30

l. Uvod

~ t(B'

I~

.~

fl-+ -+ t -+ 't++t+

~<f2

--........ AB _/-

A: S' "-l._./

.....J..._ _

Slika 1.2.21. Dijagrami elektricnog kartiranja razlicitib geoloskih profila

Metoda elektricnog sondiranja je jedna od najcesce primjenjivanih metoda elektricnog istrazivanja. Tom metodom proucava se promjena elektricne otpornosti po dubini i crta se geolektricni profil. Od geoloskog profila razlikuje se po tome sto se izdvajaju slojevi istih iii slicnih elektricnih otpornosti. Granice izmedu tih slojeva ne moraju se poklapati sa stratigrafskim iii litoloskirn.

Metoda elektricnog sondiranja se sastoji u slijedecernu: ne rnijenja se polozaj centra elektrodnog sustava, tj. poloza] prijemnih elektroda MiN, ali se povecava rastojanje elektroda A i B, te se time povecava i dubina prodiranja struje u zemlju pa na elektricnu otpornost utjecu i stijene koje se nalaze na vecim dubinama.

-

-

B

(a)

A

M N

Postoji vise rasporeda elektrodnog sustava, ali se istice sarno simetricni i troelektrodni raspored. Tip elektricnog sondiranja bira se u zavisnosti od topografskih uvjeta.

U sirnetricnorn rasporedu udaljenost prijemnih elektroda MiN (1+1) ostaje nepromijenjena, a udaljenost napajajucih elektroda AB12 jednako se mijenja.

Simetricni raspored elektroda (b)

roB =tAo ~ I ~

~ AB/2 JWl

Troe1ektrodni raspored

Primjena ove metode veoma je siroka i raznovrsna u mnogim oblastima ge oloske problematike, a posebno u cilju rjesavanja inzenjerskogeoloskih hidrogeoloskih problema, kao sto su:

1. odredivanje podzemnih bazena i kanala (zapunjenih kvartarnim iii tercijarnim vodonosnim sedirnentima),

2. odredivanje podzemnih strukturnih barijera koje utje cu na podzemne tokove i raspodjelu vode,

3. odredivanje rasjeda i rasjednih zona,

4. odredivanje granice izmedu slatke i slane vode u priobalnim morskim podruciima,

5. odredivanje dubine "bedrocka" (osnovne stijene) na mjestima izgradnje brana itd.


2. Istraini radovi

31

6. ocjenjivanje osobina i karakteristika stijena duz trase projektiranih hidrotehnickih tunela,

7. pronalazenje mjesta s pogodnim gradevinskim materijalom u sto blizoj okolini objekta (nasute brane),

8. ispitivanje stabilnosti obala, ponasanja i vododrzivosti akumulacijskih bazena, kontrola hidroenergetskih objekata,

9. odredivanje dubine okrsenosti stijena i pravca okrsenosti.

Slika 1.2.22. Dijagram elektricnog sondiranja

Slika 1.2.23. Nekoliko karakteristicnih geoloskih pro fila s odgovrajucim dijagramima elektricnog sondiranja

Karotaz busotlna

U prethoddnim izlaganjima opisane su met ode geofizickih israzivanja kod kojih se koriste podaci mjerenja s povrsine trerena (tzv. povrsinska prospekcija) Medutim siroku primjenu imaju i metode mjerenja ispod povrsine terena u istraznirn busotinama. Taj nacin mjerenja poznat je kao karotai busotina.

Ovom metodom geofizickog istrazivanja mogu se odrediti: dubina i prostiranje vodonosnog sloja, njegov kontinuitet, poroznost, vodopropustljivost, stupanj zasicenosti, struktura, kemijske karakteristike vode, dimenzije prirodnih otvora uzduz busotine, itd. Postupci koji se primjenjuju:

elektricna otpornost stijena,

vlastiti elektricni potencijal,

prirodni intenzitet gama zracenja, inducirana radioaktivnost (neutron i gama), temperaturni gradijent,

elektricna provodljivost vode u busotini, sonicni impulsi.


32

I. Uvod

Metoda naelektriziranog tijela Ovom metodom proucava se umjetno elektricno polje uvjetovano tijelom dobre provodljivosti koje istrazujerno (vodeni tok), a u koji je uvedena elektricna struja - jedna elektroda u tijelo, a druga u "be skonac nost". Ova metoda se s uspjehom primjenjuje za odredivanje pravca i brzine kretanja podzemnog toka vode i to sarno na osnovu jedne istrazne busotine.

9 2 4 6 8 10m

p (Ohm) 1000

100

"'\:
"~
" r-,
",
r-,
" 10

0,1

0.001 0.01 0,1

10

Slika 1.2.24. Ovisnost elektricnog otpora vode od sadriaja NaCI

Slika 1.2.25. Odredivanja pravca i brzine kretanja podzemne vode primjenom metode naelektriziranog tijela (koncentrirani rastvor kuhinjske soli - NaCI)

Krivulja Krivulja Krivulja

potencijala do uvodenja elektrolita

potencijala nakon 1 h i 20 minuta nakon uvodenja elektrolita potencijala nakon 3h i 10 minuta nakon uvodenja elektrolita

II, III Poloza] tezista odgovarajucih krivulja potencijala

---- Radijusi na kojirna je registrirana promjena potencijala

o M Mjesto uzemljenja potencijalne elektrode M

A, B Strujne elektrode


2. I strain; radovi

33

Seizmidke metode istrazivanja

U mnogim oblasima ove metode su postale neophodne i nezamjenjive. Nekad se koriste kao osnovne i samostalne, ali u vecini slucajeva su u integraciji s geotehnickim metodama istrazivanja.

Seizrnicka istrazivanja ternelje se na postojanju korelacijske ovisnosti izmedu prostiranja elasticnih valova u pojedinim sredinama s litostratigrafskim svojstvima te sredine. Ova ovisnost je narocito izrazena kod sedimentnih stijena koje se odlikuju slojevitoscu.

Kao osnova seirnickih metoda istrazivanja sluzr teorija elasticnosti, jer vee ina realnih geoloskih tijela slijedi s dovoljnom tocnoscu, pri djelovanju naprezanja koja ne prelaze granicu elasticnosti, Hookov zakon: ako se postupno povecava opterecenje, onda naprezanja i deformacije rastu proporcionalno opterecenju.

Za ispitivanje se koriste elasticni valovi koji su rezultat udara iii eksplozije (stacionarni se izrnicki izvori). Kao rezultat transformirane energije udara iii eksplozije, u geolosko] sredini javljaju se dva vida zapreminskih elastic nih val ova: longitudinalni - L i tranzverzalni - T. Kod longitudinalnog vala cestice su izlozerie naponu tlaka i vlaka u pravcu rasprostiranja vala, a kod tanzverzalnoga cestice su izlozene osciliranju u pravcu okomitom na pravac rasprostiranja vala. Valovi L i T prelaze iste putanje, ali oni se registriraju u razlicitim trenucima, jer je brzina longitudinalnog vala L (iii primarnog - P vala) veca od brzine tranzverzalnog T (iii sekundarnog - S vala). Amplitude L valova su u pravilu manje od amplituda T valova. Kad longitudinalni val udari u granicu elasticnog diskontinuiteta on se rastavlja na:

1. Odbijeni (reflektirani): longitudinalni i tranzverzalni,

2. Prelomljeni (refraktirani). longitudinalni tranzverzalni

I

~

Slika 1.2.26. Upadni longitudinalni - L val (po J.J.Jakosky)

+x

• x


34

SMJER SIRENJA VALA

L Ullod

~ '7L ._ . "'/'~ ~-~I
h
"/
H ijl ,
'-j III If ~ !/ IIjllJ ". IIIIIJ

p

Smjer sirpnja vata -

- , - ~

..... - ..

_o_

5

t r

f!rt\. InrTf~ ~flrn~

. ~tUJI) ~l !*~}AmPlihLda

a b

Udaljenost od a do b - duiina vat. Vrijeme trajarja od a do b - period val.

Slika 1.2.27. Smjer sirenja PiS valova i poremecaj cestica


2. Istraini radovi

35

Na tim principima temelje se osnovne

1. Refleksivne seizrnicke metode,

2. Refrakcione seizmicke rnetode.

metode seizmickog ispitivanja

~------Xk----

to:

E - mjesto predaje energetskog impulsa, Gk - geofon

Slika 1.2.28. Seizmicki zraci u slucaju dva horizontala elasticna sloja

E-Gk direktni seizmicki val, E-B-Gk reflektiran val, E-A-C-Gk refraktiran val

Seizrnicki valovi u slucaju dva horizontalna elasticna sloja s vecirn brojern geofona uzduz profila koji se istrazuje.

0.7 ~---,r------r----r---.-----,------,

Slika 1.2.29. Hodohrone elasticnih valova u slucaju dva horizontalna sloja


36

L Uvod

Napomena! Geofoni su instrumenti koji transforrniraju valovno kretanje u elektricne impulse, koje prenose do seizmicke aparature gdje se pojacavaju i snimaju na fotopapir.

Refleksivna metoda istraiivanja

Primjena ove metode ima niz prednosti, ali se malo koristiti u gradevinarstvu, gdje su dubine istrazivanja cesto is pod 30 m. Ova metoda ima veliku primjenu kod istraz ivanja naftnih polja, gdje je dubina istrazrvanja velika. Kod vecih dubina javljaju se takoder poteskoce kod interpretacije zbog efekta "multiple reflections" na kontaktu elasticnih slojeva.

U hidrotehnici refleksna metoda se uspjesno primjenjuje kod istrazivanja talozenja u akumulacijama i u istrazivanju podmorja. Opce n ito, kod istrazivanja ispod vodene povrsine.

Slika 1.2.30. Shematski dijagram primjene rejleksivne metode kod "offshore" istrazivanja podmorja

Refrakcijska seizmicka metoda

Mnogi se problemi inzenjerske geologije, geotehnike i hidrotehnickih objekata

mogu djelornicno iii potpuno rijesiti njenorn primjenom, kao na primjer:

odredivanje tektonskih porernecaja , rasjeda , okrsenih zona, litoloskih osobina, nekontrolirano istjecanje vode iz akumulacija, itd.;

otkrivanje vecih podzemni su pljina i pecina, odredivanje dubina osnovne stijene, otkrivanje starih rijecnih korita, starih jezerskih dolina, itd.;

izbor dubine fundiranja na osnovu dinarnickih elasticnih karakteristika stijene "in situ" i kontrola tih karakteristika tijekom izgradnje i eksploatacije;

ispit ivanje i kontrola dinarnickih elasticnih karakteristika betona u gradevini.

Odredivanje dinarnick ih elasticnih karakteristika stijene jedan je od najvise primjenjivanih postupaka u izgradnji hidrotehnickih objekata, narocito brana tunela.

Za ispravno projektiranje i kontrolu ponasa nja narocito betonskih brana i tunela neophodno je poznavati realne uvjete fundiranja i medusobno djelovanje kompleksa hidrotehnicka gradevina - brdo. Za utvrdivanje tih osobina postoje dvije metode: dinamicka i staticka. Svaka od njih dijeli se na ispitivanja "in situ" i u laboratoriju.


2. [strain; radovi

37

Dinarn icka laboratorijska metoda ispitivanja e last icnih osobina stijena (ultrazvucna metoda) izvodi se na uzorcima stijene.Rezultati tih ispitivanja nemaju neku siru prakticnu primjenu, osim za usporedenje i ocjenu degradacije stijene:

Edyn (in situ) : Edyn (na uzorku).

Treba napomenuti da u suvremenim istrazivanjima nalazi primjenu i metoda "Sonic integrity test". Princip ispitivanja takoder se osniva na sirenju elasticnog vala (koji se izaziva impulsom - instrumentiranim cekicem), koji se djelornicno iii potpuno reflektira u sirokom frekvencijskorn spektru kada nailazi na bilo koju fiz icku prepreku, Metoda uvjetuje koristenje racunara posljedne konfiguracije. Za sada vecu primjenu ova sonicka istrazivanja nalaze u kontroli betonskih hidrotehnickih gradevina, kao sto su betonske obloge derivacijskih tunela pod tlakom (debljina izvedene obloge, defekati i prekidi u oblozi, nehomogenost i degradacija, kontakt stijena - betonska obloga, modul elasticnosti).

Terenske metode ispitivanja elasticnih karakteristika stijena na osnovi sirenja elasticnih seizrnickih valova pruzaju pouzdane podatke za prakticnu primjenu. Osnovne prednosti dinarnickth se izrnickih impul sruh metoda na laz e se u mogucnosti da se obuhvati veliki volumen stijenske mase i dobiju prosjecne vrijednosti modula elasticno sti stijenskog mas iva (Edyn) i druge elasticne karakteristike uzduz odabrananih pravaca i profila.

Xz
--
., X,
E
::::l ' v2
w
~
w
.....
ir lIS' 1200 mzs > Va
>
UOALJENOST 00 TaCKE UOARA
30 60 90 120 150 IBO 210 240 Slika 1.2.31. Shema direktnog i refraktiranih seizmickih valova za slucaj s tri horizontalna sloja, hodohrona brzina i geoloski profil


38

L Uvod

Prvi valovi koji nailaze na geofone blizu tocke izvora energije (eksplozija iii udar) su direktni. Oni stizu brze od refraktiranih koji putuju po duzim putanjarna, ali na odredenoj tocki refraktirani ce stici brze zbog vece brzine.

.D4O .03 .03 .02 .02 .Q1 .010 .00

a)

5
~ 11 ;...!. ~
0 ~ i--'
' ~
5 Xkl-- f---.!1 ~ ~
5 5
5 lb:o'P'"
t.,...- I-"'"
1,V

0 40 50 60 70 80 90 , w ::E w ..,

ii: >

MOM. EKSPL.

<..J10 20 30 :J

>5 g; R A S T 0 JAN J E (m)

0:.::

l_ ~~~w~ __

b)

~ 1 _! l ~7UC I JI
2 r ] Ols~c.
3 MOM. EKSP . Ii r:
r /l ' I I
8; 5sec.
91 n ~II
sec.
t) I I
1! ~:1.
Ii 2f I I
see. ~
I II c)

2 3

, I

..

10 11

I I ~ I

I

Slika 1.2.32. Dvoslojni elasticni horizontalni profil kod istraiivanja refrakcijskom seizmickom metodom: a) hodohrona brzina, b) seizmogram, c) geoloski profil s putanjama elasticnib valova


2. [straini radovi

39

Pornocu hodohrone lako se racunaju brzine prostiranja longitudinalnth valova u raznim elasticnim sredinama:

T I - vremenski interval: trenutak eksplozije - kriticna tocka, T2 - vremenski interval: kriticna rocka - posljedni geofon,

Xk i Xl - razmaci koji odgovaraju vrernenskim intervalima TI i T2 .

Na osnovi tako odredenih brzina i pozna tog kriticnog rastojanja Xk Cudaljenost geofona u kojem direktan i refrakcijski val nailaze u isti trenutak) jednostavno se odreduje dubina do druge e lasti cne sredine - H, za sluca] da je granicna elasticna ravnina paralelna s povrsinom t erena.

Za slucaj prikazan na prethodnoj slici dubina H=10.4 m.

Ukoliko se zeli utvrditi da Ii je u pitanju horizontalnt iii kosi sluca] potrebno je posta viti reverzne profile istrazivanja i interpretacija je nesto slozemja.

Primjenom refrakcijske seizmicke metode mogu se odrediti 2- 3 elasticne granice, odnosno izdvojiti i do 4 sredine razlicitfh elasticnih osobina (vidi sl. 1.2.34. _ brana Grancarevo).

Pogodnim razmjestajem statickih ispitivanja "in situ" mogu se utvrditi korelacijski odnosi, tako da se dobije jasna slika elasticnih i deformacijskih karakteristika cijelog kompleksa.

Brzine elasticnih valova VL i VT zavise od modula Younga - modula elasticnosti, Poissonova koeficijenta i gustoce materijala. Te vrijednosti krecu se u sirokim granicama, kako za pojedine vrste tla i stijena, tako isto unutar jedne te iste vrste tla i stijena. Razlog ovome nalazt se u cinjenict da sastav, poroznost, ispucalost i sadrza] vode znatno utjecu na brzine elasticnih valova.

Na osnovi brzine longitudinalnih - poduznih VL i tranzverzalnih - poprecnih VT valova mogu se proracunau slijedece karakteristike:


40

L Uvod

Tablica 1.2.3. VL i J1dyn za razlicite geoloske formacije i stijene

Ge oloska formacija - stijena VL (km/s) Ildyn
Povrsinski rastresiti materijal 0.20 - 0.60 0.23 - 0.33
Sljunak, drobina, pijesak (suh) 0.12 - 0.98 0.10 - 0.24
Sljunak i pijesak (mokri) 1.50 - 1.60 0.44 - 0.49
Les 0.38 - 0.40 0.44
Voda 1.43 - 1.68 -
Morska voda 1.46 - 1.53 -
Pjescenjaci 2.60 - 5.30 0.19 - 0.23
Laporci 2.00 - 3.50 0.24
Vapnenci kompaktni, jedri 5.20 - 7.00 0.26 - 0.32
Vapnenci jako osteceni 1.60 - 3.00 0.30 - 0.49
Dolomiti 5.90 - 6.40 0.26 - 0.30
Skriljci 2.80 - 4.20 0.23
Anhidit 5.00 - 5.60 0.30
Serpentin 4.70 0.33 o < Ildyn < 0.5

2 1+ Ildyn

K = pVL ( ) . modul obujmene deformacije (Lame)

3 1-lldyn

Edyn

2 T

G = PVT = ( ) modul smicanja (Lame)

2 1 + Ildyn

p = gustoca (kg/m')

VL = brzina Iongitudinalnog vala (rn/s) VT = brzina tranzverzalnog vala (rn/s)

Za modul obujmene deformacije u Iiteraturi mogu se naci nazivi: modul kompresibiliteta, sfericni modul, "bulk" modul, modul "obemnoga szatija",

Il > 0.5 ne rnoze biti jer bi to znacilo da materijali kod vlacnog naprezanja smanjuju obujam.

Il = 0.5 odgovara materijalima postojanog obujma koji pri deformaciji mijenjaju svoj oblik, ali ne i obujam (voda).

Za sluca] da je Ildyn::; 0.25 moze se usvojiti da je k=l:

Edyn -pV2·1

L - L


2. Istrein! radovi

41

Na osnovi iskustva na italijanskim Tablica 1.2.4. Klasifikacija ing. Semenze

branama inzenjer Semenza je 1955. godine predlozio decimalnu klasifikaciju stijena. Vrijednosti dinarnickog modula elasticnosti (na osnovi poduznog seizrnicnog vala) i klasifikacija stijene, za temeljenje visokih brana u vapnencima i dolomitima, prikazane su tabelarno.

Na osnovi gornje iskustvene klasifikacie odredena je dubina fundiranja za lucnu branu Grancarevo 0958.) Ovaj postupak nasao je siroku primjenu u praksi fundiranja visokih brana (vidi prilozene slike za branu Grancarevo).

japanski profesor Onodera predlozio je klasifikaciju stijena usporedenjem brzina prostiranja elasticnog vala - vL u stijenskom masivu ina uzorku (ultrasonic metoda) - vU' Tablica 1.2.5. Klasifikacija prof Onodere

Edyn 104 MN/m2 stijena
< 2.5 los a
2.6 - 5.0 dobra
5.1 - 7.5 vrlo dobra
7.6 -10.0 odlicna Stupanj Kvalitet VL/vu Edyn/Edyn
L u
gradacije stijenskog rnasiva
A odlican 0.90 - 1.00 0.75 - 1.00
B vrlo dobar 0.75 - 0.90 0.50 - 0.75
C zadovoljavajuci 0.65 - 0.75 0.35 - 0.50
D defektan 0.50 - 0.65 0.20 - 0.35
E los < 0.50 < 0.20 Deer je 1968. godine predlozio ocjenu kvaliteta stijenskog mas iva na osnovi ovisnosti RQD pokazatelja (rock quality designation), indeksa pukotina, odnosa VL/vu i faktora mase.

Tablica 1.2.6. Klasifikacija Deera

Kvaliteta RQD VL/vu Indeks Faktor mase
stijenskog mas iva pukotina
jako los < 25 < 0.2 > 15 -
los 25 - 50 0.2 - 0.4 15 - 8 < 0.2
prihvatljiv 50 - 75 0.4 - 0.6 8 - 5 0.2 - 0.5
dobar 75 - 90 0.6 - 0.8 5 - 1 0.5 - 0.8
izvanredan 90 - 100 0.8 - 1.0 < 1 0.8 - 1.0 Ova klasifikacija vecu primjenu ima kod projektiranja i izgradnje hidrotehnickih tunela.

Kineski znanstvenoistrazivacki institut Yangtze u Wuhanu, na osnovi istrazivanja za projekt The Three Gorges na rijeci Yangtze, na pregradnom profilu Sandouping, za temeljenje velikih brana predlozio je slijedecu klasifikaciju:

P. Stojie - Hidrotehnicke gradevine

42

I. Uvod

Tablica 1.2.7. Klasifikacija znanstvenoistraiivackog instituta u Wuhanu

Karakteristike Klasa Rc n d RQD Ky
stijenske rnase
Integralna i rnasivna I 110-85 1-3 > 50 > 83 0.82
struktura
Povrsinski slabo ostecena, II 85-75 3 50-30 83 0.75
sub-rnasivna struktura
Povrsinski slabo ostecena, III 75-40 3-4 30-20 75 0.69
mozaicna struktura
Povrsinska zona slabo IV 40-20 > 3 > 20 29 0.50
ostecena, klasticna struktura
Jako i potpuno V < 20 - - < 20 < 0.50
ostecene zone Rc - jednoaksijalna cvrstoca vlaznog uzorka MN/m2, n - broj pukotina u seriji,

d - prosiecan razrnak pukotina (ern),

x, = [V pm/V prl2

V pm" brzina poduznog vala u stijenskoj masi (km/s), Vpr - brzina poduznog vala na uzorku stijene (krn/s).

Kor iste nje prethodnih ernpirickih pokazatelja uvjetuje interdisciplinarnu suradnju, temeljito poznavanje problema fundiranja hidrotehnickih gradevina i visokih brana, zakonitost prijenosa sila s brane na temeljnu plohu i brdski rnasiv.

Refrakcijska seizrnicka metoda ima siroku primjenu, ali treba skrenuti paznju da 'ima i nedostataka u njenoj prirnjeni. U slucaju kada nize lezeci elasticni sloj irna losije elasticne karakteristike od sloja iznad njega, primjenom te metode ispitivanja s povrsine terena takav sloj nece biti otkriven.

1. 1zvor energije

2. Okidac

3. Registracija

P-valovi

instrument

-!'==~===:J

d

-

...

s ~~ .... -------- ----- ------;_ 1!

'. ................. .> / Q)

...... /; I "C

,.......... -> I

\ .................,/ I

r-~==~~~~~==~~~

Slika 1.2.33. "Cross hole" metode istraiivanja

P. Stojic - Hidrotehnicke grade vine

2. Istraini radovi

43

Zbog toga je potrebno primijeniti seizmicki karotai buiotina primjenom "cross hole" iii "down hole" seizrnicke metode ispitivanja.

"Cross hole" seizrnicka metoda ispitivanja elasticnih osobina stijene izmedu dvije istrazne busotine pogodan je i za polarni rapored geofona u odnosu na izvor pobude seizrnickog vala. "Down hole" seimickorn metodom ispituju se promjene brzine selzmickog vala uzduz pravca kojije zadan istraznom busotinorn.

Dinarnicke vrijednosti modula elasticnosti Edyn kao sto je istaknuto, mogu se dobiti relativno brzo primjenom dinarnickih metoda istrazivanja. Na osnovi tih istrazivanja mogu se ustanoviti dinarnicke karakteristike elasticnosti na velikim prostranstvima i za stjenovite mase velikog obujma. Pogodnim izborom uzducnih i poprecnih profila za ispitivanja s povrsine terena, i odgovarajucirn rasporedom istraznih busotina za ispitivanja "cross hole" i "down hole" seizrnickom metodom, moze se utvrditi i anizotropija elasticnosti u pojedinim podrucjima koja se istrazuju,

Stika 1.2.34. Pregradni profil Grancarevo, 1960.

Vrijednosti modula elasticnosti Edyn i klasifikacija stijenskog masiva

Koristenjern maternaticke statist ike utvrdena je korelacijska veza izrnedu dinarnickih vrijednosti rnodula elasticnosti u vertikalnom pravcu Edyn i paralelno s temeljnom plohorn E~yn'

Nairne, nakon iskopa ternelja za branu Grancarevo izvrsena su ispitivanja dinarnickih vrijednosti modula elasticnosti paralelno s temeljnom plohom E~yn (slojevi vapnenca blago nagnuti od lijeve prema desnoj obali), Ispitivanja su ponovljena nakon izvrsenoga konsolidacijskog injektiranja. Rezultati tih istrazivanja prikazani su izolinijama elasticnosti na slijcdecoj slid.

Na osnovu prethodne stohasticke veze za anizotropiju bilo je mo guce maternaticki definirati elipsu elasticnosti za svaki karakteristicni poprecni profiJ temeljne plohe do dubine 30 m.


44

I. Uvod

I(ORELACIJSKA VElA 11"'EIIU [din U VERTll<AlNOM PRAVCU 1£4inl I U P'RAVCU "RuhNJA TEMElJNE PLOH[ (£:i"'

:>- '"'
-'
-s ,"
,000 ~'
'DO <:jf./
100 /./
100 '_/
!--$I .
60.
V if . .
'DO
»: / .
40.
300 A'
2DO /
10.

l' l! ~ 11 !l ~ !! § § § [Ii" ('It !ANIZOTROPIJAI

Edyn=O.973 E~yn-15.2 Cl02MN/m2)

• "arov! na d •• noJ abel' + ParOYl "a UJnoJ obeU

'" ., 0.725 . dobra koralaelj.

Paral.lna so prl,llanj,rn tlm.ljn. pl,M

Slika 1.2.35. Pregradni profil Grancarevo - anizotropija elasticnosti

RAZVIJENI PROFll

IZOllNIJE OINAMU~;I(IH VAIJ[DNOSTI MOOULA Eelin

l%ollnlJ8 Ed~ neacn iak.ops, • prlja

konaolidaciJakog Injektiranja ~

IzolinUe nakon konaolidaclj.kog

l"jektlrll"j8

Statitka i.piti.,an;ca sa tlatnim ';"tukam

Izolinlje nakon konaolidaciJakog Injektiranja prognozirane na eeeevu aloha.tictt. veee varijabll

Slika 1.2.36. Brana Grancarevo - izolinije elasticnosti

Medutim, z a projektiranje brane i kontrolu njenog po nasa nja u tijeku eksploatacije, kao i drugih hidrotehnickih objekata, potrebno je poznavati staticke vrijednosti modula elasticnosti - E i rnodula deforrnacija - D.

Veci broj istrazivaca predlozio je empirijske izraze za utvrdivanje veze dinarnickih - Edyn i statickih karakteristika elasticnosti - E. U nekim slucajevirna dar je i graficki prikaz tih veza.


2. I straini radovi

45

Ex10' (MN/m')

~ Temelji brane G ranl'arevo (lng. P. Stojic)

Opca korelacija za krecnjake (Prof. B. Kujundzic) Dovodni tunel- HE Dubrovnik (lng. P. Stojic)· Korelacija modula elastil'nosti (Ing. Masuda Hideo) •

250

.~ 200 • Dato radi ilustracije " /
<: ,,"@ ,-
-0 " (1)
"
:~ 150
"
-'"
>u
.= "
s 100
(/)
./
50 __ ///',W
---- --- - - Edynx10 CMN/m') o

100

300

400

500

600

200

Dinamicke vrijednosti

Slika 1.2.37. Empiricka korelacija E = f (Edy,)

Tomografija

U zadnjim godinarna kvaliteta obrade podataka koji su dobiveni seizrnickirn i sonicnirn postupcima istrazivanja znatno je poboljsana primjenom kompjutorizirane tomografiie, koja je najprije nasla primjenu u klinickoj medicinskoj dijagnostici.

TOMOGRAPH I C

CROSS-SECTION ~

TPl-'

HI"'J '"

TPl-'

weve ve j oci t i e s

FAUl T

Slika 1.2.38. HE Lesce, pregradni profil, lijevi bok, seizmicka ispitivanja, P _ primarni elasticni valovi (tomografski prikaz - MOHO, Zagreb)

P; Stojic - Hidrotehnicke gradevine

46

L Uvod

Kompjutorizirana tomografija cini vidljivim raspored primarnih elasticnih valova u odabranim ravninama unutar stijenskog masiva. Seizmicka tomografija ornogucila je da se izbjegnu neka ogranicenja koja su karakteristicna za tradicionalnu seizrnicku tehnologiju istrazivanja u stjenovitim masivima.

SLANO

Slika 1.2.39. Siano, izvor Palata, ispitivanja s elektricnim otporom (MOHO - Zagreb)


2. Istrazni radovi

47

2.4. STATICKA ISPITIV ANJA DEFORMACIJSKIH KARAKTERISTKA STIJENE I DRUGA ISPITIV ANJA "IN SITU" - (u prirodi)

2.4.1. Staticka ispitivanja deformacijskih karakteristika stijene "in situ" Dio ovih ispitivanja pripada znanstvenoj disciplini mehanike stijena; razvoj te discipline bio je u uskoj vezi s razvojem u podrucju hidrotehnickih gradevina nakon Drugoga svjetskog rata. U okviru ovog poglavlja bit ce istaknute sarno one met ode i karakteristike koje su od znacaja za hidrotehnicke objekte.

Hidraulicki tlacni jastuk

Autor tlacnog jastuka je Eugene Freyssinet i upotrijebljen je najprije kod prednaprezanja konstrukcija kao "Freyssinet jack". Prvi put, kod nas, upotrijebljen je 1951. god. na izgradnji HE Vinodol: od tada je upotrijebljen nekoliko stotina puta, gotovo na svim gradilistima hidroenergetskih objekta.

lspitivanja s tlacnirn jastukom su relativno jeftina pa zbog toga ispitivanja se mogu vrsiti u vise odabranih tocaka is tlakom do 100 bara. Medutim, ispitivanjima je obuhvacen mali obujam stijene i ispitivanja su jako ovisna 0 lokalnim karakteristikama stijene. To uvjetuje posebnu paznju kod izbora mjernog mjesta.

9'B

c

>

«

~ is

Slika 1.2.40. Hidraulicki tlacni jastuk

P. Stoji» - Hidrotehnicke gradevine

48

L Uvod

Na mjernom mjestu u stijeni se pazljivo iskopa specijalni prorez u koji se postavi limeni jastuk promjera 2 m, a meduprostor izmedu stijene i jastuka ispuni se betonom. Prorez u stijeni orijentira se prema tome pod kojim se kutem u odnosu na slojevitost iii ispucalost stijene zeli izazvati opterecenje. Treba napomenuti da se dijametar hidraulickog [astuka moze izabrati prema namjeni.

Mjerenje deformacija vrsi se pornocu deformetara koji se postave po obodu iii obujmenim principom. Nairne, specijalna vodokazna cijev, koja je prikljucena na tlacni jastuk ispunjen vodom, puni se vodom do nulte oznake. Pomocu rucne pumpe voda se iz vodokazne cijevi tlaci u limeni jastuk i na taj nacin se izaziva hidrostaticki pritisak u tlacnorn jastuku, koji se preko betonske ispune (oslonaca) prenosi na stijenu.

Stijena se pod djelovanjem hidrostatickog tlaka deformira, uslijed cega se povecava obujam jastuka. Povecanje obujma jastuka izaziva spustanje razine vode u vodokaznoj cijevi. Na osnovi razmjere na vodokaznoj cijevi zna se obujam tlacene vode, a na osnovi poznate povrsine poprecnog presjeka jastuka moze se izracunati prosjecna deformacija stijene kod primijenjenog tlaka.

Pored mjerenja deformacija na obujmenom principu, po pravilu mjere se i obodne deformacije pornocu deformetara koji su postavljeni po obodu tlacnog jastuka, kod primjenjenog tlaka proracuna se artimeticka sredina izrnjerenih deformacija. Ovim postupkom sracunate vrijednosti modula E i D su nesto vece od onih koje su -proracunate volumetrijskim mjerenjima deformacija.

Za proracun modula elasticnosti - E i modula deformacija - D koristi se Boussinesqovo rjesenje za elasticni poluprostor. Proracun se osniva na dijagramu deformacija, gdje je prikazan odnos tlaka - p (MPa) i deformacija !11 (rnrn) iii specificnih deformacija t = !11/1.

Proces mjerenja je jedostavan i ocigledan, te se lako moze graficki predstaviti, kao sto je prikazano na slikama.

p

a)

E

tp - trajna deformacija (plasticna),

... ~2.,!P~, .--.~ Ee2

te - povratna (elasticna) ;

tu-ukupna (tp+ te)

E

Ee3

Stika 1.2.41. Dijagrami e = f (p)

a) dijagram deformacija od kratkotrajnog opterecenja i rasterecenja

b) dijagram deformacija od opetovanih ciklusa kratkotrajnih opterecenja rasterecenja

P. 'Stojic - Hidrotehnicke gradevine

2. Istraint radovi

49

Kod istog tlaka opterecenja opcenito vrijedi odnos:

tpl > tp2 > tp3 tel < te2 < te3

U svakom konkretnom slucaju, ovisno 0 inzenjerskogeoloskirn karakteristikama i karakteristikama hidrotehnickog objekta, treba utvrditi program ispitivanja. Predodzbe stvorene na rezultatima neodgovarajucih programa ispitivanja mogu biti u osnovi pogresne. Programom ispitivanja treba propisati visinu tlaka za svaki ciklus opterecenja i rasterecenja, vrijeme trajanja svakog ciklusa, broj ciklusa

maksimalni tlak.

Ispitivanje rnoze biti izvedeno vecirn brojem kratkotrajnih opetovanih ciklusa, sto je uobicajeno u svjetskoj praksi, iii s manjim brojem ciklusa ali s dugotrajnim odrzavanjern pritisaka. Takva ispitivanja su prvi put provedena na brani Grancarevo 0960.). Primjeri jednoga i drugog nacina ispitivanja prikazani su na prilozenirn slikama.

lEGENDA

~ Vapnenac finozrni bankovit i kompaktan

~ Tanka slojevit erni kretnjak s glinovito ~ laporovitim vapnenctma

~,~ -I Masivni vapnenac

~ ·Veta pukotina smicanja

,._ ..... Prisustvo gUne u pukotini

~ Kaverna du1: pukotine smicanja

Slika 1.2.42. Brana Grancarevo, tlacni jastuk na desnoj obali - 363.5 m n.m.

i \

SCI r1
SIl r-1
4q r-;
.q r-r-t
2. n
'<1. n
."r\J u ___ ~de::.fo;__rm"",a;__cije si mm 2"

••

o 2 4 ,

• 10 12 U, " ,. 20 22 24 II; 21 ",,,

Stika 1.2.43. Kratkotrajni ciklusi opterecenja i rasterecenja

P. Stojic - Hidrotehnicke graaevi~

50

L Uvod

••

II. Fazo

/-- -

l'

/.

. f / .

I f i f

j

j

60

50

deformacije III mm 20

Slika 1.2.44. Dugotrajni ciklusi opterecenja i rasterecenja

to

Ispitivanja s kratkotrajnim ciklusima opterecenja i rasterecenja C8 ciklusa), u trajanju od 31 sata, izvedena su nakon iskopa temelja i prije konsolidacijskog injektiranja. Ispitivanja s dugotrajnim ciklusima opterecenja i rasterecenja C3 faze), u trajanju od 22.5 dana, izvedena su nakon konsolidacijskog injektiranja, u tom podrucju temelja, do dubine 15 m. Utjecaj eventualnog preopterecenja temelja brane, u oba slucaja, ispitan je s hidrostatickirn tlakom od 60 bara, koji je za cca 50% veci od proracunatih maksimalnih tlacnih naprezanja u temeljnoj plohi.

Rezultati su prikazani tabelarno:

Tablica 1.2.8. Kratkotrajni ciklusi opterecenja i rasterecenja

Tlak E-Modul D-Modul Dinamicke VL
(bara) elast icnosti deformacija vrijednosti (krn/s)
CMN/m2) CMN/m2) Edyn CMN/m2)
0.0 - - 25500 3.4
20.0 15200 12320 27800 3.5
40.0 17320 13400 33600 3.9
60.0 17700 14780 29000 3.7 P. Stojic - Hidrotehnicke gradevine

2. Istraini radovi

51

Tablica 1.2.9. Dugotrajni ciklusi opterecenja i rasterecenja

Faza Tlak E-Modul D-Modul Dinamicke VL
(bara) elasticnosti deformacija vrijednosti (krn/s)
CMN/m2) CMN/m2) EdvnCMN/m2)
- 0.0 - 43000 4.4
-
I 40.0 16750 12080 - -
II 40.0 17270 12010 - -
III 60.0 15710 12210 - - Usporedenjem rezultata statickih ispitivanja prije i poslije konsolidacije stjece se dojarn da nije bilo uspjeha s konsolidacijskim injektiranjem stjenovitog masiva. To nije tocno, jer rezultati dinarnickih ispitivanja daju suprotnu sliku.

Rezultati ispitivanja s dugotrajnim odrzavanjern opterecenja ukazuju da su se trajne deformacije vecim dijelom odigrale C80%) u prvoj fazi ispitivanja koja je trajala 16.5 dana. Druga faza ispitivanja, koja je trajala 3 dana, odigrala se potpuno u elasticnom podrucju. Treca faza ispitivanja, s opterecenjern koje je bilo vece za 50%, dala je sarno 20% od ukupnih trajnih deformacija

Prva faza ispitivanja u trajanju od 16.5 dana odgovara izgradnji brane i prvom punjenju akumulacije do ogranicene razine vode u akumulaciji, druga faza eksploataciji akumulacije, a treca faza eventualnom preopterecenju temelja.

