emi

ir Muhar
Am
Indija e postavke
jn
Temel e politike
jsk
van
 16
B 1/20
AGRE
EC · Z
KO ČEG
a6 : BRAN
: Knjig · UREDNIK
PUTA ia
PORED ndar med
ZNAKOVI : Mea
ADNIK
NAKL
2016
MEDIA
 MEANDAR
 A
AR MEDI
MEAND

PUTA
PORED
ZNAKOVI

r e m i:
Muha
Amir litike
INDIJA vke vanjsk
e po

ne posta
j
Temel
 K INA
AN
ST
GANI
AF

BUTAN
NE P A
L
S T AN
PA K I BAN
GL
ADE
Š
ar
Mianm
J A
INDI
alski
Beng ev
zalj
Ar

man i
ap

Anda otoci
ar
sk

Nicob
o
m
or
e

KA
ŠRI LAN
 ŽAJ
SADR 7
19
29
ovor 49
Predg
Uvod 81
99
isnost
Nezav vo 119
jed s t
Sus
an 135
Pakist ave 153
Kina ke Drž
je n e Američ 163
Sjedin zija 175
Europ
a očna A
n a i J ugoist 183
Istoč ce a n ija ) 191
o z
Indijsk
i adna A
i is to k (Zap 199
Blisk a 205
ja Azij
Sredn 217
a m
Afrik e rika il a teraliza 2 25
A m lt
Južna di i mu
d in je ni naro 2 33
Uje 1
ora 24
Dijasp er 25 7
ow tike
Soft p vanjske poli 2 77
kt i
Subje nosti
jnije lič
Znača osti 281
zavisn
Kašmir i Indije od ne
er
Premij
rafija
Bibliog
PREDGOVOR
Rijetko je koja zemlja, dapače civilizacija, privlačila paž-
nju Zapada više od Indije. I rijetko je koja kultura na
Zapadu bila tako simplificirana i mistificirana poput
Indije. Povijesno gledano, zbog sporadičnih vijesti koje
su iz Indije dotjecale do Zapada, ali i zbog rijetke i dra-
gocjene robe koja je od tamo stizala, Indija je postala si-
nonimom mistike, raskoši i čuda te je zapravo začudno
koliko se ta uvriježena percepcija čudesne Indije zadrža-
la i do naših dana. Indija jest svakako čudesna, bogata,
siromašna, duhovna, divlja... nebrojeni epiteti mogu joj
se pridodati bez i najmanjeg straha da će se pridavanjem
tih epiteta u opisu Indije pogriješiti. Jednostavno rečeno:
Indija je sve to, ali i mnogo više.
No, sasvim usprkos zapadnjačkom povijesnom inte-
resu za Indiju, Indija je istovremeno jedva slutila posto-
janje Zapada i po svojoj naravi jedva da je mogla mariti
manje za ono što se događa u Europi. Svijet Indije, baš kao
i Kineskog Carstva, završavao je na vlastitim granicama,
bez ikakva značajna interesa za ono što se događa iza njih.
Te su pak granice u indijskom slučaju gotovo nepropusna
gorja i oceani da upravo njima Indija duguje nastanak sin-
tagme majka Indija. Majka koja daje utočište i sigurnost.
Gotovo nepropusna jer su tijekom stoljeća mogulske hor-
de sa sjevera ipak pronalazile put ka jugu – u Indiju.
10 Amir Muharemi:
INDIJA

Gotovo nepropusne indijske granice, i sigurnost

koju su pružale indijskim narodima definitivno je pre-
stala vrijediti s prvim velikim otkrićima novih pomor-
skih putova. U Indiju prvo pristižu Portugalci, a za njima
Englezi, Nizozemci, Danci i Francuzi. Indija će od tog
vremena sve manje biti dalekom mističnom zemljom, a
sve više nepreglednim područjem koje jednostavno tre-
ba ugrabiti prije no što to učini netko drugi. Ili je barem
takva bila uobičajena europska vizura svijeta na čije su
obale stale pristizati europske lađe i njihovi putnici sa
svim onim što su sa sobom donosili. Na tim su lađama,
za trgovcima, vojnicima i ubiračima poreza, pristizali i
misionari, da i duhovno priključe Indiju Europi koja je o
njoj maštala tolika stoljeća. I upravo će oni biti ti koji će,
pojedinačno i postupno, uočiti bogatstvo domaće kul-
turne predaje i svojim izviješćima, a kasnije i knjigama i
raspravama, potaknuti zapravo obratni proces – širenja
indijske kulture i utjecaja na europsku znanost, umjet-
nost i društveni život uopće.
I Hrvatski su putnici sudjelovali u tom procesu,
tako da je Indija u hrvatskim kulturnim krugovima
poznata odavna. Koliko god mala, osujećena i daleka
Hrvatska bila od Indije, koliko god bili rijetki drevni
hrvatski putnici prema Istoku, u Indije, oni su odatle
odašiljali svoja izvješća i putopise koji su se, jednom kad
bi stigli do Hrvatske, tamo iščitavali s velikim intere-
som i čuđenjem. Jedan od ranih putnika u Indije bio
je i isusovački misionar Nikola Ratkaj. U Gou, glavno
misijsko odredište toga vremena, dospio je 1622. godi-
ne. No, ubrzo po dolasku, po savjetu svog provincijala,
 Predgovor 11

mijenja ime u Nicolaus Georgii, nekoć Ratkaj, tako da

se njegovi doprinosi upoznavanju Europe s Indijama
ponekad pogrešno pripisuju portugalskoj baštini. I nije
to bio jedinstven slučaj, zadržao se dapače taj obrazac i
u kasnijim stoljećima tako da će veliki hrvatski istraži-
vač koji je prvi dokazao kako meksička Kalifornija nije
otok već poluotok, Varaždinac Ferdinand Konščak, u
povijesti ostati zapamćen po španjolskoj transkripciji
vlastita imena Fernando Konsaq.
Nikola Ratkaj u svojim se izvješćima iz misijske
zemlje začudo bavi Tibetom, ali ne i područjem na ko-
jem je proveo svoj misionarski vijek, okolini Bombaya.
Nikola je, naime, žarko želio poći ka Tibetu gdje su –
prema ranim misionarskim izvješćima – navodno već
bili postojali kršćani, što se pokazalo zabludom i tek
jednom od primjera posve neutemeljenih percepcija o
Indiji. (Ovdje valja napomenuti da je Tibet Nikolina
vremena bio trojedno kraljevstvo čiji je veći dio danas
integralni dio NR Kine, dok se velik dio tog povijesnog
Tebata danas nalazi u Indiji.) Vijesti o postojanju kršća-
na na Tibetu donosili su muslimanski trgovci na dvo-
ru velikog Akbara mogulskog na prijelazu s 16. u 17.
stoljeće. Vjerovali su kako su to oni isti pretkolonijalni
kršćani što su ih krajem 15. stoljeća Portugalci zatekli u
Indiji. I Nikola je, baš kao i prvi isusovci na Akbarovu
dvoru, žudio k braći po vjeri za koju se vjerovalo kako
nastanjuju Tibet. U pismima često najavljuje odlazak
za tibetsku misiju i strasnu žudnju da tamo otputuje.
Kakogod, danas je prilično izvjesno da Nikola do Ti-
beta nije dospio. Po mjestima iz kojih piše i nadnevci-
12 Amir Muharemi:
INDIJA

ma, lako se dade zaključiti kako jednostavno nije bilo

mnogo prostora u kojem bi Nikola stigao do Tibeta i
natrag. U ono je vrijeme, naime, put na Tibet iziskivao
cijelu jednu proljetno-ljetnu sezonu. Ritmom pisama
i naznakama o mjestima odašiljanja, Nikola je ocrtao
previše zgusnut itinerar na previše udaljenim mjestima
da bi to bilo vjerojatno.
Kakogod, pisma Nikole Ratkaja i njegova izvješća
s “krova i konca svijeta” primjer su prvog kontinuiranog
bavljenja Indijama u Hrvatskoj. Ta su pisma postala
temeljem sustavnijeg bavljenja tibetskim kulturološ-
kim obrascima u nas. Nikola uglavnom piše iz Goe.
Tu objedinjuje izviješća koja stižu s Tibeta u Gou i daje
mnoštvo detalja o podudarnostima između kršćanstva
i lamaizma. Svoja prva pisma u Zagreb, Nikola redovno
označava oznakom “Prima via”, prvim putnim prav-
cem, i sasvim je lako zamisliti koji su to “prvi putni
pravci” uopće mogli biti. Mnoga su pisma putem izgub-
ljena, a ona koja su dospjela do Zagreba iščitavana su u
isusovačkom kolegiju u Zagrebu, šireći zapanjenim slu-
šačima podjednako i predodžbe i zablude o mogućim
licima vlastita svijeta.
Sljedeći, i vjerojatno najveći hrvatski misionar koji
je djelovao u Indiji bio je Filip Vezdin. Iako su u razdob-
lju između Ratkaja i Vezdina u Indiju odlazili i drugi
Hrvati, oni nisu za sobom ostavili izvješća ili kakve
druge radove koji bi predstavljali sponu između Indije i
Hrvatske. Filip Vezdin poticao je iz siromašne hrvatske
obitelji u Donjoj Austriji, gdje je rođen u mjestu Hofu,
hrvatski Cimov, 1746. godine. Kasnije će u Linzu ući u
 Predgovor 13

red bosonogih karmelićana gdje će primiti novo redov-

ničko ime Paulinus a Sancto Bartholomaeo. Bio je autor
prve u Europi tiskane gramatike sanskrta, kao i drugih
indoloških djela u kojima se bavio širokim rasponom
tema iz indijske baštine. Njegovo kapitalno djelo Syste-
ma Brachmanicum objavljeno je 1791. godine. Ono
je zapravo opširan katalog predmeta i slika iz posjeda
muzeja u Velletriju, upotpunjen bogatom kritičkom i
povijesnom građom. Njegovi su opisi toliko iscrpni, da
je Vezdin svoje djelo smatrao potpunim prikazom brah-
manskog sustava to jest – hinduizma. Vezdin je dobro
razumio širok prostor zabluda u interpretiranju indij-
skih pojavnosti. Vrlo pojednostavljenim rječnikom, ra-
zumio je kako ne smije u potpunosti vjerovati onom što
vidi, već u pokušajima tumačenja nužno uvažavati one
domaće elemente koji prvotnom zaključku mogu dati
potpuno suprotno značenje.
Koliko je ponekad teško zapadnom percepcijom
razumjeti indijsku narav vidljivo je i iz mnogih današ-
njih primjera, koji se tijesno oslanjaju na naše vlastito
nedavno povijesno iskustvo. Južno-indijska država Ke-
rala prva je država uopće u kojoj je komunistička partija
pobijedila na demokratskim višestranačkim izborima.
Bilo je to prije više od pedeset godina, i od tada komu-
nisti često vladaju Keralom. Simboli srpa i čekića česta
su ikonografija Kerale. Osim srpa i čekića, pojavljuju
se i portreti komunističkih vođa i teoretičara: Marxa,
Engelsa, Lenjina, ali i Staljina. No, zaključci koje će za-
padnjak iščitati iz prisutnosti Staljinovih slika i uopće
komunističke ikonografije biti će u najmanju ruku
14 Amir Muharemi:
INDIJA

dvojbeni. Baš kao što je Indija, kako se to često i ne bez

razloga ponavlja, najveća demokracija na svijetu, tako je
i Kerala država moderne višestranačke parlamentarne
demokracije u kojoj su ne samo zajamčena, nego i ostva-
rena sva građanska i ina prava po uzoru na demokracije
Zapada. Hindui, muslimani i kršćani uživaju sve vjer-
ske slobode i po svom habitusu svakako nisu komunisti.
Ipak, već desetljećima svi zajedno glasuju za komuni-
ste između mnogobrojnih drugih stranaka raznolike
provenijencije. Jedna je od njihovih zasluga i pravedna
podjela zemlje kojom su gotovo u potpunosti izbrisali
prizore siromaštva vidljive posvuda drugdje u Indiji.
Stupanj pismenosti u Kerali je izdignut na poštovanja
vrijednih 70 % prije zamalo pedeset godina, za razliku
od tridesetpostotnog prosjeka Indije tog vremena. I da
se pri postizanju tih uspjeha nikada nije posezalo za
metodama prisile kao u zemljama takozvanog realnog
socijalizma. A istovremeno se zidnim slikarijama slavi
jednog od najvećeg tiranina moderne povijesti.
Ovaj primjer zorno svjedoči o nužnom oprezu u
primjeni vlastitih iskustvenih i spoznajnih parametara u
ocjenjivanju indijskih pojavnosti. Valja se samo prisjetiti
nasilnih i posvema neutemeljenih poredbi i ustrajavanju
na zajedničkim korijenima tibetskog lamaizma i kršćan-
stva, što je bila omiljena metoda istraživača s početka tog
istog stoljeća. Nikola je Ratkaj po dometima proizašlim
iz takvog postupka postao nezaobilaznim tumačem
potkontinentalnih uzoraka, unatoč u najmanju ruku
dvojbenosti zaključaka u njegovim izviješćima. Vezdin
je, za razliku od toga, u svojim radovima pokrivao i
 Predgovor 15

sinkronijski i dijakronijski aspekt fenomena koje je opi-

sivao. Zbog te je činjenice njegove radove bilo prilično
teško pratiti, jer je razumijevanje Vezdinovih zaključaka
zahtijevalo poznavanje i zapadnog i indijskoga filozof-
skog sustava barem približno njegovom vlastitom. Otu-
da su ga njegovi suvremenici često krivo interpretirali, a
mlađi nasljednici uzimali njegove radove uz stanovitu
suzdržanost.
Nimalo preuzetno, pred nama je najnoviji pionir-
ski iskorak, knjiga veleposlanika Amira Muharemija
kojom se nastavlja niz svjedočenja hrvatskih autora o
paradigmi Indija. Druga je to Muharemijeva knjiga:
prvu je napisao i objavio tijekom diplomatskog manda-
ta u Turskoj, gdje po prvi put u nas analizira Tursku u
okviru povijesnog, ali i suvremenog političkog kontek-
sta. I dok postoje deseci, ako ne i stotine knjiga koje se
bave indijskom politikom i njenim mjestom u među-
narodnoj zajednici napisanih na engleskom jeziku, ovo
je prvi hrvatskim jezikom pisani rad koji ima za cilj na
jednom mjestu sabrati temeljne odrednice moderne in-
dijske političke povijesti. Niti volumenom niti samom
temom ova knjiga ne pretendira dati sve odgovore na
pitanja političke povijesti Indije. Niti jedna knjiga to ne
može obuhvatiti. Cilj je autorov ponuditi čitaocu uvod
u političku povijest Indije, polazište od kojeg će čitatelj
sam dalje krenuti u vlastito istraživanje teme, već prema
svom cilju i preferencijama.
Amir je svoj rad namijenio prvenstveno mladim
diplomatima koji odlaze na mandat u Indiju. I teško bi
bilo preuveličati važnost te nakane. Kao diplomat (Tur-
16 Amir Muharemi:
INDIJA

ska, Ujedinjeni narodi, Indija) Amir je i sam iskusio

trenutak odlaska u novu zemlju i problem nedostatnih
izvora koje bi putniku ili diplomatu omogućili dostat-
nu pripremu za put i zadatke koje na svom odredištu
očekuje. Da, postoje knjige na engleskom jeziku koje
se detaljno bave određenim segmentom, ali ne i cjeli-
nom, a po definiciji diplomat ima jako malo vremena
pripremiti se za zemlju primateljicu. Vrijeme koje mu
je na raspolaganju uglavnom je posvećeno sastancima s
kontaktnim osobama iz raznih institucija i organizacija
s kojima će diplomat tijekom mandata komunicirati,
slati izvješća ili bilješke. U tom kontekstu, objavljiva-
nje knjige koja na jednom mjestu daje uvid u temeljne
odrednice indijske politike i moderne političke povije-
sti neprocjenjiv je doprinos svakom putniku u Indiju.
Amira sam upoznao tijekom diplomatskog man-
data u New Yorku kamo je došao kao zamjenik stalne
predstavnice. Ono što sam prvo primijetio kod njega
bila je bitna razlika u njegovu nastupu i ponašanju.
Amir je više slušao nego govorio, a pogotovo izricao su-
dove. Rijetka vrlina u svijetu diplomacije u kojem se ne-
rijetko čini kako je glavni cilj diplomata u svakoj prilici
očitovati vlastitu mjerodavnost, često s tako malo argu-
menata. Na jutarnjim kolegijima (koji su meni osobno
bili najmrskiji dio dana, jer umjesto da dogovaramo
strategiju trenutnih i dugoročnih djelovanja kolegiji su
prečesto ličili na neku vrstu nadmetanja kojima nije cilj
sinergija već dominacija), Amir nikada nije nametao
svoje mišljenje već je pažljivo slušao izlaganja kolega.
Tada bi, kao svoj doprinos, ponudio drugačije motrište,
 Predgovor 17

koje je u pravilu nudilo kompleksniji pristup pitanju o

kojem se raspravljalo. Onom drugom ostavljao bi na
izbor želi li ili ne promotriti svoju temu u drugačijem
svjetlu. Njegov nastup nikada nije bio pretenciozan,
plijenio je neposrednošću i odličnim smislom za humor
(još jedan oksimoron u svijetu pretencioznosti i velikih
ega kao nadomjestaka za nedostatnu osobnost).
Zadnji sam puta sreo Amira kada je došao na Šri
Lanku predati vjerodajnice. U pamćenju će mi ostati
dva domjenka. Prvi kod izvanrednog počasnog konzula
Republike Hrvatske, gospodina Tilaka De Zoyse, gdje
se sabrala gospodarska elita otoka. Na jednom je mjestu
Amir suočio predstavnike velikih korporacija i suve-
reno odgovarao na njihova pitanja o mogućoj suradnji
dviju zemalja. Područje od presudnog interesa za Repub-
liku Hrvatsku koje se u javnosti tako često i apsolutno
neutemeljeno smatra rak ranom hrvatske diplomacije. I
sam sam, u svom ograničenom diplomatskom iskustvu,
vrlo brzo shvatio da naši diplomati doista ne štede truda
u promicanju hrvatskih tvrtki u zemljama primatelji-
cama, ali da problem počinje i ostaje u komunikaciji
s tim istim tvrtkama. Neka mi bude dopušteno ovdje
navesti samo jedan upravo paradigmatičan primjer. U
Aleksandriji smo organizirali match making hrvatskih
i egipatskih poslovnih subjekata. Mjesecima smo iden-
tificirali moguće partnere našim poduzećima i tada
sazvali trodnevnu radionicu s namjerom da se ne govori
na općenitoj razni, već da svaka hrvatska tvrtka s druge
strane stola ima konkretnog egipatskog poduzetnika
doista zainteresiranog za suradnju. Prvi je dan protekao
18 Amir Muharemi:
INDIJA

u razgovorima, a drugog dana nije se pojavilo više od

polovine hrvatskih poduzetnika. Kad su već u Egiptu,
otišli su razgledavati piramide. Egipćani su ostali šoki-
rani i nakon onoga što je trebao biti radni doručak otišli
za svojim poslovima.
Amir je dakle na gospodarskom domjenku iscrtao
sliku Hrvatske kao investicijske prilike. Mnogi su mi su-
dionici nakon sastanka svjedočili impresioniranost na-
šim veleposlanikom i čuđenje zašto naša zemlja, uz sve
svoje potencijale, nije agilnija u području gospodarske
suradnje. Sljedeći sam domjenak organizirao ja, u svojoj
kući, gdje sam pozvao predstavnike političkog života
i lidere civilnog društva. I tu je naš veleposlanik mani-
festirao izvanredno poznavanje povijesti i politike Šri
Lanke, ravnopravno diskutirajući s ostalim uzvanicima.
Kao domaćin, ali i kao građanin Republike Hrvatske,
bio sam ponosan našim veleposlanikom.
Kada me je Amir pozvao da napišem predgovor
njegovoj knjizi o Indiji, rekao sam mu da zasigurno po-
stoje i pozvaniji za takav zadatak. Pitao me zašto tako
mislim, a ja sam odgovorio kako ja nisam javna osoba te
kako javnosti nepoznat ne doprinosim preporuci knji-
ge. Meni je bitno tvoje znanje, a ne slava, odgovorio je.
Tu distinkciju nalazim odličnim primjerom Amirova
svjetonazora i osobnosti.

Daniel Riđički
Colombo, lipnja 2015.
UVOD
Indija postaje sve značajnija država Azije i svijeta svakim
danom. Najveća i najmnogoljudnija u Jugoistočnoj Aziji
sa svojim rastom i napredovanjem osuđena je da postane
jedna od najvećih globalnih sila. Ako se sadašnji tren-
dovi njezina rasta i veće uloge nastave, sve će potrebnije
biti razumjeti mjesto Indije u međunarodnoj zajednici,
njezino razumijevanje i interese u upravljanju svijetom,
međunarodnoj trgovini i financijskim institucijama,
zaštiti okoliša, klimatskim promjenama, bilateralnoj i
multilateralnoj diplomaciji.
Vanjska politika Indije, sa svojim većim i manjim
uspjesima u prošlosti pokazuje tendencije da ova velika
postkolonijalna država koja se dugo borila za “mjesto
pod suncem” ima snažnu, jasnu namjeru zauzeti svoje
mjesto velike sile u budućnosti. Sve se to događa usred
velikih promjena, tranzicija u hodu, dok vladajuće i
intelektualne elite Indije pokušavaju kreirati adekvat-
no mjesto za Indiju u suvremenom svijetu. Indija se
mijenja gospodarski, kulturološki, politički i isto tako
i diplomatski. U ovoj knjizi pokušat ćemo naznačiti u
najgrubljim crtama, mjesto Indije u vanjskoj politici,
kako u neposrednom okruženju, tako i u svijetu. Iz razu-
mijevanja njezinih odnosa s glavnim akterima moguće
je razaznati i izazove koji stoje pred kreatorima indijske
politike i vanjske politike.
22 Amir Muharemi:
INDIJA

Gledano izdaleka, može izgledati da je njezin put

među najznačajnije aktere neizbježan, ali malo bliža
analiza otkrit će brojne izazove pred kojima Indija stoji,
kako u unutarnjem razvoju tako i u vanjskoj politici.
Vrlo ozbiljni teritorijalni sporovi s Pakistanom i Ki-
nom teško su opterećenje, dok su unutarnje politički i
gospodarski problemi nejednakog razvoja, brojnog siro-
maštva, separatističkih pokreta i potreba da se društvo
modernizira dodatno opterećenje.
Od dana svog osamostaljenja Indija stremi mjestu i
ulozi velike sile u svijetu. To proizlazi ne samo iz njezine
činjenične veličine, već iz svjetonazora samih kreatora
njezine nezavisnosti i duboke samosvijesti o svojoj po-
vijesti, tisućljetnoj neprekinutoj civilizaciji, a ima veze i
s karakteristikama ličnosti koje su ključni i nerazdvojni
protagonisti čina osmišljavanja i realiziranja ideja, ide-
je Indije i ideje uloge i mjesta te Indije. Prije svega tu
mislimo na Nehrua, i isto tako Gandhija. Ideja veličine
rođena je sa samom nezavisnom Indijom 1947. godine.
Na tom putu najveća prepreka bila je izuzetna nerazvi-
jenost i siromaštvo naslijeđeni iz kolonijalnog razdoblja.
Mnogi su vjerovali da ideja Indije ne može preživjeti te
izazove. Poradi njih duboko je usađena u indijsko druš-
tvo potreba za samodostatnošću i nezavisnosti o vanj-
skoj pomoći i iz takvih problema izrasli su određeni
ekonomski modeli razvoja koji su imali više ili manje
uspjeha. Danas je izgledno da je Indija pronašla svoj put
prema gospodarskom uzdizanju i rješavanju temeljnih
problema svojeg brojnog stanovništva što je preduvjet
svake uspješne politike, pa tako i vanjske.
 Uvod 23

Ova izrazito velika i raznolika država prolazi isto-

vremeno brojne transformacije, promjene – gotovo revo-
lucije – koje otvaraju velike mogućnosti i brojna pitanja.
Indijsko gospodarstvo mijenja se od vrlo sporog, bazira-
nog na poljoprivredi, ka industrijskom gospodarstvu i
uslužnim djelatnostima. Većinsko ruralno stanovništvo
sve se više seli u gradove i može se u skoroj budućnosti
očekivati i ubrzana urbanizacija. Politička kultura Indije
u prošlosti je bila feudalna i kastinski stratificirana, što
se promijenilo i Indija je sada, u urbanim sredinama,
industrijska demokracija koja otvara mogućnosti, prije
isključenim segmentima društva da participiraju u svim
sferama života. Dakle urbane, industrijske, socijalne i
kulturne promjene istovremeno se događaju u tako veli-
koj državi sa slobodno izabranim vlastima od najviše do
najniže razine. Riječima samog Nehrua: “Raznolikost
Indije je ogromna, ona je očigledna, ona leži na površini
i svatko je može vidjeti. Ona se odnosi i na fizički izgled
kao i na izvjesne psihološke osobine i crte. Malo ima za-
jedničkog, barem po vanjskom izgledu, između Pathana
na sjeverozapadu i Tamila na dalekom jugu. Njihovo
rasno porijeklo nije isto, mada ima puno zajedničkih
niti koje ih spajaju, oni se razlikuju u licu i tijelu, hrani i
odjeći i, naravno, jeziku”.1
Ovu raznolikost željeli smo malo ilustrirati (vidje-
ti karte jezika) i pojasniti, jer na kraju, vanjska politika
je uvijek velikim dijelom unutarnje politike i realnosti
određenog društva.2
  Jawaharlal Nehru: The Discovery of India, Penguin Books, New Delhi, 2010, str. 54.
1

  Richard N. Haass: Foreign Policy begins at Home, Basic Books, New York, 2013.
2
24 Amir Muharemi:
INDIJA

Jezici su jedna dobra ilustracija kompleksnosti

Indije. Indijski ustav priznaje status službenog jezi-
ka za dvadeset i dva jezika (vidjeti kartu), a govori se
stotinu četrnaest jezika s deset i više tisuća govornika.
Najvažnija je podjela na indoarijsku skupinu jezika i
dravidsku skupinu koji sačinjavaju veliku većinu. Prva
administrativna podjela Indije nakon 1947. i nakon
integracije prinčevskih država u jedinstvenu Indiju
nije slijedila jezični princip, ali su politički pritisci do-
veli 50-ih i 60-ih do reorganizacije državnih granica
na jezičnom principu. U nekim državama više jezika
su službeni u isto vrijeme Jamu i Kašmir – kašmirski,
urdski i dogrijski) dok su u drugima samo lokalni jezi-
ci službeni jezici u uporabi na državnoj razini (Tamil
Nadu – samo tamilski).
Politička odluka lidera pokreta za nezavisnost, koju
su imali još prije nezavisnosti, da se u cijeloj Indiji uvede
jedan službeni jezik, hindski, naišla je na velike otpore
te je praktično prešutno odgođena zauvijek. Parlamen-
tarnom rezolucijom hindski i engleski ostavljeni su kao
jezici komunikacije država sa središnjom vlašću, a lokal-
ni jezik može biti službeni jezik u uporabi u državi.
Indija je podijeljena i socioekonomskim manjina-
ma, prije svega kastama kao ostatku iz davnih vreme-
na.3 Ustav ne poznaje i ne priznaje takve podjele, ali
duboko usađene društvene vrijednosti polako se mije-
njaju, pogotovo ako se vanjske okolnosti ne mijenjaju
3
  Kaste su najvjerojatnije nastale u vrijeme dolaska i stapanja arijskih došljaka sa
starosjediocima, Dravidima, tijekom prvog tisućljeća prije nove ere. Govori se o
četiri varne: brahmani tj. svećenici i učitelji; kšatrije, tj. ratnici i kraljevi; vaišije, tj.
trgovci i obrtnici; šudre, tj. zemljoradnici i sluge.
 Uvod 25

(i dalje je 70 % stanovništva na selu koje perpetuira

stare vrijednosti i više funkcionira kao zajednica nego
kao društvo). Krajem 70-ih takozvana Mandalova
komisija napravila je snimak stanja u cijeloj Indiji te
utvrdila postojanje čak 3743 zasebne kaste u katego-
riji “zaostalih” (Backward) koje su činile oko 50 %
populacije. Iz tih su rezultata kasnije iznikle odluke
o posebnim kvotama u državnoj službi za pripadnike
različitih društvenih skupina.4
Makar je Indija sekularna država vjersko pitanje
izrazito je važno. Vjerske zajednice kojima indijski
Ustav jamči status manjine su muslimani, kršćani,
budisti, Sikhi, Parsi (zoroastrijci). Rezultati popisa
stanovništva iz 2011. godine nisu u cijelosti objavljeni
do predaje rukopisa, pa ćemo dati okvirne činjenice
temeljem popisa iz 2001. i do sada poznatih podataka
iz popisa 2011. Hindui su velika većina stanovništva.
Po popisu iz 2001. činili su 81,4 % stanovništva, a po
popisu 2011. 78,35 %. Muslimani su po novom popisu
14,88 %, odnosno oko stotinu osamdeset milijuna5, krš-
ćana je oko 2 %, odnosno oko dvadeset i pet milijuna,
budista ispod 1 % odnosno oko osam milijuna, Sikha
ispod 2 % odnosno oko dvadeset milijuna, Parsa je oko
osamdeset tisuća. Muslimani žive na cijelom teritoriju
Indije, a većinu čine u Jamu i Kašmiru. Značajno su
prisutni u Assamu 31 %, Zapadnom Bengalu 26 %,
Kerali 25 %, Uttar Pradeshu 19 %.
4
  O manjinama u Indiji vidjeti Ružica Čičak-Chand: Manjine u Indiji: demokracija i
modernizacija tradicije, Migracijske i etničke teme (2008), god. 24, br 3;. str. 165-188.
5
  Vijaite Singh, Census: Hindu share dips below 80 %, Indian Express, 24 February,
2015.
26 Amir Muharemi:
INDIJA

jezici na indijskom potkontinetu

I. Indoeuropski jezici
nuristanski jezici (u Afganistanu)
dardski jezici ili sjeverozap. indoarijski jezici (s kašmirskim)
paharski jezici ili sjeverni indoarijski jezici (s nepalskim)
indoarijski jezici (središnji, južni, istočni: 1-16)
afganistan
14 II. Neindoeuropski jezici
burušaski jezik
mundski jezici
3 dravidski jezici (17-23)
2
p a k i st a n
k i n a
New
23 Delhi n
e
p
a
l butan
4 11

10
1 9
eš
6 ad
ngl
ba
Kalkuta 13
5
21 mianmar
21 21

7 21 12
22

Mumbai 21
21
a

8
r

Hyderabad B e n g a l s k i z a l j e v
a psko

20

17
mo

19
18
1 sindhski 9 hindski 17 karnatački
r

2 pandžapski 10 biharski 18 malajalamski

e

3 zapadnopandžapski 11 asamski 19 tamilski

šri lanka 4 radžastanski 12 orijski 20 teluški
15 5 gudžaratski 13 bengalski 21 gondski
6 bilski (gudžaratski) 14 kašmirski 22 kul
16 7 kandeški 15 singalski 23 brahul
8 maratski 16 dhivehi

Jezici na Indijskome potkontinentu obično se klasificiraju u četiri jezične

skupine: indoeuropsku, dravidsku, austroazijsku i sinotibetsku.
Indoeuropsku jezičnu skupinu predstavljaju jezici što pripadaju indoarijskom
ogranku indoiranske grane.6 U Indiji je u uporabi više indoarijskih jezika: asam-
ski, bengalski, gudžeratski, hindski, kašmirski, konkanski, maratski, nepalski,
orijski, pandžapski, sindhski, sanskrt i urdski. Bengalski jezik osim u Zapadnom
Bengalu govori se i u Bangladešu. Urdski je i službeni jezik u Pakistanu, gdje se još
govori sindhski, pandžapski i lahndski. Šri Lanka je većinom govorno područje
singalskoga (sinhalski), dok je manjina na sjeveru tamilskog govornog područja.
Nepal je govorno područje nepalskoga. U indoarijske jezike ubraja se i romski.
Dravidska jezična skupina broji dvadesetak jezika od kojih su se tamilski, te-
luški (telugu), karnatački (kannada) i malajalamski razvili u standardne i služ-
6
Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb.
 Uvod 27

bene jezike svojih naroda koji broje od 30 do 70 milijuna pripadnika i vezani

su uglavnom uz savezne države istih imena. Dravidski su jezici prije dolaska in-
doarijskih jezika bili prisutni na cijelom potkontinentu, ali su potisnuti na jug
gdje su sada dominantni. Nisu u “srodstvu” s indoarijskom skupinom jezika.
Austroazijski jezici u Indiji uglavnom pripadaju plemenskim zajednicama
koje su ostale u malim, ili sve manjim enklavama.
Sinotibetski jezici govore se u Indiji uglavnom u indijskom himalajskom
pojasu. Govore ih relativno male govorne zajednice, a samo je manipurski
uvršten u indijski ustav te je standardiziran.
Ova slika donesena je kako bi dodatno oslikala raznolikost Indije i njezinu
začuđujuću kompleksnost koja se možda preko jezika i pisama (kojih ima više
od 200) može lako vizualizirati. Priložena karta to pojednostavljeno ilustrira.

Kršćani su isto tako rasprostranjeni širom Indije.

Većinu stanovništva čine u malim državama sjeveroi-
stočne Indije: Meghalayi, Mizorami i Nagalandu gdje
je i etnička struktura drugačija nego li u ostatku Indije
što ih čini dodatno specifičnima. Značajnije su prisutni
u južnim državama Kerali i Tamil Naduu.
Sikhi uglavnom žive u državi Pandžab i u velikim
gradovima sjeverozapadne Indije (prepoznatljivi su po
tome što muškarci nose turbane). Parsi (zoroastrijan-
ci) vrlo su stara vjerska zajednica koja uglavnom živi u
Mumbaiju i velikim gradovima.
Indija je funkcionirajuća demokracija koja redovito
provodi slobodne izbore (najmnogoljudnije na svijetu)
koji su maksimalno transparentni i vjerodostojni.
Ta i takva Indija sudionik je kompleksne interak-
cije u međunarodnim odnosima i ova je knjiga pokušaj
da se na što je moguće lakši način i u što kraćim crtama
“označi” okvir unutar kojeg se kreće. Neminovno je u
takvom pristupu previdjeti namjerno ili nenamjerno,
brojne činjenice, detalje ili događaje, ali to je cijena za
28 Amir Muharemi:
INDIJA

kratkoću kojom ovu temu želimo učiniti dostupnom

svima koji nisu uski specijalisti.
O Indiji, njezinoj povijesti, povijesti filozofije, je-
ziku, kulturi, zemljopisu, tradicijama, povijesti religije i
drugim temama kod nas se pisalo i piše se.7 O vanjskoj
politici Indije nema puno izvora. Između ostalih i to je
razlog nastanka ove knjige.
Kompleksna i heterogena građa morala je biti po-
dijeljena i izložena nekim redoslijedom. Ovaj redoslijed
koji je ovdje izložen nije nužno jedini dobar i ne odra-
žava ljestvicu važnosti ili prioriteta. Moguć je i drugačiji
pristup. Ovo je pokušaj da se koncizno i (ako je moguće)
sustavno izloži ovu građu kako bi bila zainteresiranima
početak razumijevanja i eventualno daljnjeg istraživa-
nja. Stoga je dan na kraju samo suženi izbor knjiga od
kojih svaka ima veliku bibliografiju koja će voditi one
koji to žele dalje i dublje u neku od tema.
Ako smo uspjeli u ovoj nakani zasluge idu citira-
nim autorima i navedenim knjigama, a sve greške, nejas-
noće, nepreciznosti i zablude samo su autorove.

7
  Vidjeti Čedomil Veljačić, Rada Iveković, Radoslav Katičić, Zdravka Matišić, Kar-
men Bašić, Miroslav Ježić, Milka Jauk-Pinhak, Goran Kardaš, Ivan Andrijašević,
Vesna Krmpotić i drugi.
Nezavisnost
Indija je proglasila svoju nezavisnost 15. kolovoza 1947.
Bio je to kraj jedne vrlo duge, teške, komplicirane i
originalne borbe za nezavisnost koja je zahvaljujući
Gandhiju prije svega, ostvarena s minimalnim ljud-
skim žrtvama i s vrlo visokim etičkim kriterijima. U
trenutku proglašenja nezavisnosti i dok je prvi premi-
jer Jawaharlal (Džavaharlal) Nehru držao nadahnuti
govor inspiriran povijesnošću trenutka rasplamsavale
su se vatre unutarnjeg sukoba i etničkog čišćenja kao
rezultat podjele na Pakistan i Indiju.8 Nehru je već u
inauguralnom govoru nove i nezavisne Indije naglasio
visoke aspiracije i osjećaj odgovornosti i obaveze Indije
prema ostatku svijeta naglašavajući da želje i snovi o
Indiji nisu samo za Indiju već i za svijet jer su svi na-
rodi i ljudi blisko povezani i isprepleteni te sloboda i
prosperitet jednih ne može biti ostvarena bez slobode
svih. Od samog osnutka, Indija je pokazala svoj interes
za mjesto u međunarodnim odnosima i svoje mjesto u
svijetu. Svoj pogled na svijet Indija je prenijela i na svoj
pogled na međunarodne odnose koji se kreću oko tri
ključne ideje: važnosti moralnosti i principa u vanjskim
poslovima, vjerovanje da Indija ima potencijal postati
8
  Pogođen dramom podjele i krvavih međuvjerskih sukoba, što je smatrao svojim
osobnim velikim porazom, Mahatma Gandhi nije došao na proglašenje nezavisno-
sti i podizanje zastave.
32 Amir Muharemi:
INDIJA

velika sila i antikolonijalnom solidarnošću s državama

u razvoju. U istom tom govoru Nehru je u nekoliko
riječi vrlo jasno izložio i unutarnje ciljeve Indije koji su:
“dokinuti siromaštvo i neznanje i bolesti i nejednakosti
prilika”.
Indija je tisućama godina bila u kontaktu sa svije-
tom. Govori se o vezama s povijesnom Mezopotami-
jom, kolijevkom civilizacija. Kroz sjeverozapadna vrata
u planinskom lancu u potkontinent su ulazili mnogi.
Makedonci na čelu s Aleksandrom, Perzijanci, sred-
njoazijski narodi i drugi. Dolazili su s miroljubivim, a
nekad ne s tako miroljubivim namjerama. Dolazili su
i Kinezi, preko Himalaja i morem, u potrazi za bogat-
stvom, mirodijama i mudrošću (budizam). Potkonti-
nent je svojom nevjerojatnom i dugom obalom, svojom
izloženošću i otvorenošću, bio u trgovačkim i drugim
odnosima kroz povijest s Rimskim Carstvom, Arapima
i istočnom obalom Afrike.
Azija je na istoku bila područje trgovine te kulturne,
religijske i svake druge interakcije. Indija je protežući svoj
utjecaj do Tajlanda, Malezije, Indonezije, Kambodže i
dalje, ostvarila veze i kontakte čiji se utjecaj osjeća i danas.
Mogulsko Carstvo bilo je središte indijsko-perzijske
kulture i civilizacije koja je zauzimala prostor od Arap-
skog mora do Bengalskog zaljeva, a svojom je snagom
zračilo i utjecalo daleko izvan tog prostora ostavljajući
dubok i neizbrisiv trag. Nastanak je vezan uz ulazak
islama u potkontinent te je uspostavilo trajne i vrlo
snažne političke, ekonomske i kulturne veze s Afgani-
stanom, Perzijom, Arapskim poluotokom i Osmanskim
 Nezavisnost 33

Carstvom. Mogulskom carstvu prethodio je Delhijski

sultanat od 11. stoljeća do 1526. godine kada potomci
Timura i Džingis-kana učvršćuju političku tvorevinu
koju povjesničari zovu Mogulsko Carstvo. Ono je na svo-
jem vrhuncu bilo veće i jače od dva svoja suvremenika –
Osmanskog Carstva i Safavidskog (Perzijskog) Carstva.
Vasco da Gama pristao je na jugozapadnu obalu
Indije i počeo uspostavljati naselja, ali Portugal nikada
nije uspio značajnije proširiti svoje posjede i utjecaj dalje
od Goe.
Britanska je East Indian Company bila puno uspješ-
nija. Koristeći slabosti mogulskih vladara i carstva u
opadanju rasli su izrazito brzo da bi do kraja 18. stoljeća
već praktično u potpunosti zavladali potkontinentom.
Razvili su značajan birokratski aparat koji će kasnije
igrati značajnu ulogu u očuvanju cjelovitosti Indije.
Pod britanskom kolonijalnom vlašću, Indija nije
imala svoj nezavisni glas u svijetu. Postala je i osni-
vačkom članicom Lige naroda odmah nakon Prvog
svjetskog rata, ali to je bio samo još jedan britanski glas
nazvan drugim imenom.
U Delhiju je 1857. izbila velika pobuna lokalnog
stanovništva i aristokracije, koju Indijci zovu “prvi rat
za nezavisnost”9, a Britanci “pobuna sepoya”10, koja je
ugušena vrlo brutalno. Grad Delhi je razoren i raseljen,
izvršene su masovne egzekucije, ali i posijano sjeme
nove antikolonijalne samosvijesti.

  Ramachandra Guha: India After Gandhi, Harper Collins Publishers, 2008, str. 2.
9

  Sepoyi su lokalni vojnici (Indijci) zaposleni od strane Britanaca, odnosno East

10

India Company, a riječ dolazi od perzijske riječi sipahi za vojnika.

34 Amir Muharemi:
INDIJA

Najstarija politička stranka u Indiji (i jedna od

najstarijih na svijetu), Kongresna stranka osnovana
je 1885. i od osnutka njezinom politikom, temama
i pogledima dominirali su obrazovani Hindui iz vi-
ših kasta, uglavnom iz redova urbane elite. Stranka
je dugo bila potpuno zaokupljena samo unutarnjom
politikom. Malo ili nimalo pozornosti nije pridavano
vanjskoj politici. Tek je 1920. donesena prva rezolucija
o vanjskoj politici koja poziva na suradnju, poglavito
susjedne zemlje.
Povratkom M. K. Gandhija iz Južne Afrike i njego-
vog preuzimanja vodstva stranke proširuje se baza i ideo-
logija djelovanja. Hind Swaraj (Indijska samouprava)
postaje glavna tema i u uvjetima poslije Prvog svjetskog
rata i ekonomskih teškoća pokret i stranka brzo rastu.
Zajedno s otporom kolonijalnoj vlasti raste i samosvi-
jest i patriotizam širokih slojeva društva. Mahatma
Gandhi, uglavnom je uspješno, vodio pokret mirnog
otpora kolonijalnim vlastima prema punoj nezavisno-
sti Indije pod imenom Quit India (Napustite Indiju).
Nehruovim riječima: “Tada je došao Gandhi: On je bio
kao snažna struja svježeg zraka koja nas je natjerala da
se uspravimo i duboko udahnemo, kao zraka svjetlosti
koja je rastjerala tamu i skinula koprenu s naših očiju,
kao vjetar koji pokreće mnoge stvari, ali najviše od svega
duh naroda. On nije sišao odozgo, izgledalo je da niče iz
milijuna Indije, govori njihovim jezikom i neprekidno
skreće pozornost na njih same i njihov očajni položaj”.11
Trenutak u kojem je Indija konačno ostvarila neo-
  Jawaharlal Nehru: The Discovery of India, Penguin Books, New Delhi, 2010, str. 392.
11
 Nezavisnost 35

visnost bio je istinski težak. Od prostora koji je počet-

kom 19. stoljeća po uvriježenom mišljenju bio jedan od
bogatijih na svijetu, 1947. godine bio je to jedan od naj-
zaostalijih prostora na svijetu u pogledu nepismenosti,
bolesti i sveopćeg siromaštva. Ekonomisti smatraju da
je od počeka 20. st. stopa gospodarskog rasta u Indiji
bila tek oko 1 % do 1947, a stopa nataliteta bila je kons-
tantno oko 3,5 %. Nepismenost je bila oko 84 % uz naj-
zaostaliji način agrarne proizvodnje, bez industrije i bez
stvarne urbanizacije. Većina stanovništva živjela je u
očajnim uvjetima i u stvarnom siromaštvu. Osim toga,
podjela na Pakistan i Indiju praćena je masovnim vjer-
skim nemirima koji su ostavili iza sebe više od milijun
žrtava. Vladu je zapljusnuo val osam milijuna izbjeg-
lica iz Istočnog i Zapadnog Pakistana sa svim svojim
frustracijama, jadom i bijesom. Prijetila je opasnost
da se nezadovoljstvo pretvori u novi val nasilja izme-
đu Hindua i Sikha s jedne strane, i muslimana koji su
ostali živjeti u Indiji.
Jednako tako težak i kompleksan problem bio je
onaj takozvanih prinčevskih država.12 Britanci su imali
pod neposrednom kontrolom oko 60 % potkontinenta.
Ostatak je bio podijeljen u 56213 države i državice, ta-
kozvane prinčevske države, čiji su vladari imali različite
oblike ugovora i odnosa s kraljevskom kućom u Londo-
nu uz vrlo visok stupanj autonomije, a neke praktički
samostalnosti.

  Vidjeti kartu prinčevskih država

12

  V. P. Menon: Integration of the Indian States, Orient Longman, Hyderabad,

13

1999, str. 101.

36 Amir Muharemi:
INDIJA

Karta “Prinčevske države”

SSSR
kina

afganistan

tibet

nepal
butan

burma
Arapsko more

bengalski
zaljev

Ova karta izrađena je po knjizi V. P. Menona Integration of the Indian Sta-

tes i zorno pokazuje (tamno) područja koja su bila u različitim stupnjevima
autonomije u odnosu na neposredno upravljanim dijelom Indije pod Bri-
tancima. Unutar tih područja postojale su 562 države, neke velike a neke
sasvim minijaturne, koje su Nehru i Patel (zamjenik premijera) uz nesebičnu
pomoć posljednjeg potkralja Indije, lorda Mountbattena u vrlo kratkom
vremenu nakon stjecanja nezavisnosti integrirali u jedinstvenu Indiju. To je
jedan od većih uspjeha nove vlasti koji se u povjesti Indije često zanemaruje.

