Informacioni Logisticki Sistemi

UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

ODSJEK: Saobraćaj
SMJER: Cestovni saobraćaj
PREDMET: Logistika i inteligentni transportni sistemi
II CIKLUS STUDIJA
INFORMACIONI LOGISTIČKI SISTEMI
-Seminarski rad-
Kandidat: Mentor:
Beširević Amir Doc.dr. Deljanin Abidin
Briševac Marijo
Mekić Mirza
Sarajevo, (decembar, 2011. godina)

1. POJAM LOGISTIČKOG INFORMACIONOG SISTEMA
1.1. Pojam i funkcije logističkog - informacionog sistema
Ni jedan logistički proces ne može postojati, a niti proizvoditi logističke proizvode bez
odgovarajućih informacija. To, zapravo znači da je informacija važna supstanca svakoga
logističkoga proizvoda, bez obzira o kakvoj se vrsti logistike radi i kakav oblik imaju
logistički proizvodi. Informacije se mogu prenositi na različite načine, npr: elektroničkim
impulsima, pisanim i izgovorenim riječima, formalnim i neformalnim izvještajima,
elaboratima, ekspertizama, raspravama, računalima, te drugim oblicima poslovnoga
komuniciranja, koji je, zapravo, integralni dio informacijskoga sustava svakoga logističkoga
poslovnog sistema.
U logističkoj industriji aktivni logistički subjekti međusobno komuniciraju, odnosno

uspostavljaju interakcijske informacijske veze i razmjenjuju informacije. Integralni
informacijski sistemi omogućuju, ne samo komuniciranje između logističkih subjekata u
logističko-distribucijskim kanalima, odnosno logističkim lancima, logističko-distribucijskim
lancima i logističkim mrežama, nego i s partnerima, institucijama, ustanovama izvan
logističko-distribucijskih kanala.
Komuniciranje, odnosno logističko komuniciranje unutar određenih logističkih sustava (npr.

mikrologističkih sustava, metalogističkih sistema.) i komuniciranje logističkih subjekata
određenih logističkih sistema s partnerima, institucijama, ustanovama iz okruženja,
omogućavaju informacijsko-logistički sistemi. Što je to informacijsko-logistički sistem? Na
osnovi spoznaja o logistici, sustavima, informacijama, informacijskim tehnologijama,
informatici, informacijskim sustavima, moguće je definirati informacijsko-logistički sistem,
odnosno logističko-informacijski sistem:
Logističko-informacijski sistem je sistem međusobno, svrsishodno povezanih i

međuutjecajnih podsustava i elemenata koji, pomoću ljudskih komponenata, materijalno-
tehničkih komponenata, nematerijalnih komponenata, prijenosnih komponenata i
organizacijskih komponenata, omogućuje prikupljanje podataka, obradu podataka,
pohranjivanje podataka i informacija i dostavljanje podataka i informacija logističkim
subjektima kao proizvođačima logističkih proizvoda ( slika1.) 1.
1
R.Zelenika," Logistički sustavi",Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka 2005.,str:263.
1
Slika 1. Komponente i funkcije logističo-informacijskog sistema
Kako je vidljivo iz definicije logističko informacijskoga sustava i slike.1, temeljne funkcije

svakoga logističko-informacijskoga sustava, relevantne za svaki logistički poslovni sustav, su:
Prikupljanje podataka. Svaki logistički subjekt prikuplja za svoje potrebe relevantne podatke o
logističkim aktivnostima, troškovima, distribucijskim mogućnostima.
Obrada podataka. Pomoću odgovarajudih hardvera i softvera specijalizirani logistički
informatičari i stručnjaci obrađuju prikupljene podatke i na osnovi njih pripremaju za menadžere
kratka i sadržajna priopdenja.
Pohranjivanje podataka i informacija. Obrađeni podaci i pripremljene informacije
pohranjuju se u baze i banke podataka kako bi u svakom trenutku bile na raspolaganju
zaposlenicima logističkih subjekata .
Dostavljanje podataka i informacija. Obrađeni podaci i pripremljene informacije dostavljaju
se menadžerima i drugim logističkim stručnjacima kako bi na osnovi njih mogli pravodobno
donositi prave odluke, upravljati logističkim potencijalima, resursima, procesima te,
kontrolirati sve faze poslovanja.
2
Da bi logistički poslovni sustav, odnosno logistički subjekti mogli ostvarivati temeljne
funkcije logističke industrije, njihov se informacijski sustav mora sastojati od pet međusobno
povezanih komponenata, podsustava, odnosno elemenata, i to 2:
1. Ljudska komponenta (tj. lajfver, engl. Lifeware). Ljudsku komponentu logističko
informacijskih sustava čine svi ljudi (menadžeri,stručnjaci, zaposlenici...) koji u bilo
kojoj funkciji sudjeluju u funkcioniranju takvih sustava i koji se koriste prikupljenim i
obrađenim podacima i informacijama.
2. Materijalno-tehnička komponenta (tj. hardver, engl.Hardvvare). Materijalno-tehničku
komponentu logističko informacijskih sustava čine svi strojevi, uređaji i sredstva
namijenjeni isključivo ili pretežito procesiranju podataka i pripremi informacija.
3. Nematerijalna komponenta (tj. softver, engl. Softvvare). Nematerijalnu komponentu
logističko informacijskih sustava čini ukupnost ljudskoga znanja u strojeve, uređaje i
opremu, koja predstavlja predmet obrade i koja određuje postupke obrade u dotičnim
sustavima.
4. Prijenosna komponenta (tj. netver, engl. Netware). Prijenosnu komponentu tvore
sredstva i veze za prijenos podataka, odnosno informacija na daljinu, odnosno
telekomunikacijska sredstva i veze u dotičnim sustavima.
5. Organizacijska komponenta (tj. orgver, engl. Orgvvare). Organizacijsku komponentu
logističko informacijskih sustava predstavljaju sve mjere, akcije, postupci, pravila kojima
se koordinira rad prethodno navedenih četri komponenata, kako bi one tvorile
funkcionalni i djelotvorni informacijski sustav.
Uspješno i učinkovito upravljati logističko informacijskim sustavima znači ostvarivati

sinergijske učinke, misije, funkcije, poslove svih stratuma logističkih poslovnih sustava, bez
obzira koju vrstu logističkih proizvoda i u kojem opsegu proizvodi.
Izveštaji sa kvalitetnim i blagovremenim informacijama, neophodnim za donošenje odluka,
primarni su zadatak informacionog logističkog sustava.
Opis informacionog sustava jedne kompanije može se predstaviti u obliku piramide (slika 2).
U kompaniji se mogu uočiti tri nivoa odlučivanja:

1. Operativni nivo,
2. Srednji menadžment, i
3. Viši menadžment.
U zavisnosti od nivoa odlučivanja postoje različiti informacioni sustavi3:

 Automatska obrada podataka (AOP)
 Upravljanje informacionim sustavom (MIS)
 Sustavi za podršku odlučivanju (DSS)
 Informacioni sustavi rukovođenja (EIS)
2
http://www.scribd.com/doc/6815524/6-LOGISTICKI-INFORMACIONI-SUSTAVI
3
Slika 2. Piramida informacionog sustava
Vertikalna integracija informacionih sustava. Između nivoa odlučivanja postoji vertikalni

protok informacija. Informacije koje idu sa nižeg nivoa predstavljaju ulazne podatke za
informacioni sustav na višem nivou. Informacije koje idu sa višeg nivoa predstavljaju
upravljačke odluke za niži nivo. Vertikalni tokovi informacija između upravljačkih nivoa
nazivaju se vertikalna integracija informacionih sustava.
Horizontalna integracija informacionih sustava podrazumjeva informacione tokove na

istom nivou odlučivanja. Horizontalna integracija koja prelazi okvire kompanije predstavlja
još savremeniji vid informacionih sustava, jer obezbeđuje razmjenu informacija između
kompanija i svih učesnika u logističkom lancu. Ovaj oblik informacionih sustava de u
bududnosti imati veliku ulogu, s obzirom na porast saveza i umreženih kompanija. Kada u
jednoj kompaniji postoji sva četiri tipa informacionih sustava i vertikalna i horizontalna
integracija sustava, tada ta kompanija ima dobro projektovan i savremen informacioni sustav,
koji pokriva sve segmente rada.
Automatska obrada podataka (AOP)