Na osnovi takvih ispitivan]a odreden je program opterecenja brane Grancarevo u tri ciklusa opterecenja i rasterecenja s postupnim dostizanjem normalne kote uspora - 400 m n.m. Ispitivanja su pokazala da je najkriticniji prvi ciklus opterecenja i rasterecenja brane. Zato je razina vode u prvom ciklusu opterecenja usvojena nize od normalne kote uspora. Postupak kontroliranoga i postupnog punjenja akumulacuje nasao je potvrdu u svjetskoj praksi izgradnje brana CleOLD, Istanbul, 1976.).

lako je program ispitivanja s dugotrajnim odrzavanjem pritisaka, odnosno opterecenja stijene u ovom slucaju idealiziran, jer se sile koje se prenose na tlo, masa stijene koja sudjeluje u preuzimanju realnog opterecenja i vrijeme porasta i trajanja opterecenja, ne mogu iz prakticnih razloga u potrebnim granicama realizirati, on ipak ukazuje na neke elemente od znaca]a za projekte i kontrolu ponasanja brana. Ta ispitivanja pokazuju da uobicajeni program ispitivanja s opetovanim ciklusima kratkotrajnog opterecenja i rasterece nja, u slucajevirna ispucalih vapnenaca, ne daje dovoljno pouzdane i realne podatke za proracun,

Profesor B. Kujundzic, na osnovi velikog broja dinarnickih i statickih ispitivanja, predlozio je empirijski izaraz za proracun statickih vrijednosti modula E, kada su poznate dinarnicke vrijednosti Edyn:

Edyn E=---'---

E 5.3-~ 20000


52

1. Uvod

Za odredivanje modula deformacija - D, kada je poznata staticka vrijednost modula elast icnost i - E, predlozio je empirijski odnos (slika 1.2.45).

D = 9.25 . 10-2. E1.l89

~O~-'r--r--'--r--'--'--'--~--'

I V

ISO -J-t--.j-+--I--+--If--+---,f--t'-Ti

: / /

.. 0 I +--I--f--+-I-I~ /L--+V-7'P--cl

... I -+ __ +---+--+---,I'i.I"..o........+-A--+--i .. 0 _,i '--1--+--1-.,1/"--+.' :-:'7!0q./_+--+--l

~ V yOi

,.0 +t---t---+--,i'---n~f--t-, f---+--t--l

I V""'.

UBI t-

. I {b ..... ;:.·

•• i-;/..::!.~'

~~'

Kada su poznate staticke i dinamicke vrijednosti modula elasticnosti takoder je predlozio i empirijski izraz za ocjenu ispucalosti stijenske mase i nazvao ga koeficijentorn ispucalosti - K:

_ .. +--+--+--l

E K=l---

Edyn

Slika 1.2.45. Veza izmedu E i D

Tablica 1.2.10. Koeficijent ispucalosti i kvalitet stijene

K Kvalitet stijene
> 0.25 izvrstan
0.25 - 0.50 dobar
0.50 - 0.65 zadovoljavajuci
0.65 - 0.72 . zadovoljavajuci do los
0.72 - 0.80 los
> 0.80 jako los Prethodni korelacijski odnosi mogu posluziti za fazu idejnog projekta. Medutim za izvedbeni projekt ti se odnosi moraju istrazivanjima utvrditi.

Nairne, na osnovi opseznih istrazivanja za branu Grancarevo utvrdeno je da se povecanjern brzine poduznoga seizmicog vala - V L i odgovarajuceg dinarnickog modula elasticnosti - Edyn osjetno smanjuje odnos izmedu dinarnickih - Edyn i statickih vrijednosti - E (tablica 1.2.11).

Staticka i dinamicka ispitivanja u temeljima brane i na pregradnom profilu Grancarevo izvedena su u slojevitom vapnencu (40 - 60 em), s blagim nagibom prema desnoj obali, ito:

staticka, 4 tlacna jastuka, 2 na lijevoj i 2 na desnoj obali, i probna kornora na lijevoj obali cca 50 m ispod ternelja;

dinarnicka, refrakcijska seizmicka s povrsine terena, uzduz temeljne plohe i oko tlacnih jastuka;

"cross' hole" i "down hole" u 6 istraznih busotina u profilu brane i u 4 busotine nizvodno oko 100 m od pregradnog profila.


2. Istraini radovi

Tablica 1.2.11. Edyno Do Edy,/D

Na osnovi re zu ltata tih istraz iva nja predlozeria je prethodno prikazana empirijska krivulja korelacijskih odnosa statick ih i dinamickih vrijednosti modula elasticnosti za pregradni profil i temelje brane Grancarevo.

Ispitivanje statickih vrijednosti deformacija stjenovitih masiva pornocu tlacnog jastuka treba smatrati ispitivanjem deformacija u jednoj tocki prostora. Zbog toga je nuzno da se ta ispitivanja izvode zajedno geofizickirn ispitivanjima koja pokrivaju taj prostor.

53

Edyn D Edy/D
(MN/m2) (MN/m2)
10000 1000 10.00
15000 2000 7.50
20000 3500 5.70
25000 5000 5,00
30000 7000 4.28
35000 9500 3,68
40000 12500 3.20
45000 15500 2.90
50000 19000 2.63 U stjenovitim masivima, koji se karakteriziraju slojevitoscu, od narocitog znacaja je utvrditi anizotropiju elasticnosti, odnosno deformabilnosti. Odgovarajucirn rasporedom tlacnih jastuka i kombinacijom statickih i dinamickih ispitivanja moguce je utvrditi anizotropiju elastlcnosti, odnosno deformabilnosti putem izmjerenih deformacija.

U ravnini kada su deformacije Ex=Ey (u pravokutnim koordinatama) anizotropija deformacija prikazuje se krugom s radijusom 1; u slojevitim i ispucalim stjenovitim to je vrlo rijetko.

Kada su deformacije Ex*Ey, tada se prikazuiu

elipsom koja je definirana izrazom:

x2 y2 -+-=1

£i £~

Kada su poznate vrijednosti deformacija, koristenjem maternatickih obrazaca mogu se proracunati vrijednosti modula elasticnosti - E i modula deformacija - D. U ravnini te se vrijednosti graficki prikazuju krugom: Ex=Ey, n, =Dy iii elipsom: Ex*Ey, Dx*Dy; u prostoru geometrijskim tijelom: kuglom Ex=Ey=Ez' Dx =Dy =Dz iii elipsoidom ako je Ex*Ey*Ez, Dx*Dy*Dz' iii nekim drugirn geometrijskim tijelom.

Suvremena eksperimentalna istrazivanja mehanickih karakteristika stijenskih masa, za temeljenje hidrotehnickih gradevina na povrsini, usmjerena su u utvrdivanju anizotropije clasticnosti i a nizotropije cvrstoce. Istraz iva njima u Portugalu, za hidroelektranu Funcho, u pjescenjaku i skriljcima, dobiveni su prikazani elipsoidi anizotropije.

x

I

Slika 1.2.46. Elipse elasticnosti


54

1. Uvod

Pjescenjak

a

b

Slika 1.2.44. Elipsoidi anizotropije - pjescenjak

a) elipsiod anizotropije elasticnosti 102 (MNlm2)

b) elipsoid anizotropije cvrstoce 10-1 (MNlm2)

Skriljci

:z

25+ 25

!lAtx

Slika 1.2.48. Okruglo bikonveksno tijelo (disk) anizotropije elasticnosti (102 MNlm2)

U literaturi se susrecu razni koeficijenti anizotropije, kao na primjer: koeficijent anizotropije povrsine, koeficijent anizotropije stjenovite rnase, koeficijent opce anizotropije itd.


2. Istraini radovi

55

Vodna komora

Metoda vodne komore je najstarija metoda istrazivanja deformabilnosti stijenskih masa "in situ". Prvi put je primijenjena u SVicarskoj 1925. godine, kod istraznih radova za dovodni tune! HE Amsteg. Kod nas prvi put je primjenjena kod ispitivanja stijenske mase u dovodnom tunelu HE Vinodol 1951. (prof. B. Kuiundzic).

Za ispitivanja vodnom komorom koriste se tuneli kruznoga poprecnog presjeka i malog dijarnetra, obicno 2 - 3 m, i duzine do 5 m. Ispitivanja se vrse na stijeni bez oblaganja iii s betonskom oblogom. Mjerenje deformacija stijene po obodu iskopa iii betonske obloge, u radijalnirn profilima, vrsi se pornocu specijalnih clektricnih instrumenata s daljinskim prijenosom izmjerenih vrijednosti deformacija.

Metoda vodne komore primjenjuje se, osim za ispitivanje deformabilnosti hidrotehnickih tune!a, i za okna pod tlakom.

Ispitivanja vodnom komorom manje su podlozna lokalnim utjecajima, ali hidrostaticki tlakovi koji se mogu primijeniti tijekom ispitivanja prakticno su niski i rijetko pre!aze 10 bara. Ispitivanje kod neoblozene vodne komore ujedno je pokazatelj vodopropusnosti stijene, jer se u tom slucaju preko specijalnih vodomjera mjere protjecaji i na osnovi poznatog obujma komore izracuna vodopropusnost.

PRESJEK A-~I

PRESJEK c-c

RASPOREDINSTRUMENATA U MJERNOM PROFILU

Slika 1.2.50. Probna komora

1. cijev za zrak, 2. manometar, 3. termometar, 4. cijevi za kablove, 5. vodokazna cijev, 6. cijev za dovod i odvod vode, 7. Thompsonov preljev, 8. nosaci za instrumenate, 9. elektroakusticni ili elektricni ekstenzometri, 10. izolacija


56

L Uvod

Deformacije po obodu u stijeni mogu biti razlicite, jer ovise 0 inzenjerskogeoloskim i geotehnickirn karakteristikama. Da bi se utvrdile realne vrijednosti deformacija u ovisnosti polozaja i pritiska po obodu, u svakom radijalnom mjernom profilu (obicno 2 mjerna profila) postavljaju se 4 instrumenta u 4 odabrana pravca, pod kutem od 45°.

Izmjerena radijalna deformacija - Ux (rnm) je ukupna promjena duzine dijametra probne komore na mjernom pravcu. Na osnovi izmjerenih radijalnih deformacija crtaju se linije obodnih deformacija, koje su ujedno pokazatelji anizotropije.

Anizotropija deformacija moze se prikazati odnosorn:

ul : u2 : u3 : u4
ili stupnjem anizotropije:
1: 2. ~. ~
Ul Ul Ul Slika 1.2.49. HE Jablanica, ispitivanja 1952. Polarni dijagram deformacija u ispucalim skriljcima

z

-a '/'10 MM

Slika 1.2.50 HE Gojak, ispitivanja 1956. Polarni dijagram deformacija u slojevitim kompaktnim vapnencima

(B, C - mjerni profili)

Suvremenim istrazivanjima nastoji se utvrditi raspored polja deformacija u dubini stijenskog masiva po perimetru probne komore. Za ta ispitivanja koriste se busotine u koje se postavljaju visestruki stijenski ekstenzometri. Rezultati takvih istrazivan]a prikazani su na prilozenoj slici. Ova ispitivanja daju potpuniji uvid u anizotropiju stijenskog masiva.


2. Istraini radovi

57

TLAK (bara) Y~~Hf--- 0.8 f.-j...~---l,6

!+I~---2,4

.~-\-lIIc----3,2 u.\-----4,O 1.\-------- 4.8

:--.-----5.2

0c..: ~q, fo-<l "' ...... <9v

~ .00

V-'/

~"'

Slika 1.2.51. Deformacije po obodu vodne komore, ISMES

Prethodni rezultati postignuti su istrazivanjima u vodnoj komori ISMES (Istituto Sperimentale Modelli e Strutture, Bergamo - Italija).

, It .. 11 .... -=-==-

A-A B·B

Slika 1.2.52. Vodna komora ISMES

Za proracun modula elasticnosti - E, na osnovi elasticn.e deformaci!e - ue, i modul deformacija - D, na osnovi ukupne deformacije - u, koriste se tzrazi Lamea.


58

L Uvod

Radijalna presa

Metoda radijalne prese pnmJenJuJe se kada se ne zeli iii ne moze primijeniti metoda vodne kornore. Ima vise postupaka koji se u praksi prirnjenjuju. Pritisak na stijenu se prenosi preko specijalne celicne ploce ili maloga tlacnog jastuka. Za stvaranje pritiska koristi se hidraulicka uljna presa, Izbor ovisi 0 prostoru za ispitivanje i deformacijama koje se moraju mjeriti da bi se odredile elasticne karakteristike. Deformacije se mjere u zadanom pravcu, koji se kod nekih postupaka rnoze mjenjati. Koristenjern busotina deformacije se, u ovisnosti zadanih pritisaka,

mogu mjeriti i po dubini, 1.17m

Stika 1.2.53. Radijalna presa s celicnom plocom

Radijalne prese s tlacnim jastucima

.---
a
E 80
.§
60
~ '0
~ 20
a 0
u,
w
Cl a a e
n.n.
~ ~ ~
.... '" ~
:.::
:5
I- o 25 50 75 100

DUBINA BUSoTINE (cijevi)

Slika 1.2.54. Radijalna presa (ISMES)

200 em


2. Istraini radovi

59

sondaznt dilatometar za stijenu

Dilatometar sluzi za ispitivanje deformacijskih karakteristika stijene u funkciji dubine. Za ispitivanje se koriste busotine od 75 mm do 300 mm., a dubine i do 200 m (busotine 300 mm). Prema podacima iz literature izvedene su i istrazne busotine 0 1000 mm (Kina), ali rnanjih dubina. U busotinu se spusta dilatometar izraden u obliku cilindra, koji se sukcesivno i na odabranim dubinama hldrostaticki opterecuje s tlakorn do 20 MPa, i mjere se radijalne deforrnacije. Postoji vise tip ova deforrnetara. Ovaj postupak mjerenja deformacijskih karakteristika stijene na laz i primjenu kod projektiranja vertikalnih tlacnih cjevovoda kod hidroenergetskih postrojenja. Kod nas je prvi put primijenjen kod izgradnje HE Dubrovnik u busotini 0 300 mm uzduz osi vertikalne tlacne cijevi (prof. Kujundzic).

Na osnovi izmjerenih deformacija - ue i u, vrijednosti modula elasticnosti - E i modula deformacija - D racunaju se koristenjem izraza Lamea,

Stika 1.2.55. Sondaini dilatometar za stijenu


60

1. Uvod

2.4.2. Kontrola deformacijskih karakteristika stijene u temeljima tijekom gradenja i eksploatacije

Ponasanje hidrotehnickih gradevina tijekom eksploatacije ovisi 0 interakciji stijena - gradevina - voda. Odnosno, ovisi 0 silama koje se prenose na temelje, u sirern znacenju te rijeci, i deformacijama stijene, na koje utjecu slijedeci Cinioci deformabilnosti:

1. razni defekti stijene,

2. petrografska struktura stijene,

3. geometrijske karakteristike stjenovite formacije (pravac pada

pruzanja),

4. stupanj alternacije i degradacije stijene,

5. elasticne, plasticne i reoloske osobine stijene,

6. stanje unutarnjih napona u stijeni,

7. pravac i magnituda djelujuCih sila na stijenu,

8. ciklusi opterecenja i rasterecenja stijene,

9. pukotine iii prsline izazvane upotrebom eksploziva kod iskopa, iii busenja u stijeni,

10. seizrnicki cinioci (potresi).

Prema tome, realno ponasanje hidrotehnicke gradevine u eksploataciji treba kontrolirati. Ova kontrola je postala uobicajena ne sarno kod brana i objekata temeljenih na povrsini, nego i kod podzemnih hidrotehnickih gradevina.

Primjera radi, prikazat cerno postupak i rezultate kontrole deformacijskih karakteristika lucne brane Grancarevo, dvojne zakrivljenosti, visine 123 m i duzine u kruni oko 450 m. Rjesenje koje je prikazano koristeno je kod nekih talijanskih brana i kod nas prvi put primijenjeno. U vecini slucajeva kontrola se vrs! u temeljima centralne konzole.

Nairne, u temelju centralne konzole (blok br. 17) ugradene su tri naponske kapsule (tenzometarske) - membranski mjernici napona tip a Galileo i dva slitometra (temeljne cijevi - "stpke"), usidrene na dubinama 10 i 20 rnetara ispod temeljne plohe. Slitometar br.1, duzine 10 m, nalazi se u podrucju konsolidiranog dijela temelja, a slitometar br.2, duzine 20 m, neposredno is pod konsolidiranog dijela temelja.

Na prvim instrumentima mjerila se promjena naponskog stanja, a na drugim slijeganje po komponenti Z, translatorno kretanje po komponentama X i Y i rotacija sidrisnih tocaka.

Proracun modula deformacija obavljen je na osnovi izmjerenih vertikalnih deformacija i napona u odabranim vremenskim periodima do pocetka punjenja akumulacije, kako bi se usporedile usvojene projektne vrijednosti i vrijednosti do punjenja akumulacije.

Na osnovi izmjerenih veliCina proracunate su vrijednosti modula deformacija - D, u ovisnosti srednjih vrijednosti naprezanja na temeljnoj plohi i faktora vrijeme.


I 1

2. Istreini radovi

61

PRESJE)( U SREDIN' BLOKA 12

PRESJEK U SREDINI BlOKA 17

PRESJEK U SREDINI BLOKA 22

visina ugradenog betons u branu

Dx10 (MN/m)
I'" '00
! I
s,. so
• lID
7 ""5 / s ... ., b ons ih 370
61111-- f\ 1/ I- I-- E.-' .1 od "'m )6.
l\. V -- - • . o~ m
'" 11.' Jill
f-- P' 1'-.. -+-- NA ME A: '01 ~ e~ju. ~m
,OIl ~ j. .,. • •• u )4.
JOI ID.S I~ ne
"'" " ~ ,..._ 2.
-F~ --, I;r- - I Shl Im,t bt. 2 ".
10 -
- - - -r-~ Slit m,I .... 1
own
V VI VI VI IX X • XI XI I I • IV V VI .. VI IX X XI "" , I " IV v
'''' .' - Slika 1.2.56. Brana Grancarevo, radijalni presjeci i krivulje D = f(a, t) Dijagrami ukazuju na utjecaj opterecenja i faktora vrijerne na prirast deformacija tijekom izgradnje brane, odnosno na opadanje vrijednosti modula deformacija - D s porastom opterecenja,


62

I. Uvod

Vee je istaknuto da su istrazivanja dinarnickih vrijednosti modula elasticnosti Edyn vrse na u vertikalnom pravcu C'down hole") i paralelno s Iinijom temelja C'cross hole"). Na osnovu tih istrazivanja utvrdena je stohasticka veza tih vrijednosti:

Edyn = 0.973 E~yn -15.2 002 MN 1m2)

Koriste njem toga izraza, a na osnovu empirijskih krivulja korelacije utvrdene su staticke vrijednosti modula elasticnosti - E i modula deformacija - D u podrucju centralne konzole.

Tablica 1.2.12. Moduli deformacija Dp i o,

Debljina Modul deformacija Modul deformacija
sloja stijene paralelno s temeljem okomito na temelj
(rn) Dp (MN/m2) n, (MN/m2)
10 11000 9500
20 13000 11200
30 15400 13000 Kao primjer daju se vrijednosti modula deformacija u temelju centralne konzole, koje su odredene (prognozirane) na opisani nacin.

Tablica 1.2.13. Prognozirani i stvarni moduli deformacija Dy

Debljina Prognozirani modul Stvarni modul
sloja stijene deformacija Dy deformacija n,
(rn) (MN/m2) (MN/m2)
10 9500 5700
20 11200 14400
srednja vrij. 10350 10050 Na osnovi tako dobivenih rezultata izraden je drugi geotehnicki model brane razrnjera 1:80 (u Zavodu za geotehniku Gradevinskog fakulteta u Sarajevu).

Kao sto se iz tablice vidi, postoji u prihvatljivim granicama podudarnost izmedu stvarnih i prognoziranih srednjih vrijednosti modula deformacija - Dy na temelju provedenih istraznih radova. Treba istaci da je utjecaj sloja stijene od 10 m na srednju vrijednost deformacija u temeljima iznenadujuce velik.

Slicnu pojavu uocili su i drugi istrazivaci u inozemstvu. Prvenstvo pripada talijanskim gradireljima, koji su takoder upozorili na opadanje vrijednosti modula elasticnosti u terneljima brana, tijekom koristenja akumulacija i opetovanih ciklusa opterecenja i rasterecenja: degradacija elasticnih karakteristika stijene registrirana je i na udaljenostirna od temelja brane. Objasnjenje toj pojavi nalazi se u


2. Istraini radovl

63

pretpostavci da je ona uvjetovana povecanorn poroznoscu stijene, uslijed prilagodavanja stijenskog mas iva novim uvjetima ravnoteze.

Dozvoljeno opterecenje stijene u temeljima ovisi, izmedu ostaloga, 0 velicini i toku deformacija, pod utjecajem vode i faktora vrijerne. Ne smije se zanemariti Cinjenica da se ovom vaznorn pitanju od kojeg zavisi sigurnost hidrotehnickih konstrukcija , narocito brana, u praksi projektiranja i gradenja, ne poklanja dovoljna pozornost. Ocjena dozvoljenog opterecenja stijene, u velikom broju slucajeva, oslanja se na iskustvo i analogiiu, jer su istrazivanja dugotrajna i skupa.

I,

2.4.3. Ekperimentalna Istrazivania stanja naprezanja "in situ"

Prirodna - primarna stanja naprezanja koja vladaju u "netaknutoj" stijenskoj masi mijenjaju se poslije iskopa i u zoni oko iskopa formiraju se sekundarna stanja naprezanja (a nakon opterecenja i tercijarna stanja naprezanja).

Kontrola stanja naprezanja narocito je znacajna oko podzemnih otvora, kao sto su dovodni i odvodni hidrotehnicki tuneli sa slobodnirn vodnim licern iii pod unutarnjim tlakom vode, podzemne strojarnice iii podzemne hidrotehnicke gradevine velikih dimenzija kao sto su podzernne akumulacije, rezervoari za vodu itd.

Istrazivanja stanja naprezanja mogu biti dinarnicka i staticka. Dinarnicke metode o kojima je bilo rijeci (sonicne i seizrnicke impulsne metode) mogu dati uvid u raspodjelu naprezanja u funkciji udaljenosti od iskopa, ali ne i njihove apsolutne vrijednosti.

Staticke metode istrazivanja ornogucu]u odredivanje apsolutnih vrijednosti naprezanja neposredno na stijenkama iii u blizini iskopa, posredstvom busotina. One se osnivaju na principu djelomicnog oslobadanja naprezanja, potpunog (totalnog) oslobadanja naprezanja iii na oslobadanju i ponovnom uspostavljanju naprezanja.

Suvrernena istrazivanja usmjerena su u ispitivanju "neporemecenog", odnosno prirodnog stanja naprezanja u podrucju buducega hidrotehnickog objekta u podzemlju. Treba napornenuti da su te metode ispitivanja najprije nasle primjenu u istrazivanju naponskog stanja u Zemljinoj kori (Iuzna Afrika, Norveska, Svedska); za istrazivanje se koriste duboke busotine. U Svedskoj, istrazivanja u intaktnoj stijeni, u podrucju energetskih objekata, provedena su i na dubinama od 500 m.

U podrucju hidrotehnickih gradevina primjenu nalaze tri metode, ito:

I. Mjerenje deformacija opsega busotine pri vadenju jezgre; II. Mjerenje deformacija dijametra jezgre;

III. Mjerenje deformacija na stijenkama jezgre centralne busotine malog dijametra.


64

I. Uvod

2. Istrain! radovi

65

5

6

7

Modul elasticnosti stijenske mase - E mora se odrediti na jedan od opisanih nacina.

Slika 1.2.58. Metoda prof Obertija

1. prorezi za oslobadanje naprezanja,

2. leiaji za deformetar, 3. deformetar, 4. stijena, 5. mjerne vrpce (varijanta)

B

Metoda Hoover (Boulder)

Ova metoda potpunog oslobadanja napona prvi put je primijenjena na izgradnji istoirnene brane u SAD. Mjerne vrpce rasporede se u oblike "ruze" i okrugli prorez se izvede rotacijskim strojem. Ovom metodom mogu se odrediti minimalna i maksimalna glavna naprezanja. Potrebno je poznavati modul elasticnosti - E.

Slika 1.2.57. Svedska metoda mjerenja pomocu duboke busotine

1. izvodenje busotine tfJ 75 mm, 2. izvodenje busotine tfJ 35 mm, 3. ispitivanje i ocjena jezgra malog dijametra, 4. spustanje sonde s mjernim mehanizmom, 5. spajanja mjerne opreme za stijenke busotine tfJ 35 mm i prvo mjerenje, 6. izvlacenje sonde, 7. nastavak busenja busotine tfJ 75 mm i vadenje jezgra, 8. drugo mjerenje.

Mjerenje deformacija vrsi se specijalnim deformetrom iii pornocu mjernih vrpca, koje su rasporedene u obliku "ruze", koja se sastoji od tri vrpce: paralelno s osi, okomito i pod kutem 45°; 3 "ruze" medusobno zatvaraju kut od 120°.

1

2

~

S/ika 1.2.59. Metoda Hoover, SAD 1. prorez, 2. mjerne vrpce (t'ruia")

Metoda centralne busotlne

Osniva se na djelomicnom oslobadanju napona i prvi put je primijenjena od strane Electricite de France. Ovorn metodom izbjegava se nedostatak prethodnih metoda kod odredivanja modula elasticnosti - E. U ovom slucaju elasticne vrijednosti mjere se na uzorku stijene.

Metoda Oberti (Italija) i US Bureau of Reclamation

To je najstarija staticka metoda mjerenja sekundarnog stanja naprezania, koja se osniva na djelornicnom iii potpunom oslobadanju napona u stijenskoj masi. Djelornicno oslobadanje napona je ako se prorezi nalaze sarno s gornje i donje strane, a potpuno ako se nalaze na sve cetiri strane. Mjerenje se vrsi deformetrom iii mjernirn vrpcama. Nulto mjerenje se vrsi prije nego sto se nacine prorezi. Ako se mjerenje vrsi na mjernoj duzini 10 prije oslobadanja napona, nakon oslobadanja dobit ce se razlika: t:.1 = I - 10,

Jedinicna deformacija bit ceo E = t:. 1110 Vrijednost naprezanja u zidu iskopa: o = E E

S/ika 1.2.60. Metoda centralne busotine

a) 1. deformetar, 2. mjerne vrpce (varijanta), 3. busotina tfJ 100 mm b) 1. mjerne vrpce u "ruii" (rozeti), 2. busotina tfJ ~ 100 mm


P. Stoju: - Hidrotehnicke gradevine

66

1. Uvod

Mjerenje se vrsi u trokutnom rasporedu oko centralne busotine pornocu deformetra iii mjernih traka. Centra Ina busotina je male dubine da se u zoni ispitivanja prirodni naponi znatno ne smanje.

Metoda oslobadanja i ponovnog uspostavljanja napona

Metoda je prvi put primijenjena u Lorrainskim rudnicima zeljezne rude. To je jedina metoda mjerenja sekundarnih napona gdje nije potrebno poznavati modul elasticnosti.

U prvoj fazi na nedirnutu stijenu ugrade se elektroakusticni ekstenzornetri, Cija se pocetna frekvencija zabiljezi,

U drugoj fazi oslobada se stijena napona jednim ravnim prorezorn. OCitanjem frekvencije elektroakusticnih ekstenzometara se dobije informacija 0 deformaciji, odnosno 0 oslobadanju napona, dakle 0 elasticnorn ponasan]u stijene.

U trecoj fazi ugraduje se limeni tlacni jastuk u kojern se pornocu rucne pumpe izaziva tlak sve dotle dok elektroakusticnl ekstenzometri ne pokazu pocetno ocitanje frekvencije u prvo] fazi. Napon u stjenskoj masi jednak je tlaku u hidraulickorn jastuku , koji se ocita na manometru.

i

I I I I I I

I

L - ._ ---J

I I I I I I I I I

I ri" I

I \V I

L J

II/

Slika 1.2.61. Metoda tlacnog jastuka

1. stijenka iskopa, 2. prorez, 3. elektroakusticni ekstenzometri,

4. cementni malter, 5. tlacni limeni jastuk, 6. raspored instrumenata, 7. manometar, 8. prikljucak za pumpu

Prorezi za tlacni jastuk mogu biti s gornje i donje strane, a mogu se izvesti i u pravokutnom rasporedu, U praksi se susrecu razne modifikacije ove metode.


2. Istreini radovi

67

Mjerenje s mehani<!kim deformetrom fA

I

l50mm 15Cn1m

~-~II

,... ."" ,""

r r r

.. .. ..

"! • t II

IOOmm

Slika

r

~ 1.2.62.

Raspored mjernih pravaca - dva tlacna polukruina jastuka

presjek A-A

Raspored mjernih pravaca - jedan tlacni jastuk

Stika 1.2.63. Test deformabilnosti s dva tlacna polukruina jastuka


68

I. Uvod

Slika 1.2.64. Varijante testa deformabilosti s tlacnim jastucima

Metode oslobadanja naprezanja jezgriranjem kratkih busotlna

Ove metode omogucuju mjerenje naprezanja na raznim udaljenostima od podzemnog otvora. Na taj nacin mogu se dobiti linije raspodjele naprezanja u funkciji udaljenosti. Ove metode nalaze veliku primjenu kod podzernnih hidrotehnickih objekata velikih dimenzija, kao sto su pumpne hidroelektrane s tri stroja, koje zbog velike duzine osovine i dubine uronjenosti pumpe traze velike visine podzemnih dvorana.

Ove metode se osnivaju na principu oslobadanja naprezanja i brojna su varijantna rjesenja: mjerne vrpce, tlacni cilindri, fotoelasticni materijali i poraliskopi.

_j

Slika 1.2.65. Metoda oslobadanja naprezanja jezgriranjem busotine (3. mjerne vrpce)

II.

A )

II

Slika 1.2.66. Metoda prstenastoga mjernog instrumenta (A)


2. Istraini radovi

69

REFLEKTNI PORALISKOP

ZASTITNA CIJEV

I MATERIJAl . PREMAZ

Slika 1.2.67. Metoda poraliskopa - fotoelasticni premaz (prema Obert-Durall)

2.4.4. Ispitivanje karakteristika otpornosti na smicanje i klizanje "in situ"

Dogadaji u podrucju hidrotehnickih gradevina ukazuju da otpornost na smicanje ima veliki znacaj, jer se lomovi u stijenskom masama, pod djelovanjem opterecenja vodom, pretezno odigravaju zbog prekoracenja otpornosti na smicanje. Stabilnost ovih objekata, cesto moze biti ugrozeria uzduz temeljne plohe i kontakta betonska gradevina - stijena.

Ispitivanja otpornosti na smicanje in situ, kod hidrotehnickih gradevina, imaju veliki znacaj, jer se takvom vrstom ispitivanja dobivaju osnovne karakteristike otpornosti: kut trenja <p i kohezija c. Ukoliko se radi 0 ispitivanjima u osnovnoj stijeni, govori se 0 smicanju (koheziji), a ako se ispitivanja vrse u temeljnoj plohi na kontaktu beton - stijena, govori se 0 klizanju (adheziji).

Narocito je znacajno utvrditi karakteristike otpornosti na smicanje duz pukotina, jer temelji hidrotehnickih gradevina mogu biti ugrozeni uslijed postojanja pukotina i na vecim udaljenostima od objekta. Istrazivanjima treba odrediti najnepovoljniju kinernaticki mogucu povrsinu loma i za tu povrsinu treba poznavati me hanicke karakteristike otpornosti na smicanje. Treba imati u vidu dase povrsina lorna moze formirati po postojecim diskontinuitetima, ali isto tako djelornicno po postojecim pukotinama, a djelomicno kroz osnovnu stijenu, odnosno kroz monolit stijene.

1.

2.

3.

4.

Slika 1.2.68. Formiranje povrsina lorna

1. stijena izotropna, 2, 3 i 4. stijena anizotropna


70

1. Uvod

U slucaju 2. povrsina lorna poklapa se s pravcem anizotropije i linijom temelja, ali u slucaju 3. povrsina lorna udaljena je od linije temelja jer stijenska masa zbog oznacenog proslojka ima manju otpornost na smicanje. U slucaju 4. pravac anizotropije nije nepovoljan, jer stabilnost gradevine ovisi 0 cvrstoCi osnovne stijene.

Ispitivanjem se trebaju utvrditi otpornosti na smicanje u funkciji pomicanja, maksirnalna otpornost - 'max i rezidualna otpornost - 'rez'

1. stijena - krti lorn, hrapava pukotina

2. sipki materijal, glatka pukotina

u

Slika 1.2.69. Promjena otpornosti u funkciji pomicanja

Prema materijalima cetvrtoga rnedunarodnog kongresa za mehaniku stijena, na rezultate ispitivanja znatno utjece ispucalost stijenskog masiva i dimenzije stjenovitih blokova. Rezultati laboratorijskih ispitivanja utjecaja ispucalosti stijene na maksimalne i rezidualne otpornosti na smicanje, u ovisnosti pomicanja, prikazani su na slici.

Treba primijetiti: sto su manje dimenzije modela stijenovitih blokova, to su vece razlike izmedu vrijednosti 'max i 'rez'

Kada se radi 0 ispitivanju koeficijenta trenja, rezultati ovise 0 razmjeru uzorka duz pukotine koja se ispiru]e: utjecaj razmjera manje utjece na vrijednost kohezije iii adhezije.

Dimenzije i broj uzoraka ovise 0 vecern broju Cinitelja kao sto su: tip i dimenzije hidrotehnicke gradevine (najcesce brane), pukotinski sustav, karakteristike sustava i njegov utjecaj na stabilnost i sigurnost objekta, itd.

Problem klizan]a i lorna adhezije uzduz kontaktne povrsine temeljne plohe moze se pojaviti kada stijensku masu karakteriziraju visoke vrijednosti pararnetara otpornosti <p i c. Iskustvo ukazuje da je nuzno izjegavati grube, nagle i stupnjevite lornove u temeljnoj povrsini.


2. Istraini radovi

71

Slika 1.2.70. Krivulje 'r = f (u), r (kNlm2), u (mm)

a)

iN

•

~

Slika 1.2.71. Shema kontakta i pukotine

a) gruba temeljna ploha uzdui ravnine klizanja; b) valovita povrsina smicanja _ otvaranje pukotine nakon smicanja

Praksa je pokazala da se tesko mogu uzeti neporerneceni uzorci za ispitivanja u geotehnickim laboratorijima i prednost se davala terenskin istrazivanjima.

Za ispitivanje otpornosti na smicanje duz pukotina "in situ" obicno se koriste podzemne galerije, dirnenzija 2 x 2 m, radi lakseg osiguranja sila koje se primijenjuju u istrazivanju.


72

1. Uvod

Istrazivanja su skupa i sve vecu primjenu nalaze laboratorijska ispitivanja na uzorcima koji su uzeti uzduz pukotina. U novije vrijeme neporerneceni uzorci se

vade jezgriranjem busotina velikog dijametra, 0 ~ 300 mm. Postoje brojne laboratorijske metode ispitivanja.

Stika 1.2.72. Varijante opreme za ispitivanje smicanja


1. Istmin! radovi

73

a

c

b

d

Stika 1.2.73. Podzemna galerija i priprema uzorka za ispitivanje

Potrebno je istaci cinjenicu da je tijekorn ispitivanja registrirana pojava vlac nih naprezanja u stijenskom masivu, koji se djelomicno prenose i na konstrukciju. Kao sto ce se vidjeti, ta je pojava najprije uocena na uzvodnom rubu temelja brana tijekom eksploatacije, utvrdena fizikalnim ispitivanjima brana na modelima manje razmjere i kasnije dokazana numerickirn modelima.

o kN/m'

Vlacna naprezanja uz diskontinuitet tijekom ispitivanja na realnom uzorku (w. Wittke)

Ispitivanje zatezanja na uzorku ima eksperimentalni i ilustrativni karakter za pojavu vlacnih naprezanja, jer ima malu i ogranicenu prakticnu primjenu.

Stika

P. Stoju: - Htdrotehnicke gradevine

74

t. Uvod

2.4.5. Kontrola evrstoce tla

U hidrotehnicko] praksi nalaze veliku pnmjenu nasute gradevine: kao zagati, nasute brane, nasipi itd. Te gradevine se po pravilu ternelje na tlima iii stjeni male nosivosti. Cesto za utvrdivanje karakteristika nosivosti nije rnoguce uzeti neporernecene uzorke.

Tamo gdje nije moguce uzeti neporernecene uzorke nosivost se ispituje "presiometrima". Za ta istrazivanja koriste se busotine odgovarajuceg dijametra. Nekada zbog obrusavanja materijala busotine moraju biti zasticene obloznirn kolonama.

Na slid je prikazan "Menard pressurmeter" koji nalazi veliku primjenu na hidrotehnickim objektima u inozemstvu. Uredaj ima tri celije koje se pune vodom, gornja i donja sluze za zastitu srednje mjerne celije. Tlak se izaziva komprimiranim zrakom.