Ova je stvarnost Indije bila i u korijenima indijskog

promišljanja njezine uloge i mjesta u svijetu, u promiš-
ljanju vanjske politike. Tu su negdje velikim dijelom i
korijeni politike nesvrstanosti i nemiješanja u unutar-
nje odnose koja je indijskom vodstvu bila tako draga
i koja je do danas ostala vrlo utjecajna na formiranje
 Nezavisnost 37

vanjskopolitičkog mišljenja. Odbijanje pozicije u kojoj

dvojica velikih nameću svoje mišljenje i gdje se moraš
svrstati bila je neprihvatljiva prvoj generaciji indijskih
političara koji su tako dugo vodili borbu za stvarnu i
istinsku nezavisnost i u čije ime je tako dugo odlučivalo
što je u njihovom najboljem interesu u međunarodnim
odnosima. Svjesno je donesena odluka da se Indija ne
svrstava u hladnoratovskoj podjeli i da odluke o svakom
vanjskopolitičkom problemu donosi sukladno procjeni
svojih interesa i u okviru principa koje je sama sebi na-
metnula, koliko je to god bilo moguće. Indija je uvijek
isticala da nije neutralna, već da ne želi biti svrstana.
U prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata bilo
je velikih pritisaka na Indiju da se “svrsta”, ali teško
stečena nezavisnost, želja za slobodnim djelovanjem
i samosvijest prevladali su tako da se Indija othrvala
sirenskom zovu svrstavanja i ostala “svoja”. U prvom
preslagivanju svjetskog poretka nakon rata potezani
su i teški argumenti. Tako je u legendu već ušla misao
državnog tajnika SAD-a Johna Fostera Dullesa da je
“neutralnost između dobra i zla – samo zlo”, na što su
Indijci uporno ponavljali da nisu neutralni, te navodno
njegovo pitanje premijeru Nehruu “jeste li s nama ili
protiv nas?”, na što mu je ovaj navodno odgovorio – da!
Neovisno o tome je li točna ova legenda dobro oslikava
indijski pristup međunarodnim odnosima toga vreme-
na. Indija je cijelo to vrijeme pokušavala održavati dob-
re odnose sa svima, i Sovjetskim Savezom, i Kinom i
Sjedinjenim Američkim Državama. Čeličane su građe-
ne uz sovjetsku pomoć, rađeni su petogodišnji planovi
38 Amir Muharemi:
INDIJA

industrijalizacije i elektrifikacije (petoljetke), dok je

primana agrarna pomoć dolazila od SAD-a. Isto tako
razvijani su odnosi s drugim nesvrstanim državama i
razvijana domaća znanost, visoka tehnologija, svemir-
ski program i atomska energija uključujući i bombu.
Nezavisnost, nesvrstavanje unaprijed, visoki ideali i
pragmatizam rezultirali su zavidnim rezultatima u vi-
sokom rastu, brzom razvoju i svekolikom napretku na
mnogim poljima uz Indijcima tako važan osjećaj neza-
visnosti, zasebnosti i potrebom da se poštuje njihovo
posebno mjesto u svijetu. Duga borba protiv britanske
kolonijalne vlasti rezultirala je snažnom potporom an-
tikolonijalnim pokretima širom svijeta. Sudjelovanje
Indijaca u oba svjetska rata na strani Velike Britanije
s neizbježnim osjećajem da se vode nečiji tuđi ratovi
kod značajnog dijela političke elite ostavilo je duboku
potrebu da se vodi politika miroljubive koegzistencije
koja je u prirodi Gandhijeva pokreta otpora bez nasilja
imala prirodnog prethodnika, vodila je vanjskoj poli-
tici posvećenoj suradnji, a ne konfrontaciji.
Gledano iz današnje perspektive vidi se da je Indija
bila vrlo otvorena prema Zapadu, možda i više nego li
se to činilo na prvi pogled. No na različite načine pojav-
ljivale su se prepreke toj suradnji. S jedne strane vodeće
zapadne sile nisu s potpunim razumijevanjem gledale
na ambicije Indije da bude potpuno ravnopravan part-
ner u međunarodnim odnosima. S druge strane, u bor-
bi sa “širenjem komunizma”, Pakistan je bio Zapadu
izrazito vrijedan oslonac i partner što je u kompleksnoj
pakistansko-indijskoj jednadžbi odmah potonjeg uda-
 Nezavisnost 39

ljavalo. Unutarnjopolitička težnja k lijevim rješenjima

društvenih nejednakosti kako se to vidjelo u svijetu u
drugoj polovici 20. stoljeća, za razliku od liberalno ka-
pitalističke doktrine dominantne na Zapadu stvarala je
dodatni jaz i nepovjerenje. Po pitanju Kašmira, Indija je
uvijek bila uvjerena da je Zapad bliži pakistanskoj strani,
dok je Sovjetski Savez vetom zaustavljao rezolucije Vije-
ća sigurnosti UN-a na tu temu. Vrhunac je vjerojatno
bio potpisivanje Sporazuma o miru, prijateljstvu i su-
radnji sa Sovjetskim Savezom 1971. godine. No, demo-
kratska, višestranačka i s nedirnutim privatnim vlasniš-
tvom Indija, nikada nije otplovila predaleko na lijevu
obalu. Pokušaji Indire Gandhi nisu uspješno završili.14
Brojni kritičari danas, iz perspektive početka 21. stolje-
ća kritiziraju Gandhi-Nehru dinastiju što nisu odmah
stali na pobjedničku, zapadnu stranu koja bi, kažu oni,
omogućila brži ekonomski rast kakav su u Aziji zabilje-
žile naprimjer Južna Koreja i Tajland.15 No, to je klasič-
na situacija generala nakon bitke. U post-kolonijalnom
svijetu 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća ogromna većina
političke klase i društvene elite podržavale su Nehru-
ovu viziju svijeta i njegovu borbu za principijelnom
pozicijom Indije u tom svijetu opterećenom borbom za
završetak kolonijalne vlasti i pravedniji društveni po-
redak. Političko biće Indije bilo je takvo da nije mogla
stati uz svoje dojučerašnje kolonijalne gospodare. Nije
indijskoj političkoj klasi pomogla realna politika država
u međunarodnim odnosima, naprimjer invazija Ma-
  Nacionalizirala je banke, ali nije otišla predaleko u podržavljenju privrede.
14

  Vidjeti Gurcharan Das: India Unbound, Penguin Books, New Delhi, 2002.
15
40 Amir Muharemi:
INDIJA

đarske od strane Sovjetskog Saveza i tenkova na ulicama

Budimpešte, ali gledano realno alternative za Nehrua
teško da je bilo.
Ova politika koja je rezultirala sjajnim rezultati-
ma u vanjskopolitičkoj poziciji Indije i njenom prestižu
na međunarodnoj sceni, ali je bila skromnijih rezul-
tata u gospodarskom rastu unutar zemlje i rješavanju
društvenih nejednakosti, iskorjenjivanju siromaštva i
razvoju bazične infrastrukture, došla je kraju zajedno
s krajem hladnog rata. Indija nakon pada berlinskog
zida nije više tako zainteresirana za visoke moralne
standarde kao takve, već se okreće, kao i druge države
u potrazi za pozicijom velike sile, puno pragmatičnijim
pitanjima. Otvaraju se pitanja normaliziranja odnosa
sa susjedima, posvećuje se veća pažnja međunarodnim
institucijama unutar kojih se pozicija velike države koja
dolazi i raste može valorizirati i potvrditi, popravljaju
se odnosi sa Sjedinjenim Državama kao jedinom preo-
stalom supersilom, investira se značajnije u obrambeni
sektor u okviru kojeg je i najosjetljivije pitanje tog vre-
mena, nuklearna energija i atomska bomba.
Indija u kojoj sredinom 2014. godine BJP i g.
Modi smjenjuju Kongresnu stranku na vlasti s čisto
liberalno-kapitalističkim programom kojim dominira
želja da se Indija brže mijenja, industrijalizira, uvede
super brze vlakove, brže razvija gradove i javnu infra-
strukturu, bitno je drugačija od one Indije koja je izbo-
rila nezavisnost i stupila po prvi put na međunarodnu
scenu 1947. godine. Od te davne 1947. pismenost je
povećana s 15-16 % na oko 75 % što je veliki skok, ali
 Nezavisnost 41

se isto tako može reći da još više od 20 % stanovništva

nije pismeno! Na 1200 milijuna stanovnika! Smrtnost
djece i dojenčadi je znatno smanjena, a očekivana dužina
života povećana je s nevjerojatno niskih dvadeset i šest
godina na sedamdeset i dvije godine. Gospodarski rast te
1947. godine kretao se ispod 1 %, a u dobrim godinama
prije svjetske gospodarske krize, do 2008, dosizao je i do
9 %. Ispod crte siromaštva živjelo je 90 % stanovništva
u trenutku stjecanja nezavisnosti, a smatra se da danas
(2014) oko 30 % stanovništva živi ispod crte siromaštva.
Ali opet, to je na milijardu i dvjesto milijuna stanovnika!
Investiranja stranih firmi u Indiju praktično nije bilo u
prvih 50-tak godina, da bi danas Indija bila jedna od naj-
zanimljivijih svjetskih destinacija za investiranje, kako u
proizvodnju tako i u istraživanje i razvoj. Indija je pot-
puno integrirana u svjetsko gospodarstvo i znatno je pri-
sutna u izvozu usluga, znanja, roba najrazličitije namjene
itd. Po računicama međunarodnog monetarnog fonda,
indijsko gospodarstvo je treće na svijetu po kupovnoj
moći (PPP). Više od 30 % indijskog BDP-a ostvaruje se
u međunarodnoj trgovini kroz uvoz i izvoz, a indijska
dijaspora, poglavito ekonomska novijeg datuma, koja
broji oko dvanaest milijuna, izvor je značajnih prihoda za
domaću potrošnju. Indijci su stekli veliku reputaciju kao
inženjeri, kompjuterski stručnjaci i matematičari i rade
širom svijeta. Brojne velike kompanije zapošljavaju indij-
ske istraživače u Indiji na istraživanju i razvoju. Tako na-
primjer GE i Phillips zapošljavaju više istraživača u Indiji
nego u svojim bazičnim istraživačkim centrima.
Dobar primjer velikih promjena u Indiji je teleko-
42 Amir Muharemi:
INDIJA

munikacijski sektor. Ne samo da je realizirana surad-

nja s međunarodnim privatnim telekomunikacijskim
kompanijama, što je prije bilo nezamislivo, nego je kroz
liberalizaciju tržišta i privatnu inicijativu bežična mre-
ža, odnosno mobilna telefonija, u vremenu od 1995.
godine potpuno transformirala Indiju. Danas je Indija
s gotovo milijardu mobilnih telefona najveće tržište na
svijetu, a veličina tržišta i konkurencija svih svjetskih
kompanija u borbi za to tržište snizili su cijenu tako
da građani Indije imaju odličnu mrežu za malo novaca.
Ovako velika promjena u tako značajnom sektoru, u
tako kratkom vremenu nije bila zamisliva u protekcio-
nistički orijentiranoj Indiji sredine 20. stoljeća. Indija
je i svemirska sila. Razvila je kapacitet za lansiranje
satelita. Do sada je lansirala više od pedeset satelita za
države kao što su Francuska, Kanada, Australija, Uje-
dinjeno Kraljevstvo i drugi. Lansirala je i satelit prema
Marsu koji je bio potpuni uspjeh iz prvog pokušaja.
Ta i takva Indija polako, ali sigurno “prerasta”
svoju retoriku iz rane faze postkolonijalnog razdoblja i
okreće se u međunarodnim odnosima k osiguravanju
investicija, tržišta za indijske proizvode, sigurnu opskr-
bu energeticima, hranom i dr. kako se svaka vanjska
politika stvara unutar specifičnih unutarnjopolitičkih
okolnosti interesa svake države posebno, tako i indijska
zemljopisna specifičnost, politička kultura i okruženje,
institucije države i njezina federalna struktura koja
odražava pluralnost interesa odražavaju svoj utjecaj
na stvaranje i provođenje njezine vanjske politike. Ra-
zumljivo je da različite sastavnice Indije provode svoje
 Nezavisnost 43

interese što utječe na vanjsku politiku, nekada snažnije

i direktnije, nekada slabije i manje vidljivo. Kroz razvoj
države i društva i vanjska politika se mijenja. Kod In-
dije se čini da je ona svoj “rubikon” prešla nepovratno
ranih 90-ih godina, i da se njezina vanjska politika u 21.
stoljeću okreće pragmatizmu i izražava želju da poslu-
je sa svima od kojih može imati koristi, te time ne sliči
nimalo u bitnim crtama na politiku koju je provodila
Indira Gandhi sredinom 70-ih, a još manje na politiku
njezinog oca Nehrua iz sredine 50-ih i 60-ih. No i dalje
to nije samoljubiva i samo ekonomski determinirana
jednostrana politika lišena ideala globalnog promišlja-
nja koje je duboko urezano u svijest i svjetonazor po-
litičke klase i elite Indije. Nestalo je straha da bi netko
mogao ugroziti suverenitet Indije, samosvijest o svojoj
važnosti i veličini, strateškoj autonomiji koja je duboko
urasla u političku svijest i danas je činjenica za koju se ne
mora boriti. Indijci su sada u toj fazi samosvijesti da ne
moraju brinuti o svojoj autonomiji i slobodi već imaju
osjećaj da im je obaveza na svjetskoj pozornici projicirati
svoju viziju odgovornosti i obaveza, od postkolonijalne
zabrinutosti za svoju zaštitu do nove uloge u stvaranju
novih pravila na svjetskoj sceni i čak do uloge u njihovoj
implementaciji. Takozvani indijski soft power proteže se
preko cijelog svijeta i mnogi su ga akteri međunarod-
nih odnosa sve svjesniji. U svijetu koji postaje sve ma-
nje unipolaran, a sve više multipolaran, samosvjesna i
rastuća Indija glasno traži svoje mjesto.
Arhitektura međunarodnih odnosa koja je izraz
rezultata Drugog svjetskog rata nedvojbeno će u buduć-
44 Amir Muharemi:
INDIJA

nosti doživljavati promjene. Rastuće ekonomije i nove

sile transformirat će svjetsko gospodarstvo. Proces rasta
bogatstva na planetarnom “jugu” u odnosu na “sjever”
odnosno “zapad” proizvodi nove odnose i stvara nove
realnosti koje u dobrom dijelu nisu još ni predvidive. S
globalizacijom i gospodarskim rastom dolazi do rasta
utjecaja takozvanih ne državnih subjekata, bilo da je to
“dobronamjerni” sektor nevladinih udruga ili multina-
cionalne kompanije, mreže kriminalnih organizacija pa
do terorističkih organizacija. Isto tako, međunarodni
odnosi će se baviti nadolazećim problemima starenja sta-
novništva u razvijenom svijetu, nedostatku energenata,
vode i hrane možda uz probleme klimatskih promjena
i migracije stanovništva iz siromašnog juga na bogatiji
sjever. Lako je uočljivo da po svim ovim pitanjima Indija
predstavlja vrlo značajan faktor. Ako bi ova pitanja kvali-
tetno razriješila bila bi velika dodatna vrijednost svijetu,
ukoliko ih ne bi mogla kvalitetno razriješiti to bi zbog
same veličine bio planetarni problem.
Energetske potrebe Indije sada su velike, a rastom i
razvojem će neosporno višestruko rasti i imati značajan
utjecaj na svijet. Za nadati se je da će politička elita na
vlasti imati svijesti i političke volje te energetske potrebe
Indije zadovoljavati sve više iz obnovljivih izvora: voda,
sunce, vjetar, geotermalni izvori i jasno nuklearna ener-
gija koja je za Indiju nezamjenjiva, uz neizbježne klasič-
ne zagađivače, ugljen i naftu. Vanjska politika Indije
dala je već značajan doprinos u tom pravcu osiguravši
nuklearni sporazum sa SAD-om. Vrlo će značajno biti
kako će indijski lideri reagirati na svjetsku osjetljivost
 Nezavisnost 45

zbog klimatskih promjena i globalnog zatopljenja uz

realiziranje legitimnih zahtjeva za bržim razvojem i do-
stizanjem standarda 21. stoljeća za svoje stanovništvo,
odnosno za dostizanjem standarda razvijenog svijeta.
Ova velika potreba za energijom stvorila je i brojna pro-
mišljanja o naftovodima i plinovodima. Primarno da
bi se osigurala energetska sigurnost iz bližeg ili daljeg
susjedstva. Proteklih 20-tak godina brojne varijacije
na tu temu bile su na dnevnom redu. Od plinovoda iz
Irana preko Pakistana za Indiju, zatim Turkmenistan
– Afganistan – Pakistan, ili Mianmar – Bangladeš -
Indija, opcija koja je na drugoj strani. Isto tako postojala
su razmišljanja o podvodnim plinovodima iz Omana ili
Katara prema Indiji. No, politički problemi (Pakistan),
sigurnosna pitanja (Afganistan, sjever Pakistana) ili
same zemljopisne prepreke kao što su visoke planine ili
vrlo duboka mora do danas drže ove projekte na ledu.
Potrebe Indije za hranom neminovno će značajno
rasti u budućnosti. Možda i više od 50 % u nekoliko
sljedećih desetljeća. To je posljedica rasta broja stanov-
nika u cjelini, a posebice rasta standarda i potreba nove
srednje klase čije potrebe, prehrambene i konzument-
ske navike rastu još i brže. Indija će morati višestruko
uvećati svoje izvore hrane, a mnogi misle da će morati
uzimati u “zakup” obradive površine za svoje potrebe u
Africi i drugdje u svijetu gdje će to biti moguće.
Neki smatraju da će i voda u skoroj budućnosti
biti indijski problem zbog ubrzane urbanizacije koja se
očekuje u neposrednoj budućnosti i koja će zahtijevati
velike resurse, a poljoprivreda će koristiti sve više vode
46 Amir Muharemi:
INDIJA

za intenzivniju proizvodnju. I s ove strane će se pred

indijsku vanjsku politiku postavljati zahtjevi da osigura
nesmetan priljev vode iz neposrednog susjedstva i da se
osiguraju neprekinuti tokovi rijeka koje presijecaju pot-
kontinent u opterećenim odnosima na tom prostoru.
U tom smislu postoji trajni prijepor s Pakistanom oko
voda koje se sa sjevera slijevaju u tok rijeke Ind. Velik
dio tih voda zadržava Indija, što uzrokuje opadanje ra-
zine glavne riječne arterije Pakistana – Inda. Sporazum
(Indus Waters Treaty) o regulaciji tih voda potpisali su u
Karachiju Nehru i Ayub Khan još 1960. godine, no da-
nas Pakistan ima ozbiljnih primjedaba na taj sporazum
jer se situacija znatno promijenila od šezdesetih godina
kada je sporazum potpisan. Pitanje vode svakako će biti
jedno od ključnih pitanja moderne Indije.
Sve nas navedeno podsjeća na temeljnu činjeni-
cu da vanjska politika države reflektira ili proizlazi iz
unutarnje, a Indija će, kada ostvari unutarnje ciljeve
razvoja i kada se transformira u pravcu kojem teži, pri-
dodati srednjem sloju stanovništva planete najmanje
pet stotina milijuna stanovnika što će biti promjena
koja će se planetarno osjetiti. Uloga i mjesto Indije će
se neminovno promijeniti. Projekcije s početka 21. sto-
ljeća govore da će BRICS države (Brazil, Rusija, Indija
i Kina) do sredine stoljeća u ukupnosti svog BDP-a
sustići najrazvijenijih G7. Ukoliko ne bude značajnijih
tehnoloških inovacija koje bi ponovo dale prednost raz-
vijenom svijetu i ova prognoza se ostvari, jasno je da će
i Indija tražiti svoje ravnopravno mjesto u svjetskoj po-
litici sukladno svojoj veličini i snazi.
Susjedstvo
Indijski potkontinent je oduvijek bio središte azijske tr-
govine i na putu svim glavnim trgovcima što ga je odu-
vijek činilo izuzetno važnim. To što je i politička cjelina,
svojom veličinom neminovno izaziva kod susjeda strah
i strahopoštovanje te odmah asocira na hegemoniju i
dominaciju. Bez obzira bila ona zamišljena, produkt
straha ili stvarna, kod manjih u okruženju stvara kla-
sičnu situaciju: slažu se svi samo u jednom – strahu od
“velikog”. Nije to jedinstvena situacija samo za Indiju
niti je nepoznata u povijesti. Dovoljno je pogledati poli-
tičke karte svijeta u bilo kojem razdoblju gdje je takvih
i sličnih situacija u izobilju. Indija ne može, niti to želi,
sakriti činjenicu da naprimjer sačinjava 70 % populaci-
je osam država koje su udružene u tzv. SAARC, South
Asian Association for Regional Cooperation (Afganistan,
Bangladeš, Butan, Indija, Maldivi, Nepal, Pakistan, Šri
Lanka). Korak dalje je da je Indija prostorno veća od
svih svojih susjeda zajedno, da je indijski GDP 80 %
sveukupnog GDP-a SAARC-a. O vojnoj sili ne treba ni
govoriti.16 Zbog ovih realnosti, kada god se Indija nađe
sa svojim susjedima zauzima više mjesta i ima veću spe-
cifičnu težinu nego svi ostali zajedno. Nije lako biti ni
susjed Indiji. Svaki njezin neoprezni korak, djelovanje ili
16
  Srinath Raghavan: Stability in Southern Asia, u A. J. Tellis, S. Mirski (ur.) Crux
of Asia, Carnegie Endowment, str. 135.
50 Amir Muharemi:
INDIJA

grubi naglasak lako može biti shvaćen od strane slabijih

u okruženju kao svojevrsna bezosjećajnost, grubijanstvo
ili nešto gore, a da stvarna namjera i nije bila takva.
Na planetarnoj razini, rast i jačanje Indije uglav-
nom je viđeno kao bezopasno ili benigno, no malo bo-
ljim uvidom u indijsko susjedstvo vidimo da susjedi to
tako ne vide. Od osam susjednih država s kojima gra-
niči, kako na kopnu tako i na moru: Pakistan, Nepal,
Kina, Butan, Bangladeš, Mianmar, Šri Lanka i Maldivi,
s njih šest je imala “nesporazuma”. Pakistan i Kina kao
velike priče izdvojeni su u posebna poglavlja pa o njima
ovdje neće biti više riječi. Gore navedenom popisu neki
dodaju i Afganistan, za koji službena kartografija i dalje
smatra da graniči s Indijom makar realnost na terenu
govori drugačije. Neovisno o tome Indija tretira Afgani-
stan kao vrlo važnog susjeda. Afganistan je oduvijek za
Južnu Aziju bio izlaz u Srednju Aziju i dalje u Zapadnu
Aziju. Zbog svoje je zemljopisne lokacije neobično va-
žan za Indiju i cijeli potkontinent te je stoga Indija veliki
zagovornik regionalne suradnje Afganistana i njegovog
aktivnog uključivanja. Indija je i značajan donator i vrlo
aktivan subjekt u afganistanskoj politici. Takmičenje s
Pakistanom za utjecaj u Kabulu nije nikako slučajnost.
Svaka od ovih država ima specifičnu važnost za
nacionalnu sigurnost Indije i već je opće mjesto u indij-
skom javnom diskursu kod dobronamjernih uvaženih
mislilaca da Indija neće moći ostvariti svoju projiciranu
veličinu bez partnerstva ili dobrog susjedstva u Južnoj
Aziji. No, za sada sumnje da odnosi sa susjedima nisu
uzorni nisu netočne. Dijelom je to jasno i zbog okol-
 Susjedstvo 51

nosti kojima Indija nije kumovala i koje su bile izvan

njezine kontrole. Neke od ovih država imaju vrlo neu-
običajenu granicu: graniče samo s Indijom. Nisu samo
landlocked već i Indialocked, tako da uobičajena situa-
cija utjecaja susjedstva ili blizine nekoga u njihovom
slučaju ima samo jednu dimenziju. Neke su od susjeda
morale odrediti ili definirati svoj identitet u odnosu na
Indiju odnosno u odnosu na različitost od Indije kao bi
naglasili svoju zasebnu bit. Jedna od bitnih karakteri-
stika indijske civilizacije u cjelini, ako ju tako možemo
nazvati jest uključivost različitosti koje su vrlo velike
na tako velikom prostoru kroz tako dugo razdoblje.
Tako se dobila indijska varijanta jedinstva u različito-
sti. Upravo obrnuto su neki od indijskih susjeda morali
proći da istaknu svoju posebnost i različitost kako bi
bili sigurni u svojoj drugačijoj biti i tako bili ne-Indijci,
odnosno drugo od Indije. Želja za očuvanjem posebno-
sti u korijenu je mnogih strahova i nesporazuma u široj
regiji, otpor stvarnoj ili zamišljenoj kulturnoj asimilaciji
ili pretenzijama pa do straha od stvarnih ili izmišljenih
hegemonističkih tendencija. Strah od Indije u Pakista-
nu, Bangladešu, Nepalu ili Šri Lanki vrlo lako postaje
populističko oružje u unutarstranačkim borbama za
brzo osvajanje glasova i busanje u patriotska prsa.
Isto tako, mnogi su susjedi Indije imali velikih
problema na unutarnjopolitičkoj sceni koji su se svojim
rezultatima prelijevali na vanjsku politiku. Posljednjih
dvadesetak godina samo, cijeli je niz država imao vrlo
znakovite promjene u prostoru Južne Azije.
Afganistan u svojoj borbi s talibanima i teškom us-
52 Amir Muharemi:
INDIJA

postavom mira i rekoncilijacije. Pakistan u stalnom pre-

viranju, izborima, vojnim udarom te ubojstvom Benazir
Butto, dolaskom pa odlaskom Musharrafa, ubojstvom
Bin Ladena na pakistanskom tlu bez znanja Pakistana
itd. Nepal sa svojim građanskim ratom i maoističkom
pobunom, teškom borbom za civilni ustav i mir u zem-
lji na koju se u travnju 2015. još sručio i strašan potres.
Butan nježno pokušava voditi svoju tranziciju od ap-
solutne monarhije prema demokraciji. Bangladeš pod
vojnom upravom i silovitom međusobnom borbom
dviju dinastija. Mianmar koji polako, jako polako izlazi
iz mraka vojne uprave uz vrlo sporo oslobađanje Aung
Su Kyi koju ovdje spominjemo kao simbol puta ka de-
mokraciji i izlazak iz duboke izolacije u koju ih je stavila
međunarodna zajednica. Šri Lanka je nakon trideset go-
dina uspjela vojno pobijediti i ugušiti pobunu tamilskih
Tigrova (Liberation Tigers of Tamil Eelam - LTTE) te
krenula putem (gotovo) diktature predsjednika Raja-
pakse, koji je vojnu pobjedu pod njegovim vodstvom
zamalo uspio pretvoriti u trajnu vlast svoje obitelji i sebe
osobno, no početkom 2015. osujećen je nevjerojatnom
pobjedom demokracije i udruženih opozicijskih snaga.
Maldivi su također posljednjih godina prolazili kroz
nemirno razdoblje smjene vlasti demokratskim putem
uz obilje nepravilnosti i sredinom 2015. ne vidi se defi-
nitivan izlazak iz ove unutarnje krize.
Nabrajajući probleme u susjedstvu Indije mora se
reći da nije indijska vanjska politika uvijek bila bezgreš-
na. U Nepalu je indijska reputacija u pogledu nemije-
šanja u unutarnje stvari susjeda na klimavim nogama
 Susjedstvo 53

bila dugi niz godina. Granica s Bangladešom bila je

nedefinirana i neoznačena od 1971. do 2015, kada je
Modi smogao snage i tijekom svog “medenog mjeseca”
na vlasti, uz ne prevelik otpor opozicije, konačno pri-
stati na razgraničenje. Ova neoznačena granica bila je
poprište brojnih sukoba indijskih graničnih i drugih
snaga sigurnosti uz brojne žrtve, uglavnom civile koji su
u potrazi za poslom i boljim životom pokušavali ući u
Indiju.
Prema Mianmaru, Indija je posljednjih godina vlade
Manmohana Singha krenula putem pragmatične surad-
nje poradi ekonomskih probitaka sa vojnom huntom uz
udaljavanje od principijelne politike potpore demokrat-
skim snagama na razočaranje brojnih indijskih prijatelja.
Odnosi sa Šri Lankom ostaju vrlo komplicirani iz
najmanje dva razloga. Prvo zbog indijske uključenosti i
podrške u raznim oblicima tamilskim pobunjenicima,
a zatim katastrofalne vojne intervencije sa svojim oruža-
nim snagama na tlu Šri Lanke što je rezultiralo neslav-
nim povlačenjem. Drugi razlog je indijsko legitimno
učešće i želja pokrenuta unutarnjopolitičkim razlozima
u samoj Indiji (država Tamil Nadu), da se na otoku dođe
do političkog trajnog rješenja sukoba i zadovoljavanja
legitimnih prava lokalnog stanovništva (čitaj aspiracija
Tamila). Proces približavanja Šri Lanke Kini i udaljava-
nje od Indije čini se da je prekinut pobjedom Modija u
Indiji i pobjedom predsjednika Sirisene i opozicije na Šri
Lanki što se vidi Modijevim posjetima otoku i novim
tonovima u odnosima. Činjenica je da kada se ovako
gledaju rezultati politike prema susjedstvu, može se ste-
54 Amir Muharemi:
INDIJA

ći dojam da je Indija platila cijenu gledanja na “velike”

sile i probleme i istovremeno zapostavljanja neposred-
nog okruženja. Premijeru Modiju svakako služi na čast
njegova vanjskopolitička orijentacija od samog preu-
zimanja vlasti, puno angažiranje u sređivanju stanja u
međusobnim odnosima u čemu je u prvoj godini man-
data bio vrlo uspješan. Jasno je da se cjelina odnosa sa
susjedima vidi u međuodnosu brojnih faktora, ne samo
u eventualnoj indijskoj kratkovidnosti ili kratkoročnim
interesima pojedine koalicijske vlasti. Azija u cjelini, po-
glavito Južna Azija napredovala je posljednjih desetljeća
društveno, gospodarski i politički, ali još postoje brojni
izazovi pred cijelom regijom koji je sprečavaju da realizi-
ra svoje potencijale, kako zajednički tako i pojedinačno.
Razlozi se kreću u rasponu od svih vrsta ekstremizama
do terorizma koje neki pokušavaju koristiti kao držav-
nu politiku, do problema još od vremena borbe protiv
kolonijalizma, gladi, nezaposlenosti, nepismenosti i
raznih bolesti do najnovijih izazova klimatskih prom-
jena. Naslijeđeni su i teško savladivi problemi vezani
uz zatvorenosti tržišta i prepreke regionalnoj trgovini i
slobodnijem kretanju roba i usluga, koji pripadaju proš-
lim vremenima. Isto tako mnoge indijske savezne drža-
ve imaju posebna otvorena pitanja sa svojim susjedima
koje onda temeljem koalicijskih ili drugih političkih
snaga projiciraju na saveznu razinu i otežavaju principi-
jelno rješavanje istih. Tako naprimjer država Zapadni
Bengal i država Bihar u Indiji imaju posebne probleme
kojima su pogođeni u odnosu na Bangladeš ili Nepal,
a država Tamil Nadu na jugu ima poseban senzibilitet
 Susjedstvo 55

za sunarodnjake na Šri Lanki. Zbog politike prema Šri

Lanki životom je platio i Rajiv Gandhi. Ubila ga je u
samoubilačkom napadu pripadnica LTTE. U kapaci-
tete Indije da rješava svoje probleme ovakva regionalna
uplitanja unose dodatne teškoće, posebno kada je na ra-
zini središnje vlasti koalicija koja je osjetljiva na pojedina
regionalna pitanja. Isto tako prisutna je i preko indijskih
granica dijelom i politika da se za sve optuži Indija. To je
najlakše i daje brze, ali kratkoročne rezultate.
Kao i kod svih subjekata međunarodnih odnosa i
Indiju pokreće primarno unutarnji nacionalni interes, a
on se jasno izražava u želji za napretkom, kako ekonom-
skim tako i sveukupnim, i u tom smislu Indiji je mir
i suradnja u susjedstvu od vitalne važnosti. Indija kao
globalni igrač i partner SAD-u, Europskoj uniji, Kini,
kao veliki kupac energenata iz zaljeva ili kao veliki i va-
žan partner Africi svakako je predestinirana za velike
stvari i još veću ulogu na svjetskoj sceni. Ali male države
u neposrednom susjedstvu, poglavito ako su nestabilne
i neuspješne, mogu stvoriti probleme neproporcional-
ne svojoj veličini i bitno naškoditi percepciji i slici koju
Indija o sebi stvara ili želi stvoriti kako bi se transfor-
mirala u istinskog globalnog igrača. Procjena je brojnih
promatrača indijskih vanjskopolitičkih poteza da je do
dolaska Modija na vlast, Indija bila relativno neuspješna
u pretvaranju svog neposrednog okruženja u dodatnu
vrijednost, a ne u problematično susjedstvo od kojeg
kapital i investicije bježe. Čak sedamnaest indijskih
saveznih država graniči sa susjedima, bilo na moru ili
kopnu, i jasno je da treba cjelovitu politiku uključivanja
56 Amir Muharemi:
INDIJA

susjedstva u zajednički rast i napredak. Južna je Azija

područje svijeta s najviše siromašnih ljudi i s velikim
problemima. Kako su autori studije Nonaligment 2.0
napisali: “Južna Azija koči Indiju na mnogo nivoa. Indija
mora trošiti enormne resurse da bi upravljala sukobima
opterećeno susjedstvo. Unutarnje politike država u Juž-
noj Aziji imaju direktan prelijevajući utjecaj na domaću i
regionalnu politiku u Indiji. Indijska sposobnost da bude
poštovana ozbiljno je umanjena otporom na koji nailazi
u regiji. Južna Azija isto tako sputava indijske globalne
ambicije. Naš pristup međunarodnom pravu, međuna-
rodnim normama je pretjerano inhibiran strahovima o
potencijalnim implikacijama koje bi naše obaveze prema
pojedinim svjetskim normama mogle imati za naša raz-
mišljanja u susjedstvu.”17
Jasno je da donosioci odluka u vanjskoj politici ne
mogu pobjeći od realnosti okruženja u kojem se Indija
nalazi, i jasno je isto tako da je brojnim utjecajnim ljudi-
ma stalo da se već uspostavljeni mehanizmi regionalne
suradnje uspješnije stave u funkciju. Tu se prije svega
misli na SAARC organizaciju koja je postavljena na
noge, ali nije u potpunosti profunkcionirala kako bi da-
vala rezultate. Od cjelokupne robne razmjene Indije sa
svijetom na područje SAARC-a otpada samo 2,6 % što
je dokaz da je to područje jedno od najmanje gospodar-
ski integriranih područja.18 Indija voli samozadovoljno
isticati da su sve njihove akcije u susjedstvu usmjerene
  Nonalignment 2.0; A Foreign and Strategic Policy for India in the Twenty First
17

Century, grupa autora, National Defence College i Centre for Policy Research,
New Delhi, 2012, str. 15-16.
  Preety Bhogal: India and SAARC, South Asia Monitor, Mart 20, 2015.
18
 Susjedstvo 57

na zajedničku dobrobit te da nemaju uskogrudnih pre-

tenzija, no isto tako je činjenica da se Indiju zbog veliči-
ne, u svakom smislu kako smo rekli od GDP-a do broja
stanovnika, uvijek gleda sa svojevrsnom sumnjičavošću.
Uglavnom neopravdano.

Nepal

Nepal zaslužuje nekoliko posebnih riječi. Međusobni

odnosi Indije i Nepala jedinstveni su i vezani uz civi-
lizacijske, kulturne i jezične veze koje sežu duboko u
povijest. Isto tako vezani su brojnim komercijalnim
i gospodarskim vezama te međuljudskim odnosima.
Legenda kaže kada su se Britanci povlačili iz Indije
puštena je s njihove strana poruka da se brojne zasebne
države na potkontinentu koje se kolokvijalno nazivaju
prinčevskim državama trebaju dogovorno i mirno re-
integrirati u novu državu u nastajanju – indijsku uniju
država, a da je maharadža Nepala poslao izaslanika da
se raspita gdje se treba potpisati. Lideri nove države u
nastajanju oklijevali su priželjkujući tampon državu s
neupitno bliskim vezama s Indijom na sjevernim grani-
cama. Već 1950. godine Indija je potpisala Sporazum o
miru i prijateljstvu s Nepalom i osigurala svoje interese.
Kraljevska kuća imala je temeljem tog sporazuma vrlo
sužen prostor u vanjskoj politici.
Nepal je postao ili ostao neovisan, ali je jedina dr-
žava čiji stanovnici ne trebaju putovnicu za dolazak u
Indiju. Granica među državama vrlo je propusna te u
58 Amir Muharemi:
INDIJA

vremenima kada se pojave različito uvjetovani problemi

u Nepalu, velik broj Nepalaca preplavljuje indijske gra-
dove. Međudržavni odnosi Nepala i Indije isprepleteni
su i vrlo širokog raspona kao rijetko koji među država-
ma. Granica je praktično otvorena, a brojne rodbinske,
bračne i kulturne veze daju posebnu dimenziju, tako da
se državljani obje države osjećaju kao kod kuće u drugoj
državi. Indijski utjecaj u Nepalu očituje se kroz obra-
zovni sustav, ekonomske odnose, političke odnose, kul-
turne i spiritualne. Utjecaji su toliki da će mnogi reći
kako je to i previše.
Isto tako i oružane snage dviju država blisko su-
rađuju tako da je Indija na neki način postala garanci-
ja reda i mira u Nepalu, a Gurke, legendarni ratnici iz
Nepala oduvijek su redoviti profesionalni pripadnici
profesionalnih oružanih snaga Indije. Ovakav poseban
status i vrlo bliske veze s vremenom doveli su do uzi-
manja Nepala “zdravo za gotovo” s indijske strane uz
nedovoljno osjećaja i razumijevanja za posebnosti i po-
trebu za nezavisnost unutar Nepala. Jasno je da Indija
ima ogroman interes u Nepalu i zainteresirana je za mir
i sigurnost te gospodarski rast. Ali isto tako činjenica je
da u infrastrukturnom smislu posljednjih desetljeća nije
dovoljno učinjeno u integriranju ovih prostora kako bi
kretanje ljudi i kapitala bilo slobodnije. Nema novih
cesta ni željezničkih pruga. S druge strane, maoistička
pobuna u Nepalu od sredine 1990-ih, stvaranje novog
ustava i novih političkih realnosti (nestanak monarhije),
veća aktivnost i prisutnost Kine, nagnali su New Delhi
da se prilagodi novim realnostima i osvježi pristup svom
 Susjedstvo 59

posebno bliskom susjedu. U tom smislu Modijev posjet

i nova retorika pobudili su novu nadu za novi početak,
a vrlo nesebična reakcija Indije odmah nakon potresa u
travnju i svibnju 2015. ponovo su vrlo realistično poka-
zali koliko je poseban i nezamjenjiv međuodnos dviju
država. Modijev posjet odmah nakon prisege, u kolo-
vozu 2014. vrlo je važan u međudržavnim odnosima.
Činjenica da prije toga niti jedan indijski premijer, čak
sedamnaest godina, nije posjetio Nepal dovoljno govori
sama za sebe. Početkom 2014. održani su vrlo važni par-
lamentarni izbori koji su rezultirali pobjedom Nepal-
skog kongresa (NC) i formiranjem koalicijske vlade koja
treba dogovoriti novi ustav i trajno stabilizirati političku
situaciju. U vladi su i pripadnici Komunističke stranke
Nepala – Ujedinjeni Marxisti – Lenjinisti što stvara po-
litičku stabilnost. Katastrofalni potres u proljeće 2015.
kao da je ojačao povezanost nove koalicijske vlade. Go-
dine nestabilnosti u Nepalu stvorile su za Indiju brojne
poteškoće i izazove. S jedne strane u Nepalu su jedni
prozivali Indiju da gospodarski ne pomaže dovoljno
nerazvijeni Nepal, a drugi su ju optuživali da se previše
upliće u unutarnjepolitički život susjedne i suverene dr-
žave. Prilikom svog povijesnog posjeta Nepalu, premijer
Modi bio je vrlo jasan. Rekao je da će Indija poštivati
suverenitet Nepala te da se neće uplitati u unutarnje od-
nose. Nadalje rekao je da se Indija slaže s nadopunom
Ugovora o miru i prijateljstvu iz 1950. što je potpuno
zadovoljilo domaćine i umirilo strasti. Maoistički (lo-
kalni) lideri bili su također zadovoljni ovakvim izjava-
ma. Obećao je pomoć u razvoju infrastrukturnih obje-
60 Amir Muharemi:
INDIJA

kata, informatizaciji i elektro-energetskom sustavu, uz

najavu milijardi dolara povoljnih kredita koje će Nepal
ulagati po svom nahođenju.

Butan

Može se reći da su odnosi s Butanom najbolji od svih

neposrednih susjeda. Butan i Indija primjer su dobro-
susjedskih odnosa u duhu suradnje povjerenja i mira.
Međusobni Ugovor o prijateljstvu potpisan je odmah
nakon stjecanja nezavisnosti 1949. i bio je u skladu s
tadašnjom praksom, izrazito skloniji većoj i jačoj stra-
ni. Zatim je davne 1958. premijer Nehru posjetio Bu-
tan i trasirao odnose koji su se sporo mijenjali tijekom
godina. Uglavnom je dinamiku nametao zatvoreni i
nepovjerljivi sustav Butana, odnosno kraljevska kuća,
koja je kroz godine bila izrazito nesklona promjenama.
Veliko iznenađenje bila je najava kralja Jigme Singye
Wangchucka 2006. da će do 2008. godine Butan posta-
ti parlamentarna demokracija. Vjerojatno je maoistička
pobuna u Nepalu imala utjecaj na ovu iznenađujuću
odluku. Tranzicija iz monarhije prema demokraciji u
Butanu teče uz potporu Indije koja želi modernizaciju i
otvaranje Butana, ali i zadržavanje svojeg posebnog po-
ložaja kojeg uživa u tom međusobnom odnosu. Indija
je jasno i daleko najveći gospodarski i svekoliki drugi
partner Butana. Izgradila je nekoliko velikih hidroener-
getskih projekata i sama je glavni konzument te u Bu-
tanu proizvedene električne energije. Modi je prilikom
 Susjedstvo 61

posjete Butanu odmah nakon inauguracije, u lipnju

2014. potvrdio i produbio sve preuzete obaveze Indije
prema malom i zatvorenom susjedu. Butan i Nepal jedi-
ni imaju posebna prava korištenja transportnih koridora
kroz Indiju što zorno pokazuje njihov poseban status.
Vezanost Butana za Indiju možda je najbolje ilustrirana
jednostavnom činjenicom da je praktično cjelokupni
izvoz Butana – izvoz u Indiju. Indijske robe i usluge koje
se uvoze u Butan s druge strane sačinjavaju više od 70 %
cjelokupnog uvoza. Veća međuovisnost od ove gotovo da
i nije moguća. Indijske oružane snage nalaze se u Butanu
na strateški osjetljivim točkama i “unatoč jasnoj indijskoj
dominaciji nad svojim malim himalajskim susjedom,
odnosi su iskreno prijateljski, pozitivni i uz međusobno
uvažavanje, uz Indiju koja se jako trudi da svoju prisut-
nost u Butanu ne ističe koliko je to god moguće i uz Bu-
tance koji uglavnom ističu svoju zahvalnost za indijske
doprinose.”19 Modijeva odluka da posjeti Butan kao svo-
ju prvu destinaciju, samo tri tjedna nakon inauguracije,
pokazatelj je važnosti koju Indija pridaje ovom susjedu.
Isto tako savjetnik premijera Modija za nacionalnu si-
gurnost Ajit Doval redoviti je gost u Butanu. Politička
transformacija koju Butan provodi od 2006. donijela je
prijelaz iz apsolutne monarhije u parlamentarnu demo-
kraciju uz ustavno definiranu ulogu monarha. Uslijedili
su amandmani na Sporazum o prijateljstvu (iz 1949)
koji su potpisani 2007. i koji su oslobodili Butan u znat-
nijoj mjeri u međunarodnim odnosima u provođenju
19
  David M. Malone: Does the Elephant Dance? Contemporary Indian Foreign Po-
licy, Oxford University Press (India), 2011, str. 121.
62 Amir Muharemi:
INDIJA

vanjske i sigurnosne politike. No, uloga i mjesto Indije i

dalje je neprikosnovena. Prilikom ovog posjeta glavnom
gradu Butana Thimphu i premijeru Tshering Togbayu
(48 godina, diplomirao na Harvardu), Modi je otvorio
zgradu Vrhovnog suda koju je financirala Indija, položio
je kamen temeljac za hidrocentralu koju će izgraditi i fi-
nancirati Indija, obećao je povećanje broja školarina za
butanske studente u Indiji i sl.

Bangladeš

U Bangladešu su 2014. bili zabrinuti mogućnošću Modi-

jeve pobjede na parlamentarnim izborima jer je tijekom
predizbornih skupova više puta naglasio da će danom
njegove pobjede Bangladešani (očito misleći na ilegalne
imigrante) morati napustiti Indiju. Međutim iznenadio
je mnoge poslavši ministricu vanjskih poslova Sushmu
Swaraj u Dakhu ni mjesec dana nakon što je preuzela
dužnost. Ubrzo nakon nje, državni ministar za vanjske
poslove, general V. K. Singh posjetio je Bangladeš s vi-
sokom delegacijom u nastavku stvaranja dobrih odnosa.
Bangladeš je imao burnu prošlost od stjecanja neza-
visnosti od Britanaca 1947. kada je bengalski povijesni
prostor podijeljen na Istočni Pakistan i Zapadni Bengal
odnosno Indiju, te zatim turbulentna politička povijest
sve do građanskog rata 1971. unutar Pakistana koji je uz
direktnu indijsku intervenciju doveo do osamostaljenja
Bangladeša.20 Zatim dolaze godine unutarnjopolitičkih
  O pozadini konflikta vidjeti Richard Sisson i Leo E. Rose: War and Secession,
20
 Susjedstvo 63

nestabilnosti. Dvije su države 1972. potpisale Ugovore

o prijateljstvu i trgovini, no u Bangladešu se nastavlja
politička nestabilnost, vlada Mujibura Rahmana postaje
izrazito autoritativna, uvodi jednopartijsku vlast, a gos-
podarska situacija se pogoršava. Odnosi s Indijom brzo
su se hladili. Početna zahvalnost Bangladeša za pomoć
u stjecanju nezavisnosti zamijenjena je dubokim nepo-
vjerenjem u velikog susjeda. Nakon vojnog udara 1975. i
ubojstva Mujibura Rahmana i cijele njegove obitelji osim
dvije kćeri koje su bile odsutne, generali su uveli novu
politiku smanjivanja ovisnosti o Indiji jačajući islamiza-
ciju društva s namjerom da se jača unutarnja kohezija uz
istovremeno distanciranje od Indije. U unutarnjim bor-
bama za vlast prevladao je general Ziaur Rahman. On je
pak ubijen u puču 1981. i Bangladeš je ostao pod vojnom
vlašću do 1990-ih. Gospodarski su se okrenuli od Indije
k državama Perzijskog zaljeva. Od 1990-1991. demo-
kratski se proces vraća u Bangladeš, a politički sukobi
dviju najvećih političkih snaga – Awami league (AL) i
Bangladesh Nationalist Party (BNP) vode se upravo oko
odnosa prema Indiji. Ove političke pokrete vodi kći jed-
nog ubijenog političkog lidera i udovica drugoga.
Nakon demokratskih izbora krajem 2008. i dola-
ska na vlast Awami lige stvorili su se uvjeti za (ponovo)
otvaranje dijaloga o zajedničkim vitalnim temama za
Indiju i Bangladeš.
Može zvučati kao fraza, ali nije zato manje istina,
Pakistan, India and the Creation of Bangladesh, Oxford, New York, 1990. Nekoliko
je razloga vodilo konfliktu: jezična pobuna 50-ih, slabija zastupljenost Bengalaca u
državnoj administraciji, vojsci te kulturološke razlike i svojevrsni kompleks superi-
ornosti koji su imali Zapadni Pakistanci.
64 Amir Muharemi:
INDIJA

između dvije države postoje povijesne veze i višestruko

isprepleteni odnosi prijateljstva i zajedničkih interesa.
Dvije države dijele zajedničko nasljeđe i zajedničku
povijest, zajedničke uspomene na tragične događaje
brojnih ljudskih žrtava i podijeljenih obitelji u velikim
brojevima nakon tragičnih događaja epskih razmjera u
njihovoj zajedničkoj nedavnoj prošlosti. Prije podjele
Indije 1947, trgovina i cjelokupno gospodarstvo sjeve-
roistočne Indije išlo je preko teritorija koji je danas Ban-
gladeš. Riječni i željeznički promet nastavio se odvijati
tim prostorom do 1965, kada je zbog rata između Indije
i Pakistana prekinut. Riječni je promet obnovljen 1972.
Od tada su međusobni odnosi uglavnom slični vožnji
na toboganu (Roller coster ride) s više silaznih nego
uzlaznih dionica.21 Odnosi su se počeli popravljati usu-
sret slobodnim izborima. Nije na odmet što je na tim
slobodnim izborima 2008. pobijedila Sheikh Hasina
Wajed, kći bangladeškog oca nacije Mujibura Rahmana
koji je bio naklonjen Indiji, uz čiju je pomoć ostvario ne-
zavisnost, te ona nastavlja politiku bliskosti s Indijom.
Na indijskoj strani vrlo dobro je primljena činjenica
da je neposredno nakon dolaska na vlast gospođa Sheikh
Hasina uhapsila tražene teroriste koje je odmah isporu-
čila Indiji, usprkos glasnim negodovanjima islamističke
opozicije u Bangladešu. U nastavku dugogodišnjih prob-
lema, prije svega demarkacijska crta na moru i na rijeka-
ma, te pitanja količine vode koje svaka strana koristi i sl.
dobivaju priliku biti riješeni u duhu povjerenja i dobre
21
 Debate: India - Bangladesh Relations: What lies in Store?, Indian Foreign Affairs
Journal, Vol 8. No. 4. October-December, 2013.
 Susjedstvo 65

volje. Prilikom posjeta Manmohana Singha Dhakaija

u rujnu 2011. potpisan je sporazum koji je blagonaklon
prema Bangladešu i kojem je trebala dvotrećinska većina
u indijskom parlamentu kako bi bio ratificiran. Tek je
Modijeva vlada uz pomoć prijašnje vlasti, a sada opozicije,
konačno progurala sporazum kroz parlament. Prilikom
svog prvog posjeta Bangladešu kao premijer Indije, 6. i 7.
lipnja 2015, Modi je razmijenio ratifikacijske dokumen-
te o granici i zaključio četrdesetgodišnji problem.22 Ovaj
je Modijev posjet dugo iščekivan i proglašen povijesnim
praktički odmah. Prethodio mu je prvi posjet Indiji
predsjednika Bangladeša Abdul Hamida krajem 2014.
Bio je to prvi posjet predsjednika Bangladeša nakon če-
trdeset i dvije godine. Posljednji je bio 1972. godine.
Napokon su se stvorili stvarni uvjeti za ubrzani na-
predak međusobnih odnosa. Sljedeće veliko pitanje koje
je pred dvjema državama jest pitanje tranzita robe kroz
bangladeški teritorij prema sjevernim indijskim država-
ma budući da je zbog načina kako je povučena granična
crta i zbog nepristupačnog terena prilaz Indiji svojim
sjevernim državama izrazito težak i skup što te ionako
lošije razvijenije krajeve dovodi u neravnopravni položaj.
Indija i Bangladeš dijele granicu dugu 4096 kilo-
metara. Uz Zapadni Bengal, još četiri savezne indijske
države graniče s Bangladešom: Assam, Meghalaya, Tri-
pura i Mizoram. Sjeveroistok Indije povezan je s ostat-
22
  Sporazum o kopnenoj granici između Indije i Bangladeša sadrži i dio o razmjeni
enklava koje su zatečene s obje strane granice (51 enklava Indiji, 111 enklava Ban-
gladešu) još u trenutku osamostaljenja Bangladeša, a potpisan je od strane Indire
Gandhi i šeika Mujibura Rahmana još davne 1974. Dodatni protokol koji je defini-
rao detalje oko enklava potpisan je 2011.
66 Amir Muharemi:
INDIJA

kom države 22 kilometra širokim koridorom (kolokvi-

jalno nazivanim “Pileći vrat”) koji prolazi kroz brdoviti
teren s vrlo teškim cestama. Grad Kalkuta udaljen je
od Agartale 350 kilometara, ali sada se putuje 1650
kilometara.23 Potencijalno pronalaženje sporazuma o
tranzitu kroz Bangladeš pomoglo bi Dhaki u gospo-
darskom razvoju neosporno, a Indiji bi uz olakšani i
brži gospodarski razvoj i integraciju sjevernih država
omogućilo brže (eventualno) dostavljanje ljudi i opre-
me (vojne) u slučaju potrebe u tim osjetljivim granično
nedefiniranim područjima s Kinom i Mianmarom.
S obje strane granice govori se o međusobnim
odnosima koji su povijesno potvrđeni i temeljeni na
zajedničkoj povijesti, jeziku, kulturi, tradicijama, vje-
rovanjima i vrijednostima. Jasno je da nije uvijek sve
bilo tako idilično. U skoroj povijesti Indija je znala
prigovarati da se islamski teroristi infiltriraju iz Ban-
gladeša u Indiju, da maoistički pobunjenici koji ope-
riraju nepristupačnim krajevima istočne Indije imaju
potporu i baze u Bangladešu i da je iz Bangladeša u
posljednjih par desetljeća nekoliko desetaka milijuna
ilegalnih imigranata prešlo u Indiju. Bangladeš je drža-
va sa specifičnim problemima. Najgušće naseljena dr-
žava na svijetu s više od 1000 stanovnika na kvadratni
kilometar, u odnosu na indijskih 345 ili azijskih 124,
s velikim problemom ilegalne migracije, uglavnom u
Indiju, s čestim poplavama u svojim deltama i miliju-
nima beskrajno siromašnih koje te poplave uglavnom
  Anasua Basu Ray Chaudhury i Pratnashree Basu: India-Bangladesh Connectivity:
23

Possibilities and Challenges, Observer Reasearch Foundation, Kolkata, 2015, str.17.

 Susjedstvo 67

pogađaju.24 Posljednjih godina visok gospodarski rast,

politička stabilnost i dobri odnosi s Indijom daju nadu
da će Bangladeš pronaći put u bolju budućnost.