AOP sustavi su osnovna podrška svim poslovnim procesima. Automatska obrada podataka se
realizuje na najnižem operativnom nivou. AOP obuhvata osnovnu obradu svih ulaznih
podataka. Izlazni rezultat AOP-a su izveštaji (dnevni, periodični, pojedinačni i kumulativni).
4
Upravljanje informacionim sustavima (MIS)
Upravljanje informacionim sustavima podrazumjeva upravljanje svim informacionim
tokovima u kompaniji i koordinaciju vertikalne i horizontalne integracije informacionih
tokova. Upravljanje informacionim sustavima obuhvatu primjenu i kontrolu savremenih
organizacionih koncepcija i tehničkih rešenja: Just-In-Time, Quick-Response-sustavi (QR),
Efficient Consumer Responce (ECR), Kanban sustav, Bar kod sustav, elektronska razmena
podataka (EDI), elektronski transfer novca (ETF). Osnovna funkcija upravljanja
informacionim sustavima je da se obezbjede informacije neophodne za upravljanje i
odlučivanje na operativnom i strateškom nivou.
Sustavi za podršku odlučivanju (DSS)

Sustavi za podršku odlučivanju se zasnivaju na različitim matematičkim, simulacionim i
analitičkim modelima, koji su projektovani da pomažu u procesu odlučivanja. Ovi sustavi
koriste informacije iz baze podataka i izlazne rezultate automatske obrade podataka (AOP-a).
DSS obrađuju podatke, primjenom različitih modela, i izlazni rezultat je analitička forma
podataka. DSS u stvari predstavlja analizu i na bazi analize preporučuje odluku.
Informacioni sustavi rukovođenja

Informacioni sustavi rukovođenja su na najvišem nivou odlučivanja u kompaniji. Na ovom
nivou se donose strateške odluke na osnovu podataka iz različitih sustava za podršku
odlučivanju. U kompaniji najčešde postoji više sustava za podršku odlučivanju, koji pokrivaju
različite oblasti poslovanja. Na osnovu izlaznih podataka ovih sustava donose se strateške
odluke, koje se proslijeđuju na niže upravljačke nivoe.
Tabela 1. Neke strateške i operativne odluke u pojedinim podsustavima logističkog sustava
5
1.2. Metodološki okvir razvoja informacijskih tehnologija u mikrologističkim
sustavima
U oblikovanju metodološkoga okvira za razvoj informacijskih tehnologija, koje bi bile u

funkciji optimizacije mikrologističkih sustava, treba funkcionalno uskladiti mnogobrojne
komponente (Slika 3.), npr: strateško orijentirano informatičko obrazovanje logističkih
menadžera i drugih specijalističkih logističkih stručnjaka; objektivne i hipermedijalne
tehnologije stvaraju temeljne pretpostavke za brzi razvoj međuorganizacijskih aplikacija;
izvršni informacijski sustavi i sustavi za potporu odlučivanja u dvosmjernim su vezama s
objektnim i hipermedijalnim tehnologijama.4
Na osnovi računarsko podržanih metodoloških postupaka, prikupljanja, sustavatiziranja i

reorganiziranja podataka i informacija o logističkim fenomenima, generira se model
dinamičke optimalizacije odnosa i procesa logističke industrije unutar i između subjekata
mikrologističkoga sustava.
Slika 3.Metodološki okvir razvoja informacijskih tehnologija u mikro logističkim sustavima
4
6
Da bi se efikasno implementirale informacijske tehnologije u poslovanje logističkih poslovnih
sustava, kao i u upravljanju logističkim lancima, logističko-distribucijskim lancima i
logističkim mrežama, menadžeri logističkih poslovnih sustava trebaju napraviti jasnu
distinkciju između oblika i funkcija dviju najvažnijih vrsta informacijskih tehnologija:
 transakcijskih informacijskih tehnologija i
 analitičkih informacijskih tehnologija.
Transakcijske informacijske tehnologije.

Takve tehnologije omogućavaj prikupljanje procesiranje podataka te izvještavanje sa sažetim
izvještajima logističkih subjekata u određenim logističkim lancima, logističkim
distribucijskim lancima i logističkim mrežama.
Takvi podaci i izvještaji omogućuju logističkim menadžerima da brzo sagledaju određene
probleme i mogućnosti rješavanja aktualnih problema. Podaci o logističkim fenomenima se
prikupljaju iz internih i eksternih izvora .
Analitičke informacijske tehnologije.

Takve tehnologije na osnovi obrađenih podataka i informacija omogućavaju postavljanje
objektivnih dijagnoza o logističkim problemima te osmišljavanje budućih mogućih rješenja. U
implementaciji takvih tehnologija upotrebljavaju se ovi modeli5:
a) Deskriptivni modeli, npr: modeli za predviđanje potražnje logističkih proizvoda ili modeli
računovodstvenog upravljanja pri opisivanju određenih logističkih događaja u logističkim
lancima, npr.: logističkih troškova, ograničenja, aktivnosti te zahtjeva o budućim akcijama.
b) Normativni modeli ili modeli optimalizacije logističkih procesa u logističkoj industriji, npr:
modeli linearnoga programiranja pri planiranju optimalnih logističkih kapaciteta u određenim
logističkim lancima.
Ako se logistički formacijski sustavi izučavaju prema važnijim logističkim funkcijama

mikrologističkih sustava, mogu se definirati njihovi važniji (pod)sustavi, npr:
 (pod)sustav proizvodne logistike,
 (pod)sustav trgovinske logistike,
 (pod)sustav transportne i prometne logistike,
 (pod)sustav distribucijske logistike,
 (pod)sustav špediterske logistike,
 (pod)sustav ekološke logistike,
 (po)sustav financijske logistike (u okviru ekonomske logistike) te ostali (pod)sustavi,
koji se kao specifični sustavi mogu pojaviti u logističkoj industriji, odnosno u
logističkim lancima, logističko-opskrbnim lancima i logističkim mrežama.
5
7
U sklopu logističko informacijskih sustava logistički subjekti mogu:
 Usmeno komunicirati. Usmeno komuniciranje se prakticira u situacijama koje zahtijevaju
razgovore, dogovore, ugovore o uređivanju složenijih odnosa između logističkih partnera,
kao što su: cijene logističkih usluga, načini distribucije materijalnih dobara,reklamacije u
vez s količinom i kvalitetom distribuiranih pošiljaka. U posljednje se vrijeme sve više u
poslovnom komuniciranju koriste nove komunikacijske tehnologije, npr.: videotelefoni,
računrske mreže, multimedijske mreže, Internet mreže. Važnije usmene dogovore treba
pismeno potvrditi, dokumentirati, tako da se objedinjuje usmeno i pismeno poslovno
komuniciranje.
 Pismeno komunicirati. U pismenom komuniciranju logistički partneri informacije prenose

pomodu papira, mikrofilmova, optičkoga diska, televizijskoga teksta, video teksta .Kao
sredstvo prijenosa pismenih informacija mogu biti: poštanska ili osobna dostava, telefaks.
Pismeno komuniciranje se prakticira za prijenos informacija kojima se žele dokumentirati
važniji poslovni događaji, npr: sklapanje različitih ugovora, narudžbe roba ili usluga,
potvrde prijema pošiljaka, kojima se u slučaju spora ili reklamacija dokazuju činjenice.
 Elektronički komunicirati. Nove informacijske tehnologije u posljednja su dva desetljeća

omogudile učinkovitu elektroničku razmjenu podataka, poruka i dokumenata (EDI,
EDIFACT, SWIFT...). Mnogobrojne međunarodne organizacije, udruženja (ICC,
UNCITRAL, UNCTAD, OECD, FIATA, BIMCO, IMO, CMI, ISO,
FONASBA...),pokušavaju pronadi i ponuditi pravni okvir i praktična rješenja za legalno,
pravno uređeno, sigurno i uspješno elektroničko poslovanje.6
U logističkim sustavima, posebno u mikrologističkim i metalogističkim sustavima,

elektroničko komuniciranje, omogućuje ne samo uspješno i učinkovito komuniciranje između
logističkih subjekata i unutar logističkih poslovnih sustava, nego i brže, sigurnije i
racionalnije tokove i protoke materijala, roba, stvari, živih životinja. Korisno je podsjetiti da
se pod elektroničkim komuniciranjem podrazumijeva upotreba informacijsko-
telekomunikacijskih tehnologija u poslovnim transakcijama.
Elektroničko komuniciranje u odnosu na klasično komuniciranje ima mnogobrojne prednosti,

kao što su npr: brže komuniciranje između logističkih partnera, smanjenje administrativnih
poslova, povećanje kvalitete logističkih proizvoda, brži tokovi i protoci roba u sustavima
logističke distribucije, niže interne i eksterne logističke troškove, niže zalihe materijala, roba
u skladištima, robno-distribucijskim centrima, povedanje konkurentskih prednosti u
logističkoj industriji, na domadem i svjetskom tržištu .
U elektroničkom komuniciranju, bez kojega ne mogu optimalno funkcionirati logističko-

informacijski sustavi, posebno važno mjesto ima Internet kao skup računalnih mreža pomoću
kojih milijuni korisnika računalnih sustava međusobno komuniciraju. U okviru mreža
Interneta, posebnu važnost imaju Internet servisi: World Wide Web, elektronička pošta,
6
8
dostavne liste, daljinsko preuzimanje datoteka, Internet telefonija. U logističkim sustavima
Internet se primjenjuje: u logističkom marketingu, u logističkoj trgovini, u logističkoj
distribuciji, u logističko-financijskim transakcijama.
U funkcioniranju logističko-informacijskih sustava središnje mjesto imaju:

 Baza podataka kao skup međusobno povezanih datoteka koji se stvara za obradu
podataka određenoga područja poslovanja, ali tako da se programom za upravljanje
fazama podataka obavlja automatizirano ažuriranje podataka u svim povezanim
skupovima podataka. Ili, pojednostavljeno rečeno: pod bazom podataka
podrazumijeva se skup međusobno povezanih podataka pohranjenih u računalu koje je
moguće upotrebljavati za različite potrebe i od različitih korisnika neovisno o
programima kojima se oni koriste .
 Banka podataka nastaje logičkim i tehničkim povezivanjem međuovisnih baza
podataka. Sukladno tome, banka podataka je kolekcija informacijskih resursa koje
sustav posjeduje, neovisno o obliku, medijima i tehnologiji koja se pri tome
upotrebljava .
 Datoteka kao organizirani skup srodnih zapisa, odnosno kao skup slogova koji
opisuju ista svojstva nekoga skupa entiteta. U datoteku se mogu pohraniti podaci,
računarski programi, ilustracije. Datoteku, zapravo, predstavlja Tabela u koju se unose
podaci, a jedan red tablice predstavlja tzv. slog. Datoteka se uvijek odnosi na određeno
1.3. Misija logističkog - informacijskog sustava
Temeljna je misija logističko-informacijskoga sustava da logističke menadžere i druge

specijalizirane logističke stručnjake pravodobno opskrbe kvalitetnim informacijama kako bi
mogli donositi primjerene logističke odluke u svim fazama, ne samo procesa proizvodnje
logističkih proizvoda, nego i upravljanja svim logističkim potencijalima, resursima,
aktivnostima , ali i odluke o rastu i razvoju logističkih poslovnih sustava. 7
Sukladno tome, logističke odluke prema stupnju hijerarhijske složenosti mogu biti.
 Strateške odluke, kao na primjer: o lokaciji, vrsti, veličini i broju skladišta, o
logističkim kanalima, o modalitetima distribucije, o vrstama transporta i prometa, o
logističkim operatorima, o logističkim partnerima
 Taktičke odluke, primjerice: o pakiranju robe, o logističkim lancima, logističko-
distribucijskim lancima i logističkim mrežama, o vrstama, tipovima, broju i veličini
prijevoznih sredstava i mehanizacije, o modelima upravljanja zalihama, o sklapanju
ugovora s partnerima, o outsorcingu .
 Operativne odluke, primjerice: o pripremi pošiljaka za distribuciju, o obavljanju
radnji u carinskom postupku, o pripremi dokumenata za prijevoz pošiljaka, o ukrcaju
(utovaru), prekrcaju (pretovaru) i iskrcaju (istovaru) robe .
7
9
Prema vremenu za koje se donose, logističke odluke mogu biti:
 Kratkoročne ili tekuće odluke, odnose se na tekude poslovanje logističkih subjekata do
jedne godine,
 Srednjoročne odluke, služe za determiniranje razvojnih odrednica logističkih subjekata
za budude razdoblje od jedne do pet godina ,
 Dugoročne odluke služe za osmišljavanje razvojnih odrednica logističkih subjekata za
bududa razdoblja duža od pet godina, obično od 5 do 20 godina, ali se mogu odnositi i na
duža razdoblja, primjerice na razdoblje od 50 do 100 godina.
Prema fazama procesa proizvodnje logističkih proizvoda, logističke odluke mogu biti o:
 proizvodnji,
 skladištenju,
 prodaji,
 distribuciji,
 transportu.
2. PODSUSTAVI LOGISTIČKOG INFORMACIJSKOG SUSTAVA
Svrha svakog upravljačkog informacionog sustava, pa i sustava integrisane logistike, jeste

pomoć u operativnom upravljanju i rukovođenju. Međutim, informacioni sustavi često
pomažu donošenju strategijskih odluka.
Uvidom u literaturu, najvedi broj autora posmatra informacioni logistički sustav kroz
navedene podsustave:
 sustav obrade naloga,
 sustav istraživanja i obavještavanja,
 sustav podrške odlučivanju i
 sustav izvještaja i izlaza.
Sustav obrade naloga pomaže operativnom upravljanju, što znači da je podrška obavljanju
operativnih poslova rutinskog karaktera.
Sustav istraživanja i obavještavanja je podrška procesu upravljanju odnosima sa partnerima u
lancu snadbjevanja.
Da bi pomogao menadžmentu kompanije u strategijskom upravljanju, informacioni logistički

sustav podržavaju sustavi za podršku odlučivanju u logistici i sustavi za izvještavanje i izlaze.
Informacijski podsustavi su vezani za vitalne funkcije realnog sustava (misli se na logistički
sustav), iako se mogu odvojeno tretirati, međusobno su povezani, kako bi realni sustav
mogao funkcionisati.8 Povezuju ih:
 zajednička baza podataka,
 zajednička tehnička baza,
8
http://www.knowledge-bank1.org/marketing_logistika_fps_2_iu_06/lekcije/lekcija4.pdf
10
 informacioni tokovi,
 jedinstven sustav obilježavanja i
 jedinstvena koncepcija izrade.
Iako sustav obrade naloga pomaže u operativnom a ne strategijskom upravljanju, njegova važnost
u logističkim operacijama je izuzetno velika.
2.1. Sustav obrade naloga
Poslovi sa nalozima se odnose na prijem i obradu, što je sastavni dio ciklusa isporuke (koji se
završava pripremom isporuke i samim činom isporuke).
Sustav obrade naloga je od izuzetnog značaja u operativnim poslovima kompanije, posebno u
kompanijama koje svakodnevno primaju veliki broj naloga, a pri tom imaju širok program.
Kada ne bi postojao sustav obrade naloga, bilo bi potrebno puno vremena i veliki broj osoblja
koji bi ručno obrađivao dokumentaciju, što bi u krajnjem rezultiralo slabijom koordinacijom
sa osobljem koje vrši isporuku i zakasnijelom isporukom.
U tom slučaju potrošad ne bi dobio očekivani nivo koristi.Sustav obrade naloga je
osposobljen za obradu naruđženica i trebovanja koja upučuju prodajni objekti distributivnim
centrima (skladištima) ili jedno skladište drugom.
Ukoliko kompanija ima više stotina, pa i hijada objekata u cijelom svijetu, što je slučaj sa
većinom svijetskih kompanija, veoma je bitno da se proces trebovanja obrađuje putem
informacionog sustava uz pomod sustava kompjuterski povezanih i automatizovanih
skladišno-distributivnih kapaciteta i prodajnih objekata. Takav informacioni sustav bi morao
biti osposobljen da razlikuje trebovanje za novim turama od premještanja proizvoda, što traži
poseban pristup u obradi naloga za premeštanje proizvoda iz objekata ili skladišta u kojima su
zalihe iznad optimalnog nivoa u objekte ili skladišta u kojima je manjak zaliha. 9
Poslovima obrade naloga prethodi prijem naloga - narudžbenice. Prijem naloga je mogude
obaviti lično, putem telefona, poštom, faksom ili EDI aplikacijom uz pomod informacionih
tehnologija koje omogudavaju automatsko naručivanje i isporuku (primjer P&G i kompa nije
"Wall Mart").
Obračen nalog ne mora rezultirati isporukom. Isporuci prethode poslovi provjere boniteta
kupca, njegove platežne sposobnosti i moralnih osobina koje ga kvalifikuju partnerom, što
može odobriti ili stopirati isporuku. Obezbjeđenjem raspoloživih zaliha i pripremom otpremne
dokumentacije isporuka se čini izvjesnom.
Priprema isporuke počinje davanjem naloga za isporuku tj. otpremne dokumentacije skladištu,
a završava se pripremom proizvoda u skladištu za isporuku. Ukoliko je isporuka u
organizaciji prevoznika kompanija ne može da utiče na njenu realizaciju.
9
11
2.2.Sustav istraživanja i obavještavanja
Sustav istraživanja i obavještavanja prikuplja i obrađuje informacije iz internog i eksternog