PLiN POD TLAKOM

MJERNA CELIJA

--=} MATERIJAL KOJI

- SE ISPITUJE

ZASTITNA CELIJA

Stika 1.2.75. Presiometar Menard


2. [straini radovi

75

Mjere se promjene volumena na svakom stupnju opterecenja i to do stabilizacije odabranog tlaka. Tlak se mjeri nakon 15, 30, 60 i 120 min.

lspitivanje se vrsi opetovanim opterecenjima (opterecenjern i rastereceniern) u elasticnom i plasticnom podrucju, i do lorna.

Na osnovi ispitivanja erta se krivulja promjene volumena u ovisnosti tlaka. Na krivulji se jasno uocavaju elasticna i plasticna faza, kao i trenutak pocetka puzanja lorna.

Krivulja promjene volumena omogucuje da se odnos (T - E prikaze dijagramom.

U

___ J_ rT",,,- - - ------

NEELASTICNO PODRUCJE

F

1

ELASTICNO PODRUCJE O-A LlNEARNO ELASTICNO (HOOKOV MATERIJAL)

!

1«--1

l-- DUKTILNO

PONAi!>ANJE -

ELASTICNA PLASTICNA III _

DEFORMACIJA ~SKOZNA DEFORMACIJA

Stika 1.2.76. Dijagram a - e (Bell)


76

I. Uvod

2.4.6. Ispitivanje nosivosti ekspanzijskih, adhezijskih, injekcijskih i prednapregnutih sidara

Uloga i znaca] raznih vrsta sidara i sidrenih konstrukcija u hidrotehnicko] praksi svakim danom su sve veci. Zbog toga je nuzno ispitivanje nosivosti sidara u raznim vrstama stijene kako bi njihov izbor odgovarao namjeni.

Najcesca se ispitivanja vrse porno cu hidraulicke pre se , kor istenjern ekstenzometara za kontrolu izduzenja do lorna.

a)

b)

Stika 1.2.77. Oprema za ispitivanje sidara

a) ispitivanje nosivosti sidara kod podzemnih hidrotehnickih objekata b) ispitivanje nosivosti prednapregnutih sidara (kablova)


3. Temeljenje hidrotehnilkih gratlevina

77

3.

"

TEMELJENJE HIDROTEHNICKIH

GRADEVINA

3.1. VVOD

U ovom poglavlju istaknut je problem temeljenja brana, koji s gledista hidrotehnickih gradevina predstavlja najslozenijiproblem fundiranja i on je primjeran za ostale hidrotehnicke konstrukcije.

Nijedna hidrotehnicka gradevina ne prenosi na terneljesile takvog reda velicine kao velike brane, niti prijanja za temelje intimno kao brana, tako da brana i stijena u osloncima cine konstruktivnu cjelinu.

Stijena u temeljima brana je dio zemljine kore koji je podlozan fizickim i kemijskim utjecajima, kao i utjecaju tektonskih sila. Ti fenomeni su potencirani strmim nagibima gradijenata tlaka vode izmedu gornjeg i donjeg nivoa. Vidljivi su procesi ispiranja, loma stijene, dekompozicije materijala, pokreta brane i temelja. Slom temelja brane je rijedak dogada], ali ga prate tragicne posljedice.

Osnovni tehnicki i ekonomski kriteriji bili bi da fundament, u sirem znacen]u te rijeci, i brana moraju pruzati otpor, silama akumulirane vode, istog reda velicine. Medutim ovaj kriterij tesko je ostvariti, jer je realno tesko odrediti realne granice nosivosti i otpornosti tla i stijene. S druge strane, brana kao umjetno tijelo izgraduje se od materijala koji ne mogu biti ispod nekih uvjetnih granica cvrstoce.

Fundiranje visokih brana izgleda da je jedan od najvecih problema suvremenog gradevinarstva. Temelji koji su prikladni za jednu gravitacijsku branu ne moraju biti prihvatljivi za jednu lucnu branu, i obrnuto. Osim toga najpovoljniji pregradni profili u pogledu geometrijskih, lnzenjerskogeolosklh, htdrogeo lo skih i geotehnickih karakteristika vee su iskoristeni,

Osnovne karakteristike temelja brana su: - nosivost,

- deformabilnost,

- vodopropusnost,

- stabilnost.

Kao poseban problem javlja se: - priprema temelja.


78

1. Uvod

Kod fundiranja u krsu (karstu) moramo racunati sa: - sufozijorn,

- rastvaranjem (= 0.5 mm/god.),

- kolmiranjem.

3.2. NOSNOST TEMELJA

Dokaz nosivosti temelja moze se osnivati ria: - deterrninistickom pristupu,

- probabilistickom pristupu.

Deterministicki pristup

Kriterij dopustenih naprezanja (GalUejeva teorija lorna)

Koeficijent sigurnosti dat je kao globalni faktor u odnosu na cvrstocu materijala:

k - koeficijent sigurnosti; ~ - cvrstoca.

Kriterij grantcnlh stanja (Mohrov kriterij lorna)

Osniva se na proracunu one velicine utjecaja (akcije) koja ne smije prekoraciti zadanu granicu koja definira granicno stanje, odnosno:

Ovaj izraz se temelji na formulaciji Coulomba: 't = C+CJ tg<p

Tok deterministickog postupka moze biti prikazan na slijedeci nacin:

Opterecenje (utjecaj, akcija)

--[

Propisi Standardi Autoriteti Formule

Rutina

Nema rizika

ako se postuju propisi

J--

Postujuci postupak konstrukcija se smatra apsolutno sigurnom.


3. Temeljenje hidrotehnilkih gradevina

79

Neizvjesnost realnih karakteristika velicina (utjecaja) koje ulaze u proracun, njihov stohasticki karakter, te odstupanja od realnosti uvjetovana fizikalnim i maternatickim mode lima dove Ii su do postupaka koji se temelje na teoriji vjerojatnosti i do razvoja probabilistickih postupaka, cija se primjena nalazi u razvoju.

Probabilisticki pristup semtprobabtllsttcka metoda

Se mipr obabtl is ick a metoda se naziva zbog toga sto su nje ne osnove probabilisticke, ali je nacin proracuna deterministicki,

Ona se osniva na granicnom stanju koristenjern nejednadzbe:

R~ U

gdje je:

R - proracunska otpornost

U - proracunski utjecaj (akcija)

Odnosno:

n

~Rn > L'Yi o, i=l

~ - faktor redukcije cvrstoce,

Rn - normativni (norninalni) kapacitet (nosivost) izracunat prema propisima i koriStenjem propisane cvrstoce materijala.

Desna strana predstavlja sumu razlicitih opterecenja (utjecaja, akcija) Qj - stalni teret, dinamicka opterecenja, potres i druga, koja su pornnozena odgovarajucim faktorom opterecenja, odnosno parcijalnim faktorima sigurnosti - 'Yi.

Faktorima opterecenja uzima se u obzir nepovoljna varijacija opterecenja (akcija), zbog njihovoga slucajnog pojavljivanja i nepouzdanosti odredivanja njihove velicine. Na primjer, faktor opterecenja za dinarnicko opterecenje iii potres treba biti veci od onoga za stalni teret, jer je neizvjesnost veca u varijaciji njihove velicine za vrijeme trajanja konstrukcije.

Faktori ~ i 'Yi' odreduju se na osnovi vjerojatnosti. Naime sve akcije - U ne pojavljuju se jednakom vjerojatnoscu. Zato se usvajanje velicine akcija - U vrsi "tezinskim" koeficijentom pojedinih akcija u ovisnosti 0 vijeku trajanja hidrotehnicke gradevine (SO - 100 godina).


80

L Uvod

Probabnisti~ka metoda

U ovoj metodi koriste se statisticki parametri i teorija vjerojatnosti, Statisticki parametri:

Srednja vrijednost. Za svojstvo slucajnih varljabli statistickog skupa da se gomilaju oko izvjesne vrijednosti karakteristicno je nekoliko velicina. Najvaznija od njih je aritmeticka sredina iii prosiecna - srednja vrijednost:

Vrijednosti: xl' X2' X3 .

Pripadne frekvencije: f1' f2' f3 .

Srednja vrijednost statistickog skupa:

n

gdje je N = I/i ukupni broj podataka. i=l

Na osnovi frekvencija vidi se da se vrijednosti slucajne varijable rasipaju u izvjesnom podrucju. Velicina toga rasipanja nije u svim skupovima jednaka. Ona se mjeri ve licinorn koja se naziva standardna devijacija (srednje kvadratno odstupanje), koja je definirana izrazom.

0=

N

Artimeticka sredina i standardna devijacija predstavljaju dvije najvaznije karakteristike svakoga statistickog skupa.

Za svaki statisticki skup postoji zakon njegove razdiobe, tj. zakon koji na odredeni nacin povezuje i odreduje razdiobu vrijednosti varijable X unutar podrucja rasprostiranja. Najvaznija teoretska razdioba je zakon normalne raspodjele iii Gaussova distribucija. Ona vrijedi za kontinuirane skupove kod kojih slucajna varijabla rnoze poprimiti bilo koju vrijednost od - 00 do + 00, unutar skupa velikog broja dogadaja.

Normalna razdioba je s irnetricna: koeficijent asimetrije je jednak nuli. U pravokutnorn koordinatnom sustavu (X,Y) ova razdioba definirana je izrazom:

Vjerojatnost kod normalne razdiobe y

iX-XJ2

1 --

y=---e (J

o.fiit

Krivulja definirana prethodnom funkcijom ima svojstvo da vrijednost varijable X poprimi neku vrijednost vecu iii jednaku xl' a manju iii jednaku x2' jednaka je povrsini is pod normalne krivulje, a iznad intervala (xl - X2). Povrsina ispod citave krivulje jednaka je 1.

x-a

X+(J


3. Teme/jenje hidrotehnilkih grailevina

81

Tablica 1.3.1. Standardna devijacija vjerojatnost

Standardna Vjerojatnost (P x) Vjerojatnost (P'x)
devijacija unutar granica izvan granica
(±) COlo) (%)
a 68.26 31.74
20 95.44 4.56
30 99.73 0.27
40 99.994 0.006
50 99.99994 0.00006 Prema "centralnorn granicnorn teoremu" suma velikog broja nezavisnih varijabli tezi normalnoj razdiobi vjerojatnosti, bez obzira kakve su individualne vrijednosti pojedinih varijabli, Polazeci od cinjenice da su utjecaji (akcije) - U i otpornosti konstrukcije (iii dijelova konstrukcije) - R stohasticke pojave, rnoze se postaviti nova razdioba:

r~

I

F=R-U

F=R-U

srednja rezerva sigurnosti (1)

F

~ =...E:..... indeks pouzdanosti (2) 0"

Ii

Indeks pouzdanosti ukazuje koliko standardnih devijacija OF od srednje

vrijednosti Ii moze nastati prije nego kombinacija djelovanja U i R dovede do lorna konstrukcije.

Odnos otpornosti gradevine - R i utjecaja - U moze biti prikazan i kao funkcija:

x

R Slom nastaje kada je vjerojatnost U < 1

R y=-

U

y

Odnosno, slom se definira kao sluca] u kojem je otpornost elemenata konstrukcije iii konstrukcije - R jednaka iii manja od akcije - u. Slom nastaje ako je:

P. Stoitc - Hidrotehnicke gradevtne

82

I. Uvod

• p(U), peR)

R-U:50

F=R-U F:50

R

11 = U - faktor sigurnosti (3)

U, R

R

11. = U - koeficijent sigurnosti (4)

F = R - U, R - F > U sigurnosna rezerva (5)

R-U';O

U literaturi se mogu naci i prikazi za asimetricnu razdiobu CBernoullijeva, Poissonova i Gama razdioba).

Bez obzira 0 kojoj krivulji razdiobe se radi nju treba prilagoditi empirickim podacima.

Kod koristenja probabilisticke metode polazi se od cinjenice da "otkazivanje" konstrukcije ne znaci i njeno rusenje. Jasno, kod toga se treba voditi racuna 0 radnim i ekstremnim uvjetima eksploatacije hidrotehnickih gradevina (prirnjer za to: miniranje brane Peruca),

Tijek probabilistickog postupka moze biti prikazan na slijedeci nacin:

U - Opterecenje (utjecaji) ~.} Statistick~ obrada }

R - Proracunska otpornost ~ vjerojatnost

Prihvatljiv rizik odredene razine R>U

Razaranje konstrukcije i temelja moze se javiti kao posljedica raznih uzroka (utjecaja, akcija) kao sto su prekoracenje naprezanja, zamor materijala, dugotrajna dinarnicka opterecenja, snazni seimicki udari.

Mehanizam procesa razaranja i sloma temelja hidrotehnickth gradevina je dosta slozen i ne podlijeze shematizaciji. Stijenski masiv sastavljen je od intaktnog stijenskog materijala i diskontinuiteta. Svojstva stijenske mase kao sustava definirana su svojstvirna pojedinih elemenata i geometrijom sustava. Kriticno stanje i razaranje nastaje kod najnepovoljnije kombinacije komponenata naprezanja i deformacija, koje rnoze biti predstavljeno funkcijom:

Istrazivanja u stijenskim masivima su jasno ukazala da se prije sloma javljaju plasticne deformacije. Koristenje suvremenih nume rickih model a ukazuje da kriteriju lorna u ispucalom stijenskom masivu, za sada, najbolje odgovara Mohr - Coulombov kriterij lorna.

U nastavku bit ce kratko opisane teorije sloma koje se prakticno koriste u hidr otehnickoj praksi.


3. Temeljenje hidrotehnickih gra4evina

83

Klasicne teorije lorna:

1. Mehani~ke teorije loma

Teorije se osnivaju na podacima ispitivanja naprezanja na uzorcima.

1.1. Prva teorija (Galilei, XVI. stoljece)

Po to] hipotezi lorn u datoj tocki nastupa kada maksimalno glavno naprezanje 0max dostigne granicnu vrijednost otpornosti ok:

0max :5 Ok

1.2. Druga teorija loma (Saint Venant, XVII. stoljece)

Po toj teoriji kriterij lorna definira se u odnosu na krajnju deformaciju. Ako su pokusi na zatezanje i pritisak na uzorcima dali granicne vrijednosti -10k i +£k' uvjet je:

- 10k :5 £1 :5 + 10k I:: 1 = i [01 - 11 (02 + 03 )]

1::2 = i[02 -11 (01 +(3)] I::~ = ~[O~ -11 (01 +(2)]

. E -

Druga teorija lorna eksperimentalno nije nasla potvrdu za materijale koji nisu krti.

1.3. Treca teorija loma (Coulomb, XVIII. stoljece)

Lorn u materijalu se pojavljuje kada se prekoraci najveca otpornost na smicanje.

Kriterij je prikazan kao odnos naprezanja smicanja i glavnih naprezanja:

't = °max -Omin

max 2

Kriterij prikazan kao odnos smicanja i normalnog naprezanja na plohi lorna (fenornenoloski kriterij):

't = C + ° tg<p c - konstanta (kohezija); <p - kut trenja

o tg<p - komponenta trenja koja ovisi 0 normalnom naprezanju

Treca teorija vise se primjenjuje za materijale koji pri znacajnorn djelovanju statickog opterecenja prelaze u plasticno stanje. Ovaj kriterij dobro simulira cvrstocu smicanja diskontinuiteta i rezidualnu cvrstocu. Kriterij cvrstoce predstavljen od strane Coulomba, s principom efektivnih napona, koji je u praksu uveo Terzaghi 30-tih godina ovog stoljeca, sigurno je najvazniji i najcesce primjenjivan kriterij u praksi.

1.4. Grifithov kriterij loma

Grifith je 1921. postavio kriterij cvrstoce intaktnoga stijenskog materijala na osnovi triaksijalnih pokusa. Kriterij takoder pripada podrucju rnehanicke teorije


84

L Uvod

lorna, Njegov koncept nasao je primjenu u proucavanju lorna stijene i efekta prslina na uzorku, Kriterij lorna dat je zrazom:

t2 = 4 at (an + at>

Tu je at naprezanje vlaka. Kriterij je izveden za slucaj kada su dominantni tenzijska naprezanja (at>,

2. Energetska teorija lorna (Maxwel, XIX. stoljece)

Kriterij 10m a se osniva na cmjentct da je potrebno utrositi energiju (izvrsiti rad) na deformiranju jedinice zapremine. Suglasno teoriji Clapeyrona dat je izraz za specifican rad.

Ta teorija polazi od pretpostavke da se lorn materijala pojavljuje pri elasticnorn stanju, sto je njen nedostatak. Beltrami (1885,), Huber, Mizes, Henki 0913.-1924,) su proucavali uvjete lorna po ovoj teoriji. Ovi zadnji su formulirali i uvjet plasticnosti.

U podrucju hidrotehnickih gradevina nema siru primjenu,

3. Mohrov kriterij lorna (1835.-1918.)

Koristenjern formulacija Coulomba, Mohr je postavio teoriju lorna uslijed narusavanja otpornosti rnaterijala uslijed smicanja u ravnini u kojoj djeluje normalna a i srnicuca naprezanja r, i kada se dostignu granicne vrijednosti.

U pravokutnom koordinatnom sustavu (Descartesove iii Cartesiusove koordinate) Y - t i X - a obvojnica Mohrovih krugova je granicna krivulja. Svaki krug koji dodiruje krivulju odgovara jednom od granicnih stanja naprezanja,

c - kohezija: <p - kut trenja; a - norma Ina naprezanja u ravnini smicanja;

t - srnicuce naprezanje u ravnini smicanja

't

0', 0', 0'2" 0'2'" 0',"+0'2" 0',' 0'," 0','"

-2-

Slika 1,3.1. Mohrov kriterij loma (Mohr - Coulomb)

0'1' 0'2 - glavni naponi

, "

t = 0'1 - 0'2 sin2a 2

a" -a"

t = 1 2 sin (90+<p)

2

C ac=--

tge

vrij. 1: 0'1 +0'2 sin o vri]. 2: ccos qi 2

a" -a"

t= 1 2 coso

2

P, Stojic - Hidrotehnicke gradevine

•

3. Temeljenje hidrotehnilkih gra4evina

85

Uvjet za stabilnost je:

0'1 -0'2 0'1 +0'2

--- < --- sin e + c cos<p

2 2

0'1 -0'2 < (0'1 +0'2)·sincp+2c coscp 0'1 -0'2 < (0'1 +0'2 +2 O'c),sincp

Ovaj kriterij ima veliku primjenu kod analize naprezanja i deformacija uzrokovanih izgradnjom velikih hidrotehntckih objekata temeljenih na stijeni (numericka metoda konacnih elernenata).

Kod izgradnje hidrotehnickih objekata u stijeni: tuneli, podzemne strojarnice, veliki podzemni objekti, otpornost (nosivost) stijenske mase javlja se kao jedan od osnovnih i ujedno najtezih problema koje treba rijesiti.

4. Empirijski krtterf] lorna

Imajuci u vidu teskoce na koje se nailazi u razvoju matematickih modela kod definiranja kriterija loma, Murrell (1965,), Hoek (1968" 1988., 1995,), Hoobs (1970,), Bienavsky(1974" 1988,), Hoek i Brown (1980, i 1988,), koristeci eksperimentalne podatke, koji su dobiveni ispitivanjem ispucale stijene kod iskopa u podzemlju, dali su os nove za empirijski kriterij loma.

Kod toga treba istaci da smicanje po diskontinuitetima, s ispunom iii bez nje, ovisi 0 "cvrstoci" diskontinuiteta i materijala ispune, dok je smicanje kroz osnovnu stijensku masu ovisno 0 cvrstoci stijenske mase i uvjetno rnoze biti predstavljeno zakrivljenim ploharna.

Pojava loma u stijenskom masivu ovisi i 0 utjecaju podzemne vode, geometriji i otvorenosti pukotina, ucestalosti prslina i pukotina, slojevitosti i karakteristikama slojevitosti, kvalitetu stijenskog masiva, vrsti stijene, itd.

Hoek i Brown posta viii su empirijski kriterij lorna koristeci klasifikaciju stijenskih masa RQD (Deer), RMR (Bienawsky) i Q (Barton, Lien, Lunde, 1974.), koji glasi:

al=a3+~mac'a3+sa~ 0'1 - maksimalno glavno naprezanje,

0'3 - minimalno glavno naprezanje,

ac jednoaksijalna tlacna cvrstoca,

m i s - empirijske konstante stijenskog mas iva koje ovise od prethodno opisanih klasifikacija.

Kod projektiranja koriste se analiticke metode, analogne metode simulacije (fizikalni i Iotoelasticni rnodeli), metode osrnatranja i empirijske metode.

Za opis ponasanja stijenske mase treba izmedu ostalog definirati osnovne karakteristike: cvrstocu, deformabilnost i otpornost uzduz diskontinuiteta.

P, Stojic - Hidrotehnicke gradevine

86

I. Uvod

3.3. DEFORMABILNOST TEMELJA

U poglavljima koja se odnose na istrazne radove istaknuti su postupci koji se primjenjuju za utvrdivanje deformacijskih karakteristika temelja hidrotehnickih gradevina.

Fizicko - mehanicke karakteristike (E, D, ~, c, cp), koje karakteriziraju stjenoviti mas iv, su funkcija reda velicine promatranog prostora i strukturnih elemenata: kontinuum, male pukotine, velike pukotine, rasjedi itd. Ukoliko je promatrano podrucje temelja vece, utoliko vise kinernatickih mehanizama utjece na ta svojstva.

Nizom eksperimentalnih ispitivanja (Heirn - 1912., Muller - 1963., Kujundzic - 1974., Wittke - 1990.), utvrdeno je da se mehanicka svojstva monolita (E, D, ~) bitno razlikuju od rnehanickih svojstava stijenske mase u prirodi.

Kod ispucalih, tj. diskontinuiranih stijenskih masa mora se voditi racuna 0 odnosu monolita stijene i velicine objekta koji se treba temeljiti na ispucaloj stijenskoj masi iii se graditi u ispucaloj stijenskoj masi.

Na osnovu konceptualnoga trodimenzionalnog model a pukotinskog sustava i gornjeg odnosa stijenski masiv se promatra kao homogen (Wittke), odnosno kao kvazikontinuum iii diskontinuum (Kujundzic).

a

Slika 1.3.2. Stijenski masiv i inzenjerski objekti

Na slici su shematski prikazane diskontinuirane sredine. U slucaju (a) dimenzije diskontinuiteta - d u odnosu na dimenzije inzenjerskih objekata - L su male,



87

odnosno geometrijski odnosi su d « L, i moze se smatrati da je sredina, u pogledu mehanickih svojstava, statisticki prirodno homogena. U slucaju (b) set pukotina iii diskontinuiteta ima d ~ L; diskontinuiteti imaju velike dimenzije - d u odnosu na dimenije - L i moraju se individualno tretirati. Jasno, to generalno nije slucaj (Wittke).

Na primjeru temeljenja gravitacijske betonske brane na ispucaloj stijenskoj masi prikazan je slucaj kada se diskontinuirana sredina moze smatrati kao kvazikontinuum iii diskontinuum.

b b

Slika 1.3.3. Stijenski masiv i gravitacijsko betonska

(Kujundzic)

U slucaju (1) dimenzije monolita stijene - b su zanemarivo male i prema prof.

Kujundzicu opravdano je stijenu smatrati kao kvazikontinuum. Slucaj (2) je granicno stanje. U sluca]u (3) stijenska mas a se mora smatrati kao diskontinuum jer se dimenzije monolita stijene - b priblizavaju redu velicine temelja brane.

Stijenska masa je po pravilu anizotropna ne sarno u pitanju elasticnosti (E) i deformabilnosti (D), nego i po ostalim fizicko - mehanickim karakteristikama, vodopropustljivosti i provodljivosti topline.

Najznacajniji vid anizotopije stijenskih masa, kod temeljenja hidrotehnickih objekata, jest anizotropija deformabilnosti. Deformababilnost ternelja ovisi 0 karakteristikama ispucalosti i slojevitosti, i 0 nacinu prijenosa sila s konstrukcije na stijenu u temeljima.

Radi ilustracije utjecaja slojevitosti na deformabilnost stijenskog mas iva, pod djelovanjem sila, shematski je prikazana stijenska masa s jednim setom meduslojnih "pukotina"

u, (rnm)

u, (mrn)

(ll Dl < D2, ul > u2 (2) Dz > n., Uz < ul

:8

Slika 1.3.4. Modul deformacije D ovisno 0 uslojenosti Modul formacija u smjeru okomitom na slojeve - D I Modul deformacija u smjeru paralelnom sa slojevima - D2


88

L Uvod

U prvom slucaju , ukupnom deformacijom - u1 obuhvacena je deformacija koja nastaje zatvaranjem meduslojnih "pukotina", iii uslijed deformiranja meduslojne ispune iii interkalacije. U drugom slucaju, ukupna deformacija - Uz je deformacija osnovne kamenite mase.

Na slijedeco] slici prikazan je slucaj hidrotehnickog tunela pod tlakom u izotropnoj i anizotropnoj sredini.

U prvom slucaju tunelska obloga, pod djelovanjem unutarnjeg tlaka vode, deformirat ce se u svim pravcima jednako. U drugom slucaju deformacije ce biti razlicite.

Slojeviti stijenski maS1VI izrazito su anizotropni i u pitanju smicanja. Ista karakteristika vrijedi i za neke stijene kao sto su skriljci.

Stika 1.3.5. Shema ispucaloga stijenskog masiva i modul deformacija D Kinernaticko ponasanje temelja (pornjeranje prema nizvodno) pod opterecenjern, ovisno od slojevitosti i ispucalosti, prikazano je opisno donjom slikom.

Malo

Ne veliko

Maksimalno

Minimalno

Slika 1.3.6. Shema kinematickog ponasanja temelja gravitacijske brane

Slijedeca slika prikazuje angaziranu deformabilnost stijenskog masiva ovisno o rezultirajuco] sili i deformacijskim karakteristikama, koja je prikazana elipsom elasticnosti ovisno 0 nagnutosti slojeva i krugom za homo genu i izotropnu stijensku masu.


3. Temeljenje hidrotehnilkih gradevin«

89

Dijametar kruga:

Duia os elipse:

Kraca os elipse:

D = 10000 MNlm2 D = 10000 MNlm2 D = 5000 MNlm2

Slika 1.3.7. A ngazirane vrijednosti modula deformacije D - shema

Proracun riapona u betonskim branama uvjetuje poznavanja deformabilnosti temelja. Odnos Eb/Es odnosno Eb/Os utjece na rezultate naponske analize. Ako je taj odnos vrlo promjenjiv iii se naglo duz temelja mijenja, raspored napona u tijelu betonske brane bit ce jako porernecen. Praks~ pokazuje da je kod odnosa Eb>20 Ds ugrozena sigurnost betonske brane i usvaja se rjesenje s nasutom branom.

Kod podzemnih hldrotchnicklh gradevina konturni uvjeti i suradnja betonske iii celicne obloge sa stijenom ovisi 0 odnosu elasticnih i deformacijskih karakteristika inzenierskog objekta i stijene.

Deformacijske karakteristike stijene mogu se poboljsati injektiranjem s injekcijskim smjesama na bazi cementa. Uspjeh injektiranja ovisi 0 nagnutosti slojeva, 0 meduslojnoj ispuni, 0 ispucalosti stjenovitog masiva, 0 otvorenosti i ispuni pukotina, itd.

2) D, 3)

• R D';::::=__-~-_=-=-=~_-~-'

1)

1, 2 3

4

5

Dl < Dz, Dl < Ok < 0z D < Dk

Dl < Dz, Dl < Dk < Dz Dk - modul deformacije nakon

konsolidacijskog injektiranja

Slika 1.3.B. Konsolidacijsko injektiranje i modul deformacija D

-IfTl 11 - -,,-,.,-

4) :__ D D-D c--:

~ DO

c.

IJI_,.1. _

P. Stojic - Htdrotehnicke gradevine

90

L Uvod

Pogodnim izborom pregradnog profila i orijentacijom uzduzne osi brane, iii druge hidrotehnicke gradevine fundirane na povrsini, moze se ublaziti, ako ne i potpuno ukloniti negativan utjecaj slojeva.

Vee je istaknuto da geolosku strukturu, s inzenjerskog stajalista, treba smatrati kao najpostojaniju inzenjersko geolosku karakteristiku stijenskog mas iva, koja se ne moze bitno izmijeniti, a od koje zavise osobine i karakteristike hidrotehnickog objekta. Odnosno, troskovi uvjetovani radovima na izmjeni nepovoljnih deformacijskih karakteristika mogu biti [ako visoki.

Fundiranje iucne brane Grancarevo u uslojenirn vapnencima s rneduslojnorn glinovitom ispunorn uvjetovalo je da se deforrnacijske karakteristike stijene u terneljima pob oljsaju , Nairne, glinovita ispuna koja je zbog svojstva vodoneprousnosti bila prihvatljiva, imala je zbog svojih osobina negativan utjecaj na prosjecne deformacijske karakteristike ternel]a.

Poboljsanje putem ispiranja glinovite ispune pornocu komprimiranog zraka i vode pod tlakom bilo je uspjesno. Isprani prostor zapunjen je cementnom injekcijskom smjesom. Za ispiranje koristene su grupe od tri busotine. U prvu je tlacen kornprimirani zrak, u drugu voda, a na trecoj busotini izlazila je pod tlakom isprana glina, koja se talozila u posebno pripremljene plitke jame

Volumen stjenovite mase koji je bio obuhvacen konsolidacijskim injektiranjem bio je 360.000 m-~ (vidi prilozenu sliku).

,_. .. .,,.....'IIcII.,..."".,.JIOOO"'Z ..................... ~ ,,,,MOOO.a

-- ...... -~

-.~cto- 'h310ooo'"

., .. b n,.It~II..., __ ... y ... no

.. at b D II_Ill*- rMIn ~~soo

UINpl IIdoI ... III .. ,..'" c.u .. ,zlODOlII

ur d"',.'" ItItDIIIMlI .... JU .. 1I .. ,z700o.

U.SP'QllEO .,IOTIMA ZA """,,00_ ZMoII'IU

,0

Stika 1.3.9. Konsolidacijsko injektiranje

U slucaju sirokih pukotina potrebno je primijeniti rucno ciseenje i ispunjavanje pukotina s betonom. Na nekim branama za te svrhe koristene su specijalne galerije i vertikalna okna. Jasno, poduzete mjere ovise 0 dimenzijama tih pukotina i 0 njihovom znacaju za sigurnost objekta.


3. Temeljenje hidrotehnickih gratlevina

91

Kontrolom deformacijskih karakteristika na branama u eksploataciji utvrdeno je da su deformacijske karakteristike nize od polaznih, odnosno od vrijednosti modula elasticnosti i modula deformacija koji su usvojeni u proracunirna. S jedne strane rurnacenje se nalazi u povecano] poroznosti stijene pod opterecenjern i u destruktivnom utjecaju vode. S druge strane se objasnjenje trazi u reoloskim einiocima.

Reologija, posebna znanstvena disciplina, koja proucava vezu izmedu sila (naprezanja) i deformacija tijekom vremena, posljednjih je godina imala buran razvitak. Reoloske zakonitosti, primjenom slozenih i kompleksnh reoloskih modela i upotrebom suvremenih racunara, ornogucuju da se prouci slozeno ponasanje kompleksa brana - brdo - voda.

Neke pojave u temeljima brana mogu se predstaviti reoloskirn modelima, koji mogu biti: osnovni, slozeni i kompleksni. Slozeni modeli mogu imati serijsku i paralelnu vezu osnovnih reoloskih modela, a kompleksni su kombinacija osnovnih slozenih reoloskih modela s razlicirim oblicima veze.

Kompleksnost odnosa izmedu napona i deformacija realnog materijala "in situ" izaziva velike teskoce u racunskoj obradi problema. Da bi se problem pojednostavnio uobicajeno je da se osobine materijala pojednostavljuju, uopcavaju idealiziraju.

Ovisnost izmedu deformacija - e i napona - a , kao sro se vidjelo, ustanovljava se ekperimentalnim putem. Medutim, opcenito eksperiment se obavlja pod utjecajem ove iii one teoretske postavke 0 ponasanju materijala, sto utjece na rezultate istrazlvanja. Na taj nacin eksperiment postaje nernocan da ukaze na zakonomjernosti 0 ponasanju materijala pod opterecenjern tijekom vremena.

Dugo vremena se smatralo da je za proracun hidrotehnickih konstrukcija dovoljno postovati zakon Hooka, koji je formuliran u XVII. stoljecu. Od istrazivanja se ocekivalo da je dovoljno brojca no odrediti modul elasticnost i - E. Metode ispitivanja na uzorcima skrivale su stvarnu zavisnost deformacija od naprezanja.

Inkompatibilnost izmedu proracuna i realnog ponasanja hidrotehnicke gradevine u eksploataciji uvjetovala je da se istrazivanjima "in situ" odredi funkcionalna zavisnost € = f (a) u obliku "radnih" dijagrama. Kao sto je u prethodnom poglavlju (Staticka ispitivanja kod hidrotehnickih objekata) istaknuto, "radni" dijagram ima odredeni oblik samo ako se postivala odredena metoda istrazivan]a u pogledu brzine nanosenja optereccnja, vremena odrzavanja opterecenja i registracije deformacija.

Prijelaz na proracun koji uzima u obzir rezultate istrazivanja "in situ", na osnovi "radnog" dijagrama, predstavlja bitni napredak u proracunu hidrote hnickih gradevina. Krajem 60-tih godina ovog stoljeca u proracun se uvodi pojam modula deforrnaci]a - D, kojim se obuhvacaju i trajne - plasticne deforrnacije, utvrdene putem "radnog" dijagrama.


92

L Uvod

Medutim i ovakav proracun nije uzirnao u obzir niz bitnih cinilaca. brzinu i karakter opterecenja, razvoj deformacija u vremenu i faktor razmjera.

Treba istaci da se u nizu tehnickih disciplina upotrebljavaju materijali cije deforrnacije nisu postojane u vremenu. To ispoljava i beton koji se siroko primjenjuje u hidrotehnici. U sadasnje vrijeme postoji veliki broj istrazivanja koja se odnose na deformaciju materijala u zavisnosti opterecenja i vremena.

Zbog potrebe sto tocnijih proracuna hidrotehnickih objekata, fundiranth na stijeni ili tiu, koristenjern suvremenih kornpjutora i rnaternatickih numerickih modela, mora se imati u vidu razvoj deformacija tijekom vremena. Funkcionalna zavisnost izmedu naprezanja, deformacija i vremena prikazana je sa:

F (e, a, t) = 0

Nadai je 1963. predlozio da se gornja zavisnost zamijeni brzinom deformacija, kao prihvatljiviji oblik veze.

<l> (e, a, t) == 0

Elasticni model, kao sto je istaknuto, karakterizira idealni materijal s trenutnom deformacijom pri na nosenju sile, odnosno pri skidanju sile - £ = f (a). Kao sto je primjerima prikazano, stjenoviti masiv u temeljima hidrotehnickih gradevina ne pokorava se tom zakonu. Zatvaranje pora, prslina, pukotina, kao i smicanje po ravninama diskontinuiteta, ukazuje na plasticni tok i vremensku zavisnost deformacija, odnosno na plasticnu i viskoznu komponentu.

Proucavanje toka deformacija stjenovitih masiva u vremenu ima kratku povijesr u odnosu na proucavanje betona i celika. Osnovno je da je opis deformacija uslijed naprezanja, koje nije postojano tijekom vrernena, vise ili manje uspjesan ovisno 0 idealizaciji svojstava stijenskog masiva, opcenito materijala.

Da bi se problem pojednostavnio, osobine stijenskog mas iva i materijala se idealiziraju. Jedan od nacina idealizacije stjenovitih masiva sastoji se u njihovom predstavljanju pornocu kombinacije elasticnih, plasticnih i viskoznih elernenata, nizom analognih reoloskih modela, koji se prikazuju simbolima.

Idealizacija odnosa naprezanja i deformacija, tijekom vremena, realnoga stijenskog masiva "in situ" izaziva velike teskoce u racunsko] obradi problema.

Vremenska zavisnost rnoze se predstaviti reoloskirn modelima koji su sastavljeni iz osnovnih elemenata, reoloskih modela Hooka, St. Venanta i Newtona.

Treba istaci, pre rna teoriji reologije: relaksacija je pojava do koje dolazi kada naprezanje progresivno popusta kod konstantne deformacije; puzanje je pojava kada je deformacija, kod konstantnog naprezanja, funkcija vrernena: tecenje je slucaj kad se deformacija ne vraca ako se naprezanje anulira.


3. Temeljenje hidrotehnilkih gratlevina

93

Osnovni reoloskl analogni modeli

Hookeovo idealno elasticno tijelo - opruga je simbol Hookeovog zakona.

a

E,1l

a

a

E = f(a)

a=£·E a

tgu == - == E £

E - modul elasticnosti (Y oungov)

U prirodi postoje rnaterijali kod kojih je deformacija povratna, ali veza £=f(a) nije linearna niti u fazi opterecenja niti u fazi rasterecenja.

St. Venantovo idealno plasticno tijelo - "klizaljka" predstavlja "kruto" trenje ograniceno apsolutnom vrijednoscu naprezanja kao gornjom vrijednoscu,

<p,c

ao =--:.2 .
i 11
I E
14-- Ef' ~ a >

~a o

Ako se naprezanje povecava od 0 do naprezanja ao' nema deformacije, sto znaci da se materijal ponasa kao krut. Kada se dostigne naprezanje ao' odnosno kada se svlada trenje i kohezija (ili adhezija), javlja se nepovratna deformacija. Nairne, kod plasticnog materijala naprezanje nije odredeno deformacijom sve dok se ne postigne naprezanje popustanja, odnosno slom.