Šri Lanka

Šri Lanka je na mnoge načine vrlo bliska Indiji. Zajed-

nička im je povijest koja je najmanje stara dvije tisuće i
petsto godina i oba društva dijele zajedničko nasljeđe
vjerske, kulturne, jezične i svekolike intelektualne me-
đusobne razmjene. Većinsko sinhalsko (budističko)
stanovništvo doselilo se na otok iz prostora današnjih
indijskih država Orisse, Zapadnog Bengala i drugih di-
jelova istočne indijske obale, i ta se činjenica reflektira i
u njihovim jezicima koji su srodni. Tamili su se na sjever
otoka doselili iz šireg prostora Tamil Nadua odnosno
juga potkontinenta i dijele jezik, vjeru i etnicitet sa svo-
jim sunarodnjacima u Indiji.
Šri Lanka zauzima središnje mjesto u svetim pra-
starim epovima Indije koji su neodvojivi od temelja
indijske samosvijesti, Ramajane, i stoga je Šri Lanka
poznata gotovo svakom Indijcu neovisno o njegovom
obrazovanju ili političkom svjetonazoru. Staro autoh-
tono stanovništvo juga Indije, Tamili, imaju značajnu
manjinu na sjeveru otoka, što dodaje posebnu dimenzi-
ju odnosima.
Gospodarski je Šri Lanka možda i najuspješni-
ja država u cijelom ovom prostoru i bruto nacionalni
  Veena Sikri: The Geopolitics of Bangladesh, Seminar, November, 2009.
24
68 Amir Muharemi:
INDIJA

Jattna

Eelam

Colombo

Maksimalistički zahtjevi i nesuđene granice

tamilske države na Šri Lanki

dohodak po glavi stanovnika veći je od indijskog. Za-

vršetak građanskog rata (2009) otvorio je mogućnosti
za novi uzlet gospodarstva Šri Lanke, što je Kina vrlo
vješto počela koristiti posljednjih nekoliko godina vlasti
predsjednika Rajapakse, nudeći povoljne kreditne linije
za velike infrastrukturne projekte, prije svega luke koje
su im potrebne na putu do zapadnih tržišta, tako da
se stvorila nova situacija koja nije postojala u prošlosti.
Političkim promjenama, prvo izborima u Indiji 2014,
pa porazom Rajapakse početkom 2015, međusobnim
posjetima najviših dužnosnika Indije i Šri Lanke u krat-
kom razdoblju, tijek odnosa vraćen je u prvoj polovici
2015. u uobičajenu “ravnotežu”.
Od ranih 70-ih počinje etnički sukob na otoku iz-
među manjinskih Tamila i većinskih Sinhaleza. Uzrok
 Susjedstvo 69

sukoba je u tadašnjoj diskriminaciji manjinskih Tami-

la od strane većine. Naime, tijekom kolonijalne vlasti,
Britanci su manjinsko tamilsko stanovništvo preferirali
u odnosu na većinsko stanovništvo i sjeme budućeg
nepovjerenja (i sukoba) je posijano. Nakon stjecanja
nezavisnosti većinsko stanovništvo vodilo je politiku
koja je dovela do sukoba i građanskog rata 1983. godi-
ne. Tamilski Tigrovi (Liberation Tigers of Tamil Eelam
- LTTE) osnovani su 1976. pod vodstvom Velupillai
Prabhakarana i početkom 80-ih izrasli su u najjaču for-
maciju koja se borila za uspostavu nezavisne države za
Tamile (na Šri Lanki).
Indira Gandhi se aktivno uključila u rješavanje
sukoba želeći u neposrednom susjedstvu potpuno isk-
ljučiti ulazak drugih velikih sila. Zajedno s lokalnom
vladom u državi Tamil Nadu, ranih 80-ih, počeli su
podržavati tamilske pobunjenike osiguravajući obuku
i opremu, na indijskome teritoriju.25
Kroz godine situacija se pogoršavala na otoku i su-
kob (građanski rat) se intenzivirao, a Indija je bivala sve
dublje uvučena u živo blato ubojstava, izdaja, političkih
dogovora i raskidanja istih te dubokog nepovjerenja. In-
dija je prvi put u svojoj povijesti odlučila čak intervenira-
ti i vojnim snagama izvan svojih granica, što je bio veliki
presedan. Formirane su mirovne snage pod nazivom
Indian Peace Keeping Force (IPKF) koje su trebale prove-
sti politički dogovor potpisan između Indije i Šri Lanke
(1987) te razoružati gerilce (Liberation Tigers of Tamil
25
  Iyotindra Nath Dixit, External Affairs: Cross-Border Relations, New Delhi, Roli
Books, 2003, str. 55.
70 Amir Muharemi:
INDIJA

Eelam - LTTE). Gerilci su minirali sporazum, uvukli

indijske “mirotvorce” u oružane sukobe da bi sve propa-
lo, dok je posljednji indijski vojnik napustio otok 1990,
a da rješenje nije bilo na vidiku. Misija IPKF pretvorila
se u najmračniju epizodu indijske regionalne politike.26
Rajiv Gandhi, premijer Indije, ubijen je od strane
LTTE 1991, a organizacija je proglašena terorističkom
od strane Indije. Vlade koje su uslijedile nakon Rajiva
Gandhija koncentrirale su se na gospodarske odnose,
izbjegavajući se dublje uključivati u unutarnja politička
pitanja Šri Lanke.
Izbor Mahinde Rajapakse za predsjednika Šri Lan-
ke i njegova koalicija s sinhaleškim strankama koje su
bile za “čvrstu ruku” stvorilo je preduvjete za puno tvr-
đi odnos prema LTTE-u. Rajapaksa je ojačao Oružane
snage Šri Lanke i uspostavio “visoko personalizirani,
autoritarni režim, u kojem su ekstremno nacionalistič-
ka stajališta bila široko prihvaćena”.27 Ključni trenutak
bio je 2006. kada je Vinayagamoorhy Muralitharan
(poznatiji pod ratnim imenom pukovnik Karuna
Amman), zapovjednik i ključni čovjek istočnog dijela
otoka pod vlašću tamilskih Tigrova, postigao spora-
zum s Rajapaksom i prešao na vladinu stranu. Uslijedila
je ofanziva na sjever i vojna pobjeda.
Tako je bilo do vojnog poraza Tamila u svibnju
2009. kojeg je Kongresna stranka na čelu Indije, s Ra-
26
  Sandra Destardi: India and the Civil War in Sri Lanka: On the Failures of the
Regional Conflict Management in South Asia, German Institute of Global and Area
Studies, Working Papers, No. 154, December, 2010, str. 9.
27
 International Crisis Group, Sri Lanka: Sinhala Nationalism and the Elusive
Southern Consensus, Asia Report, No. 141, str. 21.
 Susjedstvo 71

jivovom udovicom Soniom Gandhi na čelu stranke, a

Manmohanom Singhom na čelu vlade promatrala iz
New Delhija bez interveniranja.
Završetak gotovo tridesetogodišnjeg građanskog
rata donio je velika stradanja civila i brojne humanitar-
ne krize i tragedije. Gotovo tristo tisuća osoba je rase-
ljeno, izbjeglo ili je na drugi način promijenilo mjesto
boravka što je stvorilo veliku potrebu za humanitarnom
pomoći u kojoj je Indija izdašno sudjelovala. Mora se
reći da je za Indiju praktično nemoguće biti izvan lan-
kanskog političkog vrtloga. S jedne strane Tamili, stari,
autohtoni i sedamdeset milijuna brojni narod, živo je
zainteresiran što se događa sa sunarodnjacima preko
puta uskog Palk tjesnaca, a s druge strane središnja vlast
u New Delhiju želi dobre odnose s Colombom, tako da
je političko ekvilibriranje bilo prisutno cijelo vrijeme s
pogledom na obje strane. Stanje u kojem su pripadnici
tamilskog naroda na Šri Lanki stalno je unutarnjepoli-
tičko pitanje u Indiji i neće tako skoro nestati.
Drugo pitanje koje se redovito postavlja i koje opte-
rećuje odnose je ribarenje indijskih ribara u teritorijal-
nim vodama Šri Lanke.
Treba isto tako reći da je Indija značajan donator
Šri Lanki u vidu povoljnih kredita za infrastrukturne
projekte te u vidu planiranja buduće povezane elektro-
-mreže u jedinstveni sustav i slične projekte. Između
dvije države na snazi je Ugovor o slobodnoj trgovini od
2000. godine i u okviru SAARC-a razmjena između
Indije i Šri Lanke najveća je, a indijske kompanije su
među najvećim investitorima na Lanki.
72 Amir Muharemi:
INDIJA

Maldivi

S Maldivima Indija uživa odnose slične onima s Buta-

nom, vrlo bliske i bez posebnih problema. Ovi su odnosi
u punom smislu “posebne veze”. Dugi niz godina jedino
veleposlanstvo na otocima je bilo indijsko veleposlan-
stvo. Sada ima još nekoliko ambasadora na otoku, ali
položaj Indije nije se mijenjao.
Dvije države imaju zajedničke jezične, etničke, re-
ligiozne, kulturne i ekonomske veze koje sežu daleko
u prošlost. Indija je među prvima priznala nezavisnost
Maldiva nakon proglašenja 1965. godine, a od tada
nadalje uspostavili su vrlo bliske vojne, ekonomske i
svekolike druge odnose. Predsjednik Maumoon Abdul
Gayoom vladao je trideset godina uz svesrdnu podršku
Indije.28 Izgubio je izbore 2008. od Mohameda Nashee-
da kojeg je prije toga uhitio i politički proganjao. Pod
njegovim je pak predsjedanjem došlo do zategnutosti
u odnosima s Indijom jer je njegova odluka da prekine
suradnju s indijskom firmom GMR koja je sagradila i
upravljala međunarodnom zračnom lukom na Maldi-
vima naišla na nezadovoljstvo u Delhiju. Postojala je
ozbiljna zabrinutost u Indiji da dijelovi vlade u Maleu
preferiraju Kineze i žele im omogućiti snažniji ulazak na
otočje koje Indija smatra vitalnim za svoje nacionalne i
komercijalne interese.29 On je pak izgubio vrlo tijesnom
28
  O vojnoj intervenciji Indije prilikom njegovog spašavanja tijekom pokušaja voj-
nog udara 1988. vidjeti sjajno svjedočenje veleposlanika Aruna Kumara Banarjeea:
Maldives Revisited, IDSA Ocsasional Paper No 39, Institute for Defence Studies
and Analyses, New Delhi, 2015.
  Pranay Sharma: A troubled neighbourhood, Seminar, June, 2014.
29
 Susjedstvo 73

većinom predsjedničke izbore 2013. od Abdulla Ya-

meen Abdul Gayooma, polubrata bivšeg predsjednika.
Uslijedili su u ožujku 2014. parlamentarni izbori koje je
njegova stranka također izgubila.
Osim političke nestabilnosti otočje brinu prije svega
klimatske promjene koje prijete da ih izbrišu s karte svi-
jeta, a tsunami 2004. zorno je pokazao koliko su ranjivi.
Odnosi su među državama vrlo dobri i potpomo-
gnuti redovitim posjetima na najvišoj razini od čega je
odstupio tek Modi u svojoj prvoj godini na vlasti. Mal-
divi i Butan primjeri su vrlo uspješne indijske vanjske
politike prema malim susjedima.

Mianmar

Mianmar (Burma prije), zajedno je s Indijom bio dio

Britanskog Carstva. Sve do 1937. godine Burmom se
upravljalo iz Kolkate (Kalkute). Državna uprava i po-
slovni krugovi na Burmi bili su tada u rukama Indijaca.
Te su snažne veze između država ostale prisutne. Indij-
ska poslovna elita, kao i kulturna i politička, bila je vrlo
aktivna u burmanskim gradovima, ali se većina ipak vra-
tila u Indiju nakon stjecanja nezavisnosti. Međusobne
veze bile su vrlo dobre na mnogim područjima. Nehru
je prije i poslije indijske nezavisnosti aktivno podržavao
borbu za nezavisnost i održavao vrlo prijateljske veze s
generalom Aung Sanom, nacionalnim liderom tadašnje
Burme. Njegova kći Suu Kyi studirala je u New Delhiju.
Razdoblje od 1948. do 1962. bilo je vrijeme vrlo dobrih
74 Amir Muharemi:
INDIJA

odnosa potvrđeno potpisivanjem Ugovora o prijateljstvu

između premijera Nehrua i U Nua u New Delhiju u
srpnju 1951. godine. Indija je pomagala Mianmaru da
prođe kroz teške prve godine nezavisnosti, kako bilate-
ralno, tako i u međunarodnim odnosima. Zanimljivo
je na ovom mjestu primijetiti da “svijest u Mianmaru o
Indiji je oduvijek bila vrlo visoka, ali svijest o Mianmaru
u Indiji je ograničena i nejednaka temeljem indijske du-
boko usađene tendencije da gleda na Zapad”.30 Odnosi su
počeli ulaziti u teškoće prvi put kada je general Ne Win
izveo vojni udar 1962. godine. Politika nacionalizacije,
koja je pogađala Indijce u Mianmaru, 1964. dovela je
odnose na najnižu točku. Indira Gandhi posjetila je
Mianmar 1968. i popravila odnose, potpisani su spora-
zumi o granicama i slično.
Kada su generali 1988. poništili rezultate demo-
kratskih izbora i (ponovo) uveli vojnu diktaturu u
Mianmaru, Indija je zauzela vrlo principijelan stav i to
je bila vjerojatno najniža točka međusobnih odnosa.31
Snažno je poduprla demokratske snage, dala utočište
političkim i studentskim vođama te im omogućila da
s indijskog teritorija vode svoje organizacije i djelovanja
prema vojnoj hunti. Omogućila je djelovanje i izlaže-
nje novina, radio stanica i tome slično. Demokratski
pobjednik tih poništenih izbora Auung San Suu Kyi
dobitnica je i najvišeg odlikovanja koje Indija može dati
strancu, a koje nosi ime prijatelja njezinog oca, Nehrua.
30
  Rajiv Kumar Bhatia: Myanmar - India Relations: The Way Forward, Indian Fo-
reign Affairs Journal, Vol. 6, No. 3, July-September, 2011, str. 315.
  J. N. Dixit: My South block Years: Memories of a foreign Secretary, New Delhi,
31

1996, str 154.

 Susjedstvo 75

No, realnosti međunarodnih odnosa i državnih

interesa nakon nekoliko godina počeli su davati svoje
rezultate. Kina nije oklijevala ući u upražnjeni prostor
u Mianmaru, Pakistan je pokušao isto, te su gospodar-
ske i političke veze s njima urodile novim ustupcima i
novim realnostima. Kina je dobila koncesije na neke
luke u Bengalskom zaljevu, što nije nikada prije imala,
i što Indiji nikako nije bilo drago, dok su istovremeno
različite grupe pobunjenika iz vrlo osjetljivih indijskih
država na granici s Mianmarom nalazile utočište s nji-
hove strane 1643 kilometara granice koju je praktično
nemoguće efikasno čuvati.32 Uz to Indija i Mianmar di-
jele vrlo dugu morsku granicu. Ova granica nije u potpu-
nosti definirana te se preklapaju međusobne pretenzije
prema gospodarskim zonama u ovim vodama. Nakon
što je s mianmarske strane morske granice otkriveno ve-
liko nalazište prirodnog plina, energetski uvijek gladna
Indija našla se na političkoj prekretnici i pred dilemom
držati se principa ili ići za nacionalnim ekonomskim i si-
gurnosnim interesima. Pobijedili su interesi kao i toliko
puta u povijesti. Od 1999. nadalje, Indija mijenja politi-
ku i počinje davati potporu mianmarskoj vojnoj hunti
na mnogim područjima, a nikako najmanje važno nije
podrška, vojna, logistička i obavještajna, u borbi protiv
pobunjenika različitih provenijencija koji su dolazili u
Mianmar s indijske strane granice. Preokret je bio pot-
pun, od potpore demokratskim snagama i principima
  Ilustracije radi, posljednji incident tijekom pisanja ove knjige dogodio se 4. lipnja
32

2015. kada su pripadnici National-Socialist Council of Nagaland iz zasjede ubili

osamnaest indijskih vojnika te pobjegli natrag u Mianmar. Hindustan Times, June
6, 2015, str. 10.
76 Amir Muharemi:
INDIJA

do pune potpore generalima uz vrlo blaga priopćenja

opće naravi na međunarodnim forumima s pozivima
na razgovore i pomirbu u Mianmaru. Indijski tradicio-
nalni ponos u vođenju “principijelne” vanjske politike
doživio je na realnostima odnosa s Mianmarom šamar,
ali samo su interesi vječni u međudržavnim odnosima.
Ovu je promjenu u politici inicirala BJP-ova vlada i pre-
mijer Vajpayee. Odnosi su se vrlo brzo popravili i dobro
razvijali u vremenu od 1999. do 2006, na gospodarskom
i vojnom planu. Kada je demokratsko kretanje u Mian-
maru 2003-4. ugušeno od strane vojne hunte, Indija se
nije oglasila. Tek se nekoliko godina kasnije (2007) Indi-
ja priključuje međunarodnoj zajednici u jačanju pritiska
na Mianmar da se demokratizira.
Mianmar se nakon izbora 2011. počeo postupno
otvarati i demokratizirati i Indija očekuje da će temeljem
svoje blizine, povijesnih veza i odnosa koje je imala s voj-
nom huntom kroz protekla dva desetljeća biti u poziciji
profitirati politički i gospodarski. Jasno je da je Kina bit-
no lakše od Indije komunicirala s generalima i vojnom
huntom, dok s indijske strane očekuju da će svakim
danom demokratizacije Mianmara demokratske snage,
demokratska tradicija i povijesne veze omogućiti Indiji
da uspostavlja kvalitetnije odnose i blokira već snažno
prodiranje Kine u svoje neposredno susjedstvo infra-
strukturnim, vojnim i energetskim projektima. Ilustra-
cije radi, indijski Andamanski otoci, koji se nalaze svega
20-ak kilometara od mianmarskih Coco otoka, teško su
logistički i vojno održivi tako udaljeni od indijske obale
ako su u okruženju koje nije prijateljsko. K tome treba
 Susjedstvo 77

dodati da u Indiji vlada mišljenje da Kina na istim tim

Coco otocima gradi vojno-pomorsku bazu i to svakako
bitno utječe na svako političko odlučivanje. S vojnom
bazom na tom području Kina ima ulaz u Indijski ocean
i uvid u vojno pomorske aktivnosti i raketni (lansirni)
program Indije.33 Činjenica da su najveći trgovinski par-
tneri Mianmara redom: Tajland, Singapur, Kina pa In-
dija točno ilustrira red veličina i pozicioniranje igrača u
ovoj šahovskoj igri. Krajem 2011. posjet Hillary Clinton
državne tajnice SAD-a, te kasnije u svibnju indijskog pre-
mijera Singha Mianmaru, uz unutarnje demokratizira-
nje Mianmara, signali su u kojem se pravcu kreće ovaj dio
svijeta, a Indija uz svoju demokratsku tradiciju, povijesnu
bliskost i gospodarsku snagu i veličinu ima sve uvjete da
povrati izgubljene pozicije.
Ova gruba skica vanjskopolitičke situacije u in-
dijskom neposrednom susjedstvu ilustrira o kakvim je
velikim prilikama za Indiju tu riječ i ako uspije pronaći,
a premijer Modi je u vanjskopolitičkom smislu svakako
pokazao zavidnu agilnost, modalitet za uspješnu surad-
nju koristi će biti za sve, ne samo za Indiju. Unutar re-
gionalne organizacije SAARC odvija se samo pet posto
južnoazijske ekonomske razmjene. U regiji koja ima 22 %
svjetskog stanovništva samo se “proizvodi” oko 6 %
svjetskog GDP-a. Svjetska banka je prostor Južne Azije
proglasila najmanje gospodarski integriranim prosto-
rom koji po njihovim procjenama gubi više od dvije
milijarde dolara samo od zatvorenosti međusobnih tr-
33
  Haokam Vaiphei: The Shift in India's Policy Towards Myanmar: An Analysis, The
International Journal of Social Sciences Research, March, 2013, Vol. 1, No. 3, str. 9.
78 Amir Muharemi:
INDIJA

žišta. Istina je da je podjela 1947. stvorila nove političke

granice koje su ispresijecale nekadašnje prirodne putove
i cjeline, kao što je naprimjer Kalkuta bila sastavni dio
cjelovitog bengalskog prostora, a kasnije je odsječena
od novonastalog Istočnog Pakistana odnosno kasnije
Bangladeša i slično. Gospodarska suradnja i napredak
svakako je najlakša točka s koje se, ako bi bila uspješna
i stvorila dobru osnovu, moglo krenuti u daljnja razma-
tranja težih i osjetljivijih pitanja, kojih kako smo vidjeli
u regiji ne nedostaje, od pobuna, terorizma, secesioniz-
ma, fundamentalizama raznih vrsta i tako dalje. Svi
znakovi govore da se uglavnom ide u pravom pravcu,
samo je brzina kretanja u pitanju.
PAKISTAN
U trenutku završetka britanske kolonijalne vlasti nastaju
nezavisna Indija i Pakistan. Pakistan je od strane svojih
lidera zamišljen kao domovina muslimana cijelog pot-
kontinenta i sastojao se od istočnog i zapadnog dijela.34
Bangladeš se kasnije osamostalio, a u samoj Indiji živi
približno isti broj muslimana kao u Pakistanu.35 To je
rezultat kompleksnosti etničko vjerske slike cijele kolo-
nijalne Indije i nemogućnosti bezbolne podjele. Dvije
države su praktično od prvog dana imale različiti pristup
međunarodnom poretku. Ranih 50-ih te su se razlike
povećale – Indija je postala jedan od osnivača Pokreta
nesvrstanih, a Pakistan se priključio SEATO paktu
(Southeast Asia Treaty Organization) 1954. i CENTO
paktu (Central Treaty Organization)1955. aktivno se
uključivši u politiku containmenta.36
Razlozi podjele potkontinenta različito se vide iz
New Delhija i Islamabada. Pojednostavljena slika može
biti prenesena iz knjige bivšeg ministra vanjskih poslova
Indije, Jaswanta Sinha koji kaže da mišljenje koje pre-
vladava u Indiji vidi podjelu kao tragediju, upotrebljava
se i riječ vivisekcija, te se stoga promišljanja vrte oko
  Vidjeti kartu predložene podjele na hinduski i muslimanski dio.
34

  Procjene su da u Indiji živi oko stotinu osamdeset milijuna muslimana te da sači-

35

njavaju 14,88 % stanovništva.

  Brian K. Hedrick: India's Strategic Defence Transformation: Expanding Global
36

Relationships, Strategic Studies Institute, US Army War College, PA, 2009.

82 Amir Muharemi:
INDIJA

Karta: Podjela Indije

Teritoriji koje su Muslimanska liga i

Muhamed Ali Jinnah željeli uključiti
u budući Pakistan
Prinčevske države

Britanska uprava

Uočljivo je da su granice Pakistana na kraju bitno manje nego li su bili

prvobitni zahtjevi.

identificiranja razloga i svaljivanja krivice za “neuspjeh

održavanja cjelovitosti potkontinenta” kao i izbjegava-
nja groznih posljedica koje je podjela donijela. Krivica
se često stavlja na dušu političkim liderima Kongresne
stranke – da su učinili ovo ili ono, da su se suzdržali od
toga i toga i slično, podjela se mogla izbjeći.
S druge strane, u Pakistanu, gdje prirodno ne može
biti prihvaćeno da je podjelu trebalo izbjeći, postoji ten-
dencija da se sjeme rasta “muslimanskog nacionalizma”
traži duboko u povijesti i spoji sa svojevrsnom “nemi-
 Pakistan 83

novnosti uspostave muslimanske nacije/države”37

Od samog početka odnosi su opterećeni sukobom
oko Kašmira.38 Desetljeća sukoba, od nižeg intenziteta
preko terorističkih akata do otvorenih ratova izrazito
su opteretili međusobne odnose i time uskratili objema
državama mogućnost za ostvarivanje svojih potencijala
u svim sferama života. Ovaj sukob objema je državama
i njihovim političkim elitama zamagljivao pogled, su-
žavao opcije i utjecao na njihovo strateško promišljanje
koje je neminovno bilo uže i kratkoročnije nego li je
trebalo biti. U posljednjih dvadesetak godina indijski
je pristup Pakistanu oscilirao unutar dva ekstrema, od
sveobuhvatnog angažmana do gotovo potpunog preki-
da (disengagement).39
U trenutku podjele 1947. godine maharadža Kašmi-
ra Hari Singh koji je kao Hindu vladao većinskim musli-
manskim Kašmirom, bio je neodlučan na koju stranu se
opredijeliti. Većinski muslimanski Kašmir bio je želja i
Pakistana i Indije. Sam maharadža koketirao je s idejom
pune suverenosti. Lord Mountbatten proveo je u tom
kritičnom razdoblju četiri dana u Kašmiru kod maha-
radže govoreći mu da je opcija pune nezavisnosti nerealna
i nemoguća te da mora izabrati stranu.40
U danim okolnostima i uzavrelim strastima, s na-
javom aneksije i građanskog rata, donosi odluku o prik-
  Jaswant Singh: Jinnah, Rupa, New Delhi 2009, str. 9.
37

  Detaljnije o Kašmiru pogledati posebno poglavlje.

38

  Srinath Raghavan: Stability in Southern Asia, u A. J. Tellis, S. Mirski (ur.) Crux of

39

Asia, Carnegie Endowment, str. 138.

40
  V. P. Menon: Integration of the Indian States, Orient Longman, Hyderabad 1999,
str. 452.
84 Amir Muharemi:
INDIJA

ljučenju Indiji. Indija je vojno intervenirala i zaustavila

napredovanje mješovito kašmirskih i pakistanskih sna-
ga te je uspostavljena linija razgraničenja koja (u grubo)
dijeli Kašmir na nešto više od 60 % pod indijskom, oko
30 % pod pakistanskom kontrolom, te 10-ak % pod
kineskom kontrolom (uglavnom Aksai Chin). Pita-
nje Kašmira je izneseno pred UN. Ujedinjeni narodi,
kako bi udovoljili demokratskoj volji građana Kašmi-
ra, određuju da treba provesti referendum odnosno
plebiscit koji se treba provesti nakon povlačenja vojnih
snaga Pakistana. Indija je deklarativno inzistirala na
provođenju referenduma jer je Demokratski pokret
Kašmira koji je vodio vrlo popularni narodni vođa šeik
Abdullah, bio daleko najpopularnija politička snaga u
zemlji, bio usko povezan s Kongresnom strankom In-
dije i Nehruom osobno. On je osobno bio i predsjednik
tijela koje se zvalo Kongres indijskih država, osnovano
od strane Kongresne stranke. Konkurentna politička
struja bila je Muslimanska liga koja je bila nositelj bor-
be za neovisni Pakistan kao državu muslimana Indij-
skog potkontinenta. Zbog Abdullahove popularnosti
u Kašmiru, Nehru nije sumnjao u rezultate referendu-
ma i stoga ga je zagovarao, a Pakistan iz istih razloga
nije povukao snage i referendum nikada nije održan.
Kasnije se sve dodatno zakompliciralo.
Četiri su rata vođena između Pakistana i Indije. Prvi
1947-48. vođen je odmah nakon proglašenja nezavisno-
sti obije države oko Kašmira (vidjeti poglavlje Kašmir).
Drugi rat vođen je 1965. kada su s pakistanske
strane procijenili da su se zbog indijskog poraza u ratu
 Pakistan 85

s Kinom (1962), smrti Nehrua (1964) i ekonomskih

problema stekli uvjeti da se vojno zauzme cijeli Kašmir.
Nakon dugogodišnje dominacije Nehrua indijskom
politikom vidjelo se da u Indiji nema lidera njegovog
formata.41 U Pakistanu je Ayub Khan upravo pobijedio
na predsjedničkim izborima. Odnosi s Kinom bili su
odlični. Tijekom posjeta Kini predsjednik Ayub Khan
prvi put je objavio da Pakistan napušta politiku “dvije
Kine”. Amerika se nije protivila pakistanskom približa-
vanju Kini jer je upravo taj kanal koristila za otvaranje
dijaloga s Pekingom. Pakistan se nadao da će Kina pri-
jetnjom otvaranja drugog fronta prema Indiji dodatno
ojačati njegovu poziciju u ratu.
Indija se obranila, čak i prešla u protuofanzivu, a sve
je završilo mirom u Taškentu. Sovjetski Savez pokazao
je veliku vještinu i inicijativu za zaustavljanje ovog rata,
a premijer Kosigin je u Taškent na konferenciju doveo
vrlo jaku delegaciju u kojoj su osim njega bili i ministar
vanjskih poslova Gromiko, ministar obrane Malinovski
i maršal Sokolovski kako bi osigurao uspjeh. Intenzivni
pregovori trajali su od 4. do 10. siječnja, a odmah nakon
potpisivanja, drugi premijer Indije, Lal Bahadur Shastri
je umro 11. siječnja 1966. u samom Taškentu.
Pakistan je bio jako razočaran držanjem SAD-a u
ratu. Amerika je procijenila (točno) da je glavni krivac
za eskalaciju Pakistan, uskratila pomoć i izrazila svoju
neutralnost. Nakon rata to je vodilo k sve većoj ovis-
nosti Pakistana o kineskoj vojnoj opremi i sve većem
povlačenju SAD-a iz Južne Azije i sve dubljem ulasku u
  G. W. Choudhury: The Last Days of United Pakistan, Bloomington, 1974, str. 20.
41
86 Amir Muharemi:
INDIJA

Vijetnamski rat. Kasnije je počelo polagano popuštanje

SAD-a prema Pakistanu i vojna oprema je od 1973. po-
novo postala dostupna Pakistanu u većim količinama.
Uslijedile su teške političke godine u Pakistanu koje
su dovele do novog vojnog udara 25. ožujka 1969. kada
general Agha Muhammed Jahya Khan preuzima vlast
i najavljuje za sljedeću godinu (1970) opće izbore. Ovi
će izbori biti provedeni pošteno, ali će voditi ravno u
raspad Pakistana (vidjeti Bangladeš).
Treći međusobni rat bio je građanski i otvorena
indijska vojna intervencija 1971. koji je završio odcjep-
ljenjem istočnog Pakistana koji postaje Bangladeš.
Posljednji, takozvani Kargilski rat 1999. vođen je
kada su indijske snage uz velike gubitke vratile izgublje-
ne položaje u Kašmiru na istoimenom planinskom lan-
cu. Naime, na položaje na planini koji su se tijekom zime
napuštali, a držali tijekom ljeta, Pakistan je neopaženo
ubacio svoje (regularne) snage. Kada je Indija to uočila
uslijedila je silovita vojna akcija uz uporabu zračnih sna-
ga koje prije nisu bile korištene za vraćanje položaja. Uz
veliku požrtvovnost i budno praćenje medija položaji
su vraćeni. Nije bilo značajnih teritorijalnih pomaka i
dobitaka s obje strane. Međunarodne su reakcije gotovo
jednoglasno osuđivale pakistansku akciju i zaustavljanje
pregovora kao rezultat te akcije.
Kasnih 1980-ih počinje nova faza pobune u Kašmi-
ru gdje nova generacija uzima oružje u ruke i uz pomoć
izvana zadaje teške udarce sigurnosnim snagama Indije.
Započela je faza takozvanog “rata niskog intenziteta”.
Reakcije indijskog sigurnosnog aparata bile su silovite
 Pakistan 87

uz brojne nepravilnosti, kršenja ljudskih prava i pogibi-

je što je pak dodatno pogoršavalo sveukupnu situaciju,
uništilo kašmirsku ekonomiju koja je tradicionalno
ovisila o turizmu i prodaji rukotvorina. Indija je bila
prisiljena rasporediti više od petsto tisuća pripadnika
sigurnosnog aparata u Kašmir što je stvorilo ogroman
teret, kako gospodarski, tako i demokratski, politički
i međunarodno politički. S druge strane, u Pakistanu
je vojska slijedom takvih događanja izrasla u nepro-
porcionalno veliku snagu u društvu što je rezultiralo
militarizacijom, vojnim udarima, netransparentnošću i
usporenim rastom i razvojem društva. Neki kažu da je
odgovor na pitanje koja je razlika između Indije i Paki-
stana, jer su porođeni iz istog tkiva, demokracija!42
Mirovnih inicijativa nije nedostajalo. One su bile
bilateralne i multilateralne, od Dixonovog plana iz
1951, Grahamovih pokušaja od 1953. do 1958, do Taš-
kentskog dogovora iz 1966. i dogovora iz Shimle 1972.
koji je u stvarnosti odredio granicu kroz prihvaćanje
Linije kontrole (Line of Control - LoC). Neki smatraju
da promjena koja je prihvaćena na tom sastanku, da se
UN-ov termin cese fire line (CFL) zamijeni s LoC vodi
k tome da će to biti jednog dana međudržavna granica,
odnosno da su se to u Shimli dogovorili predsjednik
Zulfiqar Ali Bhutto i premijerka Indira Gandhi.43
Kompleksni usponi i padovi međusobnih odnosa
  Za razliku od Pakistana, u Indiji je vojska pod potpunom civilnom kontrolom.
42

Vidjeti Steven Wilkinson: Army and Nation: The Military and Democracy since In-
dependence, Permanent Black- Ashoka Univercity, 2015.
43
  C. Christine Fair i Sumit Gunguly: Lives on the Line, The Washington Quar-
terly, Summer, 2013, str. 175.
88 Amir Muharemi:
INDIJA

teško su opisivi u nekoliko rečenica. Jedna od prekret-

nica svakako su nuklearne eksplozije (1998) koje je
prvo izvršila Indija. Uslijedile su silovite međunarodne
reakcije koje su nagnale indijskog premijera Vajpayeea
da već 1999. pokrene inicijativu i pregovore o završetku
polustoljetnog sukobljavanja. Nawaz Sharif, pakistan-
ski premijer bio je u svom drugom mandatu i voljan
s Vajpayeeom napraviti hrabar iskorak. U Lahoreu su
potpisali deklaraciju i dogovorili daljnje korake. Na-
kon dobrog početka, pakistansko zauzimanje Kargila
(planina u Kašmiru)44 i vrlo krvavo ponovo zauzimanje
od strane indijske vojske, te zatim teroristički napad na
indijski parlament 2001. doveli su do potpunog prekida
odnosa i gomilanja indijske vojske na granici s Pakista-
nom u velikoj vojnoj operaciji “Parakram” (mobilizira-
no petsto tisuća ljudi s indijske strane i tristo tisuća s
pakistanske).45 Sharif je zbog Kargila pokušao smijeniti
Musharrafa, zapovjednika vojske, ali je vojska u jesen
1999. “smijenila” njega.
Promjena vlade u New Delhiju 2004, koja se pak
dogodila izborima, bila je prilika za novi početak. Kon-
gresna stranka na vlasti nastavila je gdje je BJP-ova vlada
stala. Napredak je bio dobar i tiha diplomacija je 2005.
i 2006. imala značajne rezultate. Terorističke grupe
prestale su upadati na indijski teritorij, a tekst rezolucije

  Crisis Group Report: Kashmir: Confrontation and Miscalculation, 11 July 2002.

44

45
  Walter C. Ludwig II: A Cold Start for Hot Wars? The Indian Army's New Limited
War Doctrine, International Security, Vol. 32, No. 3, 2007, str. 161. Ova situacija
dovela je do nove vojne doktrine s indijske strane, koja je bitno ofanzivnija nego
li prijašnja doktrina samoobrane, što dovodi do nepoznanica u kojem trenutku bi
Pakistan upotrijebio atomsko oružje radi obrane.
 Pakistan 89

o Kašmiru dobro je napredovao. Sve je izgledalo da će

tijekom 2007. doći do konačnog rješenja. No, u ožujku
2007. u Pakistanu dolazi do unutarnjih sukoba vojske i
pravosuđa koji su se pretvorili u seriju nasilnih sukoba.
Vrhunac je bio ubojstvo Benazir Bhutto krajem te godi-
ne. Mirovni proces je stao.
Posljednji u nizu dramatičnih događaja bio je
vrlo traumatičan teroristički napad na Mumbai 2008.
godine kada su napadnuti luksuzni hoteli Taj Mahal
i Trident, te židovski centar Chabad-Lubavitz u gra-
du dok je pakistanski ministar vanjskih poslova Shah
Mehmood Qureshi bio u Indiji na razgovorima o mir-
nom rješavanju spora između dvije države. Televizijski
prijenos u živo pratio se širom svijeta. Brojne indicije
koje govore o upletenosti pakistanskih službi sigurnosti
u pripremanje i izvršenje ovog napada urezale su se u
svijest Indijaca i ostavile dubok trag bijesa i razočaranja.
Indijski odgovor nije bilo lako pronaći. S jedne strane
Pakistan je negirao svaku upletenost u ovaj teroristički
napad. Indijcima je izgledalo kao da vojska ne želi, a ci-
vilni predsjednik i vlada ne mogu ispuniti ni jedan zah-
tjev koji je Indija postavila pred njih tražeći odgovore
tko je krivac za napad.
Pakistan s druge strane govori da živi pod Indij-
skom “prijetnjom” od osnutka, da je Indija izdala te-
meljni princip dogovora i zadržala nelegalno većinski
muslimanski Kašmir unutar Indije makar je kao takav
trebao biti sastavni dio “muslimanskih” teritorija ko-
lonije koji su se zajednički nazvali Pakistan. Isto tako
ističu da se u građanski rat unutar Pakistana na strani
90 Amir Muharemi:
INDIJA

Bengalaca uključila Indija i vojno pomogla Bangladešu

da stekne nezavisnost što je po njima dokaz da je to po-
litička volja i cilj Indije, rascjepkati i uništiti Pakistan.
Naime, nakon općih parlamentarnih izbora u Pakista-
nu krajem 1970, kao daleko najbrojnija politička snaga
izašla je bengalska (istočnopakistanska) Awami liga na
čelu s Mudžiburom Rahmanom. On je osobno tražio
za sebe mjesto premijera cijelog Pakistana što je bilo
neprihvatljivo vodećim ličnostima (zapadnog) Pakista-
na, a poglavito Zulfikaru Ali Bhuttou. Rahman prijeti
odcjepljenjem, biva uhapšen u zapadnom Pakistanu,
počinju nemiri u istočnom Pakistanu, vojska uvodi
izvanredno stanje. Velik broj izbjeglica slijeva se u In-
diju, Indira Gandhi traži širom svijeta humanitarnu
intervenciju koju ne dobiva te počinje pomagati oslo-
bodilačke snage budućeg Bangladeša (Mukti Bahini).
Ove snage nisu uspjele ozbiljnije ugroziti pakistansku
vojsku te Indira Gandhi prvo potpisuje Ugovor o miru,
suradnji i prijateljstvu sa SSSR-om u kolovozu, te u pro-
sincu 1971. otvoreno ulazi u istočni Pakistan s vojskom,
slama otpor izolirane pakistanske vojske i nezavisni
Bangladeš je rođen. Prije toga u očajničkom pokušaju
da spriječi cijepanje Pakistana i vojni poraz na istoku,
Pakistan otvara i zapadnu frontu 3. prosinca napadom
na zračne luke u Indiji. Unutar dva dana Indija uspijeva
uspostaviti zračnu superiornost, blokirati pakistansku
obalu i izvršiti kopnenu ofanzivu na zapadni Pakistan.
Pakistanska vojska u Bangladešu predala se 16. prosin-
ca, Indija predlaže prekid vatre, a Pakistan nije imao
puno izbora nego pristati.
 Pakistan 91

Rezultat je bitno slabiji Pakistan i snažnija (samo-

svjesnija) Indija. Ulazak 7. flote SAD-a u Bengalski
zaljev nije zaustavio Indiju koja je imala protutežu u od-
nosima sa SSSR-om, i koji je isto tako poslao dio svojih
pomorskih snaga u Indijski ocean.
Zbog svega gore navedenog, Pakistan navodno mora
imati snažnu vojsku koja može odvratiti potencijalnog
agresora i jasno su dali do znanja da za njih ne vrijedi
politika ne počinjanja nuklearnog rata prvi, dakle osjeti
li se istinski ugroženim, Pakistan je spreman posegnuti
za nuklearnim arsenalom. Slijedom ove logike vojska
ima neproporcionalno velik utjecaj na politiku i uprav-
ljanje zemljom. Vojne hunte su u različitim oblicima
vladale ili instalirale političare na vlasti dugi niz godina,
a kada su i vladali civili, vojska je determinirala granice
do kojih su mogli ići u politici prema Indiji. Vjerojatno
ne slučajno, kada god su se pojavile naznake da bi neka
politička inicijativa išla ka detantu s Indijom izbila bi
velika teroristička akcija ili skandal koji bi zaustavio
proboj ka približavanju dviju država. Cijelu ovu situa-
ciju dodatno je zakomplicirao teroristički napad 11. 9.
2001. u SAD-u. Međusobni odnosi svih subjekata izne-
nada su dobili sasvim novu dimenziju. Pakistan postaje
frontline država u američkom Ratu protiv terorizma što
je pomoglo pakistanskoj vojsci da izraste u regionalnog
arbitra. Dok postoji prisutnost zapadnih vojski u Afga-
nistanu, iz zemljopisnih razloga svijet treba Pakistan
više nego Pakistan treba svijet. Nezamjenjiva je uloga
pakistanskog teritorija u opremanju, rotaciji i povlače-
nju vojski iz Afganistana.
92 Amir Muharemi:
INDIJA

Isto tako u Pakistanu, pa stoga vrlo zanimljivi In-

diji, pojavljuju se kao značajni subjekti Saudijska Arabija
i Kina. Svaka je država na svoj način utjecajna i važna
Pakistanu. Saudijska Arabija svojim financiranjem kroz
donacije i utjecajem u Organizaciji islamske konferencije,
a Kina isto tako značajnim financijskim doprinosima,
vojnim programima i posljednje, ali svakako ne najmanje
važno, kao stalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih
naroda. Obje imaju mogućnosti značajno utjecati na od-
luke u Islamabadu i isto tako imaju i mogućnosti osigura-
vati različite oblike oslobađanja od pritisaka. Kina svoje
odnose s Pakistanom definira kao “prijateljstvo u svim
vremenskim uvjetima” naglašavajući kako je vječni prob-
lem prohodnosti planinskih granica u zimskim uvjetima
riješen. Riješen je tako da su međusobno definirali gra-
nicu koju Indija ne priznaje, i na toj granici izgradili pro-
metnice koje ih uspješno povezuju.46
Treba naglasiti da dijalektiku ovih odnosa definira
međuodnos jačine prisutnosti SAD-a, proporcionalno
tome jačanje ili slabljenje važnosti Kine, te s druge strane
kinesko-indijski odnosi koji isto tako direktno utječu
na pakistansko-kineske odnose. Kina je vrlo osjetljiva
na utjecaje koje različite grupe imaju ili žele imati u ve-
ćinski muslimanskom (zapadnom) dijelu Kine, što pak
Indiji daje mogućnosti da istakne zajedničke točke in-
teresa. Dakle, za Indiju, neovisno o svim drugim tema-
ma, samo ova točka daje za pravo da se snažno zalaže za

46
  Takozvana “Karakoram” cesta poznata je po tome da se nalazi na najvišoj nad-
morskoj visini na svijetu. Spaja Sinkiang u Kini s Gilgit-Baltistan područjem u Pa-
kistanu. Građena je od 1959. do 1979. godine u dužini od 1300 kilometara.
 Pakistan 93

popravljanje odnosa s Kinom. Kina s druge strane teško

može odoljeti dosadašnjoj politici potpore Pakistanu, a
da time ujedno i utječe i balansira utjecaj i rast Indije.
Saudijska Arabija ima nezamjenjivo mjesto u paki-
stanskoj politici, prije svega kao financijski izvor koji je
neophodan njihovoj posrnuloj ekonomiji, s druge strane
kao država muslimana potkontinenta Pakistan s “čuva-
rima svetih mjesta” svakako želi imati posebne odnose,
a za uzvrat donosi posjedovanje jedine “muslimanske”
nuklearne bombe. Osim toga unutarnja dinamika odno-
sa šiita i sunita ima svoje nositelje izvan Pakistana, osim
spomenute Saudijske Arabije tu je i Iran.47 Neosporan je
rast sektaškog nasilja unutar Pakistana od kraja 70-ih
godina i to predstavlja jednu od najvećih prijetnji unutar-
njoj koheziji države.48
Saudijska Arabija sustavno razvija dobre odnose i
dijalog s Indijom jer uviđaju važnost i rast Indije kao
takve u međunarodnim odnosima i kao nove gospo-
darske sile, u potrošačkom i proizvodnom smislu.
Manmohan Singh proveo je deset godina, do 2014.
kao premijer Indije i Indijci su često isticali da je on vje-
rojatno najmiroljubiviji čovjek kojeg su susjedi mogli
dobiti za premijera, te da su se te godine trebale iskori-
stiti za ozbiljan detant. Međutim, sve su te godine proš-
le u terorističkim napadima, međusobnim optužbama i
stalnom prisutnošću Pakistana u indijskom političkom
i društvenom životu u negativnom svjetlu, gotovo u,

  Cristophe Jaffrelot: The rise of sectarianism, Seminar, New Delhi, Decembre 2014.
47

48
  Khaled Ahmed: Sectarian War: Pakistan's Sunni-Shia Violence and its Links to
the Middle East, Oxford University Press, Karachi, 2013.
94 Amir Muharemi:
INDIJA

uvjetno rečeno, opsjednutošću Pakistanom. Od dola-

ska na vlast “nacionaliste” Modija, osim silovite razmje-
ne vatre prilikom jednog gotovo rutinskog međusobnog
granatiranja u Kašmiru, Pakistan je u prvoj godini Mo-
dijeve vlasti gotovo nestao s unutarnjopolitičke indijske
scene. Nestalo je pretjerane pozornosti samo za susjeda,
a prazninu je popunila svjetska Modijeva turneja koji
je u prvoj godini putovao više nego li bilo koji njegov
prethodnik. Kao da je sjena terorističkog napada u
Mumbaiju u studenom 2008. koja je tako teško pala na
indijsko društvo, tek sredinom 2015. počela blijedjeti.
Sve je počelo iznenađujućom Modijevom odlukom da
na svoju inauguraciju pozove sve čelnike SAARC-a, što
je značilo i Pakistana.
Pakistanskom premijeru nije bilo lako odgovoriti
na ovaj poziv. S jedne strane radikali kod kuće će ga op-
tužiti da ide na noge nikom drugom nego “krvniku” za
progon muslimana u Gujaratu 2002, a da se ne odazove
svijet će to vidjeti kao izglasavanje nepovjerenja susjedu
prije nego li je preuzeo dužnost. Nawaz Sharif došao je
na inauguraciju što je vrlo dobro primljeno na svim stra-
nama i značilo je odmah pozitivan pomak u odnosima.
Brojni su primjeri suradnje i približavanja Indijaca
i Pakistanaca kada se susretnu negdje u svijetu, daleko
od svojih “baza”, i to nikako nije čudno, poglavito zbog
stvarne blizine kultura, jezika, običaja, prehrambenih
navika... jednom riječju srodnosti. Isto tako nije u proš-
losti nedostajalo pregovora, pokušaja i većeg ili manjeg
približavanja dviju država. Ilustracije radi, poznato je da
je general Musharraf tijekom posljednjih godina svoje
 Pakistan 95

vladavine došao vrlo blizu rješenja brojnih međusobnih

otvorenih pitanja, uključujući i Kašmir, dok se nije do-
godilo da zbog rastućih domaćih problema dogovor više
nije za njega bio moguć. Isto tako sam je Musharraf dao
naslutiti da je sporazum bio gotovo postignut s prethod-
nim indijskim premijerom Atal Bihari Vajpayeeom, i
tada je vladajući BJP sazvao izbore koje je izgubio i sve
je moralo krenuti od početka. Sa svakom promjenom
vlasti i vladajućih garnitura s obje strane potrebno je
vrijeme da se proces pokrene iz početka, a to je bitno
usporeno ako se tijekom konsolidiranja i stvaranja kli-
me povjerenja dogodi neki teroristički napad ili druga
provala nasilja, što se često događalo.
Ostaje nadati se da će se sinusoide političkih prom-
jena, povjerenja i nepovjerenja, povijesnih prilika i po-
voljne međunarodne situacije jednom (što prije) poklo-
piti te da ćemo dobiti točku s koje neće biti povratka
na staro – nepovjerenje, rat i nasilje, već će bliski ljudi
razdvojeni davne 1947. početi surađivati, multiplici-
rati svoje potencijale i ulagati u uzdizanje velikih masa
svojih građana iz dubokog siromaštva i tragične bijede
u bolji život. Tako će neuralgična točka dva nuklearna
susjeda koji se gledaju preko nišana postati točka mira i
prosperiteta. To će se dogoditi, prije ili kasnije. Područja
moguće suradnje su jasno gospodarstvo prije svega. Još
od podjele pokidane su brojne veze koje su stvarale je-
dan prirodan i cjelovit gospodarski prostor. Obje strane
gube veliku energiju i propuštaju brojne prilike što ne su-
rađuju bolje. Zatim tu je energetski sektor koji ima više
dimenzija, od optimiziranja mreže koja nije povezana i
96 Amir Muharemi:
INDIJA

ne nadopunjava se, do zajedničkog iskorištavanja hidro

potencijala. Zatim tu je i potreba izgradnje magistralnih
plinovoda iz Srednje Azije (čitaj Turkmenistana) koji bi
objema državama gladnima energije omogućio značajne
količine iz relativne blizine. Vodeni tokovi se isto tako
mogu i trebaju koristiti učinkovitije (u suradnji) za na-
vodnjavanje.
Jedna od najmnogoljudnijih država svijeta sa snaž-
nom vojskom i brzorastućim nuklearnim arsenalom, s
tankim, ali vrlo talentiranim slojem elite, sa značajnom
geopolitičkom lokacijom, Pakistan je bio i ostaje od neiz-
mjerne važnosti za Indiju.
KINA
Kina je najveći i najvažniji susjed Indije s kojom dijeli
oko 4000 kilometara granice koja je uglavnom pred-
met spora. Ekonomski i svaki drugi rast Indije i Kine u
svijetu postao je opće mjesto i gotovo kliše u analizama
svjetskih događanja. Njihove međusobne veze sežu du-
boko u povijest. “Ako je Kina obogaćivala materijalni
status Indije prije dvije tisuće godina, Indija je bila za-
poslena, kako se čini, izvozom budizma u Kinu”.49
Na široko je prihvaćeno mišljenje da su to dvije
države koje će svojim razvojem obilježiti svjetski sustav
te da će se ravnoteža odnosa na planetarnoj razini, u
gospodarskom i političkom smislu, pomaknuti u nji-
hovom pravcu u nekoliko nadolazećih desetljeća. Brzi
gospodarski rast ovih država u posljednjih šezdeset-se-
damdeset godina zadivljujući je i brži u nekim aspek-
tima od rasta zapadnih država u vrijeme industrijske
revolucije. Nema danas gotovo nikoga tko bi mislio da
se rast neće nastaviti i stvoriti nove realnosti u bližoj
i daljnjoj budućnosti. No koliko god Indijci voljeli o
Kini i Indiji pričati u istoj rečenici i u istom kontekstu,
notorna je činjenica da su startne pozicije daleke 1950.
bile gotovo jednake, uz blagu prednost Indije koja je
već bila demokracija i vezanija uz industrijski razvijeni
Zapad, da bi danas Kina imala tri puta veći GDP od In-
  Amartya Sen: The Argumentative Indian, Picador 2005, str 167.
49
100 Amir Muharemi:
INDIJA

dije. Negdje je putem Indija promašila u svojoj politici,

odnosno Kina je bila efikasnija i brža.50 Cijena je u ljud-
skim pravima i slobodama bila veća, ali se rezultati danas
vide. Urbanizacija i industrijalizacija uz koncentraciju
na obrazovanje i zdravstveni standard prve su uočljive
razlike koje su se dogodile u tih posljednjih sedamde-
setak godina. Indija i danas ima samo tridesetak posto
urbanog stanovništva, a sedamdesetak posto ruralnog
stanovništva dijeli unutar sebe samo dvadesetak posto
GDP-a koji ostvaruju, dok je Kina mega projektima iz-
vršila veliku transformaciju u urbaniziranu i modernu
državu. Ranih 80-ih Indija je još bila ispred Kine s 25 %
urbaniziranog stanovništva dok je Kina bila na 20 %,
da bi danas Kina udvostručila svoj postotak na 53 %.
Jasno je da Indija nije adekvatno odgovorila na potrebu
urbanizacije. Cijena zemljišta, zastarjeli propisi, skupe
nekretnine usporili su ovaj proces koji je povratno do-
nio visok natalitet i nisko produktivne poslove.51
U demografskom smislu, prvi rezultat ove politi-
ke je pad nataliteta u najmnogoljudnijoj državi svijeta
Kini, koju će negdje oko 2025. ili 2030. godine prestići
Indija i postati najmnogoljudnija država svijeta. Zajed-
no trenutno imaju više od 2,5 milijarde stanovnika, a
ostvaruju 10 % svjetskog GDP-a uz petinu svjetskog
izvoza, koji će rasti. Neosporno je velikoj većini da će
utjecaj obje države rasti u budućnosti te da će tražiti
svoje (bolje) mjesto pod suncem međunarodnih odno-
50
  Odlična kritika Indijske ekonomske politike do 1991 u “India Outbound” From
Independence to the Global Information Age, Penguin Books, 2007.
  Yukon Huang: Urbanization Is Key to Why India Is So Far in China's Wake,
51

Financial Times, June 8, 2015.