okruženja kompanije. Potom ih koristi u izradi izveštaja o događajima iz okruženja, koji mogu
da utiču na logističke operacije. Značaj informacija sustava istraživanja i obaveštavanja u
upravljanju integrisanim lancem snadbjevanja raste.
Proces donošenja odluka u odnosima sa partnerima u lancu čini efikasnijim, jer nadzirudi
okruženje, prati svakodnevne odnose između kompanija, učesnika lanca snadbjevanja.
Svi zaposleni, dobavljači, potrošadi, prevoznici, skladištari, distributeri, trgovci, moraju biti u
informacionoj mreži kako bi ovaj sustav bio efikasan.
Koristi od informacija ovog sustava ne mogu biti strategijske, jer ni informacije nisu
strategijskog karaktera, one su svakodnevne. Mogu imati izuzetnu važnost u kritičnom
trenutku u kom kompanija-partner pribjegava korištenju nelojalnih sredstava ili prikrivanju
činjenica o svom poslovanju, a partner je, ili bi trebala to biti, kompaniji u nekom bududem
poslu.
Sustav istraživanja i obavještavanja, kao podsustav logističkog sustava, koristi informacije

sustava marketing obavještavanja. One se odnose na informacije o tekudim zbivanjima u
marketing okolini kompanije sa ciljem projekcije bududih "dešavanja".
Informacije internog računovodstvenog sustava su korisne za analizu potraživanja prema

potrošačima i posrednicima, ažurnosti izmirenja njihovih obaveza, analizu dugovanja prema
dobavljačima i drugim partnerima u procesu snadbjevanja, ažurnosti izmirenja obaveza
kompanije prema istim. Mogude je imati izveštaje o najvedim potrošadima, snadjeva čima,
prosjednoj nabavci ili prodaji, učešdu pojedinih kategorija potrošada ili dobavljada u ukupnoj
prodaji ili nabavci, intenzitetu saradnje po periodima, po vrstama proizvoda i sl., što je
značajan potencijal informacija neophodnih za upravljanje odnosima u lancu snadbjevanja.
2.3. Sustav podrške odlučivanju
Uspješan menadžment kompanije ne riješava samo nastale ili očekivane probleme. On kreira i
realizuje ideje, koje iniciraju promjene, perspektivne i pozitivne, najprije za kompaniju, a
potom i druge učesnike u okolini. 10
Odluke u kompaniji se donose radi:
 rješavanja problema u poslovanju kompanije,
 predviđanja problema radi njihove eliminacije ili ublažavanja i
 anticipiranja izazova radi njihovog asimiliranja u cilju kompanijskog rasta i razvoja.
10
12
Stepen predvidivosti problema determiniše karakter i intenzitet njegovog dejstva na
poslovanje kompanije. Problemi sa kojima se kompanije sredu u poslovanju mogu biti više ili
manje predvidljivi i time rizični za uspjeh ili neuspjeh na tržištu, pa je i proces odlučivanja za
jrešavanje nastalih problema više ili manje rizičan.
Stoga je rizik u donošenju odluka direktno povezan sa:
 stepenom predvidljivosti problema
 umješanosti u menadžmenta u kreiranja modela za donošenje odluka
 mogučnošdu pribavljanja informacija za donošenje odluka.
Nepredvidivi problemi su naj složeniji za rješavanje i najrizičniji za poslovanje kompanije.

To znači da su prvo teški za identifikaciju, drugo složeni za strukturiranje i trede neizvjesni za
prijedlog alternativa za njihovo rješavanje.
Pomod u identifikaciji, strukturiranju i iznalaženju alternativa za rješavanje nepredvidivih
problema se odekuje od sustava za podršku odlučivanju.
Tradicionalni sustav podrške odlučivanju su činili podsustav baze i banke podataka,
podsustav banke modela i statističkih modela. Razvojem kompjuterske i informacione
tehnologije usavršen je sustav podrške odlučivanju. Suvremeni sustav podrške odlučivanju
pored podsustava za upravljanje podacima i podsustava za upravljanje modelima, obuhvata i
podsustav za upravljanjem znanjem, savremeniji i sveobuhvatniji korisnički interfejs i
korisnika. 11
2.4. Upravljanje bazom podataka
Podaci, kao ulazne komponente sustava, potiču iz internih i eksternih izvora.

Interni izvori podataka su baze podataka unutar kompanije. Podaci ved postoje u bazi i lako
ih je usvojiti. Međutim, kako ostvariti vezu između eksternih podataka i sustava za podršku
odlučivanju. Veza između eksternih podataka i sustava za podršku odlučivanju se može
ostvariti:
 preko baze podataka sustava podrške odlučivanju,
 direktnim unošenjem podataka tokom aplikacije ili
 putem Interneta
Zahvaljujudi skladištu podataka, sustav podrške odlučivanju je sposoban da izdvoji tačno one
podatke koji su korisniku potrebni ili da kombinuje podatke o istoj pojavi iz više različitih
izvora i sl.Skladište podataka nije obična baza podataka, ved baza podataka sa posebnom
strukturom podataka, sposobnih za brzo i jednostavno izvođenje složenih upita nad velikom
količinom podataka.
11
Turban i dr, 2003, str. 446-451
13
Podsustav za upravljanje bazom podataka omogudava:12
 obradu podataka,
 pretraživanje podataka,
 ažuriranje postoječih zapisa u bazi podataka,
 brisanje podataka,
 izdvajanje neophodnih podataka za formiranje upita ili izveštaja,
 pračenje korištenja podataka i
 upravljanje podacima preko riječnika podataka
2.5. Upravljanje bazom modela
Podsustav za upravljanje bazom modela omogudava upotrebu modela koji de pomodi u

donošenju optimalne odluke.
Tehnike optimizacije traže i pružaju jedan odgovor, jedno rješenje, pa se tako i zovu. Jedno je
rješenje optimalno u jednoj kominaciji. Ponuda optimalnog rješenja je moguda primjenom
linearnog ili matematičkog programiranja.Iskustvene tehnike nude najbolje rješenje, a tehnike
simulacije nude mogudnost više alternativa rješenja u različitim uslovima, odgovarajudi
adekvatnim rješenjima novih problema koji se stalno preispituje uključivanjem novih
uticajnih faktora.
2.6. Upravljanje bazom znanja
Podsustav za upravljanje znanjem se naziva Inteligentnim sustavom za podršku odlučivanju (

IDSS - Intelligent Decision Support System).
Za slabije poznavaoce informacionih sustava najbolja paralela koja bi jednostavno objasnila
ekspertni sustav je ta da je ekspertni ili inteligentni sustav u stvari sustav ljudskog uma
pretočen u računar, koji je osposobljen da "misli". Mišljenje, kao privilegiju ljudskog
roda,računaru omoguduje ogromno znanje lagerovano u bazu ili skladište. Ustvari, "upravo u
lakodi simulacije ljudskog znanja treba tražiti odgovor uspjeha ekspertnog sustava".13
2.7. Korisnički interfejs
Korisnički interfejs čini sustav podrške odlučivanju upotrebivim. Jednostavan za upotrebu,

