6.

EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

6. EKSPLOATACIJSKE
KARAKTERISTIKE ALATNIH
MA[INA

6.1. UVOD

Tehnolo{ki sistem predstavlja skup razli~itih veli~ina koje imaju razli~ita me|udejstva.
Kao posljedica aktivnosti sistema javljaju se tehnolo{ki procesi. Proizvodni sistem ~ini
organizacijski sistem koji ima sljede}e elemente (slika 6.1): sistem pripreme rada P,
tehnolo{ki sistem T, transportni sistem Tr, sistem skladi{ta S, sistem kontrole K, sistem
upravljanja U, sistem odr`avanja O i sistem obezbje|enja potreba OP. Djelovanjem
proizvodnog sistema prouzrokuje se proizvodni proces koji ima za cilj da se na osno-
vu ulaznih veli~ina Xu daju izlazne veli~ine Xi. Pri tome je neophodno da se ovim pro-
cesom ostvari vi{ak vrijednosti (stvaranje nove vrijednosti). Ulazne veli~ine predstavljaju:
materijal, energija i informacije, a izlazne veli~ine: izradak (gotov proizvod), strugotina
(otpadak) i pokazatelji efekata rada sistema (cijena, kvalitet i koli~ina).

Tehnolo{ki sistem ~ine obradna mjesta na kojima se pripremak transformi{e u izradak

a pod djelovanjem tehnolo{kih procesa. Obradno mjesto ~ini obradni sistem koji ima tri
glavna elementa: alatna ma{ina, alat i obradak. Djelovanje obradnog sistema prouzro-
kuje obradni proces {to zna~i da alatna ma{ina, alat i obradak moraju imati me|usob-
no djelovanje. Prema tome, cilj
obradnog sistema je da se izvr{i
OP O dio tehnolo{kog procesa a to
zna~i da se na jednoj ma{ini, na
pripremku odgovaraju}ih karakte-
T
ristika, odgovaraju}im kretanjima
ULAZ P U Tr IZLAZ
na ma{ini i zahvaljuju}i obliku rez-
Xu S Xi nog alata, skidaju odgovaraju}i
slojevi obratka u vidu strugotine i
K dobije izradak odgovaraju}ih ka-
rakteristika. Alatna ma{ina, alat i
obradak imaju svoje zadatke u
Slika 6.1. Blok šema proizvodnog sistema samom obradnom procesu i u

888
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

daljem tekstu }e se ne{to re}i o ulozi i zadacima alatne ma{ine.

Da bi alatna ma{ina u potpunosti i uspje{no izvr{ila postavljene zadatke u okviru pos-

tavljenog proizvodnog zadatka mora da postoji odre|ena uskla|enost izme|u ma{ine,
alata i obratka. Pri odabiranju alatne ma{ine za konkretni proizvodni zadatak (ili u
op{tem slu~aju pri projektovanju alatne ma{ine) mora se po}i od strukture proizvodnog
zadatka uzimaju}i u obzir sve postavljene zahtjeve, uslove i ograni~enja, na osnovu
~ega se odredi koncepcijska varijanta ma{ine. Tri su glavna uslova koje svaka alatna
ma{ina mora da ispuni: ta~nost, proizvodnost i ekonomi~nost. Ta~nost ma{ine je direkt-
no vezana sa ta~no{}u obrade kojom se obuhvata ta~nost oblika, ta~nost mjera, ta~-
nost me|usobnog polo`aja dviju ili vi{e povr{ina ili osa obratka i geometrija obra|ene
povr{ine (hrapavost obra|ene povr{ine). Proizvodnost se mo`e izraziti na vi{e na~ina.
Za zavr{nu obradu se proizvodnost obi~no izra`ava koli~inom obra|enih dijelova u jedi-
nici vremena ili veli~inom obra|ene povr{ine u jedinici vremena. Za grubu obradu se
proizvodnost naj~e{}e izra`ava koli~inom (masa ili zapremina) skinute strugotine (tzv.
zapreminska proizvodnost), ili koli~inom skinute strugotine u jedinici vremena (tzv. spe-
cifi~na zapreminska proizvodnost). Osim toga, proizvodnost se mo`e izraziti vremen-
skom zauzeto{}u ma{ine. Ekonomi~nost alatne ma{ine obuhvata, osim koli~inskih poka-
zatelja kroz proizvodnost, tako|er i tro{kove proizvodnje. Naime, velika proizvodnost
neke ma{ine se ne mora ostvariti i pri najmanjim tro{kovima, a s druge strane, visoka
ekonomi~nost, tj. proizvodnja sa niskim tro{kovima ne zna~i istovremeno i veliku proiz-
vodnost. U elemente kojima se izra`ava ekonomi~nost spadaju tro{kovi materijala, nad-
nica, ma{ine, alata i re`ijski tro{kovi.

Osim navedena tri glavne grupe uslova koji se postavljaju pred alatnu ma{inu ~esto se
postavljaju i posebni uslovi. Neki od njih su:

• mogu}nost ostvarivanja velikih brzina rezanja s ciljem primjene alata visokog kvalite-
ta i velike postojanosti s jedne strane, i primjene tehnologije visokobrzinske obrade,
s druge strane,
• mogu}nost ostvarivanja velikih sila rezanja, odnosno velikih popre~nih presjeka stru-
gotine s ciljem pove}anja produktivnosti ma{ine,
• mogu}nost pove}anja pogonske snage {to proizilazi iz pove}anja brzina rezanja i
veli~ine popre~nog presjeka strugotine,
• pove}anje krutosti ma{ine s ciljem ostvarivanja uslova ta~nosti obrade, primjene ve-
likih brzina rezanja i velike produktivnosti i
• pove}anje nivoa mehanizacije i automatizacije.

Kvalitet alatne ma{ine odre|en je pokazateljima kvaliteta. Ovdje se razlikuju po~etni po-
kazatelji koji se odnose na geometrijsku i kinematsku ta~nost ma{ine i pokazatelji koji
se odnose na razli~ite poreme}aje u koje spadaju: stati~ke defomacije, dinami~ko po-
na{anje, toplotne pojave, trenje i tro{enje, {um (buka) i pouzdanost. Neposredno u
vezi sa kvalitetom alatne ma{ine je ta~nost obrade. Glavna su ~etiri uticajna faktora
koji uti~u na ta~nost obrade: odstupanja geometrije alata, odstupanja usljed istro{enosti
alata, odstupanja usljed elasti~nih deformacija alatne ma{ine, pribora i alata i odstupa-
nja od zadatog relativnog kretanja alata i obratka, a {to je vezano za kretanja izvr{nih

889
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

organa ma{ine. Prema tome, od navedena ~etiri faktora, dva su neposredno vezana za
alatnu ma{inu. Pregled uticajnih faktora na kvalitet alatne ma{ine {ematski je prikazan
na slici 6.2. Po~etni pokazatelji (faktori) su kvalitet izrade elemenata ma{ina i ta~nost
sklapanja i monta`e. Ovim je u potpunosti odre|ene geometrijske i kinematske karakte-
ristike neoptere}ene ma{ine. Dio poreme}aja je uzrokovan procesom obrade (stati~ko,
dinami~ko i termi~ko pona{anje). Presudnu ulogu u ovom dijelu igra stati~ka i dina-
mi~ka krutost elemenata, kao i ma{ine u cjelini. Dalje je kvalitet alatne ma{ine odre|en
mjernim sistemom i ergonomskim karakteristikama, te vibracijama i bukom. Kona~no,
pouzdanost i sigurnost su karakteristike koje tako|er uti~u na kvalitet alatne ma{ine. U
tekstu koji slijedi, ne{to vi{e }e se re}i o gore navedenim uticajnim faktorima.

Proces obrade rezanjem

Kvalitet izrade
elemenata i Stati~ka Dinami~ko Termi~ko
ta~nost monta`e krutost pona{anje pona{anje

Geometrijsko i
kinematsko pona- Geometrijsko i kinematsko Mjerni
{anje neoptere- pona{anje optere}ene ma{ine sistem
}ene ma{ine

KVALITET
Vibracije,
Ergonomija ALATNE
buka
MA[INE

Elektrika, Pouzdanost, Hidraulika,

elektronika sigurnost pneumatika

Mehanika

Slika 6.2. Faktori koji utiču na kvalitet alatne mašine

890
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

6.2. GEOMETRIJSKA TA^NOST

Gre{ke izrade elemenata alatnih ma{ina kao i gre{ke sklapanja i monta`e uti~u na
geometrijsku i kinematsku ta~nost, a time i na tzv. radnu ta~nost alatne ma{ine.
Geometrijska ta~nost predstavlja skup parametara koji pokazuju odstupanja od idealnog
geometrijskog oblika elemenata ma{ine, odstupanja od nominalnog relativnog me|usob-
nog polo`aja pojedinih elemenata i odstupanja od relativnog odnosa pojedinih elemena-
ta ma{ine prema pravcima kretanja izvr{nih organa ma{ine. Me|u ove parametre spa-
daju, naprimjer, ravnost povr{ina radnih stolova, pravnost vodilica, upravnost (normal-
nost) stubova i stalaka prema radnim stolovima, upravnost ili paralelnost osa sa radnim
povr{inama, paralelnost osa sa vodilicama, centri~nost konusa glavnih vretena, radijalna
odstupanja cilindri~nih povr{ina zavr{etaka glavnih vretna, paralelnost osa glavnih vre-
tena sa pravcem kretanja nosa~a alata, upravnost osa glavnih vretena sa povr{inama
radnih stolova i t.d.

Procedura i postupak ispitivanja geometrijske ta~nosti, mjerna oprema, uslovi ispitivanja,

parametri ta~nosti, dozvoljena odstupanja, te na~in prikazivanja rezultata, propisani su
BAS standardnom.

Prve norme, tj. postupak i procedure ispitivanja dao je tridesetih godina pro{log vijeka
G. Schlesinger pa se ~esto i danas ova ispitivanja nazivaju Schlesingerova ispitivanja.

Provjera radne ta~nosti alatne ma{ine vr{i se obradom opitnog komada ~iji je oblik i
dimenzije tako|er propisan standardom.

Razli~iti parametri se koriste za razli~ite ma{ine. Tako se ispituje:

a) za univerzallni strug:

• provjera postolja (mjerni instrument: libela),

• provjera pravca vodilica nosa~a alata (`ica i mikroskop),
• paralelnost vodilica nosa~a alata {iljka i nosa~a alata (komparator),
• centri~nost {iljka glavnog vretena (komparator),
• centri~nost cilindra za centriranje (komparator),
• aksijalno pomjeranje glavnog vretena (komparator),
• ekscentri~nost konusa glavnog vretena (komparator i mjerni {tap),
• paralelnost glavnog vretena prema postolju (komparator i mjerni {tap),
• paralelnost vodilica obrtnog kliza~a prema glavnom vretenu (komparator i mjerni
{tap),
• paralelnost vretena nosa~a zadnjeg {iljka prema postolju (komparator i mjerni
{tap),

891
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

• paralelnost konusa vretena zadnjeg {iljka prema postolju (komparator i mjerni

{tap),
• paralelnost radne ose (spojna linija izme|u {iljaka), (komparator i mjerni {tap),
• ta~nost hoda zavojnice vode}eg vretena (kontrolna navrtka),
• aksijalno pomjeranje vode}eg vretena (komparator) i
• paralelnost ule`i{tenja vode}eg vretena sa vodilicama postolja (komparator),

b) za popre~ni (~eoni) strug:

• ravnost stezne plo~e (plo~a za stezanje obratka) (lenjir i kalibrirana prizma),

• aksijalno pomjeranje glavnog vretena (komparator),
• isko{enje stezne plo~e (komparator),
• centri~nost okretanja stezne plo~e (komparator),
• upravnost pravca vodilica popre~nog i uzdu`nog kliza~a (komparator) i
• paralelnost vodilica gornjeg kliza~a sa osom glavnog vretena (komparator i mjer-
ni {tap),

c) za vertikalni strug:

• ravnost plo~e za stezanje (radni sto) (lenjir i kalibrirane prizme),

• isko{enje radnog stola (komparator),
• centri~nost okretanja radnog stola (komparator),
• polo`aj stuba prema radnom stolu (libela),
• paralelnost stubova (mikrometarski zavrtanj),
• paralelnost vertikalnog kliza~a prema radnom stolu (komparator),
• polo`aj stuba prema radnom stolu (libela),
• ravnost prednjih povr{ina vodilica prema konzoli (vodilice po kojima se kre}e
vertikalni kliza~) (libela) i
• pravac kretanja nosa~a alata u odnosu na radni sto (lenjir, ugaonik i kompara-
tor),

d) za bu{ilicu sa stalkom:

• ispitivanje vodilica na stalku (libela),

• centri~nost konusa glavnog vretena (komparator i mjerni {tap),
• upravnost izme|u glavnog vretena i radnog stola (komparator),
• upravnost izme|u glavnog vretena i temeljne plo~e (komparator) i
• upravnost izme|u ~ahure glavnog vretena i radnog stola (libela),

e) za radijalnu bu{ilicu:

• upravnost izme|u stuba i temeljne plo~e (libela),

• paralelnost konzole prema temeljnoj plo~i (libela),
• ekscentri~nost konusa glavnog vretena (komparator i mjerni {tap),
• upravnost izme|u glavnog vretena i temeljne plo~e (komparator) i
• upravnost izme|u pravca posmi~nog kretanja i temeljne plo~e (komparator i
ugaonik),

892
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

f) za horizontalnu glodalicu:

• ekscentri~nost unutra{njeg konusa glavnog vretena (komparator i mjerni {tap),

• ekscentri~nost vanjskog konusa glavnog vretena (komparator),
• aksijalno pomjeranje glavnog vretena (komparator),
• ravnost povr{ine radnog stola (libela),
• provjera pravca kretanja radnog stola (komparator),
• paralelnost radnog stola i glavnog vretena (komparator i mjerni {tap),
• upravnost izme|u srednjeg T-utora na radnom stolu i glavnog vretena (kompara-
tor i ugaonik),
• paralelnost izme|u srednjeg T-utora na radnom stolu i pravca njegovog uzdu`-
nog kretanja (komparator i ugaonik),
• upravnost izme|u vodilice konzole i povr{ine radnog stola (komparator i ugao-
nik),
• paralelnost nosa~a glavnog vretena sa konzolom (komparator i ugaonik) i
• ekscentri~nost ose otvora nosa~a glavnog vretena prema osi glavnog vretena
(komparator i mjerni {tap),

g) za vertikalnu glodalicu:

• ekscentri~nost unutra{njeg konusa glavnog vretena (komparator i mjerni {tap),

• ekscentri~nost vanjskog konusa glavnog vretena (komparator),
• aksijalno pomjeranje glavnog vretena (komparator),
• ravnost povr{ine radnog stola (libela),
• provjera pravca kretanja radnog stola (komparator),
• upravnost izme|u glavnog vretena i radnog stola (komparator),
• paralelnost povr{ine radnog stola prema pravcu njegovog popre~nog pomjeranja
(komparator),
• paralelnost srednnjeg T-utora radnog stola prema pravcu njegovog uzdu`nog kre-
tanja (komparator),
• upravnost izme|u srednjeg T-utora radnog stola i pravca njegovog popre~nog
pomjeranja (komparator i ugaonik),
• upravnost izme|u pravca aksijalnog kretanja nosa~a glavnog vretena i radnog
stola (komparator i ugaonik) i
• upravnost izme|u vodilica konzole i radnog stola (komparator i ugaonik),

h) za brusilicu za okruglo bru{enje:

• ravnost vodilica na postolju (libela),

• paralelnost vodilica nosa~a glavnog vretena obratka, vodilica zadnjeg {iljka i
pravca uzdu`nog kretanja radnog stola (komparator),
• provjera pravolinijskog kretanja radnog stola (`ica i mikroskop),
• ekscentri~nost {iljka vretena obratka (komparator),
• ekscentri~nost konusa vretena obratka (komparator i mjerni {tap),
• paralelnost ose vretena obratka prema pravcu kretanja radnog stola (komparator
i mjerni {tap),

893
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

• paralelnost ose vretena sa pravcem radijalnog pomjeranja brusnog tocila (kompa-

rator i mjerni {tap),
• paralelnost ~ahure nosa~a zadnjeg {iljka sa pravcem kretanja radnog stola (kom-
parator),
• paralelnost konusa nosa~a zadnjeg {iljka sa pravcem kretanja radnog stola
(komparator i mjerni {tap),
• paralelnost radne ose (spojna linija izme|u {iljaka) prema pravcu kretanja radnog
stola (komparator i mjerni {tap),
• ekscentri~nost konusa glavnog vretena brusnog tocila (komparator),
• aksijalno pomjeranje glavnog vretena brusnog tocila (komparator),
• paralelnost ose glavnog vretena brusnog tocila sa pravcem kretanja radnog stola
(komparator i mjerni {tap),
• provjera visinskog polo`aja ose vretena obratka i ose vretena brusnog tocila
(komparator),
• provjera horizontalnog polo`aja glavnog vretena brusnog tocila pri radijalnom kre-
tanju nosa~a glavnog vretena tocila (libela i mjerni {tap) i
• upravnost izme|u pravca radijalnog pomo}nog kretanja brusnog tocila i radne
ose (komparator i ugaonik),

i) za brusilicu za ravno bru{enje:

• ravnost radnog stola (libela),

• ravnost pravca kretanja radnog stola (komparator),
• paralelnost povr{ine radnog stola sa pravcem njegovog popre~nog kretanja
(komparator),
• paralelnost T-utora radnog stola sa pravcem njegovog uzdu`nog pomjeranja
(komparator),
• upravnost izme|u T-utora radnog stola i pravca njegovog popre~nog pomjeranja
(komparator i ugaonik),
• ekscentri~nost konusa za centriranje glavnog vretena (komparator),
• aksijalno pomjeranje glavnog vretena (komparator),
• paralelnost povr{ine radnog stola i glavnog vretena (komparator i ugaonik),
• upravnost izme|u T-utora radnog stola i glavnog vretena (komparator) i
• upravnost izme|u povr{ine radnog stola i pravca kretanja nosa~a glavnog vrete-
na (komparator i ugaonik),

j) za blanjalicu:

• provjera ravnosti postolja i radnog stola (libela),

• provjera horizontalnog polo`aja radnog stola pri njegovom uzdu`nom kretanju
(komparator),
• paralelnost T-utora radnog stola sa pravcem njegovog kretanja (komparator),
• provjera pravolinijskog pravca kretanja radnog stola (komparator i `ica),
• bo~ni zazor izme|u zup~anika i zup~aste letve (pogon radnog stola),
• upravnost izme|u stalaka i radnog stola (libela i ugaonik),
• paralelnost stalaka (komparator),

894
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

• paralelnost popre~nog nosa~a alata prema radnom stolu (komparator),

• isko{enje pore~nog nosa~a alata pri njegovom vertikalnom pomjeranju (kompara-
tor) i
• upravnost izme|u pravca kretanja bo~nog nosa~a alata i povr{ine radnog stola
(komparator i ugaonik),

h) za rendisaljke:

• upravnost izme|u vodilica nosa~a alata i prednje povr{ine postolja (libela),

• ravnost prednje povr{ine nalijeganja popre~nog kliza~a (libela),
• upravnost izme|u gornje vodilice popre~nog kliza~a i vodilica postolja (libela),
• upravnost izme|u gornje i bo~nih povr{ina radnog stola (libela),
• isko{enje radnog stola pri njegovom popre~nom kretanju (libela),
• paralelnost povr{ine radnog prema pravcu njegovog kretanja (komparator),
• paralelnost pravca kretanja nosa~a alata sa povr{inom radnog stola (komparator),
• paralelnost pravca kretanja nosa~a alata sa T-utorima radnog stola (komparator),
• paralelnost pravca kretanja nosa~a alata sa bo~nim povr{inama radnog stola
(komparator),
• paralelnost bo~nih povr{ina radnog stola sa pravcem njegovog vertikalnog
pomjeranja (komparator) i
• paralelnost vodilice oslonca konzole (radnog stola) sa pravcem popre~nog kreta-
nja radnog stola (komparator).

* * *

Radi ograni~enosti prostora, ovdje se ne}e davati skice svih gore navedenih ispitivanja,
nego samo neki karakteristi~ni primjeri iz kojih se mo`e vidjeti smisao i postupak mje-
renja pojedinih parametara ta~nosti.

Prije bilo kog mjerenja, alatnu ma{inu treba pripremiti na odgovaraju}i na~in. Ovo se
odnosi, prije svega, na dovo|enje ma{ine u horizontalan polo`aj pomo}u osjetljive libe-
le. Du`ina nalijeganja libele ne smije biti manja od 200 mm. Na slici 6.3 prikazan je
postupak izravnavanja univerzalnog struga. Libela L se prvo postavi na lijevi kraj L1, a
zatim i na desni kraj L2 vodilice. Postupak se prvo uradi na prednoj, a zatim i na
zadnjoj vodilici. Na mjerno mjesto na vodilici prvo se postavi prizma sa `lijebom koji
ta~no odgovara profilu vodilice, a zatim se na ovu prizmu postavlja libela. Mjerenje u
popre~nom pravcu vr{i se na taj na~in {to se na vodilice postavi popre~ni most a na
njega libela.

Kod alatnih ma{ina koje imaju temeljnu plo~u, naprimjer kod radijalnih bu{ilica (slika
6.4), mjerenje horizontalnosti se vr{i unakrsnim (dijagonalnim) postavljanjem libele. Libe-
la se postavlja na precizno obra|eni planparalelni lenjir.

Kod ispitivanja ta~nosti glavnih vretena kao pribor koristi se komparator i mjerni {tap
(mjerni trn), slika 6.5. Mjerni {tap je pribor cilindri~nog oblika precizno obra|en sa
konusnim zavr{etkom. Ovaj konus u potpunosti odgovara konusu glavnog vretena.

895
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

L1 L2 L2

L1

Postavljanje temeljne ploče

Postavljanje univerzalnog stru- Slika 6.4. radijalne bušilice u horizon-
Slika 6.3. ga u horizontalan položaj talan položaj

L
Korisna mjerna du`ina cilindri~nog dijela
mjernog {tapa L je obi~no 300 mm, ali
mo`e biti manja, ili ve}a, u granicama od
75 do 500 mm. Cilindri~ni dio mjernog {ta-
pa je radi smanjenja sopstvene te`ine ura-
Mjerni cilindrični štap |en sa {upljinom zatvorenom ~epom.
Slika 6.5. sa konusnim završetkom
Kod ispitivanja centri~nosti ose konusa
glavnog vretena kod ma{ina sa horizontal-
nim vretenom, slika 6.6.a, mjerni {tap 1 se postavi u konus glavnog vretena. Stalak
komparatora 2 se postavi na nosa~ alata, a njegov pipak nasloni na desni kraj mjer-
nog {tapa A. Glavno vreteno zajedno sa mjernim {tapom okrene se za jedan puni
obrtaj pri ~emu se odstupanje od centri~nosti o~ita na komparatoru. Zatim se kompa-
rator postavi na lijevu stranu mjernog {tapa B i postupak mjerenja ponovi. Za strugove
visine {iljaka 400 mm dozvoljeno odstupanje na mjernom mjestu A je 0,02 mm, a na
mjestu B, 0,01 mm. Za strugove visine {iljaka preko 400 mm, dozvoljena odstupanja
su 0,04 mm (mjerno mjesto A ) i 0,025 mm (mjerno mjesto B ). Kod revolverskih stru-
gova promjera glavnog vretena do 80 mm, dozvoljena odstupanja su 0,02 mm (mjerno
mjesto A ) i 0,01 mm (mjerno mjesto B ), a kod ovih strugova sa {upljim glavnim vre-
tenom promjera preko 80 mm, 0,03 mm, odnosno 0,02 mm.

1 2
B

A
B A

a) b)

Ispitivanje centričnosti ose konusa glavnog vretena: a) kod mašina sa hori-

Slika 6.6. zontalnim vretenom, b) kod mašina sa vertikalnim vretenom

896
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

Kod ispitivanja centri~nosti konusa glavnog vretena kod ma{ina sa vertikalnim vretenom,
naprimjer kod bu{ilica, vertikalnih glodalica i dr., slika 6.6.b, postupak je identi~an pret-
hodnom. Ovdje se koriste mjerni {tapovi du`ine L = 100 mm za vretena sa Morze ko-
nusom manjim od MK2, a du`ine L = 300 mm za Morze konus ve}i od MK2. Dozvo-
ljena odstupanja za stubne i bu{ilice sa stalkom su: 0,02 mm (mjeno mjesto A ) i
0,015 mm (mjerno mjesto B ). Ovi podaci se odnose na vretena sa Morze konusom
manjim od MK2, a za Morze konus ve}i od MK2 dozvoljena odstupanja su 0,03 mm,
odnosno 0,02 mm. Za radijalne bu{ilice dozvoljena odstupanja su ista kao i kod stub-
nih bu{ilica sa Morze konusom ve}im od MK2. Za vertikalne glodalice se koristi mjerni
{tap du`ine L = 300 mm, s tim da su dozvoljena odstupanja 0,02 mm (mjerno mjesto
A ) i 0,01 mm (mjerno mjesto B ).