 Kina 101

sa. Kina će najvjerojatnije između 2020. i 2030. preuze-

ti mjesto pojedinačno najvećeg gospodarstva svijeta, ali
neće tako lako postati globalno čimbenik, dok za Indi-
ju projekcije govore više o regionalnom utjecaju i snazi
soft powera koji će projicirati u svojem širem okruženju
i u svijetu. Onome kome su ove brojke iznenađujuće
velike treba reći da je ekonomski povjesničar Angus
Maddison izračunao kako su Kina i Indija daleke 1820.
sačinjavale polovicu sveukupnog svjetskog proizvoda,
Indija 23 % svjetskog GDP-a, Kina gotovo 27 %. Za-
tim se dogodila industrijska revolucija i puno toga dru-
gog. Od svih velikih dostignuća koje je Kina postigla
posljednjih godina, čini nam se da je najindikativnija
mreža brzih vlakova/pruga koja se unutar desetljeća
proširila na trinaest tisuća kilometara, dok neke razvije-
ne industrijske države (SAD) zbog različitih razloga ne
mogu praktično ni započeti ozbiljnu izgradnju i zbog
toga vjerojatno propuštaju znakovitu revoluciju u unu-
tarnjoj dinamici razvoja društva i kretanja ljudi. Indija
se muči da naslijeđenu željezničku mrežu od Britanaca
učini malo učinkovitijom i bržom.
U suvremenoj literaturi o međunarodnim odno-
sima na Zapadu kada se piše o Aziji postalo je gotovo
uobičajeno stavljati Kinu i Indiju u istu rečenicu, istu
analizu ili ih uspoređivati u odnosu na ostatak svijeta.
Samo naslovi knjiga dovoljno su ilustrativni, naprimjer
Billions of Enterpreneurs: How China and India Are
Reshaping Their Futures - and Yours, The Elephant and
the Dragon: The Rise of India and China and What It
Means to All of Us, Crux of Asia, China, India and the
102 Amir Muharemi:
INDIJA

Emerging Global Order, Superpower? The Amazing

Race between China's Hare and India's Tortoise i slični.
Ove i brojne druge knjige i članci analiziraju neosporno
dolazeći i novi trend u pomicanju središta svjetskih do-
gađanja i utjecaja. No, neovisno o brojnim sličnostima
i pripadanju istom širem prostoru Azije, malo je toga
istinski zajedničko dvjema državama. Pobliža analiza
pokazuje da je Kina svoj put otvaranja i ekonomske
liberalizacije započela 1978, Indija je neovisno o tome
što je bila demokratska i višestranačka, započela eko-
nomsku liberalizaciju tek 1990-ih s Mahmonahom
Singhom kao ministrom financija i kreatorom libera-
lizacije u vladi Narasimaha Raoa. Izgubljeno desetljeće
Indija nije do sada uspjela nadoknaditi. Kina temeljem
centralizirane volje i vlasti provodi brže i nemilosrdni-
je, ako se tako može kazati, svoje projekte koji su često
neminovno vrlo grubi prema stanovništvu, prirodi, tra-
diciji, kulturi i okolišu. Nakon što se u Kini na najvišoj
razini donese odluka da nešto treba učiniti to se izvr-
šava brzo i učinkovito bez velikih otpora ili osvrtanja
na otpore. Najveće svjetske hidrocentrale su sagrađene
i milijuni ljudi su raseljeni, krajobraz i klima su pro-
mijenjeni, ali električna energija je dostupna. U Indiji
naprimjer, od kada se krenulo u izgradnju Narmada
hidrocentrale, više od četrdeset godina je izgubljeno u
borbama izvršne vlasti s različitim grupama za ljudska
prava i zaštitu okoliša i drugima, koji su svoja prava
štitili do najviših sudskih instanci. Dakako da svemu
tome treba dodati i unutarnju inerciju birokracije i ne-
kompetentnost nekih ljudi u sustavu, korupciju i drugo
 Kina 103

i dobije se nevjerojatan gubitak vremena, novaca, snage

i povjerenja u javnu upravu i njezinu sposobnost da
donese boljitak i rješava realne probleme. Mnogi kada
žele naglasiti velike razlike između Indije i Kine govo-
re o sportu i sportskim uspjesima koji se mogu mjeriti
medaljama. Kina na Olimpijskim igrama osvaja stotinu
medalja dok se Indija kreće ispod deset. S druge strane
potpuno je jasno da je indijski privatni sektor potpuno
integriran u poslovni svijet i žilav kao rijetko koji, dok
je pred Kinom tek put pronalaženja suživota velikih
državnih firmi, privatnog sektora, kapitala i interesa s
jedne strane i egalitarnih težnji i potrebe za ujednače-
nim razvojem i preraspodjelom bogatstva u nominalno
komunističkom društvenom uređenju.
U širem političkom smislu mogu se uspoređivati
ogromna i teška indijska birokracija i učinkovita kine-
ska birokracija. Moguće je reći da se strane investicije
teško probijaju kroz istu tu birokraciju i navodnu ko-
rupciju dok je ulazak stranih investicija u Kinu podržan
i potpomognut od iste te i takve birokracije. Može se
uspoređivati razdrobljena politička scena premrežena
malim i velikim političkim strankama koje predstavljaju
bezbrojne vjerske, nacionalne, jezične, kastinske i svake
druge interese u Indiji s jednopartijskom političkom
scenom u Kini i demokratskim centralizmom koji je-
dan puta donesenu odluku odlučno i sustavno provodi
od vrha prema dnu. Usprkos svemu gore navedenom,
jedno je neosporna činjenica. Indija je postala nevje-
rojatan primjer upravljanja različitostima kroz demo-
kratski proces u višestranačkoj demokraciji. Indijski je
104 Amir Muharemi:
INDIJA

politički sustav uspio stvoriti društvenu klimu u kojoj

svaki pojedinac ima osjećaj da je njegov glas važan, da
se čuje i da ima pravo i mogućnosti aspirirati za najvi-
ša mjesta u društvenoj hijerarhiji. Činjenica jest da je u
Indiji žena, rođena u Italiji, rimokatoličkog porijekla
postala nacionalni lider (Sonia Gandhi), činjenica je
da je musliman bio izabran za predsjednika države, da
je žena bila predsjednica države, da je današnji premijer
iz obitelji vrlo teškog i skromnog društvenog položaja,
neoženjen, a da mu to nije prepreka. Isto tako u prošlom
mandatu premijer je bio Sikh, pripadnik manjine koja
je ne tako davno vodila praktički građanski rat za neza-
visnost jednog dijela od Indije i čija su dva pripadnika,
osobni čuvari, ubili Indiru Gandhi tadašnju premijer-
ku. Isto tako činjenica je da u najmnogoljudnijoj državi
Indije, Uttar Pradeshu naizmjence vladaju dvije grupa-
cije, žena iz najniže tradicionalne kaste “nedodirljivih”
i koalicija drugih kasta koje nisu tradicionalni vladari,
brahmani, već iz redova onih koji do prije sedamdeset
godina nisu mogli ni sanjati o bilo kakvoj, a kamoli o
istaknutoj društvenoj ulozi. Nitko gospođi Mayawati
nije pomogao iz gornjih slojeva društva ili tradicional-
nih političkih elita da se uzdigne do vlasti u dvije stotine
milijunskom Uttar Pradeshu. Ona je to uspjela usprkos
svim poteškoćama koje je imala pred sobom, kao žena i
kao “nedodirljivi” pripadnik najnižeg društvenog sloja
koji je to bio tisućama godina. Ostvarila je sve to kroz
demokratski proces i kroz glasačke kutije pokazujući
svu snagu demokracije kao najboljeg od svih nesavrše-
nih sustava. Premijer Narasimha Rao nazvao je njezin
 Kina 105

nevjerojatni uspon “čudom demokracije”.

S druge strane Indija se muči s temeljnim razvoj-
nim problemima, stotine milijuna su u ozbiljnim obra-
zovnim, zdravstvenim, energetskim i drugim mukama i
dug je put do toga kada će se moći reći da Indija ozbiljno
sustiže Kinu u tim parametrima.
Jawaharlal Nehru politički je lider koji je indijsko-
-kineskim odnosima dao najsnažniji pečat u samim
počecima, kada je još Indija skidala okove kolonijalnog
jarma, a Kina bila duboko u građanskom ratu. Već je
tada, krajem 40-ih, Nehru inzistirao da će Azija kao
takva igrati veliku ulogu u svjetskoj politici, a Kina i
Indija kao najmnogoljudnije države biti lideri. Od sa-
mih početaka vodio je politiku suradnje i kooperacije
zalažući se principijelno za Kinu u svakoj prilici. Može
se reći da je bio veliki zagovornik i prijatelj Kine kao
države, kineskog naroda i kineske kulture i civilizacije
u cjelini svjestan povijesne dimenzije ovih odnosa. Dvi-
je su kulture i civilizacije kroz stoljeća bile u kontaktu
i u međusobnom utjecaju. Budizam je iz Indije našao
put do Kine i brojni su Kinezi kroz stoljeća putovali u
Indiju te prenosili svoja iskustva i donosili svoj utjecaj
i obrnuto. Indija je priznala Narodnu Republiku Kinu
još 1949, odmah nakon Burme. Vjerojatno je razdoblje
sredinom 50-ih godina zlatno doba međusobnih odno-
sa, kada je nakon Nehruova zastupanja Kine gotovo na
svim međunarodnim forumima došlo i do međusobnih
posjeta premijera i unapređenja suradnje praktično na
svim nivoima. Samo je jedno pitanje ostalo neriješeno i
ono je vodilo ravno u katastrofu. Granica koju su Bri-
106 Amir Muharemi:
INDIJA

tanci ostavili iza sebe različito je tumačena s obje strane,

propuštene su dobre šanse da se ona definira i ukloni
kao smetnja, što je otvorilo prostor tvrdolinijašima s
obje strane da zloupotrebe problem. Povijest u ovom
slučaju nije bila dobar učitelj, uvjetno rečeno, jer su
dvije stare civilizacije oduvijek susjedi, ali su imale vrlo
malo direktnih kontakata na granici jer ih je uvijek dije-
lio najviši planinski lanac na svijetu. Nikada u povijesti
nisu međusobno ratovali i nije bilo ekspanzionističkih
tendencija jednih prema drugima.
Krajem 50-ih izbija pobuna u Tibetu koja je kine-
sku vlast nagnula na sumnju u indijsku ulogu u tim do-
gađajima.52 Bilo kao direktnog sudionika ili ekspozituru
SAD-a. Bijeg Dalaj lame u proljeće 1959. u Indiju bitno
je zakomplicirao situaciju.53 Uslijedili su učestali sukobi
na granici, što je sve je vodilo k ratu 1962. godine, koji
Nehru nije vidio. Ovaj rat bio je višestruka katastrofa za
Indiju i Nehrua osobno. Indijska nespremna vojska taj
je rat previše lako i vrlo brzo izgubila, hitno je zatraže-
na pomoć SAD-a. Nehru je pisao direktno Kennedyju
tražeći borbene zrakoplove zajedno s posadama, su-
vremene radare i drugu najsuvremeniju opremu. Kina
iznenada proglašava jednostrani prekid vatre i povlači
se na početne položaje na istočnoj granici napuštajući
već osvojena područja. Na zapadnoj granici ostaju na
dosegnutim linijama. Važno je naglasiti da je Amerika
upotrijebila svoj utjecaj kako bi zaustavila Pakistan da

  R. S. Kalha:Tibet as a Factor in Sino-Indian Relations, Journal of Defense Studies

52

6, 2012.
  Ramachandra Guha: The Dalai Lama's War, The National Interest, Sept-Oct 2011.
53
 Kina 107

ne pokuša iskoristiti tešku situaciju u kojoj se našla Indi-

ja da aktivira kašmirsku bojišnicu. Nehru se više nikada,
do smrti 1964, ni politički, ni moralno, a ni zdravstveno
nije oporavio od ovog ratnog poraza. Nakon Nehruova
posjeta Kini 1955. trebalo je čekati trideset i četiri godi-
ne da sljedeći indijski premijer posjeti Peking, i to nitko
drugi nego Nehruov unuk Rajiv Gandhi 1988. godi-
ne.54 Ovaj je rat bio vrlo grubo podsjećanje na granice
idealizma u provođenju vanjske politike. Indijska strana
jednostavno, usprkos povećanom broju “incidenata” na
granici nije vjerovala da do rata (kineskog napada) može
doći te je bila potpuno nespremna. S druge strane, Kina
je dugo dovlačila značajne vojne snage u nepristupačne
prostore granice te je u vrijeme kubanske raketne krize
napala Indiju na istočnom i zapadnom sektoru nanijev-
ši joj teške gubitke u ljudstvu i zauzevši velik teritorij. S
jednog dijela (istočnog) se kasnije povukla, a na nekima
je i danas. Ovaj je rat i poraz unio u indijsku politiku
prema Kini duboko nepovjerenje i pokrenuo s druge
strane nuklearni program u Indiji kao odgovor na osje-
ćaj nesigurnosti.
Desetljećima kasnije, kada se Kina otvorila svijetu,
počela proizvoditi i prodavati svijetu, kada su se polako
u Indiji stvorili politički preduvjeti međusobna je surad-
nja revitalizirana i postoji živa gospodarska međusobna
razmjena u kojoj je Indija u minusu, na što se naprimjer
prilikom uzvratna posjeta Kini (14.-16.5.2015) žalio

  C. V. Ranganathan: The long road to achieving an “India-China strategic and co-

54

operative partnership for peace and development” u Indian Foreign Policy, Foreign
Service Institute, New Delhi, 2007, str. 675.
108 Amir Muharemi:
INDIJA

premijer Modi, a domaćini su spremno obećali da će

raditi na uravnoteženju robne razmjene. Neki kritičari
trenutnu situaciju čak karakteriziraju kroz odnos u raz-
mjeni da Indija izvozi sirovinu koju joj Kina prerađenu
poslije prodaje po višestrukoj cijeni, npr. željeznu rudaču
i čelik. Međusobna robna razmjena je bila na skromnim
milijunima 80-ih godina, da bi polagano, ali sustavno ras-
la i dosegla stotinu milijardi dolara u 2015.55 Isto tako
i regionalne inicijative prostor je gdje su dvije države
povećale suradnju. Indija je podržala promatrački status
Kine u SAARC-u, a Kina je pozvala Indiju da pristupi
Šangajskoj organizaciji za suradnju. Mnogi smatraju da
Kina i Indija ne trebaju ostati angažirane samo na regio-
nalnoj suradnji i regionalnim pitanjima. Obje imaju u
principu slične interese i pristupe brojnim temama i pi-
tanjima u međunarodnim odnosima, od većine pitanja
koja se tiču međunarodnog mira i sigurnosti do pitanja
međunarodne trgovine i odnosa prema globalizaciji.
Naziru se slični stavovi na međunarodnim forumima
koji raspravljaju o klimatskim promjenama i zaštiti oko-
liša, radnom zakonodavstvu, migracijama i populacij-
skoj politici, promicanju dijaloga među civilizacijama,
kontroli širenja pandemijskih bolesti i slično. Isto tako
surađuju i u oponiranju nekim zapadnim inicijativama
oko zajedničkih ljudskih prava unutar UN-ovih tijela,
svaka iz svojih razloga, ali sa zajedničkim rezultatom.
Sva su ova područja moguća polja zajedničkog du-
goročnog djelovanja, osim što u borbi protiv međuna-
55
  India, China on course to achive USD 100 b bilateral trade by 2015, The Hindu,
November 3, 2012.
 Kina 109

rodnog terorizma Indija osuđuje Pakistan, a Kina ga

brani. Energetska politika je područje koje posebno str-
ši i traži suradnju dvaju giganata. Po svim procjenama
potrošnja energije, a sada je to još uvijek uglavnom naf-
ta, rast će višestruko i u Kini i Indiji, čak do 150 %, a ako
se ostvare ambiciozni planovi Modijeve vlade u Indiji
neminovno i više. Rastom domaće proizvodnje i izvoza
na bogata tržišta višestruko obje zemlje postaju ranjive
na polju dostave nafte morskim putovima i isto tako
na osiguravanje sigurnosti istih tih putova pri izvozu
robe na tržišta. Obje države su novaci u ovoj globalnoj
utakmici te je logično da bi suradnjom osigurale bolju
poziciju. No, postavlja se pitanje što ako ove poželjne
i dobronamjerne suradnje neće biti već konfrontacija.
Već je gore spomenut granični rat iz 1962. kada je Kina
zauzela više od 23000 kvadratnih kilometara spornog
(indijskog) teritorija i pri razgovorima o razgraničenju
Kina naglašava da je za nju sporno još više od 90000
kvadratnih kilometara teritorija uglavnom u sjeveroi-
stočnoj saveznoj državi Arunachal Pradesh. Stoga je či-
njenica da u stvarnosti Kina i Indija dijele najdužu spor-
nu granicu na svijetu. Olakšavajuća okolnost je što je to
uglavnom praktički nenaseljeno područje stoga život
na crti stvarne kontrole s obje strane teče cijelo vrijeme
uglavnom normalno uz povremene ispade i probleme.
S indijske strane britanska crta granica između admi-
nistrativnih područja još iz 1913, takozvana MacMa-
honova linija stvarna je granica među državama, dok
je činjenica da Kina nikada nije naslijeđenu (kolonijal-
nu) crtu priznala za stvarnu granicu. Barem ne prema
110 Amir Muharemi:
INDIJA

Indiji, jer je ista ta crta prema Mianmaru međusobno

priznata kao granica i nije izvor nesporazuma, a Mian-
mar je isto tako u trenutku stvaranja te crte ili granice
bio u sastavu Britanskog Carstva kao i današnja Indija.
Godinama, uz jači ili slabiji intenzitet traju trzavice na
crti razgraničenja uz veće ili manje sukobe. Poglavito
svaka izgradnja infrastrukture, cesta ili mostova i slično
izaziva s druge strane snažne prosvjede. Kina je uvela i
praksu da veleposlanik u New Delhiju redovito ističe
da je takozvani “južni Tibet” odnosno Arunachal Pra-
desh kineski teritorij i ulaže prigovor kada god neki in-
dijski dužnosnik, uključujući i premijera Indije, putuje
u to područje. Posebno je to istaknuto kada Dalaj lama
posjećuje taj kraj. Kada je grupa veleposlanika država
Europske unije išla u posjet toj državi, isto tako su do-
bili protestnu notu od veleposlanika Narodne Repub-
like Kine da bez pitanja i suglasnosti posjećuju kineski
teritorij. Time se pitanje drži otvorenim, a posljednji
primjer je kada je u prvoj polovici 2015. premijer Modi
obilazio te krajeve objavljena je nota istog sadržaja.
Brojni su primjeri kreativnog naglašavanje neriješeno-
sti granične crte s kineske strane. Naprimjer neizdava-
nje vize visokom vojnom dužnosniku koji je u sastavu
indijske delegacije trebao posjetiti Kinu, a koji je rođen
u spornom području, s obrazloženjem da državljaninu
Kine ne treba viza za ulazak u zemlju. Ili kratkotrajna
praksa da se građanima iz države Jamu i Kašmir izdaju
vize na posebnom komadiću papira koji se priljepljuje
u putovnicu, i koji se lako može maknuti, naglašavajući
time da tu državu unutar indijske federacije ne smatra-
 Kina 111

ju sastavnim ili punopravnim članom federacije odnos-

no još neriješenim pitanjem. Od te se prakse odustalo
nakon intervencije s najvišeg mjesta.
Usprkos svim ovim problemima odnosi su među
državama dobri uz redovite posjete najviših dužnosnika,
uključujući posljednji posjet predsjednika Xi-a Indiji u
jesen 2014. i već u svibnju 2015. uzvratni posjet Modija
Kini, kada su obojica ugostili svoje kolege u svojim rod-
nim mjestima, što je novost i neuobičajena prisnost. Kina
u svojem usponu, rastu i u svom novom samopouzdanju
uz suficit u robnoj razmjeni i želji da dođe na ogromno
i rastuće tržište svakako nije i ne bi trebala biti zaintere-
sirana za iniciranje sukoba s Indijom. Isto tako nije lako
naći razlog zašto bi Indija provocirala ili se sukobljavala
sa svojim velikim sjevernim susjedom. Isto tako treba pri-
mijetiti da Kina po pitanjima multilateralne gospodarske
suradnje aktivno poziva Indiju na suradnju, kako u stva-
ranju takozvane BRICS banke, poziva da se pridruži Asia
Infrastructure Bank, poziva u Asia Pacific Economic Coo-
peration Trade Group i isto tako u Shanghai Cooperati-
on Organization (SCO) što signalizira pozitivne i nove
vjetrove u međusobnim odnosima.
Posljednji relativno veći izazov međusobnim odno-
sima bila je politička kriza u Tibetu 2008. kada je serija
ritualnih samospaljivanja budističkih svećenika skrenu-
la pozornost na ovaj problem. Indija je država gdje je
Dalaj lama našao utočište i dobio azil kada je pobjegao
iz Tibeta 1959, kao što su to dobili i više od stotinu ti-
suća izbjeglica zajedno s njim koji su dobili dozvolu od
indijskih vlasti da formiraju vladu u izbjeglištvu u gradu
112 Amir Muharemi:
INDIJA

Dharamsala. Istu tu vladu Indija ne priznaje i poštuje

cjelovitost i teritorijalni integritet Kine. Indija pokušava
pronaći osjetljivu ravnotežu između svoje idealističke
želje da kao demokracija i zemlja humanitarnih prin-
cipa omogući izbjeglicama sva ljudska prava, a s druge
strane želi dobre i unaprijeđene odnose s Kinom, tako
da su Tibetanci “zamoljeni” da stišaju strasti i dekura-
žiraju se u njihovim javnim i bučnim manifestacijama
nezadovoljstva prema Kini na indijskom tlu. Odnos
prema Dalaj lami i njegova vrlo specifična pozicija ote-
žavaju odnos Indije prema Kini dodatno. Naime, Dalaj
lama istovremeno je duhovni vođa jedne svjetske za-
jednice vjernika velike religije i tu njegovu ulogu Indija
poštuje. S druge strane, njegova je uloga i uloga čelnika
vlade u izbjeglištvu što je s indijske strane dozvoljeno
i dogodilo se na njezinom tlu, ali izbjegava ili odbija u
tom svojstvu s njim ulaziti u politički dijalog. Kao najvi-
ši budistički autoritet propovijeda nenasilje, samoostva-
renje i nevezanje za ovozemaljske i materijalne stvari, ali
je kao Tibetanac i politički lider svog naroda vezan za
domovinu i narod, od kojih mnogi žele jači otpor Kini
i čak i oružanu borbu. U izbjeglištvu se nalazi pedeset i
šest godina, dobitnik je Nobelove nagrade za mir, naj-
poznatiji je simbol Tibeta, ali nije sa središnjim vlastima
u Kini pronašao do sada put k mirnom rješenju sukoba,
što dovodi do toga da svjetski čelnici koji ne mogu pri-
uštiti ljutnju Kine, izbjegavaju službene susrete s njim.
Indijci su osjetljivost Kineza na njega i njegove aktivno-
sti upoznali više puta, uključujući i pozivanje indijskog
veleposlanika u dva sata ujutro kako bi mu se uručila
 Kina 113

protestna nota. Indija nema veliki manevarski prostor

po ovom pitanju. Kao demokracija i temeljem odluka
iz prošlosti koje su nepovratne, nastavit će dozvoljavati
boravak i određenu slobodu političke aktivnosti tibe-
tanskoj zajednici na svom tlu, ali će isto tako nastaviti
slati jasnu i nedvosmislenu podršku cjelovitosti Kine s
Tibetom kao sastavnim dijelom. No, problem ima još
jednu dimenziju. Naime, u već spomenutom Arunachal
Pradeshu nalazi se rodno mjesto šestog Dalaj lame i je-
dan od najvažnijih manastira tibetanatskog budizma,
što je jedna od rijetkih poluga kontrole nad Tibetom
koja je izvan dohvata Kine.56 Sadašnji Dalaj lama već je
nekoliko puta dao naslutiti da proviđenje možda omo-
gući da se sljedeći Dalaj lama rodi ili dođe iz izbjeglištva
ili iz nekog drugog važnog vjerskog središta što može
eto biti i iz Tawanga, već spomenutog rodnog mjesta
šestog Dalaj lame, koje je u Indiji. Isto tako, Dalaj lama
napustio je mjesto predsjedavajućeg samozvane vlade u
egzilu i potpuno se posvetio samo duhovnoj dimenziji
svoje pozicije i time je odvojio pitanje svog nasljednika
kao političke osobe i predao ga potpuno u ruke politič-
koj dijaspori naglašavajući ograničenosti dosega kineske
politike po ovom pitanju.57
S indijske strane postoji razmišljanje da osim gore
navedenih razloga s kineske strane postoji i rezerva
prema Indiji u širem geopolitičkom smislu. Želja kod
nekih u Kini da se sputa rast i širenje Indije u nešto više

  Chris Buckley: Chinas Tensions With Dalai Lama Spill Into the Afterlife, The
56

New York Times, March 11, 2015.

  Robert Kaplan: The Geography of Chinese Power, Foreign Affairs, May/June, 2010.
57
114 Amir Muharemi:
INDIJA

od regionalnog lidera. Tome u prilog mogu ići analizi-

ranja sve boljih odnosa sa SAD-om, Australijom i po-
glavito Japanom te učestalim i vojnim vježbama u tom
sastavu, zatim uspostavljanje sve boljih veza Indije sa
srednjoazijskim državama slijednicama bivšeg Sovjet-
skog Saveza uključujući i indijske zračne snage prisutne
u Tadžikistanu, do sve bližih odnosa s državama koje
tradicionalno pripadaju kineskom “krugu utjecaja”,
Vijetnamom i Mongolijom u koju je kao prvi premi-
jer Indije u službeni posjet stigao Modi izravno iz Kine
2015, zaključno s potragom za utjecajem u Mianmaru,
ne samo poradi nafte i plina. U toj borbi za energetske
izvore nerijetko su dvije države bile u izravnoj konku-
renciji u Africi, Srednjoj Aziji ili Latinskoj Americi, s
većim kineskim uspjesima. Svemu ovome treba dodati
da je proboj u odnosima SAD-Indija u “nuklearnom pi-
tanju” i pristanak SAD-a da se za Indiju učini izuzetak,
legalizirao indijski status kao nuklearne sile i otvorio
pristup tehnologiji i sirovinama. Neki su pak mišljenja
da će baš nuklearni rast i legalizacija Indije dati poticaj
Kini da unaprijedi odnose s Indijom kako bi spriječila
potencijalno svrstavanje Indije u sredstvo zadržavanja,
zatvaranja Kine, makar cjelokupna indijska vanjska po-
litika i njezina etika izričito naglašava da si nikada neće
dozvoliti biti sredstvo u tuđim rukama, za tuđe interese
protiv trećih. Kineska dugogodišnja potpora Pakista-
nu, uključujući i njegov nuklearni program, podsjetnik
je Indiji da Kina aktivno koristi poluge zadržavanja slo-
bodnog rasta i širenja utjecaja Indije. S morske strane
pak, Kina gradi lanac luka, od Mianmara, Šri Lanke do
 Kina 115

Pakistana koje neki nazivaju “lančić za gušenje Indije”.

Još je nekoliko sličica zanimljivo u međusobnim
odnosima. Indijsko traženje mjesta u Vijeću sigurnosti
UN-a nije podržano s kineske strane i to nije teško razu-
mjeti. Kao jedina stalna članica iz Azije, Kina se neće lako
složiti sa željama Indije, a i Japana također, za reformom
Vijeća i njihovim stalnim članstvom.
Između dva azijska giganta postoji i značajna ideo-
loška razlika, gdje je vrlo interesantno da su indijski
komunisti, koji su doktrinarno “veći katolici od Pape”
posljednjih desetak godina značajno izgubili na utje-
caju u Indiji, a maoistička pobuna (Naxaliti) održava
se u niskom intenzitetu na ograničenom području, ali
je opasnost od ideološkog prevrata u Indiji prošla.
Kina koja se po svemu sudeći više ne drži Dengove
devize “da prikrivaju svoju snagu” i koja pokazuje novo
lice velike sile, priskrbila je Indiji, jedinoj koja može
eventualno parirati, nove prijatelje, blagonaklonost i
značajno je proširila opcije za političko, sigurnosno, a
time i ekonomsko djelovanje.
S Tajvanom Indija održava žive gospodarske odno-
se, ali politikom priznavanja cjelovite Kine ne održava
pune diplomatske odnose. Naime, u New Delhiju sto-
luje stalni predstavnik, Taipei Economic and Cultural
Centre (TECC), dok je isto tako na Tajvanu indijski
predstavnik generalni direktor India-Taipei Associa-
tion (ITA). Ovi uredi otvoreni su tek 1995, nakon
indijskog “otvaranja” prema istoku. Danas značajne
tajvanske elektroničke i informatičke firme imaju svoje
urede u Indiji i značajni su investitori u indijsko gos-
116 Amir Muharemi:
INDIJA

podarstvo.58 Tajvan kao jedan od četiri “Azijska tigra”

(uz Singapur, Južnu Koreju i Hong Kong) koji su od
1970. do 90-ih ostvarivali vrlo visoke stope rasta vrlo je
zanimljiv partner Indiji.

58
  Kristy Hsu: India-Taiwan Economic Partnership, Indian Foreign Affairs Journal,
Vol. 8, No. 3, July-September, 2013, str. 292.
Sjedinjene
Američke
Države
Neovisno tome tko je predsjednik SAD-a i tko će biti
sljedeći, mišljenja su uglavnom u New Delhiju da su
odnosi dviju država na pravom putu i nepovratno na-
preduju. Republikanski i demokratski predsjednici su
pridonosili napretku ovih odnosa. Posljednji posjet
predsjednika Obame bio je povodom Dana Republike,
u siječnju 2015. u New Delhiju. Jedinstven takav pos-
jet i prvi jednog američkog predsjednika kao posebnog
gosta povodom Dana Republike što nije uobičajeno.
Posljednja je to u nizu međusobnih posjeta, prije toga
Modijev posjet Washingtonu, a u prvom mandatu
predsjednika Obame redoviti susreti s Manmohanom
Singhom.
Od nezavisnosti Indije 1947. pa kroz cijeli hlad-
ni rat dvije demokratske države, kako si vole tepati:
najstarija i najveća, bile u nesporazumima. Početna
nezainteresiranost SAD-a i nepoznavanje Indije od
strane političara poklopile su se s idealističkom vanj-
skopolitičkom orijentacijom Indije. Američka politika
containmenta i potrage za čvrstim antikomunističkim
saveznicima odvela ih je u savezništvo s Pakistanom, a
nesvrstana i socijalno osjetljiva Indija približila se So-
vjetskom Savezu. Nesvrstanost je u vladajućim krugo-
vima SAD-a u ranoj fazi hladnog rata gledana s velikim
podozrenjem. Državni tajnik SAD-a kod predsjednika
120 Amir Muharemi:
INDIJA

Dwighta Eisenhowera, John Foster Dulles zastupao

je tezu da neutralnost između “dobra i zla” je po sebi
zlo.59 Tijekom rane faze od nezavisnosti SAD je slao
ekonomsku pomoć u Indiju, a za vrijeme pogranične
krize i rata s Kinom 1962. SAD je jasno podržao indij-
sko tumačenje granične crte te poslale vojnu opremu.60
Indijsko “vrludanje” i nesvrstavanje u blok mili-
tantnog antikomunizma bez suvišnih pitanja pomoglo
je odluci da se potpuno svrstani Pakistan pretvori u
utvrdu antikomunizma i važnu kariku u “zadržavanju”
prodora komunizma prema toplim morima i prema
naftnim izvorima. S indijske točke gledišta američko
povlađivanje Pakistanu postalo je gotovo neprijatelj-
stvo nakon što je SAD poslao svoju flotu u Bengalski za-
ljev (nosač zrakoplova Enterprise) tijekom građanskog
rata u Istočnom Pakistanu 1971, odnosno Bangladešu,
nakon oslobođenja od Pakistana uz indijsku pomoć.
Strasti su se smirile brzo nakon 1971, ali u Washingto-
nu Indija je smatrana za nekoga tko naginje Moskvi što
u očima Washingtona nikako nije bila dobra startna
osnova. S druge strane ovaj incident ostavio je snažan
dojam na Indijce. Bliski odnosi SAD-a i Pakistana u to
vrijeme imali su poražavajući efekt na indijsko-američ-
ke odnose.61
Dakle, negdje u tom vremenu treba tražiti duboko
 O militantnom antikomunizmu braće Dulles vidjeti Stephen Kinzer: The
59

Brothers, John Foster Dulles, Allen Dulles And Their Sacred World War, Times Bo-
oks, New York, 2013; koja sjajno ilustrira vrijeme i vrijednosti tog vremena.
  Neville Maxwell: India's China War, Natraj Publishers, 1970.
60

  S. Paul Kapur i Sumit Gunguli: The Transformation of US-India Relations, Asian

61

Survey, Vol XLVII, No. 4. July/August 2007, str. 646.

 Sjedinjene Američke Države 121

ukorijenjene uzroke anti-amerikanizma za koje se pret-

postavljalo da je prirodno stanje indijske političke elite.
Indira Gandhi kod kuće je skrenula prema ekonom-
skom populizmu približavajući se socijalističkom nači-
nu razmišljanja, a na međunarodnoj sceni solidarizirala
se s radikalnijom varijantom politike Trećeg svijeta.
Predsjednik Nixon (i Kissinger) snažno su podupirali
Pakistan kao vrlo važnog saveznika. U međusobnim
odnosima ostalo je “upravljati razlikama” bez izgradnje
zajedničke politike.
Indira Gandhi početkom je 80-ih počela mijenjati
politički smjer prema SAD, a njezin sin, Rajiv, unio je
puno više entuzijazma u međusobne odnose i postavio
ih na put polaganog oporavka.
Nakon završetka hladnog rata i pada berlinskog
zida i nakon prvog šoka, indijska vanjska politika se
zatekla na nepoznatom terenu i s potrebom da reorga-
nizira svoju viziju. Isto tako tema dana bila je integra-
cija u svjetsko gospodarstvo i otvaranje svijetu. Veliku
ulogu imala je i liberalizacija gospodarstva u Indiji koja
je otvorila brojne nove mogućnosti i potrebe. Premijer
Narasimha Rao izjavio je da je “nebo granica” u surad-
nji s Washingtonom. Njegov nasljednik Atal Vajpayee
proglasio je Indiju i SAD “prirodnim saveznicima”.
Bill Clinton prvi je američki predsjednik koji je
vrlo ozbiljno sebi dao zadatak približiti Indiju i SAD
te započeo tajni pregovor o “rješavanju” najosjetljivijeg
pitanja nuklearnog arsenala i pozicije Indije. Kada je
izgledalo da je sve spremno za iskorak, Indija izvršava
seriju nuklearnih eksplozija u pustinji Rajashtan 1998.
122 Amir Muharemi:
INDIJA

godine i vraća kotač povijesti nekoliko godina unazad.62

Predsjednik Clinton ipak je posjetio Indiju u pos-
ljednjoj godini svog mandata (2000). Bio je to prvi pos-
jet predsjednika SAD-a Indiji nakon dvadeset i dvije go-
dine i prvi nakon kraja hladnog rata. Njegov nasljednik
George W. Bush bitno je i hrabro unaprijedio odnose
potpisavši Ugovore o obrani 2005. i ključni dogovor o
civilnoj uporabi nuklearne energije 2008. što postaje
konačno uklanjanje najveće prepreke potpunoj trans-
formaciji odnosa. Tijekom njegova mandata volumen
gospodarske razmjene se višestruko uvećao, značajno je
ojačana vojna suradnja te pokrenuti zajednički projekti
u svemiru, znanosti i tehnologiji i drugi.63 U premije-
ru Manmohanu Singhu imao je savršenog sugovorni-
ka. “Bushovo zanimanje i divljenje uspjesima indijske
demokracije potaknulo je intenzivnu predsjednikovu
predanost strateškom partnerstvu temeljenom na za-
jedničkim vrijednostima”.64
Dolaskom Obame u Bijelu kuću nije bilo drama-
tičnih promjena već samo konstantni napredak odnosa.
Obama je još iz senatorskih dana bio poznat po svojim
simpatijama za Indiju, u svom uredu imao je fotografiju
Mahatme Gandhija te često govorio o potrebi za bližim
i strateškim odnosima s Indijom. Uostalom, Bushova

62
  Strobe Talbott: Engaging India, Diplomacy, Democracy And the Bomb, Penguin
Books, 2004. Talbottova je knjiga minuciozno i vrlo precizno prikazala sve faze i
probleme kroz koje su dvije države prošle u ranoj fazi rješavanja indijskog nuklear-
nog problema.
  Nicolas Burns: Passage to India, Foreign Affairs, Sep/Oct 2014, Vol 93, str 133-134.
63

64
  Ashley J. Tellis: A New Friendship: U.S.- India Relations, Carnegie Endowment
for International Peace, November, 2012.
 Sjedinjene Američke Države 123

politika prema Indiji imala je potporu i drugih istaknu-

tih političara Demokratske stranke, Josepha Bidena i
Hillary Clinton između ostalih. Kao predsjednik, Oba-
ma je nastavio tim putem te je prilikom posjeta Indiji
2010. održao vrlo važan govor u parlamentu adresira-
jući sve ključne indijske strahove i spominjući Gandhi-
ja, Vivekanandu, Ambedkara, Tagoru, te izražavajući
podršku (prvi put) indijskim željama za stalnim mjes-
tom u Vijeću sigurnosti UN-a. Uz kritiku terorizma
učinio je da mnoga stara nepovjerenja u indijskom
establišmentu trajno ustupe mjesto otvorenosti za stra-
tešku suradnju sa SAD-om. Uslijedili su sporazumi o
suradnji u svemiru, obrazovanju, poljoprivredi, čistoj
energiji i pregovori o klimatskim promjenama, a sve je
kulminiralo uspjehom Indije u WTO-u gdje su gotovo
sve indijske rezerve i zahtjevi prihvaćeni uz američki
blagoslov odnosno bez suprotstavljanja.
Dolaskom na vlast premijer Modi 2014. svesrdno je
nastavio dotadašnju politiku te joj dao dodatni poticaj
svojim osobnim zalaganjem. Nije propustio nijednu mo-
gućnost da pogura međusobne odnose naprijed. Malo je
onih koji su očekivali Modijeve iskorake prema SAD-u.
Imajući u vidu njegovo desetogodišnje uskraćivanje
američke vize, mislilo se da će u najboljem slučaju biti
blagonaklon prema SAD-u. K tome, u njegovoj stranci
(BJP) bilo je vrlo malo entuzijazma za partnerstvo sa
SAD-om jer su desetljeće u opoziciji (2004-2014) pro-
veli kritizirajući premijera Manmohana Singha i njego-
vo hrabro otvaranje prema Americi.
Neki od Modijevih savjetnika smatrali su da ne bi
124 Amir Muharemi:
INDIJA

trebao putovati u SAD dok ne dobije službenu ispriku

za uskraćivanje vize. Tijekom predizborne kampanje,
Modi je izbjegavao obvezujuće izjave vezane uz vanjsku
politiku, ali je naglašavao da neće dopustiti da njego-
vi osobni problemi utječu na vanjsku politiku prema
Americi. Predsjednik Obama brzo je nakon Modije-
ve pobjede uputio poziv novom premijeru da posjeti
Washington što je ovaj prihvatio bez inzistiranja na
protokolarnom redu da Obama posjeti Delhi i bez jav-
nog pokazivanja emocija zbog uskraćene vize.
Nakon tradicionalne Opće skupštine UN-a u ruj-
nu 2014. u New Yorku produžio je u službeni posjet
Washingtonu, dobio privilegirani tretman, pozvao
predsjednika Obamu da bude poseban gost povodom
Dana Republike u New Delhiju u siječnju 2015. što
je vrlo neuobičajeno, a Obama je prihvatio i kao prvi
američki predsjednik tijekom mandata dva puta posje-
tio Indiju. Obama je bio izrazito neposredan i srdačan
prema Modiju, a da bi mogao doći u New Delhi na
proslavu Dana Republike morao je odgoditi godišnje
obraćanje naciji u Kongresu. Dug je put prijeđen u me-
đusobnim odnosima od vremena kada Indija nije bila
na radarima u Washingtonu do današnjeg omiljenog
Modijeva “strateškog partnerstva”.
Indijska dijaspora igra značajnu ulogu u među-
sobnim odnosima. Prvi doseljenici u SAD pojavili su
se vrlo rano u 18. stoljeću, ali predrasude i različite za-
brane sprečavali su veći broj Indijaca u dolasku. Tek je
liberalizacija imigracijske politike iz 1965. omogućila
da nešto veći broj, uglavnom studenata, počne dolaziti.
 Sjedinjene Američke Države 125

Velik broj tih studenata kasnije i ostaje živjeti u SAD-u

te je stoga još uvijek mala indijska dijaspora neproporci-
onalno dobro obrazovana i s visokim prihodima. Tek je
70-ih treći val useljavanja donio radničku klasu, vozače
taksija, kuhare i vlasnike indijskih restorana i njihove
obitelji te se broj Indijaca u SAD-u kreće sada oko tri
milijuna. Zbog visoke tehničke obrazovanosti ove dijas-
pore i njihove umiješanosti u brojne nove izume vezane
za nove tehnologije i softvere, Indija je na svojevrstan
način postala sinonim za zemlju kompjutorskih inže-
njera, a ne teške sirotinje. Ova je propulzivna, bogata,
obrazovana i prosperitetna dijaspora sa svojim novim
samopouzdanjem pretočila dio svoje energije i u poli-
tičku aktivnost. Iz redova indijske dijaspore neki su od
najznačajnijih donatora i organizatora u obje političke
stranke, a s vremenom postali su i aktivni sudionici iz-
bora u kojima su postajali guverneri i slično. Financijska
snaga, politički aktivizam i svekoliki utjecaj kojim ova
zajednica sada zrači u Washingtonu, dovodi do toga da
niti jedan kandidat za značajniju političku funkciju ne
može zaboraviti ili ne istaknuti ulogu Indije i pokazivati
pozitivne inklinacije.
Od kada je Indija, dakle, ušla među glavne teme
američke politike krajem 90-ih i dalje, vodi se rasprava
o tome što treba očekivati od Indije i kako se prema
njoj treba postaviti. Počelo se probijati realno mišljenje
da Indija, zbog svog specifičnog razvoja, samosvijesti i
povijesti, nije država od koje se može očekivati da će u
nečije ime i za nečije interese slijepo i jednoznačno pro-
voditi određenu politiku, dok je isto tako evidentno da
126 Amir Muharemi:
INDIJA

je Indija dovoljno velika da se može othrvati svakom

pritisku, a opet nedovoljno velika da može na svjetskoj
razini nametati svoju volju.65 Prihvaćanjem te realnosti
američka se politika prema Indiji okreće poticanju vri-
jednosti koje su kompatibilne s civilizacijskim vrijedno-
stima koje Amerika promiče demokraciju, ljudska prava
i sl. te time ujedno stvara i koaliciju sličnih u odnosu na
promicatelje ili potencijalne promicatelje drugačijih vri-
jednosti. Dakle, pomaganje Indiji u razvoju na svim po-
ljima nije samo pomoć u uzdizanju stotina milijuna ljudi
iz bijede i siromaštva što je hvalevrijedan cilj, već je i pro-
micanje vitalnih američkih interesa među koje svakako
spada i mir i stabilnost u svijetu, a u Aziji pogotovo. U
tom kontekstu moguće je vidjeti kako gospodarski rast
Indije, uz razvoj temeljnih demokratskih vrijednosti, uz
rast Japana, Australije, Južne Koreje kao i njihova me-
đusobna suradnja na principima mira i ljudskih prava,
poštivanja granica i sl., može služiti geopolitičkim inte-
resima SAD-a, a istodobno održavajući najbolje moguće
odnose s Kinom. Od Clintonova prvog proboja uspr-
kos eksploziji atomske bombe 1998, preko Bushova
guranja, usprkos otporima antiproliferacijskog lobija do
sporazuma koji je Indiju vratio u “legalnu” situaciju, do
Obamina neskrivena simpatiziranja indijske stvarnosti,
kao da je na djelu provođenje takve politike. Ilustracije
radi, prije, tijekom i nakon Obamina posjeta u siječnju
2015, u Indiji je bilo međuvjerskih nereda, izljeva mržnje
i netolerancije, paljenja crkava i praktički nasilnog “vra-
  George Perkovich: Is India a Mayor Power?, Washington Quarterly, Vol. 27,
65

br.1, 2003.
 Sjedinjene Američke Države 127

ćanja u pradjedovsku vjeru”. Predsjednik Obama priče-

kao je da se vrati u SAD i tek tada je reagirao načelnom
porukom da se svačija prava moraju poštivati i sl. Jasno
je da je cijeli ovaj politički pravac djelovanja potpo-
mognut unutarnjom, prije svega ekonomskom trans-
formacijom Indije. Takozvana “Hindu stopa rasta”66
kako se pogrdno nazivala ekonomska politika do 90-ih
koja praktično nije ostvarivala rast, ili je bio minimalan,
zamijenjena reformiranom i liberaliziranom ekonomi-
jom koja je počela ostvarivati visoke, ponekad i kineske
stope rasta i transformirala Indiju u rastuću gospodar-
sku silu do početka 21. stoljeća. Desetljeće bez hladnog
rata i bez Sovjetskog Saveza omogućilo je da se “stare
rane zaborave”, kako kaže pjesma, da simpatizeri u
Delhiju prihvate činjenicu da SSSR-a više nema, a pre-
govarači u Washingtonu da zaborave prigovore koje su
prije imali. Živost i pluralizam indijske demokratske
scene i (uglavnom) demokratsko rješavanje brojnih
problema i različitosti bili su predmet istinskog pošti-
vanja od strane predsjednika Busha što je opće poznata
činjenica, i on nije vidio niti je htio vidjeti prepreke da
“dvije demokracije” ne surađuju puno bliže na zajed-
ničkim ciljevima i interesima. Tijekom dva mandata
predsjednika Busha potpuno je prevladalo mišljenje da
postoji “snažna kompatibilnost u vrijednostima” koja
je pojačana prepoznavanjem kako indijski interesi sve
više sliče ili se približavaju američkim. Široke teorije
o geopolitičkim odnosima moći koje traže načina da
66
  Uvjerljiva kritika državnog upravljanja gospodarstvom od 1947-1991. iznesena
je u Gurcharan Das: India Unbound, Penguin India, 2000.
128 Amir Muharemi:
INDIJA

prevlada “sloboda”67 ili jednostavno demokracija poja-

čana je bila borbom protiv terorizma koja je bila u pu-
nom jeku. Ako dodamo poboljšane odnose s Izraelom,
koncilijantnu politiku u Južnoj Aziji i na Pacifiku slika
je potpuna.
Indija s druge strane želi vjerovati, u to vrijeme kao
i sada 2015, da je više prijatelj nego saveznik. Saveznik
predmnijeva obaveze koje bi rijetko koji indijski poli-
tičar mogao prihvatiti, a ta je razlika, možda nekima
nevelika, Indijcima vrlo važna. Indijci su uvijek željeli,
i žele, da se potpora daje od predmeta do predmeta, od
slučaja do slučaja, a ne unaprijed i nikako ne žele da ih
se vidi kao tuđeg izvršitelja nečijih naloga ili želja. 68
Osobna simpatija predsjednika Busha prema pre-
mijeru Mahmonahu Singhu, koju je on više puta javno
izrekao, pomogla je da se slome i posljednji otpori, a na
tim temeljima predsjednik Obama je nastavio i prihva-
tio premijera Modija kao partnera bez ikakvih zadrški,
bez obzira što je isti Narendra Modi kao glavni ministar
države Gujarat imao zabranu ulaska u SAD zbog doga-
đanja iz 2002. u njegovoj državi dok je bio njezin čelnik.
  Condoleezza Rice tvorac je slavne fraze “balance of power that favours freedom”.
67

68
  “Središnji cilj (indijskog) strateškog pristupa (vanjskoj politici) trebao bi dati
Indiji maksimalne opcije u odnosima s vanjskim svijetom – to jest, pojačati indijski
strateški prostor i kapacitet za neovisno djelovanje – što će njoj povratno dati mak-
simalne opcije za vlastiti unutarnji razvoj. (…) Ta će politika… u današnjim okolno-
stima obnoviti temeljne principe koji su definirali Indijin međunarodni angažman
od nezavisnosti. (…) osigurati da Indija ne definira svoje nacionalne interese ili
pristup svjetskoj politici u uvjetima ili ideologijama i ciljevima koji su postavljeni
negdje drugdje; da Indija zadrži maksimum strateške autonomije da slijedi svoje ra-
zvojne ciljeve; i da Indija radi na tome da razvije svoje nacionalne snage kao temelj
za stvaranje pravednijeg i ravnopravnijeg svijeta.”
Sunil Khilani (i grupa autora), Nonalignment 2.0, National Defence College i Cen-
tre for Policy Research, New Delhi, 2012, str. 8.
 Sjedinjene Američke Države 129

Transformacija odnosa između SAD-a i Indije po-

čela je s krajem hladnog rata i razvija se polako prema
višim oblicima suradnje (strateškim vole reći u Indiji).
Od 1947. do 1999. tri su američka predsjednika po-
sjetila Indiju – Eisenhower, Nixon i Carter, da bi od
2000. do 2015. imali četiri posjete predsjednika SAD-a,
Clinton, Bush i Obama dva puta. No, jasno je da nije
sve ružičasto. Neosporno je da se međusobni odnosi raz-
vijaju u pravom smjeru i nebrojeni su razlozi u prilog
tomu. Indija raste u svakom pogledu i postaje sve važnija
i snažnija uz sve međusobne srodnosti od kojih smo dio
gore spomenuli. Oni analitičari koji su pesimističniji na-
glasit će razlike i nezadovoljstva, kao što su odnos SAD-
a prema Pakistanu, odnosno, po njihovom mišljenju ne-
dovoljan pritisak SAD-a na Pakistan po pitanjima koja
iritiraju Indiju, zatim budućnost američkog angažmana
u Afganistanu, odnosno strah od preranog napuštanja
istog i nepoželjnih scenarija koji se za Indiju iz toga
mogu roditi. Nadalje, oni koji tako razmišljaju vide da
se SAD nedovoljno angažira, odnosno je gotovo neutra-
lan prema Kini koja indijsku saveznu državu Arunachal
Pradesh naziva Južni Tibet, a voljeli bi vidjeti američki
pritisak na velikog susjeda. Deklarativna potpora SAD-a
indijskoj želji za stalnim članstvom u Vijeću sigurnosti
UN-a ostala je do danas bez konkretnih koraka.
Retorici suradnje, partnerstva, a neki govore i sa-
vezništva, trebat će dati i konkretniji sadržaj. Uočlji-
vo je da SAD Indiji još uvijek ne daje na raspolaganje
najosjetljiviju i najsofisticiraniju tehnologiju, kao što
je to slučaj s najbližim saveznicima. Upravo se vode
130 Amir Muharemi:
INDIJA

pregovori,69 naprimjer, o suradnji dviju mornarica,

gdje je možda ključno mjesto pitanje nosača zrakoplo-
va. Obrambena suradnja se u posljednjih petnaestak
godina popravila do neprepoznatljivosti. Unutar toga,
mogućnost da SAD sudjeluje i pomogne u razvoju nove
generacije nosača zrakoplova predstavlja kritični isko-
rak i znak prema čemu se dvije države kreću. Strateški,
politički i tehnološki nosač zrakoplova simbolizira part-
nerstvo. Koristi za Indiju bile bi nemjerljive. SAD je
neosporni lider u ovoj najsofisticiranijoj vojnoj tehnolo-
giji. Indija bi mogla profitirati prije svega u područjima
znanja o nuklearnoj tehnologiji i reaktorima, katapulti
na nosačima posebna su tehnološka cjelina te posljed-
nje, ali nikako najmanje važno, borbeni zrakoplovi koji
sačinjavaju cjelinu s nosačem. Ako bi se ova suradnja
realizirala dolazi do značajnog strategijskog pomaka u
odnosu snaga u Indijskom oceanu. Isto tako, suradnja s
Japanom, Australijom i SAD-om za Indiju je po mnogo
čemu privlačna i dobrodošla, uključivala je i zajedničke
vojne vježbe na moru, ali isto tako evidentno je da je ta
suradnja asimetrična. Odnosi SAD-a s Japanom i Aus-
tralijom bitno su drugačiji, dublji i uz više međusobno
preuzetih obaveza koje savezništvo nosi sa sobom.
Predsjednik Obama od prvog posjeta Indiji, da bi
opisao odnose među državama, upotrebljava termin
“globalno partnerstvo”, dok je David Malone u svojoj
knjizi70 malo preciznije možda rekao “selektivno par-

  Ministri obrane Ash Carter i Manohar Parrikar potpisali su novi desetogodišnji

69

Okvirni obrambeni ugovor 3. lipnja 2015. u New Delhiju.