zahvaljujuči novim softverskim tehnologijama, naročito (Windows). U tome je njegova
prednost u odnosu na druge podsustave i tradicionalni sustav podrške odlučivanju. Korisnik
ne smatra da je ovaj sustav složen jer je njegova uporaba jednostavna.
12
Turban i Aronson, u Milanović i dr, 2003, str. 147.
13
Stoiljković,Milosavljević, Milanović i dr, 2003, str. 159.
14
Startovanjem programa korisnik dobija prazan prozor, u koji unosi kriterijume koji su od
uticaja za posmatrani problem (generiše hijerarhiju) i definiše skup mogučih rješenja. Kako de
da procjeni kriterijum? Može da bira, da koristi numerički kriterijum, kvalitativnu ocjenu ili
fazi (fuzzy) logiku. Po unosu podataka sustav daje rezultate. Menadžer bira ponuđene
alternative. Ovaj sustav je alat u rukama menadžera koji mu omogudava da realizuje primarne
ciljeve definisane strategijom kompanije.
Primjena u praksi sustava za podršku odlučivanju je pokazala izuzetne rezultate. Kompanije
automobilske industrije ga koriste u procesu projektovanja modela ili procene dizajna
automobila; vrše analizu rizika i "cost-benefit" analizu. Kompanije kompjuterske opreme
biraju ciljno tržište uz pomod ovog sustava, a trgovinske kompanije optimizuju asortiman.
S obzirom na to da je sustav podrške odlučivanju podsustav kako marketing tako i
menadžment informacionog sustava, to za sustav integrisane logistike mogu biti značajne
informacije koje ovaj podsustav obrađuje za potrebe navednih sustava. Takve informacije su
korisna podloga za donošenje odluka kojim se rešavaju logistički problemi za koje je mogude
usvojiti i primjeniti više od jednog rješenja. Dodatne informacije mogu da rješe dilemu izbora
između dva rješenja, koja uvjek impliciraju strategijske efekte. A oni mogu biti negativni
ukoliko je izabrano "loše" rješenje u ponuđenim alternativama.
2.8. Sustav izvještaja i izlaza
Sustav izvještaja i izlaza pomaže upravljanju logističkim aktivnostima, tj. procesu planiranja,
primjene i kontrole logističkih aktivnosti.
Pojedini izveštaji se rade poslije obavljenog procesa predviđanja i planiranja kategorija kao
što su prodaja, profit, tražnja, tržišni trendovi, koje nazivamo izlazima. Izveštaji o izlazi ma
služe procesu planiranja logističkih aktivnosti. Predviđena prodaja i prognozirana tražnja
igraju veoma značajnu ulogu u donošenju godišnjeg plana prodaje i glavnog plana
proizvodnje, koji su ulazni element za planiranje potreba za materijalima i optimalizaciju
nabavke. Operativni izveštaji pomažu pračenju i kontroli izvršenja pojedinadnih nabavki i
procesa snadbjevanja, pračenju i kontroli rada sa zalihama, pračenju skladištenja i rukovanja
materijalima i proizvodima, realizaciji proizvodnje po planiranom rasporedu, pračenju
transporta i sl. Operativni izveštaji pomažu odvijanju svakodnevnih logističkih aktivnosti u
svim podsustavima logističkog sustava. Kontrolni izveštaji pomažu analizi kvaliteta logističke
usluge, troškova logistike, stepena ostvarenja logističkog zadatka i za to odvojenog budžeta i
drugih ostvarenih logističkih aktivnosti u odnosu na planirane, sa ciljem mjerenja stepena
odstupanja.
Sustav izveštaja i izlaza se oslanja na podatke internog računovodstvenog sustava kada mu je
svrha komparativni pregled očekivanih izlaza u odnosu na izlaze ostvarene u prethodnim
periodima, izveštavanje o kretanju troškova i prihoda po pojedinim logističkim funkcijama,
tržištima ili periodima, izvještavanje o stanju zaliha po proizvodu, po fazi njihovog kretanja,
vremenskim periodima i dr. 14
14
15
3. POSTAVKA I IMPLEMENTACIJA LOGISTIČKOG
INFORMACIONOG SUSTAVA
3.1. Funkcionalnost i principi logističkog informisanja
Logistika prati efikasnost u kretanju tokova proizvoda kroz distributivni kanal. To je

jednosmjeran proces koji polazi od proizvođača i završava se kod krajnjeg korisnika robe.
Kretanje informacija u logističkom sustavu firme ili u okviru neke distributivne alijanse za
krajnjeg korisnika ostaje nevidljivo, dok za same učesnike, u izvršavanju distributivnih
aktivnosti, značajnost koja se daje kretanju informacija nije pretjerano velika (to se posebno
odnosi na period logističkog informisanja do 80-tih godina ovog vijeka u razvijenim
zemljama/njihovim preduzedima ili u našim firmama danas).
Savjet za logistički menadžment (CLM)15 - američka asocijacija logističara u svojoj definiciji

marketing logistike ukazuje i na kretanje informacija unutar logističkih tokova. To dalje znači
da se logistički informacioni sustav tretira kao veza logističkih aktivnosti unutar integrisanog
logističkog puta.
Preciznije logistički informacioni sustav kontroliše tokove proizvoda od nabavke ulaznog

materijala do fizičke distribucije finalnih roba. Funkcionalnost logističkog informacionog
sustava se zasniva na informacionoj podršci izgradnje četiri hijerarhijska nivoa odlučivanja u
sklopu logističkog menadžmenta. Podjela nadležnosti i odgovornosti za izvršavanje
logističkih aktivnosti za sobom povlači i funkcionalnu raspodjelu logističkih informacija, kao
što je to prikazano narednom slikom16.
Prvi nivo informacione logističke tražnje u preduzedu se javlja na strateškom planu.

Logistički aspekt strateškog planiranja podrazumjeva formulisanje stavova poduzeda koji de
biti opredeljujudi u stvaranju distributivnih alijansi, razvoju kapaciteta objekata i donošenju
profitabilne politike servisa potrošača.Drugi nivo funkcionalne raspodjele informacija u
logističkom upravljanju koristi pri analiziranju i donošenju parcijalnih odluka u logističkoj
nadležnosti:
 organizacija transporta,
 neophodan nivo zaliha u sustavu,
 specificiranje strukture i
 lokacije objekata i odluke tipa "make or by".
Treći nivo informacionih potreba u logistici je usmjeren za podršku svakodnevnom

upravljanju i kontroli tokova, uz upotrebu različitih oblika finansijske analize i analize
produktivnosti sredstava i/ili prostora i mjerenju i finom prilagođavanju odluka vezanih za
upravljanje servisom isporuke.
15
www.clm1.org
16
Bowersox, J. Donald i Closs J. David 1996. Logistics management. McGraw-Hill Co. New York., strana 187.
16
Četvrti funkcionalni nivo je operativni stepen donošenja odluka na kome se rješavaju
konkretna pitanja iz domena procesa poručivanja (redoslijeda i selekcija naruždbina),
isporuke robe, cijena i fakturisanja i odgovaranja na žalbe i sugestije potrošača. Jednom
riječju, transakcioni nivo logističkog odlučivanja traži informacione potrebe od prijema do
realizacije porudžbine.
Slika 4. Funkcionalnost raspodjele logističkih informacija
Sve funkcionalno - hijerarhijske informacione potrebe logističkih menadžera logistički

informacioni sustav bi trebalo da obezbjedi uz poštovanje nekoliko principa logističkog
informisanja i to:17
 Dostupnost - sve informacije moraju biti konstantno dostupne. Najbolji primjer izuzetne
važnosti u dostupnosti informacija imamo kada trgovački putnik na terenu prodaje robu i pri
tome (kompjuterskom vezom) uvijek može da provjeri količinu svakog artikla u najbližem
skladištu;
 Tačnost - dostupnih informacija je drugi bitan princip logističkog informisanja. Primjera radi,
 Ažurnost - obnavljanje i ažuriranje postojedih i prikupljanje novih informacija je put za
ispunjenje dva prethodna principa logističkog informisanja. Neki put se dogodi da
informacioni sustav ne prepozna ili ne registruje neku promjenu - recimo novu narudžbinu ili
17
Dr.Božić V. i Ačimović S.,“Marketing logistika“, Ekonomski fakultet u Beogradu 2004., str:459.
17
prodatu količinu robe. To je dobar znak za pokretanje akcije vremenskog ažuriranja
informacionih potreba u logističkom sustavu;
 Elastičnost - podrazumjeva mogudnost da se pri pojavi nekog novog menadžerskog zahtjeva u
funkcionisanju logističkog informacionog sustava odgovori na adekvatan način. Ukoliko je, na
primjer, na kraju dana potrebno sabrati i sortirati cjelodnevnu prodaju, za to je po pravilu i
manje sposoban sustav u mogudnosti da sam uradi. Ako je informaciona potreba vezana samo
za neki proizvod i/ili robnu grupu to se ponekad mora i manuelno uraditi. Poenta dobrog
logističkog sustava informisanja jeste njegova spremnost da odgovori na što više zahtjeva
njegovih korisnika;
 Fleksibilnost - označava izlazak u susret specifičnim zahjtevima kupaca koji mogu da naprave
porudžbinu u svako doba dana, sa svake geografske tačke svijeta itd. To dalje znači da je
potrebno sva prateda dokumenta (fakture, račune, otpremnice, vozne listove itd.) poslati tamo
gde se nalazi kupac. Isto tako, ako neki kupac želi fakturu iz svakog objekta (npr.
veleprodajnog skladišta) posebno LIS mora i to da mu omogudi;
 Formatiranost - logistički izveštaji, dokumenta i analize moraju biti formatirani na pravi
način, za svaku informacionu potrebu i u svakom trenutku. Svaki objekat poduzeda
(proizvodni magacin, regionalno skladište, distributivni centar i maloprodajni objekat) moraju
unificirano voditi računa o logističkim informacionim potrebama.
3.2. Strukturiranje potreba i tražnje za informacijama
Prvi i možda najvažniji korak u stvaranju informacionog sustava logistike jeste dovođenje u vezu
informacionih potreba menadžmenta i izvora napajanja informacionog sustava. I upravo se tu
prave početničke greške od strane rukovodioca kompanija, jer se sa njihove strane ne specificiraju
informacione potrebe ili se traže pogrešne informacije, što neizbežno dovodi do slabog i
neadekvatnog inputa za proces donošenja odluka. Osnovno pitanje koje se postavlja pred kreatore
informacionog sustava logistike jeste, koje informacije sustav treba da obezbjedi za određene
vrste logističkih odluka (nivoe logističkog odlučivanja)? Odgovor na ovo pitanje bi trebalo da
bude zasnovan na strukturiranju zahtjeva za logističkim informacijama u zavisnosti od nivoa
odlučivanja u preduzedu.
Preciznije ova početna analiza u definisanju logističkih informacionih potreba predstavlja logičan
nastavak zaključaka o funkcionalnosti logističkog informisanja. Sljededa tabela prezentira
osnovne razlike između strateškog, taktičkog i operativnog organizacionog nivoa odlučivanja u
firmi18:
18
Gustin, C. 1994. "Distribution information sustavs" op.cit. strana 56.
18
Tabela 2. Diferenciranje nivoa odlučivanja u preduzedu
Prevedeno na logističke informacione potrebe, prethodna tabela sasvim jasno diferencira