Dok se ne svlada otpor trenja na podlozi prikazano tijelo nece se pomaknuti, a kada se dostigne sila velicine trenja ono se krece [ednolicnorn brz inom bez daljnjeg povecanja sile.

a

i

1

a

Newtonov model idealnog flu ida (idealno viskozan) - perforirani klip, koji se pokrece u cilindru koji sadrzi Newtonovo ulje.

d£

at =y-

dt

£=~f c.dt

Y - koeficijent kinematickog viskoziteta Naprezanje kao poslijedica brzine deformacije vodi u Newtonov zakon

(J (t) == v € (t), kOji se karakterizira proper-


94

L Uvod

cionalnoscu izmedu naprezanja - a i brzine deformacije - E. Brzina deformacije E = de/dt je osnovna reoloska velicina , Kod specificne line arne deformacije

1-10 . 1 dl

E = -- brzina pomaka bit ce E = --.

10 10 dt

Napomena!

Pascalov reoloski model tekucine (voda) je tijelo koje se toliko deformira da se nikakva sila ne suprotstavlja njegovoj deformaciji, osim njegove inercije, njegova reoloska jednadzba je a = 0

Reoloska jednadzba Hookovog zakona za poseban slucaj elasticnog tijela kod smicanja glasi a = G . e, gdje je G modul smicanja (Coulombov).

Slozerii i kompleksni reoloski modeli nastaju kombinacijom osnovnih reoloskih modela, koji mogu biti sa serijskom, paralelnorn (slozeni) iii kombiniranom (kopleksni) vezom.

Elasto - plasticn! reoloskl modeli

Elasto - plasticni reoloski modeli omogucuju realnije proucavanje deformacija prije konacnog plasticnog sloma.

Prandtl - Reusov model

Serijska veza Hookeova i St. Venantova modela predstavlja idealno elasto - plasticno tijelo.

a

<p,c

E,J,l

a

E

,...__s,---H4--~

14---- __ E _ _____..

Paralelna veza Hookeova i St. Venantova modela

Reoloski model predstavlja elasto - plasticno tijelo s osobinom ocvrscavanja (ojacanja) iii orneksavanja materijalaa pri porastu opterecenja; deformacija £ = 0 dok naprezanje ne svlada otpor trenja.


j

1

3. Temeljenje hidrotehnickih gradevina

95

c, 0

E

Kompleksni model Paralelna veza Prandtl - Reusova i Hookeova reoloskog modela predstavlja, elasto - plastcno tijelo s osobinom ocvrScavanja (ojaca nja) iii omeksavanja materijala pri porastu opterecenja, ali za prikazanu zakonitost veze £ = f (a).

E

a = E . £ < ao' £ < £0 a = ao + E1 . e, £ > £0

Elasto - viskozni reoloski modeli Maxwellov model

Serijska veza Hookeova i Newtonova reoloskog model a predstavlja idealno elasto - viskozno tijelo, kod kojeg se deformacija sastoji od dva dijela, jedan posve elastican i drugi posve viskozan.

CJ
E
E2 V
E1
E1 E,J,l
CJ dEz a1 = E . £1' o, = Vcit

£ = £1 + £2

..


96

I. Uvod

3. Teme/jenje hidrotehnilkih gra4evina

Kelvin - Voigtov model

Visko - plastlcnl reoloskl model

97

Paralelna veza Hookeova i Newtonova reolosk og modela predstavlja tijelo kod kojeg je naprezanje zbroj dva clana. proporcionalnog deformaciji i brzini deformacije.

O"k = 0"1 + O"t dEk O"k = Ek 'Ek +v-dt

Binghamov model

Paralelna veza St. Venant i Newtonova modela prestavlja reoloski model s nepovratnim deformacijama (ireverzibilne),

Ovaj model takoder predstavlja idealni visko plastlcni fluid, tzv. Binghamovu tekucinu, koja osim viskoziteta ima i odredenu koheziju - c, pa ne tece kroz pukotine dok gradijent tlaka ne postigne

neku granicnu vrijednost. C,cp

0" < 0"0' E = 0

0" > 0"0' E = Eb

dEb

0"=0" +v--

o dt

Ek = E1 = E2

Kelvin (Thompson) - Vo igtov model opisuje puzanje!

Kompleksni model

Serijska veza Kelvin - Voigt ova i Hookeova reoloskog modela predstavlja model produzene elasticnosti, Hookeov model je simbol trenutne elasticnosi, a Kelvin - Voigtov model simbol je "zaostale" elasticnosti. Kod tijela sa zaostalim elasticitetom deformacija je u isto vrijeme funkcija naprezanja i vremena, ali kada se naprezanje drzi konstantnim dugo vremena, deformacija tezi prema beskonacnosti. Kada se naprezanje ponisti, deformacija tezi nuli.

a
v ..
c
a Kompleksni elasto-visko-plasticni reoloski model

Ovaj reoloski model je serijska veza osnovnoga Hookeova modela i slozenoga Binghamova modela.

E

a + a
I
E G'L

c,cp v r
~

I
Ee i
a Eo -----------

A In t - deformacija Kelvin - Voigtova reoloskog modela, gdje je A konstanta puzanja odredena eksperimentalnim putem.

Brzina deformacija nepromjenjiva je u vremenu i zavisi od odnosa a - 0"0. Kod odnosa a = 0"0 = const dijagram E = f (a) poprima oblik Prandtl - Reusova reoloskog modela za idealno elasto - plasticnu sredinu.

Slozeni elasto - visko - plasticni model rnoze se prikazati i kao paralelna veza Hookeova, Saint Venantova i Newtonova osnovnog reoloslog modela, koji opisuje

E = Ee + A In t



98

L Uvod

3. Temeljenje hidrolehnickih gradevina

99

cr

sredinu kao elasto - viskoznu sredinu (Maxwellov model) kada je 0'<0'0' a kao ideal no elasto - plasticnu ako je 0' ~ 0'0 (Prandtl - Reusov model),

Prethodni primjer jasno pokazuje da u visko - plasticnim sredinama veza izmedu naprezanja i deformacija moze poprimiti razlicite oblike ovisno 0 karakteru veze i opterece nju. U svakom konkretnom slucaju , ovisno 0 strukturi deforrnirajuce sredine mogu se formirati reoloski modeli s razlicitirn kombinacijama veze osnovnih

slozenih modela. Zbrajajuci deformacije sastavnih modela

k k

E= ~>i E(t)= ~>i(t)' gdje je i = 1, 2, 3 k, broj sastavnih modela,

i=l i=l

dobit cerno odgovarajuci reoloski model deforrnirajuce sredine s konacnim brojem sastavnih modela.

v

punjenja akumulacije do normalne kote uspora. Problem fundiranja velikih brana posebno je obraden u poglavlju "Velike brane i temelji".

Problem deformabilnosti osobito dolazi do izrazaja kod podzemnih objekata u stijeni. Nairne, kod derivacijskih tunela pod tlakom teskoce se javljaju kod definiranja statickih uvjeta "rada" betonske obloge pod unutarnjim tlakom u kompleksnoj geotehnickoj sredini, koja se mijenja uzduz tunela, i u slozenirn pogonskim uvjetima. Zbog uvjeta pogona, obloga tunela izlozena je, tijekom vremena, djelovanju promjenjivih unutarnjih pritisaka vode. Unutarnji tlak vode stvara uvjete rada objekta fundiranog na stjenovitoj podlozi.

Polazna pretpostavka da je ta stjenovita "podloga", po perimetru tunelske obloge, elasticna daleka je od stvarnosti. Tijekom iskopa i formiranja kruznog otvora u stijeni javljaju se plasticne zone oko otvora. Koristenjern rnatematickih postupaka, koji se osnivaju na teoriji elasticnosti, te se zone uvjetno mogu definirati.

cr

Metoda konacni h elemenata do pusta da se, prakticno, svaki element d eform irajuce sredine, obuhvacerie nurrierick im modelom, moze opisati odgovarajucim reoloskim modelom. Kada je model sastavljen od velikog broja elasto - viskoznih elemenata, izvodenje diferencijalne veze izmedu deformacija i naprezanja, na osnovi uvjeta ravnoteze i neprekinutosti, postaje dosta slozeno.

Reoloska istrazivanja, odnosno reoloski modeli stijenskih mas iva, u podrucju hidrotehnickih gradevina, nalaze se jos u fazi teoretskih obrada. Razaranja veza, deforrnirajuce stjenovite sredine, pod utjecajem vode u tijeku vremena, ostaje dalje tesko rijesiv problem.

Nairne, svaki odabrani reoloski model OVISI 0 polaznirn hipotezama, koje se osnivanju na istraznirn radovima, te manje iii vise realno opisuje deforrnirajucu sredinu. Jedino kontrola pomicanja karakteristicnih tocaka na hidrotehnickoj gradevini i stijeni, u sirem podruc]u temelja, u tijeku eksploatacije, te njihova numericka i graficka obrada daju realnu informaciju 0 ponasanju kompleksa brana

- brdo - voda. o (MN/m')

Ide a l iz irani dijagram pomicanja kontrolnih tocaka na stijeni

O-A zona elasto-plasticnih deformacija, A-B zona visko-plasticnih deformacija, B-C slom

Slika 1.3.10. Uvjetne granice neelasticnih deformacija aka otvora tunela

o ------------------~-

a) A = 1 (O'x = P g H),

b) A = 1/3 (O'x = 0.33 P g H)

A - koeficijent bocnog pritiska

Il (nun)

c

Napomena!

Brojcani podaci dati su za odnos c / p g H , gdje je p - obujmena gustoca, c - kohezija, H - visina nadsloja. Za A = 1 u stijenskorn masivu vlada hidrostaticko stanje naprezanja.

Kod podzernnih hidrotehnickih objekata velikih dimenzija kao sto su strojarnice, akumulacije, rezervoari i "skladista" tekucina, koji cesto nemaju betonsku oblogu, problem neelasticnih deformacija oko otvora postaje jos znacajniji,

Istaknute Cinjenice uvjetovale su stalnu i kontinuiranu kontrolu deformacijskih karakteristika tijekom vremena kod mnogih hidrotehnickih objekata fundiranih na iii u stijeni. Na taj nacin empirijski podaci doprinose razvoju numericih modela.

Iskustvo je takoder pokazalo da opterecenje visokih brana treba izvesti postupno sa sto duzirn odrzavanjern dostignute kote uspora u svakorn stupnju probnog



100

I. Uvod

<p = 35°

A. = 1/3 (11 = 0.248)

Prethodno prikazani slucajevi su uvjetni, jer se osnivaju na pretpostavci da je stijenski masiv homogen i izotropan (Ex = E = Ezl. Kao sto je vee istaknuto, stijenski masiv zbog strukturnih karakteristika u najvecern broju slucajeva je nehomogen i anizotropan.

Sile koje se prenose podzemnim hidrotehnickim gradevinama nisu reda velicine sila koje se prenose branama. Medutim problem nije manje slozen zbog geotehnickih uvjeta po perimetru betonske obloge derivacijskih tunela pod tlakom. Stijena po obodu nije homogena niti izotropna, a izlozena je kompleksnim primarnim (prirodnirn) i sekundarnim naprezanjima koja su izazvana iskopom.



101

3.4. VODOPROPUSNOST TEMELJA

Prema hidrogeoloskirn karakteristikama razlikujemo terene s intergranularnom, pukotinskom i pukotinsko - kaveronoznom poroznoscu, koja je karakteristicna za krs, Tereni se razlikuju po vrsti poroznosti i karakteristikama vodopropusnosti.

Tlo se od stijene razlikuje po stupnju i karakteru vodopropusnosti i lakse ga je predstaviti kao medij konstantne vodopropusnosti. Naime, propusnost uslijed pora veoma se razlikuje od propusnosti uslijed pukotina. Veliki broj razlicitih pravaca pukotina u stijenama moze da uvjetuje vrlo razlicite vrijednosti procjedivanja vode u razlicitim pravcima, sto ovisi 0 karakteristikama pravca pada i pruzanja, 0 njihovom "zijevu", 0 njihovoj otvorenosti i ispuni, 0 medusobnom razmaku itd. Posebno mjesto zauzimaju stijene u krsu (karstne stijene). Propusnost ispucale stijenske mase usko je povezana s vanjskim silarna koje djeluju na nju.

Srednja filtracijska brzina u nekoj propusnoj kontinuiranoj i homogenoj sredini proporcionalna je padu piezometarske linije, a odredena je zakonom Darcyja,

V=KH=KI L

gdje je:

v - brzina kretanja podzemne vode,

H = HI - H2 - razlika izmedu razine gornje i donje vode, L - duzina puta oko temelja,

- gradijent, pad piezometarske Iinije H/L,

K - koeficijent filtracije, konstanta ovisna 0 stupnju poroznosti sredine.

Koeficijent filtracije (propusnosti) osnovni je pokazatelj transportnih karakteristika sredine za model kontinuirane i homogene sredine.

Praksa je pokazala da u istoj sredini moze postojati razlika koeficijenata filtracije u horizontalnom i vertikalnom pravcu. Nije rijetka stratifikacija sredine s razlicitim koeficijentima filtracije. Znaci, da bi se dobio osnovni hidrodinarnicki model, cesto se mora idealizirati tlo kao model kontinuirane sredine i anulirati heterogenost koeficijenata filtracije osrednjavanjem vrijednosti. Za uvjetno homo genu sredinu u analizi se koristi konvencionalna mreza protjecaja. Strujna slika is pod hidrotehnicke gradevine moze se odrediti matematickim putem iii graficki.

Suvremeni nurnericki modeli danas daju odgovor i za kompleksne slucajeve vodopropusnosti, odnosno omogucuju proucavanje utjecaja heterogenosti i anizotropije propusnosti.


102

I. Uvod

U hidrotehnickoj praksi koriste se fizicki i elektricni analogni modeli. Ispitivanja na elektricnim modelima osnivaju se na postojecoj analogiji izmedu razdiobe elektricnog toka u vodicu i hidraulickog toka u propusnoj homogenoj sredini.

Strujnu sliku cine linije jednakog potencijala (ekvipotencijalne linije) i okomito na njih postavljene strujne linije. Slika je neovisna 0 stupnju poroznosti. Ekvipotencijalne linije daju velicinu filtracijskog tlaka vode u tocki tla koja se analizira i na temelj gradevine (uzgon), a strujne linije filtracijski protjecaj u svakoj tocki sredine i ukupnu kolicinu filtrirane vode.

Kod temeljenja hidrotehnickih gradevina na tlu postoji opasnost od kontaktne dezintegracije tla i iznosenja cestica duz temeljne plohe. To pogoduje pojavi "piping" efekta, kojim se ugrozava sigurnost i stabilnost objekta, jer dovodi do sloma tla.

M. Grisin dao je kriticne gradijente za razne vrste tla:

Glina Ikr = 1.20

Ilovaca Ikr = 0.65

Sliunak Ikr = 0.45

Pijesak Ikr = 0.29 - 0.38 (ovisno 0 granulaciii)

Da bi se sprijecila opasnost od ispiranja i hidraulicki slom tla, duzina puta filtracije mora da zadovolji slijedeci empirijski uvjet:

L>C'H

gdje je;

L - duzina puta filtracije,

H = HI - H2, razlika izmedu nivoa gornje i donje vode, C - koeficijent (iskustvena vrijednost).

Tlo C

- mulj i prasinasti pijesak 18

- sitan pijesak 15

- krupno zrni pijesak 12

- sljunak i sljunkoviti pijesak 9

sljunak i drobina 4 - 6

- glinovito tlo 5 - 9


3. Temeljenje hidrotehnickih gradevin«

103

Koristenjem graficke konstrukcije strujne mreze, koja se sastoji od linija jednakog potencijala i strujnih linija, i postujuci pravila konstrukcije mreze, prema slici, mogu se na osnovu geometrijskih elemenata rnreze i koeficijenta filtracije proracunati filtracijski protjecaj i filtracijski pritisak.

Stika 1.3.11. Strujna mreia, broj potencijalnih padova - Nd - 11M!, broj protocnih kanala - NJ - 5L1Q

Prethodna filtracijska povrsina podijeljena je u 11 ekvipotencijalnih polja - Nd i 5 protocnih kanala - Nt" Razlika izmedu susjednih ekvipotencijalnih linija je "b", a izmedu susjednih strujnih linija "a". Kod konstrukcije, kutovi u cvomtm tockarna trebaju biti priblizno 90° i "a"="b".

Hidraulicki gradijent nekog polja je: i = 6H b

Potencijalni pad je: 6H =....!::!_ Nd

B· filtracii m H

rzina I tracue. v=K'i=K-=K--

b bNd

Filtracijski protjecaj za jedan kanal visine "a" = "b" i jedinicu sirine objekta bit ce:

H H

6Q=K--a=K-

b Nd Nd

Ukupna filtracijska kolicina ispod objekta na jedinicu sirine dobit ce se kada s 6Q pomnozi s ukupnim brojem protocnih kanala:

N Q=Nf '6Q= K·H·_f

Nd


104

1. Uvod

Filtracijski pritisak koji se prenosi na zrna tla po jedinici obujma bit ce:

. L\H

Ps =)·p·g=P·g·b

Proucavanje filtracije vode u stjenovitim masivima svodi se na proucavanje toka vode duz pukotina i privilegiranih putova. To je hidrodinamicki model diskontinuiranih sredina i anizotropije filtracije.

Stijene se odlikuju sekundamom poroznoscu - pukotinska poroznost, kod koje se rnoze razlikovati lokalna i regionalna ispucalost (rasjedi). Regionalna ispucalost ima nepravilne prostorne polozaje, dok se lokalne pukotine, kao po pravilu, javljaju u odredenirn "familijama", koje se izdvajaju na osnovu geneze, istoga prostornog polozaja i istog intenziteta pojavljivanja.

Vrsta ispucalosti odreduje se neposrednim geoloskim snimanjem na terenu. Lokalna ispucalost vezana je uglavnom za povrsinske dijelove kore Zemlje, za razliku od regionalne koja je prisutna i u velikim dubinama.

Na osnovi snimljenih karakteristika pukotinskih sistema moze se napraviti model ispucalosti.

Slika 1.3.12. Model dvodimenzionalnog podzemnog toka (Wittke W.)

Kretanje podzemnih voda u ispucalim stjenovitim masivima dovela je do razvoja posebne znanstvene discipline: Hidrogeodinamike.



105

a)

b)

J1i" 'r= !~U l

T 111 Z I I

I T:-" 1 r;==t==il

i i . 3 I ! bz

i I d i

=l1 cL~- n-~ -1=

,,~_ 1 ~ ,

';i==-n "',1=' =="jl

Slika 1.3.13. Dvodimenzionalni model ispucalosti (istrazivanja ruskih znanstvenika)

Prema rezultatima ruskih istrazivaca na prikazanom modelu ispucalosti - b, koeficijent vodopropusnosti (koeficijent filtracije) prikazanoga pukotinskog sustava proporcionalan je kvadratu njihove otvorenosti:

Ktj = C of

gdje je C koeficijent proporcionalnosti koji se za prakticne svrhe rnoze usvojiti sa:

C = 3 . 105 (ms):".

Oznakom 'tj oznacene su grupe pukotina istih geometrijskih karakteristika.

Anizotropija koeficijenata vodopropusnosti u prostoru data je Kx' ~ i Kz' a u uvjetima ravnine s Kx' Ky'

Za model pukotina - a koje su orijentirane kutevirna aj utvrdena je slijedeca ovisnost:

n o. n o~

K= "'K ._!.cos2a· =C'" ....l..cos2a·

£... tl b. 1 £... b. 1

1 1 1 1

gdje je:

0, - srednja sirina otvorenosti pukotina, b, - srednji razmak izmedu pukotina.

Treba imati u vidu da se gornji izrazi osivaju na rezultatima rnodelskih ispitivanja , u laboratorijskim uvjetima. Slicna znanstvena istrazivanja se provode u brojnim hidraulickim laboratorijima u inozemstvu.

Kod hidrotehnickih objekata veliki znacaj ima "infiltracija" akumuliranih voda u podzemlje, koja ovisi, osim od hidrogeoloskih karakteristika, 0 vodenom stupcu i odnosima nivoa akumulirane i podzemne vode. Problem se javlja kada su akurnulirani nivoi visi,


106

I. Uvod

Posebnu pazn]u uvjetuju karbonantne stijene: vapnenci i dolomiti. Hidrogeoloski katastar, koji sadrzi podatke 0 vodnim pojavama i prirodnim objektima (izvori, ponori, estavele) na povrsini, ornogucava uocavanje odredenih karakteristika i medusobnih veza s podzemnom vodom. Taj katastar predstavlja jedan od temeljnih dokumenata kod ocjene vodopropusnosti pregradnog profila iii lokacije buducih hidrotehnickih zahvata, a narocito podzemnih objekata.

Kod podzemih objekata, kao sto su tuneli pod tlakom, osim istrazivanja nivoa podzemne vode postavlja se i pitanje kretanja novoformiranog podzemnog toka oko tunelske cijevi, jer prostor oko tunelske cijevi u novim uvjetima ima drenaznu funkciju, kako za prirodne vode tako isto i za procjedne vode kroz tunelsku oblogu.

Treba imati u vidu, da se vodopropusnost stijenskog mas iva mora istraziti, radi

upoznavanja dinarnike voda u podzernlju i interpretacije sa stajalista:

- dopustive filtracije,

- velicine uzgona, sigurnosti i stabilnosti hidrotehnickih objekata,

- gubitaka vode radi ocjene stupnja i troskova zaptivanja,

- injektibilnosti stjenovitog masiva,

- izbora i utroska injekcijskih smjesa.

Veliki broj istrazivaca proucavao je propusnost u ispucalim stijenskim masivima koristenjem istraznih busotina i ispitivanjem vodopropusnosti u njima, na principu Lugeonova opita, utiskivanjem vode u nezacjevljenu busotinu, pod tlakom od 0 do 10 bar a.

Opci teoretski izraz bio bi: Q = C . K . Hn gdje je:

Q - protjecaj,

K - koeficijent vodopropusnosti koji se istrazuje, Hn - neto pritisak ispitivanja,

C - koeficijent forme (oblika "supljine" koja se ispituje - hipoteza)

41t f Pretpostavka - elipsa: C '= --=---

In (a+O

b

a, b - poluosi elipse,

f - duzina fokusa

Pretpostavka - krug: C = 4 1t r

Za klasicno ispitivanje vodopropusnosti stijene u istraznirn busotinarna koriste se etaze duzine -/ '= 5 m i supljina irna cilindrican oblik dijametra - d. Francuski istrazivaci su dali slijedeci empirijski izraz za koeficijent forme:

dP--1

C=~ d (m)

2.3026 log (l+ ~_!_-1)

d d

K = __g__ (m/ s) CHn


3. Temeljenje hidrotehnickih grudevina

107

gdje je:

Q - gubitak vode u busotini (m3/s),

Hn - neto tlak ispitivanja (rn) - ocitanje na manometru, uzirnajuci u obzir gubitke i nivo podzemne vode prije pocetka mjerenja.

Kod ispitivanja razloga rusenja brane Malpasset koristen je slijedeci izraz:

gdje je F povrsina busotine.

Procjedna voda - filtracija i filtracijski tlak - uzgon kroz stijenski masiv su dvije uvjetno razlicite pojave istog uzroka - vodopropusnosti, koje mogu ali ne moraju biti uzajamno ovisne, Praksa je pokazala da i relativno male kolicine procjedne vode mogu imati visoke pritiske i obrnuto velike kolicine vode mogu biti pracene malim pritiscima.

Potrebno je istaci da kod uzgona postoje dva bitna i sastavna elementa koja

definiraju uzgon, ito:

- faktor povrsine,

- faktor intenziteta.

Vrijednost faktora povrsine, tj. povrsina temelja na koji djeluje uzgon, nije se mogla odrediti ispitivanjima "in situ", iako je cinjenica da u vecini slucajeva kod betonskih brana uzgon ne djeluje na cijeloj povrsini temeljne plohe. Neki au tori dopustaju da se vrijednost faktora povrsine krece u granicama 0.8 - 1.0. Terzaghi smatra da i kod stijena treba racunati s vrijednosti 1.0. U slucaju dobrog prijanjanja, ako se na kontaktu beton - stijena u temeljnoj plohi ne pojave vlacna naprezanja na uzvodnom rubu, u vrijednosti 1.0 krije se kod gravitacijskih brana odredena sigurnost.

Sto se tice faktora intenziteta prakticno je ostavljena sloboda projektantima, koji svoju odluku temelje na iskustvu, analogiji s drugim objektima u slicnim uvjetima, inzenjersko - geoloskirn karakteristikama i karakteristikama objekta.

Ovo vazno pitanje za sigurnost brana mnoge zemlje su regulirale propisima za projektiranje i izgradnju visokih brana, U prilogu su graficki prikazani norme SAD-a za gravitacijske brane vise od 50 m i nevi talijanski propisi. Dijagram uzgona, u oba slucaja, moze biti korigiran ako u brani postoji kontrolna (drenazna) galerija, iako se vrsi drenaza temelja.


108

L Uvod

b)

~,lL-V ~J Ll_~B -----,l~

r--""""'T'"------,

B - Airina temelme sljubnice

I

J

l=1 ----

»->

---

I I / I

I /

.. :J::

Slika 1.3.14. Propisani dijagrami uzgona

a) Americki propisi za gravitacijske betonske brane visine > 50 m b) Talijanski propisi

gdje je:

Hg - visina vodenog stupea na uzvodnom lieu brane, Hd - visina vodenog stupea na nizvodnom lieu brane.

Treba napomenuti da postoje i drugi propisi koji za vel icinu uzgona s uzvodne strane usvajaju w = (0.20 - 1.0) Hg, a s nizvodne 1 Hd. Nairne, promatranjem u prirodnim uvjetima utvrdene su granice, ovisno 0 spomenutim uvjetirna, na uzvodnom rubu temelja brana u granieama w = 0.12 - 1.0 ina nizvodnoj w = 0.5 - 1.0, ovisno 0 efikasnosti sanacijskih radova u temeljima, opsega i kvalitete injekcijskih radova, efekta drenaze itd.

Uzgon u temeljima .brana treba stalno i kontinuirano kontrolirati, jer te se vrijednosti mijenjaju sa staroscu objekta. Svaka promjena u filtraeijskim pritiscima upucuje na oprez, narocito ako se u tijeku vremena oni povecavaju.

r L

Slika 1.3.15. Opci dijagram uzgona



109

Proeurivanje oko temelja u slucaju kratkog puta i visokog filtracijskog tlaka - uzgona rnoze da ugrozi i stabilnost lucnih brana. Treba istaci primjer brane 1dbar, na istoimenoj desnoj pritoci r. Neretve, gdje je veliko proeurivanje kroz ispueali vapnenacki masiv na des nom boku , u prosineu 1959., izazvalo veliko odronjavanje uslijed ispiranja meduslojne ispune. To je poremetilo stabilnost desnog oslonea lucne brane visine 38 m. Rusenje brane je spriieceno hrabroscu jednog inzenjera i radnika, koji su u dnu brane miniranjem nacinili veliki otvor i jezero je tim putem brzo ispraznjeno. Greska se nasla u odbijanju invenstitora da ulozi sredstva za injekcijske radove i stavu nekih specijalista da je stijena sto se tice vodopropusnosti "dobra".

uzgon 1964.

SVE GRAVITACIJSKE BRANE U SAD POSLIJE 1915. IMAJU DRENAtNE SISTEME

ZA UVJET POSTOJANJA DONJE VODE

eo

70 IiO gso

'D 40

130

:J20

t1~

Slika 1.3.16. Brana NepeanAustralija, povecanje uzgona u periodu od 12 godina

Na nekim branama je utvrdeno da na vrijednost uzgona utjecu i obilne padavine. Takoder, svaka promjena boje vode koja se proejeduje trazi maksimalnu pazn]u, Promjena boje cesta je pojava nakon snaz noga seizm ick og udara , Tada moze oznacavati lokalni slom u dubini temelja.

Medutim, drugi primjer pracen je velikim materijalnim stetama i ljudskim zrtvama.

Rusen]e brane Malpasset u Franeuskoj, 2. prosinea 1959., takoder je uzrokovano filtracijorn i uzgonorn uzduz jedne neotkrivene pukotine u temeljima brane. Nakon izgradnje brane bilo je dopusteno koristenje akumulacije, iako injekcijski radovi nisu bili izvedeni (vidi prilozenu sliku).

100,00 ._--+-

Slika 1.3.17. Brana Malpasset, hipoteze loma (prema Bellieru i Londeu)

I'iilIl!1I!ilil k<OOI k,


110

J. Uvod

111

Promatranjem u prirodi, nakon praznjenja nekih akurnulacija zbog kontrole, utvrdeno je da se uz uzvodni brid ternelja, kod betonskih brana, javlja pukotina u stijeni koja prati uzvodni brid temelja. Ova pojava uvjetovana je i oblikovanjem temelja. Metodom konacnih elemenata proucavano je polje naprezanja u terneljnoj stijeni i utvrdena je pojava zone zatezanja. Kada je svladana vlacna cvrstoca stijenskog mas iva, javlja se pukotina, a Zona zatezanja u stijeni se gubi.


Sile potiska pukotinske vode na bokovima, nizvodno od injekcijske zavjese, rezultat su pada piezometarske linije i brzinskih pritisaka, koji su posljedica procjedivanja kroz i oko injekcijske zavjese.

Slika 1.3.20.

a) RH - rezultirajuca sila po tiska pukotinske vode;

b) 1. nivo podzemne vode (prirodni iii umjetno stvoreni),

2. nivo vode zbog djelovanja uzvodne injekcijske zavjese,

3. nivo vode zbog djelovanja drenaia u profilu,

4. drenazne busotine

Veliki je broj primjera u praksi gd]e je sigurnost brana bila ugrozena preko stabilnosti bokova i na relativno velikim udaljenostima od pregradnog profila (brana Frayle). Uzgon i potisak pukotinske vode su medusobno zavisni s obzirom na svoj postanak.

Stjenovito tijelo omedeno pukotinama punim vode gubi uslijed uzgona na gustoci mase (na pro sa 2.7 t/m3 na 1.7 tlm3; znaci, zbog uzgona obujmena gustoca mase se smanjuje za 37 %).

Slika 1.3.18. Brana Claytor - SAD, dijagram uzgona i vlacna zona

Tlacne sile na nizvodnom rubu temelja zatvaraju postojece pukotine. Osim statickog djelovanja uzgona treba voditi racuna i 0 silama hidrostatickog potiska na bokovima, pornim pritiscima i 0 cinjenici da se u uvjetima troosovinskoga hidrostatickog pritiska mijenja i cvrstoca stijene (laboratorijski pokusi Goncarova, 1960.) Osim toga prisustvo vode u pukotinama smanjuje povezanost stijenskog masiva.

VERTIKALNI

PRESJEK

1. injekcijska zavjesa

2. drenazna zavjesa

3. filtracijski tokovi

4. lucna brana

5. tlacna zona

Slika 1.3.19. Lucna brana

HORIZONT ALNI PRESJEK

A-A

Pukotinska porna voda u proslojcima ispune s jedne strane djeluje plastificirajuce na materijale ispune, a s druge strane kad padne tlak pukotinske vode, pri spustanju nivoa vode u akumulaciji, tlak porne vode ne rnoze se sniziti istom brz i norn zbog male propusnosti ispune i tada dolazi do pretlaka pukotinske porne vode.

Slika 1.3.21. Shema, gradijent procjedne vode i ispiranje meduslojne ispune (Wittke W.)


, , t ,

, , , ,

I

, , , ,

--I-I

:

I I I

I

,

___,.....

I I

,


112

I. Uvod


113

Ukoliko se prethodnim pojavama pridruzi iznenadna promjena stanja naprezanja u stijeni (vibracije uslijed rada evakuacijskih organa, snazni seizmicki udari, eksplozije itd.), tada moze doci do spontanog nestanka trenja u djelicu sekunde, odnosno do potpunog prestanka trenja, sto vodi kolapsu. Na tu cinjenicu teoretski je prvi ukazao prof. MOller.

Prve zidane i betonske brane bile su gravitacijske i njihovi graditelji prvi su uoctli utjecaj uzgona na havariju brana, uslijed smanjenja njihove tezine, Opasnost od uzgona otkrivena je 1882. godine, a 1900. prvi put utjecaj uzgona uzet je u proracun,

Kao zastitu od uzgona graditelji, nakon 1900. godine, poceli su upotrebljavati drenaze u temeljima i u tijelu brane. Sve gravitacijske brane u SAD poslije 1915. imaju efikasne drenazne sustave. Kod lucnih brana utjecaj uzgona se zanemarivao s gledista sigurnosti objekta. Utjecaj filtracije razmatrao se uglavnom sarno sa stajalista zastite temelja od ispiranja (sufozije). Medutim, najnoviji dogadaji u svijetu visokih brana ukazali su da sile izazvane filtracijom mogu izazvati havariju konstrukcije. U tom pogledu najocitiji je primjer brana Malpasset.

Iskustvo je pokazalo da drenaza ne rnoze potpuno eleminirati utjecaj filtracijske vode. Postupno se pocelo shvacati da kombinacija drenaznih busotina i injekcijskih zavjesa rnoze smanjiti te utjecaje na prihvatljivu mjeru.

Nairne, postupak injektiranja je veoma star, otkrio ga je jedan faracuski inzenjer 1802. godine. On je utiskivanjem plasticne gline pornocu pumpe uspio smanjiti procjedivanje vode ispod jedne brodske prevodnice.

Prema nekim podacima prva uspjesna primjena injektiranja cementom bila je 1907. na gravitacijskoj brani New Croton - SAD, visine 72 m. Medutim, sustavna primjena injektiranja u svrhu kontrole procjedivanja i uzgona pocela je 1936. na lucno] brani Hoover - SAD, visine 221 m.

Svicarski geolog Lugeon prije cetrdesetak godina je rekao: "Izgraditi jednu branu znaci praviti jedan eksperiment", Iskustvo je pokazalo da svaka brana, s obzirom na uvjete njenog fundiranja, predstavlja zaseban slucaj,

Injektiranje, koje je u pocetku svoga razvoja ovisilo 0 duhovitoj ostrournnosti prakticara na gradilistu, danas zahtijeva slozene istrazne radove, koji trebaju omoguciti usvajanje ispravnog projektnog rjesenja, ciju realizaciju treba kontrolirati i eventualno, ovisno 0 rezultatima injektiranja, mjestimicno korigirati.

Vodonepropusne injekcijske zavjese imaju zadatak da na najmanju rnogucu mjeru smanje kolicinu filtrirane vode i produze put procjedivanju. Kao posljedica toga smanjuju se sile uzgona u temeljima brane i hidrostaticke sile smicanja na bokovima uslijed potiska pukotinske vode. Smanjenjem protjecaja, pritiska i brzine filtracijskih voda uklanja se opasnost od mehanicke i kemijske sufozije terena. Pred injekcijsku zavjesu postavlja se i uvjet eleminiranja gubitaka vode iz akumulacijskih bazena.

Realizacija injekcijskih zavjesa koristenjern empirijskih kriterija, na osnovi prakse gradenja brana i injektiranja, uvjetovala je izvodenje injekcijskih zavjesa velikih povrsina

ispod temelja brana i na njihovim bokovima. Kod izbora dimenzija injekcijskih zavjesa one u vecini slucajeva nisu analizirane, niti se polazilo sa staialista ekonomski prihvatljivih gubitaka, koji ne bi ugrozavali sigumost odabranog tipa brane i funkcionalnost injekcijske zavjese.

Poznati kriterij dozvoljene vodopropusnosti, onako kako ga je postavio Lugeon oko 1920., ili njegove modifikacije cesto vode neracionalnim dimenzijama zavjese. Nairne, teznja da se zadovolje ti kriteriji, opcenito u granicama - od 1 Lu do 5 Lu (1 Lu - 1 IImin/m'Il0 bara), cesto je uvjetovala veliku dubinu injekcijske zavjese i veliku duzinu njenog prostiranja na bokovima, koje sa stajalista sigurnosti brane nisu bili opravdane, a troskovi realizacije bili su [ako visoki i, sa stajalista gubitaka vode iz akumulacije, ekonomski neopravdani.

Praksa da se trasa injekcijskih zavjesa, njihov polozaj u prostoru i pravac pruzanja odreduju sarno na osnovi inzenjerskogeoloskih i hidrogeoloskih podataka, sve vise ustupa mjesto kompleksnim geostatickim analizama stabilnosti kompleksa brana i padina na koje se brane oslanjaju.

Injekcijsku zavjesu treba smatrati kao produienje brane u podzemlje, u jednu diskontinuiranu, anizotropnu, cesto defektnu i uvijek nedovoljno prouiienu sredinu, nedostupnu ljudskom oku.

povoljan polozaj zavjese

- - - - - - nepovoljan poloza] zavjese

--. - povoljan polozaj zavjese

- - - nepovoljan poloza] zavjese

------ vlacna zona

-----,--....

Slika 1.3.22. Povoljan i nepovoljan poloiaj injekcijske zavjese

Injekcijskom zavjesom ne smiju se pogorsat i uvjeti prenosa sila s hldrotehnickog objekta na oslonce - temelje u sirern smislu rijeci. Znaci, osim hirogeoloskih parametara, na orjientaciju i poloza] injekcionih zavjesa (pojava vlacnih zona) utjecu geometrijske i druge karakteristike htdrote hnicke gradevine. Polozaj injekcijske zavjese i pravci njenog pruzanja moraju se analizirati i sa stajalista ocjene stabilnosti stjenovitih oslonaca.

Zavjese velikih povrsina, cije se dimenzije i funkcionalnost ne mogu [ednoznacno odrediti, mijenjaju i odnos sila u podrudu temelja i pregradnog profila.



114

I. Uvod


115

CD

konstrukcije. Posto ona mora slijediti deformacije temelja, ona ne smije biti previse kruta, jer prijeti opasnost lorna zavjese.