  David M. Malone: Does the Elephant Dance? Oxford University Press, 2011.
70
 Sjedinjene Američke Države 131

tnerstvo”, temeljeno na posebnim zajedničkim interesi-

ma. Dok su interesi usklađeni sve je u redu. No, interesi
mogu biti i različiti. U ovoj uzlaznoj fazi međusobnih
odnosa uglavnom su interesi bili usklađeni s više ili ma-
nje slaganja (Pakistan naprimjer), dok se može reći da je
samo na jednoj točci, do velikog dogovora, bilo značaj-
nijih razlika, a to je bio Iran.
Preobrazba indijsko-američkih odnosa u posljed-
njih petnaest godina jedan je od najvećih uspjeha novije
američke vanjske politike, koja je k tome nadstranačka.
Slično vrijedi i za Indijsku stranu.
Dobri odnosi između Indije i Sjedinjenih Država
značajno pridonose ostvarivanju najvažnijih nacionalnih
ciljeva Indije: mogućnost prehranjivanja svog ogromnog
stanovništva, sigurna opskrba energentima i uz nove teh-
nologije zaštita svog okoliša koji će biti ozbiljno ugrožen
ako industrijski razvoj i urbanizacija uhvati maha. No
isto tako, ako Indija uspije iz siromaštva uzdignuti miliju-
ne ljudi i omogućiti im život dostojan čovjeka, ostvarit će
svoju verziju “američkog sna”. Modi, kao premijer Indije
koji nakon tri desetljeća kompliciranih koalicija i drugih
slabosti vrlo čvrsto drži uzde izvršne vlasti potpuno u
svojim rukama i ima kontrolu nad birokracijom, u sjajnoj
je prilici dugoročno definirati odnose sa SAD-om. Sve
dok se Amerika drži jednostavne činjenice da: “Indija je
jednostavno prevelika, previše nezavisna, preambiciozna
i prekomplicirana da bi ikada bila dobrovoljna i poslušna
sluškinja Sjedinjenim Državama”.71
  Ashley J. Tellis: Opportunities Unbound, Sustaining the Transformation in U.S.-
71

India Relations, Carnegie Endowment for International Peace, 2013, str. 10.
europa
Stari kontinent i Indija imaju dugu zajedničku povijest,
još od Rimskog Carstva, jer su u južnoj državi Kerali
pronađene amfore u luci koje nedvojbeno potvrđuju
još tada međusobno trgovanje. Danas je gospodarska
suradnja ponovo u epicentru međusobnih odnosa.
Europska unija, kao cjelina, najveći je ulagač direktnog
stranog kapitala (FDI) u Indiji i drugi trgovački part-
ner. Direktne investicije EU sačinjavaju oko 25 % svih
investicija u Indiji, ali je isto tako znakovito da je to još
uvijek manje nego li EU investira u druge BRICS (Bra-
zil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) države.
Kada bi se danas teoretski iz daljine gledala Indija
i Europska unija, moglo bi se pronaći mnogo sličnosti i
zanimljivih podudarnosti. EU sačinjava dvadeset osam
država, Indija ima dvadeset devet saveznih država, obje
su multilingvalne, multireligijske i multietničke zajed-
nice, obje su demokracije koje kroz kompleksan demo-
kratski proces dolaze do odluka. No, to je samo privid,
jer Indija preferira djelovanje s državama članicama di-
rektno i to je za nju prirodnije i komfornije rješenje. S
ranim formama europskog udruživanja, Indija je od sa-
mog početka stupila u diplomatske odnose (1963) koji
su se do sada razvili u EU-India Joint Action Plan koji
pokriva široku paletu područja za suradnju, od sigur-
nosti, trgovine, gospodarstva, kulture do obrazovanja.
136 Amir Muharemi:
INDIJA

No, istina je da je uglavnom posrijedi bio dijalog, radne

grupe i slično, bez značajnijeg proboja u gospodarstvu i
političkih odluka koje bi to poduprle.
“Vaša država izvozi brojne sjajne stvari u Indiju,
ali molimo Vas prestanite nam izvoziti nevladine orga-
nizacije. Imamo ih dosta.” To mi je rekao veleposlanik
jedne države članice EU, da mu je rekao jedan Indijac,
što možda najbolje ilustrira točku znakovitog nespo-
razuma između dvije strane. Indijci su tradicionalno
netrpeljivi na “dociranje” i lekcije o ljudskim pravima
i demokraciji. Često Indijci potežu argument da je In-
dija duže demokratska nego brojne države članice Uni-
je. Isto tako za svaki problem koji se ističe da postoji u
Indiji kažu da su njihovi novinari, nevladine udruge ili
opozicija već reagirali, osvijetlili ga te da ne trebaju na
te probleme biti podsjećani. Veliki i sveobuhvatni Ugo-
vor o slobodnoj trgovini (Free Trade Agreement - FTA)
koji se dogovara između Indije i EU, navodno je, po ne-
kim indijskim tumačenjima žrtva velikog inzistiranja
na ovakvim pitanjima. Ovaj se ugovor, koji bi mogao iz
temelja promijeniti i utjecati na živote stotina milijuna
ljudi u Indiji, pregovara između dvije strane od 2007.
i bilo je gotovo dvadeset rundi pregovora, a još nije na
vidiku njegovo zaključivanje.72 U stvarnosti se dosta
daleko stiglo, ali ostaju za usuglasiti posebno osjetljiva
pitanja oko usluga, javnih nabava i investicija, gdje je
gusta mreža naslijeđenih subvencija, zaštita, preferenci-
ja, poticaja i posebnih interesa s indijske strane stvorila
72
  Dokumenti o EU-indijskom partnerstvu dostupni su na http://eeas.europa.eu/
india
 Europa 137

veliku prepreku jer bi čišćenje ovog terena zadiralo u

mnoge naslijeđene odnose i posebna prava različitih
grupa i slojeva društva, a to si teško može priuštiti svaka
vlast u Indiji.
Isto tako je neosporno da jedan od važnih razloga
zašto se taj famozni Ugovor o slobodnoj (FTA) trgovi-
ni nikako ne može dovršiti leži i u indijskoj sklonosti da
potpisuje bilateralne sporazume s državama članicama
nego s Unijom kao cjelinom, navodno zbog nepostoja-
nja kohezije u Uniji oko strateških pitanja. Tako dola-
zimo do neobičnog fenomena da države članice Unije
pojedinačno odlično surađuju, potpisuju ugovore, in-
vestiraju i trguju, a Unija kao cjelina preko svojih insti-
tucija odrađuje onaj neugodniji dio posla inzistirajući
na “principijelnim” pitanjima. Nakon gotovo dvadeset
rundi pregovora od 2007. kada su započeli, stajališta još
nisu usklađena. Neke od ključnih razlika u pristupu su
da EU želi više limite za direktna strana ulaganja (FDI)
u osiguravajuću industriju u Indiji (do 49-50 %), niže
razine carina za automobilsku industriju i veći naglasak
na poštivanje intelektualnog vlasništva u Indiji. Indija s
druge strane traži veće slobode za svoju farmaceutsku,
informatičku i telekomunikacijsku industriju i sektore
unutar tržišta EU, te slobodnije kretanje radne snage iz
Indije unutar europskog prostora.
Velika je važnost Indije za EU i obrnuto, te su brojni
razlozi za suradnju, od sigurnosnih koji se tiču Indij-
skog oceana, Perzijskog zaljeva i sigurnosti plovidbe
ovim strateškim pravcem, do važnosti međusobnih tr-
žišta. Neprocjenjiva je važnost odnosa “potkontinenta”
138 Amir Muharemi:
INDIJA

i “starog kontinenta”, ali nivo odnosa na institucional-

noj razini, uz sve razloge koji idu u prilog, nisu na zado-
voljavajućoj razini i teško je predvidljivo kada će i biti.
Neovisno o političkoj odluci još iz 2004. o “strateškim
odnosima” nedostaje pravog sadržaja i težine. Ilustra-
cije radi, premijer Modi prihvatio je poziv Njemačke i
Francuske i posjetio ih u prvoj polovici 2015, ali nije
bilo samita na razini Unije koji se već trebao dogoditi.
Vjerojatno će se i dogoditi kasnije tijekom godine, no
ovaj primjer možda najbolje ilustrira problem.
Možda se nesporazumi na relaciji Indija-EU mogu
razumjeti bolje ako se teorijski malo pogleda interiori-
zirani i naslijeđeni sustav vrijednosti koje dva entiteta
donose u odnos. Indija je s jedne strane nastala, i njezi-
ni su je osnivači i idejni začetnici zamislili kao snažnu
nacionalnu državu modernog tipa s izrazito visokom
senzibilnošću za suverenitet i teritorijalnu cjelovitost.
Ovaj senzibilitet proizlazi s jedne strane iz podjele na
Indiju i Pakistan, što je kod lidera antikolonijalne borbe
ostavilo dubok ožiljak, a s druge strane iz manje spomi-
njanog, ali zato nikako manje važnog razloga. Naime,
na potkontinentu Britanci su ostavili petsto šezdeset
dvije države i državice, entiteta i cjelina koje su bile u
različitim oblicima posebnih odnosa s kraljevskom ku-
ćom u Londonu, te je Republika Indija uložila veliki
napor da ih sve priključi novoj Republici u jedinstvenu i
nedjeljivu cjelinu. “Raison d'etat” snažno odzvanja kroz
koridore vlasti u New Delhiju. S druge strane Europ-
ska je unija, uvjetno rečeno, postmoderna tvorevina, s
drugačijim pogledom na klasični suverenitet države
 Europa 139

i svime što najsuvremeniji društveni odnosi donose.

Ova temeljna razlika može dijelom pojasniti svojevr-
snu nelagodu kod donosioca odluka i političke elite u
Indiji u odnosima s postmodernim entitetom kakav
je EU. Indija je još uvijek temeljno vezana za klasične
principe nemiješanja u unutarnje odnose drugih država,
za razliku od Unije. Zajedničke su Uniji i Indiji velike
različitosti, demokracija, slobodno tržište i šarolikost
vjera, nacija, jezika i slično, ali im je odnos prema državi
i suverenitetu bitno različit. To je dakle jedan od razloga
da Indija nema problema u odnosima s državama člani-
cama, ali nije tako uvjerljiva u odnosima s Brussellesom
i Strasbourgom. Dakle, odnosi s dijelovima značajniji su
nego odnosi s cjelinom, ali to ne mijenja činjenicu da je
cjelina opet, ako je se gleda kao cjelinu, vrlo veliki i zna-
čajan partner. Za razliku od teškog odnosa s cjelinom, s
dijelovima su odnosi odlični. Indija i EU složili su se da
su “strateški partneri” uglavnom u području sigurnosti
i trgovine, ali isto tako u razvojnoj suradnji i razmjeni
tehnologija. Unija se aktivno uključuje u energetsku
suradnju, primarno razvoj “čistih” energetskih tehnolo-
gija. Posebno se to odnosi na razvoj čišćih tehnologija
uporabe ugljena, jer više od 60 % energetskih potreba u
Indiji dolazi iz tog izvora. Radi se na energetskoj efika-
snosti i boljoj infrastrukturi (smart grids). Kada se gleda-
ju globalne ambicije EU-a i vanjskopolitički prioriteti,
klimatske promjene i upravljanje energijom iskaču kao
dva područja gdje se suradnja s Delhijem može pojačati.
Indija je vrlo prijemčiva prema “čistoj energiji” i aktivno
promovira uvođenje obnovljivih izvora. Velik je prostor
140 Amir Muharemi:
INDIJA

potencijalne suradnje na svim razinama da se zadovolje

energetske potrebe Indije. Poseban je problem, i mogu-
ća suradnja, kako riješiti pitanje “elektrifikacije” dijelova
Indije gdje mreža još nije stigla. Politički, EU bi mogla
podržati daljnju integraciju Indije (isto tako i Kine) u
globalnu energetsku upravnu strukturu.Trenutna situa-
cija ne odražava realnu važnost rastućih gospodarstava
koje nisu članice npr. International Energy Agency (IEA)
te tako nisu u mogućnosti usvajati tehnologije vezane uz
energetiku. Klimatske promjene druga su velika tema
gdje je u budućnosti moguća (i potrebna) bliža suradnja,
uz realno uvažavanje pozicije Indije (prvo razvoj) i širih
interesa.
Indijski ocean i sva pitanja vezana uz njega važno je
područje suradnje sa “starim kontinentom” budući da
je sve veća razina međuovisnosti i važnosti trgovine.73
Praktično, cjelokupna robna razmjena Indije ide ovim
putem, a Europska unija je kroz European Security
Strategy (ESS) definirala principe i odredila ciljeve za
postizanje sigurnosnih interesa.74

73
  Vijay Sakhuja: India-EU cooperation in the Indian Ocean: strategic thinking, po-
licy framework and challengesahead, u The EU-India partnership: time to go strate-
gic?, Indian Council of World Affairs i EUISS, 2012.
74
  James Rogers: From Suez to Shanghai: The European Union and Eurasian mari-
time security, Occasional Paper No. 77, EUISS, Paris, March, 2009.
 Europa 141

Francuska

Kada je premijer Modi posjetio Francusku u travnju

2015. (prva europska država koju je posjetio) to je pod-
sjetilo na vrlo dobre odnose dviju država i na činjenicu
da se Francuska godinama polako pretvara u značajnog
tehnološkog dobavljača u području obrane, svemirskih
istraživanja i atomske energije.
Francuska nema tešku kolonijalnu povijest s Indi-
jom. Njezina (kolonijalna) prisutnost na potkontinen-
tu ograničena je na nekoliko izoliranih enklava i nije
ostavila dubok utjecaj u cjelini.
S Francuskom odnosi se sustavno podižu na višu
razinu i Francuska je pokazala veliku želju za unapre-
đenje odnosa. Na natječaju za borbeni zrakoplov za
indijsko zrakoplovstvo, francuski Rafale ponudio je
daleko najbolje uvjete, uključujući i transfer tehnologi-
je i bogat offset program. Istina je da mu je prethodio
dugogodišnji rast međusobne suradnje u obrambenoj i
u obavještajnoj sferi tako da se stvorila razina međusob-
nog povjerenja koja je omogućila da francuski Dassault
i njegov Rafale pobjede na natječaju. No, jedno je u In-
diji pobijediti na natječaju, a drugo je zaključiti posao.
Prošlo je nekoliko godina u različitim zavrzlamama u
Indiji, dok konačno Modi nije u gore spomenutom pos-
jetu Francuskoj presjekao i konačno zaključio posao, ali
opet ne onakav kakav je zaključen na natječaju. Ipak,
Francuska ima dakle s Indijom na vojno-tehničkom pla-
nu višu razinu suradnje nego naprimjer SAD, i spremna
je dijeliti svoja najsuvremenija i najsofisticiranija oružja
142 Amir Muharemi:
INDIJA

s New Delhijem. Francuska u energetici želi iskoristiti

nuklearno otvaranje Indije kako bi njezini reaktori i
nuklearna tehnologija došli na indijsko tržište gladno
energije. U cjelini odnosi Indije i Francuske uvijek su
bili kvalitetni na jedinstven način. U jeku hladnog rata,
dok su odnosi s članicama NATO-a bili hladni, odnosi
s Francuskom bili su vrlo korektni. Iako su Francuske
sigurnosne elite bile nezadovoljne Indijskim približa-
vanjem Sovjetskom Savezu 70-ih, njihova vlastita kon-
stantna težnja za “strateškom autonomijom” Pariza
dala im je prostor za “razumijevanje” New Delhija u
manevriranju kroz komplicirane međunarodne odnose
tog vremena. Isto tako, Francuska je među prvima uki-
nula embargo na izvoz oružja nakon rata 1965. Kada je
Indija u svibnju 1974. učinila prvi nuklearni test koji
je nazvala “miroljubiva nuklearna eksplozija”, gnjevne i
osuđujuće reakcije su došle iz Kanade, Australije i Japa-
na, iznenađenje iz Sjedinjenih Država, tišina iz Sovjet-
skog Saveza, a iz francuskih znanstvenih (atomskih)
krugova indijskim kolegama (znanstvenicima) došla je
čestitka na “znanstvenom uspjehu”. Možda najvažnije,
kasnije, nakon nuklearnih “testiranja” 1998. godine,
Francuska se javno suprotstavila sankcijama Indiji koje
je nametao SAD.75 Kada je pak, u rujnu 2008. Indija
postigla nuklearni sporazum, Francuska je bila prva
koja je s njom potpisala civilni nuklearni sporazum.
Prije nego je ratificiran u Americi.

  Iskender Rehman: India - France Relations, The Diplomat, June 4, 2015.

75
 Europa 143

Ujedinjeno Kraljevstvo

Dva su stoljeća Britanci bili kolonijalni gospodari In-

dije, ali vlada Ujedinjenog Kraljevstva od kraja 18. sto-
ljeća pa do polovice 19. stoljeća nije zauzela praktički
cijelu Indiju već je to učinila privatna korporacija.76
Ostavili su iza sebe ljubav za kriket, tenis, ali ne i no-
gomet, ostavili su westminsterski sustav parlamentarne
demokracije i jasno – engleski jezik koji je Indiji postao
ulaznica u svijet i velika prednost koja je naprimjer Kini
praktično nedostižna. Odnosi Indijaca i Britanaca op-
terećeni su dubokim povijesnim traumama, na koje
treba dodati gotovo tri milijuna Indijaca koji danas žive
u Velikoj Britaniji (broj gotovo isti kao i Indijaca koji
žive u SAD-u, ali na bitno manjem prostoru i na manji
broj stanovnika, u UK-u čine oko 5 % stanovnika na
1 % stanovništva koliko ih je u SAD-u). Ova je zajed-
nica politički tradicionalno podržavala Laburiste, ali je
u kampanji 2015. Konzervativna stranka uložila puno
truda da osvoji dio ovog izbornog tijela.77
Povijest se u međusobnim odnosima ponavlja, ali
po Marxovom “kao farsa”. Sada je dojam da Ujedinje-
no Kraljevstvo traži suradnju s ne previše zadivljenom
i zainteresiranom Indijom. Važnost koju u vanjskoj
politici, ali i jasno priznatim ekonomskim odnosima,
76
  o tome kako je East Indian Company od obične firme trgovaca svilom i začinima
i uredom s “pet prozora” u Londonu, postala puno više, regrutirajući lokalnu voj-
sku od lokalnih poreznih prihoda i osvojila cijelu Indiju vidjeti u sjajnom članku
Williama Daerymplea The East India Company: The corporate raiders, The Guar-
dian, March 4, 2015.
 Swarajya: The Diaspora, The Nasty Party And Elections, 2015.
77
144 Amir Muharemi:
INDIJA

pridaje britanski establišment Indiji vidljiv je iz priori-

teta današnjeg premijera Davida Camerona. Posjetio je
Indiju brzo nakon izbora za čelnika svoje Konzervativ-
ne stranke, nakon što je postao premijer, odmah nakon
posjeta SAD-u došao je u Indiju, a nakon što je vlast
u Indiji 2014. preuzeo premijer Modi, među prvima u
New Delhiju bio je on.
Velika Britanija ima vrlo razvijene gospodarske
odnose s Indijom, na svim poljima, a specifičnost je
što je i veliki donator u razvojnoj pomoći, oko četiri
stotine milijuna dolara godišnje. Velike indijske firme
kupci su nekih tradicionalnih britanskih brandova
(Tata - Land Rover/Jaguar npr.), London je drugi dom
brojnoj indijskoj eliti i slično, no dodjela posla s bor-
benim zrakoplovima Francuskoj bila je pravi šok, jer je
protukonkurent bio europski Eurofighter za kojega je
lobirala Velika Britanija, između ostalih.

Njemačka

Stoljećima postoji međusobni interes između

Indije i Njemačke. Misionari, trgovci, avanturisti i
istraživači iz Njemačke obilaze Indiju od 16. stoljeća.
Njemački intelektualni interes za staru indijsku civi-
lizaciju i indologiju od 19. stoljeća ostavio je trajan i
dubok trag. Sveučilišta u Bonnu, Tübingenu i Berlinu
pioniri su indologijskih studija.
Nakon Drugog svjetskog rata kancelar Adenauer i
premijer Nehru razvili su odlične osobne odnose. Nje-
 Europa 145

mačka je odmah poslije dozvole Saveznika da formira

Ured vanjske politike 1951. uspostavila diplomatske
odnose s Indijom. Već je 1956. Nehru prvi put posjetio
Njemačku i bio impresioniran ekonomskim oporav-
kom i osobom kancelara Adenauera. Već je tada, 1956,
osnovana Indijsko-njemačka gospodarska komora,
koja je danas najveća bilateralna gospodarska komora u
Indiji. Kancelar Helmut Schmidt nije pokazivao inte-
res za Indiju, a njegov nasljednik Helmut Kohl je nakon
posjeta 1986. snažno podupirao razvoj međusobnih
odnosa i imao odličnu suradnju s Rajivom Gandhijem
koji je 1988. posjetio Njemačku. Nakon pada berlin-
skog zida premijer Narasimha Rao već je 1991. posjetio
Njemačku i od tada međusobna gospodarska suradnja
sustavno sve više raste. Njemačka se pojavljuje kao vrlo
značajan direktan strani ulagač u indijsko gospodar-
stvo, a sve veći broj studenata studira ili specijalizira na
njemačkim sveučilištima.
S mnogim drugim europskim državama Indija je
imala dobre odnose, ali s bivšom Jugoslavijom posebne.
Josip Broz Tito i Jawaharlal Nehru bili su bliski prija-
telji i suradnici, kako bilateralno tako i u Pokretu ne-
svrstanih. SFRJ je nesebično pomagala Indiji (u okviru
mogućnosti) u izgradnji infrastrukture, obrazovanja,
farmaceutike i drugo.
Nakon nestanka SFRJ, Indija je s državama sukce-
sorima uspostavila diplomatske odnose, s Republikom
Hrvatskom 1992, te je otvorila diplomatsko predstav-
ništvo u Zagrebu 1996. godine koje je 1998. podignuto
na rang veleposlanstva. Predsjednik Republike Hrvatske
146 Amir Muharemi:
INDIJA

Stjepan Mesić bio je u službenom posjetu Indiji 2002,

a potpredsjednik Indije M. Hamid Ansari bio je u Re-
publici Hrvatskoj na poziv predsjednika Ive Josipovića
2010. godine.

Rusija

Odnosi s Rusijom prolaze posljednjih dvadeset pet

godina sustavnu “reevaluaciju”. Još od boljševičke revo-
lucije u Petrogradu i velikih društvenih promjena koje
su inicirane u Sovjetskom Savezu, rani indijski patrioti i
antikolonijalni politički borci, na čelu s Nehruom, fasci-
nirani su bili SSSR-om. Sovjetski Savez, pojednostavlje-
no Rusija imala je posebno mjesto u indijskoj slici svijeta.
Sredinom 50-ih međusobni posjeti Nehrua i Hruščova
te tehnička i druga pomoć SSSR-a Indiji u razvoju ve-
likih privrednih sustava inaugurirali su posebno dobru
fazu međusobnih odnosa. Dalekosežna odluka SSSR-a
da proda tehnologiju i dozvoli proizvodnju MIG-a 21 u
Indiji 1962. godine bila je možda vododijelnica u odno-
sima. Još do 1965. SSSR je bio dovoljno neutralan da je
u Taškentu dogovoren prekid vatre između Pakistana i
Indije, no sljedeći veliki sukob, rat u Istočnom Pakista-
nu - budućem Bangladešu, donio je novi razvoj doga-
đaja. Držanje Kine koja je inklinirala potpori Pakistanu
potakla je Indiju na jače vezanje sa SSSR-om, s kojim je
potpisan Sporazum o prijateljstvu i suradnji u kolovozu
1971. Sljedeća dva desetljeća, Indija je bitno ovisila o
sovjetskoj pomoći, opremi i slično, poglavito u obrani.
 Europa 147

Gotovo 70 % obrambenog uvoza Indije dolazio je iz

SSSR-a. Razumljivo, u najširim crtama postojalo je s in-
dijske strane razumijevanje za sovjetske stavove i intere-
se od Afganistana do šireg prostora Jugoistočne Azije. U
tri velike krize, Mađarske revolucije 1956. (u početku),
Praškog proljeća 1968. i sovjetskog ulaska u Afganistan
1979, Indija je ostala maksimalno neutralna i nije osu-
đivala sovjetsku politiku. S druge strane, Indija je imala
stalnu i stabilnu podršku u Vijeću sigurnosti UN-a što
se tiče kašmirskog problema i nuklearnih ambicija.
Pad berlinskog zida, nestanak Varšavskog pakta
i raspad Sovjetskog Saveza pomogli su ili se može reći
spriječili daljnje odgađanje promjene orijentacije in-
dijske vanjske politike, od veće orijentacije na istok,
otvaranja prema SAD-u i novi pogled na Izrael. No
neovisno o tome, Rusija je za Indiju ostala vrlo važan
vanjskopolitički partner, kao što je to i Indija za Rusiju.
Neprekinut posjet na najvišoj razini i drugo dokazi su
za to. Gospodarski su odnosi izgubili dio proporcional-
nog otvaranja Indije prema Zapadu i Kini, ali su vojni
i obrambeno-sigurnosni aspekti suradnje nastavljeni
istim intenzitetom. Rusija je ostala godinama najveći
dobavljač oružja i opreme za Indiju, dok joj se u nekim
segmentima Izrael nije približio. Samoj Rusiji Indija je
drugi najveći kupac, nakon Kine. Rusija ostaje vjeran i
pouzdan dobavljač najosjetljivije vojne opreme za In-
diju, i po uvriježenom mišljenju, po povoljnoj cijeni.
Indija je svjesna i zahvalna Rusiji da taj odnos nije bio
samo kupoprodajni odnos između dva trgovačka part-
nera već je uključivao zajedničko razvijanje, istraživanje
148 Amir Muharemi:
INDIJA

i vojne vježbe, uz transfer tehnologije na čemu je s in-

dijske strane uvijek bila posebna zahvalnost. Isto tako
nezamjenjiva uloga SSSR-a, i Rusije kao sukcesora u
razvoju Indijske nuklearne tehnologije, svemirske teh-
nologije, teške industrije i već spomenute obrane, kada
to drugi nisu htjeli učiniti, ima još uvijek specifičnu te-
žinu u indijskom društvu. U tom svjetlu nastavljaju se
brojni projekti i suradnja na prije započetim osjetljivim
obrambenim (raketnim) sustavima, i izvjesno je da će
Rusija ostati vrlo važan partner Indiji i u nadolazećim
godinama. Ideje o plinovodima i naftovodima kroz sre-
dišnju Aziju prema Indiji nikada nisu nestale, i ostaje
otvorena mogućnost, ako se stvore sigurnosni uvjeti
da se i to poglavlje otvori te da energetski gladna Indi-
ja dođe do sigurnog izvora nafte i plina iz nepresušnih
ruskih izvora.
Dvije se države susreću i surađuju i na multilateral-
nom nivou u okviru BRICS-a, kao i u okviru Shanghai
Cooperation Organization (SCO) gdje im se priključuje
i Kina na redovitim sastancima ministara vanjskih po-
slova. Ovaj interes Indije da sudjeluje u radu SCO treba
gledati u svjetlu interesa da se bude za stolom gdje veliki
i važni susjedi, Rusija i Kina, odlučuju o pitanjima od
vitalne važnosti za Indiju.
U okviru Ujedinjenih naroda uglavnom su glaso-
vanja Rusije i Indije bila sličnog ili istog vrijednosnog
usmjerenja. Ubrzo promjenjivom poslije hladnoratov-
skom svijetu, otvaraju se nova poglavlja i novi odnosi.
Tako je Rusija znatno popravila odnose s Pakistanom,
na što je Indija posebno osjetljiva, ali odnosi se i dalje
 Europa 149

razvijaju intenzivno i s punim povjerenjem, tako da

Rusija nastavlja graditi dva nuklearna reaktora u Indiji,
dok su drugi zainteresirani ulagači u tom osjetljivom
sektoru u zaostatku. Dobri odnosi će se nastaviti i nas-
tavljati, ali teško je očekivati da se intenzitet nekadaš-
njih veza vrati u novom svijetu.
 ISTOČNA I
JUGOISTOČNA
AZIJA
Indijske veze s ostatkom (istočne) Azije duboke su i po-
vijesne. Hinduizam i budizam proširili su se kroz Aziju
iz Indije uglavnom trgovačkim putovima. Hinduizam je
došao do Indonezije, Malezije i Tajlanda, a budizam je
osim prisutnosti u Tajlandu i Kambodži kroz Kinu i Vi-
jetnam, preko Koreje, dosegao do Japana. Osim vjerskih
utjecaja proširili su se i kulturni. U široj regiji indijski je
utjecaj bio vrlo značajan u nepostojanje imperijalistič-
kih tendencija. Od petnaestog stoljeća nadalje, indijski
trgovci iz Gujarata, Bengala i Tamil Nadua zaslužni su
za širenje islama u prostor jugoistočne Azije.78 Od uspo-
stave britanske vlasti prizma indijskog gledanja na Jugoi-
stočnu Aziju ide kroz njihove naočale. Oni uspostavljaju
na strateškom mjestu trgovačku stanicu, Singapur, 1819.
godine kako bi kontrolirali i koordinirali trgovačke pu-
tove između Indije i regije te Kine isto tako. Singapurom
se upravljalo iz Kolkate (Kalkute). Tijekom kolonijalne
vlasti nešto su oslabile, logikom indijskog položaja pod
krunom, veze samih Indijaca s širom regijom, makar su
kao radna snaga iseljavali te se brojna današnja dijaspora
može vezati i uz tadašnje iseljavanje.
Još prije osamostaljenja Indije, Nehru se aktivirao
u oslobađanju cijele regije od kolonijalne vlasti i tako
  Howard Federspiel: Sultans, Shamans and Saints: Islam and Muslims in Southe-
78

ast Azia, University of Hawai Press, Honolulu, 2007.

154 Amir Muharemi:
INDIJA

postao neformalni lider i postavio Indiju u vodeći po-

ložaj. Nehru je smatrao da je antikolonijalna borba
Indonezije, Burme, Malezije i Vijetnama neodvojiva
od borbe za nezavisnost Indije. Tako je još pod bri-
tanskom vlašću u Delhiju organizirana konferencija
solidarnosti južnoazijskih naroda, od kojih su mnogi
još bili pod kolonijalnom vlašću, u izražavanju potpore
slobodi i budućoj suradnji.
Nehruova politika nakon osamostaljenja preferira-
la je odnose s neovisnim državama, prije svih s Indone-
zijom. No, pozornost koju je Indija poklanjala Aziji bila
je pod utjecajem velike brige koju je poklanjala bližem
susjedstvu i Kini. Tako je bilo naročito tijekom hladnog
rata koji je početni entuzijazam zatomio uslijed grube
realnosti. Granični rat s Kinom 1962, rat s Pakistanom
1965. i 1971. godine učinili su svoje. Indija je podržava-
la Vijetnam u njegovoj borbi što je pak izazivalo podoz-
rivost Singapura, Tajlanda i Indonezije koje su ostale
čvrsto uz SAD. Japan, bliski saveznik SAD-a isto tako
držao se dalje od Indije u tom razdoblju.
Raspad Sovjetskog Saveza, koji smo u ovoj knji-
zi više puta spominjali, te ništa manje važno uspjesi u
ekonomskom razvoju “azijskih tigrova” tijekom 80-ih
godina, natjerali su Indiju na “reprogramiranje” svoje
politike i ozbiljnije gledanje prema istoku. Uz premije-
ra V. P. Narasimha Raoa se veže ta nova politika i njezi-
no novo ime look east policy.
Institucionalno vezanje uz ASEAN (Singapur,
Tajland, Malezija, Indonezija i Filipini) primarno je
imalo za cilj popravljanje gospodarskih veza i otvaranje
 Istočna i Jugoistočna Azija 155

prostora za investicije u indijsko gospodarstvo koje se

značajno otvorilo i liberaliziralo pod palicom ministra
Manmohana Singha, budućeg premijera. Važna je bila
i politička dimenzija jer se ASEAN uspješno pozicio-
nirao kao značajan politički faktor u regiji. Isto tako
pitanja nacionalne sigurnosti, borbe protiv terorizma,
pomorske sigurnosti u cijelom prostoru vrlo su važna i
o njima više u poglavlju Indijski ocean.
Izvoz u države ASEAN-a i direktne investicije
značajno su porasle i pridonijele brzom rastu indijskog
gospodarstva, što je pak skrenulo pozornost na novo
ogromno tržište koje se otvara i postaje dodatno za-
nimljivo investitorima. Suradnja s organizacijom kao
cjelinom pomogla je i bržem otvaranju pojedinačnih
država prema Indiji. Politička dimenzija ovog otvara-
nja prvo se vidjela kod odnosa prema Mianmaru (vid-
jeti pod Mianmar).
Značajan element u politici Indije prema cijeloj Ju-
goistočnoj Aziji je kulturna prisutnost Indije, ne samo
kroz već spomenute duboke povijesne veze, već i kroz
suvremenije fenomene kao što je filmska industrija
gdje su indijske filmske zvijezde i kroz njih i Indija kao
takva, vrlo prisutni u brojnim domovima. Ništa ma-
nje nije važan i sport, posebno kriket koji na poseban
način veže države Commonwealtha. Indijska mlada i
obrazovana dijaspora sačinjava potpuno novi fenomen
koji povratno utječe na brojne segmente međusobnih
odnosa. Sve je veći broj i studenata iz Indije koji žele
studirati u Australiji i drugdje. Više od sto tisuća njih
godišnje upisuje razne fakultete samo u Australiji.
156 Amir Muharemi:
INDIJA

Osim ove “intelektualne” dijaspore, brojna je i “radna”

dijaspora koja pridonosi gospodarstvima domaćina i
šalje vrlo značajnu financijsku injekciju u Indiju.

Japan

Međusobni odnosi Indije i Japana oslobođeni su op-

terećenja koje mnogi azijski susjedi Japana imaju zbog
njegove politike prije i za vrijeme Drugog svjetskog
rata. Japanski rast i razvoj u ranom 20. stoljeću u Indiji
se gledao kao dokaz da se azijske države mogu razviti na
osnovama svoje autohtone kulture te da je Japan do-
kaz da dolazi azijski preporod. Isto tako, tijekom Dru-
gog svjetskog rata, Japan je prihvatio političkog lidera
Subhas Chandra Bosea te mu omogućio da formira
indijsku nacionalnu vojsku (Indian National Army-
-INA) koja se trebala boriti za nezavisnost Indije pro-
tiv Britanije. Formirana od indijskih vojnika i dobro-
voljaca iz cijele Jugoistočne Azije ova je vojska brojala
oko četrdeset tisuća vojnika i sudjelovala je u borbama
protiv Britanaca uglavnom na graničnom području
Burme i Indije. Nakon rata ovi su dragovoljci smatrani
herojima i patriotima te su na provizornim suđenjima
oslobođeni, dok je Bose navodno poginuo na Tajvanu
u avionskoj nesreći 1945. godine.
Diplomatski su odnosi uspostavljeni 1952. i dobro
su se razvijali na političkom i gospodarskom planu do
eksplozije indijske atomske bombe u pustinji Rajasthan
1998, što je Japan vrlo loše primio, temeljem svojeg po-
 Istočna i Jugoistočna Azija 157

vijesnog iskustva. Zahlađenje odnosa nije dugo trajalo.

Već je 2000. premijer Mori Yoshiro posjetio Indiju,
a ubrzo su slijedili i ministri obrane. Vojni kontakti
među državama značajno se razvijaju posljednjih godi-
na. Mornarice i obalne straže sudjeluju u zajedničkim
vježbama i manevrima. Svoje su partnerstvo podigli na
razinu “strateškog i globalnog partnerstva” u ljeto 2007.
godine uz dogovor o redovitim godišnjim zajedničkim
pomorskim manevrima i drugim zajedničkim vojnim
aktivnostima. Sigurnost u Indijskom oceanu jedan je
od razloga za ovakav zajednički interes, a drugi razlog
svakako je pariranje sve većoj vojnoj snazi Kine.
Zajedno s Njemačkom i Brazilom, Japan i Indija
2004. pokreću inicijativu Grupe 4 za reformom Vijeća
sigurnosti, odnosno proširenja stalnog članstva.
Japan se devedesetih pojavljuje kao jedan od većih
investitora u Indiji, ali to je daleko zaostajalo za investi-
cijama u Kini naprimjer. Ovaj trend se bitno popravlja
početkom 2000-ih. Japanske investicije sustavno i ne-
prestano rastu i povećava se broj japanskih firmi prisut-
nih u Indiji.

Republika Koreja

Povijesno su Indija i Koreja povezani preko budizma

kao i s drugim državama u široj regiji. Nakon Drugog
svjetskog rata Republika Koreja (Južna Koreja) bila
je čvrsti saveznik SAD-a, dok je Indija bila u Pokretu
nesvrstanih kojem se 1975. pridružila i Demokratska
158 Amir Muharemi:
INDIJA

Narodna Republika Koreja (Sjeverna Koreja). Indija je

zadržala neutralnu politiku. Istovremeno je s obje Ko-
reje 1962. uspostavila prvo konzularne odnose, a zatim
ih podigla na rang veleposlanstava 1973. godine.
Početkom 90-ih počinje više puta spominjana po-
litika liberalizacije i otvaranja, a premijer Narasimha
Rao 1993. posjećuje Republiku Koreju. Južnokorejske
investicije u Indiji od 90-ih velike su gotovo koliko i
japanske. Automobilska industrija Južne Koreje inve-
stirala je u tvornice u Indiji kako bi im unutarnje tržište
bilo dostupno, a slijedi ih i Samsung i drugi. Isto tako
Tata je kupila južnokorejski Daewoo komercijalna vo-
zila, te su im gospodarstva vrlo isprepletena. Jedna od
najvećih korejskih čeličana investirala je u državi Orissa
u novi pogon. S manje mogućnosti od Japana, Korejan-
ci su izrazito prisutni na indijskom tržištu.79
Obrambene veze s Republikom Korejom izrazito
su važne za obje zemlje. Koreji za jačanje u odnosu na
velikog susjeda Kinu, a Indiji za pristup suvremenoj
tehnologiji i vojnoj opremi. Obje države su isto tako
zabrinute suradnjom Pakistana i Sjeverne Koreje oko
raketnih sustava i nuklearnog programa. Za razliku od
Japana koji teško prihvaća indijski nuklearni status (iz
povijesnih razloga), Južna Koreja nema takvih proble-
ma. Dapače, indijskojužnokorejski civilni nuklearni
program o suradnji potpisan je 2011. godine. Ništa ne
stoji na putu još bolje suradnje.

79
  Skand R. Tayal i Sandip Kumar Mishra: India and the Republic of Korea: A
Growing Strategic Partnership, Indian Foreign Affairs Journal, Vol. 7, No. 3, July-
-September, 2012.
 Istočna i Jugoistočna Azija 159

Australija

Australija je prepoznala važnost Indije u širem sigurno-

snom smislu za cijeli azijsko-pacifički prostor i suklad-
nost njihovih interesa u tom smislu. Od sredine 2000-ih
provode zajedničke vojne i pomorske vježbe i manevre
te je i njihova suradnja, kao i s Japanom, podignuta na
razinu “strateškog partnerstva” 2009. godine. Gledano
iz australijske perspektive, od Drugog svjetskog rata sebe
je konceptualno vidjela unutar strateškog okruženja
Istočne Azije ili azijskog Pacifika. To su bili termini koji
su adekvatno dočaravali realno stanje dok je Indija bila
vrlo ograničenog strateškog utjecaja i to samo u svojoj
regiji Južne Azije. Svime što je u ovoj knjizi rečeno o
svekolikom rastu Indije, za Australiju je razumljivo da
proširi svoje definiranje strateške sigurnosti na indo-
-pacifičku regiju koja bolje odgovara sadašnjosti i bliskoj
budućnosti.
Do kraja 90-ih robna razmjena s Australijom bila
je gotovo zanemariva. No, promjenom politike stvari se
vrlo brzo mijenjaju i u desetak godina gotovo deset puta
se povećala gospodarska aktivnost i robna razmjena.
Rast te razmjene je bio 30 % godišnje. To što su obje bile
pod istom krunom stvara posebno ozračje i uslijed slič-
nih sustava omogućava brzi rast svekolikih međusobnih
odnosa. Atomska eksplozija u Indiji gotovo je u potpu-
nosti prekinula odnose među državama, ali kao i s Japa-
nom ne zadugo. Već je 2000. premijer John Howard
posjetio je Indiju i odnosi su se nastavljali popravljati.
Turizam i obrazovanje dva su vrlo značajna seg-
160 Amir Muharemi:
INDIJA

menta međusobnih odnosa, uz vrlo značajnu i rastuću

indijsku dijasporu. Australija je među prvima shvatila
ogroman potencijal turističkog (outbound) tržišta Indi-
je. S rastućim standardom i rastućim srednjim slojem,
broj ljudi koji iz Indije putuju u inozemstvo dosegnut
će do 2030. između 25-30 milijuna turista. Australija
je na nacionalnoj razini izradila strateški plan za osvaja-
nje što većeg dijela tog vrlo lukrativnog kolača. S druge
strane obrazovna industrija, ako se tako može nazvati,
treća je po veličini izvozna industrija Australije, a jedni
od najvažnijih korisnika su Indijci koji tradicionalno
rado studiraju u Australiji.

Vijetnam

Još od međusobnih potpora tijekom antikolonijal-

ne borbe traju dobri odnosi između Vijetnama i Indije.
Nehru je posjetio Vijetnam već 1954. i održavao vrlo pri-
jateljske odnose s Ho Chi Minhom, koji je pak uzvratno
posjetio Indiju 1958. godine. U novije vrijeme posebno
su se produbili odnosi na obrambenom polju jer Vijet-
nam osporava neke kineske teritorijalne pretenzije na
moru te traži saveznika. Potpisana je serija sporazuma o
suradnji u obrani tijekom posjeta ministra obrane Vijet-
nama Phung Quang Thanga u svibnju 2015, a prethodio
mu je posjet Indiji vijetnamskog premijera Nguyen Tan
Dunga krajem 2014. Gospodarska suradnja s živom i
brzo rastućom vijetnamskom privredom također je vrlo
zanimljiva Delhiju.
INDIJSKI OCEAN
Kao što mu samo ime kaže, cijeli je jedan ocean nazvan
po Indiji, i to nije slučajno. Od pamtivijeka kada je plu-
tajući potkontinent došao pod Aziju i podignuo Hi-
malaje u nebeske visine, Indija je bila okrenuta svojem
kontinentalnom središtu, odnosno sjevernim nizinama
koje navodnjavaju rijeke Ind i Ganges. Samo ime Indija
je dobila od ove prve rijeke. Planinski lanac na sjeveru
bio je istovremeno i granica i pribježište, brana i prolaz,
opasnost i spas. Ocean, koji okružuje potkontinent s
juga, zapada i istoka oduvijek je dovodio ljude i dobra iz
Afrike, Arabije i Jugoistočne Azije. Bili su ti vodeni pu-
tovi dugo mostovi, ako ne i duže od planinskih prolaza
prema Aziji i Europi, Himalaji i famoznom Hindu Kus-
hu koji definiraju granicu potkontinenta prema Srednjoj
Aziji i Bliskom istoku. U povijesti Indije sve države koje
su nastajale na njezinom kontinentu imale su izvorište
na kopnu. Britansko Carstvo svojim je širenjem i zauzi-
manjem cijele Indije stvorilo prvi put u povijesti cjelo-
vitu državu koja se proširila dolaskom s mora. Isto tako
s Britancima se prvi put o oceanu i o njegovoj kontroli
u Indiji ozbiljnije razmišlja. Unutar Britanskog Carstva
potkralj u Delhiju (Viceroy) odgovoran je za kontrolu
morskih putova od Adena do Melakanskog tjesnaca80
  Melakanski tjesnac ili Malajski prolaz najvažniji je tjesnac u Jugoistočnoj Aziji
80

koji spaja Andamansko more s Južnokineskim i Javanskim morem. Ovo je morski

 164
INDIJA

i r an kina japan
30°

pakistan
Amir Muharemi:

saudijska indija
arabija
oman
filipini
sudan
Karta: indijski ocean

lija
malezija

ma
so
0° ekvator
ind
o
nezija

r
I n d i jsk i o ce a n

gaska
mada
aust r a l ija
30°j

30°I 60°I 90°I 120°I 150°I

 Indijski ocean 165

na istoku. Svojim osamostaljivanjem, Republika Indija

naslijedila je neke “odgovornosti” u vodama oko pot-
kontinenta, ali brzo se pokazalo da nema realne snage
održavati razinu prijašnje britanske prisutnosti.
Tako je bilo do nedavno, kada s gospodarskim
rastom i samosviješću, unatrag desetak godina, Indi-
ja počinje vraćati ili zauzimati dio prijašnje pozicije
unutar oceana postajući, ako se tako može reći, prvi
među jednakima u neposrednom okruženju. Imala je
Indija dominantan ili dominirajuće odnose s otočkim
državama, Maldivima, Mauricijusom i Sejšelima, te
do neke razine i sa Šri Lankom. U pokušaju da redefi-
nira Indijski ocean u Indijin ocean, ako se tako može
reći, Indija je podržavana i potpomognuta od strane
Sjedinjenih Američkih Država i Europe, koje sve teže
mogu nadzirati i kontrolirati ove vodene putove što su
činili posljednja gotovo četiri stoljeća. Indijski “rivali-
tet” s Kinom ključan je bio u odlučivanju da se okrene
novim asocijacijama kao što su to Indian Ocean Rim
Association ili Bay of Bengal Initiative for Multi-Secto-
ral Technical and Economic Cooperation. Ova povećana
aktivnost i interes za Indijski ocean i širi pacifički pro-
stor stvorila je i novi termin koji već i ulazi u različite
dokumente, analize, znanstvene rasprave i strategije:
Indo-Pacifik.
Indija ima morsku granicu u Arapskom moru i
Bengalskom zaljevu sa sedam država. Uspješno je defi-
nirana granica s Indonezijom, Maldivima, Mianmarom,
put s najgušćim prometom na svijetu, kojim prolaze gotovo sve robe Kine, Južne
Koreje, Filipina, Japana i drugih te je kao takav od neizmjerne strateške važnosti.
166 Amir Muharemi:
INDIJA

Šri Lankom i Tajlandom (1979) i Mianmarom i Taj-

landom (1995) i tromeđa u Andamanskom moru. No,
demarkacija granice na moru se preostala dva susjeda,
Bangladešom i Pakistanom još nije dogovorena kao ni
tromeđa Mianmara, Bangladeša i Indije u Bengalskom
zaljevu.81
Posjet premijera Modija Sejšelima, Mauricijusu i
Šri Lanki na početku svog mandata nastavak je zacr-
tane politike davanja važnosti Indijskom oceanu koju
su započele prethodne vlade. Dogovorena je isporuka
neke vojne opreme od strane Indije i nove gospodarske
olakšice i poticaji. Za uzvrat, Indija može koristiti dva
otoka, na Sejšelima jedan, te drugi na Mauricijusu za
izgradnju vojnih baza. Na Šri Lanki dodatno su ojačani
odnosi s novoizabranim predsjednikom Maithripala
Sirisenom koji se odmakao od izraženije pro-kineske
politike prethodnika Mahinde Rajapakse, te je time
uglavnom vraćeno stanje u prijašnji položaj u pogledu
utjecaja na tom, za Indiju izuzetno značajnom prostoru.
Kasnije, posjet Bangladešu u lipnju 2015. i postizanje
niza dogovora oko pomorskih luka, putova i obnav-
ljanjem suradnje na moru, osim kopna, dakle šireći
pomorsku povezanost s Dakhom, Modi poklanja stra-
tešku pozornost Bengalskom zaljevu koja mu pripada,
a koja je bila zapostavljena posljednjih godina.82 Tu se
otvara prostor (i nužnost) veće suradnje i međusobnog
povjerenja Mianmara, Bangladeša i Indije što je svima u
  Vijay Sakhuja: “Security In The Maritime Commons”, u Ashley J. Tellis i Sean
81

Mirski (ur.): Crux of Asia, China, India and the Emerging Global Order, Carnegie
Endowment for International Peace, 2013, str. 158.
  C. Raja Mohan: Bengal's Bay, The Indian Express, June 9, str. 15.
82
 Indijski ocean 167

interesu. Širom suradnjom u Bengalskom zaljevu (Bay

of Bengal - BOB) dogodile bi se promjene u političkom
(demokratskom) ekonomskom i sigurnosnom smislu i
svi bi profitirali.83
Usporedo sa ovim novim diplomatskim inicijati-
vama, obnovljen je entuzijazam za izgradnju kapaciteta
indijske mornarice da može odgovoriti ulozi značajnijeg
igrača u “plavim vodama”, odnosno da se može otisnuti
dalje od svoje obale. Na zahtjev njihove vlade posljed-
njih je godina indijska mornarica uz obale Mozambika
sudjelovala kao istaknuti član koalicije međunarodnih
snaga u protupiratskim naporima i zaštiti putova prema
i iz Sueskog kanala. S brojnim brodogradilištima i du-
gom listom narudžbi za nove brodove i podmornice, uz
novu suradnju s razvijenim pomorskim silama koje žele
prodati brodove i tehnologiju Indiji, Indija je na putu da
ostvari svoje planove.
Sveukupno gledajući, iako je u unutarnjopolitičkoj
sceni bilo malih razlika oko nijansi i detalja u pravcima
vanjske politike i strateških vizija, postoji konsenzus i
potpora u izgradnji snažnije mornarice i širenja utjecaja
Indije dalje od svoje neposredne obale. Od najglasnijih
nacionalista do zagovarača nesvrstanosti, od Ministar-
stva vanjskih poslova do Ministarstva obrane i generala,
svi se slažu da se Indija treba i mora okrenuti od jed-
nodimenzionalne opterećenosti sjevernim granicama i
susjedima, morima i široj slici svijeta.
Ostaje za vidjeti hoće li gospodarske aktivnosti i
  K. Yhome: The Bay of Bengal at Crossroads, Fridrich Ebert Stiftung, India Paper,
83

New Delhi, October, 2014.

168 Amir Muharemi:
INDIJA

rast Indije opravdati ovo širenje vizije i realnog utjecaja.