ciljeve, vremenske horizonte u odlučivanju, pozicioniranje u organizaciji, izvore i stepene
informatičkog izveštavanja, osetljivost na greške u odlučivanju i stepen rizika na svakom
nivou logističkog donošenja odluka. Ono što je ovdje posebno interesantno odnosi se na
izvore informisanja koji na strateškom i taktičkom nivou mogu biti eksternog i internog
karaktera, dok na operativnom nivou ovi izvori su isključivo internog karaktera (što je sasvim
razumljivo s obzirom na neophodnu brzinu u donošenju operativnih odluka). Takođe, stepen
razlaganja informacija je najvedi na operativnom nivou logističkog odlučivanja, dok se na
taktičnom i strateškom nivou informacije mogu umjereno ili značajno agregirati. Specifikacija
informacionih karakteristika za sva tri nivoa logističkog odlučivanja može biti od značaja pri
formulisanju strukture logističkih informacionih potreba.
Naredna tabela daje prikaz osnovnih informacionih karakteristika na strateškom,
upravljačkom i operativnom nivou odlučivanja:19
19
Prema: Keen, P. & Scott-Morton M. 1978., "Dicision support sustavs: An organizational perspective", Reading
mass. Addison - Wesley publishing co., strana 83.
19
Tabela 3. Karakteristike logističkih informacija na različitim nivoima odlučivanja
Informacioni zahtjevi različitih nivoa u logističkom donošenju odluka pretpostavljaju

diferenciranost u logističkom informisanju. Na primjer: tačnost u informisanju bi trebalo da
raste od strateškog ka operativnom nivou; takođe, frekventnost u korišdenju informacija je
mnogo izraženija na operativnom nivou, nešto manje na kontrolnom a najmanje na
strateškom; potom, informativna širina je potrebna na strateškom nivou, dok je nešto manje
taj zahtjev iskazan na kontrolnom, a na operativnom nivou je neophodna specijalizacija
potrebnih informacija. Strateški nivo se služi po pravilu kvalitativnim aspektom informisanja,
operativni kvantitativnim, dok se na upravljačkom nivou traže informacija oba tipa; konačno,
strateški nivo može da prihvati i nešto starije informacije, dok su na operativnom nivou od
presudnog značaja novo pristigli podaci.
U svakom slučaju analiza informacionih potreba na različitim nivoima logističkog

odlučivanja treba da bude zasnovana na cost/benefit kriterijumima. To znači da se mora
postaviti pitanje koliko nam je značajna odluka za koju tražimo informaciju i koliko de nas
dobijanje te informacije koštati?
3.3. Dizajniranje arhitekture logističkog informacionog sustava
Logistički informacioni sustav (LIS) ima prevashodni zadatak da uz pomod hardverske i

softverske podrške upravlja, kontroliše i mjeri performanse logističkih aktivnosti u firmi.
Hardverska podrška se odnosi na kompjutere, ulazno / izlazna sredstva komunikacije i
sredstva pomodu kojih se vrši sortiranje informacija. Informacioni softver inkorporira sustave
20
i programske aplikacije koji se upotrebljavaju u operativnim procesima, proces u kontrole,
procesima pripreme za donošenje odluka i procesu strateškog planiranja.
Pregled u Tabeli se prikazuje koje sve probleme ili procese LIS mora da obuhvati.
Sve različite funkcionalne nadležnosti marketing logistike bi trebalo biti pokrivene
aktivnostima logističkog informacionog sustava. Sustav logističkog informisanja mora da
kontroliše različite tačke - probleme, odnosno paralelne procese u fizičkom kretanju
proizvoda kroz proizvodno - distributivni proces. Pri tome, ključni cilj cjelokupne
informacione organizovanosti treba i mora da bude upravljanje servisom potrošača.
Ako je mjera uspjeha odvijanja logističkih aktivnosti kvalitetan i konkurentan nivo servisa
isporuke, onda i logistički informacioni sustav mora biti tako ustrojen da se njegova ciljna
funkcija poklopi sa logističkom ciljnom funkcijom - kreiranje politike konkurentnog nivoa
servisa potrošača. Obuhvatnost logističkog informacionog sustava podrazumjeva njegovu
prisutnost u tri glavna polja djelovanja:
1) Proces prijema narudžbina i proces nabavke,
2) Upravljanje i kontrola zaliha,
3) Organizacija skladištenja i dolazno / odlaznog transporta.
Tabela 4. Kontrola procesa i problemi upravljanja LIS-om
21
Prethodna podjela ima određene nedostatke koji se ogledaju u tome što se na prvi pogled ne
vodi računa o tome da je logistički proces kontinuiran na svim segmentima logističke
aktivnosti, odnosno da se ne može prekidati, što se posebno mora imati u vidu kada se vrši
organizacija izgradnje logističkog informacionih sustava. Stoga je možda najpreciznije istadi
da je polje koje treba da zaokruži arhitektura logističkog informacionog sustava široko koliko
i cjelokupan proces prijema i realizacije porudžbine, a sve u cilju poštovanja definisanih
okvira politike servisa potrošača. 20
Logistički informacioni sustav mora da ispuni tri funkcije:

1) transferisanje,
2) skladištenje i
3) transformaciju informacija.
Logistički informacioni sustav mora imati kapacitet prenosa informacija sa mjesta gdje se
nalaze na mjesta iskazane potrebe za njima. Potom, LIS mora da ima kapacitete za
skladištenja informacija i sredstva za prerađivanje forme informacija u onaj oblik koji je
iskazan u menadžerskom zahtjevu. Stoga okvirni dizajn logističkog informacionog sustava
može da izgleda kao na slici.
Logistički informacioni tokovi proizilaze iz logističkog informacionog sustava i ostalih
informacionih sustava firme (upravljački informacioni sustav, računovodstveni informacioni
sustav itd.). Ovaj sustav čine pet odvojenih vrsta elemenata, na slici označenih sljededim
konturnim oblicima i/ili linijama:
 Moduli - pravougaonog oblika,
 Baze podataka - konusnog oblika,
 Upravljačke aktivnosti i poslovi ulaska podataka trapezastog oblika,
 Izveštaji - obrnutog trapezoidnog oblika,
 Komunikacioni linkovi - označeni linijama.
20
22
Slika 5.Struktura logističkog informacionog sustava
Moduli predstavljaju aktivnosti procesiranja informacija i baza podataka, kao što su ulazni
informacioni zahtjevi i određivanje nivoa zaliha. Baze podataka su informacione strukture
koje imaju zadatke skladištenja i čuvanja specifičnih vrsta informacija, kao što su narudžbine
i nivoi tokova roba. Upravljačke aktivnosti i poslovi koji vode ulazak informacija u sustav
predstavljaju veze između logističkog informacionog sustava i eksternog okruženja, a tiču se
donošenja različitih upravljačkih odluka. Izveštaji obezbeđuju informacionu podršku
logističkim aktivnostima. Ko-munikacioni linkovi čine eksterne i interne veze između
pojedinih dijelova logističkog informacionog sustava i okruženja. 21
Logistički informacioni sustav je kičma modernog logističkog menadžmenta. Prezentirana