* * *

Kod ispitivanja paralelnosti ose glavnog vretena sa pravcem kretanja nosa~a kao pribor
koriste se tako|er komparator i mjerni {tap, slika 6.7. Ovdje se pipak komparatora 2
dovede u dodir sa mjernim {tapom 1 u ta~ki A, a zatim se pomjeranjem nosa~a alata
komparator dovede do ta~ke B mjernog {tapa. Mjerenje se vr{i u vertikalnoj V i hori-
zontalnoj ravni H. Pri tome se mora voditi ra~una o srednjem polo`aju gre{ke centri~-
nosti konusa glavnog vretena. Naime, da bi se eliminisao uticaj gre{ke centri~nosti ko-
nusa glavnog vretena na ispitivanje paralelnosti njegove ose sa pravcem kretanja nosa-
~a alata, potrebno je glavno vreteno zakrenuti za ugao od 90° u odnosu na ravan
izmjerenih najve}ih odstupanja centri~nosti konusa glavnog vretena. Dozvoljena odstupa-
nja kod ovog ispitivanja su:

• univerzalni strugovi visine {iljaka do 400 mm (koristi se mjerni {tap du`ine 300
mm): u horizontalnoj i vertikalnoj ravni 0,02 mm,
• univerzalni strugovi visine {iljaka preko 400 mm (mjerni {tap du`ine 500 mm): u
horizontalnoj ravni 0,03 mm, a u vertikalnoj ravni 0,04 mm,
• precizni strugovi (mjerni {tap du`ine 300 mm): u horizontalnoj i vertikalnoj ravni
0,01 mm,
• revolver strugovi sa horizontalnom i vertikalnom revolver glavom (mjerni {tap du`ine
100 mm za glavno vreteno sa promjerom {upljine do 30 mm): u horizontalnoj i
vertikalnoj ravni 0,01 mm; (mjerni {tap du`ine 300 mm za glavna vretena sa
promjerom {upljine ve}im
od 30 mm): u horizon-
1 2 V
talnoj i vertikalnoj ravni
0,02 mm; (za glavna vre-
tena promjera {upljine
B A H ve}im od 80 mm): u ho-
rizontalnoj i vertikalnoj
ravni 0,03 mm).
Ispitivanje paralelnosti ose glavnog vre-
Slika 6.7. tena sa pravcem kretanja nosača alata

897
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

* * *

Ispitivanje ta~nosti radne ose (ispitivanje paralelnosti spojne linije izme|u {iljaka sa
pravcem kretanja nosa~a alata) vr{i se na dva na~ina, slika 6.8. Za strugove sa raz-
makom izme|u {iljaka do 3000 mm, slika 6.8.a, ispitivanje se vr{i pomo}u cilindri~nog
mjernog {tapa 1 i komparatora 2. Mjerni {tap koji je precizno obra|en sa pa`ljivo i
ta~no ura|enim sredi{njim gnijezdima se postavi izme|u {iljaka. Mjerna du`ina kod
ovih {tapova se kre}e od 150 do 1600 mm. Pipak komparatora se osloni na mjerni
{tap i uzdu`no pomjera na nosa~u alata. Mjerenje se u vertikalnoj ravni vr{i pomjera-
njem koparatora du` izvodnice mjernog {tapa, dok se u horizontalnoj ravni mjerenja
izvr{e samo u krajnjim ta~kama mjernog {tapa. Dozvoljena odstupanja u horizontalnoj
ravni su 0,02 mm za mjernu du`inu 600 mm, a u vertikalnoj ravni tako|er 0,02 mm
za mjernu du`inu od 300 mm.

Kod strugova sa razmakom izme|u {iljaka preko 3000 mm ovo ispitivanje se vr{i
pomo}u `ice i mikroskopa, slika 6.8.b. @ica 1 se na lijevoj strani centri~no u~vrsti u
glavnom vretenu, a njen desni kraj zategne pomo}u utega. Mikroskop 2 se postavi na
nosa~ alata i pomjera u uzdu`nom pravcu. Mjerenje se vr{i o~itavanjem odstupanja
pomo}u kon~anice mikroskopa. Za ove strugove dozvoljena odstupanja su sljede}a:

• visina {iljaka do 400 mm, du`ina obrade do 5000 mm: 0,03 mm,
• visina {iljaka do 400 mm, du`ina obrade preko 5000 mm: 0,04 mm, me|utim, u
oba navedena slu~aja odstupanje ne smije biti ve}e od 0,02 mm/m,
• visina {iljaka preko 400 mm, du`ina obrade do 5000 mm: 0,04 mm,
• visina {iljaka preko 400 mm, du`ina obrade preko 5000 mm: 0,05 mm, me|utim, i
ovdje, odstupanje ne smije biti ve}e od 0,02 mm/m.

1 2 1
2

B A

a) b)

Ispitivanje tačnosti radne ose (ispitivanje paralelnosti spojne linije između

Slika 6.8. šiljaka sa pravcem kretanja nosača alata): a) pomoću mjernog štapa i kom-
paratora i b) pomoću žice i mikroskopa

* * *

Ispitivanje upravnosti ose glavnog vretena prema radnom stolu vr{i se kod ma{ina sa
vertikalnim glavnim vretenom kao {to su bu{ilice, vertikalne glodalice i dr. Ovo ispitiva-
nje se vr{i pomo}u planparalelnog lenjira i komparatora sa odgovaraju}im nosa~em,
slika 6.9. Komparator 1 je stegnut na savijenom nosa~u koji je postvaljen u glavno

898
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

vreteno vreteno ma{ine. Pipak

komparatora se osloni na lenjir
2 koji je postavljen na radnom 1
stolu. Mjerenje u ravni simetrije
se vr{i na dva mjesta (jedno u 2
odnosu na drugo zakrenuto je Ispitivanje
za ugao od 180°) i u ravni nor- Slika 6.9. upravnosti
A B
malnoj na ovu ravan. Dozvolje- ose glavnog vretena prema
na odstupanja su sljede}a: radnom stolu
• kod stubnih bu{ilica na mjernoj du`ini od 500 mm: u ravni simetrije 0,08 mm i u
ravni normalnoj na ravan simetrije 0,05 mm,
• kod bu{ilica sa stalkom na mjernoj du`ini od 300 mm: u ravni simetrije 0,05 mm i
u ravni normalnoj na ravan simetrije 0,03 mm,
• kod radijalnih bu{ilica: u ravni simetrije 0,2 mm/m i u ravni normalnoj na ravni
simetrije 0,1 mm/m (koristi se lenjir du`ine 1000 mm),
• kod vertikalnih glodalica: u obe ravni 0,01 mm na mjernoj du`ini od 150 mm

* * *

Ispitivanje upravnosti pravca kretanja glavnog vretena

prema radnom stolu vr{i se tako|er kod ma{ina sa ver-
tikalnim glavnim vretenom. Ovo ispitivanje se vr{i pomo-
2
}u komparatora, ugaonika i lenjira, slika 6.10. Koparator
1 je postavljen na glavnom vretenu, a njegov pipak se
osloni na ugaonik 2. Ovaj ugaonik je postavljen na rad- A
nom stolu. Mjerenje se vr{i aksijalnim (vertikalnim) pom-
jeranjem glavnog vretena. I ovdje se mjerenje vr{i u rav- 1
B
ni simetrije i u ravni normalnoj na ovu ravan. Dozvoljena
odstupanja su:

• kod stubnih bu{ilica: u ravni simetrije i u ravni nor-

malnoj na ovu ravan 0,06 mm na mjernoj du`ini od
300 mm,
• kod bu{ilica sa stalkom: u ravni simetrije 0,05 mm Ispitivanje
Slika 6.10. upravnosti
na mjernoj du`ini od 300 mm i u ravni normalnoj na
pravca kretanja glavnog
ravan simetrije 0,03 mm,
vretena prema radnom stolu
• kod radijalnih bu{ilica: u ravni simetrije 0,05 mm za
najve}u du`inu bu{enja od 150 mm, 0,1 mm za du-
`inu bu{enja od 300 mm i 0,15 mm za du`inu bu{enja preko 300 mm.

* * *

Ispitivanje upravnosti stuba prema radnoj povr{ini temeljne plo~e kod radijalnih bu{ilica
vr{i se pomo}u libele i lenjira du`ine 1000 mm, slika 6.11. Lenjir 1 se postavlja na te-
meljnu plo~u ma{ine u ravni simetrije. Na njega se postavi okvirna libela 2. Nakon

899
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

toga libela se postavi na stub, tako|er u ravni simetrije. Mjerenjem horizontalnosti za

prvi i vertikalnosti za drugi polo`aj libele dobije se razlika koja predstavlja odstupanje.
Mjerenje se vr{i u ravni simetrije i u ravni normalnoj na ovu ravan. Pri mjerenju se
konzola i nosa~ glavnog vretena moraju dovesti u srednji polo`aj. Dozvoljena odstu-
panja u ravni simetrije je 0,2 mm/m, a u ravni normalnoj na ravan simetrije 0,1 mm/m.

Ispitivanje upravnosti stuba prema radnom stolu kod vertikalnih strugova vr{i se tako|er
pomo}u libele i lenjira, slika 6.12. Lenjir 1 se postavlja na radni sto struga u ravni si-
metrije. Na lenjir se postavi okvirna libela 2, o~ita horizontalnost, zatim libela postavi
na stub i o~ita vertikalnost. Razlika ova dva o~itavanja predstavlja odstupanje. I ovdje
se mjerenje vr{i i u ravni simetrije i u ravni normalnoj na ovu ravan. Dozvoljena odstu-
panja u ravni simetrije, kao i u ravni normalnoj na ovu ravan su 0,04 mm/m.

2
2 1

Ispitivanje upravnosti stu- Ispitivanje upravnosti stu-

Slika 6.11. ba prema radnoj površini Slika 6.12. ba prema radnoj površini
temeljne ploče kod radijalne bušilice radnog stola kod vertikalnog struga

6.3. KINEMATSKA TA^NOST

Kinematska ta~nost predstavlja grupu parametara kojima se odr`avaju zadate, nomi-

nalne brzine kretanja izvr{nih organa alatnih ma{ina. Kinematskom gre{kom se naziva
gre{ka koja se javlja u pojedinim elementima kinematskih lanaca ma{ine. Kinematska
ta~nost je naro~ito va`na kod ma{ina kod kojih se zahtijeva stroga zavisnost izme|u
dva kretanja. To su naprimjer, zavisnost izme|u glavnog obrtnog i posmi~nog pravoli-
nijskog kretanja pri izradi navoja na strugu, slika 6.13. Tako|er, primjer je i izrada
zup~anika metodom relativnog kotrljanja (kretanja kojima se ostvaruje relativno kotrlja-
nje). Kinematska ta~nost obuhvata i ta~nost pozicioniranja kao i ponovljivost pozicija
izvr{nih organa alatnih ma{ina.

900
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

P Prijenos prikazan na slici 6.13 daje

ng
kinematski lanac koji se sastoji od
z1
tri para zup~anika i spoja zavojnog
vretena i navrtke. Svaki od ovih
z3
z2 elemenata kinematskog lanca ima
svoju gre{ku kojom se uti~e na
z4 z5 nv
ta~nost prijenosa – kinematsku ta~-
nost. Zup~anici imaju gre{ke neta~-
z6
H nosti podjele, a zavojna vretena i
navrtke gre{ke neta~nosti koraka
Kinematska šema struga za navoja.
Slika 6.13. izradu navoja
Za neta~nost podjele kod zup~ani-
ka uzima se najve}i raskorak koji
se utvrdi kontrolom. Ako se usvoji da je jedinica mjerenja raskoraka veoma mali ugao,
naprimjer 10-6 rad, tada je ta gre{ka jednaka Δ = 0,0000062 od cijelog (punog) obrtaja.
Kod zavojnih vretena se za gre{ku uzima najve}a gre{ka koraka ΔH.