Velike sile, svojevremeno Britansko Carstvo, a danas
Sjedinjene Države štitile su i štite svoje putove dopre-
me vitalnih dobara, bilo to trgovačke robe od koje se
živjelo ili nafte koja pokreće gotovo sve strojeve. To je
bio i ostaje motiv te izvor financiranja vojnih aktivnosti
u tako udaljenim područjima od svojih baza. Kina da-
nas isto tako ima neizmjerno veliki interes zaštititi ove
putove. Velika većina njezinih potreba za energentima
i isto tako u drugom pravcu velik dio njezinih roba u
izvoz ide tim putovima. Indijsko gospodarstvo bitno je
u boljem stanju nego prije dvadesetak godina, ali pitanje
je može li financirati ovako skupe ambicije da bude zna-
čajniji čimbenik u ovoj velikoj “igri”.
Može se reći kako postoji svojevrsni konsenzus u
Indiji da je došlo vrijeme za veću indijsku prisutnost u
Indijskom oceanu i kroz tu prisutnost ostvariti svoje-
vrsni containment, zadržati preveliko širenje drugih u
svojoj blizini. No, ne postoji još konsenzus kako daleko
u tom pravcu treba ići. Želi li Indija u “svom” oceanu
ostvariti sigurnost svojih obala, dominaciju u cijelom
oceanu ili ići prema hegemoniji u Indijskom oceanu?
Koja razina prisutnosti je nužna za ostvarivanje cilja
teritorijalne cjelovitosti i zaštite, odnosno nacionalne
sigurnosti i u kakvom će ona međuodnosu biti s gos-
podarskim rastom, širenjem na nova tržišta? Isto tako,
postoji cijela sigurnosna dimenzija koja zahtijeva poseb-
nu analizu – pomorske nuklearne dinamike u ovim vo-
dama koja baca specifično svjetlo na pitanja nacionalne
sigurnosti. Indija je još 2009. porinula svoju prvu pod-
 Indijski ocean 169

mornicu s balističkim raketama (SSBN), a Pakistan je

najavio da će učiniti isto.84
Sveukupno, s brzim ekonomskim rastom, indijske
vojne i strateške mogućnosti postaju sve značajnije za
širi prostor. Indijska se prisutnost osjeti u svakom pogle-
du kroz jačanje sveukupnosti njezinih odnosa sa svim
susjedima, bližim i daljim. Međuodnosi s mornaricama
i vojskama država u okruženju se institucionaliziraju
kroz brojne međusobne obrambene sporazume, a za-
interesiranost mnogih, poglavito Južne Koreje, Japana
ili Singapura pojačana je rastućim vojnim kapacitetima
Kine. Kina gradi značajnu pomorsku infrastrukturu
od Pakistana preko Šri Lanke, Mianmara do Kine kako
bi osigurala pomorske putove koji su za nju od vitalne
važnosti.85 Pakistanska luka Gwadar na ušću Oman-
skog zaljeva i Hormuskog tjesnaca i šrilankanska luka
Hambantota na južnom vrhu otoka kritične su točke
u kineskim dugoročnim planovima da svojoj mornarici
osigura logistiku za široku autonomiju djelovanja.86
Japan i Indija su od 2000. i posjeta Indiji premijera
Mori Yoshiroa, te uzvratnog posjeta Vajpayeea Japanu
2001, znatno ubrzali sveukupnu sigurnosnu, a posebno
pomorsko sigurnosnu suradnju. Prvi su se zajednički
pomorski manevri odigrali 2012.87 Japan, kao i druge
  Iskander Rehman, Murky Waters: Naval Nuclear Dynamics in the Indian Ocean,
84

Carnegie Endowment for International Peace, 2015.

85
  Francine R, Frankel:The Breakout of China-India Strategic Rivalry in Asia and
the Indian Ocean, Journal of International Affairs, Spring-Summer, 2011.
  Robert D. Kaplan: Monsoon, The Indian Ocean and the Future of American
86

Power, Random House, New York, 2011, str 193.

87
  Rajaram Panda: India-Japan Defence Partnership, Indian Foreign Affairs Journal,
Vol. 7, No. 3, July-September, 2012, str. 317.
170 Amir Muharemi:
INDIJA

države u okruženju, traži rješenje kako da uživa koristi

od kineskog gospodarskog rasta, a da ne postane ranjiv
na rast kineske vojne snage i vojnog pritiska. Japanski
ustav limitira mogućnosti izlaska japanske mornarice
u međunarodne vode te je stoga suradnja s Indijom za
Japan vrlo logična.
Ne treba zaboraviti da se i Francuska pojavljuje kao
značajna sila u Indijskom oceanu sa svojom respekta-
bilnom vojnom prisutnošću kako štiti veliko područje
“posebnog gospodarskog pojasa” (Exclusive Economic
Zone - EEZ) u jugozapadnom kvadratu Indijskog ocea-
na gdje Francuska ima svoje teritorije i državljane. Osim
toga, Francuska je vojno prisutna u Perzijskom zaljevu
sa zračnim, pomorskim i kopnenim snagama u Abu
Dhabiju kao i na afričkom rogu u Džibutiju.
Neki će reći da nije važno hoće li Indija ikad do-
stići vojnu snagu Kine niti da Indija bude “protuteža”
Kini u Istočnoj Aziji. Dok je god indijsko gospodarstvo
u snažnom rastu i dok Indija modernizira svoje vojne
potencijale i jača vojnu mornaricu, ona će biti vrlo dra-
gocjen partner brojnim državama azijskog priobalja.
Rastuća Indija stvara mogućnosti i opcije koje nisu
postojale prije u zapadnom Pacifiku. “Indijski naglasak
na pragmatičnoj kooperaciji radije nego na ideološkim
postavkama i njezina kooperativna pomorska strategija
čini ju vrijednim sigurnosnim partnerom za brojne dr-
žave u pacifičkoj Aziji”88
Što će Indija biti značajniji subjekt s dalekosežnim
  C. Raja Mohan: Is India an East Asian Power? Explaining New Delhi's Security
88

Politics in Western Pacific, ISAS Working Paper, 81, Singapore, 2009.

 Indijski ocean 171

implikacijama, što će više sudjelovati u mreži odnosa i

surađivati s udaljenijim državama to će više sazrijeva-
ti termin Indo-Pacifik, a slabiti pojam Indijski ocean.
Dok gospodarski rast to ne omogući, Indija s ograniče-
nim kapacitetima ostaje uglavnom u “svom” oceanu.89

89
  R. S. Yadav, Indo-Pacific: Likely to be Peripheral for India, Indian Foreign Affairs
Journal, Vol. 9, No. 2, April-June, 2014, str.121.
 BLISKI ISTOK
(ZAPADNA AZIJA)
Arapski poluotok i cijeli prostor koji mi zovemo Bliski
istok, a Indijci ga zovu Zapadna Azija, integralni je dio
indijskog šireg susjedstva i regija je od posebne važnosti
za Indiju u ekonomskom, sigurnosnom, strateškom i
političkom smislu. Više od 60 % uvoza nafte dolazi iz
tog područja, a više od šest milijuna Indijaca su gastar-
beiteri koji kući šalju desetke milijardi dolara prihoda
kojima uzdržavaju svoje obitelji.
Odnosi među ljudima dva potkontinenta sežu vrlo
duboko u povijest, da ne kažemo kako su najvjerojatnije
Arapi zaslužni za kovanicu Hindustan i davanja imena
vjeri - hinduizam. Arapsko more koje ih povezuje od
prethistorijskih dana spajalo je ljude, omogućavalo trgo-
vinu i međusobna poznanstva. Povjesničari pronalaze
brojne međusobne utjecaje u znanosti, poglavito mate-
matici, kulturi, spiritualnosti i slično, koje su se među-
sobno nadopunjavali i širili u domicilnim kulturama. U
okvirima Britanskog Carstva i vojske, Indijci svih vjera
i sekti borili su se po frontovima Arapskog poluotoka u
Prvom svjetskom ratu, Gandhi je podržavao takozvani
Kalifatski pokret u Indiji, čije je ciljeve poništio Mustafa
Kemal Paša (Ataturk) svojom politikom u Turskoj. Je-
dan od najvećih indijskih političara i patriotskih lidera u
borbi za novisnost Indije, Maulana Abdul Kalam Azad,
predsjednik Indijskog nacionalnog kongresa u kritičnim
176 Amir Muharemi:
INDIJA

godinama borbe za nezavisnost rođen je u Meki te je

studirao u Egiptu. Svi antikolonijalni pokreti u arap-
skom svijetu imali su veliku podršku nesvrstane braće
u Indiji, uz specijalne odnose s Naserom i uspostavljanja
Pokreta nesvrstanih.
Prije velikog naftnog buma i bogatstva koje se slilo
na Arapski poluotok, brojni su Arapi studirali i često
dolazili u Indiju gdje bi učili engleski jezik i sl. Indijci
su isto tako ponosni na popularnost bollywoodskih fil-
mova u arapskom svijetu.
Zaljevske zemlje i Ujedinjeni Arapski Emirati vrlo
su značajni gospodarski partneri Indiji gdje Indija želi
dio dolara koji se zarađuju u zaljevu usmjeriti u svoje
investicije, kako u infrastrukturu tako i naprimjer u ob-
razovanje. U takmičenju za naklonost nekih arapskih
država, Pakistan je bio uspješniji, ali sveukupno Indija
je uspjela održati i stvoriti vrlo dobre odnose s velikim
brojem arapskih država uglavnom kroz principijelnu
politiku, suradnju kroz UN i sudjelovanje u brojnim
misijama UN-a (Golan, Sudan, Zapadna Sahara itd.).
Indija je tradicionalno značajan donator Državi Palesti-
ni, a veleposlanstvo Palestine ima prominentno mjesto u
diplomatskom zboru u New Delhiju. Izgrađeno je i pok-
lonjeno od strane indijske države palestinskom narodu.
Mora se ovdje reći da je posljednjih godina Izrael
vrlo uspješno intenzivirao suradnju s Indijom i kroz
mnoge aktivnosti, turizam, poljoprivredu, navodnja-
vanje, investicije i ne manje važno - obranu, značajno
ojačao svoju poziciju.
Indija je ponosna na svoju principijelnu politiku u
 Bliski istok (Zapadna Azija) 177

sueskom pitanju i alžirskoj borbi za nezavisnost svoje-

vremeno i to je trajno nasljeđe u ovim odnosima. No,
možda je palestinsko pitanje ipak najilustrativnije za do-
sadašnju indijsku politiku. Još je davne 1936. Kongresna
stranka obilježavala Dan Palestine, a 1974. Indija je prva
ne arapska država koja je priznala Palestinsku oslobodi-
lačku organizaciju kao jedinog i legitimnog predstavnika
palestinskog naroda, a Arafat je u službenom posjetu In-
diji nakon toga rekao da je Indija “vječni prijatelj”.
Nakon prestanka hladnog rata broj političkih opcija
znakovito se povećao i vlada premijera Narasimha Raoa
je 1992. podigla razinu diplomatskog predstavništva u
Izraelu na razinu veleposlanstva, što je uz obećanja da se
temeljni principi indijske politike neće mijenjati, dobro
prihvaćeno. Odnosi s Izraelom sustavno su se popravlja-
li, premijer Atal Bihari Vajpayee značajno je intenzivirao
tu suradnju zaključno s prvim posjetom jednog izrael-
skog premijera Indiji, Ariela Sharona, 2003. godine. Po
svemu sudeći premijer Modi bit će prvi indijski premijer
koji će posjetiti Izrael u kojem je već bio kao glavni mini-
star (Chief Minister) države Gujarat.90 Tada je, 2006, u
Izraelu najavio da će se vratiti kao premijer Indije.
Danas je Izrael jedan od najznačajnijih izvoznika
vojne opreme i tehnologije u Indiju, a najviše zadovoljstva
s indijske strane izaziva transfer tehnologije i usavršavanje
starije sovjetske opreme što bitno podiže razinu kvalitete
oružanih snaga, od proturaketnog i protuzračnog susta-
va, do AWACS-a, (ranog upozorenja). Održavaju se i
zajedničke vojne vježbe i surađuju obavještajne zajednice
  Modi's Israel Strike: Economic and Political Weekly, June 20, 2015, str 9.
90
178 Amir Muharemi:
INDIJA

u razmjeni informacija. Početkom 2015. Indiju je prvi

put u povijesti posjetio izraelski ministar obrane Mos-
he Ya'alon. Vjerojatno je kritična točka indijske politike
prema Izraelu bila 1999. godina i takozvana “kargilska
kriza”, kada su se pakistanske snage neprimijećeno uvu-
kle duboko na teritorij u Kašmiru koji su kontrolirali
Indijci. Suočena s kroničnim nedostatkom adekvatne
vojne opreme, Indija se okreće Izraelu. Partnerstvo je
potvrđeno u najtežim uvjetima i nastavilo se produblji-
vati.91 Druga karakteristika međusobnih odnosa je prag-
matizam. Međusobne razlike u pogledu na palestinsko
pitanje, Iran ili Siriju praktično su nepremostive. Obje
su se strane složile da se ne slažu kako će se nastaviti ne
slagati, ali neće dozvoliti da budu taoci ovih razlika.92
Jasno je da Indija jako cijeni odnose s Izraelom i
ti se odnosi mogu još produbiti u tehnološkom i gos-
podarskom smislu, ali za vjerovati je da je zadržavanje
dobrih odnosa sa širom regijom gdje postoji povijest
odnosa i gospodarskih interesa onaj faktor koji će odre-
đivati krajnji domet odnosa s Izraelom.
Današnja konfuzna situacija u arapskom svijetu
nakon “proljeća” i brojne promjene koje se događaju,
prisiljavaju na nove oblike djelovanja i stvaraju nove
međunarodne odnose u cijelom tom prostoru. Indija je
uspješno evakuirala čak osamnaest tisuća svojih radni-
ka iz Libije i nastoji zadržati dobre odnose koje je izgra-
dila u prošlosti u nesvrstanim i prijateljskim državama
  Nikolas Blarel:The Evaluation of India's Israel Policy Continuity, Change and
91

Compromise since 1922, Oxford University Press, 2015.

  Tauni Kumar, India and Israel: Reinforcing the Partnership, Observer Research
92

Foundation, Special Report, Issue 7, December 2014.

 Bliski istok (Zapadna Azija) 179

uz prilagođavanje novim realnostima.

Države Perzijskog zaljeva (Bahrein, Iran, Irak, Ka-
tar, Kuvajt, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emi-
rati) po poznatim činjenicama proizvode gotovo 30 %
svjetske nafte, posjeduju znanih 55 % svjetskih rezervi
nafte, uz 41 % svjetski (poznatih) rezervi prirodnog pli-
na. 93 A, k tome, vrlo je važno da nafta neometano dolazi.
Sa Saudijskom Arabijom Indija je od 2001. znatno una-
prijedila odnose. Potpisali su 2006. strateško energetsko
partnerstvo koje garantira neometanu opskrbu Indije
naftom, jer je nakon SAD-a, Kine i Japana, Indija naj-
veći kupac, a Saudijska Arabija je Indiji najveći dobavljač
nafte. Prilikom posjeta premijera Manmohan Singha
2011. partnerstvo je produbljeno na suradnju u obrani,
sigurnosti, politici i gospodarstvu. Saudijska Arabija
želi sudjelovati u rastućim indijskim infrastrukturnim i
drugim projektima, a s druge strane veliki broj Indijaca
je na privremenom radu u Saudijskoj Arabiji. Tome treba
pridodati i organizirani odlazak indijskih muslimana na
hadž, te indijski interes imati protutežu pakistanskim
odnosima sa Saudijskom Arabijom.
Regiju nije moguće napustiti bez osvrta na još jed-
nog znakovitog igrača - Iran. Prvo što pada na pamet je
rastući značaj koji su za Indiju imali iranska nafta i plin.
Indijske su rafinerije gotovo dizajnirane za iransku naf-
tu, a iranski plin značajno je jeftiniji od konkurencije.
Stoga je prirodni put eventualnog naftovoda i plinovo-
da Iran-Pakistan-Indija gotovo nemoguće ne vidjeti, no
  T. V. Paul i Happymon Jacob: Southern Asia, India and The Gulf Region, Indian
93

Foreign Affairs Journal, Vol. 8, No. 1, January-March 2013, str. 53.

180 Amir Muharemi:
INDIJA

na putu mu stoje velike prepreke. Indija se protivila, gla-

sno i tiho, jačanju sankcija i smanjivanju uvoza iz Irana,
prihvaćala je na kraju međunarodne zahtjeve nevoljko i
uz otpore. Indija vidi u Iranu značajnog partnera i zbog
drugih razloga: Iran je po pitanjima Pakistana i Afgani-
stana bio blizak Indiji gdje su oboje dijelili nepovjerenje
u sunitski fanatizam Talibana i zakulisne (po njihovom
mišljenju) radnje pakistanske tajne službe. K tome, Iran
je koristan Indiji kao prijatelj u prostoru u kojem Iran
tradicionalno ima utjecaja, a Indija Iranu treba ne samo
kao veliki i nazamjenjiv kupac, već i kao svojevrsni izlaz
iz izolacije i izvor visokih tehnologija koje drugdje nisu
u mogućnosti kupiti. Stoga je Indija godinama bila u
raskoraku s pritiscima SAD-a i drugih oko iranskog
nuklearnog programa i sankcija, te će, ako se trend iz
2015. u ublažavanju sankcija i postizanju dogovora oko
nuklearnog programa nastavi, Indija svakako biti među
najvećim dobitnicima.
SREDNJA AZIJA
Raspadom Sovjetskog Saveza za Indiju se, kao i za mnoge
druge, otvorio prostor Srednje Azije, sjeverno od njezine
granice. Od 1991. ovaj prostor smatra se u indijskom stra-
teškom promišljanju vrlo važnim i spada u “neposred-
no i strateško susjedstvo”.94
Svoje dobre odnose sa Srednjom Azijom Indija mo-
že graditi na dalekim povijesnim i kulturnim vezama.
Još u vrijeme SSSR-a Indija je imala “ulaz” u ovaj prostor,
ali od kraja hladnog rata Srednja Azija nije bila visoko
na listi prioriteta. Diplomatske odnose Indija uspostavlja
sa svim bivšim Sovjetskim Republikama tijekom 1991.
i 1992. godine, praćene sporazumima o trgovini, po-
ljoprivredi, znanosti i tehnologiji. Među prvima koji su
takve ugovore potpisali bili su Kazahstan i Kirgizija još
1992. Jednim okom uvijek je interes bio na energentima,
kojima je Srednja Azija bogata. Tu je prije svih Turkme-
nistan koji ima potvrđene velike zalihe prirodnog plina
i ideja plinovoda iz Turkmenistana do Indije uvijek je u
zraku i čeka povoljnije prilike za realizaciju. Nakon 11. 9.
2001. cijela regija dolazi u središte pozornosti zbog rata
protiv terorizma. Države Srednje Azije koje su prolazile
teško razdoblje konsolidiranja nakon raspada SSSR-a
dodatno su bile opterećene političkim potresima. Indija
  S. D. Muni i Raja C. Mohan: Emerging Asia: India's Options, International Stu-
94

dies No. 41, str. 313.

184 Amir Muharemi:
INDIJA

je odigrala konstruktivnu ulogu.

Gospodarska suradnja s cijelim prostorom Srednje
Azije sustavno raste i dosegla je ozbiljnu razinu uz vrlo
dobre političke odnose. No, robna razmjena od gotovo
milijardu dolara još uvijek je gotovo pedeset puta manja
nego li ju ostvaruje Kina.95
Ova suradnja za Indiju nije i ne mora biti novost ili
problem budući su sve države Srednje Azije bivše repu-
blike SSSR-a s kojim je Indija vrlo blisko surađivala, tako
da ljudi i proizvodi nisu nepoznanica za Indiju. Države
nastale raspadom SSSR-a pak nemaju veliki izbor ako ne
žele ostati previše vezani samo uz Rusiju. S jedne strane
opcija im je suradnja s Kinom, na drugu stranu preko
Azerbajdžana i Kaspijskog mora na Tursku, ili preko
Afganistana na topla mora i Indiju (ili/i Pakistan).
Indija je i u vojnom smislu bila prisutna od 2007.
kada je otvorila zračnu bazu u Farkhoru u Tadžikistanu,
te kroz sigurnosnu i dijelom vojnu suradnju u regiji. Za
umjerene režime Srednje Azije, multietnička i multireli-
gijska slika Indije dragocjeni je partner u njihovoj borbi
da regiju i svoje države održe izvan dosega radikalnih
elemenata.
Premijer Modi je na svojoj srednjoazijskoj turneji
početkom srpnja 2015. prvo posjetio najmnogoljud-
niji, ali vrlo zatvoreni Uzbekistan. Predsjednik Islam
Karimov želi što bliže gospodarske i druge odnose sa
sekularnom Indijom jer vodi tešku unutarnju borbu s
radikalnim islamistima, a s druge strane gospodarski
želi smanjiti ovisnost o Rusiji i Kini. Predsjednik Ka-
  Hindustan Times: Modi in Central Asia, July 6. 2015, str. 9.
95
 Srednja Azija 185

rimov bio je u posjetu Delhiju 2011, a potpredsjednik

Indije Hamid Ansari posjetio je 2013. Uzbekistan.
Kazahstan je prostorno najveća srednjoazijska dr-
žava koja je i najbogatija prirodnim resursima (nafta,
plin, zlato i dr.) koja isto tako gleda diversificirati svoje
gospodarske, političke i sigurnosne interese. Predsjednik
Kazahstana Nursultan Nazarbajev posjetio je Delhi, a
premijer Singh bio je u Kazahstanu 2011. godine.
Modijev dolazak u Turkmenistan prvi je dolazak
indijskog premijera nakon dva desetljeća. Vrlo velike
rezerve plina zanimljive su Indiji, dok je Turkmenista-
nu od životne važnosti da otvori nove puteve plasiranja
istog. Godinama se vode razgovori o različitim moguć-
nostima trase budućeg plinovoda.
Kirgistan je jedina srednjoazijska država s kojom
Indija održava vojne vježbe i koji ulaže znatne napore
da poboljša odnose s Indijom uvodeći direktne avion-
ske linije uz poticanje gospodarske suradnje.
Tadžikistan je godinama bio blizak Indiji dok su
surađivali u potpori Sjevernom savezu protiv Taliba-
na, a baza koju je Indija održavala zatvorena je uslijed
logističkih, financijskih i drugih teškoća te uz ruski
pritisak. Predsjednik Rahmon posjetio je Indiju 2012, a
potpredsjednik Ansari Tadžikistan 2013. godine.
Afganistan je u povijesti bio susjed Indije. Tako je
bilo dok je s oba prostora upravljala Velika Britanija. Bri-
tanci su iz Indije polazili na svoje pohode u Afganistan i
tu se vraćali nakon brojnih poraza. Tijekom hladnog rata
održavali su dobre odnose, dijeleći suradnju u Afgani-
stanu sa Sovjetskim Savezom. Od 1951. imaju potpisan
186 Amir Muharemi:
INDIJA

Sporazum o miru i prijateljstvu s tada još kraljevskom

vladom Afganistana. Do 1979. Afganistan je bio najve-
ći partner Indije u njezinom tehničkom i ekonomskom
programu.96
Sovjetski direktni i vojni ulazak u Afganistan 1979.
doveo je Indiju u tešku situaciju da bira između priznava-
nja kabulskog režima nametnutog iz Moskve ili princi-
pa koje je sama zagovarala. Izabrali su Moskvu i Indija je
jedna od rijetkih država, ako nije i jedina, izvan Varšav-
skog pakta, koja je priznala tadašnji režim u Kabulu. Di-
jelom je motiv bio izbor Pakistana da podrži drugu op-
ciju što je Indija htjela kontrolirati. Upravo su Pakistan,
Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati bili glav-
ni pomagači Talibanima tijekom borbe protiv mario-
netskog režima u Kabulu, dok su Indija, Iran i Rusija
podržavali takozvanu sjevernu alijansu. Kao posljedica,
utjecaj Pakistana u Afganistanu dosegnuo je svoj vrhu-
nac dolaskom Talibana na vlast 1996. Pakistan je dugo
vjerovao da može postići “stratešku dubinu” na račun
Indije kroz utjecaj na domaću politiku u Afganistanu,
što je i postigao krajem 80-ih i 90-ih. Pokretanjem rata
od strane SAD-a protiv talibana, Pakistan je promijenio
stranu i nakon dolaska Hamida Karzaija na vlast poku-
šava spriječiti “strateško opkoljavanje” koje bi rezultiralo
iz bližih veza Delhija i Kabula.97
Odnosi su se sustavno popravljali i doveli do posje-
ta premijera Manmohana Singha Kabulu 2005, što je

  A. Baruah: Karzai Keen on Indian Expertise, The Hindu, January 22, 2002.
96

  Harsh V. Pant: India's Af-Pak Conundrum: South Asia in Flux, Foreign Policy
97

Institute, Orbis, Winter, 2012.

 Srednja Azija 187

bio prvi posjet nakon Indire Gandhi još 1976. Potpisan

je Ugovor o strateškom partnerstvu 2011. godine.
Indija isto tako značajno investira u infrastrukturu
Afganistana, a veleposlanstvo Indije u Kabulu bilo je
meta terorističkih napada 2008. i 2009. godine. Indija
ima znatan utjecaj u Afganistanu. Jedan je od najvećih
donatora. Pruža humanitarnu pomoć, pomaže na razli-
čite načine u izgradnji javne uprave i institucija (izgradili
su zgradu parlamenta), gradi ceste, pruža medicinsku po-
moć te pomaže u edukativnim programima svih razina
s ciljem izgradnje dugoročnih kapaciteta afganistanskog
društva. Isto tako, Indija pomaže Afganistanu u obram-
benom sektoru. Flota MIG-ova i druge vojne opreme
održava se u Indiji, i Indija obrazuje dio časničkog kadra
te ulaže u dugoročnu vojnu i sigurnosnu suradnju. Jedan
važan dio političkog cilja indijske politike u Afganistanu
je svakako i uvećana dostupnost Srednje Azije.98
Svojom odlukom da vrlo rano u mandatu obiđe
sve srednjoazijske države, Modi signalizira želju Indije
da intenzivira suradnju i prisutnost. Posljednjih godina
došlo je do značajnih promjena u geopolitičkoj slici na
ovom prostoru. Unipolarna slika svijeta koja je bila ka-
rakteristična za kraj hladnog rata i vrijeme neposredno
nakon njega, zamijenila je slika pada prisutnosti, ili pada
moći Amerike.99 Rezultati angažmana SAD-a u Iraku
i Afganistanu i povlačenje aktivnih (borbenih) vojnih
snaga samo su ponovo istaknuli povijesnu činjenicu da

  Larry Hanauer i Peter Chalk: India's and Pakistan's Strategies in Afghanistan, Impli-
98

cations for the United States and the Region, RAND, Occasional Paper, 2012, str. 12.
  C. Raja Mohan: A passage to inner Asia, Indian Express, July 6, 2015, str. 13.
99
188 Amir Muharemi:
INDIJA

Zapad nikada nije uspio, čak ni u “zlatno” doba koloni-

jalne vlasti, učinkovito kontrolirati unutrašnjost Azije. S
Rusijom koja se vraća ili se vratila svojom prisutnošću na
ovaj prostor, te s Kinom koja širi svoj utjecaj svakim da-
nom, srednjoazijske države žele svakako veću prisutnost
Indije u svakom pogledu kako bi proširile svoje opcije.
U trenutnoj situaciji nikome od ključnih igrača
(Rusiji, Kini i SAD-u) u ovom prostoru veća prisutnost
Indije ne smeta. Jedini ozbiljni limitirajući faktor može
biti realna sposobnost Indije da realizira sve mogućnosti
uslijed tradicionalne inercije i visoke razine angažirano-
sti koja je potrebna.
AFRIKA
Afrika se pojavljuje u 21. stoljeću kao novi i vrlo važan
objekt interesa indijske vanjske politike. No, nije ovo
prvi susret Indije i Afrike. Međusobne veze sežu dubo-
ko u povijest, povezanošću Indijskim oceanom, dvije su
zajednice u kontaktima kroz duga stoljeća. Poznata je
povezanost zapadnih indijskih država Gujarat, Kerala
i drugih sa istočnom stranom afričkog kontinenta i po-
vijesnim prostorima Somalije i južnije do Mozambika.
Neka istraživanja kazuju da ljudi afričkog porijekla još
uvijek nastanjuju južne dijelove Indije.
Kolonijalizam je donio novi fenomen u međusob-
ne odnose, radna snaga iz Indije odvezena je na afrički
kontinent. Indija je ponosna na svoju ulogu u anti-
kolonijalnoj borbi afričkog kontinenta, a Mahatma
Gandhi i njegova politika nenasilnog otpora našla je
mnoge sljedbenike i učenike na afričkom tlu. Afrički
nacionalni kongres inspiraciju za samo svoje ime pro-
našao je u Indiji. Nehru kao prvi indijski premijer,
bio je veliki zagovornik azijsko-afričke solidarnosti i
suradnje u borbi protiv kolonijalizma, diskriminacije
i aparthejda. Indija se zalagala za suradnju među nera-
zvijenima i spremna je bila podijeliti svoja dostignuća
i znanja s drugim državama siromašnog juga. Prvih
godina svoje nezavisnosti siromašna Indija pomagala je
još siromašnijoj Africi.
192 Amir Muharemi:
INDIJA

Neprekinut je niz dolazaka visokih dužnosnika

afričkih država u Indiju, a velik broj lidera afričkih
država studirao je u New Delhiju ili nekom drugom
indijskom sveučilištu, i to ne samo iz bivših britanskih
kolonija, kojih je jasno najviše.
Na tim je osnovama pokrenuta nova inicijativa za
intenzivniju suradnju Indije i Afrike za novo stoljeće,
takozvani indijsko-afrički forum. Samit, sastanak na
vrhu, koji je Indija organizirala i bila mu domaćin 2008.
u New Delhiju. To je bila mogućnost da se lideri afrič-
kih država i indijski establišment upoznaju i trasiraju
put u novu budućnost. Usvojena su dva dokumenta,
jedan politički koji govori o bilateralnim, multilateral-
nim i regionalnim pitanjima kao što su zajednički stavo-
vi o reformi Ujedinjenih naroda, Svjetskoj trgovinskoj
organizaciji, klimatskim promjenama i slično, a drugi
o područjima moguće međusobne suradnje, od poljo-
privrede i proizvodnje hrane, izgradnje institucija do
informacijske tehnologije i komunikacija, područja gdje
je Indija u mogućnosti doprinijeti razvoju Afrike.
Na tom prvom samitu indijska se vlada obvezala na
povoljne petogodišnje kredite u visini od čak 5.4 mili-
jardi dolara, milijardu godišnje, uz vrlo nisku kamatnu
stopu, s obavezom da se 80 % kredita koristi za kupo-
vanje indijske robe i usluga. Stvorilo se novo povjerenje
u gospodarsko savezništvo s Indijom, u okviru kojega
je posebna pozornost posvećena obrazovanju mladih.
Deseci tisuća studenata iz Afrike svake godine dolaze
na studij u Indiju, manji dio sa školarinama koje daje
indijska vlada, većina o svom trošku, te tako stvaraju
 Afrika 193

mrežu međuljudskih odnosa od kojih će se koristi vidje-

ti u godinama koje dolaze. Drugi Indija-Afrika forum
samit koji je 2011. održan u Addis Abebi potvrdio je
da su preuzete obaveze i dugoročni angažmani kako dr-
žavnih, tako i privatnih indijskih institucija i firmi dali
pozitivne rezultate u jačanju Afrike u cjelini.
Isto tako, Indija pomaže u suradnji s Afričkom
unijom i njenim organizacijama u uspostavljanju razli-
čitih institucija na afričkom kontinentu (India-Africa
Institute of Information Technology, India-Africa Insti-
tute of Foreign Trade i slični), te u uspostavi Panafričke
e-mreže koja bi trebala pomoći u smanjivanju “digitalne
praznine” u odnosu na ostatak svijeta. Osim državnog
sektora, i privatni poslovni sektor pojavljuje se posljed-
njih godina kao uspješni investitor u Africi (Tata čelik,
Apollo gume i dr). Posebno su Indijci ponosni na tako-
zvane Kirlosgar pumpe, indijski izum koji je uveden u
neke afričke zemlje i primjerice u Senegalu navodnjava-
njem značajno povećao poljoprivredne prihode. Farma-
ceutska industrija je isto tako napravila značajne ulaske
na afrička tržišta, ne samo generičkim lijekovima, već
su dio proizvodnje prebacili u Afriku. Pojavljuju se i po-
nude da se neobrađena zemlja uzima u zakup od strane
indijskih farmera za proizvodnju hrane za Indiju, ili
za izvoz drugih proizvoda na treća tržišta. Svekolika
razmjena Indije s Afrikom raste od 2001. velikom brzi-
nom, od pet milijardi dolara do više od pedeset milijar-
di dolara razmjene.
Povijesno je Indija bila uvijek jako prisutna kroz
mirovne misije UN-a u Africi. Tisuće indijskih vojnika
194 Amir Muharemi:
INDIJA

stalno su u Africi u različitim UN-ovim misijama, od

Liberije do Demokratske Republike Kongo. S druge
strane, procjena je da oko dva milijuna ljudi indijskog
porijekla živi na afričkom kontinentu, što iz vremena
kolonijalne povijesti do današnjih ekonomskih i inve-
sticijskih migracija. Indijce je moguće naći praktički u
svakom kutu Afrike. Indijska diplomatska mreža ne
prati ovako široko i ambiciozno zamišljene planove,
odnosno Indija nema veleposlanstva niti gospodarska
predstavništva u svim državama kontinenta s kojima bi
željeli puno dublje i bolje odnose.
Energetska ovisnost Indije o uvozu tjera na diver-
sificiranje izvora opskrbe, i tu se Afrika pojavljuje kao
novi potencijalni izvor, prije svega nafte. Dok danas još
uvijek gotovo četvrtina Indijaca nema pristup električ-
noj energiji, raste potreba za energijom na razini 3,2 %
(po procjenama International Energy Agency - IEA) što
je duplo više od svjetskog prosjeka. Domaća proizvod-
nja i izvori ni izdaleka ne mogu zadovoljiti potrebe. Pri
ovakvim trendovima rasta potrošnje u Indiji, nije dale-
ko dan kada će više od 90 % dolaziti iz uvoza.100 Afrički
kontinent sa svojim energetskim potencijalima i rela-
tivnom blizinom nezaobilazan je u energetskim promi-
šljanjima u New Delhiju. Već do 2025. Indija će preteći
Japan i postati treći najveći uvoznik nafte na svijetu.101
Nigerija je već značajan izvor nafte za Indiju; investira-
lo se u Libiju prije kolapsa države, Sudan i Južni Sudan
100
 Costanze Caputi: Quenching India's Thirst for Energy, Brief Issue, January,
2014, European Union Institute for Security Studies, str. 1.
101
  Sanjay Kumar Pradhan: India and Afrika: Quest for Oil and Gas, Indian Foreign
Affairs Journal, Vol. 7, No. 3, July-September, 2012, str. 284.
 Afrika 195

te su i Indijski privatni investitori u naftnu industriju,

koja je još uvijek uglavnom državni monopol, kao što
je to Reliance grupa, ušli u Angolu i Nigeriju. Neovisno
o ovakvim probojima, teško se oteti dojmu da je Indija
u utakmici s Kinom za nove naftne izvore na afričkom
kontinentu uglavnom gubila utakmice. Izvori ruda u
Africi druga su sirovina za kojom dva azijska giganta
tragaju i takmiče se.
Afrički kontinent nedvojbeno raste kao područje
interesa za Indiju i vjerojatno će tako i nastaviti ako se
ne dogode neki veliki neredi, ratovi ili revolucije koje
bi mogle prekinuti normalne tokove investiranja i ula-
ganja u potrazi za resursima koji su nasušno potrebni
zemljama u snažnom razvoju.
južna Amerika
Kao i kod drugih dijelova svijeta koji su bili daleko od
neposrednog interesa Indije odmah nakon stjecanja
nezavisnosti, tako je i Latinska Amerika “otkrivena” za
indijsku vanjsku politiku relativno kasno, iako je Indija
svoja veleposlanstva u Argentini i Brazilu otvorila još
1948. godine. Indira Gandhi imala je veliku južnoame-
ričku “turneju” 1968. posjetivši Brazil, Urugvaj, Argen-
tinu, Čile, Kolumbiju, Venezuelu, Trinidad i Tobago i
Gvajanu.
Od 90-ih je, kako smo ranije rekli, otvorila svoje ho-
rizonte, prvo prema svom istoku, zatim Africi, a kasnije
i prema Latinskoj Americi. Ovaj je prostor zemljopisno
najudaljeniji i jedan od onih s kojima Indija kroz povijest
nije imala intenzivne kontakte. Migracija iz Indije u ove
krajeve bila je neznatna. U okviru Britanskog Carstva
indijski radnici odlazili su uglavnom na Karibe u bivše
kolonije Trinidad, Tobago i Gvajanu. Danas stanovnici
indijskog porijekla čine između 30 i 50 % stanovništva
Trinidada, Gvajane ili Surinama.
Članstvo u Pokretu nesvrstanih i Comonwealtha,
s jedne strane, i suradnja južnoameričkih država u svojoj
regiji značilo je da su Indija i Južna Amerika bili članovi
dva različita “kluba” u međunarodnoj politici, uvjetno
rečeno. Indijski su odnosi i interesi prema Južnoj Ame-
rici stoga primarno gospodarski, gdje poboljšani pristup
200 Amir Muharemi:
INDIJA

prirodnim resursima i sirovinama igra vrlo važnu ulogu,

sličnu onoj koju ima Afrika.
Latinsko-američke rezerve minerala kao što su
bakar, željezna rudača, ugljen i nafta vrlo su zanimljivi
Indiji. Ovakvi materijali i sirovine sačinjavaju gotovo
50 % izvoza iz Južne Amerike u Indiju. Nadalje, poljo-
privredni proizvodi kao što su soja i slični, iz Argentine,
Brazila ili Paragvaja mogu biti od velike važnosti u bu-
dućnosti za prehranu rastućeg indijskog stanovništva.
Istovremeno Indija vidi južnoameričko tržište kao
vrlo zanimljivo za plasiranje vlastitih proizvoda. Brazil,
Meksiko i Kolumbija naprimjer uvoze vozila iz Indije,
Brazil je jedno vrijeme bio drugi najveći uvoznik tekstila,
a Kolumbija je uvozila motocikle. Indijska naftna kom-
panija ONGC Videsh kupila je 15 % vrijednosti nekih
naftnih polja u Brazilu 2006, a grupa Jindal investirala je
u rudnik željezne rudače u Boliviji čime je postala najve-
ći indijski investitor u Latinskoj Americi. Essar grupacija
kupuje naftu na ovom tržištu od Venezuele, Kolumbije,
Meksika, Brazila i Ekvadora. Čeličane Arcelor Mittal
imaju svoje pogone u Meksiku, Trinidadu i Tobagu, Ar-
gentini i Brazilu.
Aktivne su i Indijske kompanije u IT sektoru, po-
glavito u outsourcingu. Tata Consultancz Servicies prisu-
tan je u Južnoj Americi od 2002. Prvo su bili samo u
Urugvaju, a danas imaju urede u četrnaest država s pet
tisuća zaposlenih. Farmaceutska industrija Indije isto
tako ušla je na ovo tržište.
Može se reći da regija kao takva nije bila posebno
zanimljiva Indiji dugi niz godina, ali s Brazilom je održa-
 Južna Amerika 201

vala vrlo bliske odnose. Dijelom je to kroz mrežu odnosa

u forumima kao što je IBSA ili BRICS. Ovo je poseb-
no vrijedilo za vrijeme predsjednika Lula da Silve koji
je intenzivirao odnose i tri puta posjetio Indiju tijekom
svojih osam godina mandata. Nedavno, od 2012, može
se reći da je politika počela slijediti gospodarstvo. Indija
je inicirala prvi ministarski sastanak (vanjskih poslova)
država Zajednice južnoameričkih i karipskih država
(CELAC) u New Delhiju. Osim gospodarstva domini-
rale su teme kao što je borba protiv terorizma, obnovljivi
izvori energije i sl. Nije se dogodilo ništa spektakularno,
ali je to bio prvi pokušaj da se s cijelom regijom usposta-
vi sustavni dijalog. Bilateralni posjeti su se intenzivirale
kao rezultat ovog pojačanog interesa.
Neovisno o pojačanom interesu, neupitno je da
potencijali nisu ni približno iskorišteni za međusobnu
suradnju.
UJEDINJENI NARODI I
MULTILATERALIZAM
Kada se kaže ili počne razmišljati o Indiji i međunarod-
nim organizacijama, ili o multilateralizmu uopće, prvo
na pamet dolazi UN. Indija i Ujedinjeni narodi poveza-
ni su od samih početaka i nastanka UN-a. Predstavnici
Indije potpisali su Povelju Ujedinjenih naroda tijekom
povijesne konferencije o Ujedinjenim narodima i me-
đunarodnim organizacijama u San Francisku 26. lipnja
1945. U principu samo su suverene države mogle postati
članice UN-a, no četiri su izvorna člana postali to, a da
nisu bili potpuno suverene države, Bjelorusija, Ukrajina,
Filipini i Indija. Od prvog dana prijelazna vlada u New
Delhiju na čelu s Nehruom zdušno je sudjelovala u radu
novonastale organizacije pokušavajući uskladiti vanjsku
politiku još ne slobodne Indije i UN-a. Skrenula je po-
zornost svijeta na položaj Indijaca u Južnoj Africi 1946.
što je bio njezin prvi međunarodni protest protiv rasne
diskriminacije, a kasnije se zalagala za oslobođenje In-
donezije. Te 1946. godine koristila je ovu međunarod-
nu platformu za podizanje svijesti protiv kolonijalizma,
kako u Indiji samoj tako i u drugim kolonijama. Nakon
stjecanja nezavisnosti, Indija se zalagala za povećanje
broja članova i univerzalnost članstva u UN-u. Slijedila
je svoj zasebni put koji je bio van dva etablirana bloka s
velikim naglaskom na oslobođenje kolonija i protiv ras-
ne diskriminacije.
206 Amir Muharemi:
INDIJA

Indija i sudjelovanje u radu UN-a, a prije svega ulo-

ga i mjesto Indije u Vijeću sigurnosti u srcu su ovog prob-
lema. Oni koji se bave UN-om dobro znaju realnost da
je cijela organizacija Ujedinjenih naroda rezultat (je-
dan od) Drugog svjetskog rata, ali isto tako svjesni su
i to uvijek ističu da je svijet bitno drugačiji sedamdeset
godina nakon njegovog završetka. Samosvjesni indijski
intelektualci i donositelji odluka kada misle, govore
ili pišu o UN, nikada ne zaboravljaju otvoriti pitanje
članstva Indije u Vijeću sigurnosti jer želja za stalnim
članstvom duboko je utkana u bit doživljavanja svijeta,
uloge Indije u njemu i aspiracija samih Indijaca.102 Re-
forma Ujedinjenih naroda, pa tako i Vijeća sigurnosti
uvijek je otvorena tema i o njoj se stalno raspravlja. Nije
sporno nikome da je reforma potrebna, ali se oko toga
kakva treba biti rijetko tko slaže.
Osnovana realnost je uglavnom jasna, i već smo je
malo prije spomenuli, Vijeće sigurnosti rezultat je real-
nosti Drugog svjetskog rata, geopolitičke, vojne i svake
druge zamislive realnosti u trenutku osnivanja UN-a
1945. Kada se problem gleda s indijske strane i zainte-
resirani zagovornici promjena uvijek ističu nekoliko te-
meljnih činjenica. Naprimjer, zemljopisno gledano nije
sporno da je europski kontinent zastupljeniji od drugih
dijelova svijeta. Osim što su Ujedinjeno Kraljevstvo i
Francuska stalne članice, Rusija kao slijednica Sovjet-
skog Saveza, isto tako bitnim je svojim dijelom i europ-
  Permanent membership on the United Nations Security Council remains one of
102

the most important unmet Indian objectives in the global arena. C. Raja Mohan:
“Changing global order”, u A. J. Tellis, S. Mirski (ur.), Crux of Asia”, Carnegie En-
dowment, str. 56.
 Ujedinjeni narodi i multilateralizam 207

ska država, biraju se još i nestalne članice iz tradicional-

nih skupina, zapadnoeuropske i istočnoeuropske poseb-
no, te je kontinent kao takav, gledano s indijske strane
vrlo dobro zastupljen. I isto tako Indijci neće zaboraviti
spomenuti da u smislu broja stanovništva Europa danas
u svijetu ima oko 5 % ukupnog stanovništva, a eto u
Vijeću sigurnosti drži više od 30 % mjesta. Nadalje, u
svakoj analizi o organizaciji Ujedinjenih naroda, Indijci
će istaknuti kako je u trenutku osnivanja, svjetska orga-
nizacija imala pedeset i jednu državu članicu, a Vijeće
sigurnosti činilo je jedanaest država članica što je u tom
trenutku činilo više od petine članstva cijele organiza-
cije u smislu broja članica. Tom analogijom odmah se
prelazi na današnje stanje u kojem cijeli UN ima sto de-
vedeset i tri države članice, a vijeće sigurnosti petnaest
članica, što je jasno bitno niža zastupljenost u odnosu
na stanje iz 1945, manje od 10 %. Mnoge se države sto-
ga osjećaju nedovoljno reprezentativno zastupljenima u
tom tijelu UN-a. Stalno članstvo daje pravo veta na sve
odluke Vijeća i ono je ostvareno kao rezultat pobjede u
Drugom svjetskom ratu koji je završio prije sedamdeset
godina (u trenutku pisanja ove knjige). Tema tog rata
zbunjujuća je za indijske intelektualce. S jedne strane
Indija je bila još u sastavu Britanskog Carstva, brojni In-
dijci sudjelovali su u tom ratu, kao i u Prvom svjetskom
isto tako, te su s te strane sudionici i to u pobjedničkom
taboru. No, bilo je i onih koji su smatrali da treba isko-
ristiti rat za brže oslobađanje od kolonijalne vlasti, te su
“neprijatelja mog neprijatelja” smatrali prijateljem. Tako
je i vrlo važan indijski političar, i svojevremeni predsjed-
208 Amir Muharemi:
INDIJA

nik Kongresne stranke, Bose, prešao na japansku stranu

i čak osnovao indijsku vojsku na “slobodnom teritoriju”
te se borio na strani gubitnika tog rata. Treći jednostav-
no smatraju da to nije bio indijski rat i da se Indije nije
trebao ticati i da je trebalo pasivno pružati otpor.
Ujedinjeni narodi nisu jeftin mehanizam za održa-
vanje, i stoga je njegovo financiranje vrlo važan element.
Najveći financijer i dalje je SAD, no odmah iza njega
dolaze Japan i Njemačka, dakle države koje su bile na
drugoj strani u tom Drugom svjetskom ratu. Isto tako
veliki dio rada UN-a danas su mirovne misije širom
svijeta, a u njima neke države participiraju nepropor-
cionalno brojem vojnika s kojim sudjeluju, naprimjer
Indija, Bangladeš, Pakistan. Indija uvijek u raspravama
o reformi UN-a naglašava da se kontribucija svjetskoj
organizaciji ne može mjeriti samo novcem.103
Da je sazrjelo vrijeme za reformu Vijeća sigurno-
sti, kao što smo rekli gore, nije gotovo nikome sporno.
Unutar samog UN-a prepoznata je i priznata ova či-
njenica i osnovana je takozvana Open-Ended Working
Group Opće skupštine još 1992. godine, sa nadama da
će za pedesetu obljetnicu osnutka imati rezultate, od-
nosno prijedlog reforme. Grupa i dalje radi i ne nazire
se kraj. Indija je udružila snage s Brazilom, Japanom i
Njemačkom i formirala takozvanu grupu četvorice, G4,
u nadi da će u ovom formatu zajedno uspjeti pokrenuti
reformu Vijeća sigurnosti, s primarnim ciljem osigura-
ti mjesto u stalnom članstvu, no do danas i to je bilo
103
  T. P. Sreenivasan: UNSC: Resistance to Revolutionary Change, Indian Foreign
Affairs Journal, Vol. 6, No. 3, July-September, 2011, str. 283.
 Ujedinjeni narodi i multilateralizam 209

neuspješno. Razlozi za ove neuspjehe su brojni. Neke se

države protive u principu postojanja stalnog članstva, a
poglavito veta u Vijeću sigurnosti i stoga se protive refor-
mama koje će ovu, po njima nepravdu samo produbiti.
Brojne male države svjesne su svoje uloge i mjesta i žele
zadržati sadašnje stanje u kojem s vremena na vrijeme
participiraju u radu Vijeća kroz izbore nestalnih članica
svake dvije godine. Srednje velike i veće države, koje real-
no nemaju mogućnosti participirati u borbi za stalno
članstvo, a poglavito ako su nekom specifičnom odnosu,
povijesnom ili nekom drugom, s potencijalnom novom
stalnom članicom, zainteresirane su da barem ostane
postojeće stanje, a da ne bude lošije po njih eventualnim
ulaskom njima ne najdražeg prijatelja. Isto tako države
južne polutke svijeta žale se da je sjever prezastupljen,
isto misle i siromašni, da su bogati prezastupljeni i tako
dalje. K tome dodajmo da je Afrička unija (AU) kao cje-
lina donijela odluku da kontinent Afrika traži sa sebe
dva stalna mjesta u Vijeću sigurnosti.
Indija se unutar sustava UN-a zalaže za politiku
koja priznaje nove realnosti – da su se brojne države raz-
vile posljednjih desetljeća, da su nastale nove realnosti
u kojima su se neki s rubova međunarodnih odnosa i
doprinosa istima pomakli prema središtu događanja i
utjecaja na odlučivanje. Oni žele svoj udio u odgovor-
nostima prema cjelini i u pravima i obavezama svijeta u
cjelini. Indija se zalaže za jačanje uloge Opće skupštine
UN-a, čak njezino kretanje prema globalnom legisla-
tivnom tijelu, a odmicanje od foruma za usvajanje dek-
laracija koje nemaju realan doseg u svijetu. Nadalje,
210 Amir Muharemi:
INDIJA

Ekonomsko i socijalno vijeće UN-a (ECOSOC) zajedno

s takozvanim Bretton Woods financijskim institucijama
trebaju ojačati svoju ulogu.
Povelja Ujedinjenih naroda ne mijenja se tako lako.
Svaki amandman zahtjeva dvotrećinsku većinu svih čla-
nica UN-a, znači glas sto dvadeset i devet država od sto
devedeset i tri članice, u Općoj skupštini. Amandman
koji bi eventualno i prošao Opću skupštinu mora biti
ratificiran od strane dvotrećinske većine država članica.
U pojedinim državama ratifikacija znači parlamentarnu
odluku, a parlamentarna procedura je različita u svakoj
državi, tako da je moguće da bi ratifikacija mogla zastati
i zbog najnevjerojatnijih razloga. Put Indije u trenutnom
odnosu snaga prema stalnom članstvu u Vijeću sigurno-
sti, sa ili bez prava veta što je pak posebna tema, vodi pre-
ko dobivanja dvotrećinske većine u Općoj skupštini uz
osiguravanje pristanka stalnih pet članica (P5), odnosno
bez njihovog veta. Težak zadatak.
Ujedinjeni narodi su u posljednjih sedamdeset godi-
na prošli brojne, veće i manje promjene, a s njima i Indija.
Vijeće sigurnosti, i UN u cjelini možda su zaobilaženi
u počinjanju ratova, ali u uspostavljanju mira ostali su
nezamjenjiva jedina istinska svjetska organizacija i Indija
ju kao takvu i doživljava i želi u njoj svoju prominentniju
ulogu. Brojni su uspjesi UN-a u koordinaciji i vođenju,
svih vrsta humanitarnih akcija i pomoći ljudima u nevo-
lji na cijelom svijetu, od prirodnih katastrofa kao što su
potresi ili tsunamiji, do velikih izbjegličkih, prognanič-
kih i sličnih kriza stvorenih ljudskom rukom. Uz sve sla-
bosti, kada se nebesko plava zastava zavijori nad nekim
 Ujedinjeni narodi i multilateralizam 211

područjem, znak je to da je ljudska solidarnost stigla u

obliku cijelog svijeta, ne jedne države ili jednog naroda.
U tom i takvom UN-u Indija sudjeluje i želi jače sudjelo-
vati. Indija je svakako među značajnijim kontributorima
UN-u, kao u gore spominjanim mirovnim operacijama,
tako i kao suradnik u razvojnim projektima kroz tehnič-
ku i svaku drugu pomoć.
Od azijske financijske krize krajem 90-ih godina
počelo je sastajanje ministara financija G-7, MMF-a i
Svjetske banke koji su pozivali ministre financija i gu-
vernere središnjih banaka zemalja u razvoju, uključu-
jući i Indiju, te tako nastaje grupa dvadesetorice G-20.
Na inicijativu predsjednika SAD-a, Busha 2008. ovi
sastanci podignuti su na razinu samita. Razlika u od-
nosu na prijašnje sastanke razvijenih i država u razvoju
je u principu jednakosti u sudjelovanju. Sastavljena od
Argentine, Australije, Brazila, Kanade, Kine, Europ-
ske unije, Francuske, Indije, Indonezije, Italije, Japana,
Južne Afrike, Meksika, Njemačke, Rusije, Saudijske
Arabije, Turske, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a, sa
Španjolskom koja sudjeluje kao “uvijek pozvani gost”,
G-20 zajedno predstavlja gotovo devedeset posto svjet-
skog GDP-a, 80 % svjetske trgovine i dvije trećine svjet-
ske populacije. Neovisno o svojoj (samo) savjetodavnoj
ulozi, proces donošenja odluka pokazao se korisnim
zbog relativno malog saziva, a ovakav format upravo
odgovara Indiji koja se u takvom novom, neformal-
nom tijelu osjeća pravilno zastupljenom i da zauzima
svoje pravo mjesto. To što je prvi sudionik bio premijer
Manmohan Singh, po vokaciji ekonomist i financijaš
212 Amir Muharemi:
INDIJA

svakako je pomoglo da Indija uspješno zaživi kao ak-

tivni član G-20.104
Indija se isto tako nakon 90-ih približila i ASEAN-u
u pokušaju da se gospodarski više aktivira u prostoru
Istočne Azije. U Bankoku su Indija i ASEAN potpisali
Ugovor o slobodnoj trgovini (The India - ASEAN Free
Trade Agreement - IAFTA) koji je stupio na snagu 2010.
Indijski izvoz u države ASEAN-a sustavno raste te je
od skromnih 6,54 % sveukupnog izvoza Indije u godini
2000-2001. došao na 11,19 % u 2013-2014.105
Pokret nesvrstanih predstavlja od strane osnivača,
pa tako i Indije, pokušaj da se odgovori na bipolarnu
podjelu svijeta i othrva hegemoniji i obavezi svrstavanja
uz jedan od dva velika bloka.
Iniciran 1955. na Bandunskoj konferenciji, osno-
van 1961. u Beogradu, Pokret nesvrstanih brzo je po-
stao najbrojnija organizacija nakon Ujedinjenih naroda.
Nikako nije slučajno da je Indija jedan od osnivača i
pokretača pokreta. Duboko u svom biću Indija zbog
povijesti i načina na koji je nastala ideja samostalnosti,
ideja odbijanja nametanja kao takvog, ideja moralnog
ponašanja ugrađena je od začetka. Nehru je svojim li-
kom to sjajno utjelovljavao i usmjeravao. Nepostojanje
praktički nikakvog otpora ovom djelovanju, dokaz je
da je bio u dubokom skladu s kolektivnim društvenim
bićem Indije.
Nesvrstani su dali Indiji (i drugima) moralni utje-
104
  Yogendra Kumar: India and G-20, Indian Foreign Affairs Journal, Vol. 7, No. 4,
October-December, 2012.
105
  Izhar Alam: Indo-ASEAN Trade Relation: An Analiysis, Journal of Internatio-
nal Economics, Vol. 6, January-June, 2015, str. 77.
 Ujedinjeni narodi i multilateralizam 213

caj na svjetske događaje, gdje je Nehru naglašavao da

snaga država i naroda okupljenih u pokretu nije vojna
ili ekonomska snaga, no to je ipak snaga koja se može
nazivati i moralnom snagom.
U pokretu je Indija bila kritična prema politika-
ma u Koreji, Kongu, Sueskom kanalu ili Vijetnamu.
Odražavajući indijska povijesna iskustva kritika je bila
usmjerena uglavnom protiv ekspanzionističkih težnji,
a ne prema ideologijama. Značajno promijenjene okol-
nosti nakon kraja hladnog rata dovele su do rasprava u
vanjskopolitičkom establišmentu Indije što i kako dalje
s nesvrstanima.106 Indija ostaje jedna od ključnih drža-
va pokreta, ali nove realnosti krče nove puteve. Premi-
jer Modi je u prvoj godini mandata obišao gotovo sve
“strateške partnere” Indije, potpisao brojne bilateralne
sporazume, ali nesvrstani nisu bili blizu vrha njegovih
prioriteta. Nije otišao niti na šezdesetu godišnjicu Ban-
dunške konferencije u Indoneziju, u travnju 2015.