Najnovija istrazivanja pokazuju da je tesko izvesti potpuno vodonepropusnu zavjesu, jer to ne zavisi 0 savrsenosti tehnike injektiranja. Injekcijska zavjesa ne moze se smatrati kao nepropustan zid, jer voda prolazi kroz male pore i pukotine, koje nisu primite injekcijsku smjesu, i gdje se pravac strujanja i pritisak mjenjaju od mjesta do mjesta. Pore i pukotine koje nisu mogle biti injektirane ovise 0 velicini otvora i izboru injekcijske smjese.

Slika 1.3.23. Dijagrami hidrostatickog opterecenja na injekcijsku zavjesu (ako se zavjesa promatra kao "zid")

1. 1njekcijska zavjesa izvedena do dubine nepropusnog sloja - nema donje vode 2. 1njekcijska zavjesa izvedena do dubine nepropusnog sloja - donja voda

3. 1njekcijska zavjesa izvedena do ogranicene dubine - donja voda

.x: ~ .x: ~.§
0 0
0 oX ~ III oX III
c: 0 0 III 0 .~
X. ::::J c III .~ VI ...... :=" ~.g
::::J ;in c.. c:
= :E- 'c c.. >(/'l
>111 :c -u ;;:: '~ili 10.0 tn VEllC~INA 1.0 ZRNA 0.1 mm
~.O MINIMAlNA lp SIRI N A 0.1 PUKOTINE 0·9' mm
Kalcijum acrylate i Literatura:
Kalcijum acrylate sa dodatkom kaolina "GROUTING OF FOUNDATI-
Scalped rip III. portland cement (30 mikrona ) ON SANDS a GRAVELS·-
Sljaka ( so Na OH ) I Tech. Memo. No. )-I.OB,Wa-
terways Experiment
Komerciialni tip III. portland cement I Station, Vicksburg
Cement od stjoke I Miss. June 1955
Asfaltno emulzija Literat u ra :
Kemijske ·THE USE OF
Glineno _ kemijske CLAY IN PRESSLRE
Glina GROUT I N G" - Kravetz-
ASCE Paper 1St, 6 I
Glina - cement Feb. 1958
Portland - cement
INJEKTIRANJE PIJESI<DM: PRE DPOSTAVIO PISAC-VARIRA, OVISI o GRANUlACIJI PIJESKA Opterecenje koje se prenosi na zavjesu ovisi 0 velicini hidrostatickog optrecenja na uzvodnoj i nizvodnoj strani te 0 dubini zavjese. Prof. Muller je za lucnu branu Kurobe IV. <Japan) - visine 186 m dokazao da rezultirajuce velicine opterecenja na zavjesu mogu dostici kriticne vrijednosti za sigurnost brane.

U pravilu treba postaviti slijedece kriterije, ako ostali cinioci to dopustaju:

1. Injekcijsku zvjesu iz vertikalne ravnine treba usmjeriti prema uzvodno.

Time se postize povoljan otklon rezultirajuce sile hidrostatickih pritisaka na zavjesu i na nizvodni dio stijenskog masiva:

2. Trasu zavjese u bokovima takoder treba voditi prema uzvodno. Na taj nacin produzuje se put vodi, smanjuje uzgon u podrucju oslonaca i rezu ltirajuce sile hidrostatickih pritisaka na zavjesu usmjeravaju se dublje u brdo:

3. Podrucje stijenskog rnasiva nizvodno od zavjese treba odvodnjavati, Time se smanjuje volumen stjenovite mase koja je pod utjecajem sila filtracije. Drenaza stjenovitog masiva prakticno je vrlo efikasno sredstvo, kojim se moze utjecati na sigurnost hidrotehnicke gradevine i funkcionalnost injekcijske zavjese;

4. Zavjesa mora biti dovoljno vodonepropusna, pravilno u prostoru postavljena i trajna. Ona mora biti sposobna da preuzme hidrostaticke sile i kolebanje tih sila tijekom vrernena:

5. Broj redova injekcijskih busotina treba osigurati takve dimenzije zavjese da je ona sposobna da se suprotstavi svim pritiscima. Povecanjern gradijenata filtrirajuce vode povecava se opasnost njenog razaranja. Treba imati u vidu da su gradijenti hidrostatickih pritisaka najveci uz uzvodni rub temeljne plohe.

Zavjesa tijekom eksploatacije akumulacije mora sacuvati svoju efikasnost, ne sarno pod agresivnim djelovanjem sufozionih procesa, nego i pod utjecajem deformacija uslijed akcije sila nastalih akumuliranom vodom, statickirn i dinarnickim opterecenjern

Tablica 1.3.2. 1zbor injekcijske smjese u ovisnosti granulacije i "zijeva" pukotine

Graditelji starijih generacija su smatrali da uspjeh injektiranja ovisi 0 tlaku injektiranja, sto je dvojbeno. S druge strane, kod izbora tlaka treba voditi racuna 0 stanju naprezanja u stijenskom masivu (gravitacijsko i tektonsko polje naprezanja), NeodgovarajuCi izbor tlaka injektiranja moze dovesti do stvaranja hidraulickih pukotina i do degradacije stijene.


P. Stoji« - Hidrotehnicke gradevine

116

I. Uvod

Usvajanje dozvoljenog tlaka injektiranja u ovisnosti dubine injekcijskih busotina jedan je od najkompleksnijih zadataka koje je potrebno rijesiti i od Cijeg pravilnog izbora ovisi uspjeh injektiranja. Najvecu opasnost predstavljaju pritisci koji mogu izazvati prosirenje i otvaranje postojecih, iii stvaranja novih pukotina. Najvece otvaranje pukotina je u blizini same busotine.

Takoder postoji opasnost da visoki pritisci injektiranja izazovu izdizanje slojeva koji su paralelni iii subparalelni s povrsinom terena.

U praksi postoji vise iskustvenih kriterija za izbor tlaka injektiranja, ovisno 0 dubini busotine, kao:

- Dozvoljeni tlak se odreduje u ovisnosti visine stupca gornje vode.

Ovaj kriterij ne uzima u obzir geotehnicke karakteristike pregradnog profila;

Dozvoljen tlak se odreduje iz uvjeta staticke ravnoteie sila. pritiska geoloskog stupca i pritiska injekcijske smjese. Ovaj kriterij ne uzima u obzir ukljesteriost stijene. Povrsinu i volumen stijenskog mas iva na koji se injekcijski tlak prenosi tesko je odrediti;

Dozvoljen injekcijski tlak treba biti sto veti, jer je djelovanje tlaka u busotini ogra niceno brtvilom. Ovaj kriterij ne vodi racuna 0 eventualnom poremecaju stijene i izazvanim defektima, koji nisu dostupni kontroli;

Dozvoljeni tlak je onaj koji omogucava da se u supljine ubrizga sto veca kolicina injekcijske smjese. Kod primjene ovog kriterija moze doci do velikog utroska injekcijske smjese i do neopravdanih izdataka:

Minimalni tlak injektiranja mora odgovarati dvostrukom hidrostatickom tlaku ako ima nadsloja. Ako nema nadsloja mora odgovarati pritisku geoloskog stupca. Kriterij USA Army, Corps of Engineers.

Committee on Cement Grouting, udruze n]a gradevinskih inzenjera USA, predlozio je 1963. kriterije prikazane graficki:

A, B, 3, 4 i S.

Slika 1.3.24. Tlak injektiranja: A - porast tlaka 1 barl1m (tz. europski kriterij), B - porast tlaka 1 psi/I ft (0.07 bara10.3048 m), kriterij ima iiroku primjenu u USA, 3. kriterij koji Komitet predlaie za masivne stijene, 4. Kriterij za zdravu uslojenu stijenu, 5. Kriterij kao za 4. ali injektiranje silaznom metodom

Napomena!

Silazna metoda injektiranja dopusta primjenu vecih tlakova injektiranja.