Ranije, u ta~ki 5.1.1 dat je zakon puta (jedna~ina (5.2)) koji se mo`e napisati u obliku:

nv P
= , ... (6.1)
ng H

gdje je: nv, broj obrtaja zavojnog vretena struga,

ng, broj obrtaja glavnog vretena struga,
P, korak navoja koji se izra|uje,
H, korak zavojnog vretena struga.
S druge strane je:

nv
=i , ... (6.2)
ng

z1 z 3 z 5
gdje je: i = ⋅ ⋅ , prijenosni odnos svih zup~anika uklju~enih u prijenos.
z 2 z4 z6

Svaki zup~anik ima svoju gre{ku podjele izra`enu najve}im raskorakom Δi. Raskoraci
svih zup~anika }e uzrokovati da stvarni prijenosni odnos kinematskog lanca bude razli-
~it od ra~unskog i to za veli~inu ±Δi, tj. bi}e:

i stv = i ± Δi . ... (6.3)

Uzimaju}i u obzir i gre{ku koraka zavojnog vretena struga ΔH, tada }e izra|ivati navoj
stvarnog koraka:

P = (H ± ΔH ) ⋅ (i ± Δi ) . ... (6.4)

901
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

Prakti~ni problem predstavlja odre|ivanje vrijednosti Δi. Ako se poznaju pojedina~ni ras-
koraci Δi za sve zup~anike, tada se veli~ina Δi mo`e izra~unati iz izraza:

Δi = (i1 ⋅ Δ1 )2 + (i 2 ⋅ Δ2 )2 + ⋅ ⋅ ⋅ + (i i ⋅ Δi )2 , ... (6.5)

gdje je: Δi, zbirovi najve}ih raskoraka pojedinih parova zup~anika,

ii , prijenosni odnosi ra~unaju}i od pojedinih parova do kraja kinematskog lan-
ca, tj. prema slici 6.13 je:

z1 z 3 z 5 z z z5
i1 = ⋅ ⋅ , i2 = 3 ⋅ 5 i i3 = .
z 2 z4 z6 z4 z6 z6

Ovim se zapravo defini{e uticaj neta~nosti svakog para zup~anika u zavisnosti od nje-
govog polo`aja u kinematskom lancu.

6.4. STATI^KA KRUTOST

Naredni parametar kvaliteta alatne ma{ine je stati~ka krutost. Usljed djelovanja stati~kih
sila dolazi do deformacija elemenata alatnih ma{ina {to se manifestuje pomjeranjima
(pomacima) pojedinih karakteristi~nih ta~aka tih elemenata. Ova pomjeranja direktno uti-
~u na ta~nost obrade. Stati~ke sile koje proizvode navedena pomjeranja su sile reza-
nja, sile stezanja, sile sopstvene te`ine, sile trenja i inercijalne sile.

Stati~ka krutost predstavlja pokazatelj suprostavljanja elementa neke konstrukcije djelo-

vanju stati~kih sila i defini{e se kao odnos:

F
c = , N/mm; N/μm, ... (6.6)
y
gdje je: F, stati~ka sila i y, pomjeranje.

U okviru analize stati~ke krutosti alatne ma{ine treba imati na umu sljede}e. Stati~ka
krutost alatne ma{ine definisana je stati~kom kruto{}u njenih elemenata. S druge strane
i obradak ima svoju stati~ku krutost, pa se, uzimaju}i u obzir stati~ka krutost alatne
ma{ine i obratka, govori o stati~koj krutosti obradnog sistema. Ovaj sistem ima ~etiri
glavna elementa: ma{ina – pribor – alat – obradak. Kao primjer, na slici 6.14 prikazana je
{ema optere}enja struga u horizontalnoj ravni i {ema pomjeranja elemenata obradnog
sistema. Za posmatrani slu~aj, sila prodiranja F predstavlja stati~ku silu. Krutost obrad-
nog sistema je:

F
c os = . ... (6.7)
y os

902
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

Ovako definisana stati~ka kru-

Vreteno (v) Obradak (o) [iljak ({)
tost ima prakti~an zna~aj jer
pomjeranje yos predstavlja
promjenu odgovaraju}e mjere
izratka koja je uzrokovana
pomjeranjima karakteristi~nih
ta~aka elemenata obradnog
F
sistema. Ukupno relativno
pomjeranje izme|u vrha alata
i obratka je: Alat (a) Nosa~ alata (na)

y os = y m + y a + y o , ... (6.8)

gdje je: c{

yo
ym, pomjeranje nastalo usljed cv F
deformacije elemena ma- F/2

y{
F/2 (yv+y{)/2

yos
ym
yv
{ine,

ya yna
ya, pomjeranje nastalo usljed
deformacije alata, F
yo, pomjeranje nastalo usljed ca cna
deformacije obratka.

Najve}e pomjeranje elemenata

ma{ine nastaje pri djelovanju Određivanje statičke krutosti obradnog
stati~ke sile F na sredini ob-
Slika 6.14. sistema struga
ratka, tj. na sredini raspona
izme|u {iljaka:

yv y {
y m = y na + + , ... (6.9)
2 2
Pomjeranje alata ya nastaje usljed sabijanja njegove dr{ke i mo`e se odrediti na osno-
vu izraza:

F ⋅ln
ya = , ... (6.10)
E ⋅A
gdje je: ln, slobodna du`ina dr{ke alata,
E, modul elasti~nosti materijala dr{ke alata,
A, povr{ina popre~nog presjeka dr{ke alata.
Pomjeranje obratka yo se manifestuje ugibom, ako se obradak stegnut izme|u {iljaka
posmatra kao greda optere}ena koncentrisanom popre~nom silom na sredini raspona
izme|u oslonaca, tj.:

F ⋅l 3
yo = , ... (6.11)
3 ⋅E ⋅I

903
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

gdje je: l, du`ina obratka,

E, modul elasti~nosti materijala obratka,
I, aksijalni moment inercije popre~nog presjeka obratka.
Pomjeranje alata obratka i alata se mogu odrediti veoma jednostavno na osnovu
navedenih izraza (6.10) i (6.11) {to nije slu~aj za pomjeranja nosa~a alata, glavnog
vretena i zadnjeg {iljka. Naime, ova pomjeranja se mogu odrediti posebnim, dosta
slo`enim prora~unima, ali uz pomo} ra~unara, ili eksperimentalno. Na slici 6.15
prikazan je postupak eksperimantalnog mjerenja krutosti nosa~a alata, glavnog vretena i
zadnjeg {iljka. Pomjeranja yna, yv i y{ koja se registruju komparatorima ne smiju
sadr`avati zazore u navedenim elementima. Zbog toga se mjerenja vr{e sa razli~itim
optere}enjima, tj. u toku obrade mijenja se sila rezanja.

Recipro~na vrijednost stati~ke krutosti naziva se popustljivost. Za obradni sistem struga

na osnovu izraza (6.7) popustljivost je:

1 y y + ya + yo 1 1 1
= os = m = + + , ... (6.12)
c os F F c m c a co

gdje je: cm, ca i co, stati~ke krutosti ma{ine, alata i obratka.

F F F
Po{to je c na = , cv = i c{ = , uz pretpostavku da se najve}e pom-
y na 2 ⋅ yv 2 ⋅ y{
jeranje elemenata ma{ine de{avaju za slu~aj djelovanja stati~ke sile na sredini obratka,
pri ~emu su reakcije u glavnom vretenu i zadnjem {iljku u tom slu~aju iste i jednake
polovini stati~ke sile F, dobije se popustljivost ma{ine:

Fmax

Optere}enje
y{
yv

yna

Rastere}enje

Elasti~na
Zazor y
deformacija

Eksperimantalno mjerenje statičke krutosti glavnog vretena, nosača alata

Slika 6.15. i zadnjeg šiljka kod struga i izgled statičke karakteristike (histerezis)

904
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

1 y y y + y{ 1 1 ⎛1 1 ⎞
= m = na + v = + ⋅ ⎜⎜ + ⎟⎟ . ... (6.13)
cm F F 2 ⋅F c na 4 ⎝ cv c { ⎠

Prema tome, kona~no je pospustljivost obradnog sistema:

1 1 1 ⎛1 1 ⎞ 1 1
= + ⋅ ⎜⎜ + ⎟⎟ + + . ... (6.14)
c os c na 4 ⎝ cv c { ⎠ c a c o

Na slici 6.15 prikazan je principijelni izgled stati~ke karakteristike u obliku dijagrama

stati~ka sila – pomjeranje. Ova karakteristika predstavlja eksperimentalno utvr|enu zavis-
nost pomjeranja od stati~ke sile i to za vi{e uzastpnih ciklusa optere}enje – rastere}e-
nje. Zbog jasno vidljivog ″zaostajanja″, tj. histerezisa u toku rastere}enja, ova karakte-
ristika se naziva histerezis dijagram. Eksperimentalno odre|ivanje stati~ke karakteristike
definisano je procedurom, opremom koja se koristi i analizom rezultata i vr{i se za
svaku ma{inu posebno. Na slici 6.16 prikazane su eksperimentalno dobivene stati~ke
karakteristike univerzalnog struga, glodalice i radijalne bu{ilice.

2000
1 2 3 1 2
F, N
3

1000

a)
20 40 60 80 100
y, μm

3000 Nepritegnut uzdu`ni kliza~,

vodilice pritegnute
F, N

2000

1000
Nepritegnuti
svi kliza~i

b) 20 40 60 80 100 120 140 y, μm

Izgled eksperimentalno određenih statičkih karakteristika za: a) strug,

Slika 6.16. b) glodalicu

905
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

6000
1 2
F, N 1
2
4000

2000

b) 500 1000 1500

y, μm

Slika 6.16. Nastavak – kraj: c) radijalna bušilica

Pove}anje stati~ke krutosti alatne ma{ine mo`e se posti}i ugradnjom dodatnih eleme-
nata u strukturu ma{ine. Na slici 6.17 prikazani su neki primjeri ove ugradnje gdje se
otvorena struktura pretvara u zatvorenu oblika rama.

a)

b)

Primjeri povećanja statičke krutosti nekih alatnih mašina: a) radijalna

Slika 6.17. bušilica, b) horizontalna glodalica

906
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

c)

Slika 6.17. Nastavak – kraj: c) Pfauter glodalica za izradu zupčanika

6.5. DINAMI^KO PONA[ANJE

Obradni sistem kojem je glavna sprega alatna ma{ina – pribor – obradak – alat, predstav-
lja jedan dinami~ki sistem koji u op{tem slu~aju ima beskona~no mnogo stepeni slo-
bode. Obradni sistem ima karakter dinami~kog sistema zbog dvije zna~ajke: elementi
alatne ma{ine vr{e razli~ita periodi~na kretanja i slu~ajni uticaji razli~itih faktora uzrokuju
dinami~ki karakter promjene sile rezanja. Osim procesa rezanja, ovdje spadaju razni
procesi koji zavise od vremena, naprimjer, trenje, procesi u pogonskom elektromotoru,
procesi u hidrauli~nim komponentama i ure|ajima, procesi u prijenosnicima i t.d.

Dinami~ko pona{anje se manifestuje vibracijama koje su definisane amplitudom i frek-

vencijom, a koje zna~ajno uti~u na ta~nost mjera i oblika proizvoda, kvalitet obra|ene
povr{ine, tro{enje elemenata alatnih ma{ina, proizvodnost i dr. U obradnim sistemima
se javljaju tzv. slobodne, samopobudne i prinudne vibracije. O ovome se mo`e vi{e
na}i u ta~ki 4 (Dio B, Obrada rezanjem).

Pod dinami~kom stabilno{}u alatne ma{ine podrazumijeva se njena sposobnost da se

odupre periodi~no promjenljivim silama razli~itog porijekla na taj na~in {to }e amplituda
njenog oscilovanja biti {to ni`a, odnosno u granicama dozvoljene vrijednosti. Svaki ma-
terijalni sistem, pa tako i alatna ma{ina, ima svoje elasti~ne karakteristike koje se
mogu izraziti preko stati~ke krutosti i karakteristike prigu{enja. Svaki sistem u zavisnosti
od ovih karakteristika, kao i od rasporeda masa ima frekvenciju sopstvenog oscilovanja
ili kratko, sospstvenu frekvenciju fo. S druge strane, prinudne periodi~ne sile imaju frek-
venciju oscilovanja f. Analogno definiciji stati~ke krutosti (c, odnos stati~ke sile F i od-
govaraju}eg pomjeranja y ), dinami~ka krutost cd se defini{e kao odnos dinami~ke sile
Fd (Fd je amplituda) i odgovaraju}eg pomjeranja yd. Po tome }e neka stati~ka sila ~iji
je intenzitet jednak amplitudi dinami~ke sile Fd, na tom istom posmatranom mjestu
izazvati pomjeranje y koje je manje od pomjeranja yd. Odnos ovih pomjeranja Y = yd/y

907
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

naziva se faktor uve}anja. S dru-

ge strane, ovaj faktor predstavlja i
5

Y = yd / y
odnos izme|u stati~ke i dinami~ke
krutosti Y = c / cd, za F = Fd. Ako ξ=0

se postavi zavisnost Y = yd / y od 4
odnosa frekvencija f / fo dobije se ξ = 0,125
dijagram prikazan na slici 6.18. Sa
3
navedenog dijagrama se vidi da
ξ = 0,5 ξ = 0,2
se najmanja dinami~ka krutost do-
bije za maksimalnu vrijednost fak- 2
ξ = 1,0 ξ = 0,3
tora uve}anja Y, a ta vrijednost
ξ = 0,7
korespondira odnosu frekvencija f / 1
fo = 1, tj. slu~aju kada je f = fo.
Prema tome, dinami~ka stabilnost ξ = 2,0
ma{ine }e biti ve}a ukoliko je ve-
0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5
}a dinami~ka krutost, a to je slu-
f / fo
~aj manjih vrijednosti faktora uve-
}anja Y. Ove vrijednosti korespon- Slika 6.18. Zavisnost Y = f(f / fo)
diraju slu~ajevima kada se frek-
vencije f i fo razlikuju. [to se vi{e
razlikuju izazvane od sopstvenih frekvencija, to je dinami~ka stabilnost ma{ine ve}a.