106
  Sunil Khilani (i dr.): Nonalignment 2.0, A Foreign and Strategic Policy for India
in the Twenty First Century, National Defence College i Centre for Policy Research,
New Delhi, 2012.
DIJASPORA
Dijaspora koju Indija ima danas u svijetu postaje znača-
jan faktor u generiranju rasta, kako gospodarstva, tako i
njezinog utjecaja i prepoznatljivosti. Brojne su države u
svijetu počele gledati na svoje dijaspore kao na “dodatnu
vrijednost” u širenju (i očuvanju) svoje kulturne baštine
u novim sredinama. Nekada dijaspora nije imala značaj-
nije mjesto u formuliranju unutarnje ili vanjske politike,
ali to se mijenja kao i mnogo toga drugoga. Treba reći da
je Kongresna stranka uvijek imala delegate iz iseljeniš-
tva. Indijske vlasti nakon stjecanja nezavisnosti isto tako
nisu održavale bliske kontakte sa svojom dijasporom,
ističući da je njihova lojalnost prije svega okrenuta njiho-
vim novim domovinama.
Smatra se da je indijska dijaspora druga po veličini u
svijetu, odmah nakon kineske. Brojke koje se pojavljuju
u publikacijama različitih državnih tijela kreću se od 20-
25 milijuna u više od sto dvadeset država svijeta. S obzi-
rom na brojnost i raširenost može se parafrazirati stara
uzrečica o Britanskom Carstvu: “sunce nikada ne zalazi
u indijskoj dijaspori”. U Kanadi i SAD-u je svakako
jedna od najbrže rastućih. Poglavito u SAD-u brzo raste
utjecaj i vidljivost indijske dijaspore druge i treće genera-
cije. Brojni su političari od lokalne do nacionalne razine
stvorili svoju prepoznatljivost do potencijalnih pred-
sjedničkih kandidata (Bobby Jindal), zastupnika u Kon-
218 Amir Muharemi:
INDIJA

gresu, (Hindu-Amerikanka, gospođa Tulsi Gabbard iz

Havaja, položila je prisegu na Bhagavad Gitu), do viso-
kih dužnosnika u izvršnoj vlasti (na razini pomoćnika
državnog tajnika SAD-a npr.). Nedavni posjet premijera
Modija SAD-u i veliki skup u Madison Square Gardenu
najbolji je ilustrator tog trenda. Novo narasla samosvijest
dijaspore katalizator je novih aktivnosti i stvaranja lobi-
stičkih skupina oko različitih pitanja. U novijoj prošlosti
indijska dijaspora bila je vrlo uspješna u približavanju
SAD-a i Indije u mandatu predsjednika Busha i posti-
zanju nuklearnog sporazuma koji je uklonio ključnu
prepreku približavanju dviju sila. Indo-američki lobisti
odigrali su vrlo važnu ulogu 2006. u usvajanju takozva-
nog amandmana Hyde Atomic Energy Cooperation Act i
2008. u usvajanju sporazuma u kongresu koji je omogu-
ćio indijsko-američku suradnju u civilnom nuklearnom
programu što je bila ključna prepreka na putu popravlja-
nja odnosa između dvije države.
Indijsko je političko naslijeđe između ostaloga i “tvr-
di” vizni režim vezan uz strogi reciprocitet u bilateralnim
odnosima s drugim državama. Vlada Republike Indije
od 1999. godine uvodi dvije vrste viza kako bi olakšala
ulazak dijaspore u Indiju, takozvane vize za Persons of
Indian Origin (PIO) i Overseas Citizens of India (OCI).
Modi je upravo na ovogodišnjoj turneji po SAD-u naja-
vio značajnu promjenu koja isto tako ilustrira i početak
nove politike liberaliziranja, dakle najavio je doživotne,
višekratne vize za osobe indijskog porijekla iz SAD-a.
Indijska dijaspora nastala je u nekoliko valova kroz
povijest. Neki su vezani za kolonijalnu povijest, bilo je
 Dijaspora 219

prisilnog iseljavanja, ali uglavnom je iseljavanje, poglavi-

to u novije vrijeme, ekonomske prirode. Iseljavanja su u
različita vremena bila prema različitim dijelovima svije-
ta: ranije prema obalama istočne i južne Afrike, a danas
prema Kanadi, SAD-u i Australiji gdje trajno iseljavaju
visoko obrazovani i ambiciozniji. Mnogo je osoba indij-
skog porijekla na raznim stranama svijeta ostvarilo zna-
čajne karijere i istaklo se u životu. Dva su predsjednika
Gvajane indijskog porijekla, potpredsjednici Surinama
i Mauricijusa, premijeri Fidžija, Trinidada i Tobagoa,
bivši guverner Novog Zelanda, brojni poslovni tajkuni
od Malezije i zaljevskih država do Sjedinjenih Ame-
ričkih Država i tako dalje. Moglo bi se reći da je i Ma-
hatma Gandhi bio iz dijaspore, iseljenik koji se vratio
živjeti ponovo u Indiju 1915. godine.
U pred kolonijalna vremena hrabri i pustolovni ljudi
odlazili bi u svijet u potrazi za bogatstvom, novim trgo-
vačkim putovima ili kao učitelji, odnosno propovjednici
i širitelji ideja, vjera i pokreta. Drugi val iseljavanja vezan
je za kolonijalnu vlast i njezine potrebe za radnom sna-
gom, vojnicima i svekolikim drugim uslugama koje su
ljudi iz Indije mogli pružiti širom svijeta u kolonijalnom
carstvu. U ovu grupu spada i Gandhi, ali kao dragovo-
ljan iseljenik i ekonomski emigrant. Kao takav je radio u
Južnoj Africi.
Veliko kretanje stanovništva i selidbe ogromnih
razmjera donijela je podjela potkontinenta na Pakistan
i Indiju s brojnim tragičnim posljedicama. Fenomen
novijeg doba je ekonomska migracija obrazovanog sta-
novništva i s druge strane odlazak velikog broja nekvali-
220 Amir Muharemi:
INDIJA

ficiranih, i u nešto manjem broju kvalificiranih radnika

u države zaljeva na takozvani privremeni rad koji se eto
pretvara u dugoročni ostanak.
Indijska dijaspora u SAD-u ima izrazito visok
socio-ekonomski status što pokazuju sva istraživanja,
uz 70 % visoko obrazovanih. Istraživanje PEW-a iz
2013. izričito kaže da su “najobrazovanija i najbogatija
manjina”107. Ovako visok društveni status i ugled uz
materijalu moć dovodi do, između ostalog, i društvenog
angažmana. Tako su iz redova Republikanske stranke
dva guvernera indijskog porijekla osvojili vlast. Piyush
Bobby Jindal u Luizijani i Nimrata Nikki Randhawa
Haley u Južnoj Karolini. Istaknute političke karijere
ostvaruju pripadnici indijske dijaspore u Kanadi i Ve-
likoj Britaniji.
Sezonska i niže kvalificirana radna snaga brojnije
je prisutna u prostoru Bliskog istoka gdje indijske firme
rade brojne građevinske i druge radno intenzivne pos-
love. Indijci su isto tako tradicionalno prisutni u većim
brojevima u svom susjedstvu, Nepal, Šri Lanka i sl.
Priča o iseljavanju Indijaca u SAD ilustrativna je.
Prve grupe Indijaca, njih oko šest tisuća, iselile su u SAD
između 1904. i 1911, uglavnom kako bi radili na far-
mama. To je prvi značajniji broj Indijaca koji je stigao u
Ameriku. Bili su klasificirani kao bijelci (coucasians) te su
stoga imali pravo postati državljani SAD-a i vjenčati se
s (bijelim) državljankama/državljanima SAD-a. Vrhovni
sud odlučio je 1923. da Indijci nisu bijelci te stoga nemaju
pravo na državljanstvo, a već je prije toga, 1917. zabranje-
  The Economic Times, October 5-11, 2014, str. 14-15.
107
 Dijaspora 221

no daljnje useljavanje iz Indije. Ove restrikcije poništene

su tek 1965. i stoga od tada bilježimo novo useljavanje
koje je poglavito bilo vezano, u početku, uz dolazak stu-
denata na američka sveučilišta.
Dijaspora je postala i značajan izvor financiranja
indijske političke klase ili elite. Indijske političke stran-
ke počele su organizirati potporu svojim političkim
ideologijama i programima uz sakupljanje sredstava za
izborne kampanje. Vladajuća stranka BJP organizirala
je primjerice tijelo “Prekomorski prijatelji BJP-a” (Over-
seas Friends of the BJP - OFBJP) koji radi upravo to.
Dijaspora može isto tako biti i izvor sigurnosnih
problema za Indiju. Neki su separatistički pokreti bili
financirani uglavnom izvana, kao što je Kašmirski ili
još bolji primjer takozvani Kalistanski pokret, odnosno
pokušaj stvaranja države Sikha u Punjabu, koji je gotovo
u potpunosti bio financiran iz redova brojne dijaspore
Sikha u svijetu.
Usprkos brojnim razlikama, velika i heterogena
indijska dijaspora koja je odlazila iz različitih povijesnih
ili kulturnih uvjeta u svijet, vezana je za Indiju dubokim
nitima koje ih čine Indijcima. Oni sačinjavaju mikro-
kozmos Indije i što je domovina prosperitetnija to je nji-
hovo identificiranje s njom dublje. Što bi rekao indijski
nobelovac Amartya Sen, ova identifikacija može biti sa
“širom Indijom”, koja uključuje povijest Buddhe, Asho-
ka, Akbara, Kabira i Nanaka ili s “užom Indijom” koja
može biti na više razina i načina.108

  Amartya Sen: The Argumentative Indian, Picador, New York, 2005, str. 75.
108
SOFT POWER
Famozni termin koji je u javnu uporabu lansirao Joseph
Nye, soft power, rijetko se tako uspješno može upotrije-
biti za neku državu kao za Indiju. Indija nije niti gos-
podarski najveća, makar je vrlo velika, ali nije još niti
sve svoje stanovništvo uzdigla iz siromaštva, ima veliku
vojsku, ali ne i samodostatnu suvremenu i modernu voj-
nu proizvodnju i tako dalje. Termin je Nye iskovao da
opiše moć Sjedinjenih Američkih Država koje se prote-
žu dalje od vojne snage; moć da utječete na druge sna-
gom svoje “privlačnosti”, primjera, uzora, želje drugih
da budu kao i vi. Dakle “mekana moć” država leži na
nekoliko premisa, kulturi u širem smislu riječi, u kojoj
i drugi žele sudjelovati iz određenog razloga, političkoj
poruci ili vrijednostima kojih se država pridržava kod
kuće i van svojih granica te vanjskoj politici koja ima le-
gitimitet i moralne vrijednosti koje su prihvaćene. Sve to
zajedno, u određenom vremenu daju specifičnu sintezu
koja ima veliku moć. Rijetko je što jače od ideje među
ljudima kada za nju (tu ideju) sazrije vrijeme. Kada je
isteklo vrijeme npr. feudalnom poretku ništa ga više
nije moglo održati na životu. U suvremenom svijetu
slike, percepcije kultura, dijelova svijeta i država vrlo su
snažno raširene. Sjedinjene Države vrlo su jasan primjer
snažnog soft powera, dominantnog u svijetu Hollywoo-
dom, pop-rock glazbom, iPhonom i Googlom, Coca-
226 Amir Muharemi:
INDIJA

-Colom i svime drugim. Sve je to zajedno pojačano

oružjem prisutnim na svim meridijanima.
Ima li Indija proizvode u svojoj kulturi i civilizaciji
koje svijet 21. stoljeća želi i koje smatra privlačnima. Ove
privlačnosti nisu nužno povezane odmah s direktnom
akcijom i potporom indijskoj politici, ali svakako idu u
pravcu jačanja samosvijesti i prepoznatljivosti Indije u
očima svijeta, u nekom pozitivnom svjetlu. Tu dolazimo
do indijske najdublje biti jer njezini su korijeni izrazi-
to duboki. Civilizacija je na indijskom potkontinentu
neprekinuta nekoliko tisuća godina i po tome je Indija
jedinstvena. Osim što je mjesto vrlo duge tolerantne me-
đureligijske prakse, i na tlu Indije mnoge su proganjane
manjine pronalazile utočište. Danas je u Indiji praktično
prisutna svaka religija svijeta, a religija većine Indijaca,
hinduizam nema središnju vlast ili autoritet, nema sre-
dišnju crkvu ili glavni hram, tako da se razvio u nebro-
jenu količinu grupa, sekta do razine obiteljskih štovanja
pojedinih bogova, jer nema jedne svete knjige i jednog
centra. Ideja Indije je ideja jedinstvenog prostora od
Himalaja do oceana, jedinstvenog kulturnog prostora
na kojem se od pamtivijeka tragalo za dubljom istinom,
smislom života, duhovnim dubinama. Ti i takvi tragao-
ci svih provenijencija štovani su na tim prostorima kroz
cijelu povijest. Pluralizam svih vrsta sama je bit Indije i
temeljem toga njezin integralni, neodvojivi dio. Od kada
je mladi hinduistički redovnik Swami Vivekananda na-
stupio (i oduševio) na Svjetskom kongresu vjera (religija)
u Chicagu 1893. ovaj je orijentalni duhovni pogled na
svijet i filozofija života prisutna na Zapadu. Sve je snaž-
 Soft power 227

niji njegov utjecaj što se više ljudi u postindustrijskim

društvima okreću potrazi za ne-materijalnim vrijedno-
stima.109 Pluralizam i tolerantnost vidimo i u prehrani
stanovništva, od najstriktnijih vegetarijanaca do svejeda,
svi žive jedni pored drugih i prihvaćaju sve te međusob-
ne različitosti kao prirodne.
Dio magije Indije je i u divljenju svijeta kako uspi-
jeva demokratski održavati taj veliki kaleidoskop kasta,
vjera, nacija, jezika, klasa, boja kože, rasa, uvjerenja,
običaja, siromaštva i basnoslovnog bogatstva te funkcio-
nirati i napredovati. Indija zrači, izvozi i projicira svoju
bit u svijet kroz nekoliko vrlo snažnih poruka/slika/
pojmova/ideja. Ideja nenasilja, mirnog otpora direktno
je povezana snažno s Indijom, poglavito s Mahatmom
Gandhijem koji je jedan od planetarnih simbola mirnog
otpora. Martin Luther King, kojeg su ponekad zvali
“crni Gandhi”, posjetio je Indiju još 1959. i rekao: “U
druge zemlje mogu ići kao turist. Ali u Indiju dolazim
kao hodočasnik”.
Zatim, tu je ideja zdrave prehrane i vegetarijanstva
- što jedeš to si - izravno povezana s idejom Indije, a
podržana brojnim indijskim restoranima širom svijeta
koje otvaraju brojni indijski iseljenici. Svojevremeno
smatrani ekscentričnima, Gandhijevi rituali i odnos
prema hrani danas bi bili uobičajeni i prihvaćeni od
mnogih. Danas bi pronašao velik broj gorljivih boraca
protiv pušenja, kojeg je smatrao gorim od ispijanja al-
kohola. Znao je provoditi dane bez konzumacije soli ili
jesti samo sirovu hranu i slično. Milijuni danas na Za-
  Swami Vivekananda: Vedanta, Glas slobode, Naprijed, Zagreb, 1992.
109
228 Amir Muharemi:
INDIJA

padu danas rade isto i traže odgovore na brojna pitanja

kroz ovakav odnos prema konzumaciji u širem smislu.
Samo vegetarijanstvo sve je popularnije i neposredno
povezano s idejom Indije.
Danas tako indijski mirisi i okusi ulaze u kuće i ži-
vote ljudi na najudaljenijim točkama svijeta. Zdravlje i
dugovječnost tema je o kojoj se u razvijenom i bogatom
svijetu najviše piše i priča, a tu joga i ajurveda sve jače
nastupaju sa svojim prastarim znanjima i mudrostima,
i zajedno s njima Indija. Još od Beatlesa meditacija i
unutarnji mir postali su praktično svakodnevica velikog
broja ljudi na bogatom i stresnom Zapadu i u cijelom ra-
zvijenom svijetu, a tu je Indija bez konkurencije i gotovo
sinonim. Moderni meditacijski gurui kao Deepak Cho-
pra ili Maharishi Mahesh Yogi poznati su širom svijeta.
Indija ima na svojoj strani brojne ljude, ljubitelje varijaci-
ja indijske kulture, običaja, vjera i različitih tehnika koji
rade na širenju indijskog soft powera bez plaće od strane
središnje vlasti i ne koštaju indijske porezne obveznike.
Brojni književnici i pisci iz Indije žive i rade na Zapadu,
pišu na engleskom jeziku i planetarno su poznati i utje-
cajni (Salman Rushdie, Arundhati Roy i drugi).
Najveća opasnost indijskom soft poweru je sama
Indija u kojoj dolazi do brutalnih silovanja žena, vjerske
netolerancije, nasilja i slično, što potire ono najatraktiv-
nije i najbolje u samoj Indiji. Suvremena činjenica kako
je Indija postala svojevrsni sinonim za softverski i infor-
macijsko-tehnološki sektor zbog velikog broja inženjera
koji širom svijeta rade na tim poslovima, odnosno zna-
čajnog outsorcinga u Indiju, također daje jednu novu,
 Soft power 229

pozitivnu dimenziju indijskom soft poweru.110

Isto tako, indijska filmska industrija, koju se naziva
Bollywood, ima izrazito snažan utjecaj na cijelu indijsku
kulturu, a indijski filmovi vrlo su popularni širom Azije i
projiciraju specifičnu sliku o Indiji. Ilustracije radi, nepo-
sredno prije Modijeva posjeta Kini u svibnju 2015, vrlo
popularan indijski glumac Aamir Khan bio je u Kini na
promociji novog filmskog hita. Bollywood sveukupno
proizvodi, na više jezika, gotovo tisuću filmova godišnje
što je nevjerojatno veliki broj. Lokacije na kojima su snim-
ljeni najuspješniji filmovi postaju turističke destinacije
za rastuću indijsku (emitivnu) turističku populaciju.
Činjenica da su brojne (najveće) zvijezde Bollywooda
muslimani vjerojatno je od posebne vrijednosti u široj
regiji gdje su indijski filmovi popularni. Isto tako, kada
se udruže s vanjskim producentima postižu uspjehe kao
što je 2008. bio Slumdog Millionaire, dobitnik Oscara.
Indijske plesne i glazbene forme upotrebljavane su od
strane vodećih zapadnih umjetnika kao što su Beatlesi,
Michael Jackson, Madonna ili Shakira koji su ih uklju-
čivali u svoju glazbu ili nastupe.
Govoreći na 69. Općoj skupštini Ujedinjenih na-
roda u rujnu 2014, premijer Modi službeno je pokrenuo
inicijativu za proglašavanjem 21. lipnja Međunarodnim
danom joge što je usvojeno od strane Opće skupštine
11. prosinca 2014. Sada sva veleposlanstva Indije u svi-
jetu organiziraju događaje vezane uz promociju joge na
taj dan i to postaje državna politika.
110
  Grace Kite: India's Software and IT Services Sector, Economical and Political
Weekly, July 27, 2013, str. 164-172.
230 Amir Muharemi:
INDIJA

Indija je institucionalno bitno ojačala svoj pristup

“mekoj moći”. U Ministarstvu vanjskih poslova osnovan
je odjel za javnu diplomaciju 2006, a Indian Council for
Cultural Relations (ICCR) proširen po cijelom svijetu.
Ministarstvo turizma iniciralo je kampanju Incredible
India, a Ministarstvo prekomorskih Indijaca dobilo je
zadatak da ističe kulturne, društvene i političke vrijed-
nosti Indije u inozemstvu.111 Osnovano je i Ministarstvo
za jogu - Ministry of Ayurveda, Yoga and Naturopathy,
Unani, Siddha and Homoeopathy (AYUSH).
Važan je ovo događaj, ali ima i pretjerivanja, kada
jedan jogin kaže “UN-ova deklaracija 21. lipnja kao
Međunarodnog dana joge dolazi u krucijalnom trenut-
ku ljudske povijesti.”112 Ni manje ni više.
Ovu temu možda je najljepše sumirao Pavan Var-
ma: “Mi (Indijci) pojavljujemo se polagano kao važni
čimbenici u područjima politike, gospodarstva i vojne
sile. Na polju kulture, naime, mi smo oduvijek bili su-
persila, zbog naše civilizacijske dubine i starine”.113

  Sudha Ramachandran: India's Soft Power Potential, The Diplomat, May 29. 2015.
111

112
 Sadhguru: The inward shift, Gfiles, June 5, 2015, vol. 9, Issue 3, str. 49.
  Pavan Varma: Culture as instrument of diplomacy, u Indian Foreign Policy
113

(grupa autora), Foreign Service Institute, New Delhi, 2007, str. 1137.
SUBJEKTI VANJSKE
POLITIKE INDIJE
Vanjska politika Indije odlučuje se i kreira u uskom
krugu u kojem dominantnu ulogu ima ured premijera
i premijer sam. Ured premijera i Ministarstvo vanjskih
poslova, zajedno s dijelom Ministarstva obrane nalaze se
u takozvanom “južnom krilu” i od tuda poznata fraza
u Indiji South block kaže ovo ili ono. Tako je od samog
početka 1947. između ostaloga jer je Nehru znanjem,
obrazovanjem, političkim utjecajem i idealizmom da-
leko nadvisivao sve svoje suradnike u području vanjske
politike, a uz to pokazivao i snažnu želju da bude izrazito
dominantan u tom području te je uz portfelj premijera
Indije držao i mjesto ministra vanjskih poslova i time
potpuno kontrolirao.
Nehruova vizija i pogled na svijet determinirali su
ključne principe indijskog pristupa vanjskoj politici uk-
ljučujući idealiziran pogled na međunarodnu suradnju,
samodostatnost, nesvrstanost i drugo. Njegova je domi-
nacija s druge strane onemogućila dugi niz godina pro-
filaciju drugih subjekata vanjske politike unutar Indije,
kako u vladi tako i izvan vladajućih slojeva. U najširem
smislu te riječi, Nehruova vanjska politika i svjetonazor
nastavljeni su i nakon njegove smrti 1964, jer su njegova
kći, Indira Gandhi i njezin sin, a Nehruov unuk, Rajiv
Gandhi, nastavili donositi ključne vanjskopolitičke od-
luke u najužim krugovima pouzdanih savjetnika i ljudi
234 Amir Muharemi:
INDIJA

od povjerenja. Prvi ministar vanjskih poslova, Swaran

Singh, postavljen je tek nakon njegove smrti.
S vremenom, kasnije 70-ih i 80-ih, počinje ovaj
centralizam popuštati polako i uloga drugih aktera u
vanjskoj politici raste, prije svih Ministarstva vanjskih
poslova. No, uloga lidera, odnosno premijera i njegovog
ureda i dalje je dominantna u donošenju vanjskopoli-
tičkih odluka. Politička infrastruktura Indije sljedeća
je: dva su doma parlamenta, Gornji dom (Rajya Sabha)
i Donji dom (Lok Sabha). Predsjednik Indije imenuje
dvanaest zastupnika Rajya Sabhe, dok ostale biraju dr-
žave. Mandat im je šest godina. Zastupnici Lok Sabhe
biraju se svakih pet godina na državnim izborima koji
su najveći izbori na svijetu. Ustav iz 1950. definira In-
diju kao suverenu demokratsku republiku, federalnu i s
neovisnim sudstvom i jednim izbornim tijelom s istim
pravima. Predsjednik je šef države, a izvršna vlast je u ru-
kama vlade koju formira stranka s većinom u parlamen-
tu. Kao federalna država, Indija trenutno ima dvadeset
devet saveznih država i sedam posebnih teritorijalnih
jedinica (grad Delhi, udaljeni otoci i sl.). Ustroj države
posljednji put bitno se promijenio 2014. kada je nova
država Telangana nastala izdvajanjem iz države Andhra
Pradesh i time postala dvadeset i deveta članica federa-
cije. Razlike među državama su velike, kako u veličini,
broju stanovnika ili drugim parametrima. Najveća po
broju stanovnika naprimjer je država Uttar Pradesh s
oko 220 milijuna stanovnika, a najmanji je Sikkim s
nešto više od 600 tisuća stanovnika. Indija je federacija,
ali uslijed povijesnih okolnosti i unutarnje logike zaštite
 Subjekti vanjske politike 235

teritorijalnog integriteta države, ovlasti federalnih jedi-

nica, poglavito u vanjskoj politici, vrlo su ograničene,
odnosno može se reći da prevladavaju centralističke
tendencije u trenucima kriza, kada je ugrožena terito-
rijalna cjelovitost države, što je Indija iskusila nekoliko
puta u svojoj povijesti. Prilikom rata s Kinom oko gra-
nica 1962, rata u Istočnom Pakistanu odnosno kasnije
Bangladešu. Unutar države posebna “prava” središnje
vlasti upotrijebljena su mnogo puta u Kašmiru, a Indira
Gandhi je čak od 1975. do 1977. vladala uz ukidanje
građanskih prava, odnosno uvela je izvanredno stanje u
cijeloj zemlji. Ustav je nekoliko puta doživljavao amand-
mane, ali njegova sekularna bit ostala je nedirnuta.
Kongresna stranka bila je na vlasti veliku većinu
vremena od stjecanja nezavisnosti.114 Svjetonazor koji
je stranka interiorizirala reflektirao se dobrim dijelom
na cijeli birokratski aparat koji je Indija s nezavisnošću
stekla u nasljeđe od prethodne britanske vlasti. Još od
1935. postojao je odjel vanjskih poslova pod upravom
Guvernera Indije. Isto tako lokalno osoblje sačinjavalo
je oko polovice zaposlenih cijele civilne administracije
britanskog “raja” (Radž) kako se kolokvijalno nazivala
Indija. Isto tako pred Drugi svjetski rat osnovana je nova
zakonodavna skupština (parlament) kojeg su članovi iz-
među ostalih bili Nehru i budući lider Pakistana Jinnah,
te je i tamo diskutirana i dijelom se stvarala vanjska poli-
tika. Neposredno pred osamostaljenje, 1946. formirana
je takozvana Indian Foreign Service (IFS) koji je preime-
novan i postao Ministarstvo vanjskih poslova u Repu-
  Vidjeti tablicu svih indijskih vlada od 1947. do 2015.
114
236 Amir Muharemi:
INDIJA

blici Indiji (Ministry of External Affairs - MEA). Tako

je Indija danom osamostaljenja imala sposobne državne
službenike u vanjskim, obrambenim i drugim poslovi-
ma koji su joj omogućili bezbolno funkcioniranje od pr-
vog dana. Isto tako je naslijeđena unutarnja obavještajna
služba (Intelligence Bureau - IB), no vanjsku obavještajnu
službu osniva tek 1968. godine pod nazivom Research
and Analysis Wing - R&AW.
Nakon prve faze velike samostalnosti premijera
Nehrua u donošenju odluka u vanjskoj politici, vre-
menom se širio krug subjekata oko premijerova ureda
u pogledu participiranja osmišljavanja različitih poli-
tika i pravaca djelovanja. Premijerov ured broji tristo
djelatnika i ključno je koordinativno tijelo, a na njega
su u pogledu donošenja odluka naslonjeni prije svega
Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo za pre-
komorske Indijce (Ministry of Overseas Indian Affairs).
Drugi krug sačinjavaju ključna ministarstva, Ministar-
stvo unutarnjih poslova, Ministarstvo obrane, Mini-
starstvo financija i Ministarstvo trgovine. Na tajništvo
premijerova ureda vezana je vanjska obavještajna služba
(R&AW), na Ministarstvo obrane Institut za obrambe-
ne studije i analize, na Ministarstvo unutarnjih poslova
unutarnja obavještajna služba (IB), a Vijeće nacionalne
sigurnosti samostalno je tijelo koje je isto tako uključe-
no u proces procjena i donošenja odluka.
Tradicionalno su svi premijeri Indije jako involvi-
rani i zainteresirani za vanjsku politiku.115 Ministarstvo
115
  Nije samo Nehru držao poziciju premijera i ministra vanjskih poslova, isto je
učinio u jednom razdoblju, od 2005. do 2006. i Manmohan Singh.
 Subjekti vanjske politike 237

vanjskih poslova primarno je tijelo za provođenje te

vanjske politike. Smatra se vrlo kompetentnom institu-
cijom popunjenom sposobnim i kvalitetnim kadrovima.
Veličina ministarstva ne odgovara zadacima koji su pred
njim, samo je polovica sličnih institucija jednog Brazila
ili Kine, ili petina veličine njemačkog ili britanskog mi-
nistarstva.116 Da o veličini iste institucije u SAD-u i ne
govorimo. Isto tako udio u proračunu za Ministarstvo
vanjskih poslova ogledalo je kadrovske ekipiranosti.
Nedostatno i prezahtjevno. S druge strane selekcija koju
provodi birokratski aparat Indije vrlo je rigorozan i osi-
gurava ulazak, istina vrlo malog broja ljudi, ali vrlo spo-
sobnih i vrlo obrazovanih u sustav. Samo dvadesetak no-
vih državnih službenika ulazi godišnje u ministarstvo.
Izvan Ureda premijera i Ministarstva vanjskih po-
slova na vanjskopolitičke odluke utjecaj još mogu imati
obrambeni sektor u manjoj mjeri, te sve više šire javno
mnijenje kroz nevladine organizacije ili kroz think-
-tankove gdje se kristalizira kritičko razmišljanje, ali je
njihov utjecaj još uvijek neznatan. Indija ima velik broj
think-tankova, ali samo mali broj ima određeni utjecaj
(izbor najvažnijih naveden je u Bibliografiji). Utjecaj
velikih poslovnih korporacija, biznisa u cjelini, zatim
medija i dijaspore u porastu je i vjerojatnost je da će
njihov utjecaj u budućnosti rasti sukladno promjenama
indijskog društva u cjelini.
Najviše rangirani državni službenik, birokrat kako
se u Indiji kaže, odnosno najviše rangirani diplomat
116
  Vidjeti Daniel Markey: Developing India's Foreign Policy “Software”, Asia Policy,
No. 8, 2009.
238 Amir Muharemi:
INDIJA

u Ministarstvu vanjskih poslova je Foreign secretary

(državni tajnik ili tajnik ministarstva) koji posreduje
između ministarstva i vlade u operativnom smislu, i
isto tako sudjeluje u kreativnom smislu. Većina važnih
vanjskopolitičkih inicijativa i politika osmišljava pre-
mijer, ministar vanjskih poslova i državni tajnik, gdje
je državni tajnik odgovoran za tehnologiju provođenja.
Iako je državni tajnik subordiniran političkom procesu
odlučivanja, on ostaje ključni čovjek utjecaja što se tiče
prirode indijske politike u međunarodnim odnosima.
ZNAČAJNIJE
LIČNOSTI
Mohandas Karamchand (Mahatma)
Gandhi (1869-1948)

Rođen u uglednoj obitelji u Gujaratu rano odlazi na

studije u Englesku gdje na University College London
postaje pravnik, zatim odlazi u Južnu Afriku (Republika
Južna Afrika – Durban) gdje postaje društveni aktivist
i uključen u razne pokrete Indijaca i drugih za socijalna
prava, borac protiv oblika rasne diskriminacije i slično.
Vraća se u Indiju 1915. gdje ulazi u Kongresnu stranku i
pokreće njezinu transformaciju od elitističkog debatnog
kluba u pravu političku snagu s infrastrukturom u cije-
loj Indiji i u svim slojevima društva. Nazvan Mahatma
prema indijskom Mahan Atman ili velika duša, bio
je duboko religiozan čovjek koji se odlučio političkim
sredstvima boriti za ovozemaljsko oslobođenje Indijaca
od britanske kolonijalne vlasti. Pokušavajući objediniti
svoja najdublja uvjerenja s grubom realnošću pronalazio
je originalna rješenja i metode borbe. U tom smislu sva-
kako je bio genij u kantovskom smislu riječi da je genij
“uzorna originalnost prirodnog dara nekog subjekta u
slobodnoj upotrebi njegovih moći spoznavanja”.
“Gandhi je bio u suštini religiozan čovjek, Hindu u
dubini svoga bića, a ipak njegovo shvaćanje religije nema
ničega zajedničkog s bilo kakvom dogmom, običajima
242 Amir Muharemi:
INDIJA

ili (vjerskim) ritualima”.117 Pokušavajući objediniti svo-

ja najdublja uvjerenja s grubom realnošću pronalazio
je originalna rješenja i metode političke borbe. Svojom
politikom koja naglašava ne-nasilje i civilni neposluh,
uz osobni asketizam, bio je ključna figura indijske borbe
protiv kolonijalne vlasti. Važan dio njegova političkog
programa bilo je hindusko-muslimansko jedinstvo i
podizanje obespravljenih kasta iz siromaštva. Kreator je
velikih političkih ideja kao što su Pokret za građanski
neposluh 20-ih, “marš za sol” 30-ih i “napustite Indiju”
(Quit India) 1942. koji su ubrzali kraj britanske kolo-
nijalne vlasti. Tijekom ovih kampanja često je hapšen i
bio u zatvoru. Njegov “lik i djelo” ključna su inspiracija
za principe indijske vanjske politike i njezine temeljne
vrijednosti. Ako su 40-e i 50-e godine bile Nehruove,
onda su 20-e i 30-e godine bile Gandhijeve.118 Principi
tolerancije, mira, anti-imperijalizma, anti-kolonijalizma
i nesukobljavanja nose njegov potpis prilikom uključi-
vanja u temeljne vrijednosti indijskog društva u cjelini,
pa onda i vanjske politike. Vrlo plodan pisac čija sabrana
djela imaju više od devedeset tomova.
Uvjereni protivnik podjele Indije na Pakistan i
Indiju, doživio je dan proglašavanja nezavisnosti Indije
kao više nego polovičan uspjeh, ili možda čak kao neu-
spjeh te nije došao na proglašenje nezavisnosti kada je
Nehru, njegov izabranik i učenik u mnogim stvarima,
čitao slavni govor “susreta sa sudbinom”. Gandhi nika-
117
  Jawaharlal Nehru: The Discovery of India, Penguin Books, New Delhi, 2010,
str. 397.
118
  Ramachandra Guha: Makers of Modern India, Harvard University Press,
London, 2011, str. 299.
 Značajnije ličnosti 243

da nije imao službenu funkciju ili posao, kako u Kon-

gresnoj stranci, tako ni u državnoj upravi. Uspijevao je
“slobodni strijelac” održavati kontrolu nad strankom i
cijelim pokretom do svoje smrti.
Ubijen je od strane Hindu nacionalista u dvorištu
kuće u kojoj je živio, u Delhiju 1948.

Jawaharlal Nehru (1889-1964)

Ključna ličnost i dominantni lider Indije od nezavisno-

sti pa do svoje smrti. Obrazovan na prestižnim školama
u Velikoj Britaniji (Harrow i Cambridge), pravnik po
struci. Tijekom obrazovanja stekao je trajnu sklonost
prema suvremenoj znanosti. Iz obitelji prominentnih
brahmana i intelektualaca porijeklom iz Kašmira. Otac
mu je bio istaknuti član Kongresne stranke. Vrlo rano se
uključio u politički život i unio je u Kongresnu stranku
ideje koje je usvojio u liberalnom okruženju svog obra-
zovanja, socijalnu pravdu, sekularizam i demokraciju.
Još je 1929. izabran za predsjednika Kongresne stranke,
sa samo četrdeset godina starosti. Sveukupno četiri puta
biran je za predsjednika stranke. Tim principima ostao
je vjeran do kraja, i na tim principima je stvoren Ustav
Republike Indije.
Vrlo produktivan pisac, ali ne i originalan misli-
lac kao Mahatma Gandhi, kojeg je neizmjerno cijenio
i nikada mu nije okrenuo leđa. Najpoznatije djelo mu
je Discovery of India (Otkriće Indije) iz 1946. u kojem
je iznio povijest Indije, njezinu duboku kulturu i filo-
244 Amir Muharemi:
INDIJA

zofiju. Iz te knjige trajno ostaje često citirana misao da

je povijest Indije palimpsest (pergament po kojem se
piše) po kojem svaka nova generacija piše svoju povijest,
a da se prethodna nije izbrisala. Napisao je i Glimpses of
World History 1934. koja se temelji na pismima pisanim
iz zatvora svojoj kćeri Indiri u različitim periodima.
U trenutku preuzimanja vlasti i uspostave neza-
visne Indije, 15. kolovoza 1947, održao je govor koji se
često navodi u brojnim osvrtima na Indiju: “Indija i nje-
zin susret sa sudbinom ... kada otkuca ponoć, dok svijet
spava, Indija će se probuditi u životu u slobodi”.
Tijekom života bio je vrlo poštovan državnik u me-
đunarodnim odnosima uvijek se zalagavši za pravedniji
svjetski poredak koji će predstavljati ne samo razvijeni
svijet već i države i narode u razvoju. U Pokretu nesvr-
stanosti bio je među najistaknutijim liderima personifi-
cirajući značajan dio čovječanstva. Idealist koji je želio
planetarni utjecaj bez oružane sile ili prijetnje, doživio
je najveće razočaranje u svoje ideale neočekivanim na-
padom Kine (1962) na Indiju i grubo sučeljavanje s dru-
gačijom politikom. U to vrijeme takav iznenadni napad
nije bio izgledan, a za samog Nehrua bio je devastirajući.
Nikada se nije oporavio od šoka ili razočaranja i ubrzo
je umro.
Kao sudionik antikolonijalne borbe od samih poče-
taka, često hapšen i zatvaran od strane Britanaca, suvre-
menik i izabranik Mahatme Gandhija za lidera Indije od
prvog dana nezavisnosti, intelektualna i moralna veličina
koja je dominirala političkim životom Indije, ostavio je
generacijama trajan utjecaj na indijske političare i javne
 Značajnije ličnosti 245

djelatnike. Temeljne vrijednosti koje je utkao u političko

biće Indije još žive kroz brojne pore indijskog vanjskopo-
litičkog, političkog, kulturnog, vrijednosnog života.

Indira Gandhi (1917-1984)

Prva i jedina do sada premijerka Indije vodila je vlade

petnaest godina u razdobljima od 1966-1977, te od
1980-1984. Obrazovala se na Oxfordu i smatrana je
se potencijalnim nasljednikom svoga oca Jawaharlala
Nehrua. Bila mu je savjetnica i bliska suradnica budući
je njezina majka, Nehruova supruga, preminula rano,
tako da je kći bila vrlo bliska ocu od osamostaljenja In-
dije 1947. pa do njegove smrti. Ostavila je dubok trag
u indijskoj unutarnjoj i vanjskoj politici. Politički ne-
milosrdna, vrlo sposobna i bez straha da širi svoju usku
bazu, tijekom svojih mandata nametnula je indijsku do-
minaciju u neposrednom okruženju. Iskoristila je svoje
odnose sa Sovjetskim Savezom za balansiranje protiv
geopolitičkih realnosti i oslobodila Istočni Pakistan
1971. da bi nastao Bangladeš. Zbog ovih razloga, Indi-
ru Gandhi moglo bi se gledati kao izrazitu i originalnu
indocentričnu praktikanticu realpolitike. Može se reći
da je nakon smrti njezinog oca i kratkotrajne vlade Lal
Bahadur Shastija ostalo nedoumica i strahova unutar
indijske političke elite, ali je ona ovim i drugim odluč-
nim akcijama obnovila nacionalno samopouzdanje i
vjeru da se nacionalni sigurnosni interesi Indije mogu
obraniti. Hrabra i odlučna ostavila je neizbrisiv trag u
246 Amir Muharemi:
INDIJA

indijskoj unutarnjoj i vanjskoj politici uz ozbiljna pita-

nja o uzurpiranju vlasti, poglavito tijekom izvanrednog
stanja od 1975. do 1977, odnosno zlouporaba vlasti nje-
zina mlađeg sina Sanjaya koji je bio politički aktivan do
pogibije u avionskoj nesreći 1980. Ubijena je od strane
svojih osobnih čuvara Sikha, nakon što je oružjem ugu-
šila politički (i dijelom oružani) pokret za samostalnost
Punjaba, odnosno osnivanje Kalistana, države Sikha.

Rajiv Gandhi (1944-1991)

U indijskoj povijesti najmlađi premijer Indije u vanjskoj

politici nije previše bio opterećen prošlošću i naslijeđe-
nim ideološkim ili drugim odnosima. Nezainteresiran
za politiku i političku karijeru do pogibije mlađeg brata
Sanjaya, obrazovao se u Engleskoj na Cambridgeu i Im-
perial College London, te je nakon toga postao profe-
sionalni pilot putničkih zrakoplova za Indian Airlines.
Nakon atentata na majku, 1984, preuzima vodstvo
stranke i vodi izbore u kojima vrlo premoćno pobjeđuje
s najvećom većinom u dotadašnjoj političkoj povijesti
Indije. Rajiv je utjelovljavao racionalan i zdravorazum-
ski pristup politici i vanjskoj politici. U tom je smislu
učinio značajne prve korake u približavanju Kini, doveo
je u ravnotežu odnose prema Sovjetskom Savezu i Sjedi-
njenim Državama, uključio se u rješavanje unutarnjih
konflikata na Šri Lanki i Maldivima i sl. Dakle može se
reći da je inicirao diversifikaciju indijskih vanjskopoli-
tičkih interesa i time joj dao novu orijentaciju. Isto tako,
 Značajnije ličnosti 247

on je inicirao prve liberalne promjene koje će kasnije

provesti Rao i Singh. Djedov idealizam ostao je prisutan
u obitelji kroz njegove pokušaje da se postigne univerzal-
no nuklearno razoružanje. Kongresna stranka izgubila
je sljedeće izbore 1989, a vlada takozvanog Ujedinjenog
fronta nije dugo opstala, raspisani su novi izbori 1991.
Rajiv je kampanju vodio s puno entuzijazma, samopou-
zdanja i pobjeda je bila na vidiku. Praktično posljednjeg
dana kampanje ubijen je u samoubilačkom napadu ta-
milskih Tigrova na jugu Indije 21. svibnja 1991.

P. V. Narasimha Rao (1921-2004)

Postao je premijer nakon atentata na Rajiva Gandhija,

u trenutku kada je već bio u političkoj (dobrovoljnoj)
mirovini. Kongresna stranka ga je pozvala da vodi vladu
kao umjereni političar koji je prihvatljiv svim strujama,
i u godinama u kojima nikoga od drugih pretendenata
nije ugrožavao. No, pokazalo se da je snažna i odlučna
politička ličnost. Pod njegovim vodstvom izvršena je
prva prava transformacija indijske politike i najvažnije
promjene u političkoj orijentaciji. Ključno je njegovo
okretanje indijske ekonomije k većoj liberalizaciji nakon
1991. te veći pragmatizam u vanjskoj politici. Odlučio je
i izvršiti nuklearno testiranje 1995, ali je obavještajna za-
jednica SAD-a saznala za planove i kroz međunarodne
pritiske i prijetnje sankcijama uspjela natjerati Indiju na
odustajanje. Rao je upravljao vanjskom politikom Indije
u vremenima velikih promjena zbog nestanka Sovjet-
248 Amir Muharemi:
INDIJA

skog Saveza i pada berlinskog zida što je vodilo s jedne

strane “okretanju istoku”, a s druge strane puno više
balansiranijoj politici prema velikim silama, što se nasta-
vilo do današnjih dana. U njegovom mandatu odnosi s
Kinom, Europskom unijom, a poglavito sa Sjedinjenim
Državama bitno su se popravili. Okretanje prema istoku
dovelo je do veće integracije sa susjedima, bližim i da-
ljim, u jugoistočnoj Aziji. Odnosi s Izraelom počeli su se
popravljati u njegovom mandatu, te je iz toga proizašla
i nova, uvjetno rečeno uravnoteženija politika prema
Bliskom istoku, ili kako se u Indiji kaže zapadnoj Aziji.
Zbog svih ovih gore iznesenih razloga može se reći da je
nakon Nehrua, Rao bio najutjecajniji političar što se tiče
vanjske politike i strateških pravaca njezinog kretanja u
Indiji. Iznenađujuće je bilo što je to postigao bez snažne
stranačke baze, velike izborne ili druge političke legiti-
macije, ali isto tako izvjesno je da su društvene, političke
i ekonomske okolnosti bile zrele za značajnije zaokrete, a
Rao i njegov kabinet bili su spremni pokrenuti promjene.

Atal Bihari Vajpayee (1924)

Prvi premijer Indije koji nije bio iz Kongresne stranke

vodio je od 1998-2004. Nacionalnu demokratsku koa-
liciju stranaka desnog centra s njegovim BJP-om kao vo-
dećom strankom. Aktivan u politici Indije dugi niz go-
dina, prvi put izabran u parlament (Lok Sabha) još 1957.
Nakon što je Indira Gandhi uvela izvanredno stanje
1975. uhićen je. U kratkotrajnoj vladi nakon ukidanja
 Značajnije ličnosti 249

izvanrednog stanja, koju su sastavile sve stranke u opozi-

ciji Kongresnoj stranci, bio je ministar vanjskih poslova.
U tom svojstvu posjetio je Kinu, organizirao tajni posjet
Indiji ministra vanjskih poslova Izraela Moshe Dayana.
Ovi su potezi bili najava njegove buduće vanjske politike
u ulozi premijera kada su inicirani bolji odnosi s ovim
i mnogim drugim državama. Konsolidirao je i nastavio
mnoge političke inicijative Narasimaha Raoa te učio na
njegovim greškama. Čim je preuzeo vlast 1998, odlučio
je provesti nuklearne testove koje Rao nije uspio izvesti
zbog pritisaka izvana. U pripremi izvođenja eksplozija
tolika je bila tajnovitost da ni ministar obrane nije bio
uključen. Eksplozija indijske atomske bombe došla je
kao potpuno iznenađenje za svijet i velika potvrda samo-
svijesti i novog statusa u Indiji uz slavlja po ulicama. Vaj-
payee je odmah na početku želio učvrstiti bombom svoj
status i položaj, no pritisak koji je uslijedio natjerao ga
je na brojne nove diplomatske inicijative kako bi ublažio
i neutralizirao negativne učinke. Svojom proaktivnom
politikom tijekom mandata uspio je značajno popraviti
odnose sa SAD-om, Kinom i drugima, a imao je i hra-
bre inicijative prema Pakistanu. Predsjednik mu je 2015.
uručio naviše indijsko odlikovanje za doprinose te se uz
Indiru Gandhi smatra najpopularnijim premijerom na
nacionalnoj razini.
250 Amir Muharemi:
INDIJA

Manmohan Singh (1932)

Vrlo važna figura u unutarnjoj i vanjskoj politici In-

dije od 1990-ih godina. Vodio je Indiju kroz ključne
tranzicijske godine u kojima je postala velika sila. Vrlo
obrazovani ekonomist koji je doktorirao na Oxfordu
još 1962, bio je ključni ministar, ministar financija u
vladi Narasimhae Raoa od 1991. koji je vodio struktur-
ne reforme koje su s jedne strane oslobodile kreativne
potencijale indijske ekonomije, te s druge strane ostva-
rile prve značajnije stope rasta koje su naznačile poten-
cijalni ulazak Indije u višu kategoriju, ako se tako može
reći. Nakon što je Sonia Gandhi nevoljko prihvatila ulo-
gu čelnika Kongresne stranke i uspješno je vodila prema
iznenađujućoj parlamentarnoj pobjedi 2004. godine,
procijenila je da joj njezino porijeklo strankinje može
biti preveliki teret, te stoga otklonila mogućnost da bude
premijerka, predložila je mirnog, neosporno uvaženog i
uglednog Mahmonaha Singha za premijera koji onda
u dva mandata (2004-2014) vodio koaliciju na vlas-
ti pod imenom United Progressive Alliance –UPA. Pod
njegovim je vodstvom Indija doživjela godine redovito
visokih stopa rasta, unutarnji red, približavanje SAD-u,
EU, Rusiji i Kini istovremeno, te sve veću i bolju surad-
nju sa susjedima. Pred kraj drugog mandata korupcijski
skandali i nešto manje stope gospodarskog rasta uništili
su reputaciju vladajuće koalicije. Kongresna stranka je
na izborima 2014. doživjela najgori izborni rezultat u
svojoj dugoj povijesti. Sam M. Singh ostao je čist u svim
korupcijskim skandalima, ali mu je na teret stavljano da
 Značajnije ličnosti 251

je pod njegovom upravom i bez njegovog sankcioniranja

sve to bilo moguće. Nakon preuzimanja vlasti od strane
BJP-a bilo je pokušaja da ga se veže uz pojedine korup-
cijske afere, ali neuspješno.