u

/ /'
3, '1/
,.
I
IJ
I ~ ,I'
/,
A I I / ./. /
/ / V ./ <
~I ~ ~ V _. ~:- P'
- B
~~~- u

ao

IS

to

IS

10

o

5 10 15 20 15 so 35 '" 45'"

o


3. Temeljenje hidrotehnickih gradevin«

117

Kao sro se vidi postoji veliki broj kriterija, od kojih su neki i napusteni u suvremenoj tehnologiji injektiranja. Nedostatak svih spomenutih pravila je u tome sto ne uzimaju u obzir lokalne uvjete stijenskog mas iva i karakteristike gradevine; sarno jedan pornenuti kriterij uzima u obzir i tehnologiju injektiranja.

Izbor pritisaka ovisi 0 tehnologiji injektiranja. Razlikuju se: - penetracijsko injektiranje s umjerenim tlakom,

- injektiranje s "raslojavanjem" primjenom visokog tlaka,

- injektiranje razaranjem, "split" injektiranje - jako visoki tlak.

Na osnovi ispitivanja vodopropusnosti stjenovitog masiva, u istraznim busotinama, i dijagrama Q = f (p) mogu se uvjetno odrediti odgovarajuci tlakovi injektiranja i izvrsiti izbor odgovarajuce injekcijske smjese.

Kao primjer, shematski se daju osnovni tipovi stijenskog mas iva s nepromjenjivom propusnoscu (Ewert).

a)

b)

( )

QL Q~ Q~

P P P

Slika 1.4.25. Dijagrami vodopropusnosti - Q = f(P): a) mala apsorpcija vode - fine pukotine; b) velika apsorbcija vode - veti broj sirokik pukotina; c) zatvorene pukotine - nema gubitka vode

Izbor smjese za injektiranje treba osigurati dovoljnu gipkost zavjese, kao umjetnog tijela u jednoj deformabilnoj sredini. Izbor injekcione smjese ovisi 0 vodopropusnosti (VDP). Prema opcim pokazateljima, ako je VDP > 5 Lu, tada se upotrebljavju injekcijske smjese na bazi cementa, a u slucaju da je VDP < 5 Lu tada prednost treba dati kemijskim injekcijskim smjesama. Injekcijske smjese na bazi cementa su ekonomski najprihvatljivije.

Napustaju se injekcijske smjese velike razrijedenosti (VIC ~ 3:1) jer se u stijenu injektira velika kolicina vode, koja mora biti istisnuta iz injekcione smjese visokirn tlakovima. U protivnom utisnuta cementna smjesa ima malu cvrstocu, nije trajna i usporena je voda je moze s vremenom isprati, jer se nevezan cement talozi u pukotini. Takva zavjesa postaje vodopropusna (primjer lucno - gravitacijska brana Iablanica).


118

J. Uvod

Nairne, visokim zavrsnim tlakom ne postize se zeljena cvrstoca injekcijske smjese, a osim toga visoki tlak pogoduje stvaranju hidraulickih pukotina u blizini injekcijske busotine, sto utjece na degradaciju zavjese u njenoj "jezgri". Bez obzira na pritisak injektiranja, cesto utisnuta injekcijska smjesa na preriferiji zavjese ostaje u obliku gela.

Velika je prednost gustih injekcijskih smjesa (VIC = 1:0.7) jer se u podzemlje ne unosi nepotrebna kolicina vode koju treba pod visokim tlakom filtrirati.

Iskustvo je pokazalo da primjena stabilnih i gustih suspenzija ima mnoge prednosti i kvaliteta injekcijske smjese je bolja. Stabilne suspenzije su Binghamove tekucine, koje osim viskoziteta imaju odredenu koheziju. Newtonove tekucine, koje definira , sarno viskozitet, su nestabilne.

• 't

I

c

ds/dt

ds/dt

--

dE Newtonova tekucina 't = v cit

dE Binghamova tekucina 't = c + v - dt

Slika 1.3.26. Newtonova Binghamova tekucina

Prodiranje stabilne Binghamove suspenzije na bazi cementa ograniceno je i ovisno o tlaku, sirini pukotina i koheziji suspenzije.

Suvremena tehnologija injektiranja preporuca guste stabilne suspenzije na bazi cementa, gdje se odnos VIC u toku injektiranja ne mijenja, a tlak injektiranja se odreduje na osnovu odnosa:

Pmax . qmin = p . q = Pmin . qmax

koji se postuje u tijeku cijelog postupka injektiranja (Lombardi: grouting intensity number - GIN).

Medutim, treba imati u vidu da injektabilnost takvih injekcijskih smjesa trazi upotrebu visokoturbulentnih mijesalica i superplastifikatora koji utjecu na reoloska svojsta cementne "paste".

Prema broju redova injekcijskih busotina razlikujemo jednoredne, dvoredne i viseredne injekcijske zavjese, a prema dubini "usidrene iii stojece" injekcijske zavjese ako idu do nepropusne iii malo propusne stjenovite sredine, te "visece iii Iebdece" ako ostaju u propusnoj sredini.

Broj redova injekcijske zavjese ovisi 0 vecern broju cinilaca. Debljina zavjese mora biti takva da je zavjesa sposobna bez pojave degradacije suprotstaviti se pritisku vode i filtraciji. U zonama visokih hidrostatickih pritisaka i velike vodopropusnosti potreban


3. Temeljenje hidrotehnickih grailevina

119

je veci broj redova. Hidrostaticki pritisci i gradijenti filtracijske vode kroz zavjesu najveci su u blizini ternelja, te je u pravilu u podrucju terneljne plohe broj redova veci.

Efikasnost injekcijske zavjese japanski inzenjeri (Yokota - brana Kurobe) definiraju izrazom:

gdje je kl koeficijent vodopropusnosti stjenovite mase prije injektiranja, a k2 koeficijent vodopropusnosti nakon injektiranja.

Primjer dvoredne injekcijske zavjese izvedene s povrsine ternelja i terena, nakon sto je izvedeno konsolidacijsko injektiranje, dat je za branu Grancarevo

Slika 1.3.27. Brana Grancarevo, situacija, trasa injekcijske zavjese i raspored busotina

,,0

...

.00

':;0

100

~ ". I

[~ •• m

DRENAtNE BU$OTINE

PROJEKTIRANA

INJEKCIJSKA ZAVJESA

Slika 1.3.28. Brana Grancarevo, razvijeni profil, injekcijska i drenaina zavjesa


120

I. Uvod

Za izvodenje injekcijskih zavjesa nekada se koriste kontrolne galerije u branarna, koje su ujedno i injekcijske, podzemne galerije na bokovima i u temeljima, iii kombinacija injekcijskih galerija u branama i u podzemlju. Primjeri takvog osiguranja vodonepropusnosti prikazani su za lucnu branu Vajont - Italija (H - 265.5 m) i lucnu branu Zeuzier - Svicarska (H - 160 rn).

U izvjesnim slucajevima u kombinaciji s injekcijskim zavjesama primjenjuju se i druge metode zaptivanja. Kao primjer, data je gravitacijska brana iz betonskih blokova s uzvodnom celicnom vodonepropusnom membranom - Pian Palu, Italija (H - 52.5 rn), Vodotijesnost pregradnog profila osigurana je na desnoj obali injekcijskom zavjesom, a na lijevoj obali i u koritu rijeke kombinacijom betonske dijafragme i injekcijskom zavjesom.

bJ

(111,'''_

v» •.•• ~' ~:;::j7'-==~:;;.;~

Slika 1.3.29. Brana Vaiont, situacija razvijeni profil

mjeriLo

o 20 SO 100

Slika 1.3.30. Brana Zeuzier, razvijeni profil


3. Temeljenje hidrotehnifkih gratlevina

121

Slika 1.3.31. Brana Pian Palu, razvijeni profil

Kao sto je vee istaknuto, iskustva su ukazala da drenaza ne moze potpuno eleminirati negativni utjecaj filtracije, koja ugrozava sigurnost objekta i stabilnosti padine, uvjetuje mehanicku i kemijsku sufoziju stijenskog masiva i razara protufiltracijsku zavjesu, Djelovanje filtracije javlja se u raznim vidovima, koji inogu ali ne moraju biti dostupni vizualnoj iii instrumentalnoj kontroli. Izgradnja sve visih brana na rnanje pogodnim profilima, s losim karakteristikama stijene, u vecini slucajeva ne bi bila moguca bez izvodenja injekcijskih zavjesa. Ta Cinjenica, kao i cinjenica da se kod lucnih brana nije uzimao u obzir utjecaj uzgona, doveli su do toga da se poceo zanemarivati pozitivan efekt drenaza i sve veca prednost se davala injekcijskim zavjesama.

Praksa izvodenja injekcijskih zavjesa pokazala je da je tesko izvesti vodonepropusnu zavjesu i da se smanjenje kolicine vode koja se procjeduje i filtracijskih pritisaka ne postize uvijek injekcijskom zavjesom, narocito ako dimenzije zavjese nisu pravilno odabrane.

Casagrande je 1961. godine ponovo ukazao, na temelju iskustva, na vaznost drenaza i njihov pozitivan utjecaj na efikasnost, kontrolu i sigurnost injekcijskih zavjesa, jer je razaranje injekcijskih zavjesa, mehanickoga i kemijskog karaktera, stalno prisutno. Graditelji su poceli shvacati da kombinacija injekcijske i drenazne zavjese rnoze umanjiti, ako ne i potpuno eliminirati, sve negativne utjecaje uzrokovane procurivanjem vode.

Danas se kao protufiltracijska zastita koriste: injekcijske zavjese, drenazne zavjese i kombinacije injekcijske i drenazne zavjese.

U svrhu dreniranja danas se primjenjuju drenazne busotine obicno na dnu zasticene filtrorn, drenazne galerije, drenazna okna i bunari. Kod odredivanja polozaja, broja i

! .


122

I. Uvod

drugih karakteristika drenaznih objekata treba biti narocito oprezan, jer kod diskontinuiteta, slojeva i kaverni (u krsu) s ispunom postoji opasnost od ispiranja i iznosenja cestica materijala ispune, jer se drenazama povecava brzina vode koja se drenira. Osnovno je da se pravcem i pruzanjem busotina drenazne zavjese pravilno usmjere filtracijski tokovi i gradijenti pritiska.

Nepovoljan poloza] za date geometrijske karakteristike slojeva

Povoljan polozaj

Slika 1.3.32. Nepovoljan i povoljan poloiaj drenainih busotina na bokovima pregradnog profila

Primjer vrlo slozenog osiguranja vodonepropusnosti i stabilnosti, s drenaznirn busotinarna i galerijama, prikazan je za lijevi bok lucne brane Oymapinar - Turska.

1&4.00

185.00

POTPORNI ZID

VAPNENAC

ZAVJESA

DRENAlNA BUSOTINA

Slika 1.3.33. Lucna brana Oymapinar


3. Temeljenje hidrotehnilkih gradevin«

123

Kad elementi injekcijske i drenazne zavjese nisu dovoljno pouzdani, moze se primijeniti i etapno izvodenje. Medutim, to povecava troskove.

Treba imati u vidu da se smanjenje filtracijske vode i pritisaka ne postize uvijek injekcijskom zavjesom i da se koriste:

- vodonepropusna rubna iii centralno polozena vertikalna dijafragma iii talpe (zrnurje),

uzvodni horizontalni iii blago nagnuti nepropusni zastor, koji se koristi za niske brane iii za lokalno saniranje okrsenih zona visoke povrsinske vodopropusnosti,

razni tipovi tockastih, linijskih i ravninskih drenaza,

razni oblici zastite zona zatezanja uz uzvodni temeljni rub visokih brana.

Posto je svaki slucaj poboljsanja temelja poseban problem, moraju se usvajati one metode koje najbolje odgovaraju datom slucaju, cesto i probnim ispitivanjem "in situ".

U tom pogledu lijep skolski primjer je gravitacijska brana Jajce 11 na rijeci Vrbas.

Brana je fundirana na rijecnorn nanosu. Prilozena slika ilustrira problem zastite od procjedivanja i ispiranja materijala. Brana Jajce 11 kao originalno tehnicko rjesenje usia je u svjetsku strucnu literaturu.

Slika 1.3.34. Gravitacijska brana Jajce 11 - poprecni presjek kroz glavnu i pomocnu branu 1. slapiste, 2. filtarski sloj, 3. kontrolna galerija, 4. talpe Larsen, 5. glina,

6. betonski zastor, 7. talpe, 8. pomocna brana, 9. zagat, 10. injekcijska zavjesa

Filtracijska voda i filtracijski pritisak (uzgon) ne ovise sarno od odnosa gornje i donje vode, nego i od polozaja injekcijske i drenazne zavjese, od nivoa podzemne vode na bokovima i 0 padalinama. Njihove vrijednosti se mijenjaju tijekom godine zbog cega je neophodna stalna i kontinuirana kontrola.

Obojeni tokovi koji se iznenada pojave mogu biti prvi znak ostecena , lorna iii havarije. Jasno, ne uvijek, ali zahtijevaju poduzimanje i drugih mjera kontrole i preventivnih mjera sigurnosti.


124

L Uvod

3.5. STABILNOST TEMELJA

Kada se govori 0 stabilnosti temelja treba razlikovati: - biolosku stabilnost (uvjetno),

- fizicku i kemijsku stabilnost,

- mehanicku stabilnost.

Bioloska stabilnost

Ukoliko se pod pojmom "temelja" podrazumijeva i dio htdrotehnicke gradevine uz temeljnu plohu, tad a je nuzno skrenuti pozornost i na ovaj vid agresivnosti, narocito kod betonskih gradevina. Bioloska agresivnosti ugrozava funkcionalnost hidrotehnickih objekata, iako do danas nije uocena direkta opasnost za stjenoviti dio temelja.

Izgradnja hidrotehnickih objekata - hidroelektrana, brana i prevodnica za brodove na morskoj obali (Francuska, Rusija, SAD) i koristenje morske vode za pogon reverzibilnih hidroelektrana (Japan) ukazali su na opasnost koja prijeti hidrotehnickirn objektima od bioloske agresije.

Funkcionalnost ispusta u temeljima viselucne brane Modrac - B i H, bila je ugrozena napadom i razmnozavanjern skoljki koje su srnanjivale protjecajni profil i degradirale kvalitetu celicne obloge.

Dovodni tunel HE Globocica - Makedonija, kao i objekte ispusta, 5 - 6 godina nakon pustanja u pogon, napale su takoder skoljke. Larve su prenijele ptice s Kaspijskog jezera u Englesku, iz Engleske presle su u Njernacku, nakon toga pojavile su se na objektima u ovim prostorima.

Na nizvodnorn lieu brane Grancarevo - B i H, tijekom izgradnje i hladenja betona polijevanjem povrsina u ljetnim mjesecima, pojavile su se crvenkaste alge, koje su pokrivale velike povrsine. Kao podloga za razvoj sluzila im je pucolanska komponenta u cementu. Povrsine betona bile su ostecene i erne nakon sto je obustavljen njihov razvoj u zimskom periodu.

Oblogadovodnog kanala RHE Capljina - B i H (bivse korito r. Trebisnjice) na duzini cca 70 km izvedena je od mlaznog betona prosjecne debljine 5 ern. Uzvodni dio kanala koji se nalazi u vapnencima napadnut je od vodenog raslinja velike duzine koje usporava tok vode i svojim korijenjem razara oblogu i stijenu.

Fizicka i kemijska stabilost

Opasnost od fizicke abrazione erozije i ispiranja (sufozije) temelja prisutna je kod rastresitih tala, meduslojne i pukotinske ispune u stjenovitim masivima. Narocita opasnost prijeti ukoliko se u temeljima nalaze zapunjeni fosilni karstni kanali (HE Grabovica- R BiH). Njihova pojava uvjetuje posebne tehnicke zahvate. Sufozija, odnosno odnosenje cestica, nastaje pod utjecajem hidrodinarnickih filtracijskih pritisaka podzemnih iii akumuliranih voda.


125


Kod iskopa temelja za hidrotehnicke gradevine iii opcenito kod iskopa u stijeni treba imati u vidu da se neke stijene, dugo izlozene utjecaju atmosferilija, odnosno djelovanju kise, mraza, sunca, vjetra i temperaturnih promjena, raspadaju. Raspadanje moze biti fizicko (mehanicko) i kemijsko.

Pri raspadanju stijene se komadaju i drobe u sitnije komade, a da se pri tome ne rnijenja njihov mineraloski i kemijski sastav. Glavni uzroci raspadanju su led i temeperaturne promjene. Utjecaj smrzavanja dolazi do izrazaja kod poroznih stijena, stijena s prslinama, itd. Temperaturne promjene utjecu na stijene slozenog mineraloskog sastava. Tijekom duzeg vremena pod utjecajern mnogobrojnih temperaturnih promjena, i naprezanja koja te promjene prate, stvaraju se prsline u koje prodire voda te led ubrzava proces dezintegracije.

Proces kemijskog raspadanja je mnogo slozeniji i obicno znatno sporiji; neki od tih procesa odvijaju se u tijeku dugog vremena. Izvjesne kemijske reakcije kao hidroliza, hidratacija, promjenjiva higroskopija, oksidacija i hidroterrnicke transformacije po dubini razaraju izvjesne stijene i terene. Cista voda rastvara relativno mali broj minerala i stijena, kao sto su sol, anhidrit (CaS04)' gips (CaS04 + 2HzO). Anhidrit hidratacijom prelazi u gips, pri cemu povecava obujam. Kada je voda obogacena ugljicnirn dioksidom rastvara vrlo intezivno karbonantne minerale i stijene, a narocito vapnenac. Proces rastvaranja cesto zahvaca klasticne stijene: pjescenjake, konglomerate i brece, ako sadrze vecu kolicinu kalcijum karbonata kao veziva. Dolomiti su znatno manje rastvorivi u vodi nego vapnenci.

Najcesce je uz hidrataciju prisutna i oksidacija. Neki minerali primanjem kisika uz prisustvo vode podlijezu oksidaciji (pirit).

Na brzinu raspadanja stijena utjecu njihove strukturne osobine i nacin pojavljivanja. Mnogo brze se raspadaju slojevite (segmentne) i skriljave stijene (kristalasti skriljci, lapori) nego masivne, magmatske stijene. Prsline i pukotine su pravci kojima prodire voda u podzemlje i koja je glavni cinllac gotovo svim procesima razaranja.

Mehanicka stabilnost

Temelji primaju sile vanjskog opterecenja koje na njih prenosi brana iii neka druga hidrotehnicka gradevina, zatim obujmene sile, pritisak vode i dinamicke sile pobude.

U homogenim materijalima polozaj lorna nije odreden strukturom. U tlu dolazi do lorna po cilindricnoj ili nekoj drugoj maternaticki definiranoj liniji smicanja. Medutim u ispucalim stijenskim masivima strukturne karakteristike potpornazu pojavu lorna preko lokalnih ravnina smicanja. Zato [e vazno da se one otkriju i prouce. Otpornost na smicanje stijena duz prorodnih diskontinuiteta jedna je od bitnih karakteristika stabilnosti.

U mehanici tla koeficijent sigurnosti se moze odrediti za svaku povrsinu smicanja. U mehanici stijena to je zriatno slozenije zbog ge o l osk ih , inzenjerskogeoloskih, hidrogeoloskih, geotehnickih, hidraulickih, rneha nickih i geometrijskih osobina.


126

I. Uvod

Problem mehanicke stabilnosti javlja se kako u vrijeme izgradnje tako is to i u vrijeme eksploatacije hidrotehnicke gradevine fundirane na povrsini terena. Tijekom izgradnje problem rnehanicke stabilnosti narocito dolazi do izrazaja kod iskopa za temeljenje velikih brana.

Kod iskopa treba voditi racuna 0 polozaju slojeva i rasporedu pukotina. Cesto geometrijske karakteristike gradevne jame i njen poloza] u odnosu na strukturne inzenjersko geoloske karakteristike su nepovoljni. Inzenjerskog eo loske karakteristike i pojave u otvorenim gradevnim jamama mogu biti i znatno pogorsane utjecajem aktiviranja eksplozivnih punjenja.

Kosine gradevne jame drugo vremena trebaju stajati otvorene. Treba imati u vidu da ne postoje apsolutno stabilne kosine, jer se one u manjoj ili vecoj mjeri degradiraju. Razlikuju se kosine kratkotrajne i dugotrajne stabilnosti. Bridovi kosina uz povrsinu vecinom spadaju u kategoriju kratkotrajne stabilnosti i trebaju biti zasticerii. "Radne" kosine gradevne [arne moraju imati dugotrajnu stabilnost.

Masivi cvrstlh stijena irnaju slozenu i razgranatu mrezu oslabljenih povrsina: slojevitost, pukotine, skriljavost itd. Te pojave uvjetuju nestabilne kosine ne sarno gradevinskih jama, nego i pad ina uzvodno i nizvodno od pregradnog profila. Nestabilnost se pojavljuje u obliku klizanja, otkidanja, odvaljivanja i obrusavanja krupnih kamenih blokova.

Za proucavanje se koriste maternaticki i fizicki geotehnicki modeli. Neki jednostavni geotehnicki modeli u ravnini prikazani su u poglavlju:

Inzenjerskogeoloske i hidrogeoloske podloge. U istom poglavlju prikazan je i slucaj lucne brane Frayle, gdje je do pokretanja stijene na desnom osloncu doslo u tijeku eksploatacije akumulirane vode.

Stika 1.3.35.

a) Nepovoljan polozaj slojeva vapnenca za iskop temelja: 1. vapnenac, 2. lapor

b) Shema otvorene gradevne jame: klizanje, odvaljivanje i obrusavanje blokova



127

Stika 1.3.36. Odvojeni stjenoviti blokovi na kosini

a)

Stika 1.3.37. Racunska shema sila koje djeluju na odvojeni stjenoviti blok

b)

Sila smicanja: Wa' sin~

Sila otpora: Ra = c . A + Wcos~ tg<p

Sila smicanja: Wb' sin~ + H

Sila otpora: Rb = c . A + (Wcos~ - U) tg<p

Prisustvo vode u pukotini osjetno pogorsava uvjete stabilnosti. Doprinos adhezije - c . A, gdje je A povrsina kontakta stjenovitog bloka s kosinom, po pravilu se zanemaruje.

Uvjet za klizanje je da je ~ > tgo, ali ako je ~ > <p i b/h < tg<p doci ce do klizanja i prevrtanja, gdje je ~ kut nagiba kosine, a <p kut trenja.


128

I. Uvod


x-x

Slika 1.3.38. Idealizirina shema klizanja i prevrtanja stjenovitog bloka

Havarija na brani Vajont u listopadu 1963., kada je doslo do pokretanja brdske mase obujma od oko 250 milijuna m ', koja se u nekoliko sekundi brzinom od 25 m/s srucila u akumulaciju, uvjetovala je da se kinematici i dinarnickom faktoru trenja kod smicanja i klizanja poklanja sve veca pozornost. Istraziva nja su potvrdila poznatu cinjenicu iz dinamike kretanja vozila da je dinarnicki faktor trenja - fd kod klizanja s ubrzanjem manji nego staticki: faktor - fs:

fd < r,

129

Slika 1.3.39. Dvodimenzionalna analiza stabilnosti

R - rezultirajuca sila koja se prenosi s brane na temelj, G - teiina stijenskog masiva koji moie biti pokrenut, Pv - hidrostaticki pritisak na stijenu, U - uzgon, N - rezultanta normalnih sila, T - rezultanta tangencijalnih - smicucib sila

Kod prostornoga rnaternatickog modela prvi postupak u proucavan]u stabilnosti jeste definiranje realno moguclh "kl inova" smicanja stijenskog masiva, koje omeduju ravnine diskontinuiteta, i na osnovi utvrdenih parametara cvrstoce na smicanje utvrduju njihove kinernaticke uvjete stabilnosti na smicanje.

Proracunorn se moraju obuhvati sile koje se s branom prenose na stijenski masiv, tezina stjenovitih "klinova", tlak vode na uzvodni dio "klina" koji se nalazi izvan temelja brane i sile uzgona.

Kod slabe mehanicke otpornosti stijenskih blokova omedenih pukotinama i rasjedima primjenjuju se posebne tehriicke mjere za korekciju i usmjeravanje sila, koje se prenose na stijenu i za povecanje karakteristika otpornosti takvih stjenovitih blokova. Danas veliku primjenu nalaze prednapregnuta sidra. Prvi put su primjenjena na brani Vajont - 1960., a na nama blizirn prostorima, na brani Grancarevo - 1965. Pregradni profil Grancarevo nalazi se u slojevitim vapnencima, s laporovito - glinovito - ugljevitim proslojcima rnjestimicno i generalnim pravcem pada 10°_ 20° od lijeve prema desnoj obali i nesto uzvodno.

Nairne, kada tijelo klizi niz kosinu brzinom koja nije prevelika, ubrzanje je priblizno jednoliko

fs = tgcp

Ako tijelo klize s akceleracijom "a" trenje je umanjeno zbog ubrzanja, taj se odnos uvjetno moze prikazati sa

a

fd = tgcp---g. coso

Neki istrazivaci ispitivali su i utjecaj visokih temperatura na prethodne karakteristike.

Za stabilnost temelja i oslonaca hidrotehnicke gradevine fundirane na stijeni presudni su geometrijski elementi diskontinuiteta, parametri otpornosti po tim diskontinuitetima, geometrijske karakteristike objekta i odnos sila koje se s objekta prenose na te diskontinuitete.

Odnos mobiliziranih - angaziranih parametara cvrstoce prema reprezentativnim vrijednostima, koje se ocekuju na diskontinuitetima, na osnovi teoretskih i laboratorijskih istrazivanja, daje sliku 0 stupnju sigurnosti:

F =~tg~cp~r_e~p_r_e_z_en __ ta_t_iv_fll_·

s tgcp mobilizirani

Primjer:

reprezentativni kut trenja: 40° mobilizirani (angazirani): 30°

stupanj sigurnosti je: Fs = tg 40° I tg 30° = 1.45.

Slika 1.3.40. Trodimenzionalna analiza stabilnosti

O-A-B-C tetraedron odreden ravninama PI' P2, Pj, G - teiina, R - rezultirajuca sila koja se prenosi s brane na oslonce, UI, U2, Uj sile uzgona i pritiska pukotinske vode na bokovima.

Sheme bloka za jednu dvodimenzionalnu i trodimenzionalnu maternaticku analizu stabilnosti kompleksa brana - oslonci prikazane su na slikama u nastavku.

U tijeku iskopa temelja na lijevoj obali, iako je bila ogranicena upotreba eksploziva, nakon njegova aktiviranja, doslo je do otvaranja registrirane pukotine na lijevoj obali nizvodno od temelja ispod kote 320.0 na duzini od cca 50.0 m i do klizanja jednog dijela brdske mase po glinovito-laporovitorn proslojku (~=15°,



130

L Uvod

q>= 13°). Jedan dio mase, zahvacene odronom, krenuo je prema rijeci a drugi manji u pravcu temelja brane. Odronjena masa u kolicini od cca 8000 m3 zamjenjena je betonom: betonski potporni zid i padina iznad odrona privremeno su osigurani dugackim perfosidrima.

Geostatickorn analizom je utvrdeno da u kretanje moze doci jedan dio padine na Iijevoj obali izmedu strojarnice i brzotoka preljeva. Bilo je nuzno osigurati stabilnost stijenskog bloka upotrebom prednapregnutih sidara. Stabilost je osigurana armiranobetonskom konstrukcijom u obliku rnreze: u cvorove rnreze ugradeno je 90 prednapregnutih sidara duzine 40 - 60 m, svaki nosivosti 2000 kN. Zbog elektrokemijske korozije i "napona koraka" (u blizini snazan zvor struje) poduzete su specijalne mjere zastite.

Uz prethodne mjere osiguranja stabilnosti padine i dijela oslonaca brane, uzvodni zid strojarnice, ispod montaznog prostora, dimenzioniran je i izveden kao masivna, dijelom armiranobetonska razupora izmedu dviju obala.

e-

PREDNAPREGNUTA SIDRA

...... -

Slika 1.3.41. Brana Grancarevo - situacija


3. Temeljenje hidrotehnickih grllilevinll

131

Slika 1.3.42. Brana Grancarevo - detalji (armiranobetonska konstrukcija, prednapregnuta sidra)

U tijeku betoniranja lucne brane Cirkejska (Dagestan - Rusija), visine 234 m i duzine u kruni 287 m, doslo je zbog djelomicnog odrona do pokretanja gotovo cijelog oslonca i padine na lijevoj obali. Autor je bio impresioniran 0978.) poduzetim mjerarna osigur.anja tijekom izvodenja, koje su shematski prikazane na slici.

Slika 1.3.43. Brana Cirkejska 1- tuneli okomito na ravnine pukotina,

2- tuneli paralelni s ravninama pukotina, 3- armirano betonske konstrukcije,

4- paketi horizontalnih prednapregnutih sidara, 5- nagnuta sidra,

6- slojevivapnenca s proslojcima gline, 7- pukotine

Lucna brana Ponte Sei 000 km od Venecije), visine 93 m, izgradena je 1956. u uslojenim vapnencima i dolomitima s nagibom od 30°, od Iijeve prema desnoj obali . Na Iijevoj obali u visini krune brane nalazi se autocesta. U kolovozu 1957. uocena su ostecenja na oblozi tunela , jer se autocesta u profilu brane nalazi u tunelu. Istrazivanja su ukazala da se oslonac brane i padina nalazi u kretanju koje je uvjetovano pojavom klizne ravnine uslijed djelovanja procjedne vode.

Kretanje je zaustavljeno i stabilnost je osigurana anniranobetonskom konstrukcijom u visini krune brane i armiranobetonskom razuporom u stopi ravnine smicanja.

Slika 1.3.44. Brana Ponte Sei

1 - slojevi vapnenca i dolomita nagnuti od lijeve prema desnoj obali, 2 - tunel na autocesti, 3 - klizna ravnina, 4 - armiranobetonska razupora, 5 - kruna brane.


132

I. Uvod

3. Teme/jenje hidrotehnilkih gra4evina

133

3.6. VISOKE BRANE I TEMELJI

plohu oslanjanja i promjenu kontaktnog pritiska, a time i velicine slijeganja. Kod brana (s rijetkim izuzetkom lucnih) nije dopustena pojava vlacnih naprezanja u temeljnoj plohi, jer to znaci prodor vode u temeljnu plohu.

Relativno jednostavno maternaticko rjesenje osnovnih jednadzbi cini tu metodu privlacnom. Mnogi znanstvenici proucavali su uvjete primjene Winklerova modela za razne vrste temelja i osobine tla, i za razna opterecenja CTerzaghi - 1955., Sovine - 1955., Krsmanovic - 1965. itd). Nonveiller - 1973. dao je rjesenje programirano za racunar.

Osobine temelja su poznate u malom broju tocaka. Te su osobine stohasticki promjenjive od tocke do tocke, pa je nuzna shematizacija i pripisivanje temeljima neke vjerojatne prosjecne karakteristike. Svaka shematizaeija osobina temelja je u stvari pojednostavljenje i uopcavanje tih osobina koje se unose u proracun. Rezultati proracuna mogu manje iii vise odstupati od stvarne raspodjele naprezanja na temeljnoj plohi, pa prema tome i deformaeije u pojedinim tockarna ternelja odstupaju manje iii vise od realnog stanja.

U dosadasnjim izlaganjima poseban je naglasak dat temeljima brana. Prvo, radi se 0 hidrotehnickirn gradevinama izuzetnih dimenzija, a drugo, stirn objektima na temelje se prenosi kompleks deterministickih i stohastickih sila.

Mnogi cinioei utjecu na izbor tipa brane, ali temelji su od odlucujuceg znacaia, jer brana i stijena (iii tlo) u temeljima s funkcionalnog gledista cine jednu cijelinu. Sto je brana visa, to je utjeeaj temelja veci. Najdetaljnije i najbrizljivije temelje zahtijevaju tanke lucne i kupolne betonske brane, [er je kod tih brana koneentracija vanjskih i hirostatrckih opterecenja, koja se prenose na temelje, najveca.

Kao i kod ostalih gradevina oslonjenih na teren, javlja se problem interakcije temelja i konstrukeije tijekom vremena, ali kod hidrotehnickih gradevina javlja se i cetvrta komponenta voda. U hidrotehnicko] praksi, u najvecern broju slucajeva, susrecu se duboki temelji.

Svako opterecenje izaziva deformacije temelja ispod gradevine. U vecini slucajeva kod temeljenja obicnih gradevina u proracunima se koristi idealizirani Winklerov model Clinearno deformabilan Winklerov prostor). Prema tom modelu, slijeganje (w ) u bilo kojoj tocki povrsine proporcionalno je naprezanju (Px> u promatranoj ~ocki i neovisno je 0 naprezanju izvan te tocke: wx=Px / KSY' gdje je KSY vertikalni koeficijent reakcije tla - modul reakcije tla u kN/m3 i pretpostav~!a se da je on konstanta. Medutim, Terzaghi je eksperimentalno dokazao da KSY nlJe konstanta tla, jer ovisi od opterecenja i geometrije opterecene plohe.

Winklerov prostor sarno priblizno predstavlja deformacijske osobine temelja.

Temeljno tlo, u sirem srnislu rijeci, zamjenjuje se sustavom elastic nih pera. Opterecenje deformira sarno ona pera na kojima lezt gradevina. Znaci zanemaruju se pomaei u ravnini izvan linije .temelja. Pomak tocke na povrsini Winklerova prostora (rnodela) linearnoje proporcinalan intenzitetu opterecenja (p). Treba istaci da se po Winklerovom modelu s perima deformira i slijeze sarno dio neposredno opterecen silom, a ostala povrsina se ne deformira.

Nedostatak je Winklerova modela sto ne moze realno da opise ponasanje angazirano g volumena stijene ili tla u preuzimanju sila koje su uzrokovane akurnulira norn vodom. Winklerov model omogucuje pojavu vlacnih sila na mjestima izdizanja i odvajanja konstrukc ije od temelja. Izdizanje konstrukeije i djelomicno odvajanje od temeljne plohe smanjuje efektivnu

Maternaticko rjesenje problema rasprostiranja naprezanja u homogenoj sredini dao je Boussinesq. Rjesenje se osniva na pretpostavci da je stijena homogena, elasticna i izotropna. Primjena modela elasticnog poluprostora, Boussinesqova modela, uvjetuje poznavanje modula elasticnosti - E i Poissonova koeficijenta - J.l.. Napredak je nacinjen kada je u proracun uveden modul deformacija - D. Racunska operacija, koja takoder polazi od shernatizacije osobina temelja po zonama, i uz takvu pretpostavku, uvjetovala je slozen maternaticki postupak.

Slika 1.3.46. Boussinesqov model, e/ipse deformacije u poluprostoru (Ruppeneit)

Elipse deformacije, za gradevinu koja je savitljiva, jasno ukazuju de se utjeeaj opterecenja temelja prenosi uzvodno i nizvodno od temeljne linije gradevine.

Korisetenjern postupaka koji su se takoder temeljili na teoriji elasticnosti utvrdeno je da linija deformacija stijene is pod brane, kao krute konstrukcije, ne moze biti drukcija od deformaeija temelja brane i da se linija deformacija ne zavrsava na uzvodnom i nizvodnom rubu temelja brane. Pomicanja u jednoj tocki utjecu na pomicanja .u susjednim i okolnim tockarna promatranog podrucja oslonaea i na znatnim udaljenostima od temelja hidrotehnicke gradevine. Do te spoznaje najprije se doslo promatranjem izgradenih brana.

Realno ponasanje temelja brana ovisi od odnosa o - e koji je izvan odredenih granica nelinearan, velika je povrsma temelja, razl icite su deformacijske karakteristike i njihove promjene po koordinatama x, y i z, hidrostaticko opterecenje vodom dijeluje i uzvodno od brane, prisutni su pritisci filtracijske vode itd.

Slika 1.3.45. Shema Winklerova modela



134

I. Uvod

Stijena u temeljima (i tlo u vecini slucajeva) je nehomogena i anizotropna sredina (rnedij), koju je tesko modelirati. Suvremeni razvoj u ovom podrucju krece se u otkrivanju modernijih metoda analize nosivosti temelja koristenjem nurnerickih modela. Najvecu primjenu ima metoda konacnih elemenata. U tim proracunima poslo se od Winkleroova rnodela: na osnovi vrijednosti Ksv za vertikalni smjer odedivale su se karakteristike elasticnih deformacija u cvorovtma mreze, Sl ijedec i korak bio je primjena Boussinesqova rjesenja za elastican poluprostor. Suvremeni nurnericki postupci ornogucuju da se gotovo za svaki koriacni element mreze usvoji odgovarajuci iii pretpostavljeni reoloski model u ravnini iii u prostoru temelja.

Na slijedecoj slici prikazana je gravitacijska brana s injekcijskom zavjesom, sa slojevitom stijenom u temeljima, cije su geometrijske karakteristike oznacene kutevima a i ~. Pomicanja po koordinatama x, y, z, uslijed hidrostaticog opterecenja i filtracionih sila , graficki su prestavljena za razlicite tocke temelja u datoj ravnini. Za krajnju nizvodnu tocku temelja brane pomicanje po koordinatama i vektor ukupnih pomicanja, prikazani su i numericki. Nurnericki pseudo-tri-dimenzionalni model simuliran je s devet vertikalnih ravnina.

Stika 1.3.47. Numericki model pomicanja uslijed teiine brane, hidrostatickog opterecenja i filtracijskih pritisaka (Wittke w.)



135

Uobicajeni tijek postupaka kod numericke analize temelja, kortstenjern

elektronickih racunara, bio bi:

~ Geometrija modela temelja: - opis konacnih elemenata

- koordinate cvorova

- rubni uvjeti

~ Karakteristike stijene:

- strukturne karakteristike slojeva

- diskontinuiteti i karakterisike otpornosti cp i c

- deformacijske karakteristike: E, Dill

~ Opterecenje: - intenzitet

- polozaj

- smjer

Kao sto se vidi iz opisanog tijeka postupaka, metode proracuna se osnivaju na modulima elasticnosti i deformacija CE, D), na Poissonovim koefijentima (Il), na krakteristikama otpornosti: cp i c itd. Kao sto se na primjeru brane Claytor vidi (poglavlje 3.4.) postoji vidljiv utjecaj interakcije na velicinu unutarnjih naprezanja u tijelu brane.

Treba istaci da su sve metode aproksimativne i osnivaju se na idealizaciji stvarnog stanja. Ono sto se 'danasnjim znanstvenim istrazivanjirna ne rnoze obuhvatiti to je faktor vrijeme.

Velika deformabilnost terena neizbjezno uvjetuje tipove nasutih brana s prijelaznim zonama. Raznolikost prihvatljivih deformacijskih karakteristika duz temeljne plohe uvjetuje rjesenja s nezavisnim elementima betonskih brana. Lucne brane vrlo lako se prilagodavaju i premostavaju anizotropiju i heterogenost temelja u stijeni, ali sarno kod visokih vrijednosti deformacijskih karakteristika stijene: E, D, odnosno kod niskih odnosa A = Eb/D, gdje je Eb modul elasticnosti betona.

Vodopropusnost terena ima jedino utjecaj na izbor tipa brane ako je nernoguce povecati njegovu vodonepropusnost iii bi investicijski troskovi bili jako visoki tako da bi takav tehnicki zahvat bio neracionalan (sto je rijedak slucaj). Tada se zbog smanjenja hidraulickog gradijenta izbjegavaju nasute brane s tankom glinovitom jezgrom iii s dijafragmom. Betonske gravitacijske brane u takvom slucaju zahtijevaju posebne mjere zastite (vidi branu Jajce 1]).


136

1. Uvod

3.7. PRIPREMA TEMELJA

Talijanski graditelji su utvrdili da u tijeku i nakon iskopa temelja dolazi do sniZavanja elasto - deformacijskih vrijednosti stjenovitih masiva i pri tome skrenuli su paznju na eventualni utjecaj primjene eksploziva. Polazeci od tih iskustava provedena su istrazivanja utjecaja tehnologije iskopa na deformacijske karakteristike temelja lucne brane Grancarevo.

Kontrolom dinarnickih vrijednosti modula elasticnosti prije radova na iskopu ternelja brane Grancarevo i nakon radova na iskopu temeljne jame, primjenom ogranicene koliCine eksplozivnog punjenja Ctalijanska iskustva) utvrdeno je opadanje prirodnih vrijednosti modula Edyn za 24 % - 51 %.

_ II:ollnlJ8 Edyn "akan lakopa, a prlJe konaolldacljakog InjektlranJa

__, ,zolinlja nakan konaolidaclJakog InjakllranJ.

Stotifila ispiti'fQnjo so lIol:nim jas.tuklilm

Slika 1.3.48. Brana Grancarevo, razvijeni profil, opadanje prirodnih vrijednosti Edyn Konsolidacijskim injektiranjem temeljne plohe obuhvaceno je 360000 m3 stijene u podrucju oslonaca, ali prirodne vrijednosti Ed n' prije miniranja i rasterecenja stijene, dostignute su sarno na jednom ogranic:nom dijelu temelja.

Potrebno je istaci da se uklanjanjem odredenog volumena stijene iz temeljne jarne promijenila slika rasporeda prirodnih geoloskih naprezanja i nastalo je rasterecenje za visinu geoloskog stupca stijene koji je uklonjen - prosjecno 0.4 - 0.6 MN/m2. Uslijed rasterecenja doslo je do izdizanja kontrolnih tocaka u najnizern dijelu temelja brane. Taj efekt je utvrden i na nekim branama u inozemstvu, gdje je izdizanje pratilo i otvaranje pukotina na bokovima, sto [e utjecalo na stabilnost iskopa (exavation stability).


3. Temeljenje hidrotehnilkih ,radel'ina

137

Stika 1.3.49. Iskop temelja - moguca ostecenja

Uocene pojave traze da se graditelji rnoraju upoznati s osnovnim karakteristikama primjene eksploziva i njegovog utjecaja.

Iskop stijene rnoze se izvoditi na razne nacine:

meh anickirn putem pornocu specijalnih strojeva iii primjenom hidromonitora s visokim tlakom vodenog rnlaza,

- upotrebom eksploziva razne brzine detonacije (razaranje),

- upotrebom kemijskih sredstava, cijepanje stijene uslijed ekspanzije specijalnih kemijskih smjesa, od kojih su neke opasne za vid i cija [e upotreba ogranicena kod niskih temeperatura zimi i kod visokih ljeti.

Stika 1.3.50. Iskop mlazom vode pod tlakom

.~=

Stika 1.3.51. Shema raspodjele toka energije kod podzemne eksplozije

Inzenjeri trebaju biti upoznati s vrstama eksploziva i djelovanjem eksplozije na stjenovitu sredinu, jer se njihovom upotrebom mogu nepovratno umanjiti prirodne Iizicko - rnehanicke karakteristike sredine u kojoj se objekt temelji iii nalazi. Tehnicki zahvati s ciljern da se otklone ostecen]a mogu uvjetovati velika financijska ulaganja.


138

L Uvod

Prilikom detonacije eksplozivnog punjenja dolazi do vrlo brze egzoterrnicke kemijske reakcije pri cemu se oslobada velika kolicina energije uz nastanak velike kolicine plinova. Zbog velike brzine reakcije (brizantnost) i visoke temperature u ogranlcenom prostoru naglo se povisuje tlak plinova nastalih eksplozijom, uslijed cega nastaje tlacni udarni val koji se radijalno sirt na sve strane. Pri prolasku tlacnog udarnog val a u stijeni se javljaju vlacna i tlacna naprezanja usIijed cega nastaju elasticne i trajne deformacije.

U sarnom centru eksplozije nastaje sabijanje i gnjecenje materijala (zona I), Neposredno uz zonu eksplozije stijena se drobi i sitni uslijed velikog tlacnog naprezanja (zona II). Nesto dalje od te zone zbog vlacnih naprezanja nastaje sustav radijalnih pukotina (zona III).

Pukotine u zoni III se prosiruju djelovanjem tlaka plinova i ako dopru do slobodne povrsine rnoze nastati i odron stijene; to je zona trajnih deformacija.

Izvan zone pukotina, gdje su tlacna i vlacna naprezanja manja od tlacne i vlacne cvrstoce stijenskog rnasiva, javljaju se elasticne deformacije kao oscilacije stijenskog masiva, odnosno kao umjetno izazvani (inducirani) potresi.

Eksplozivna punjenja dijelimo na: - klasicna kemijska,

- nuklearna.

Prema polozaju na:

povrsinske eksplozije (sve vrste temelja, iskop kanala itd.) podzernne eksplozije (podzerni objekti: tuneli, strojarnice itd.)

Seizrnicki valovi, izazvani klastcnirn kemijskim eksplozivima, u poredenju s prirodnim potresnim valovima, prodiru relativno plitko u koru Zemlje. Urnjetno izazvani elasticni valovi irnaju frekvenciju nekoliko puta vecu od frekvencije prirodnih potresa, koji prodiru do mnogo vecih dubina i prelaze velike udaljenosti. Prodiranje induciranih valova, njihova putanja i brzina ovise 0 elasticnirn osobinama sredina kroz koje prolaze.

Zemlja je neprekidno izlozena malim vibracijama koje ljudi ni ne oSJecaJu.

Kod prirodnih potresa nastaju oscilacije koje relativno dugo traju i u kojima je duzina perioda 0.5 - 5 s. Periodi udarnih eksplozivnih valova su mnogo kraci: 0.004 - 0.25 s. To je bitna razlika koja umanjuje vrijednosti brojcanih pokazatelja osnovanih na iskustvima prirodnih potresa.

Osnovni pokazatelji koje treba poznavati kod upotrebe klasicnih kernijskih eksploziva su:

- prirodna seizrnicka impedancija VL • Ps impedancija odabranog eksploziva Vd . Pe - brzina osciliranja cestica v

- odnos v IV L



139

Rezultirajuca brzina osciliranja cestica tla v r [e funkvija kolicine eksploziva Q aktivirane u jednom intervalu, udaljenosti R i osobina stijenskog rnasiva:

Vr = f (Q,R)

U Svedskoj i kod nas uspjesno se upotrebljava slijedeca formula:

1 T =o fa

gdje je:

V r - rezultirajuca brzina osciliranja,

VL - longitudinalna, horizontalna brzina osciliranja, u pravcu minskog polja, VT - tranzverzalna brzina osciliranja, okomita na v L'

Vv - vertikalna komponenta brzine osciliranja tla (mrn/s).

V L - brzina Iongitudinalnog seizrntckog vala,

Vd - brzina detonacije odabranog eksploziva,

Ps - gustoca stijenskog masiva,

Pe - gustoca odabranog eksploziva.

Q - kolicina eksploziva u jednom intervalu aktiviranja (kg), R - udaljenost od mjesta aktiviranja eksploziva (m),

k - koeficijent koji treba utvrditi probnim miniranjem "in situ".