Slu~aj kada su frekvencije iste je slu~aj rezonancije. Ovaj slu~aj se po svaku cijenu
treba izbjegavati jer je tada dinami~ka stabilnost ma{ine potpuno ugro`ena {to se od-
ra`ava na kvalitet obrade. Na dijegramu na slici 6.18 prikazana je promjena odnosa Y
od odnosa frekvencija za razli~ite faktore prigu{enja ξ (ξ = 0 bez prigu{enja, ξ > 0 pri-
gu{enje). Pri rezonanciji, a pri malim vrijednostima faktora prigu{enja (naprimjer, ξ < 0,1)
faktor uve}anja Y dosti`e svoju maksimalnu vrijednost pri odnosu f / fo = 1. To je slu~aj
poklapanja frekvencija izazvanih i sopstvenih oscilacija. U slu~aju da je faktor prigu{e-
nja ξ = 0, tada bi amplituda oscilovanja bila beskona~no velika. Me|utim, u stvarnosti
uvijek postoji prigu{enje ~ijim se porastom smanjuje maksimalna vrijednost faktora uve-
}anja Y, a time i maksimum amplitude oscilovanja pomjera ka manjim vrijednostima
odnosa f / fo, slika 6.18. Na osnovu navedenog mo`e se zaklju~iti da se visoka dina-
mi~ka krutost (tj. mala vrijednost odnosa stati~ke prema dinami~koj krutosti Y = c / cd)
posti`e ako je frekvencija izazvanih oscilacija ili ve}a, ili manja od frekvencija sopstve-
nih oscilacija i ako je faktor prigu{anja {to ve}i.

Za prora~un dinami~kih karakteristika alatnih ma{ina (ili obradnih sistema) koriste se ra-
~unske i eksperimentalne metode. Ra~unske metode se dijele u dvije grupe: determi-
nisti~ke i statisti~ke. Kod prvih je karakteristika dinami~ke sile unaprijed odre|ena kao
funkcija u vremenu, dok je kod drugih dinami~ka sila slu~ajna veli~ina. Za obe grupe
metoda neophodna je primjena ra~unara. Eksperimantalne metode su zasnovane na
eksperimentalnom mjerenju frekventnih karakteristika i ove metode se nazivaju frekvent-
ne metode. Ispitivanjem se dakle snimaju frekventne karakteristike, i to: amplitudno –
frekventna, amplitudno – fazna i fazno – frekventna karakteristika. Na slici 6.19 prikazana

908
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

je {ema ispitivanja i glavni elementi opreme za snimanje frekventnih karakteristika (na

primjeru radijalne bu{ilice). U sistem se uvodi dinami~ka pobudna sila u odre|enom
frekventnom rasponu. Sukcesivno, za svaku frekvenciju mjere se amplituda pomjeranja
karakteristi~nih ta~aka elemenata alatne ma{ine i fazni ugao izme|u ulaza (dinami~ka
sila) i izlaza (pomjeranja, vibracije). Prema tome, instrumentacija se dijeli u dvije grupe:
grupa za simuliranje dinami~kog ulaza i grupa za mjerenje izlaza. Grupi za simuliranje
pripadaju sinus generator, poja~iva~ snage i elektrodinami~ki pobu|iva~. Sinus genera-
torom se zadaje elektri~ni sinusni signal unaprijed odre|ene frekvencije, a poja~iva~em
se taj signal poja~ava. Elektrodinami~ki pretvara~ pretvara elektri~ni signal u mehani~ku
dinami~ku silu i uvodi je u sistem. Grupi za mjerenje pripadaju pretvara~i sile i pom-
jeranja, poja~iva~ka grupa sa instrumentima za o~itavanje i osciloskop. Pretvara~ima sile
i pomjeranja kontroli{e se i mjeri amplituda pobudne sile i mjeri amplituda pomjeranja,
a poja~iva~kom grupom se vr{i o~itavanje veli~ine sile i pomjeranja. Osciloskop slu`i
za mjerenje faznog ugla.

Na slikama 6.20, 6.21 i 6.22 prikazani su rezultati ovakvih mjerenja za univerzalni strug,
horizontalnu glodalicu i radijalnu bu{ilicu. Na navedenim slikama su dati i podaci o po-
budnim silama. Sa prikazanih dijagrama (amplitudno – frekventna karakteristika i ampli-
tudno – fazna karakteristika) vidi se da je zna~ajno rezonantno podru~je za univerzalni
stug u oblasti od 0 do 500 Hz, za horizontalnu glodalicu od 0 do 250 Hz i za radijal-
nu bu{ilicu od 0 do 70 Hz (ovo vrijedi za konkretne uslove ispitivanja).

Pretvara~ Zavojne opruge za

pomjeranja uvo|enje stati~ke sile

Elektrodinami~ki
pobu|iva~

Poja~iva~ sa Pretvara~ Poja~iva~

instrumentom sile snage

Poja~iva~ sa Sinus
Osciloskom
instrumentom generator

Šema eksperimentalne instalacije za snimanje frekventnih karakteristika

Slika 6.19. radijalne bušilice

909
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

Pobudna sila:

F(t)=Fo⋅sin(2⋅π⋅f⋅t)
Fo=95 N

170 360 1 2 3 U
f01=145
8 f04=345
A, μm

f03=289
100 1 2 U
186 260 40
6 300
40
190 60 90
330 220 140 50
f01=85 f02=201 310 70 60
4
320
190
110 70
f03=256 330
2 280 80
120
f02=174
290
-iV
140
130
100 200 300 400 -iV
f, Hz
Amplitudno-frekventna karakteristika Amplitudno-fazna karakteristika

Amplitudno-frekventna i amplitudno-fazna karakteristila univerzalnog

Slika 6.20. struga, pobudna sila: F(t)=Fo⋅sin(2⋅π⋅f⋅t), Fo=95 N

Pobudna sila:

F(t)=Fo⋅sin(2⋅π⋅f⋅t)
Fo=125 N

90 100
74
103
f04=143
87 125 U
30
234
A, μm

73 52 140
67
20 37
f02=71 72
71
f01=32 f03=100 f05=253 70
10 141
145
142

50 100 150 200 f, Hz -iV

Amplitudno-frekventna karakteristika Amplitudno-fazna karakteristika

Amplitudno-frekventna i amplitudno-fazna karakteristila horizontalne

Slika 6.21. glodalice, pobudna sila: F(t)=Fo⋅sin(2⋅π⋅f⋅t), Fo=125 N

910
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

1 2
Pobudna sila:

F(t)=Fo⋅sin(2⋅π⋅f⋅t)
Fo=80 N

300 22 38
40
20 U U
26
A, μm

f01=13,6
19
40 13 36
50 34
200 14
17
47
1 35
48 13
f02=35,4 15

100
18

f01=16,6 f02=48 14
16

-iV
10 15 20 30 40 60
f, Hz -iV

Amplitudno-frekventna karakteristika Amplitudno-fazna karakteristika

Amplitudno-frekventna i amplitudno-fazna karakteristila radijalne

Slika 6.22. bušilice, pobudna sila: F(t)=Fo⋅sin(2⋅π⋅f⋅t), Fo=80 N

Na osnovu snimljenih frekventnih karakteristika mogu se odrediti parametri dinami~kog

sistema:

Fo ⋅Q
• krutost: c = , ... (6.15)
Amax

Fo ⋅Q
• masa: m = , ... (6.16)
Amax ⋅ 4 ⋅ π 2 ⋅ fo2

Fo
• prigu{enje: b = i ... (6.17)
Amax ⋅ 2 ⋅ π ⋅ fo

Fo c
• dinam~ka krutost: c d = = . ... (6.18)
Amax Q

gdje je: Fo, amplituda pobudne sile, Amax, maksimalna amplituda odgovaraju}eg stepe-
na slobode iz amplitudno-frekventne ili amplitudno-fazne karakteristike, fo, sop-
stvena frekvencija, Q, dinami~ki faktor poja~avanja koji se odre|uje iz frek-
ventnih karakteristika.

911
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

6.6. TOPLOTNE POJAVE

Odvijanjem obradnih procesa u okviru obradnog sistema generi{e se odgovaraju}a koli-

~ina toplote. Usljed toga se pojedini elementi alatne ma{ine zagrijavaju {to dovodi do
temperaturnih deformacija {to kona~no ima uticaja na ta~nost obrade. Od elemenata
ma{ine najvi{e se zagrijavaju nosa~ glavnog vretena zajedno sa prijenosnikom. I ostali
elementi se zagrijavaju, ali neznatno. Uticaj temperaturnih deformacija elemenata ma{ina
na ta~nost obrade naro~ito je va`na kod ma{ina za zavr{nu obradu, naprimjer brusilica
i ma{ina za preciznu obradu, naprimjer koordinatnih bu{ilica.

Ukupna koli~ina toplote koja se generi{e u obradnom sistemu kao ekvivalent utro{enog
korisnog rada (rad rezanja) i energetskih gubitaka (radi trenja u le`ajevima, vodilicama
i prijenosnicima) tro{i se na zagrijavanje pojedinih elemenata obradnog sistema. Pro-
centualna raspodjela ukupne toplote na pojedine elemente zavisi od niza faktora,
naprimjer, vrsta alatne ma{ine, re`im obrade, efikasnost sistema hla|enja elemenata,
efikasnost sistema hla|enja i podmazivanja zone rezanja i sl. Na slici 6.23 prikazan je
toplotni bilans pri obimnom glodanju sa upotrebom sredstva za hla|enje i podmaziva-
nje. Cjelokupna ulazna snaga tro{i se na savladavanje otpora u elektromotoru, prijenos-
nicima za glavno i pomo}no kretanje i savladavanja otpora rezanja. Dio ulazne snage
koja se tro{i na savladavanje otpora rezanja naziva se korisnom snagom. Ovaj dio
snage se transformi{e u toplotu
kojom se zagrijavaju alat, obra-
Ulazna snaga, 100%
dak i strugotina.

U trenutku po~etka rada ma{ine,

dakle u trenutku nezagrijanog
Gubici u motoru, stanja obradnog sistema, poslije
22,8% izvjesnog vremena dolazi do tzv.
Gubici u prijenosniku za toplotne ravnote`e. Ovo je stanje
pomo}no kretanje, 3,3% kada je koli~ina generisane top-
Gubici u prijenosniku za
glavno kretanje, 6,5%
lote jednaka koli~ini toplote koja
Toplota alata, 1,8%
se preda okolini. Sve do posti-
zanja toplotne ravnote`e tempe-
Toplota obratka, 9,0% rature elemenata alatne ma{ine
rastu ~ime nastaju temperaturne
Toplota strugotine i sredstva za hla|enje i deformacije. Na slici 6.24 prika-
podmazivanje, 56,6% zan je obradni sistem horizontal-
ne glodalice sa najva`nijim top-
Toplotni bilans za slučaj obimnog lotnim izvorima (mjesta generisa-
Slika 6.23. glodanja sa upotrebom sredstava za
nja toplote) i stanje toplotne rav-
hlađenje i podmazivanje note`e sa temperaturnim defor-

912
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

macijama cijele ma{ine. Toplotni izvori obilje`eni na navedenoj slici su: 1 – le`ajevi glav-
nog vretena, 2 – rezervoari ulja i sredstva za hla|enje i podmazivanje, 3 – prijenosnik za
glavno i pomo}no kretanje, 4 – pogonski elektromotor, 5 – klizne vodilice, 6 – proces ob-
rade.

5 6

Slika 6.24. Toplotni izvori i temperaturne deformacije horizontalne glodalice

Promjena temperature elemenata alatne ma{ine u zavisnosti od vremena rada ma{ine

mo`e se odrediti mjerenjem. Na slici 6.25.a prikazan je postavka mjerenja temperature
u karakteristi~nim ta~kama ku}i{ta prijenosnika za glavno kretanje i mjerenje tempera-
turnih deformacija glavnog vretena kod univerzalnog struga. Termometri ili termoele-
menti se postavljaju na mjerna mjesta 1, 2, 3 i 4 tako da su mjesta 1 i 2 sa prednje,
a mjesta 3 i 4 sa zadnje strane ku}i{ta. Osim toga, polo`aji mjernih mjesta 1 i 4, od-
nosno 2 i 3 odgovaraju polo`ajima le`ajeva glavnog vretena. Mjerenje temperature se
vr{i pri praznom hodu ma{ine sa brojem obrtaja koji je pribli`no jednak 2/3 od maksi-
malnog. Promjena temperature θ u bilo kojoj mjernoj ta~ki ima generaliziranu promjenu
prikazanu dijagramom na slici 6.25.b. Vidljivo je da u po~etku temperatura brzo raste,
a kasnije, tako|er raste, ali sporije. Dostizanje stacionarnog temperaturnog stanja se
de{ava u ta~ki A i ovaj vremenski period sa porastom temperature je period zagrijava-
nja. Period hla|enja je karakteristi~an po brzom padu temperature u po~etku i kasnijim
sporijim padom temperature. Ta~ka A predstavlja trenutak isklju~enja ma{ine. Maksimal-
na temperatura θmax u ta~ki A zavisi od niza faktora. Uobi~ajene vrijednosti su oko 40
do 50°C, ili ne{to vi{e.