Narendra Modi (1950)

Postavši premijer Indije 2014, u prvoj godini mandata

iznenadio je mnoge postavši vrlo uspješno vanjskopolitič-
ko lice rastuće sile. Proputovao je i posjetio više glavnih
gradova u jednoj godini nego bilo koji prethodnik.
Istaknuti član Hindu nacionalističkog BJP-a, Modi
je bio kontroverzna osoba indijskog političkog života pri-
je nego li je postao premijer Indije. Četiri puta biran je za
glavnog ministra države Gujarat koja je izrasla u jednu
od najrazvijenijih, najprosperitetnijih i najotvorenijih
za direktna strana ulaganja u Indiji. Upravo takva, po-
slovna i ekonomska reputacija bila je osnova predizborne
kampanje 2014. koja ga je lansirala u najviši ured indij-
ske politike.
Dijete je vrlo skromne obitelji, otac ih je uzdržavao
prodajući čaj na željezničkoj stanici, te se vrlo rano otis-
nuo od kuće. Pridružio se desnom pokretu RSS kod
kojih je proveo formativne godine i bio vjerni vojnik
organizacije.
Za magazin Time i njegovu tradicionalnu godišnju
listu sto najutjecajnijih ljudi (za 2015) predsjednik SAD-a
Barack Obama osobno je napisao kratak tekst o Modiju.
252 Amir Muharemi:
INDIJA

Rahul Gandhi (1970)

Kao designirani nasljednik, Rahul Gandhi praktički

cijeli život provodi pod svjetlima reflektora i svaki se
njegov potez, želja, ispad ili otezanje u bilo čemu ana-
lizira do besvijesti. Očito je da će s njim dinastija Ne-
hru-Gandhi nastaviti svoj život. Ušao je u parlament na
izborima 2004. te se polagano penjao kroz stranačku
infrastrukturu. Pokazivao je želju za modernizacijom
stranke, ali nije uspijevao provesti svoje ideje. Za kon-
zervativni dio velike stranke modernizacija u svakom
pogledu nije bila poželjna. Tek su katastrofalni rezultati
izbora 2014, koji su vođeni uglavnom starim idejama,
starim kadrovima i starom tehnologijom, otvorili put
Rahulu da može unutar stranke provesti modernizaci-
ju. On sam odbio je participaciju u izvršnoj vlasti koju je
vodio premijer Manmohan Singh, te je ostao vezan uz
parlament i stranku. Politički je blizak gotovo socijali-
stičkim ili egalitarnim idejama svoga pradjeda Nehrua,
te se nakon godina nesnalaženja i polaganog navikava-
nja na političku borbu indijskog tipa, od početka 2015.
puno aktivnije uključio u kritiziranje vlasti, putovanje
zemljom, zauzimanje za prava obespravljenih (farmeri).
Jednom riječju, pretvorio se u stvarnog lidera opozicije.
Ako se ne dogode nepredviđene stvari, pred njim je neo-
sporno svijetla (politička) budućnost.
Dinastičke tendencije u indijskoj politici i javnom
životu mogu se primijetiti kroz ovu knjigu jer se ličnosti
i imena pojavljuju na različitim mjestima i ponavljaju.
Na svojevrstan način, još od vremena imperijalne i mo-
 Značajnije ličnosti 253

narhističke vladavine, obiteljska ili dinastička politika

je opće mjesto u političkom životu Indije. Ovisno o re-
gionalnom, kastinskom, religioznom ili nekom drugom
položaju, indijske političke obitelji nasljeđuju, odnosno
ostavljaju u nasljeđe položaje i utjecajna mjesta kroz ge-
neracije kroz raširenu praksu političkog nasljeđa. Ovo
postaje sve jači trend kroz brojne izbore i stalnu politič-
ku borbu gdje je novac, prepoznatljivost, umreženost i
institucionalno nasljeđe sve značajnije. Najpoznatija di-
nastija je svakako Nehru-Gandhi obitelj o kojoj su širom
svijeta napisani tomovi knjiga. Motilal Nehru, pravnik i
aktivist, među liderima je Kongresne stranke početkom
20. stoljeća. Dva puta bio je i predsjednik stranke, od
1919. do 1920. i ponovo 1928. do 1929. godine. Uvodi
svog sina Jawaharlala Nehrua izravno u vrhove stranke.
Kao premijer nije posebno protežirao svoju kći Indiru,
ali stranački lideri su željeli koristiti njezinu obiteljsku
karizmu te ju kooptiraju izravno u vrhove izvršne vlas-
ti. Ona sama pripremala je svog mlađeg sina Sanjaya
za politiku, no njegova pogibija to sprječava. Njezinim
ubojstvom, stariji sin Rajiv od stranke biva kooptiran i
instaliran u vrh vlasti, a nakon njegova ubojstva, supru-
ga, Sonia, iako je strankinja (rođena u Italiji, katolkinja)
nije se mogla othrvati zahtjevima članstva te je postala
predsjednica stranke. Njezin i Rajijev sin, Rahul, unuk
Indire Ghandi, praunuk Jawaharlala Nehrua, potpred-
sjednik je stranke, predestiniran da postane predsjed-
nik stranke koja ima realne izglede da se vrati na vlast.
Tijekom kampanje 2014, Modi je često isticao da je glas
za BJP glas za kraj dinastičke politike. BJP je stranka
254 Amir Muharemi:
INDIJA

koja ima vrlo malo, u odnosu na druge političke stranke

u Indiji, dinastičkih elemenata.
Druge obitelji koje imaju sličnu povijest naslje-
đivanja položaja su naprimjer Abdullah u Kašmiru,
Badla obitelj u Punjabu, Thackeray u Maharashtri
ili Chautala u državi Haryana. U državi Bihar, kada
je Laloo Prasad Yadav osuđen zatvorskom kaznom
zbog korupcije i zabranjeno mu je bavljenje politikom,
njegova supruga Rabri preuzela je njegov “posao”. U
parlamentu gotovo 30 % zastupnika dolazi iz obitelji
s političkom prošlošću.119 Zastupnici mlađi od trideset
godina u prošlom su sazivu parlamenta gotovo svi na-
slijedili svoja zastupnička mjesta od nekog člana obite-
lji, točnije njih 81 %.120
Nije Indija po tome jedina u Jugoistočnoj Aziji.
U Nepalu su obitelji Koirala i Rana pretplaćene na
vladanje, a u Pakistanu obitelj Bhutto nije nikada da-
leko od vlasti. Djeca pakistanskih političara Yousafa
Razae Gillanija i Nawaza Sharifa sudjeluju u izbori-
ma i aktivna su u politici. U Bangladešu dvije vodeće
političarke kćeri su prominentnih očeva, premijerka
(Sheikh Hasina) i šefica opozicije (Khaleda Zia). Na
Šri Lanki djeca slavne Sirimavo Bandaranaike, Anura
i Chandrika Kumaratunga pretendiraju na visoke po-
zicije u stranci i vlasti.

  Milan Vaishnav: Understanding the Indian Voter, Carnegie Endowment for In-
119

ternational Peace, June, 2015, str. 30.

  Patrick French: India: A Portrait, Alfred A. Knopf, New York, 2011.
120
KAŠMIR
U ovoj knjizi Kašmir se spominje više puta i na više mje-
sta. Jasno je da je Kašmir od velike važnosti za razumi-
jevanje Indije, kako u unutarnjopolitičkom smislu, tako
i u odnosu na vanjsku politiku. Stoga ćemo ovdje dati
kratak pregled povijesti i činjenica o Kašmiru da bi se
bolje mogla razumjeti šira slika.
Povijest Kašmira duga je i kompleksna. Vladali su
njime kroz povijest Hindui, zoroastrijci, budisti, jaini
(džaini) dok 1320, nakon dvadeset i jedne različite dina-
stije, na vlast nije došao prvi muslimanski vladar i zasjeo
na tron.121 U godinama nakon toga gotovo cjelokupno
stanovništvo prešlo je na islam. Ova dinastija nazivala je
sebe Sultanima, a 1586. zamjenjuju ih mogulski vladari
sa sjedištem u Delhiju, koje pak smjenjuju 1753. Afgani-
stanci. Vrlo uspješna država Sikha iz Lahorea zauzima
Kašmir 1819. i uspostavlja svoju vlast. Mali dio teritorija
imenom Jamu, ostavlja vladar u nasljeđe obitelji Singh
koja se do tada isticala u njegovoj službi. Kada je ova dr-
žava Sikha 1845. ušla u rat s Britancima, Singh je ostao
neutralan i u znak zahvalnosti Britanci (East India
Company) dozvoljavaju mu da “kupi” još i Kašmirsku
dolinu (ako prizna vrhovnu vlast britanske vlade). Sve
je zaključeno 1846. u Amritsaru i Gulab Singh pristao
je da mu godišnja renta guverneru (u tom trenutku Sir
  Alexander Rose: Paradise Lost, National Interest, Winter, 1999.
121
258 Amir Muharemi:
INDIJA

Henry Hardinge) bude “konj, dvanaest zdravih koza

i tri para kašmirskih šalova”.122 Singhov status ili rang
povišen je na rang maharadže.
Nisu Britanci bili uzalud tako darežljivi. Dobili su
državu sa snažnom vojskom na strateški vrlo važnom
prostoru koja je štitila povijesni ulaz u prostor britanske
Indije u vrijeme kada je takozvana “velika igra”, odnos-
no borba Ruskog i Britanskog Carstva za dominaciju u
Srednjoj Aziji bila u punom jeku. Upravo su tuda 1839.
Britanci prolazili na putu u Afganistan u (neuspješnom)
pokušaju da ovladaju tim prostorom.123
Velika pobuna u Delhiju 1857.124 koju u Indiji nazi-
vaju Prvi rat za nezavisnost, dodatno je izoštrila pitanje
lojalnosti Britanskom Carstvu i kruni. Država Jamu i
Kašmir, koja se sastojala od povijesnih regija125 skupljenih
u jednu državu pod dinastijom Singh (Dugra) imala je
posebnu važnost. Vladar Gulab Singh i njegov sin Ran-
bir u potpunosti su se stavili na stranu Britanaca. Poma-
gali su ih financijski, pobunjenicima je onemogućeno da
nađu utočište u Kašmiru, a ženama i djeci Engleza pruže-
no je utočište. Najvažnije, dinastija Dogra poslala je vojne
snage da pomognu Britancima u opsadi Delhija.
U to vrijeme činjenica da vjera vladajuće dinastije
nije ista kao i vjera većine stanovništva nije bila od oso-
122
 ibid.
  William Dalrymple: Return of a King: An Indian Army in Afghanistan,
123

Bloomsbury, New Delhi, 2014.

124
  William Dalrymple: The Last Mughal, The Fall of the Dynasty, Delhi, 1857,
Penguin Books, 2007.
  Jamu, Kašmirska dolina, Ladak, Baltistan, Gilgit i Punč (Poonch). Vidjeti kartu
125

na str. 273.
 Kašmir 259

bite važnosti i slične su situacije bile u više vazalnih dr-

žava. Sljedećih nekoliko generacija dolazi do polaganog
opadanja kvalitete upravljanja Kašmirom. Autohtoni
politički lider u Kašmirskoj dolini koji je dominirao
političkom scenom bio je šeik Abdullah126 snažna po-
litička ličnost progresivnih ideja, koji je 1937. upoznao
Nehrua i uz političku srodnost prijateljstvo se stvorilo.
Došao je kraj Drugog svjetskog rata i vlada premi-
jera Attleeja pokrenula je ubrzano povlačenje iz Indije,
privodeći kraju stotine godina imperijalnog vladanja
potkontinentom. Jamu i Kašmir u tom je trenutku
jedna od takozvanih prinčevskih država (vidjeti kar-
tu), ali njenu posebnost karakterizirale su činjenice
da je bila muslimanska država kojom je upravljao hin-
duski vladar, zemljopisno naslonjen na Pakistan i na
Indiju, te je njegova strateška pozicija bila od neproc-
jenjive važnosti što je tjeralo obje strane, Kongresnu
stranku u Indiji i Muslimansku ligu u Pakistanu da
smatraju kako je pripadanje Kašmira upravo njima neu-
pitno i obavezno. Britanci su u Delhiju formirali kra-
jem 1946. privremenu vladu s ciljem tranzicije vlasti.
Nehru je u toj vladi bio ministar vanjskih poslova i pot-
predsjednik vlade dok je ministar unutarnjih poslova
postao Serdar Patel, oba iz Kongresne stranke, dok je
Muslimanska liga (i Jinnah) odbijala sudjelovati u radu
te vlade. Kada je nešto kasnije definitivno odlučeno da
će se ići na podjelu Indije formirano je i Ministarstvo
za države (States Ministry) čiji će zadatak biti upravlja-
nje procesom integracije, a Kongresna stranka je već
  Nadimak mu je bio “Lav kašmirski”.
126
260 Amir Muharemi:
INDIJA

imala ključan utjecaj na rad izvršne vlasti.127

Kada se približilo vrijeme podjele (1947), kašmir-
ski maharadža Hari Singh (Dogra) ozbiljno je želio
za Kašmir potpunu nezavisnost. U isto vrijeme šeik
Abdullah započinje političku akciju uskraćivanja pra-
va maharadži da donosi odluke u ime naroda te po-
kreće (po uzoru na Gandhija) Quit Kashmir (Napusti
Kašmir) pokret, organizira demonstracije i prosvjede.
Maharadža ga uhiti, a Nehru mu kreće u posjet, no
biva zadržan na granici pet sati i nakon toga ga dovode
u policiju. Na intervenciju britanskog potkralja biva
pušten i prisustvuje dijelu suđenja šeiku Abdullahu.
Britanci su donijeli odluku da će vlast prenijeti na
lokalnu upravu 15. kolovoza 1947, te je stoga to bio i
krajnji rok da se svi vladari vazalnih država i državica,
svi maharadže, radže, navabi i svi ostali odluče na koju
će stranu. Maharadža je bio svjestan vrlo duboke povi-
jesne posebnosti Kašmira, blizine Pakistana i drugih
većinskih muslimanskih područja koja će mu pristupiti,
a želio je zadržati i svoju vlast za koju nije bio siguran
hoće li je uspjeti zadržati ako pristupi Indiji ili Pakista-
nu. S druge strane, većinsko stanovništvo imalo je du-
boko izražen osjećaj pripadnosti posebnom etničkom
korpusu i pripadnost islamu. Nehru je snažno pritiskao
potkralja (i maharadžu) da se odluči za Indiju. Razlozi
su višestruki. To što je Nehruova obitelj porijeklom iz
Kašmira nije sigurno bio najvažniji, ali njegova emotiv-
na vezanost nije bila ni nevažna. Drugi razlog je svaka-
127
  Victoria Schofield: Kashmir in Conflict, India; Pakistan and the Unending War,
I. B. Tauris, London-New York, 2003, str. 23.
 Kašmir 261

ko geostrateške prirode jer je prinčevska država Jamu i

Kašmir tako locirana da kontrolira i štiti ulazak u indij-
sku dolinu s jedne strane i ostvaruje se preko nje dodir s
cijelim srednjoazijskim prostorom. Treći razlog je njego-
vo osobno prijateljstvo s najpopularnijim i progresivnim
političarom s kojim dijeli viziju sekularne i socijalno
pravedne, napredne države, šeikom Abdullahom. Pos-
ljednji, ali svakako ne i najmanje važan razlog je taj da bi
pripajanjem države s muslimanskom većinom, na čelu sa
šeikom Abdullahom, sama logika kojom je stvaran Pa-
kistan, po Nehruu, bila dovedena u pitanje, a ideja Indije
kao multikonfesionalne, sekularne i moderne države
dobila bi na važnosti i uvjerljivosti.
Viceroy (potkralj) lord Mountbatten boravio je dva
puta, drugi put čak četiri dana u Kašmiru nagovarajući
maharadžu da izabere stranu uz odbijanje mogućnosti
da Kašmir prizna kao samostalnu državu. Prošlo je više
od dva mjeseca od zadnjeg roka da se maharadža odluči,
a on je još uvijek oklijevao, nadajući se čudu i da će ne-
kako dobiti suverenu i samostalnu državu. Usred velike
neizvjesnosti i nemira što će se dogoditi, na koju stranu
će Kašmir “otići”, paštunska plemena iz takozvanih
Plemenskih područja (FATA) uz Afganistan započinju
prodiranje prema kašmirskoj dolini, brzo osvajaju pro-
stor Gilgita i Baltistana. Maharadžu hvata panika jer ne
uspijeva svojim snagama zadržati njihov prodor, stoga
poziva Nehrua i traži indijsku vojnu pomoć. Indija od
maharadže traži da prvo potpiše instrument o pristu-
panju Indijskoj uniji, što bi intervenciji dalo pravni te-
melj, što je maharadža i učinio. Lord Mountbatten, u
262 Amir Muharemi:
INDIJA

ime vlade Indije, prihvatio je navedeni instrument od

26. listopada 1947. uz napomenu da se moraju utvrditi i
želje stanovništva, odnosno provesti plebiscit.
Dok su u Kašmir prodirale indijske vojne snage,
dio lokalnog muslimanskog stanovništva podiže usta-
nak. Pakistan, koji je u to vrijeme imao brojne unutarnje
probleme i pokušavao konsolidirati vlast, omogućio je
patanskim (paštunskim) plemenima iz sjeverozapad-
nih područja prelazak preko svog teritorija, naoružavši
ih i pojačavši ih dijelom svojim regularnim snagama.
Izvršili su napad na Srinagar, indijske snage prebačene
su zračnim mostom (zrakoplovima koje su im ustupi-
li Britanci) i spriječile pad grada. Na sjeveru područja
Gilgita i Baltistana ostala su pod kontrolom lokalnih
snaga. Tako se konsolidiralo stanje u kojem je pod in-
dijskom kontrolom ostala dolina Kašmira i Jamu, a pod
pakistanskom kontrolom sjeverni dio. Rezolucija Vijeća
sigurnosti Ujedinjenih naroda broj 47 od 21. travnja
1948. pozvala je na održavanje plebiscita uz uvjet po-
vlačenja plemenskih i pakistanskih snaga s cjelokupnog
kašmirskog područja uz zadržavanje minimalnih indij-
skih snaga koje će osiguravati javni red i mir. Ne vjeru-
jući Indiji, Pakistan nije povukao svoje snage što je za
posljedicu imalo neprovođenje plebiscita. Ratne opera-
cije trajale su od listopada 1947. do konca 1948, završile
su posredovanjem Ujedinjenih naroda i potpisivanjem
mirovnog sporazuma 1. siječnja 1949.
Za “Lava od Kašmira” godine od 1947. značile su
transformaciju iz političkog aktivista protiv dinastije
Dogra u prinčevskoj državi Jamu i Kašmir u premijera
 Kašmir 263

te države u onom dijelu koji je Indija uspjela zadržati

pod svojom kontrolom. Više od trideset godina, do svo-
je smrti 1982, bilo da je bio u zatvoru ili na vlasti, šeik
Abdullah dominirao je kašmirskom političkom scenom.
Njegova je velika popularnost u dolini proizlazila iz nje-
gove duge borbe protiv dinastije Dogra. Bio je vjernik,
ali ne i isključiv i njegova progresivna politika u početku
učinila ga je popularnim i kod Hindua i kod muslimana,
poglavito sirotinje. Sukladno tome nije bio omiljen u vi-
šim stratumima društva. Gledano u cjelini, Abdullah je
bio vjeran teritorijalnoj cjelovitosti Indije, ali nikada nije
smetnuo s uma da postoji ona “treća opcija”, a to je neza-
visnost. Kada je kao član delegacije Indije posjetio UN
u siječnju 1948. govorio je samo o potrebi priključenja
Kašmira Indiji. No, privatno s američkim dužnosnicima
govorio je da bi možda za Kašmir najbolja opcija bila ne-
zavisnost.128 Nekoliko godina kasnije, 1952, Abdullah
je uspio sa središnjom vlašću u Delhiju postići konsen-
zus o nekoliko ključnih pitanja. Ovaj dogovor poznat je
dao Delhijski dogovor (Delhi Agreement). Dogovoren
je poseban status Kašmira (članak 370 Ustava): Kašmir
će imati svoju zastavu, guvernera će birati lokalna skup-
ština, a neće ga imenovati središnja vlast kao u drugim
indijskim državama, ali će ga potvrđivati predsjednik
Indije, predsjednik izvršne vlasti zvat će se premijer, a ne
glavni ministar kao u drugim državama i sl. Ovaj dogo-
vor naišao je na otpor desnih stranaka, kako u Kašmiru
tako i u ostatku Indije. Parola je bila “jedan predsjednik,
jedan ustav, jedna zastava”.
  Ajit Bhattacharjea: Kashmir: The Wonded Valley, New Delhi, 1994, str. 181.
128
264 Amir Muharemi:
INDIJA

Već sljedeće godine, Abdullah je ponovo završio u

zatvoru. Njegovo razilaženje i međusobno nepovjerenje
s Nehruom sve je više raslo. Sumnje u njegovu odanost
Indiji množile su se, a i njegovi strahovi da će Indija
napustiti sekularizam rasli su uz primjere nepotizma i
nemogućnosti pronalaženja posla u državnoj službi za
muslimansku većinu u Kašmiru. Unutrašnjim udarom,
smijenjen je i naslijedio ga je njegov prvi suradnik dok
je on u kolovozu, nakon pet godina na vlasti uhapšen.
Bakshi Ghulam Mohammad položio je prisegu, a šeik
Abdullah nije se vratio na vlast do 1975, dakle sljedeće
dvadeset i dvije godine.
Kašmirska je skupština 1954. ratificirala pristupa-
nje Jamu i Kašmira Indiji i time dala legalitet Instru-
mentu o pristupanju koji je još Hari Singh potpisao
1947. Tri godine kasnije, Kašmir je usvojio svoj ustav
koji je usklađen s indijskim ustavom. Nakon više od
četiri godine u zatvoru, Abdullah je pušten u siječnju
1958. te je odmah krenuo u političku agitaciju tražeći
pravo na plebiscit i slično. Pod optužbama da je u su-
radnji s Pakistanom pokrenuo nelegalne aktivnosti, na-
kon samo četiri mjeseca na slobodi, u travnju je ponovo
uhapšen i sljedećih šest godina provodi u zatvoru.
Britanske su kolonijalne vlasti još od 19. stoljeća za-
uzele dio povijesnog tibetanskog područja Aksai Chin
koji je Tibet ugovorom ustupio britanskoj Indiji, što
Kina nikada nije priznala. Nakon što je komunistička
Kina konsolidirala svoju vlast (1949), ranih 50-ih pola-
gano ulazi u Tibet. U području Aksai China jedini je
mogući put za spajanje Tibeta i Sinkianga (Xinjiang),
 Kašmir 265

te je Kina u tajnosti izgradila prometnicu koja spaja dva

njihova područja. Riječ je o dijelu takozvane Zapadne
vojne ceste, duge oko 1200 kilometara koja u dužini od
180 kilometara prolazi kroz sporno područje.129 Indija
je tek naknadno otkrila da je dovedena pred svršeni čin i
počela je vršiti pritisak na Kinu, ubacivati redovite vojne
patrole u taj prostor i slično. Kina uzvraća iznenadnim
ratom i napadom na Indiju u području Aksai China,
ali i u području Arunachal Pradesha na istoku, koji je
isto tako britanskim sporazumom s Tibetom postao
dio britanske Indije. Sukob je vođen od 20. listopada
do 20. studenog 1962. istodobno kada su SAD i SSSR
bili vezani kubanskom raketnom krizom. Nakon jed-
nomjesečnog rata i potpunog indijskog poraza, Kina je
jednostrano proglasila prekid vatre i povukla trupe na
istočnom dijelu, a zadržala kontrolu nad Aksai Chinom.
Nakon ovog rata, u želji da ojača svoje odnose s
Kinom, Pakistan jednostrano 1963. ustupa dolinu
Shaksgam Kini, potpisavši sporazum o granicama, uz
uvjet da se kod konačnog rješenja pitanja pripadnosti
Kašmira, ponovo razmotri granični sporazum. Ovo
ustupanje teritorija Kini, Indija ne priznaje i osporava
kineski suverenitet nad dolinom Shaksgam.
Umoran i razočaran Nehru inicira puštanje iz za-
tvora šeika Abdullaha i poziva ga sebi u kuću u Delhi.
Sam Abdullah u svojim memoarima kaže: “... (Nehru)
izrazio je svoju tjeskobu i žalost zbog proteklih incide-

129
  Duško Topalović: Kašmir - žrtva geopolitike, Trava od srca, Hrvatske Indije 2,
Sekcija za orijentalistiku Hrvatskog filološkog društva i Filozofskog fakulteta Sveu-
čilišta u Zagrebu, Zagreb, 2000, str. 478.
266 Amir Muharemi:
INDIJA

nata. I ja sam postao vrlo emotivan i rekao mu da mi je

drago što sam ga uvjerio da nisam nelojalan ni njemu
osobno ni Indiji... potakao sam ga da preuzme inicija-
tivu za rješavanje kašmirskog problema. On se složio i
zatražio od mene da posjetim Pakistan i pokušam uvje-
riti predsjednika, Ayuba Khana, da uđe u pregovore
sa svojim indijskim kontra partnerom”.130 Tako je šeik
Abdullah prvi i posljednji put otišao u Pakistan. Bila je
to njegova uspješna misija i dogovoren je posjet Delhiju
i Nehruu sredinom lipnja. Upravo je tada Nehru umro.
Velika prilika je propuštena.
Ovaj poraz od Kine, smrt Nehrua ubrzo nakon
toga (1964), snažna pozicija Pakistana kod Kineza i
Amerikanaca, nagnala je pakistanski vojni i državni
vrh na čelu s generalom Ayubom Khanom da zaklju-
či kako je došlo vrijeme da se vojnom operacijom stavi
cijeli Kašmir pod njihovu kontrolu i završi ova, za njih,
frustrirajuća priča. Počeli su ubacivati tijekom lipnja u
Kašmir borce s ciljem podizanja lokalnog ustanka i s
planom naknadne intervencije Pakistana na (planirani)
poziv lokalnog stanovništva. Indija je na sjeveru Kašmi-
ra odgovorila napadom na područja pod pakistanskom
kontrolom, Pakistan se otvoreno uključio u rat. Indija je
izvršila veliku mobilizaciju i eskalirala sukob na drugim
bojišnicama s ciljem direktne ugroze samog Pakistana.
U samoj Indiji izbile su velike demonstracije, između
ostaloga i ispred parlamenta u Delhiju, da se nikako ne
popusti Pakistanu već da se rat intenzivira. U Pakista-
nu je nakon teških borbi i gubitaka s obje strane sazrela
  Sheikh Mohammad Abdullah: Flames of the Chinar, New Delhi, 1993, str.152.
130
 Kašmir 267

svijest da Indija ipak neće pokleknuti i bili su spremni

na primirje koje je nastupilo u rujnu 1965. na poziv Vi-
jeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Rat je završio tako
zvanom Taškentskom deklaracijom iz 1966. kojom su
se obje strane obvezale povući na crtu iz kolovoza 1965.
Rezultat rata na kraju je bio osjećaj nedovoljne potpore
od strane SAD-a u Pakistanu te slijedom toga snažnije
vezanje za Kinu, a Indija je osnažila svoje veze s SSSR-om
s kojim od tada traje intenzivna vojno obrambena su-
radnja i Indija postaje najveći kupac sovjetske vojne
opreme.
Ovaj rat iz 1965. imao je još jednu zanimljivu i važ-
nu posljedicu. U istočnom Pakistanu poraslo je nezado-
voljstvo njihovim statusom u državi. Smatrali su da su
financirali taj rat, da su ostavljeni praktički bez obrane
i kroz taj proces bitno je osnažila Awami liga Mujibura
Rahmana. Sve je vodilo ratu 1971. godine.131
Krajem ovog indijsko-pakistanskog rata, 1968, šeik
Abdullah (i njegov suradnik Mirza Afzal Beg) bivaju
pušteni iz zatvora, i do tog vremena čini se da je šeik
Abdullah prihvatio neminovnost podjele u Kašmiru.132
Počeo je seriju pregovora s Indirom Gandhi početkom
1974. što je vodilo njegovom javnom izjašnjavanju protiv
plebiscita i dogovorom sa središnjom vlašću početkom
1975, da bi Abdullah 25. veljače 1975. postao glavni
ministar države zamjenjujući Qasima, predstavnika
Kongresne stranke. Nekoliko mjeseci njegova politička

  Vidjeti pod “Bangladeš”. Vidjeti isto tako i pojašnjenje sporazuma iz Simle 1972.
131

132
  Rathnam Indurthi: Kashmir Between India and Pakistan: An Intractable Con-
flict, 1947 to Present, University of Colorado, 2003, str. 9.
268 Amir Muharemi:
INDIJA

stranka, Nacionalna konferencija ponovo je osnovana.

Vladao je Kašmirom do svoje smrti 1982, a naslijedio ga
je sin Farooq Abdullah.
U svim dosadašnjim razgraničenjima ledenjak Sia-
chen nije spominjan i obje strane polagale su pravo na
njega. Indija je 17. travnja 1984. vojno počela zauzimati
ledenjak, pakistanske snage su isto tako, ali sa zakašnje-
njem, krenule u zauzimanje ledenjaka. Borbe su se vo-
dile na velikim visinama u neljudskim uvjetima. Velika
većina od nekoliko tisuća poginulih vojnika izgubili
su živote zbog vremenskih uvjeta, a ne zbog borbenih
djelovanja. Indija je zauzela cijeli ledenjak, a pakistanske
snage više su puta od 1987. do 1999. pokušavale vratiti
pod kontrolu dio ledenjaka, ali neuspješno. Dvije strane
potpisale su primirje 2003. kojim je potvrđeno stanje
nastalo vojnim operacijama.
Sredinom 80-ih stasala je nova generacija u Kašmiru
i počinje prvo jačati politički otpor protiv “indijske oku-
pacije” da bi polagano prerastao i u oružani otpor. Prije
toga je, gotovo simbolično, 1982. umro “Lav od Kašmira”
šeik Abdullah. Središnje mjesto imala je Oslobodilačka
fronta Jamu i Kašmira (Jammu and Kashmir Liberation
Front - JKLF), ali stvorene su i brojne druge organizacije
od strane nove generacije koja je počela mijenjati način
borbe.133 Tijekom 1989. pokrenuli su oružane napade na
lokalne vlasti, policijske postaje, vojne objekte, na što je
indijski državni aparat reagirao širokom akcijom i uhitio
velik broj članova različitih separatističkih organizacija.
133
  Više o ovoj pobuni vidjeti u Summit Ganguly, Avoiding War in Kashmir, Forei-
gn Affairs, Vol. 69, No. 5 (Winter, 1990-91), str. 57-73.
 Kašmir 269

Osim lokalnog stanovništva, među separatistima je bilo

i ljudi iz Afganistana, Egipta, Jemena i slično. Indija je
optuživala Pakistan da je na njegovom teritoriju više od
trideset kampova za obuku boraca, da održavaju kampo-
ve u Afganistanu i u dijelu Kašmira pod njihovom kon-
trolom. Sukob se tijekom godina intenzivirao, Indija je
povećavala broj vojnika i sigurnosnog aparata u Kašmiru
koji se popeo na više od pet stotina tisuća. Cijena je bila
velika za sve uključene. U svakom smislu, od materijal-
nog do brutalnog kršenja ljudskih prava. Neki od milita-
nata započeli su kampanju etničkog čišćenja napadajući
istaknute Hindue i druge nemuslimane što dovodi do
njihovog masovnog egzodusa iz države.
Na političkoj razini drugu polovicu 80-ih karakte-
rizira suradnja Rajiva Gandhija i Farooqa Abdullaha u
koalicijama na vlasti. Pobjeđuju na izborima, formiraju
vlast, ali brojni problemi, praktična blokada normalnog
funkcioniranja stvaraju začarani krug nasilja, razočara-
nja, nepovjerenja, nezaposlenosti, kršenja ljudskih prava,
siromaštva i tako dalje.
Početkom 1998. prvi put na vlast u Indiji dolazi
koalicija na čelu s Hindu nacionalističkom Bharatiya
Janata Party (BJP), a Atalom Vajpayeeom kao premi-
jerom. Već u svibnju su u pustinji Rajasthan detonirali
pet nuklearnih eksplozija, na što su uslijedile silovite
reakcije međunarodne zajednice, pritisak na Pakistan
da se suzdrži, ali on je detonirao šest eksplozija. Siloviti
pritisci i eskalacija tenzija tražila je reakciju. Na sastan-
ku SAARC-a na Šri Lanki u srpnju sastali su se premi-
jeri i dogovorili nastavak pregovora i snižavanje tenzija.
270 Amir Muharemi:
INDIJA

Serijom sastanaka i Vajpayeevim posjetom Pakistanu

stvorila se dobra atmosfera i prilika za iskorak.
Tri mjeseca nakon što su u Lahoreu pakistanski
premijer Nawaz Sharif i indijski premijer Atal Vajpayee
potpisali Deklaraciju iz Lahorea (1999), kojom su po-
stavljeni temelji sveobuhvatnog dijaloga između dviju
država, uključujući rješavanje pitanja Kašmira, dvije
nuklearne sile našle su se na rubu novog, ovog puta i
nuklearnog rata. Tijekom svibnja, po svemu sudeći bez
znanja civilnog političkog vodstva, general Musharraf,
načelnik glavnog stožera oružanih snaga Pakistana,
rasporedio je osam stotina vojnika na područje Kargi-
la, a dio se tih vojnika uvukao na položaje koje je inače
držala indijska vojska koja je te položaje napuštala preko
zime. Namjera je bila da zauzimanjem ovih strateških
položaja pod vatru dođe prometnica prema unutrašnjo-
sti Ladakha i njegovom središtu Lehu i s druge strane
ledenjaku Siachen koji je Pakistan izgubio od Indije
1984. Mogućnost da Kargil i ledenjak Siachen padnu
u pakistanske ruke, čime bi se doveo u pitanje status
Kašmira, alarmirala je indijsku stranu. Delhi je angaži-
rao velike snage, procjena je oko trideset tisuća, i veliku
vojnu tehniku da vrati položaje uz veliku požrtvovnost
indijskih vojnika. Borbe su trajale od svibnja do srpnja
1999. kada je potpisan takozvani Washingtonski spo-
razum (Washington Accord). Poseban je pritisak izvršen
na Sharifa zbog uočenog kretanja raketnih postrojbi
za koje se sumnjalo da nose nuklearne bojeve glave. U
Pakistanu je nakon ovog vojnog poraza premijer Nawaz
Sharif pokušao smijeniti generala Perveza Musharrafa,
 Kašmir 271

ali je ovaj izveo vojni udar i preuzeo vlast.

U prosincu 2001. dogodio se iznenadni teroristički
napad na indijski parlament, za što je Indija optužila pa-
kistanske službe i skupine Lashkar-e-Taiba i Jaish-e-Mo-
hammad, s bazama u Pakistanu, dok je Pakistan tvrdio
da je napad izveden u režiji indijskih tajnih službi, kako
bi se ocrnila borba za slobodu okupiranog Kašmira.
Obje strane digle su vojnu pripravnost na viši stupanj,
na što je Indija provela mobilizaciju i rasporedila snage
u Kašmiru i Pundžabu. Indija je čak i prvi put u po-
vijesti povukla veleposlanika iz Pakistana.134 Podizanje
tenzija i mobiliziranje nastavljeno je, a u svibnju 2002.
Pakistan je izveo seriju raketnih testova. Intervenirale
su SAD i drugi te je u listopadu počela demobilizacija
koja je vodila novom sporazumu u studenom 2003.
Demokratski proces se počeo polagano oporavljati
nakon ovih teških godina. Na izbore je počelo, usprkos
pozivu radikala na bojkot, izlaziti sve više ljudi i nakon
posljednjih izbora krajem 2014. formirana je nova vrsta
koalicije između BJP-a i lokalnog PDP-a (Narodna demo-
kratska stranka), dok su tradicionalno vodeće stranke Na-
cionalna konferencija (National Conference) i Kongresna
stranka ostale u opoziciji. Izlaznost je bila 65,23 % što je
vrlo visok postotak koji je pozdravio i Europski parlament
rekavši da je to “dokaz da je demokracija čvrsto ukorije-
njena u Indiji”. Za glavnog ministra izabran je Mufti Mo-
hammad Sayeed iz PDP-a.

134
  International Crisis Group: Kashmir: Confrontation and Miscalculation, Asia
report, No. 35, 11 July, 2002, str. 2.
272 Amir Muharemi:
INDIJA

Karta Kašmira

tadžikistan

afganistan kina
1

2 xinjiang
Gilgit

gilgit - baltistan
Siachen
6 Glečer
Aksai Chin

3
Leh
Srinagar
Jamu i kašmir tibet
Islamabad
4

Jamu

p a k i st a n
in d ija
5

1 područje prepušteno Kini od strane Pakistana koje Indija smatra svojim

2 područje okupirano od strane Kine, a koje Indija smatra svojim
3 linija kontrole (Line of control - LOC) koja je dogovorena između Indije
i Pakistana 1972. Ova linija zamijenila je sličnu liniju prekida vatre iz 1949.
4 linija stvarne kontrole između Indije i Kine
5 sporna područja između Indije i Kine
6 područje zauzeto od strane Indije 1984.

Na priloženim kartama vidi se trenutno stanje na

terenu, a povijesna karta pokazuje od kojih se sve povi-
jesnih regija sastoji suvremena država Jamu i Kašmir te
u kojem prostoru je dominantna koja vjerska skupina.
Indijski dio Kašmira organiziran je u saveznu drža-
vu Jammu and Kashmir (Jamu i Kašmir) s dvodomnim
parlamentom, vladom i premijerom. Ima autonomni po-
ložaj unutar Indijske unije zaštićen posebnim člankom
indijskog ustava. Sastoji se od Kašmirske doline, pre-
težno naseljene muslimanima, područja Jamu pretežno
naseljenog Hinduima i Ladakha, rijetko naseljenog,
 Kašmir 273

muslimani
Gilgit Hindui
budisti
Gilgit

Baltistan
Skardu

Kashmir Ladakh

Srinagar
Poonch Leh

Poonch

Jammu

Jammu

Ova karta ilustrira teritorijalnu podjelu države Jamu i Kašmir prili-

kom formiranja te vjersku pripadnost po područjima

uglavnom budistima. Površina je nešto više od 200 000

km2. Prema popisu stanovništva 1941. godine bilo je
četiri milijuna stanovnika, od kojih su 77 % bili mu-
slimani, 20 % Hindui, 1,64 posto Sikhi te 1 % budisti.
Do 1981. broj stanovnika narastao je na osam milijuna
petsto trideset tisuća, a po posljednjem popisu iz 2011.
u državi živi dvanaest milijuna petsto pedeset tisuća sta-
novnika.
Dio Kašmira pod pakistanskom kontrolom po-
dijeljen je na takozvana sjeverna područja i područja
pod nazivom Azad Jammu and Kashmir. Najvažnija
središta sjevernih područja su Gilgit i Skardu. Sjeverna
područja imaju 70 000 km2, dok se područjem Azad
Kašmira upravlja iz lokalnog parlamenta i izvršne vlasti
s određenim stupnjem autonomije.
Dio Kašmira pod kontrolom Kine, pod nazivom
274 Amir Muharemi:
INDIJA

Aksai Chin, koje je Kina osvojila u ratu s Indijom

1962, slana je pustinja na visinama od 4 300 m, povr-
šine 38 000 km2 . Rijetko je naseljeno stanovnicima
balto-tibetanskog porijekla.
Pakistan je Kini 1963. godine ustupio dolinu
Shaksgam površine 5000 km2 što Indija nikad nije pri-
znala i osporava kineski suverenitet na tom području.
Stanovništvo je nomadsko, balto-tibetantskog porijekla.
Ledenjak Siachen strateški je važno sporno područ-
je na sjeveru Kašmira, u blizini područja Aksai Chin.
Nakon indijske vojne intervencije 1984. pod indijskom
je kontrolom.
Premijeri Indije
od nezavisnosti
Premijeri Indije: stranačko pripadanje i trajanje mandata
(1947 – do danas)

Premijer Politička stranka / Grupacija Trajanje mandata

Jawaharlal Nehru Indian National Congress 15.08.1947-27.05.1964.

Gulzarilal Nanda* Indian National Congress 27.05.1964-09.06.1964.
Lal Bahadur Shastri Indian National Congress 09.06.1964-11.01.1966.
Gulzarilal Nanda* Indian National Congress 11.01.1966-24.01.1966.
Indira Gandhi Indian National Congress 24.01.1966-24.03.1977.
Morarji Desai Janata Party (koalicija) 24.03.1977-28.07.1979.
Charan Singh Janata Party (koalicija) 28.07.1979-14.01.1980.
Indira Gandhi Indian National Congress 14.01.1980-31.10.1984.
Rajiv Gandhi Indian National Congress 31.10.1984-02.12.1989.
Vishwanath Pratap
National Front (koalicija) 02.12.1989-10.11.1990.
Singh
Chandra Shekhar National Front (koalicija) 10.11.1990-21.06.1991.
Pamulaparti Venkata
Indian National Congress 21.06.1991-16.05.1996.
Narasimha Rao
Atal Bihari Vajpayee Bhartiya Janata Party 16.05.1996-01.06.1996.
Haradanahalli
Doddegowda United Front (koalicija) 01.06.1996-21.04.1997.
Deve Gowda
Inder Kumar Gujral United Front (koalicija) 21.04.1997-18.03.1998.
National Democratic Alliance
Atal Bihari Vajpayee 18.03.1998-22.05.2004.
(koalicija)
United Progressive Alliance
Manmohan Singh 22.05.2004-26.05.2015.
(koalicija)
Narendra Modi Bhartiya Janata Party 26.05.2015.- danas

*Privremeni (Interim) premijeri

BIBLIOGRAFIJA
O INDIJI:

Ambedkar, B. R: Anihilation of Caste, Navayana, New Delhi,

2014.
Anderson, Perry: The Indian Ideology, Three Essays, India, 2012.
Béteille, André: Caste, Class and Power, Oxford University Press,
2014.
Béteille, André: Idea of Natural Inequalitiy and Other Essays,
Oxford University Press, New Delhi, 2011.
Dalrymple, William: White Mughals, Love and betrayal in eighteen-
century India, Penguin Books, 2004.
Das, Gurcharan: India Unbound, From Independence to the Global
Information Age, Penguin Books, 2007.
Jaffrelot, Christophe: The Hindu Nationalist Movement and
Indian Politics: 1925 to the 1990s, Hurst and Co., London,
1996.
Khilnani, Sunil: The Idea of India, Penguin Books, New Delhi,
2004.
Kremmer, Christopher: Inhaling the Mahatma, Harper Collins
Publisher, Australia, 2008.
Luce, Edward: In Spite of the Gods, The Rise of Modern India,
Anchor Books, 2007.
Omvedt, Gail: Unerstanding Caste, From Buddha to Ambedkar
and Beyond, Orient Black Swan, New Delhi, 2013.
Roy, Arundati: The Doctor and the Saint, Navayana, New Delhi,
2014.
282 Amir Muharemi:
INDIJA

Sen, Amartya: The Argumentative Indian, Picador, New York,

2005.
Schofield, Victoria: Kashmir in Conflict, India, Pakistan and the
Unending War, I. B. Tauris, London-New York, 2003
Singh, Jaswant: Jinnah, India-Partition-Independence, Rupa, New
Delhi 2009.
Singh, Narendra Sarila: The Shadow of the Grat Game, The Untold
Story of India's Partition, Harper Collins, New Delhi, 2009.
Srinavas, M. N. (ur.): Caste, It's Twentieth Century Avatar, Penguin
Books, New Delhi, 1996.
Varma, Pavan: Being Indian, Penguin Books, New Delhi, 2005.
Quraishi, S. Y: An Undocumented Wonder, The Making of the
Great Indian Election, Rainlight, New Delhi, 2014.

VANJSKA POLITIKA:

Arndt, Michael: India's Foreign Policy and Regional Multilatera-

lism, Macmillan, Palgrave, 2013.
Athwal, Amardeep: India-China Relations: Contemporary Dyna-
mics, Routledge, London, 2008.
Banarjee, Sashanka S: India's Security Dilemmas: Pakistan and
Bangladesh, Anthem Press, London, 2006.
Baxter, Craig (i dr.): Goverment and Politics in South Asia, Westview
Press, 2002.
Bose, Sarmila: Dead Reckoning, Memories of the 1971 Bangladesh
War, Hachette, India, 2011.
Bose, Sumantra: Kashmir: Roots of Conflict, Paths to Peace,
Harvard University Press, 2003.
Chaudhury Rudra: Forged in Crisis, Harper Collins India, 2015.
Chopra, V. D: Genesis of Indo-Pakistan Conflict on Kashmir,
Patriot Publishers, New Delhi, 1990.
 Bibliografija 283

Cohen, Stephen P: India: Emerging Power, Oxford University

Press, 2002.
Cohen, Stephen P: Shooting for a Century: The India-Pakistan
Conundrum, Brookings Institution Press, Washington,
2013.
Dixit J. N: My South Block Years: Memory of a Foreign Secretary,
UBS Publishers, New Delhi, 1996.
Dixit J. N: India-Pakistan in War and Peace, Books Today, New
Delhi, 2002.
Dixit J. N: India's Foreign Policy and its Neighbours, Gyan Publis-
hing House, New Delhi, 2010.
Dixit J. N. (ur): External Affairs, Cross-Border Relations, Roli
Books, New Delhi, 2003.
Kadian, Rajesh: India's Sri Lanka Fiasco: Peacekeepers at War,
Vision Books, New Delhi, 1990.
Kapur, Ashok: The Foreign Policy of India and Her Neighbours,
Basingstoke Macmillan, 1996.
Kapur, Ashok: India - From Regional to World Power, Routlege,
London, 2006.
Kumaraswamy, P. R: India's Israel Policy, Columbia University
Press, New York, 2010.
Kaplan, Robert D: Asia’s cauldron: the South China Sea and the
end of a stable Pacific, Random House, New York, 2014.
Kaplan, Robert D: Monsoon: the Indian Ocean and the future of
American power, Random House, New York, 2010.
Kaushiva, Pradeep i Abhijit Singh (ur.): Geopolitics of the Indo-
-Pacific, New Delhi: National Maritime Foundation, 2014.
Khilnani, Sunil (i dr.): Nonalignment 2.0, A Foreign and Strate-
gic Policy for India in the Twenty First Century, Centre for
Policy Research i National Defence College, 2012.
Kumar, Surendra (ur.): India and the World, Wisdom Three,
New Delhi, 2015.
284 Amir Muharemi:
INDIJA

Lamb, Alastarir: Incomplete Partition: The Genesis of the Kash-

mir Dispute, 1947-1948, Roxford Books, UK, 1997.
Gordon, Sandy: Indias rise as an Asian Power, Foundation Books,
New Delhi, 2015.
Graver, John: Protracted contest: Sino-Indian rivalry in the twen-
tieth century, University of Washington Press, Seattle, 2011.
Malone M. David: Does the Elephant Dance? Contemporary
Indian Foreign Policy, Oxford University Press, 2011.
Menon, V. P: Integration of the Indian States, Orient Longman,
Hyderabad, 1999.
Menon, V. P: The Transfer of Power in India, Orient Longman,
Hyderabad, 1999.
Mirski, Sean i Tellis, Ashley J.: Crux of Asia, China, India and
the Emerging Global Order, Carnegie Endowment for
International Peace, 2013.
Mohan, C. Raja: Crossing the Rubicon: The Shaping of India's
New Foreign Policy, Penguin Books, New Delhi, 2003.
Mohan, C. Raja: Impossible Allies, Nuclear India, United States
and the Globar Order, India research Press, New Delhi,
2006.
Nehru, Jawaharlal: Discovery of India, Penguin Books, New Delhi,
2010.
Ogden, Chris: Hindu Nationalism and the Evolution of Con-
temporary Indian Security, Oxford University Press, New
Delhi, 2014.
Ogden, Chris: Indian Foreign Policy, Polity Press, USA, 2014.
Panikar, K. M: India and the Indian Ocean, Allen and Unwin,
London, 1945.
Perkovich, George: India's Nuclear Bomb: The impact on Global
Proliferation, University of California Press, Berkeley, 1999.
Talbott, Strobe: Engaging India: Diplomacy, Democracy and the
Bomb, Brooking Institution, Washington, 2004.
 Bibliografija 285

Tellis, Ashley J: India's Emerging Nuclear Posture, RAND, London,

2002.
Tellis, Ashley J: India as a New Global Power: An Action Agenda
for the United States, Carnegie Endowment for International
Peace, 2005.
Tellis, Ashley J: Nonalignment Redux, Carnegie Endowment for
International Peace, 2012.
Von Muenchow-Pohl, Bernd: India and Europe in a Multipolar
World, Carnegie Endowment for Peace, 2012.

Internetom su dostupne i brojne druge informacije za istraživa-

če. Sva ministarstva, važnije političke stranke imaju svoje web
stranice, a Ministarstvo vanjskih poslova objavljuju i vrlo korisna
godišnja izvješća koja su izvor vrlo detaljnih informacija o svim
bilateralnim i multilateralnim aktivnostima protekle godine.
Isto tako veća veleposlanstva imaju i svoje web stranice koje omo-
gućuju detaljni uvid.

Instituti i think tankovi koji se ističu su:

Delhi Policy Group (DPG)
Institute for Defence Studies and Analyses (IDSA)
Institute of Peace and Conflict Studies (IPCS)
Observer Research Foundation (ORF)
afganistan

Jamu i
kašmir
K INA
himachal
pradesh

p a k i st a n
punjab
uttaranchal

haryana
al
n ach
un desh
delhi e sikkim
ar ra
p p
a
RAJASTHAN
uttar
l but a n
assam
pradesh nagaland

meghalaya
bihar
maunupur
bangladeš
tripura
jharkhand
gujarat mizoram
zapadni
madhya pradesh bengal
h
ar

mianmar
isg
att

orissa
chh

maharashtra
ARA

telengana Bengalski zaljev

esh
ad
aka

goa pr
P

ra
nat

dh
an
S

kar
K
O

andamar i
u

nicobar otoci
ad

pondicherry
il n
M

ker

tam

lakshadweep
O

a
la
RE

šri lanka
 DNIK
NAKLA ia
ar Med
Meand
A
KLADNIK
ZA NA ec
Čeg
Branko
TURA
A/KOREK
LEKTUR edia
ar M
Meand
DIZAJN
dizajn
Bestias
BA
IZVED ia
ar Med
Meand
T
LAYOU ia
ar Med
Meand
ASLOVNICI
A NA N
RAFIJ
FOTOG remi
uha
Amir M
TISAK
Printex
-4
-334-119 1900
78-953 u 00092
ISBN 9 katalog u pod brojem
ra č un alnom ag re b
upan u ice u Z
is dost e knjižn ucirati
reprod
CIP zap e i sveučilišn mije se
a cion aln ve k njige ne s kladnika
N dio o nja na
Nijedan opušte
ržana. prethodnog d
va prid
Sva pra m obliku bez
oje
u bilo k
016
tia 1 - 2
in Croa
Printed