't - vrijeme usporenja (aktiviranja ekslozivnih punjenja),

To - prirodni period osciliranja terena,

fo prirodna frekvencija osciliranja tla.

Mehanizam razaranja ovisi 0 polozaju slobodne povrsine, vrste i kolicine eksplozivnog punjenja i 0 "tocki" izvora energije. Kod aktiviranja eksplozivnog punjenja treba posvetiti paznju i stetnim djelovanjima i to na:

- odbacivanje raspadnutih komada stijene na vel ike udaljenosti,

- zracni udarni val,

- izazvano seizrnicko djelovanje.

Stetna seizrnicka djelovanja procjenjuju se na osnovi brzine vibracija cestica terena, koja je izazvana eksplozijom.

Dozvoljena brzina osciliranja cesuca tla, odnosno sigurni vibracijski nivo u

raznim zernljama je razlicit:

Rusija vr = 30 mm/s,

Ceska vr = 25 mm/s,

Niernacka vr = 50 mm/s.

Dozvoljena brzina osciliranja u mnogim zernljama ograrucena je prema vrsti objekata i stupnju prihvatljivog ostecenja. Brzina v < 10 mm/s uvjetuje se kod kulturnih i drugih spomenika.


140

Brzina in/s

mm/s

I. Uvod

10 9 8 7 6 5

OZBILJNE JAKA OSTECENJA
- PUKOTINE -
I PADANJE
MALTERA
r- OSTECENJA OlBILJNE -
PUKOTINE PUKOTINEI
-
MALA OSTECENJA
FINE PUKOTINE FINE PUKOTINE U -
t-PAOANJE LOSEe; ~TERU. OT'ARANJE
MALTERA TARIH PUKOTIUA I
t-OPREZ - 1
NE ~IA ZNACAJNlil o P R E Z 0 P R E Z
- OSTECENJA
t-- --
t- SIGURNA SIGURNA
SIGURNOST GRAN IC A GRANICA 00

2UU

150

3 2

50

o

o

Langefors Northwood Bureau
(Svedska I (Kanada) of Mines
(S.A.D.)
Tablica 1.3.3. Ostecenja ovisna 0 brzini osciliranja cestica Brzina osciliranja cestica ovisi 0 kolicini i vrsti eksploziva (brizantnost) i 0 razmaku od mjesta miniranja do tocke opazanja. Od brzine osciliranja cestica terena ovisi i promjena prirodnog stanja naprezanja za vrijednost. ±a=±Ed n(v/VL),

gdje je specificna deformacija: e = v/VL' y

Osim za razaranje, eksplozivna punjenja u hidrotehnicko] praksi koriste se i za gradenje.

Tako na primjer u Rusiji izgraden je Polosovski kanal, 1972., duzine 26.5 km, aktiviranjem eksploziva u kolicini od 150 - 200 kg/m' na dionicama duzine 350 - 2100 m. Kanal je izgraden za 3 mjeseca. Projektirana sirina kanala bila je 19 m i dubina 11.6 m.

Eksplozivna punjenja su postavljena tako da je primjenjena tehnologija "izbacivanja" materijala u kolicini od 1 100 000 m3.

23

19

........... -._-----"------________..,.

eksploziv

,

'/

4

-----

Slika 1.3.52. Polosovski kanal - projektirani i realizirani profil



141

Koristenjem tehnologije "obrusavanja" i izbacivanja materijala u bivsern SSSRu izgradeno je 9 nasutih brana, visekratnirn aktiviranjem velike k ol ici ne eksplozivnog punenja, koji je bio smjesten u nekoliko podzemnih kornora: brana Bajpazin, na rijeci Vahs u blizini grada Alma - Ate, visine 60 m, brane: Ah - Su, Papanska, Burlikija, Mokskoj, Kambaratinska, Terek 0960.) visine 15 m, Valis i Medeo, 0967.), visine 84 m, obujma nasipa 2 500 000 m3, upotrijebljeno 9290 tona eksploziva.

Brana Ah - Su, na istoimenoj rijeci u Dagestanu, u blizini Kaspijskog jezera, projektirane visine 90 m, realizirana je s visinom 84 m i sirinom na razini korita rijeke 325 m, aktiviranjem 552 t eksploziva. Nasip ima obujarn 254 000 m3.

Projektirana konfiguracija profila brane

Realizirana konfiguracija profila brane

Stika 1.3.53. Brana Ah - Su, poprecni profil brane

Projekt brane, prema dostupnoj literaturi, osnivao se na modelskim ispitivanjima u laboratoriju i "in situ".

Prema stecenom iskustvu javila su se vazna pitanja kao: linija najmanjeg otpora, granica razaranja, povrsina terena nakon razaranja i izazvane pukotine, balistika leta, daljina, granulacija i raspored obrusenog materijala u tijelu brane, izazvani seizrnicki efekt i stupanj opasnosti.

Uspjeh ovisi 0 rasporedu eksplozivnih punjenja, kvaliteti zacepljenja komora i 0 tehnologiji aktiviranja eksploziva. Na utrosak eksploziva utjece kut nagiba padine. nagib 40° - 45° prosjecni utrosak je cca 1 t I 300 m3, a kod nagiba 60° utrosak je oko 1 t I 700 m3.

Brana Papanska, na rijeci Ak - Buri, projektirane visine 120 m, realizirana je s visinom 100 rn, s krunom sirine 30 m i sirinom na razini temelja 540 m. Brana ima obujam 1 500 000 m3. Utrosak eksploziva bio je 2.1 - 2.3 t/m3.


142

1. Uvod

3. Temeljenje hidrotehnifkih gradevin«

143

__ . '" /

I )

I I

/'" / .I

I I

Prva poznata primjena eksploziva za uspjesno pregradivanje rijeke bila je u SAD-u na r. Tennessee, i to prije Drugoga svjetskog rata. Da bi skrenuli rijeku u obilazni tunel, na obali rijeke izgradena je betonska predbrana u vertikalnom polozaju i eksplozivnim punjenjem obrusena u regulirano korito rijeke.

Upotreba eksploziva nalazi primjenu i kod konsolidacije nevezanih vodom zasicenih tala. Mehanizarn konsolidacije upotrebom eksploziva se sastoji u razaranju postojece strukture tla i sabijanju dinarnickim djelovanjem. Cilj je u tome da se dirigiranim eksplozijama izazove efekt dopunskih tangencijalnih - smicucih i normalnih naprezanja.

Projektirana konfiguraci]a profila brane

Realizirana konfiguracija profila brane

1

2

3

.. ~~-.-~.,..

.-

-

_-- --~- -: /

-

- - - -

Slika 1.3.56. Shema konsolidacije

1. pocetna faza, 2. prijelazna faza, 3. zavrsna faza

Slika 1.3.54. Brana Papanska, poprecni presjek s brzinama obrusavanja materijala

m n.rn,

IJoo

_- - ,-..:::::.... ........ -,~- - - - --, - -/'~

- __ __-: - '(1)- --0)- -_-

1240 /ZZO /ZOO 1160 1160

'''0 I/Zo

1100

1/&1'0

1/6'0

1/4 1/2'0 11(J

Slika 1.3.57. Eksploziono uklanjanje mekoga, vodom zasicenog materijala ispod nasipa 1 i 2: redoslijed aktiviranja eksplozivnib punjenja

U istrazivackom poligonu Nevade (Death Valley) - SAD, za eksperimentalnu izgradnju dugackog kanala primjenjena su nuklearna eksplozivna punjenja. Nuklearna eksplozivna punjenja nasla su primjenu u SAD-u i Rusiji kod iskopa velikih podzernnih prostorija.

Kod primjene nuklearnih eksplozija u podzernlju treba razlikovati cetiri faze, to;

Slika 1.3.55. Brana Burlikija, visine 50 m i sirine u dnu 317 m, poduini i poprecni projil

fazu nuklearne reakcije, kada se cjelokupna energija oslobada kao rezultat cijepanja jezgra atoma i nastaje kao surna energije brzih neutrona trenutnog zracenja i kineticke energije pritiska;

- fazu hidrornehanickog djelovanja, koja nastaje taljenjem i isparavanjem stijene u neposrednoj okolini izvora energije, uslijed cega se stvara supljina odredenog oblika, koja je uvjetovana i sabijanjern okolnog materijala;

1. projektirani projil, 2. realizirani projil, 3. prirodni projil terena,

4. projektirani projil aktiviranja eksploziva, 5, 6, i 7. komore s eksplozivom



144

I. Uvod

- fazu statickog djelovanja koju karakterizira obrusavanje sa zidova formirane povrsine iii izbacivanje ogromnih kolicina materijala;

- fazu termoreaktivnog djelovanja, koju karakterizira radioaktivno zagadenje atmosfere i materijala koji je razoren. Ispitivanjima je utvrdeno da je pot reb no 6 - 12 mjeseci da se radioaktivnost smanji i da daljnji rad bude siguran od zracenja stetnog za zdravlje Ijudi.

Mogucnost primjene atomske energije u hidrotehnici ovisi 0 spoznajama kako se vrsi transmisija oslobodene energije i kako se ta energija razaranja na velikim udaljenostirna transformira u druge oblike energije.

Brzine seizrnickih val ova, koji su izazvani eksplozijorn, ovise 0 sredini, poroznosti, ispucalosti i saturaciji sredine vodom. Eksperimenti i istrazivanja ukazuju da je taj utjecaj znatno veci nego sto ukazuju iskustva s klasicnim eksplozivima. Prvi razlog nalazi se u vecoj masi stijene koja je obuhvacena eksperimentom, drugi u velikoj promjeni naponskog stanja, koja izaziva promjenu obujmene rnase, plinovite ispune i kolicinu vode u [edinici obujma stjenovitog mas iva, a treci u visokoj temperaturi.

Problem djelovanja i ponasanja vode, tijekom eksplozije, vezan je za proucavanje stanja vode pod velikim t1akom (1000 - 14000 MPa) u uvjetima visokih temperatura (4000 - 100000C). Istrazivanjima se nastoji otkriti ponasanje stjenovitih mas iva u sirokirn prostorima u trenutku kolapsa stijene u jezgri atomske eksplozije.

IL Brane

1.

uvon

1.1. POVIJESNI I STATISTICKI PODACI 0 BRANAMA

Tijekom 5000 godina prije nase ere dolazi do naseljavanja donjih ravnica duz rijeka Eufrata i Tigrisa i kolonizacije Nila narodima iz prednje Azije. U tim pocirucjima polja su se mogla uspjesno obradivati pornocu umjetnog natapanja. Znaci, trebalo [e rijesiti problem zadrzavanja vode. U prvo vrijeme to su bili kanali, zatim se kopaju bazeni koji se pune prilikom poplave i u kojima se zadrzava voda, a transportira kanalima. Nakon toga se rade nasipi od kamena i zemlje kojima se ograduje prostor u koji se pusta voda, preko malih otvora u dnu, za vrijeme velikih voda u rijeci i poplava. Otvori se zatvaraju i postupno otvaraju ispustanjern akumulirane vode u kanale. U tim postupcima naziru se poceci prvih brana. Prvi geodetski radovi vezani su za obnovu imanja nakon poplava.

Gradenje brana bilo je poznato i najstarijim narodima, u Egiptu, Perziji, jemenu, Indiji, Kini itd. To su bile zidane iii nasute brane, relativno male visine i duzine u kruni. Takav naCin izgradnje, primitivan 5 gledista suvremenog stupnja razvoja, zadrzao se i danas u raznim dijelovima nerazvijenog svijeta, u svrhu natapanja iii iskoristavanja snage vode putem vodenica iii mlinova.

Nedvojbeno je da su prvi, prirodni graditelji brana, bili dabrovi!



146

II. Brane

Najstarija poznata brana, zidana brana Saad el Kafara u Egiptu, visine 15 m, izgradena je 2700. god. prije nase ere za kontrolu i zastitu od pop lava.

U Sjevernom ]emenu

ponovo je izgradena 1986. brana Marib s akumulacijom obujma 300 milijuna m3 (godisnie isparavanje je oko 100 milijuna, odnosno 2-3 m3/m2), koja je prije 2800 godina bila jedna od velicanstve nih gradevina i svjedocanstvo kraljice od Sabe (Sab ejci-se m itska etn icka skupina u juzno] Arabiji. Marib je bio glavni grad. Najstariji spomen daje Biblija u vezi s kraljem Solomonom, koji je sa Sabom, prema tradiciji, formirao etiopsku dinastiju). Ta zidana brana od lave, vapna i pijeska sagradena je u VIII. stoljecu prije nase ere i sluzila je za

Slika 2.1.1. "Zaista je nisam izgradio, ali se osniva na mojoj ideji "

Slika 2.1.2. Gradiliste "DABAR"


1. Uvod

147

natapanje rubova jedne od najsurovijih pustinja svijeta - Rub al Khali (u prijevodu - mrtav prostor). Negdje oko 550. godine nase ere ona je bila ostecena i na njezinoj je obnovi radilo oko 20000 radnika. Oko 570. godine ona se potpuno srusila i stanovnici Mariba su se raselili i doprinjeli razvoju Meke i Medine.

Najstarija nasuta brana Gukow u Kini, visine 30 m, izgradena je 240 godina prije nase ere.

Tehnika izgradnje brana u Perziji, danasnjern Iranu, prema povijesnim podacima, poznata je vise od 3000 godina. Najveci broj starih brana, koje danas postoje i neke se koriste (oko 60 brana), izgradeno je u preriodu 500. - 1300. godine nase ere. Istrazivanja pokazuju da su graditelji vee tada postovali danas suvremene principe izbora pregradnih profila kao sto su: topografski uvjeti, uvjeti temeljenja, objekti za evakuciju vode tijekom gradenja i velikih voda u tijeku koristenja akumulacije, selektivne zahvate vode zbog ternperaturne stratifikacije, raspolozivi gradevinski materijal. Osnovno, izbor pregradnog profila bio je selektivan. Od velikog broja brana potrebno je izdvojiti slijedece:

Gravitacijska zidana brana Saveh, visine 35 m i duzine u kruni 65m, izgradena je oko 1300. godine za potrebe natapanja. Selektivni zahvat vode bio je izgraden u obliku tornja uz uzvodno lice brane. Brana je imala temeljni ispust i obilazni tunel na lijevoj obali za evakuaciju vode tijekom gradenja. Godine 1989. na istom mjestu nalazila se u gradnji lucna brana Saveh visine preko 100 rn;

Lucna zidana brana Kerit, visine 100 m, izgradena je oko 1400. godine; veci dio obujma akurnulacije, ko]a se i danas koristi, zasut je talozenim materijalom;

Zidana olaksano gravitacijska brana Fariman, s kontraforima, visme 20 m i duzine u kruni 102.3 m, izgradena je oko 1500. godine.

Treba napomenuti da je 1956. godine 150 km jugozapadno od Teherana otkrivena lucna cilindricna zidana brana Kebar, visine 25 i duzine u kruni 55 m, koja je izgradena u XIII. stoljecu,

Iz tog perioda treba spornenuti i nasutu branu Diamonike u ]apanu, visine 32 m, koja je izgradena oko 1128. godine

Znansteno - povijesno poglavlje 0 branama u Europi pocinje u XVI. stoljecu u Spanjolskoj, i to gravitacijskom branom Alicante i lucnirn branarna Almanza (visine 20.69 m) i Elche (visine 23.20 rn),

Gravitacijska zidana brana Alicante (iii Tibi), visine 43 m izgradena je 1580. godine, 280 godina poslije brane Saveh.

Slika 2.1.3. Brana Alicante


148

IL Brane

~
~
"
~
<::!
I':
<::!
~
Q:1
JI ~
....;
r-.i
.&l
~

~J I-----~T-::-----l °z'9t

I

~

I

oz


I. Uvod

149

Pocetkorn XVII. stoljeca, tocnije 1620., izgradena je u Italiji zidana lucna brana Ponte Alto, visine 4.38 m, na potoku Fersina. Brana je sluzila za zastitu grada Trente od poplava. Gradenje je pocelo 1611., nastavljano lucnirn nadvisenjima sest puta, ito: 1749. (vis ina 7.3 m), 1752. (visina 12.05 rn), 1824. (vis ina 21.03 m), 1847. (vis ina 27.08 rn), 1850. (visina 34.0 m) i 1887. (visina 39.5 m),

Iako je kanjon vrlo uzak, izgradnja te brane s nadvisenjirna ipak karakterizira smionost graditeljskog duha u pojedinim vremenskim periodima. Prve lucne brane u Europi su najvjerojatnije bile rezultat intuitivne spoznaje njihovih graditelja i iskustava koja su prenosena pokoljenjima.

ffI

It,'

l'

Slika 2.1.6. Brana Ponte Alto

Visina od 43 m gravitacijske brane Alicante bila je prekoracena tek 1785. godine izgradnjom gravitacijske brane Puentes u Spanjolskoj, visine 50 rn, koja se srusila 1802., a rekonstruirana 1884. godine. Skrecern pozornost na temeljenje brane i konsolidaciju tla nizvodno od brane pornocu sipova.

Slika 2.1.7. Brana Puentes


150

Il. Brune

U povijesnom pogledu Spaniolska u Europi ima prvo mjesto jer je siren]e i usavrsavanje sistema za navodnjavanje uvjetovalo i odredeni stupanj razvoja tehnike gradenja brana, koju su Spanjolci nasljedili od Arapa, a ovi od svojih prethodnika.

U tijeku XVIII. stoljeca pocele su se za brane zanimati i druge zemlje, ciji su graditelji tezili racionalnijim profilima gravitacijskih brana. Nairne, kao sto se vidi, brana Alieante ima vrlo neraeionalan oblik, u odnosu na branu Puentes i suvremene brane.

Koneem XIX. st oljeca franeuski i talijanski graditelji usavrsavaju oblik gravitaeijskih brana i unapreduju tehniku njihovoga gradenja. Iz tog perioda poznate su talijanske brane Corongiu (1863.-1886.), Bunnari (1874.-1879.) i Lago Lungo (1877.-1901.). Te brane kao da slijede obrnuti oblik stapa jednake cvrstoce.

Slika 2.1.8. Brane Corongiu I, Bunnari i Lago Lungo

Franeuski konstruktor Zola, porijeklom Talijan, otae glasovitog pisea Zole, izgradio je 1843. godine lucnu branu visine 37.7 m i duzine u kruni 62.5 m. Ta brana, s kojom pocinje povijest lucnih brana na Zapadu, dobila je ime Zola u cast svoga graditelja.


1. Uvod

151

Slika 2.1.9. Brana Zola

Nakon izgradnje te brane slijedi niz drugih, od kojih je potrebno spomenuti lucnu branu Madruzza, koja se nalazi 75 m nizvodno od brane Ponte Alto. Brana visine 41.1 m izgradena je 1883. godine u kanjonu iznenadujuceg oblika. Na toj brani prvi put se nalaze prolazi za kontrolu brane.

~.

1

Slika 2.1.10. Brana Madruzza


152

II. Brane

Napredak u tehnologiji gradevinskog materijala u tij~kU ~. stoljeca i te~nja za sve smjelijim i racionalnijim konstrukcijama brana uvjetovali su nagli razvltak

i drugih tipova brana.

Usavrsavanje oblika brana i snazni razvoj tehnike njihovog izvodenja uglavnom su vezani za iskoristavanje snage vode u energetske svrh.e, na~on sto je dokazana mogucnost prijenosa elektricne energije na velike udal)enostt (Nikola Tesla).

Izgradnja brana naglo je porasla nakon Drugoga svjetskog rata. Do konc~ 1939. bilo je izgradeno oko 3900 brana visine iznad 15 m. Koncem 1962. bra) izgradenih brana bio je oko 9000, a 31.12.1986. godine 36276.

U periodu 1800.- 1849. u svijetu su gradene 2 brane godisnje, u perodu 1~20.- 1939. gradene su 94 brane, u periodu 1960. - 1962:,oko 257 brana, a u penodu 1962.- 1986. prosjecno je gradeno 1136 brana godisnje.

Najvise je izgradeno nasutih brana, i to 29987 iii 83% od ukupno izgradenih brana (zemljane - 28 144, kameni nabacaj - 1843).

Zemlje s visokim brojem i postotokom nasutih brana:

1950. 1986. Ukupno

Brazil

Velika Britanija SAD

100 (70%) 330 (87%) 1017 (660/0)

391 (76%) 413 (77%) 4694 (86%)

515 536 5458

Zemlje s visokim brojem i postotokom betonskih brana:

1950. 1986. Ukupno

Austrija Spanjolska Francuska ltalija Svicarska

26 (85%) 123 (80%) 154

185 (90%) 586 (80%) 733

136 (83%) 310 (66%) 470

176 (88%) 335 (76%) 441

35 (87%) 116 (80%) 145

Prerna istim pokazateljima za 1986. godinu, raspored 32276 brana prema visini bio je slijedeci:

Visina: 15-30 m

Ukupno brana: 28576

30-59 m 6041

60-99 m 1247

100-149 m 320

>150 m 90

Prema podacima iz 80 zemalja clanica ICOLD-a, 1990. godine bilo je 37000

visokih brana. . d I"

Na Medunarodnom kongresu ICOLD-a u Madridu 1973. god. Kinezt su . a 1 podatak da imaju ukupno 12517 brana, od toga ~2 006 nasutih ~ran~ (zernljane _ 11877, kameni nabacaj - 129) i 511 betonskih brana ~gravltac1Jske ~ 303,

k f 31 . lucne 177) Brana visine 15 - 30 m imali su 11 318, vrsine 30

ontra orne - 1 -. . . I' lik m

_ 60 m 1153 i visine iznad 60 m 46 brana. Ta informacija je pnm lena s ve 1 0

rezervom.

P. Stojic - Hidratehnicke gradevine

1. Uvod

153

Predstavnici SAD-a stavili su prigovor jer, navodno, pre rna klasifikaciji Medunarodne komisije za visoke brane ([COLD), sve prikazane brane ne spadaju u visoke brane. Prema informaciji datoj na is tom Kongresu, brana male visine i male zapremine vode ima u SAD-u oko 100000. Komisija koju je formirala vlada SAD-a utvrdila je da 9000 takvih brana imaju visoki stupanj hazarda, a 49000 treba staviti pod kontrolu jer su slabo odrazavane (prerna informaciji radi se 0 branama i malim akumulacijarna koje koriste farrneri).

Na Medunarodnom kongresu ICOLD-a u Brazilu (Rio de Janeiro) 1988. dat je podatak da je u japanu izgradeno 2236 brana i da 41 brana ima visinu 100 - 149 m, a 6 brana visu od 150 m. U ozujku 1987. u izgradnji su bile 163 visoke brane.

Prema pregledu iz 1992. godine, u Hrvatskoj ima 19 brana visih od 15 m i 6 brana izmedu 10 i 15 m. Najvise ima nasutih brana - 19 brana (kameni nabacaj - 5, zemljane - 7, kombinirane - 7), betonske gravitacijske - 5 i lucna - 1 brana. Najvisa brana je brana Sklope (kameni nabacaj s glinenom jezgrorn) visine 81 m, a izgradena je 1967. godine. Do Drugoga svjetskog rata nije bilo brana koje bi prema klasifikaciji ICOLD-a spadale u visoke brane.

U bivsoj Jugoslaviji 1984. godine bilo je izgradeno 115 brana i 7 brana bilo je u gradnji. Najvisa brana bila je brana Mratinje, visine 220 m i duzine u kruni 296 m. Izgradena je u Crnoj Gori 1977. Druga po visini bila je lucna brana dvostruke zakrivljenosti Grancarevo, visine 123 m i duzine u kruni 445 m. Izgradena je 1967. godine uBi H. Najvisa nasuta brana od kamenog nabacaja s glinenom [ezgrorn bila je brana Lazici, visine 131 m. Izgradena je 1982. godine. Do Drugoga svjetskog rata bilo je 6 brana, i ·to: u Hercegovini - 1, u Makedoniji - 1, u Sloveniji - 2 i u Srbiji - 2. Prva brana izgradena poslije Drugoga svjetskog rata (1948.) bila je b,etonska gravitacijska brana Mariborski Otok u Sioveniji, visine 32 rn.

Prva visoka brana izgradena na podrucju bivse Jugoslavije bila je zidana gravitacijska brana Klinje, koju su izgradile 1896. austrougarske vlasti, prema francuskom projektu, za potrebe natapanja Gatackog polja u Hercegovini. Brana lucnog oblika ima visinu 23 m i duzinu 142 m. Sluzi za osiguranje vode, za hladenje TE Gacko, koja je s 30% investicija vlasnisto i Republike Hrvatske. S obzirom da se podrucje bivse jugoslavije nalazi u poznatom potresnom podrucju, raspored brana prema intenzitetu potresa po MCS skali bio je slijedeci.

VI - 27 brana: VII - 41 brana: VIII - 30 brana;

IX - 11 brana; X-I brana (lucna brana Retevska - Makedonija, visine 52.7 m i duzine u kruni 202 rn)

Najvisa betonska gravitacijska brana u svijetu je Grande Dixence u SVicarskoj, visine 284 m, a izgradena je 1961. godine. Najvisa nasuta brana je brana Nurek u Tadzikistanu, visine 300 m, a izgradena je 1989. Najvisa lucna brana Sayno Shushenskaya, u Rusiji, visine 245 m i duzine u kruni 1066 m., ima obujam betona


154

II. Brane

od 9.6 milijuna m3; nema podataka kada je izgradena osim informacije da je gradena u teskim temperaturnim uvjetima na r. ]enisej (Tsr=+lO°C, a Tmin=- 42°C). Najveci nasip od 95 milijuna m3 ima brana Fort Peck u SAD, visine 76.5 m, a izgradena je 1940. Najduza nasuta brana Poechos u Peruu ima duzinu 11 krn (projekt Energoprojekt - Beograd). Najvisa olaksano gravitacijska brana visine 176 m i duzine u kruni 1500 m, kao dio kombinirane nasute brane na bokovirna, ukupne duzine 7655 m, nalazi se na r. Parani i ostvaruje akumulaciju za HE ITAIPU (Brazil-Paragvaj). ]edan od glavnih projektanata tog znacajnog postrojenja bio je ing. D. Carie, iz Zagreba, koji nakon 1955. godine zivi u inozemstvu (Brazil).

Prema podacima iz inozemnoga strucnog tiska, u Rusiji se nalazi u gradnji brana od kamenog nabacaja Rogunska, visine 320 m, koja u temeljima ima, u zoni rasjeda, sloj soli debljine 20 m, cija je konsolidacija predvidena injektiranjem s epoxi smolama.

Znaca] brana postajeza gospodarstvo svake zemlje sve veci i ako je njihova izgradnja sve skuplja zbog raznih nepovoljnih cinitelja, od kojih se u Europi isticu ograniceni prostori za akumuliranje vode. Najbolji primjer za to je Francuska:

Period 1945. - 1955. ostvareno 500 m3 vode na 1 m3 betona

Danas 290 m3 vode na 1 m3 betona

Period 1955. - 1965. ostvareno 50 m3 vode na 1 m3 nasipa

Danas 18 m3 vode na 1 m3 nasipa

Na kraju ovog pregleda treba istaci da je u Spanjolskoj, u periodu 1983. - 1986. izgradeno 56 velikih brana, a njihovom izgradnjom ostvarene su akurnulacije ukupnoga obujma 5x109 m3. Utrosena sredstva su b ila 633000000 USD (elektroprivreda je ulozila 475000000 USD, a vodoprivreda, za natapanje, 158000000 USD).

Prema Medunarodnoj komisiji za velike brane (ICOLD), u cije je clanstvo Republika Hrvatska primljena rujna 1992. godine, u velike (visoke) brane spadaju sve one brane cija je gradevna vis ina visa od 15 m, kao i one koje su ntze od 15 m, a vise od 10 m, ako imaju duzinu krune vecu od 500 m iii ostvaruju akumulaciju vecu od 100000 m3, odnosno ako je maksimalna kolicina vode na preljevu veca od 2000 m3/s. Velike brane sluze formiranju umjetnih jezera, odnosno akumulacijskih bazena za razne gospodarstvene svrhe.

Sve ostale brane spadaju u male (niske) brane. Povijesno gledano to su u biti i bile prve brane, kao hidrotehnicki objekti. Male brane imaju veliki znacaj i danas. One se koriste za skretanje vodenog toka kod izgradnje visokih brana. Svaka mala brana stvara koncentraciju pada i time ornogucuje iskoristavanje snage vode. One nalaze veliku primjenu u poljoprivredi, za osiguranje vode za industriju, rudnike, opcenito za osiguranje tehnoloske vode. Njima se osigurava voda za plovne kanale. Takoder se koriste u borbi s padinskom erozijom i za zadrzavanje nanosa. U mnogim naseljima sluze za rekreativne svrhe.

S obzirom na znacaj ovih brana za gospodarstvo svake zemlje mnogi graditelji smatraju da podjelu na velike i male brane treba napustiti.


1. Uvod

1.2. MALE BRANE

155

Nepokretne male brane mogu biti nasute, zidane od karnena u mortu, od kamena slozenog u suho i s uzvodnom vodonepropusnom zastitom, od drveta i kamena, od betona, zicanih korpi ispunjenih kamenjem (gabioni) i kombinirane.

Nepokretne male betonske brane iii pragovi obicno imaju oblik preljeva prakticnog profila s krivolinijskom konturom (obrisom). Kod toka razlikujemo nepotopljen i potopljen prag.

Preljev ima zaobljen prijelaz od krune na donju plohu, koji je prilagoden profilu mlaza koji pada (obicno preljevni profil bez vakuuma po Creageru),

Kod n epotopljenog praga vodotok nizvodno od praga ima siloviti tok, sto se zbog erozije korita zeli izbjeci. Preljevni mlaz spaja se s donjom vodom jednoliko u obliku neprekidne krivulje s postupnim prijelazom od he do hb. Najnepovoljniji slucaj za stabilnost korita i za sigurnost praga jest ako je skok na donju vodu u koritu udaljen za duzinu "I". Medutirn, nivo donje vode ne utjece na protjecaj preko preljeva. Kod nepotopljenog preljeva razlikujemo normalan skok he"= hb i udaljen skok hb < h..".

Slika 2.1.11. Nepotopljen prag

H !

Slika 2.1.12. Potopljen prag

Slika 2.1.13.

Nepotopljen normalan skok hc"=hb

Slika 2.1.14.

Nepotopljen udaljen skok hb < h ;'

U podnozju nepotopljenog praga (brane) tok ima veliku brzinu pri maloj dubini he U tzv. kontrahiranom presjeku (stisnutorn). Ta dubina je uvijek manja od krtiticne dubine hkr. Nairne, dubina vodotoka pri kojoj spe cificna energija presjeka Eo za zadanu protoku postaje minimalna zove se kriticna dubina i oznacava se sa hkf'

Za dubinu he=hkr uvijek je rnoguce, na osnovi hidraulickih zakona, odrediti njoj spregnutu dubinu he" u presjeku skoka.

Udaljen skok je nepovoljan jer se u donjoj vodi na duzini "I" odbijanja skoka obrazuju velike brzine koje iziskuju oblaganje dna korita, jer mogu izazvati eroziju ispod praga.

P. Stojic - Htdrotehnicke gradevine

156

tt. Brane

Prema iskustvu, oblaganje korita mora biti na duzini I > 4he". Ovo izbjeci produbljenjem korita, stvaranjern slapista iii izradom prepreka.

Najcesce vodotok nizvodno od pregrade ima miran tok hb > he". U tom slucaju prijelaz iz silovitog toka pri he U miran tok vrsi se preko hidraulickog skoka. Ako je dubina donje vode hb veca od spregnute dubine he" skoka nerna, on je potopljen i nivo donje vode dolazi do samog praga.

se moze

Slika 2.1.15. Potopljen skok - hb>hc"

Ovaj tip je najmanje skodljiv za sigurnost praga, posto su brzine znatno manje nego kod nepotopljenog vodnog skoka. Medutim, visoki nivo donje vode neposredno uz prag, moze utjecati na smanjenje protjecaja preko preljeva.

Mala nasuta brana osigurana gabionima, koji su od erozije preljevnog mlaza zasticeni borovim daskama, i sa slapistern od gabiona izgradena je kod Javorskoga na r. Savi, u Sloveniji.

Slika 2.1.16. Brana Javorski

Slika 2.1.17. Zastita slapista gabionima


1. Uvod

157

Kao privremene hidrotehnicke gradevine veliku pnmJenu nalaze male brane od gabiona. U nekim slucajevirna, kada se radi 0 zadrzavanju nanosa ne trazi se njihova vodonepropusnost.

0.81 m

J<OSTUR 00

aetOHSi(OO

I

Slika 2.1.18. Nasuta brana, iicana mreia i kostur od betonskog ieljeza


158

II Brane

y,fh = 0.540°·425 Y2fh = 1660°·27 Ypfh = 1.660°·27 L,fh = 4.30°·27

v2 q2

E,=y,+_..1_=y,+ __

2g 2gy~

.. ..-

Eo =h+!yc =h+!'~

2 2 VQ-,9

il.E =Eo -E,

~E = 1+1500.333 _ 0.5400.425 _1710°.,5

D.Ol

'.1

a.2D=~ 0.5

gh

.. ..-

0.01

0.02

0.05

0.1

brana od gabiona s b)

karakteristikama

Stika 2.1.20. Nepokretne pregrade od betona, s drvenim (a) i celicnim nosacima


1. Uvod

159

Pokretne male brane prezentira rijecna "klackalica", ali one mogu biti drvene, kombinacija drva i celika, i plivajuce.

G.V.

1

:S;3m

o.~ ml-o

0.5 m

• to

D.V.

Slika 2.1.21. Rijecna "klackalica"

Lijep primjer ovog tipa jeste brana Bentbasa na r. Miljacki u Sarajevu. Na ulazu r. Miljacke u grad brana je izgradena za rekreacijske svrhe: formirano jezero sluzilo je za kupanje. Brana ima jedno preljevno polje sirine 20 m s preklopnom ustavorn tipa "riblji trbuh". Betonski prag irna 6 ispusta koji su opremljeni rna lim segrnentnim zatvaracima koji su sluzili za propustanje rnalih voda u toku montaze preklopne ustave, a nakon toga sluze za potpuno praznjenje i Ciscenje dna akurnulacije. Od podlokavanja zasticena je slapistern.

Slika 2.1.22.

a) Drvena pokretna pregrada b) Plivajuca pokretna pregrada

Kombinirane male brane nalaze siroku prirnjenu. One cesto, ovisno o obujmu akurnulacije koju stvaraju iii 0 rnaksima lnorn protjecaju na preljevu, pripadaju podrucju velikih brana. To su u pravilu pokretne ce licne ustave (zapornice) s betonskirn osloncima.

Stika 2.1.23. Mala brana Bentbasa


160

II. Brane

1. Uvod

161

Mala preljevna brana u Gusic polju (HE Senj), s ravnom preklopnom ustavom, temeljena je na sipovima. Ta niska preljevna brana nalazi se u sastavu nasute brane, cije su konture prikazane na prilozenoj slici.

Flekslbilne male brane mogu biti "vrecaste", napunjene komprimiranim zrakorn iii vodorn pod t1akom, ali mogu biti membranske i kombinirane.

Prva t1eksibilna "vrecasta" brana realizirana je 1957. u SAD-u na rijeci Los Angeles. lzradena je od neoprenskog platna debljine 3.2 mm s najlonskim uloskorn. Visina brane bila je 1.8 m i ugradena je u kanal sirine 39 m. Punjenje vodom traje 25 min., a praznjenje 10 min. Isporucilac je garantirao njenu trajnost 15 godina. Troskovi su bili 1/12 cijene preklopne ustave klasicnog tipa.

Za potrebe TE Pittsburgh, na kanalu Turtle Creek (KornjaCin potok), 1962. slijedila je ugradnja dviju fleksibilnih brana duzine 29 m i visine 2.4 m.

U Texasu, na r. Colorado, 1966. ugradena je t1eksibilna pregrada duzine 70 m i visine 4.0 m. Brana se punila djelomicno vodom, a djelomicno komprimiranim zrakom.

U Sloveniji su izgradene tri niske t1eksibilne brane, ito: za potrebe male HE Sava kod Kranja, na r. Savi, pregrada ima duzinu 250 m s 5 protocnih polja, svako sirine 50 m. Vis ina fleksibilnih' brana krece se od 1.1 m do 1.3 m.

Slika 2.1.24. Preljevna brana Gusic polje

Slika 2.1.27. "Vrecasta" brana

Slika 2.1.28. Membranska brana

Oblik korita je pravokutan. Fleksibilne brane bile su izradene od PVC platna koje je nakon 4 godine koristenja ozbiljno bilo osteceno vucenim nanosom (50000 - 70000 m3/god). Protjecaj u rijeci se krece od Qrnin= 9 m3/s do Qrnax= 1100 m3/s. Fleksibilne brane od PVC platna 1981. zamijenjene su branarna.od Hypalona s neoprenskim uloskorn i armaturom od polyestera (isporucilac Du Pont).

Na potoku Hudinja, lijevoj pritoci Savinje, u Celju, za potrebe Cinkarne ugradena je t1eksibilna brana duzine 18 m i visine 1.5 m. Korito potoka ima kose obale.

Na rijeci Savinja u Celju, za potrebe rekreacije, ugradena je t1eksibilna brana s tri protocna polja.

Za potrebe HE Manojlovac 2, na Gradevinskorn fakultetu Split projektirana je fleksibilna brana duzine 72 m i visine 6.5 rn, koja je temeljena na sedrenom Bilusica buku (r. Krka).

Prednost ovih brana je u njihovoj malo] tezini, lakoj pripremi i malom opterecenju temelja. Mehanizam za punjenje i praznjenje je jednostavan. Vrlo lijepo se uklapaju u prirodu. Lagan je transport i rnontaza, kao i dernontaza. Cijena izgradnje je niska. Veliku primjenu nalaze kod regulacije protjecanja kroz gradove; podizu nivoe minimal nih voda, a vrlo lako se prilagodavaju velikim vodama, tako da prakticno mogu poprimiti svaki hidraulicki povoljan oblik izmedu potpuno punoga i praznog.

Slika 2.1.25. Male brane s preklopnim krovnim ustavama

Paznju zasluzuje i brana Melk u Austriji, na r. Dunavu, koja ima segmentnu podiznu ustavu u kombinaciji s preklopnom ustavom. Kao zastitu od procjedivanja ima uzvodni betonski zastor i dijafragmu. Prema svojim karakteristikarna pripada podrucju visokih brana.

Slika 2.1.26. Brana HE Melk

n.oo---_~·II.OI_



162

II. Brane

1. Uvod

163

Najve ca im opasnost prijeti od leda, zato se prirnjenjuje kombinacija s kornprimiranim zrakom. Medutirn, u slucaju vandalizma prijeti opasnost od eksplozije. Tako na primjer u drzavi Colorado - USA, u naselju Wheat Ridge (Psenicna brazda ), 1979. moralo se hitno iseliti 2000 osoba zbog opasnosti uzrokovane namjernim ostecenjern ovakve brane.

6
Visina
us~ora
.-n 3,5
3
2,5
2
1,5
0,5
0
0 Slika 2.1.29. Fleksibilna brana na potoku Hudinja

Visoka kvaliteta izrade geomembrana danas osigurava: - istu vlacnu cvrsrocu u svim pravcima,

- visoku otpornost na tockasta opterecenja,

- produljenje pod inicijalnim opterecenjern,

- vodonepropusnost,

- otpornost na kemijska djelovanja,

- otpornost na ultraljubicaste zrake,

- nastavak zavarivanjem, kako bi se izbjeglo preklapanje.

Do lipnja 1986. godine bilo je izgradeno vise od 300 brana, duzine 8 - 125 m.

Ove brane danas imaju siroku prirnjenu i kao preljevne ustave na branama.

Potrebno je istaci da se punjenjem vodom ili kombinirano vodom i zrakom izazivaju u membrani vlacna naprezanja, koja se suprotstavljaju tlacnirn naprezanjima koja su izazvana vanjskim opterecenjern - vodom.

E ~ •

~. . ; :~. ~

: .. _~ tis,a sIr ina uspcn~ ..... _~ ~

: polp kl / \~. ;

: •• ,', '. ,~::l

• , 'A

• !., I ')

: I I ' "

[Ustave vrecoste "",' II,'

I konstrukcije L /1.,..,' /

: .,..., , /

. " "

I.' '/i, , "

. ,'.',.. .

:: " y v .. r » l':ellC~na

u N' ,,'.,'

•:1 •• ~' ",' "

,',' , , ,

",,~~, . .~ ..... ,

•

•

konslrukcija

pokazalalj investicijskih troskova

5

10

15 20

Stika 2.1.30. Osnovne karakteristike "vrecastih" brana (Institut za hidravlicne raziskave - Ljubljana)



164

II. Brune

1. Uvod

165

Kombinirane fleksibilne brane koje su prikazane na slikama predlozerie su kao varijantno rjesenje za zastitu Venecije od utjecaja plime.

1.3. VELIKE BRANE

PRVI SLUCAJ:

pregrada tipa "HARD-TOP": celicno krilo i gumirano platno

PODIGNUTA

PREGRADA

Uvod

Projektiranje i gradenje velikih brana pripada grupi inzenjerskih djelatnosti koje svojom aktivnoscu mogu bitno promijeniti prirodne osobine okoline. Izgradnja velikih brana je istodobno izazov inzenjerskoj djelatnosti jer sadrzi rizike od potapanja podivljalim vodama i prijeti kataklizmom.

Prema podacima ICOLD-a (Medunarodne kornisije za velike brand:

Period 1946. 1955. izgradeno 2000 brana, srusilo se 12, Period 1956. - 1965. izgradeno 2500 brana, srusilo se 24.

Inzenjeri i znanstvenici za neke od srusenih brana nisu mogli otkriti uzroke ostecenja i havarije. Projektantl i graditelji danas se suocavaju s problemima koji nisu bili predmet naobrazbe prethodnih generacija.

Problem izgradnje postaje sve tezim jer se ovim gradevinskim zahvatom bitno mijenjajustoljetne navike ljudi. Najbolji primjer za to je uzvodni tok rijeke Trebisnjice i izgradnja brane Grancarevo. Ljudi su sela organizirali visoko u brdima bjezeci od rijeke i na taj nacin se stitil! od raznih iznenadenja. Izgradnjorn brane Grancarevo nastalo je veliko jezero s razinom vode neposredno ispod njihovih kuca. seljaci su se susreli s novim, za nijh opasnim elernentom. Za starije generacije nastali su veliki drustveni i socijalni problemi. Za mlade narasta]e, jezero je omogucilo komunikaciju izmedu obala, rekreaciju, plovidbu i ribarstvo. Stirn problemom susrecu se i ostale zemlje To postaje jedan od velih socijalnih problema: prisutan otpor gradnji velikih brana.

Pri }zboru tipa brane sest bitnih faktora utjece na odluku: - geoloski, inzenjerskogeoloskl i hidrogeoloski,

- geotehnicke karakteristike pregradnog profila,

- hidroloske i hidraulicke karakteristike (u periodu gradenja i eksploatacije),

- klimatoloske znacajke (izbor materijala za gradenje i uvjeti gradenja),

- strateski uvjeti,

- troskovi realizacije.

Kod toga treba imati u vidu da su brane trodimenzionalni objekti, koji se racunaju kao dvodimenzionalni, sto cesto vodi visokim koeficijentima sigurnosti. Suvremeni racunari i nurnericki modeli pruzaju mogucnost i trodimenzionalne analize.

Postoji vise klasifikacija visokih brana. Isticu se sarno klasifikacije prema znacaju brana i prema tipu konstrukcije.

Klasifikacija prema znacaju:

s privrednog, odnosno gospodarstvenog gledista,

s gledista ugrozenosti nizvodnog podruc]a i obala, s gledista strateske vaznosti,

Cijevi ZQ vedu pod prit iskom

SPU5TENA PREGRA DA

--~ I;r:[grrn~

;,.._ .J ... s.

DRUGI SLUCAJ:

PODIGNUTA PREGRADA

,.'''': :,·::·::::-;r~ca~,

Cijevi ZQ vedu pod pn uskern

SPU~TENA PREGRADA

Slika 2.1.31. Kombinirane j1eksibilne pregrade



166

II. Brane

- prema visini brane i obujmu akumulacije,

- prema utjeeaju na okolinu (mikroklima, potresi itd.)

Klasifikacija brana prema tipu konstrukcije: nasute,

zidane i betonske,

- rijecne pokretne pregrade, specijalni tipovi.

Nasute brane

Nasute brane koriste prirodna nalazista materijala i za njih je karakteristican trapezoidal an poprecni presjek. Razlikuju se:

- zemljane brane od prirodnih materijala homogenog presjeka bez zaptivnog tijela,

- zemljane brane od prirodnih materijala heterogenog presjeka s nepropusnom glinenom vertikalnom iii kosom jezgrom, iii s [ezgrorn od nekog drugog nepropusnog iii slabo propusnog materijala, brane od kamenog nabacaja s vertikalnom iii kosom nepropusnom jezgrom od prirodnih materijala,

brane od kamenog nabacaja s vertikalnom dijafragmom od umjetnih i pripremljenih materijala,

kombinirani tip brana od kamenog nabacaja s uzvodnim nepropusnim ekranom (armiranobetonski, asfalt-betonski. Ijevani asfalt, geomembrana od polypropilena, polyetilena itd.),

pose ban tip nasutih brana od refuliranog pijeska - hidraulicki nasute brane, flotacijska jalovina, sljaka iz termoelektrana itd.

Napomena! U Italiji je izgradena brana Paduli 0973. - 1974.) visine 11 m, prema klasifikaciji ICOLD-a spada u velike brane, ima uzvodni vodonepropusni ekran od gabiona debljine 15 em koji su ispunjeni pjescanim asfalt mastiksom.

\,

~' injektiranje

Brana od kamenog nabacaja s uzvodnim ekranom

Zemljana brana homogenog (iii heterogenog) presjeka

Brana od kamenog nabacaja s centralnom jezgrom

Slika 2.1.32. Nasute brane

Betonske brane

- Gravitacijske brane, karakterizira triangularni poprecni presjek, Olaksane gravitacijske brane karakteristicne su po supljini u tijelu brana koja se, na primjer, koristi za _§_mjdtaj _hidroera<trane,


1. Uvod

167

- Lucne brane, karakterizira lucni oblik s jednostrukom ili dvostrukom z akrivljenoscu u horizontalnom i vertikalnom presjeku,

- Viselucne brane karakteristicne su po ~ broju lukova s kontraforima, - Brane s kontraforima koje imaju s uzvoa-riestrane-ffi-aslvnu zakrivljenu glavu,

- Brane s armirano betonskim plocama ;-uzvo-dne--strane T kontrafortffi;-rasclanjene brane.

Slika 2.1.33. Gravitacijska brana

Slika 2.1.34. Gravitacijska brana i pribranska HE

Slika 2.1.35. Olaksano gravitacijska brana i pribranska HE

Konstantan radijus i promjenjiv centralni kut

Promjenjiv radijus i konstantan centralni kut

Promjenjiv radijus i promjenjiv centralni kut

Slika 2.1.36. Lucne brane - osnovni tipovi


168

II. Brane

1. Lukovi

2. Temelj

3. Kontrafori s rebrima

4. Rebra

3

Slika 2.1.3 7. Viselucne brane

Pogled s nizvodne strane

Detalj centralnog luka

J. 3."55]"

Detalj bocnog luka

3.- obilazni tuneli, 4.- betonska ispuna, 5.- temelj centralnog luka, 6. - temelj lukova, 7.- drenaina galerija, 8.- granica drenaine zavjese, 9.- ispust za vodu, 10.- radne reske kontrafora, 11.- radne reske luka

Slika 2.1.38. Viselucna brana Daniel Johnson (Manicougan 5), visine 214 m, Kanada

Godine 1986., kod starosti brane 18 godina, ekstremne niske temperature izazvale su mnogo pukotina, sto je uvjetovalo praznjenje akumulacije i ozbiljnu reparaciju.

Kontrafori s rebrima i masivnom Kontrafori s preljevnom plocom

zakrivljenom glavom

Slika 2.1.39. Brane s kontraforima


1. Uvod

169

2

1. armiranobetonska ploca

2. razupore

3. kontrafor

4. temelj

I I ,

a'y rrW:I!III!I[aJ IIllll1illla"y

Slika 2.1.40. Brana s armirano betonskom plocom, kontraforima i razuporama

Shema opterecenja

Rijecne pokretne pregrade

To su pregrade ko]e se rade u sirokirn rijecnirn dolinama sastoje se od pokretnih ustava, betonskih temelja stupova.

234.69m 'I

I 30.48m II-305m

Slika xx. Brana Scrivener, Australija


170

II. Brane

Specijalni tipovi brana

Kao primjer se isticu slijedece brane:

Slika 2.1.42. Brana s kontraforima gdje je uzvodna fleksibilna membrana od ceiika (ruski inzenjeri dali su prijedlog da se primjene i geomembrane)

1. celicna membrana;

2. kontrafori;

3. betonski sidreni prag