913
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

I-1 II-1
1 2
θ θmax A
4 3
Vertikalna ravan

4 3
Horizontalna ravan Zagrijavanje Hla|enje

I-2 II-2 t
1 2 b)
a)
I II

II-1 ΔI-1 ΔII-1

Δ
Vertikalna ravan
I-1

II-2
ΔI-2
ΔII-2
I-2
Horizontalna ravan
t
c) d)

Mjerenje temperature i temperaturnih deformacija glavnog vretena kod

Slika 6.25. univerzalnog struga

Pored temperatura, mjere se i deformacije glavnog vretena (ose glavnog vretena) izaz-
vanih promjenom temperature. U konus glavnog vretena se postavi mjerni {tap, a pom-
jeranja se mjere u dvije paralelne ravni I i II, sa razmakom od 300 mm, i to u hori-
zontalnoj (mjerne ta~ke I-2 i II-2 ) i vertikalnoj ravni (mjerne ta~ke I-1 i II-1 ). Mjerenje
se vr{i preciznim komparatorima. Dijagram promjene pomjeranja (temperaturne deforma-
cije) za navedene mjerne ta~ke u zavisnosti od vremena rada ma{ine prikazan je na
slici 6.25.c. Jasno je vidljiva sli~nost promjene temperaturnih deformacija i temperatura
(slika 6.25.b i slika 6.25.c). Uo~ljive su tako|er ve}e temperaturne deformacije u verti-
kalnoj, u odnosu na horizontalnu ravan. Tako|er su ve}e deformacije u ravni II u od-
nosu na ravan I. Ako se izmjerene temperaturne feformacije Δ za horizontalnu i verti-
kalnu ravan mjerenja nanesu u odnosu na nedeformisanu osu glavnog vretena, dobi}e
se polo`aj deformisane ose vretena u posmatranim ravnima, slika 6.25.d. Navedene de-
formacije (pomjeranja) mogu zna~ajno uticati na ta~nost obrade.

914
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

6.7. TA^NOST IZRADE ELEMENATA I MONTA@E

ALATNIH MA[INA

Jedan od va`nih uticajnih faktora kvaliteta alatnih ma{ina je ta~nost izrade elemenata
ma{ine i ta~nost sklapanja i monta`e ma{ine. Za iznala`enje veze izme|u tolerancija
pojedinih elemenata, sklopova i cijele ma{ine slu`i metoda mjernih lanaca. Mjerni lanac
predstavlja niz mjera (dimanzija) koje se kontinuirano, u odre|enom redosljedu, ni`u od
neke (ili u odnosu na neku) po~etne povr{ine, ivice ili ose. Metoda mjernih lanaca
omogu}ava predvi|anje krajnje ta~nosti ma{ine.

Prosti mjerni lanac sa du`inskim mjerama prikazan je na slici 6.26.a. Veza izme|u
glav~ine zup~anika i vratila definisana je mjerama A1, A2 i AΔ i ove mjere predstavljaju
mjerni lanac. Mjera AΔ predstavlja zazor izme|u elemenata i naziva se zavr{ni ~lan
mjernog lanca. Na slici 6.26.b prikazan je mjerni lanac sa vi{e ~lanova. Mjere A1 do
A7 predstavljaju mjere pojedinih elemenata, mjera A ukupnu mjeru i mjera AΔ zavr{ni
~lan mjernog lanca. Zavr{ni ~lan mjernog lanca mo`e imati razli~ita zna~enja, naprimjer
zazor, toleranciju, gre{ku i sl.

Mjerni lanci sa paralelnim mjerama se ni`u u dvije paralelne grane i ~ine zatvoreni la-
nac. Dijele se u ~lanove koji rastu i ~lanove koji opadaju pri ~emu izme|u zavr{nog
~lana AΔ i ostalih ~lanova postoji sljede}a veza:

AΔ = (A1 + A2 + ⋅ ⋅ ⋅ + An ) − (An +1 + An + 2 + ⋅ ⋅ ⋅ + Am −1 ) , ... (6.19)

gdje je: n, broj ~lanova mjernog lanca koji rastu,

m, ukupan broj ~lanova mjernog lanca (uklju~uju}i i zavr{ni ~lan).

A
AΔ

A2
A1

a) b) A1 A2 A3 A4 A7 AΔ

A5 A6

Slika 6.26. Prosti mjerni lanac i mjerni lanac sa više članova

915
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

Osim prikazivanja du`inskih mjera u okviru mjernog lanca, koriste se na~ini obilje`ava-
nja drugih mjera, kao i polo`aja, naprimjer, odstupanje od paralelnosti, odstupanje od
upravnosti, ekscentri~nost, ugaona odstupanja.

Primjer postavljanja mjernog lanca u

slu~aju horizontalne bu{ilice – glodalice
prikazan je na slici 6.27. Zavr{ni ~lan
mjernog lanca AΔ ovdje predstavlja

AΔ
rastojanje radne povr{ine radnog stola

A2 A3
A

od ose glavnog vretena. Ostale ~lano-

A1
Mjerni lanac horizontalne
Slika 6.27. bušilice-glodalice za slučaj
obrade unutrašnje cilindrične površine
ve mjernog lanca predstavljaju mjere
ostalih elemenata alatne ma{ine. Kao
baza (osnovna povr{ina) uzeta je
povr{ina horizontalnih vodilica po koji-
ma se kre}e nosa~ radnog stola. Rje-
{enje ovog mjernog lanca ima direkt-
nu vezu sa ta~no{}u obrade unutra{-
nje cilindri~ne povr{ine obratka.

Na slici 6.28 prikazan je mjerni lanac sa ugaonim i du`in-

skim mjerama i to na primjeru bu{ilice sa stalkom.
Ugaono odstupanje kretanja ose konusa glavnog vretena
α1 α2
od ose obrtanja vretena ozna~eno je mjerom α1. Odstu-
panje paralelnosti pravca vodilica na stalku od pravca kre-
tanja glavnog vretena ozna~eno je mjerom α2. Kona~no,
Δα′ Δα″
ugaona mjera izme|u pravca vodilica i radne povr{ine
radnog stola ozna~ena je sa α3. Mjere Δα′, odnosno Δα″
α3 predstavljaju mjeru zavr{nog ~lana mjernog lanca. Ova
mjera predstavlja mjeru upravnosti (odstupanje od uprav-
nosti) ose obrtanja glavnog vretena prema povr{ini radnog
stola bu{ilice.

Alatne ma{ine su slo`eni sistemi u kojima se umjesto

Mjerni jednog javlja vi{e mjernih lanaca i to u jednom sklopu. U
Slika 6.28. lanac
zavisnosti od karaktera veze izme|u ovih mjernih lanaca
bušilice sa stalkom postoje mjerni lanci sa paralelnom, rednom i kombinova-
nom vezom. Radi ograni~enosti prostora, ovdje se ne}e govoriti o karakteristikama i
zakonitostima navedenih veza mjernih lanaca.

Rje{avanje mjernog lanca predstavlja zadatak nala`enja veze izme|u propisane ta~nosti
zavr{nog ~lana i ta~nosti ostalih ~lanova mjernog lanca. Pri tome se primjenjuju sljede-
}e metode:

• metoda apsolutne zamjenljivosti,

• metoda nepotpune zamjenljivosti,
• metoda grupne zamjenljivosti,

916
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

• metoda pode{avanja i
• metoda regulisanja.

Po metodi apsolutne zamjenljivosti pojedini elementi ma{ine (~lanovi mjernog lanca) ug-
ra|uju se u ma{inu pri ~emu, bez izuzetka, obezbje|uju propisanu ta~nost zavr{nog
~lana mjernog lanca. Ovo podrazumijeva da nema nikakvog prethodnog izbora eleme-
nata niti njihovog pode{avanja.

Metoda nepotpune zamjenljivosti sastoji se u tome da se tolerancije pojedinih ~lanova

mjernog lanca pro{iruju pri ~emu zavr{ni ~lan mo`e iza}i iz okvira propisanih tole-
rancija. Ovim pove}anjem tolerancija elemenata (~lanova mjernog lanca) se pojednos-
tavljuje njihova izrada bez obzira na opasnost da se u odre|enom broju slu~ajeva
iza|e izvan okvira tolerancija zavr{nog ~lana.

Kod metode grupne zamjenljivosti propisana ta~nost zavr{nog ~lana mjernog lanca se
posti`e na sljede}i na~in. Elementi koji se uklju~uju u mjerni lanac se prethodno obra-
|uju sa ekonomi~nim tolerancijama, a zatim premjeravanjem svrstavaju u vi{e grupa.
Ovo grupisanje predstavlja kombinovanje postignutih tolerancija ~lanova, a s ciljem
ostvarenja tra`ene tolerancije zavr{nog ~lana

Metoda pode{avanja se sastoji u tome da se svi ~lanovi mjernog lanca, osim jednog,
izra|uju sa ekonomi~nim tolarancijama koje odgovaraju raspolo`ivim proizvodnim uslovi-
ma i mogu}nostima. Pri tome se obavezno dobije tolerancija zavr{nog ~lana ve}a od
propisane. Tada se s ciljem postizanja propisane ta~nosti, preostali ~lan mjernog lanca
(element sklopa), koji se naziva kompenzacijski ~lan, dora|uje sve dok se ne postigne
tra`ena tolerancija zavr{nog ~lana.

Metoda regulisanja je sli~na prethodnoj. Jedina razlika se odnosi na tretman kompenza-

cijskog ~lana mjernog lanca. Ovdje se veli~ina tolerancije ovog ~lana ne pode{ava ob-
radom, nego mijenja regulacijom.

6.8. EKSPLOATACIJA ALATNIH MA[INA

Alatna ma{ina se s eksploatacijskog stanovi{ta ocjenjuje preko stepena iskori{tenja:
dimenzionog, re`imskog i iskori{tenja snage. Ovo nije zna~ajno samo sa stanovi{ta
eksploatacije, nego i sa stanovi{ta razvoja i modernizcije altnih ma{ina. Prema tome,
eksploatacijski stepen iskori{tenja je:

ηe = ηd ⋅ ηr ⋅ ηs , ... (6.20)

gdje je: ηd , proizvodni stepen dimenzionog iskori{tenja,

ηr , proizvodni stepen re`imskog iskori{tenja i
ηs , proizvodni stepen iskori{tenja snage ma{ine.

917
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

Prpizvodni stepen dimenzionog iskori{tenja povezuje projektovane i eksploatacijske mo-

gu}nosti ma{ine s obzirom na dimenzije izratka. Faktor dimenzionog iskori{tenja je:

K d = K1 ⋅ K 2 , ... (6.21)

L
gdje je: K 1 = , odnos du`ina,
Lmax
D B
K2 = ; = , odnos du`ina, ili {irina,
D max B max
L, D, B, teku}e vrijednosti dimenzija obraka i
Lmax, Dmax, Bmax, projektovane maksimalne vrijednosti ma{ine.
Proizvodni stepen dimenzionog iskori{tenja ma{ine je:

1 +a
ηd = , ... (6.22)
a
1+
Kd

tp
gdje je: a = , odnos pomo}nog i glavnog (ma{inskog) vremena.
tg

Na slici 6.29 prikazan je dijagram promjene snage od brzine koji predstavlja dijagram
za odre|ivanje re`imskog i stepena iskori{tenja snage ma{ine. Ta~ka A je ta~ka kojoj
odgovara optimalan re`im obrade (optimalna dubina rezanja di i posmak si). Ako se za
neki obradak koristi re`im (v, s ) u ta~ki B,
slika 6.29, tada je faktor re`imskog iskori{-
Snaga, P

tenja ma{ine:
PM
v ⋅s
A
Kr = , ... (6.23)
B v i ⋅ si
Pmax

P a proizvodni stepen re`imskog iskori{tenja:

C
1 +a
PA ηr = . ... (6.24)
a
+a
Kr
vi v Brzina, v
Faktor iskori{tenja snage ma{ine defini{e se
PM, snaga u oblasti potpunog iskori{tenja
snage ma{ine (presjeka strugotine) kao odnos pogonskih snaga pri nepotpu-
PA, snaga u oblasti potpunog iskori{tenja nom i potpunom iskori{tenju. Na dijagramu
postojanosti alata na slici 6.29 ta~ka A predstavlja slu~aj pot-
punog iskori{tenja, a ta~ka C slu~aj nepot-
P – v dijagram za od-
Slika 6.29. ređivanje režimskog
punog iskori{tenja. Prema tome, faktor isko-
ri{tenja snage ma{ine je:
iskorištenja mašine i iskorištenja snage
mašine

918
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

P
Ks = . ... (6.25)
Pmax

Uvo|enjem zapreminske proizvodnosti izra`ene koli~inom skinute strugotine u vremenu

t, dobije se stepen iskori{tenja snage ma{ine:
d s
ηs = ⋅ . ... (6.26)
d max s max

Odgovaraju}im sre|ivanjem se dobije:

ηs = K s ⋅ K 11 − y1 , ... (6.27)

s
gdje je: K 1 = , za x1 = 1.
s max

Kona~no, eksploatacijski stepen iskori{tenja alatne ma{ine se dobije uvo|enjem izraza

(6.22), (6.24) i (6.27) u izraz (6.20).

* * *

Jedan od najva`nijih zadataka u projektovanju tehnologije obrade je odre|ivanje pogon-

ske snage, ali uzimaju}i u obzir najva`nije ograni~enje u tom pogledu a to je ekono-
mi~no iskori{tenje ma{ine. Ekonomi~no iskori{tenje ma{ine zna~i, u prvom redu, obradu
pri kojoj }e se snaga ma{ine iskoristiti u potpunosti. Kod univerzalnih ma{ina se mora
uzeti u obzir cijela oblast primjene i u toj oblasti odrediti optimalni re`im obrade na
osnovu kojeg }e se prora~unavati potrebna snaga za rezanje. S druge strane, kod
specijalnih ma{ina kod kojih je redovno u`a oblast primjene, pogonska snaga se pro-
ra~unava za manji dijapazon re`ima obrade koji ina~e odgovara navedenoj u`oj oblasti.

Pogonska snaga alatne ma{ine je:

P = Po + ∑ Pi , ... (6.28)

gdje je: Po, snaga praznog hoda (obuhvata snagu pri praznom hodu ma{ine uklju~u-
ju}i dijelove snage za neoptere}enu i optere}enu ma{inu),
ΣPi, zbir snaga komponenti sila rezanja (korisna snaga):
∑ Pi = Pk = PF1 +PF 2 + PF 3 . ... (6.29)

Ako je brzina u pravcu neke od komponenti sila rezanja jednaka nuli, tada je i odgo-
varaju}a snaga jednaka nuli.

Snaga glavne sile rezanja je:

PF1 = F1 ⋅v , W ... (6.30)

919
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

gdje je: F, N, glavna sila rezanja,

v, m/s, brzina rezanja.
Analogno su i snage posmi~nog kretanja i prodiranja:

PF 2 = F 2 ⋅v 2 , PF3 = F3 ⋅v 3 . ... (6.31)

S obzirom da su snage pomo}nog kretanja i prodiranja male u odnosu na snagu

glavne sile rezanja, to je:

P = Po + Pk ≈ Po + PF1 . ... (6.32)

Snaga pogonskog elektromotora ma{ine je:

P
PM = , ... (6.33)
η
gdje je: η, stepen iskori{tenja ma{ine.

U~e{}e korisne snage Pk i snage praznog hoda Po u ukupnoj pogonskoj snazi P, di-
jagramski je prikazano na slici 6.30.a. Snaga praznog hoda mo`e se podijeliti na dva
dijela: Po′ - snaga praznog hoda neoptere}ene ma{ine koja ima konstantnu vrijednost i
Po″ - snaga praznog hoda izazvana dodatnim gubicima pri optere}enoj ma{ini (ovaj
dio snage praznog hoda se blago linearno pove}ava sa pove}anjem korisne snage).

Na slici 6.30.b prikazana je zavisnost stepena iskori{tenja ma{ine od korisne snage. Za

jednu alatnu ma{inu postoji vi{e krivih η = f (Pk ) koje odgovaraju razli~itim brojevima
obrtaja glavnog vretena. Naime, pri razli~itim stepenima prijenosa glavnog prijenosnika
uklju~en je razli~it broj zup~anika u prijenos. To zna~i da }e pri razli~itim stepenima i
gubici biti razli~iti, {to opet zna~i da svakom stepenu brzina glavnog vretena odgova-
raju razli~iti stepeni iskori{tenja ma{ine, slika 6.30.b.

P η
n3
n2
n1
Pk
P
n1 < n2 < n3
Po″

Po
Po′

Pk Pk Pk
a) b)

Slika 6.30. Elementi ukupne pogonske snage i stepen iskorištenja alatne mašine

920
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

6.9. PROIZVODNOST I EKONOMI^NOST

Proizvodnost alatne ma{ine se mo`e izraziti na vi{e na~ina; brojem izra|enih komada,
koli~inom skinute strugotine ili specifi~nom koli~inom skinute strugotine. Proizvodnost iz-
ra`ena brojem izra|enih komada zavisi od strukture ukupnog vremena za izradu jednog
dijela ili grupe dijelova. Vrijeme obrade obuhvata glavno (ma{insko) vrijeme tg, pomo}-
no vrijeme tp i vremenske gubitke (vanciklusni gubici) tv. U zavisnosti od veli~ine poje-
dinih vremena dobivaju se idealna, tehnolo{ka i stvarna proizvodnost.

Idealna proizvodnost se izra`ava preko glavnog vremena:

1
Qi = , kom/min. ... (6.34)
tg

Idealna proizvodnost podrazumijeva da je alat u neprekidnom zahvatu sa obratkom.

Ma{ine na kojima je ovo slu~aj nazivaju se ma{ine kontinuiranog djelovanja.

Tehnolo{ka proizvodnost se izra`ava preko glavnog i pomo}nog vremena:

1
Qi = , kom/min. ... (6.35)
tg +tp

Kna~no, stavrna proizvodnost se izra`ava preko glavnog i pomo}nog vremena, te vre-

menskih gubitaka (pripremno zavr{no vrijeme, vrijeme transporta i dr.):

1
Qi = , kom/min. ... (6.36)
t g + t p + tv

Stavljanjem u odnos pojedinih proizvodnosti dobiju se relativni pokazatelji koji predstav-

ljaju stepene iskori{tenja:

• Stepen tehnolo{ke neprekidnosti predstavlja odnos tehnolo{ke i idealne proizvod-

nosti:

Qt tg 1
ηn = = = , ... (6.37)
Qi t g + t p 1 + a

gdje je: a =tp / tg , odnos pomo}nog i glavnog vremena (mjera neprekidnosti procesa).

• Stepen iskori{tenja ma{ine predstavlja odnos stvarne i tehnolo{ke proizvodnosti:

Qs tg +tp 1 +a
ηi = = = , ... (6.38)
Qt t g + t p + t v 1 + a + b

921
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

gdje je: a =tp / tg , mjera neprekidnosti procesa i

b =tv / tg , mjera iskori{tenja procesa.
• Stepen proizvodnosti ma{ine predstavlja odnos stvarne i idealne proizvodnosti:

Qs tg 1
ηp = = = , ... (6.39)
Q i t g + t p + tv 1 + a + b

ili, ako se stepen proizvodnosti izrazi preko stepena tehnolo{ke neprekidnosti i ste-
pena iskori{tenja ma{ine:

Q s Qt Q t Q s
ηp = ⋅ = ⋅ = ηn ⋅ ηi . ... (6.40)
Q i Qt Q i Qt

Ako se u analizu proizvodnosti uvedu i slu~ajni otkazi, odnosno vremena potrebna za

otklanjanje istih, tada se dobije stepen gotovosti alatne ma{ine:

tg +tp
ηg = , ... (6.41)
t g + t p + t so

gdje je: tso , vrijeme trajanja slu~ajnog otkaza.

Uvo|enjem izraza (6.34), (6.35) i (6.36) u izraz (6.41), dobije se:

1
Qt 1
ηg = = . ... (6.42)
1 1 + Qt ⋅ t so
+ t so
Qt

Sada je stavrna proizvodnost, uzimaju}i u obzir i slu~ajne gubitke (planirani gubici su

obuhva}eni sa tp i tv, a slu~ajni, neplanirani sa tso):

1
Qs + so = . ... (6.43)
t g + t p + tv + t so

Odgovaraju}im sre|ivanjem i uvo|enjem izraza (6.42) u izraz (6.43), dobije se:

ηi ⋅ ηg
Qs + so = Qt ⋅ . ... (6.44)
ηg + ηi − ηi ⋅ ηg

Qs + so
Odnos predstavlja stepen tehni~kog iskori{tenja, pa se iz (6.44) dobije:
Qt

ηi ⋅ ηg
ηT = . ... (6.45)
ηg + ηi − ηi ⋅ ηg

922
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

Zapreminska proizvodnost predstavlja koli~inu skinute strugotine u nekom vremenu t, tj.:

Q = d ⋅ s ⋅v ⋅ t , mm3, ... (6.46)

gdje je: d, mm, dubina rezanja,

s, mm/o, posmak,
v, mm/min, brzina rezanja i
t, min, vrijeme obarde.
Specifi~na zapreminska proizvodnost predstavlja koli~inu skinute strugotine u jedinici
vremena:
Q
q = , mm3/min. ... (6.47)
t

Usko u vezi sa proizvodno{}u alatne ma{ine je i njena proizvodna ekonomi~nost. Vid-

jelo se da analiza proizvodnosti obuhvata samo koli~inske pokazatelje, ali ne i tro{kove
proizvodnje. Ekonomi~nost podrazumijeva analizu proizvodnje uzimaju}i u obzir upravo
tro{kove proizvodnje. Velika proizvodnost neke ma{ine ne zna~i istovremeno da se ob-
rada ostvarila sa najmanjim tro{kovima. I obrnuto, visoka ekonomi~nost proizvodnje,
dakle proizvodnja sa malim tro{kovima ne zna~i istovremeno da se radi o velikoj proiz-
vodnosti. Ukupni proizvodni tro{kovi su:

Tu = T M + T N + T m + T A + T R , ... (6.48)

gdje je: TM, tro{kovi materijala,

TN, tro{kovi nadnica,
Tm, tro{kovi ma{ine,
TA, tro{kovi alata i
TR, re`ijski tro{kovi.
Tro{kovi nadnica, ma{ine i alata su tro{kovi vezani za radne uslove, odnosno za re`im
obrade. Ovi tro{kovi se mogu izraziti na sljede}i na~in:

t1 ⋅ N t ⋅M tg
TN = , Tm = 1 , TA = ⋅ AT , ... (6.49)
60 60 Te
gdje je: t1, min, ukupno vrijeme izrade jednog komada,
N, faktor nadnica (tro{kovi nadnica za jedan sat rada),
M, tro{kovi ma{ine za jedan sat rada,
tg, min, glavno (ma{insko) vrijeme,
Te, min, ekonomski period rezanja,
AT, tro{kovi alata za jedan ekonomski period rezanja.
Prema tome, ukupni proizvodni tro{kovi su:

t1 ⋅ (N + M ) t g
Tu = + ⋅A +K , ... (6.50)
60 Te T

923
6. EKSPLOATACIJSKE KARAKTERISTIKE ALATNIH MA[INA

gdje K obuhvata sve tro{kove koji ne zavise od re`ima obrade (TM i TR ).

Od re`ima obrade najvi{e zavisi glavno vrijeme. S druge strane, brzina rezanja je fak-
tor koji je najva`niji element re`ima obrade i od nje najvi{e zavisi ovo vrijeme. Ako se
u izraz (6.50) uvede Taylorov izraz kao veza izme|u postojanosti alata i brzine rezanja,
T = CT ⋅v k , te grupisanjem odgovaraju}ih veli~ina, dobije se:

K2 K
Tu = K 1 + + K 3 ⋅v k −1 + K = K o + 2 + K 3 ⋅v k −1 , ... (6.51)
v v
gdje je: Ko, K2, i K3, konstante.

Zavisnost navedenih tro{kova od brzine rezanja kao glavnog elementa re`ima obrade
prikazana je na slici 6.31. Konstanta Ko koja obuhvata konstantne tro{kove kao {to su
tro{kovi materijala i re`ijski tro{kovi, ne zavisi od brzine rezanja. Tro{kovi nadnica i
ma{ine koji su obuhva}eni ~lanom K2 / v se smanjuju sa pove}anjem brzine rezanja.
k −1
Kona~no, tro{kovi alata koji su obuhva}eni ~lanom K 3 ⋅v tako|er zavise od brzine
rezanja, ali na sljede}i na~in. Ovi tro{kovi opadaju do neke vrijednosti brzine, a zatim,
s pove}anjem brzine ovi tro{kovi rastu. Navedena vrijednost brzine rezanja predstavlja
onu vrijednost kojoj odgovara ekonomska postojanost alata. Dalje pove}anje brzine re-
zanja dovodi do pove}anja tro{kova proizvodnje usljed pove}anog tro{enja alata.