Gravitacijska brana od nezavisnih betonskih blokova s uzvodnom nepropusnom membranom od celicnih ploca (tip Marccello),

1ft 0 5 II IS ~a lIS ~o

~ beton sa 150 kg/m' pucolanskog cementa

PRESJEK A-A

PRESJEK B-B

Slika 2.1.43. Gravitacijska brana Pozzillo - 1talija


1_ Uvod

171

Slika 2.1.44. Gravitacijska brana s hiroelektranom kao sastavnim dijelom tijela brane (HE Naglu - Afganistan); 5.- evakuacija vode za vrijeme gradenja

1.4. RACUNSKE METODE PRI PROJEKTIRANJU BRANA - OPCENITO

Prve brane, kao hidrotehnicke gradevine, osnivale su se na intuiciji i iskustvu u primjeni tada raspolozivih gradevinskih materijala. Iza Prvoga svjetskog rata dimenzioniranje se osniva na analizi stanja naprezanja i deformacija i boljem poznavanju materijala. Ta metoda dopustenih naprezanja, koja se osniva na elasticnorn ponasanju betona (i celika) i branu tretira kao idealno elasticno Hookeovo tijelo, jos je i danas prisutna.

Eksperimentala istrazivanja i promatranje izvedenih brana, pokazuju da se te betonske konstrukcije ne ponasaju linearno i da idealno elasticno tijelo ne rnoze objasniti ponasanje brana u pojedinirn fazama eksploatacije. Stvarni stupanj sigurnosti brane kao cijeline, prema dopustenirn naprezanjima, je nepoznat.


172

II Brane

Eksperimentalna fizikalna istrazivan]a, na modelima brana rnalog mjerila, su ukazala da pukotine i 10m pojedinog e1ementa brane ne mora znaciti 10m i havariju cijele konstukcije. Osim toga, promatranja su dokazala da prornjena krutosti zbog plastifikacije u presjecima pojedinih elemenata brane uvjetuje preraspodjelu statickih i dinarnickih opterecen]a. Znaci, mora se racunati s reoloskirn svojstvirna betona pri dugotrajnirn i ciklickim opterecenjema uz prisustvo vode. Odnosno mora se voditi racuna 0 povijesti naprezanja i povijesti betona (starost betona).

Vjerojatnost pojave pojedinih opterecenja (neka irnaju stohasticki karakter), njihova kombinacija, i odstupanje mehanickih karakteristika ugradenih materijala od projektiranih vrijednosti, problem cine znatno slozenijim. Nakon Drugoga svjetskog rata sarno eksperimentalna modelska istrazivanja davala su odgovor na pitanja globalne sigurnosti brana.

Brzi razvoj suvremenih nurnerickih metoda proracuna, prije svega konacnih elemenata, u posljednih 10 godina, otvorio je s jedne strane neslucene rnogucnosti u projektira nju i analizi ponasanja brana, a s druge strane i niz dilema u konvencionalnom pristupu projektiranja brana.

Opcen ito, cilj suvremenoga hidrotehnickog projektiranja, a velikih brana posebno, jeste oblikovanje i kreiranje sigurnoga, pouzdanog, funkcionalnog racionalnog objekta u slucaju pojave opterecenja male vjerojatnosti.

Racunske met ode u podrucju brana imaju dva temeljna zadatka:

Analizu predlozenoga i odabranog rjesenja s ciljern utvrdivanja da Ii je gradevina dovoljno sigurna od lorna i da Ii su moguce deformacije prihvatljive s glediSta sigurnosti, stabilnosti i funkcionalnosti hidrotehnickog objekta. Prednost ima ono rjesenje koje je, uz zadovoljenje gornjih uvjeta, prihvatljivije u pitanju troskova i investicijskih ulaganja;

Analizu i kontrolu ponasanja vee izgradenog objekta na osnovi podataka prikupljenih promatranjem, radi usporedenja rezultata proracuna s realnim ponasanjern konstrukcije u eksploatacijskom periodu. Na toj osnovi odreduju se rnjere za eventualnu intervenciju i ujedno se prikupljeni i interpretirani podaci koriste za unapredenje tehnike projektiranja i gradenja.

Do razvoja metode konacnih elemenata, metoda granicne ravnoteze i racunski postupci koji su se temeljili na teoriji elasticnosti predstavljali su osnovu racunskih metoda primjenjivanih u projektiranju brana.


2. Nasute brane

173

2. NASUTE BRANE

2.1. UVOD

Q9~

1-

,,-

<, ~ <, ...........::::-_

..... ' .

.... ,

" ','-. . ,

"

1. brana

2. ulazna gradevi~a

3. lemeljni ispusl

4. sigurnosni zatvarac

5. preljev

6. slrojarnica

7. dovodni lunel 6. brzolok

1. kameni nabaca]

2. glinena jezgra

3. drobina i glina

4. dvoslojni fillar

5. Iroslojni fillar

"

Slika 2.2.1. Brana Peruca (prije miniranja)


174

II. Brane

Praksa izgradn]a nasutih brana prati progres civilizacije jos od pretpovijesnog doba i odrazava Ijudsku ovisnost od vode. U podrucjima kao sto je Europa s vlaznorn klimom i stalnim rijecnim tokovima gradska naselja su nastala pored rijeka i jezera, pa im nisu bile potrebne akumulacije. Nasuprot tome, u suhim predjelima, kao sto su Egipat, Srednji istok, Indija itd. gdje se sezonske padaline trebaju sacuvati za susne periode, izgradnja brana bila je neophodna.

U podrucjima kao Indija u proslosti su nasute zemljane brane, homogenog presjeka bez zaptivnog tijela, zauzele znacajno mjesto koje imaju i danas.

Prema povijesnim podacima vee u 1000. godini nase ere u Nizozemskoj su podizane "zernljane hurnke" koje su sluzile za zastitu naselja od velikih voda. Poznato je da se jedan zemljani nasip u blizini Grenobla srusio 1218. godine, 28 godina poslije izgradnje.

Opcenito, izgradnja brana u Europi pocela je dosta kasno, i to poslije industrijske revolucije, kada je za razvoj gradova i industrije bilo potrebno sve vise vode za opskrbu.

U Engleskoj, gdje kise cesto otezavaju upotrebu gline za izgradnju brana, za tijelo nasutih brana koristeno je propusno tlo, a uzvodna kosina je oblagana glinom, prema ranije razvijenirn metodama za oblaganje kanala. Rusenje tih brana uvjetovalo je da se oko 1820. go dine primijeni centralna jezgra od gline, koja je bila tanka iii debela, pa cak i nagnuta nizvodno.

Glina kao materijal u prirodnom ambijentu ne podlijeze starenju iii promjenama svojstava, pa se brana s [ezgrom od gline rnoze smatrati trajnom u geoloskom pracenju vremena, ako je glinena jezgra zasticena od razrnocenja. Troskovi odrzavanja su zanemarivi.

U SAD-u prije nekih 200 godina rudari su poceli praviti male brane od kamena s centralnom glinenom jezgrom, negdje su uzvodnu kosinu oblagali drvetom ili su to bili drveni sanduci ispunjeni kamenom. Koncem 19. stoljeca javlja se nasuta brana s centralnom betonskom jezgram iii s uzvodnim betonskim ekranom. Na mnogim branama dolazilo je do prskanja centralne betonske jezgre iii uzvodnoga betonskog ekrana radi slijeganja kamene ispune.

U prvo vrijeme vjerovalo se da se najbolje sabijanje kamenog nasipa postize polijevanjem stijene u nasipu hidromonitorima. U novije vrijeme primjenjuje se nabijanje u slojevima, sto je dovelo do smanjenja pokretanja uzvodnog betonskog ekrana u toleratnim granicama i poboljsanja ponasanja ovog tipa brana tijekom eksploatacije.

Poznato je da je bitumen koristen oko 1300 godina prije nase ere za oblaganje zidanih brana u Assunu na rijeci Tigrisu u Mezopotamiji. Uzvodni asfaltni ekran prvi put je primjenjen 1893. u Italiji na brani Codelago. Nakon 1935. koristen je na vecern broju brana. Na rijeci Uvcu, lijevoj pritoci r. Lima, izgradena je 1959. brana Radojna visine 42 m, koja pripada hidrosustavu Kokin brad - Bistrica.

Primjena drvenoga i celicnog ekrana vrlo je rijetka, dok primjena geomembrana kao uzvodnih ekrana nalazi sve vecu primjenu.


2. Nasute brane

175

Posebno poglavlje u povijesti nasutih brana pripada branama homogenog presjeka bez zaptivnog tijela, cija se stabilnost osigurava posebnim drenaznim tijelima. Ovakve brane nalaze prirnjenu kod manjih vis ina uspora. Slika prikazuje jedan homogeni zemljani nasip bez zaptivnog tijela, cija je stabilnost i sigurnost osigurana subvertikalnim "chimney" i horizontalnim kombiniranim drenaznofiltarskim slojem. Koeficijent filtracije centralne nagnute subvertikalne "chimney" kompozicije mora biti manji od 2x10-S cm/s, a horizontalog sloja (s filtarskim slojevima ako je potrebno) 2x10-3 cm/s. Polozaj i nagib nagnute drenazno - filtarske kompozije ovisi 0 materijalu koji se upotrebljava. Kod izbora granulacije mora se postovati filtarsko pravilo.

f31Wi¥""'''¥.'¢ "4\- filtar • drenatni slo] s filtrima

• • • a.! - drenaza

,.;::W .. t¥n SfilSa_ filtar ako je neophodan

Slika 2.2.2. Nasuta brana homogenog presjeka s drenaiom

Najveci broj nezgoda nasutih brana homogenog presjeka vezan je za brane s hidraulickom ispunom, tj. za brane nasute hidraulickim putem ("naplavne" brane), koje su se prvo razvile u SAD. Rusenje ovih brana pretezno, od finog rijecriog pijeska, promjera zrna 0.1 - 2 mm, bilo je praceno nesrecarna, jer nije bilo alarmnih uredaja, a u kretanju su bile ogramne lavine blata. Izgradnju ovih brana unaprijedili su ruski inzenjeri primjenom uzvodnih i nizvodnih kamenih

filtara i drenaza,

ugradenih suhim

postupkom.

Slika 2.2.3. Hidraulicki nasuta brana

a) nasipanja s dvije strane: 1. obrnutifiltri, 2. kamena oslonacka prizma, 3. "pulpovod", 4. mlaznica, 5. porozni nasip od lomljenog kamena, 6. nasip brane, 7. jezgro nasipa (glinasta i prasinasta frakcija), 8. taloino jezero, 9. drenaini bunar, 10. odvodna cijev.

b) nasipanje sjedne strane: 1. obrnutifiltri, 2. kamena oslonacka prizma, 3. "pulpovod", 4. porozni nasip od lomljenog kamena


176

II. Brane

2. Nasute brane

177

Prema rusko] literaturi, kojom se autor sluzio, prva brana ovog tipa, koja je izradena hidraulickim nasipanjem, bila je brana Ivanovska na rijeci Volgi, visine 24 m, izgradena 1936. Brana Uglicskaja, visine 26 m, izgradena je 1941., ali s metal nom dijafragmom. Nju slijedi brana Rubinskaja visine 33 m, ali bez posebnog zaptivnog tijela. U Rusiji [e izgradena 21 brana ovog tipa, visine 16 - 80 m. Najvisa brana Mingecaurskaja, visine 80 m, izgradena [e 1959. Oslonacka kamena prizma primijenjena je prvi put 1939.

Prema literaturi narocita paznja mora se posvetiti obliku zrna, koji karakterizira koeficijent sfericnosti. Brzina naplavljivanja, zbog drenaze, ne smije biti vee a od 15 em dnevno.

Brane heterogenog presjeka (zonirane brane) imaju vertikalnu iii koso - nagnutu nizvodno-nepropusnu jezgru koja moze biti: od gline, pjeskovite ilovace, prasine i razne granulometrijske kompozicije male vodopropusnosti. Kao sto je vee u uvodnom dijelu istaknuto danas se rade vrlo visoke nasute brane heterogenog presjeka. Stabilnost i sigurnost ovih brana osigurava se vrlo uspjesno filtarskim i drenaznim sustavima.

Stika 2.2.4. Brana Sklope - poprecni presjek

1. uzvodni betonski zagat; 2. kameni nabacaj; 3. viseslojni filter; 4. glineno jezgro; 5.injekcijska galerija; 6. nizvodni zagat; 7. bolji kvalitet kamena; 8. losiji kvalitet kamena

Kod nasutih brana inzenjer mora raditi sa zemljanim ili stjenovitim materijalom u vrlo kompleksnoj konstrukciji gdje se osobine materijala mijenjaju od tocke do tocke. Cesto znanje 0 tom umjetnom tijelu je manjkavo i neadekvatno, [er imati informaciju, odnosno dovoljno informacija za svaku "tocku" nasipa prakticno je nemoguce, a i ekonomski neprihvatljivo.

Znaci , na osnovi prikupljenih podataka projekt se mora osn ivati na uopcavanjima i nekim radnim hipotezama. Ako su hipoteze nerealne iii nekorektne, neugodno iznenadenje, pa i havarija, nije nernoguca. Projekt se osniva na statistickim informaeijama 0 materijalu koji ce biti upotrijebljen za gradnju, koje imaju stohasticki karakter.

Koneepeija projekta mora biti jasna. Medutim, ne smije se zane mariti komponenta izvodenja. U slucaju tipske nasute brane od kamenog nabacaja npr. visine 100 m realan broj slojeva iz kojih ce ona biti izgradena bit ce oko 200. Ocevidno je da uvjeti izgradnje mogu ugroziti temeljne i polazne postavke projekta. Kontrolom se moraju provjeravati uvjeti ugradnje. Ako se oni razlikuju od projektom predvidenih nuzna je intervencija iii cak i korekcija projekta.

Kod izbora materijala za nasip, uvjetno za vodonepropusnu jezgru iii uzvodni nepropusni ekran, filtarske zone i drenazne slojeve, moze se poci od optimizacije problema (optimalan poloza] i dimenzije vodozaptivnog tijela, poloza] prijelaznih filtarskih zona, drenaza, itd.) iii eliminacije problema (trazi se vodonepropusni materijal koji nije podlozan ispiranju, siroka [ezgra, veci broj filtarskih zona i veca sirina, itd). Optimizacija problema trazi opsezna laboratorijska istrazivanja i primjenu numerickih metoda veceg stupnja obrade, a eliminacija problema uglavnom je ekonomska kategorija.

Vrsta i kolicina materijala koji su dostupni za nasipanje u blizini brane vrlo mnogo utjecu na izbor tipa nasute brane. Treba na najbolji nacin iskoristiti one sto je tehnicki dovoljno sigurno i ekonomski prihvatljivo.

Narocito pozorno moraju se prouciti osnovni cinitelji koji karakteriziraju temeljno tlo i tijelo brane, a to suo

1. Propusnost: proejedivanje vode kroz tijelo brane, temeljno tlo ili stijenu, i uzduz kontakta temelja brane s tlom ili stijenom;

2. Nosivost i stabilnost kosina: sposobnost brane i temelja (tla iii stijene) da preuzme opterecenje:

3. Stisljivost: mogucnost nastanka deformacija bez ugrozavanja sigurnosti i stabilnosti brane.

Prva osobina je karakteristika za hidraulicku stabilnost temelja i brane, a druge dvije za staticku i dinarnicku stabilnost.

Za razliku od ostalih brana, projektiranje nasutih brana bilo je do prije nekoliko desetljeca potpuno empirijsko. Projekti su se osnivali uglavnom na stecenom iskustvu i individualnoj proejeni. Doprinosom Coulomb-a 1773. godine, Darcya i narocito Terzaghija 1925. utvrdeni su temelji moderne mehanike tla. Sredinom 1930. doprinosom Terzaghija nastaje razvoj racionalnog projektiranja zemljanih i kamenih brana, koje danas dostizu visinu koja se prije desetak godina smatrala nernogucom, najvisa brana svijeta je nasuta brana Nurek, visine 300 m.



178

II. Brane

2.2. PROPUSNOST

Nasute brane su, kao i ostale brane, hidrotehnicke grade vine koje stvaraju razliku potencijala izmedu uzvodne i nizvodne strane, sto rezultira strujanjern vode kroz tijelo brane i temelje u sirern smislu rijeci. Znaci, treba otkloniti opasnost od progresivne erozije, odnosno treba osigurati:

- vodonepropusnost ternelja,

- vodonepropusnost tijela brane.

Procurivanje vode u temeljima, kao i u tijelu brane, ako nije u projektiranim granicama i ako nije kontolirano, cesto je uzrok proboja i rusenja nasutih brana ("piping" iii "tunnelling" efekt).

Osnovno je odrediti filtracijske karakteristike, analizirati i definirati mrezu procjedivanja, koja se sastoji od ortogonalnih ekvipotencijalnih i strujnih linija za odredene konturne uvjete.

Pocetkorn 20. stoljeca razradena je graficka metoda rjesenja Laplaceove [ednadzbe za prakticne probleme procjedivanja:

a2h a2h --+--=0

ax2 ay2

Numericko rjesenje Laplaceove jednadzbe:

ornoguc il a je primjena racunala. Primjenom metode konacnih elememata omoguce no je proucavanje i nelinearnog (nestacionarnog) toka vode kroz tijelo brane i temelje. Neregularni granicni uvjeti lako se tretiraju, jer se cvorovi rnreze najcesce tako postavljaju da koincidiraju s tim granicama. Nehornogenost i anizotropija filtracije ne predstavljaju vece teskoce.

Da bi se zastitili od hidraulicke erozije, koja ovisi od ukupne kolicine procjedne vode i gradijenta tlaka, ugradujemo zastitne filtre. Filtarske zone sastoje se od jednoga iii vise filtarskih slojeva. Svrha ugradnje filtarskih slojeva je da sprijece unutarnju eroziju brane i prenosenje sitnih cestica u smjeru toka vode, ukljucujuci i slobodne povrsine na kojima voda izvire. Da bi zadovoljili te zahtjeve, filtarski slojevi moraju ispunjavati slijedece uvjete:

- propusnost filtra mora biti znatno veca od propusnosti materijala iz kojeg voda dotjece,

- granulacija filtarskih slojeva mora biti takva da sprijeci dalje prenosenje sitnih cestica kroz filtar,

- granulacija materijala filtra ne smije dozvoliti unutrasnju eroziju filtra.

P. Stojic - Hidrotehnicke graaevine

2. Nasute brane

179

HOMOGENO TLO

NEPROPUSNO TLO

Slika 2.2.5. Strujna mreia - mreia procjedivanja

Homogeni nasip s nizvodnim plosnim filtarskim i drenainim slojem a) strujnice - procjedne linije, b) ekvipotencijalne linije

STOPE

25 50 100

NEPROPUSNO TLO

Slika 2.2.6 Heterogeni nasip, siroka centralna jezgra, drenaza nizvodne kosine u stopi

Raspored dijametra zrna u filtarskim slojevima ide od sitnijeg prema krupnijem postujuci Terzaghijevo filtarsko pravilo, po kojem granulacija mora biti takva da filtar bude dovoljno propustan i da sa sigurnoscu zadrzi cestice tla iii jezgre. Ti su uvjeti dati s tezinskirn odnosima: i DF1S : DFB1S > 4 i DF1S : DFB8S < 4, gdje 15 i 85 predstavlju postotak dijametra zrna - D koji prode kroz suo, F je oznaka za filtar, a B oznaka za tlo, jezgro iii prethodni filtarski slo] u viseslojnorn filtru - FB. Primjer: glina ima DB8S= 0.015 mrn, u filtru DF1S mora biti manje od 4xO.015=0.06 mm.

Brojni istrazivaci su proucavali uvjete koje moraju zadovoljavati filtri da bi se sprijecila hidraulicka erozija. Tako se na primjer u ruskoj literaturi (Zamarin) nalazi kao pokazatelj koeficijent [ednolicnosti granulacije Cu = D60 : DlO; dopusteni izlazni gradijent ovisi od Cu'


180

IL Brane

2. Nasute brane

181

Koncentrirani protjecaj vode kroz pukotine koje presijecaju jezgro rnoze izazvati eroziju vece kolicine materijala i potpuni probo] brane. U projektu se moraju predvidjeti mjere koje smanjuju mogucnost nastajanja pukotina i postupci kojima se nastale pukotine mogu djelovanjern. same vode sanirati.

Izviranje vode na nizvodnoj kosini moze se sprijeciti sarno ugradnjom drenaznog sustava koji moze biti Iinijski i plosni (ravninski). Drenovi sluze za odvodnju procjedne vode pri malom gradijentu i niskom strujnom tlaku, a rade se s materijalima velike propusnosti i povoljne granulacije - velicine zrna, kako ne bi doslo do blokiranja drena uslijed filtracije finih cestica. Za zastitu drenaza, cija efikasnost ovisi 0 izotropiji propusnosti, predvidaju se filtarski slojevi. Prema podacima iz 1969. (ICOLD - Medunarodna komisija za velike brane) 30 nasutih brana se srusilo, dok ih je 25 bilo osteceno, zbog erozije u temeljima. Propusnost zbijenoga zrnatog materijala rnoze se dosta pouzdano ocijeniti pornocu ernpirijskog izraza.

Slika 2.2.7. Filtri u zonama nasute brane s vertikalnom jezgrom

a - nizvodna granica izmedu jezgre brane i potpornog nasipa,

b -podrucje nizvodno od jezgre gdje moie nastati erozija na granici izmedu temelja i tijela brane,

c - uzvodna granica u gornjem dijelu jezgre gdje mogu nastati pukotine u jezgri (paralelne, poprecne i kose),

d - uzvodna granica izmedu jezgre i uzvodnoga potpornog tijela.

Svako od ovih podrucja treba zastititi odgovarajucim filtarskim slojevima. Filtri u zonama a, b i c kriticni su za sprecavanje erozije i proboja brane. U zoni d kolicina ist isnute vode iz pora, zbog snizavanja vodostaja u jezeru, relativno je mala i gradijent tlaka je mali pa se u uzvodnoj potporno] zoni ne rnoze pojaviti erozija.

Regresivna hiraulicka erozija zapoCinje na granici filtra i jezgre. Medutim, cest je slucaj da pukotina u jezgru bude uzrok prenosenju najsitnijih cestica gline iz jezgre. Pukotina bude erodirana i nastaje prodor vode sto vodi do proboja brane. Prirnjer za to je rusenje brane Teton 5.6.1976. u drzavi Idaho - SAD. To je bila nasuta brana od biranog pijeska, sljunka i kamenog nasipa sa slrokim jezgrom prasinaste gline u sredini presjeka. Brana je bila visine 125 m. Izviranje vode na nizvodnoj kosini uzrokovalo je regresivnu eroziju i "tunnelling" efekt i kao posljedica toga nastalo je urusavanie centralnog dijela nasipa.

K = 0.35xlO-2 (DIS)2 [mls]

gdje je DIS promjer zrna u mm kojeg u materijalu tezinski ima 15%.

drenaza

HOMOGENI NASIP

~.

\..... drenaza

~

DEBELA CENTRALNA NEPROPUSNAJEZGRA

NAGNUTA JEZGRA

TANKA CENTRALNA NEPROPUSNA JEZGRA

~

UVALJANI KAMENI NABAtAJ

Pukotine okomite na uzduinu os brane

A - A smicuce pukotine, B - C vlacne pukotine

cCCi]i>

Pukotine kose na os brane

BETONSKI EKRAN

_?,

ASFAL TNO BETONSKI EKRAN

Slika 2.2.9. Nekoliko primjera osiguranja od vodopropusnosti nasutih brana

Slika 2.2.8. Modeli pukotina u jezgru nasutih brana

Danas primjenu nalaze i sinteticki drenovi (geotekstil). Upotreba geotekstila umjesto filtarskih slojeva od granuliranog materijala dolazi u obzir kada na mjestu ili u blizini mjesta gradenja nema prikladnih prirodnih materijala iii su oni skupi.

Pukotine paralelne s osi brane



182

IL Brane

Slika 2.2.10. Brana Roquebrune - Nizozemska

Hidroloske prilike u Gusic polju i koristen]e akumulirane vode (HE Senj) uvjetovali su specifican oblik drenaze nasipa.

Slika 2.2.11. Nasip u Gusic polju

Kod nasutih brana s uzvodnim armirano betonskim vodonepropusnim ekranom debljina ekrana cesto puta se odreduje na osnovi empirijskih izraza:

od d = (0.3 + O.OOlH) do (0.3 + 0.0073H)

gdje je H dubina vode u metrima.

Analiza temelja nasutih brana pokazuje siroki dijapazon razlicitih mjera kojima se sprjecava , kontrolira i smanjuje erozijsko djelovanje vode koja se procjeduje uzduz temeljne plohe i is pod brane.

Vezom brane i ternelja mora se osigurati:

- suradnja u preuzimanju hidrostatickog opterecenja,

- suradnja u preuzimanju dinarnickog opterecenja,

- sigurnost u pitanju nastanka deformacija,

- antifiltracijsko djelovanje,

- erozijska sigurnost.

Ako se radi 0 temeljnom tlu s tankim povrsinskim pokrivacern nanosnog porijekla iii rezidualnog materijala, koji je nastao raspadanjem osnovne stijene, glinena jezgra, smjestena u centalnom dijelu presjeka, temelji se na osnovnu


1. Nasute brane

183

stijenu. Kontinuitet otjesnjenja postize se u torn slucaju izvedbom temeljnog klina koji zasijeca iii presijeca povrsinski pokrivac i dovodi jezgru u kontakt s osnovnom stijenom, tj. s klinom osiguravamo prijenos otjesnjenja s jezgre na stijenu iii tlo. Temeljni klin po materijalu nije razlicit od materijala protufiltracijske [ezgre. Osnovna je razlika sto je jezgro inkorporirano u tijelo brane cije ostale zone poznajerno i na cije karakteristike rnozerno utjecati prilikom realizacije.

Djelomicni temeljni klin Temeljni klin do nepropusnog sloja

Stika 2.2.12. Otjesnjenje temeljnim klinom

Temeljni klin predstavlja podzemni dio jezgre: on postaje sastavni dio prirodne sredine pune nepoznanica, neizvjesnosti i nepravilnosti.

Temeljni se klin cesto zarnjenjuje dijafragmom iii glinenim zastorom .

. -.- -=~~77~

': c,~·-_:-z ~r==="---~----

Uzvodni glineni zastor Dijafragma

Stika 2.2.13. Uzvodni zastor i dijafragma

Osiguranje vodonepropusnosti temelja injekcijskim zavjesama kod nasutih brana s vodonepropusnom jezgrom uvjetuje izradu temeljnih ploca s injekcijskim (kontrolnim) galerijama - brana Peruca, iii samo injekcijskih galerija s kontaktnim (nekad i konsolidacijskim) injektiranjem ispod jezgre - brana Sklope.

U praksi se susrecu nasute brane samo s temeljnom plocorn iii bez temeljne ploce, ali s prethodno izvedenim kontaktnim injektiranjem po cijeloj sirini jezgra.

914.Sm

8S0m

I I I I

Stika 2.2.14.

CD Uvaljani kameni nabaca] U slojevima 1.8 m o Uvaljani kameni nabaca] u slojevima 0.9 m

Brana Jindabyne - Australija


184

II. Brane

Bez obzira koje se rjesenje pnrnjenjuje: klin, dijafragma, injekeijska zavjesa, kontaktno injektiranje temelja ispod jezgre, sa iii bez temeljne ploce i galerije, projektom se mora predvidjeti protuerozijska zastita temelja radi hidraulicke stabilosti temelja.

9.lm

II

G) kameni nabaca) ugra~en polijevanjem vodom i valjanjem u slojevima 0.9 m

® kameni nabaca] ugra~en nasipanjem

11I2m

Slika 2.2.15. Brana Geehi - Australija

Na osnovi datih primjera jasno je da se hidraulicka stabilnost brana mora osigurati zastitorn od nepovoljnog strujanja vode, cije posljedice mogu biti:

- hidraulicka nestabilnost tla na mjestu izviranja vode u stopi nizvodne kosine brane,

- unutrasnja erozija u materijalu nejednolike granulacije iii na granicama razlicite granulaeije i propusnosti,

- ekonomski osjetni gubici.

Mjere zastite obuhvacaju:

sprijecavanje hidraulickog sloma tla i regresivne erozije, - sprijecavanje unutrasnje erozije u tijelu brane,

- kontroliranje protjeeaja od proejedivanja kroz branu, uzduz

temeljne plohe i kroz tlo; ono mora biti u projektom definiranim i prihvatljivim granicama.

Na kontaktu [ezgre s plohom temelja djeluje najveci tlak usporene vode i tu je gradijent najveci, Tu prijeti najveca opasnost od erozije i proboja jezgre iii temelja.

( Osnovno je pravilo: Treba teziti da s~ porni tlakovi u jezgri i procjedna linija u i nizvodnom potpornom tijelu snize na minimum, a procjedne vode treba skupiti na i dnu i preko zasticenog drenainog sustava '. izvesti izvan brane. J

injekcijska zavjesa

Kod nasutih brana s vodonepropusnim ekranom (zastororn) na uzvcdnoj kosini brane injekcijska zavjesa prati perimetar uzvodne kosine.

Slika 2.2.16. Brana s uzvodnim vodonepropusnim ekranom injekcijskom zavjesom


2. Nasute brane

185

2.3. NOSIVOST I STABILNOST BRANA

Hidrostaticki pritisak akumulirane vode glavno je opterecen]e koje brana, osim tezine, mora sigurno preuzeti i prenijeti na podlogu.

Materijal brane u ravnotezi je na kosinama ako je cvrstoca na smicanje materijala u svim tockarna na kosinama veca od napona smieanja - stabilan nagib kosine brane.

Opterecenja na branu.

1. stalno opterecenje: tezina:

2. promjenjiva opterecenja: pritisak akumulirane vode, uzgon (uvjetno), porni tlak u zonama koje su zasicene vodom, hidrodinarnicki tlak u zonama kroz koje struji voda:

3. povremena opterecenja: dinarnicke sile izazvane potresom.

Dugo vremena nagibi kosina nasutih brana odabirani su na osnovi promatranja ponasanja postojecih brana. Pokusa] da se razumije stabilnost zemljanih nasipa . datira od 1773. kada je Coulomb dokazao da je zakon otpora vezanog zernljista na smicanje dat jednadzbom:

't = e + a tgcp

tj. kohezijom (e) i unutarnjirn trenjem (cp). U datom izrazu kohezi]a (e) je konstanta, a odnos (tgcp) ovisi od normalnog naprezanja (a) u ravnini smicanja.

Poznavanje otpornosti na smicanje u nasutim branama lagano je napredovalo do sredine 30-tih godina ovog stoljeca. Pokusaj da se uspostavi korelacija izmedu podataka stvarnih slomova na nekim branama i cvrstoce zemljanog materijala koja je izmjerena u laboratoriju, dovodio je do zakljucka da se brane nisu trebale srusiti.

Princip efektivnlh napona, koji je dokazao i u praksu uveo Terzaghi, mogao je objasniti uocene inkompatibilnosti, ali je sporo shvacen, Za otpor zernliista on je dao izraz;

't = e + (a - u) tgcp

gdje je:

u - neutralni napon kod opterecenja (porni tlak) a - ukupni napon

a' - (a - u ) - efektivni napon

Napomena:

1. Kod kohezije treba razlikovati pravu i prividnu, zbog djelovanja kapilarnog napona na cvrste sastojke,

2. S povecanjern vode u tlu kut trenja se smanjuje.

Uzvodna i nizvodna kosina brane oblikuju se s nagibima koji zadovoljavaju zahtjev sigurnosti od klizanja. Nagibi kosina nisu stvar konveneija, iako se u oblikovanju polazi od empirijskih kriterija. Dimenzije presjeka nasute brane ovise o polozaju i debljini jezgre iii 0 vrsti vodonepropusnog materijala na uzvodnoj kosini brane. Jezgra rnoze biti slroka ili tanka u sredini brane, odnosno tanka iii siroka unutar uzvodnog dijela presjeka brane.


186

II. Brane

Nagnuta jezgra u uzvodnom dijeklu presjeka brane zahtijeva blazu uzvodnu kosinu, dok nizvodna moze biti u prirodnom nagibu materijala (brana Jindabyne). Neki smatraju da se uzvodna kosina rnoze ublaziti ako se tanka jezgra nalazi unutar uzvodne kosine brane. Nairne, u tankoj jezgri porni tlak se za vrijeme izgradnje brze konsolidira, pa ta cinjenlca navodno dopusta strmiju uzvodnu kosinu brane; kao dopunsku mjeru zastite predvida se nasip na uzvodnoj "stopi'' brane. U pitanju nagnute jezgre unutar uzvodne kosine brane stavovi su dvojbeni; vjerojatno su prihvatljivi za brane male visine i male denivelacije razine vode u akumulaciji.

Najstrrniji nagibi uzvodnih kosina uvjetno se postizu kod brana od kamenog nabacaja s armiranobetonskim vodonepropusnim ekranima (prirodni nagib materijala u nasipu - np). Prema iskustvu, suvremene geomembrane od HD polyethylena (polyethylen velike gustoce) uvjetuju blaze nagibe uzvodne kosine, m = 1.82.

In!

Slika 2.2.17. Debela jezgra u sredini brane - 1p < Ipi (idealno)

In2

Slika 2.2.18. Tanka glinena jezgra u uzvodnoj (uvjetnoj) kosini brane - Ip :l> Ipi

'"

\

\

\ \

" ....... :"<'v .......

/)(y";

/ /\

In3

Slika 2.2.19. Vodonepropusni armiranobetonski ekran na uzvodnoj kosini brane


2. Nasute brane

187

Nagib rezultante hidrostatickog pritiska:

Nizvodno potporno tijelo nasipa:

<Xl<<X2<<X3 lnl < In2 < In3

Uvjetan raspored rezultitrajuce sile hidrostatickog pritiska (prerna slici 2.2.19.). Ako se jezgro promatra kao vodotijesan zid i zanemare kompleksne pojave u porama jezgre i eventualno u porama nasipa, onda sile pritiska vode preuzima nizvodno potporno tijelo i prenosi na tlo.

Znacajni element kod zemljanih brana je porni tlak vode u nasipu i u temeljima.

Veliki broj deformacija kosina, pomicanja jezgre i lomova pripisan je pornom tlaku, kako pri praznjeniu akumulacija, tako is to za vrijeme gradenja.

Nagibi uzvodnih i nizvodnih kosina osnivaju se na parametrima osobina materijala koji se ugraduju u tijelo brane i koji se utvrduju na principima znanstvene discipline mehanike tla.

Treba primijetiti da je napredak teorije mehanike i primjena suvremenih

numerickih modela ornogucila racionalizaciju presjeka suvremenih nasutih brana.

Analize stabilnosti kosina nasutih brana provo de se: - metodom granicne ravnoteze,

- metodom teorije plasticnosti,

- metod om konacnih elemenata.

Metoda granicne ravnoteze

Vise od 50 godina analiza stabilnosti kosina nasutih brana vrsi se metodama koje se osnivaju na uvjetima granicne ravnoteze. U primjeni suo

1. Rezultantna metoda - Kod ove racunske metode pretpostavljena klizna povrsina kruznog je oblika iii oblika logaritarnske spirale. Klizno tijelo se tretira kao jedno homogeno tijelo i analizira se cijela masa iznad povrsine smicanja, kao kruti monolitni blok ( i c su nepromjenjive vrijednosti). Razlikuju se:

- metoda kruga trenja,

- metoda logaritamske spirale,

- graficka metoda.

2. Metoda lamela - Klizno tijelo se izdijeli na niz vertikalnih elemenata - lamela i analizira se ponasanje svake lamele pojedinacno pod djelovanjem svih sila na nju. Problem je staticki neodreden. Razlikuju se:

- graficka metoda,

- analiticka metoda.

Analiticka metoda - Svedska metoda momenata (Fellenius 1927.) - kruzni oblik klizne plohe, Bishopova metoda 0955.) za heterogeni presjek - kruzni oblik klizne plohe, i metode s proizvoljnim oblikom klizne plohe. Nonveiller (1965.), Spencer (1973.); Carter (1971.)

Graficka metoda lamela provodi se tako da za svaku lamelu moraju biti zadovoljeni uvjeti ravnoteze sila r.x = ° i r.y = 0, uvjet momenata r.M = 0 se ne


188

II. Brune

ispituje. Prof. Suklje 1969. predlozio je postupak po kojem se i ovaj uvjet rnoze ispuniti.

Svedska metoda momenata pretpostavlja kruzni oblik klizne plohe. Stabilnost se anlizira na osnovi jednakosti momenata vanjskih aktivnih sila i sila otpora smicanja tla, koje se sastoje od otpora trenja N, . tgip' i otpora kohezije Ii . c', gdje su parametri cvrstoce na smicanje <p' i c' u funkciji efektivnog napona cr' = o - u, gdje je u porni tlak vode; medusobni utjecaj lamela na vertikalnim stranicama se ponistava,

Bishopova metoda je prva analiticka metoda koja uzima u obzir medulamelarne sile, kod stabilnosti kruznih kliznih povrsina. Proracun stabilnosti kosine osniva se kao kod svedske metode na jednakosti vanjskih i unutrasnjih momenata sila. Ova analiticka metoda rnoze se koristiti i za heterogena tla. Proracun se rnoze provesti i ako se lamela iii njen dio nalazi pod vodom

Da bi se odredila kriticna klizna povrsina, potrebno je odrediti faktore sigurnosti za veci broj kliznih povrsina i razne vrijednosti pornog tlaka. Njena uspjesna primjena za proracun koeficijenta 'sigurnosti pornocu elektronicko g racunala ornogucuje veci broj analiza stabilnosti s vise razlicitih kliznih krugova is razlicitim parametrima cvrstoce.

Uporedenjem sila otpora i aktivnih sila duz klizne plohe odreduje se stupan] stabilnosti kosine, odnosno koeficijent sigurnosti. Koeficijent sigurnosti se ispituje za vise potencijalnih kliznih povrsina i usvaja se ona s minimalnim koeficijentom sigurnosti. Koeficijenti sigurnosti mogu se prikazati u odnosu na mobilizirano trenje - <Pm i u odnosu na mobiliziranu koheziju cm:

tg<p' Fcp =--

tg<Pm

F rp - koeficijent sigurnosti za trenje,

Fe - koficijent sigurnosti za koheziju,

<Prn - "mobilizirano" trenje da odrzi ravnotezu, crn - "mobilizirana" kohezija.

Odnosno, preko usvojenog koeficijenta sigurnosti F s mozerno odrediti potrebnu cvrstocu na smicanje 'tp:

1

'tp =-[c'+(cr-u) tg<p'] Fs

Metoda Nonveillera za proizvoljni oblik povrsine sloma uvjetuje iterativne postupke da bi se izveo proracun faktora sigurnosti za kosinu.

Po metodi Spencera za proracun stabilnosti kosina koriste se dijagrami stabilnosti za homogeno tlo i bez tlaka porne vode. Po metodi Cartera ne zadovoljava se ravnoteza momenata za pojedinacne lamele. Metode se koriste za slozene klizne povrsine. Potrebno je malo vremena za proracun, posebno ako se koristi program za elektronicko racunalo koji su predlozih Najdanovic i Obradovic 1981.


2. Nasute brane

189

Metoda teorije plasnenostl

Ovom metod om odreduje se granicno stanje naprezanja, odnosno analiziraju se uvjeti koji dovode do stvaranja plasticnih deformacija na kosinarna. Primjena teorije plasticnosti osniva se na diferencijalnim [ednadzbarna ravnoteze u ravnini i na Coulomb - Mohrovom uvjetu sloma.

Postupak Sokolovskoga racuna napone, zanemaruje deformacije i brzine deformacija, uz linearnu ovisnost efektivnih napona i otpornosti na smicanje. Nurnericko rjesenje dato je pornocu metode konacnih razlika, te se na taj nacin za plasticnu zonu definira naponsko stanje, kao i mreza linija klizanja. Ovom metodom ne rnoze se ispitati stabilnost kosine proizvoljnog oblika.

Limitna analiza (Drucher i Prager, 1952.) daje i kinernaticki moguca rjesenja, za osobine idealno plasticnog tijela, jer se u proracun uvode i brzine deformacija u plasticnim zonama, uz pretpostavku linearne veze efektivnih napona i otpornosti na smicanje.

Dr. Sarac, Gradevinski fakultet Sarajevo 0976.), dao je metodu proracuna za stabilnost kosina za nelinearan kriterij lorna, odnosno za nelinearnu vezu napona deformacija.

Treba napomenuti da se metode teorije plasticnosti znatno manje primjenjuju u praksi kod analize kosina brana nego metode granicne ravnoteze.

Kod analize stabilnosti kosina nasute brane od posebnog znacaja je da se obuhvate i korektno analiziraju svi karakteristicni slucajevi opterecenja. Ovisno o tipu nasute brane: homo gena, pjescana, zemljana iii kameni nabaca] s debe lorn iii tank om jezgrom; 0 vrsti temelja: pjeskovito iii sljunkovito tlo, zemlja ili razne glinovite formacije tla, stijena; 0 planiranoj dinamici gradenja i svojstvima primijenjenih materijala projektant mora odluciti, na osnovi iskustva, kojem ce slucaju opterecenja posvetiti najvise pozornosti u analizi.

Opcenito se tijek proracuna moze prikazati na slijedeci nacin:

STANJA

Privremeno TotalnJ napooi <p,c

Trajno EfektJvni napooi

<p', c', U

Prolazno (Tranzientno)

Treba naglasiti da parametri koji predstavljaju otpornost materijala pri smicanju moraju biti mjerodavni za sluca] koji se analizira i moraju biti utvrdeni laboratorijskim triaksijalnim pokusima na nedreniranim i dreniranim uzorcima.


190

IL Brane

U principu, pri projektiranju nasutih brana treba analizirati slijedece slucajeve: - analiza stabilnosti izgradenog objekta (kraj gradenja),

- analiza opterecenog objekta (puna akurnulacija),

analiza naglog praznjenja akumulacije.

Analiza stabilnosti Izgradenog objekta - kraj gradenja

Analizira se stabilnost uzvodne i nizvodne kosine. Kod toga se za <p i c usvajaju vrijednosti dobivene nekonsolidiranirn i nedreniranim pokusima smicanja na rnaterijalirna nasipa. To odgovara privremenom stanju - stanju ukupnih napona, odnosno brzom gradenju bez prornjene vlaznosti u jezgri i nasipu.

Nedrenirani i nekonsolidirani pokus vrs! se na vodom zasicenorn uzorku tla, gdje ne postoji mogucnost otjecanja vode pri povecanom opterecenju na uzorak, Svako povecanje opterecenja prima voda u porama, tj. povecava se porni tlak "u", Za vrijerne pokusa mjeri se pritisak vode u porama "u" i ako se isti oduzme od ukupnih napona (J1 i (J3' dobiju se efektivni naponi (J1' i (J3'.

Alternativno vrs! se ispitivanje stabilnosti kosina za slucaj sporog gradenja, sto je u nekirn uvjetima realnije. Tada se usvajaju parametri otpornosti dobiveni pokusima na konsolidiranirn i dreniranirn uzorcima <p' i c', uz uvodenje pornih tlakova "u" odedenih analizom konsolidacije nasipa iii podloge.

Za ova] sluca] opterecenja obicno se zahtijeva minirnalni faktor sigurnosti Fs=1.5, ali on u velikoj mjeri ovisi od toga s kolikorn pouzdanoscu su odredeni parametri otpornosti na srnicanje i porni pritisci.

Analiza opterecenog objekta - puna akumulacija

Analiza se provodi sarno za nizvodnu kosinu s prarametrima <p' i c' i pornim tlakovirna koji su odredeni iz strujne mreze. Parametri otpornosti na srnicanje <p' i c' odredeni su pokusirna na dreniranim i konsolidiranim uzorcirna.

Kod dreniranog i konsolidiranog pokusa najprije se primijeni bocni pritisak s dreniranjem do konsolidacije, a zatim vertikalni s dreniranjern do konsolidacije. Efektivni naponi (J1' i (J3' dobiju se bez tlaka vode u porama.

Za ova] sluca] obicno se zahtijeva rninimalni faktor sigurnosti Fs=1.5. Analiza se provodi za stacionarna stanja procjedivanja. Treba razlikovati stacionarno od nestacionarnog - prolaznog stanja.

Nairne, u analizi nizvodne kosine treba irnati u vidu povecanje neutralnog napona L1u, koje nastaje zbog prolaza vode u porarna. Na filtracijski tlak iii tlak procjedivanja utjece hidraulickt gradijent, koji ovisi 0 brzini pada razine vode, porozitetu i koeficijentu vodopropusnosti.

U tijeku snizenja vodostaja strujne linije rnijenjaju svoj oblik i tok, tako da voda tece prerna nizvodno i prema uzvodno sve dok se ne uspostavi novo stacionarno stanje.


2. Nasute brane

191

1

______ strujnice prolazna stanja

ekvipotencijalne linije

a

2

Stika 2.2.20. Nestacionamo procjedivanje u homogenom nasipu kod spustanja razine vade a - b: ekvipotencijalna linija za razinu vade I

a - d: ekvipotencijalna linija za razinu vade 2

b - c: procjedna - strujna linija za razinu vade I, stacionarno stanje d - c: procjedna - strujna linija za razinu vade 2, stacionarno stanje

Kod nasutih brana od kamenog nabacaja s glinenom jezgrom problem nestacionarnog strujanja vode je znatno slozeniji, jer uzvodna kosina nasipa nije vise ekvipotencijalna linija vee slobodna povrsina te jedan dio vode iz nasipa pocinje teci prema uzvodnoj kosini brane. Ako je materijal propustan i l.agano spustanje vodostaja prati snizenje razine vode u porama kamenog ~aslp~: u uzvodnoj potpornoj zoni iznad razme vode u akumulaciji ne djeluju hidrodinarnicke sile.

vodonepropusna jezgra

Stika 2.2.2 I. Strujna mreia kod naglog spustanja razine vade do dna

Za sluca] nestacionarnog strujanja uvjetuje se minimalni koeficijent sigurnosti Fs=1.3.

Analiza naglog prdnjenja akumulacije

Analizira se sarno uzvodna kosina s parametrima <p' i c' i odredenim pornim tlakovima u odgovarajucim zonarna brane i podloge, koji se odreduju mjerenjem pornog tlaka u toku nedreniranih pokusa s konsolidacijorn. Zahtijeva se minimalni faktor sigurnosti Fs=1.3.

Primjenjuje se nedrenirani pokus s konsolidacijorn jer najvise odgovara prirodnom stanju. Podesavanjern bocnog pritiska u komori triaksijalnog aparata

Stojic Hidrotehnicke Gradj 1 Dio

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Stojic Hidrotehnicke Gradj 1 Dio

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

r

You might also like

Stojic Hidrotehnicke Gradj 1 Dio

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Stojic Hidrotehnicke Gradj 1 Dio

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

﻿r

You might also like

r