Na kraju, ekonomi~nost se mo`e iskazati koeficijentom ekonomi~nosti, u obliku:

D
Ke = , ... (6.52)
K
gdje je: D, godi{nja dobit ostvarena ulo`enim sredstvima, D = V − C ,
V, vrijednost godi{nje proizvodnje posmatrane ma{ine,
C, cijena ko{tanja godi{nje proizvodnje i
K, ukupna ulo`ena sredstva.

Tu
K 3 ⋅v k −1

K2
v
Ko

Zavisnost troškova prizvod-

Slika 6.31. nje od brzine rezanja
v

924
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

LITERATURA
1. Abele E., Versch A., Ekinovic S., Kulas N.: Drilling at the Stability Limits with
Mechatronic Toolholders, Proceedings of the 8th Int. Conference on Porduction
Engineering, CIM2002, pp.I-010-I-016, Brioni, 2002,
2. Abramov F.N. i dr.: Spravo~nik po obrabotke metallov rezaniem, Tehnika, Kiev,
1983,
3. A~erkan N.S. (redaktor): Metalore`u{}ie stanki, Tom 1, Tom 2, Ma{inostroenie,
Moskva, 1965,
4. Altan T., Lilly B., Yen Y.C.: Manufacturing of Dies and Molds, Annals of the CIRP,
Vol.51/2, 2002,
5. A{ihmin V.N.: Protjagivanje, Ma{inostroenie, Moskva, 1981,
6. Autorenkollektiv: Stahlfibel Werkzeuge, VEB Deutscher Verlag für Grundstoffindustrie,
Leipzig, 1982,
7. Barba{ov F.: Thread-Milling Practice, Mir Publishers, Moscow, 1984,
8. Barba{ov F.A., Silvestrov B.N.: Frezernie i zuboreznie raboti, Vis{aja {kola, Minsk,
1983,
9. Bendelja B.: Osnove projektovanja i ispitivanja alatnih ma{ina, Ma{inski fakultet,
Sarajevo, 1978,
10. Bendelja B.: Hidrauli~ni pogoni alatnih ma{ina, Ma{inski fakultet, Sarajevo, 1979,
11. Bobrov V.F.: Osnovi teorii rezanija metallov, Ma{inostroenie, Moskva, 1975,
12. Bobrov V.F.: Mnogoprohodnoe narezanie krepe`nih rezb rescom, Ma{inostroenie,
Moskva, 1982,
13. Boguslovski B.L. (redaktor): Spravo~nik metalista – Tom 5, Ma{inostroenie,
Moskva, 1978,
14. Boothroyd G.: Fundamentals of Metal Machining and Machine Tools, McGraw-Hill
Book Company, New York, 1975,
15. Brdarevi} S.: Obrada metala rezanjem i alatne ma{ine, Ma{inski fakultet, Zenica,
1989,
16. Cebalo R.: Moderna tehnika bru{enja, [kolska knjiga, Zagreb, 1991,
17. Cebalo R.: Alatni strojevi – odabrana poglavlja, Vlastito izdanje, Zagreb, 2000,
18. Cebalo R.: Alatni strojevi i obradni sistemi – obra|ena pitanja i zadaci, Vlastito
izdanje, Zagreb, 2000,
19. Chernov N.: Machine Tools, Mir Publisher, Moscow, 1984,
20. Dolin{ek S., Kopa~ J.: Odrezavanje – Dopolnilno gradivo za predavanja in vaje,
Univerza v Ljubljani, Fakultet za strojni{tvo, Ljubljana, 1992,
21. Dolin{ek S., Ekinovi} S., Kopa~ J., Sokovi} M.: High-Speed Hard Milling of Steel,
- Proceedings of the 13th AMME Conference, 2002,
22. Ekinovi} S.: Prilog odre|ivanju mjere obradljivosti ~eli~nih materijala, Doktorska
disertacija, Ma{inski fakultet, Zenica, 1996,
23. Ekinovi} S.: Obrada rezanjem, Dom {tampe, Zenica, 2001,

925
LITERATURA

24. Ekinovi} S.: Postupci obrade rezanjem, Ma{inski fakultet, Zenica, 2003,
25. Ekinovi} S., Vivancos J., Dolin{ek S.: The Comparison of High-Speed Turn-Milling
and Conventional Turning from the Aspect of Machined Surface Quality,
Proceedings of the 3rd International Confetence RIM 2001, Biha}, 2001,
26. Ekinovi} S., Petkovi} D.: High-Speed Turn-Milling and Vibration Problem,
Proceeding of the 12th International DAAAM Symposium, Jena, 2001,
27. Ekinovi} S. i saradnici: Istra`ivanje i razvoj visokobrzinskog struganja-glodanja,
Nau~no-istra`iva~ki projekat, Ma{inski fakultet, Zenica, 2002,
28. Fedotenok A.A.: Kinemati~eskie svjazi v metalore`u{}ih stankah, Ma{inostroenie,
Moskva, 1960,
29. Feirer J.L.: Machine Tool Metalworking, McGraw-Hill Book Company, New York,
1973,
30. Gilbert W.W.: Economics of Machining, Machining - Theory and Practice, ASM,
Clevland, Ohio, 1950,
31. Grupa autora: In`enjersko-tehni~ki priru~nik, V dio, Obrada, monta`a, tehnologija,
Rad, Beograd, 1976,
32. Ivkovi} B.: Osnovi tribologije u industriji prerade metala, Gra|evinska knjiga,
Beograd, 1983,
33. Ja{}ericin P.I., Martinov A.N.: ^istovaoja obrabotka detalej v ma{inostroenii,
Vijej{aja {kola, Minsk, 1983,
34. Jela~i} R.: alatne ma{ine za obradu rezanjem, Ma{inski fakultet, Sarajevo, 2003,
35. Jevti} D.: Tehnologija odr`avanja alatnih ma{ina, Tehni~ka knjiga, Beograd, 1980,
36. Jurkovi} M.: Matemati~ko modeliranje in`enjerskih procesa i sistema, Ma{inski
fakultet, Biha}, 1999,
37. Kalajd`i} M.: Tehnologija ma{inogradnje I – I dio, Univerzitet u Beogradu, Ma{inski
fakultet, Beograd, 1981,
38. Kala{nikov C.N., Kala{nikov A.S.: [evingovanie zub~atih koles, Vis{aja {kola,
Moskva, 1985,
39. Kopa~ J.: Odrezavanje, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za strojni{tvo, Ljubljana,
1991,
40. Kopa~ J., Sokovi} M.: Tehnika odrezavanja – Sobodna rezalna orodja, Univerza v
Ljubljani, Fakulteta za strojni{tvo, Ljubljana, 1993,
41. Kosilovskij A.G., Me{}erjakova R.K. (red.): Spravo~nik tehnologa ma{inostroitelja,
Ma{inostroenie, Moskva, 1985,
42. Kova~ P., Miliki} D.: Rezanje metala, Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet tehni~kih
nauka, Novi Sad, 1998,
43. Konig W.: Fertigunsverfahren, Band 1, Drehen, Frasen, Bohren, VDI – Verlag
GmbH, Dusseldorf, 1980,
44. Konig W.: Fertigunsverfahren, Band 2, Schleifen, Honen, Lappen, VDI – Verlag
GmbH, Dusseldorf, 1980,
45. Kozi} B., Simeunovi} Z.: Tehnologija obrade, Svjetlost, Sarajevo, 1984,
46. Kuki} S., Bukta Z.: Eksploatacija ma{ina alatki, Vi{a tehni~ka {kola, Novi Sad,
1988,

926
 D – KONVENCIONALNO UPRAVLJANE ALATNE MA[INE

47. Kulikov S.I., Rizvanov F.F., Roman~uk V.A., Kovalevskij S.V.: Progresivnie metodi
honingovanija, Ma{inostreoenie, Moskva, 1983,
48. Linek A.: Spanabhebende Werkzeugmaschinen, Teil I – VII, Fachverlag Schiele &
Schon, Berlin, 1953,
49. Lostukov V.V.: Grinding of Metals, Mir Publishers, Moscow, 1982,
50. Meißer E., Schenkel H.: Tehnologie des Maschinenbaus, Verlag Technik, Berlin,
1979,
51. Metals Handbook, Vol.16, Machining, ASM, International, 1989,
52. Mila~i} V.R.: Ma{ine alatke I, Univerzitet u Beogradu, Ma{inski fakultet, Beograd,
1980,
53. Mila~i} V.R.: Ma{ine alatke II, Univerzitet u Beogradu, Ma{inski fakultet, Beograd,
1981,
54. Mi{kovi} A.: Glodanje – postupci obrade, Sveu~ili{te u Mostaru, Strojarski fakultet,
Mostar, 2002,
55. Modern Metal Cutting – A Practical Handbook, Sandvik Coromant, Sandviken,
1994,
56. Muren H.: Odrezavanje in odna{anje, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za stroni{tvo,
Lubljana, 1995,
57. Muren H.: Alatni strojevi, FSB – Zagreb, Zagreb, 1972,
58. Muren H.: Elementi odrezalnih strojev, Svezak I, Fakulteta za stroji{tvo, Ljubljana,
1991,
59. Muren H.: Elementi odrezalnih strojev, Svezak II, Fakulteta za stroji{tvo, Ljubljana,
1991,
60. Obumjan G.G., Adam J.I.: Spravo~nik zuboreza, Ma{inostroenie, Moskva, 1983,
61. Pticin G.A., Koki~ev V.N.: Zuborezni stanki, Ma{inostroenie, Moskva, 1957,
62. Reeber R.: Der Energie Bedarf bei Trenneden Fetigunsverfahren, Werkstatt und
Betriebe, No.113, 1980,
63. Rossi M.: Macchine utensili moderne, Tomo I, Heopli, Milano, 1965,
64. Rossi M.: Macchine utensili moderne, Tomo II Heopli, Milano, 1965,
65. Schlesinger G.: Die Werzeugmaschinen, Julius Springer, Berlin, 1936,
66. Schulz H.: Hochgeschwindigkeitsbearbeitung – High-Speed Machining, Carl Hanser
Verlag, Munchen, 1996,
67. Stankovi} V.: Tehnologija mehani~ke obrade metala – obrada rezanjem, Tehni~ka
knjiga, Beograd, 1981,
68. Stankovi} P.: Ma{inska obrada – Knjiga I – Obrada metala rezanjem, Gra|evinska
knjiga, Beograd, 1979,
69. Stankovi} P.: Ma{ine alatke – koncepcijska i eksploatacijska analiza ma{ina za
obradu rezanjem, Gra|evinska knjiga, Beograd, 1979,
70. Tehnologija obrade rezanjem – priru~nik (red. Kalajd`i} M.), Univerzitet u
Beogradu, Ma{inski fakultet, Beograd, 1999,
71. Tool and Manufacturing Engineers Handbook, Third Edition, McGraw-Hill, New
York, 1976,
72. Trent E.M.: Metal Cutting, Butterworth and Co. Ltd., London, 1971,
73. Trofinov A.M.: Metalore`u{}ie stanki, Ma{inostroenie, Moskva, 1979,

927
LITERATURA

74. Tufek~i} D`., Brdarevi} S.: Obrada rezanjem i alatne ma{ine, Fakultet
elektrotehnike i ma{instva Univerziteta u Tuzli – Ma{inski fakultet u Zenici
Univerziteta u Sarajevu, Tuzla, 1995,
75. Vinnikov I.Z.: Ustrojstvo sverliljnih stankov i rapota na nih, Vis{aja {kola, Moskva,
1983,
76. Waters F.: Fundamentals of Manufacturing for Engineers, UCL Press Ltd, London,
1996,
77. Weck M.: Handbook of Machine Tools, Vol. 1, Types of Machines, Forms of
Construction and Applications, John Wiley&Sons, Chishester, 1980,
78. Wieregge G.: Zerspanung der Eisenwerkstoffe, Verlag Stahleisen m.b.H.,
Düsseldorf, 1970,
79. Wright P.K.: 21st Century Manufacturing, Prentice Hall, Upper Saddle, 2001,
80. Zdenkovi} R.: Obrada metala skidanjem, Fakultet strojarstva i brodogradnje,
Zagreb, 1965,
81. Zdenkovi} R.: Atlas alatnih strojeva, FSB –Zagreb, Zagreb, 1976,
82. @igalko N.I., Jacura E.S.: Obrabotka materialov, stanki i instrumenti, Vij{ej{aja
{kola, Minsk, 1984,

928