infrastruktura LIS-a je fokusirana na implementaciji i kontroli tokova koji obuhvataju
preuzimanje, procesiranje i isporuku logističke tražnje - zahtjeva potrošača. Logistički
informacioni sustav je danas uslov konkurentnosti poduzeda na tržištu, kroz podizanje
kvaliteta u ostvarivanju politike servisa potrošača.
LIS u sebe inkorporira planiranje distributivnih zahtjeva, upravljanje, organizaciju i kontrolu

donošenja logističko - marketinških odluka i integraciju poslovnog sustava firme u ili nekom
drugom sustavu saradnje u distributivnom kanalu.
21
23
3.4. Formiranje informacionog toka u logističkom lancu
Informacioni tok nastaje razmjenom informacija između informacionih sustava i u okviru

jednog sustava. Informacioni tokovi, prema piramidi odlučivanja, mogu da se podjele: 22
 Informacioni tokovi za obradu transakcija – AOP
 Informacioni tokovi za menadžment informacija na operativnom nivou
 Informacioni tokovi za podršku odlučivanju za srednji menadžment (taktičke odluke)
 Informacioni tokovi za vodedu informaciju za gornji menadžment (strategijske
odluke)
Sa druge strane informacioni tokovi mogu da se posmatrati kao:

1) Interni informacioni tokovi - postoje unutar poduzeda između svih njegovih
podsustava,
2) Eksterni informacioni tokovi - koji prelaze granice poduzeda i predstavljaju
komunikaciju poduzeda sa okruženjem.
Po obliku realizacije informacionog toka mogu da se razlikuju:

1. Konvencionalni oblici informacionog toka,
2. Elektronski oblici informacionog toka, i
3. Informacioni tokovi primjenom zajedničkih baza podataka.
Konvencionalni oblici informacionog toka obuhvataju dvije grupe:

a) Manuelna razmjena informacija, koja se ostvaruje preko pisama, teleksa, faksova i
telefona.
b) Razmjena informacija putem diskete, magnetne trake, CD – roma, ili bar-kodom. Prenos
podataka na ovaj način predstavlja podršku off line obradi podataka.
22
http://www.scribd.com/doc/6815515/3-FORMIRANJE-INFORMACIONOG-TOKA
24
Slka 6. Osnovna struktura logističkog informacionog sustava
Razmjena informacija preko magnetnog medijuma ima prednost jer obezbjeđuje vedu
pouzdanost, zaštitu i kvalitet podataka, kao i uštede u pogledu vremena i troškova. Nedostatak
ovog načina je veliki utrošak vremena za prenos podataka, koji najčešde šalju poštom ili
paketnom službom ili se transportuje propratno uz tok materijala.
Elektronska razmena podataka (Electronic Data Interchange - EDI) je elektronski prenos sa
kompjutera na kompjuter standardnih poslovnih dokumenata između organizacija. EDI prenos
omogudava da se dokument direktno obradi od strane organizacije koja ga prima. U
zavisnosti od usavršenosti sustava nema potrebe za intervencijom čovjeka na strani koja
prima poruku.
EDI se može realizovati na više načina:23

a) Direktna veza između dva računara, koja se ostvaruje tako što se računar modemom ili
ISDN karticom, priključi na telefonsku mrežu.
b) Prenos podataka preko provajder službe, koja prima, memoriše, eventualno obrađuje,
konvertuje i dostavlja podatke naznačenom primaocu.
23
25
Informacioni tokovi se mogu realizovati korišdenjem zajedničke baze podataka za veliki broj
korisnika:
1) Veliki broj korisnika je povezan na korištenje zajedničke baze podataka (rezervacioni
sustavi, različite berze usluga, itd.).
2) Direktna komunikaciona veza između dva računara, koja se ostvaruje pri transferu
podataka.
Postoje i druge klasifikacije informacionih tokova, koje proizilaze iz povezanosti za tok

materijala:
 Tok informacija može da bude paralelan ili u drugom smjeru od robnog toka.
 Kod paralelne realizacije tok informacija može da prethodi, prati ili kasni u odnosu na
tok materijala.
 Kada postoji međusobno pradenje robnog i informacionog toka, vrsta veze robnog
toka i informacija određuje stepen automatizacije (manuelno, mehanizovano,
djelimično automatizovanog i automatizovanog povezivanja).
Izabrani oblik protoka informacija u jednom preduzedu značajno određuje njegovu

integracionu sposobnost:24 Sposobnost za integraciju informacionog toka je mogudnost
optimalnog formiranja informacionog toka i njegovo neprekidno odvijanje u cilju planiranja i
realizacije logističkih aktivnosti.
Integraciona sposobnost informacionog toka je potrebna i kod internih i kod eksternih tokova
poduzeda. Neki pokazatelji integracione sposobnosti su:
 Informaciona tehnologija,
 Spremnost razmjene informacija,
 Sposobnost razmjene informacija, itd.
24
26
Slika 7. Forme razmjene podataka,odnosno, forme povezivanja informacionih sustava
3.4.1. Informaciona tehnologija
Sposobnost primjene informacione tehnologije može da se poredi sa sposobnošdu da se

logistički procesi podrže i koordiniraju razliditim software-om i hardware-om. Ove
sposobnosti mogu da se obuhvate relevantnim faktorima:
- promjenom informacione tehnologije,
- stepenom integracije,
- podrškom planiranju.
27
Visoka sposobnost integracije se podržava informacionom tehnologijom kada preduzede
značajno investira u razvoj i primjenu novih informacionih tehnologija, koje omogudavaju
interno i eksterno integrisanje informacija. Primjenom informacionih tehnologija, omogudeno
je povezivanje svih podsustava u preduzedu, i povezivanje preuzeda sa okruženjem.25
Najvede integracione sposobnosti se ostvaruju onda, kada se informacioni sustavi ne koriste
samo za realizaciju aktivnosti na operativnom nivou ved i za podršku planiranju (npr. u
području planiranja izrade proizvoda, planiranja zaliha, planiranja transporta) – što pripada
taktičkom i strateškom nivou odlučivanja.
Slika 8. Informacioni tok i tok materijala u logističkom sustavu
3.4.2. Spremnost za razmjenu informacija
Pored primjene informacione tehnologije spremnost za razmjenu informacija je od presudnog

značaja za integraciju u informacionom toku. Spremnost razmjene informacija može se
obuhvati slededim faktorima:
 angažovanje za razmjenu informacija, i
 oblik razmjene informacija.
25
28
Kada je visoko angažovanje za razmjenu podataka tada postoji i spremnost za razmjenu
informacija. Razmjena podataka obuhvata operativne podatke (poruđžbine, nalozi, fakture,
itd.) i strateški važne informacije (prognoze, planove, itd.). Oblici razmjene informacija mogu
biti različiti: saradnja u nekim segmentima rada, formiranje zajedničkih radnih timova, i dr .
3.4.3. Sposobnost razmjene informacija
Pod sposobnošdu razmjene informacija se podrazumjeva da se informacije razmenjuju brzo,

kompletno i troškovno povoljno. Pri tome se troškovne i vremenske prednosti odnose kako na
razmjenu informacija tako i na pripremu podataka za njihovu dalju internu obradu.
Sposobnost razmjene informacija može da se obuhvati relevantnim faktorima:26
1) tehnologijom,
2) jednostavnošdu, i
3) otvorenošdu.
Tehnologija može da doprinese brzoj i troškovno povoljnoj razmjeni informacija. Primjenom

komunikacionih sustava za rad u realnom vremenu, EDI-a ili identifikacionih sustava mogud
brz i troškovno povoljan tok informacija, koji više ne mora da se prekida manuelnim
aktivnostima.
Jednostavnost se odnosi na brzinu razmjene i obrade informacija, a otvorenost podrazumjeva
prenos podataka u jednostavnoj formi, koja se ne zahtjeva veliki trud da se informacije dalje
koriste. Jednostavnost se posebno mora imata u vidu kada se radi o razmjeni podataka sa
kupcima i isporučiocima.
3.4.4. Mogudnosti poboljšanja informacionog toka
Poboljšanje informacionog toka može da se ostvariti sa sljededih aspekata:

 Tehnički,
 Organizacioni, i
 Pravni.
Tehnički aspekti su usmjereni na poboljšanje tehnike na nivou prenosa podataka i na nivou

primjene. Na nivou prenosa podataka poboljšanja se postižu primjenom modernih oblika
komunikacije i standardizacijom formata podataka. Standardizovanje formata podataka je
poželjno, pošto se time kod manuelne razmjene podataka znatno smanjuje vjerovatnoda
pogrešnog opažanja a kod elektronske razmjene podataka to je preduslov za dalju
automatizovanu obradu podataka. Na nivou primjene neophodno je stvoriti mogudnosti za
prijem podataka, za prevođenje podataka prema značaju specifičnom za firmu kao i za
prevođenje podataka u standardizovane formate.
26
29
Organizacioni aspekti se bave prilagođavanjem podsustava poduzeda i njihovih procesa
novim informacionim i komunikacionim tehnologijama. Potrebno je promjeniti strukturu
koordinacije, tj. podjelu zadataka, podjelu prava na upudivanje i odlučivanje, i razvoj internih
struktura da bi se mogle optimalno iskoristiti mogudnosti, koje nude novi oblici
komunikacije.
Pravni aspekti za poboljšanje informacionog toka se bave bezbjednošdu podataka (zaštita od

gubitka, uništenja i falsifikovanja), zaštitom podataka (zaštita od neovlašdenog pristupa) i
garancija pri razmjeni podataka (obezbeđenje pravne sigurnosti).
4. PROCES PRIJEMA I REALIZACIJE PORUDŽBINE U LIS-u
4.1. Upravljanje sustavom poručivanja u preduzeću
Upravljanje sustavom poručivanja u preduzedu je veoma značajno poslovno - organizaciono

područje koje je, s jedne strane, izvorno pozicionirano kao dio logističkog informacionog
sustava, dok je, s druge strane, sustavski orijentisano kao ulazni faktor servisa potrošača.
Uspostavljanje procesa poručivanja u preduzedu jeste rezultat informacionog logističkog
povezivanja i preduslov koncipiranja moderne politike servisiranja potrošača kao najhitnije
strateške odluke, u logističkoj nadležnosti, na nivou firme. Proizilazi da je sustav poručivanja
vezivna karika između logističkog informacionog sustava i servisa potrošača. Upravljanje
sustavom poručivanja je složen proces koji generalno posmatrano označava način na koji
preduzede upravlja dolaznim potrošačkim zahtjevima. Drugim riječima, upravljanje sustavom
poručivanja predstavlja skup aktivnosti koje se preduzimaju u periodu između prispjeda
narudžbine i pristupa realizaciji i isporuci te narudžbine. U ovom vremenskom periodu
preduzede preduzima niz poslova i zadataka koji imaju jedan te isti cilj: odgovor na
porudžbinu kupca, odnosno davanje signala skladišno - otpremnoj službi za strukturalno i
kvantitativno "punjenje" narudžbine. Sve te aktivnosti, izvedene u jednom vremenskom
periodu se mogu drugačije nazvati sustavom procesiranja porudžbine. Upravljanje sustavom
poručivanja je dvojako oslonjeno na logistički informacioni sustav i to: 27
 S jedne strane, proces naručivanja je informaciono povezan sa bazama podataka u
preduzedu kako bi ispunio svoje osnovne zadatke (npr. provjera boniteta kupca);
 S druge strane upravljanje narudžbinama je proces koji mora da se zasniva na
različitim formama predviđanja prodaje kako bi se na vrijeme izašlo u susret
dolazedim narudžbinama, naročito onim koje odstupaju od nekih ved iskazanih pravila
u poručivanju (porudžbine koje dođu za vrijeme vikenda ili praznika ili porudžbine
koje dođu sa izuzetno velikim zahtjevima u količinama roba).
27
Dr.Božid V. i Ačimovid S.,“Marketing logistika“, Ekonomski fakultet u Beogradu 2004., str:469.
30
Sustav procesiranja porudžbine je nervni centar cjelokupnog logističkog sustava firme.
Potrošačke narudžbine se danas smatraju osnovnom komunikacionom porukom prema
logističkom sustavu firme. Brzina i kvalitet informacionih tokova direktno impliciraju
logističke troškove u tom domenu i mjere cjelokupnu efikasnost logističkog upravljanja. Loše
informisanje i pogrešno rješena procedura u procesu prijema i realizacije narudžbine mogu
dovesti do nezadovoljstva ili čak i gubitka lojalnosti kupaca, to je svakako najlošija stvar koja
može zadesiti preduzede.
Fizičko kretanje porudžbine je isto tako relevantan termin prethodno na brojanim izrazima i
predstavlja paralelan proces informativnom procesu prijema i realizacije porudžbine.
Fizičko kretanje porudžbine spada u robne logističke tokove i može se posmatrati iz dva ugla:
 Iz ugla prodavca (proizvođača, veletrgovine ili maloprodavca) -fizičko kretanje
porudžbine označava vrijeme od trenutka prispjeda porudžbine do trenutka isporuke
robe na traženo mjesto;
 Iz ugla potrošača (daljeg korisnika) - fizičko kretanje porudžbine je vrijeme od
trenutka poručivanja do trenutka pristizanja robe u skladište.
4.2. Procesiranje potrošačkih porudžbina
Sustav poručivanja u preduzedu predstavlja proces koji obuhvata prijem i prosleđivanje

informacija o trebovanju kupca, zatim fizičko premještanje proizvoda (sortiranje, pakovanje,
odvajanje itd.) i konačno papirološko pradenje svih aktivnosti u procesu. Poslovi i zadaci koji
se podrazumjevaju u izvršavanju procesa poručivanja se nalaze, gotovo u potpunosti u
nadležnosti logističkog segmenta poslovnog upravljanja u preduzedu. Proces poručivanja je
prožet svim logističkim aktivnostima firme, bilo da to preduzede radi u sopstvenoj režiji ili da
neke logističke poslove rentira na tržištu. Procesiranje potrošačkih narudžbina nije mogude
bez postojanja informacionih veza unutar logističkog sustava. Logistički informacioni sustav
predstavlja krvotok procesiranja potrošačkih porudžbina. Upravljački informacioni sustav u
okviru marketing logistike je vezivno tkivo između vedeg ili manjeg broja proceduralnih
koraka u procesu poručivanja.
Tipičan postupak u sustavu poručivanja ima nekoliko glavnih koraka koji moraju postojati u
svakom preduzedu:
1) Prijem (slanje) narudžbine,
2) Prepariranje porudžbina,
3) Procesiranje porudžbina,
4) Odvajanje, pakovanje i sortiranje robe u skladištima i/ili prodavnicama,
5) Transport pošiljke i
6) Pristizanje robe na traženo mjesto,
7) Pristizanje porudžbine .
31
Uopštena procedura se može predstaviti narednom slikom: 28
Slika 9. Procesiranje potrošačke porudžbine (iz ugla potrošača)
Procedura prijema i realizacije porudžbine je sastavljena od potrebnog vremena koje protekne

od slanja, preko prijema, procesiranja, sortiranja, isporuke i pristizanja potrošačke narudžbine.
To je proces koji se najvedim, središnim djelom (od koraka 2 do koraka 5) odvija u okviru
jedne firme (njenog informacionog sustava), dok se početak (korak 1) i kraj procesa (korak 5)
odvijaju na putu narudžbine koja ide od kupca, odnosno na putu robe i povratnih informacija
(u elektronskom ili papirnom obliku) koja ide ka kupcu. Mjesto početka koraka 1 i kraja
koraka 6 se preklapa; kada kupac dobije traženu robu proces prijema i realizacije porudžbine
se zatvara i po potrebi otpočinje novi krug poručivanja sa slanjem nove porudžbine.Dakle,
ukupan tok procesa poručivanja i dobijanja tražene robe se može prikazati u broju dana - sata
potrebnim za njegovo izvršavanje.
Tabela 5. Primjer trajanja ukupnog procesa poručivanja
28
Lambert D. & Stocs J. 1993. Strategic logistics management. McGraw-Hill Co., New York., strana 516.
32
Danas u svijetu modernog poslovanja i ukupnog povezivanja logističkih napora u
distributivnom kanalu krug - proces poručivanja, kao veza između prodaje i kupovine,
neprekidno teče i u svom informativnom i fizičkom smislu. Velike firme, njihovi dobavljači i
kupci gotovo da ne razmišljaju kako da uspostave ovaj tok: on uveliko funkcioniše, uz više ili
manje problema sa jedinstvenim ciljem - skradenje vremena isporuke između dva mjesta u
distributivnom lancu.
Postoje različiti načini ispostavljanja potrošačke narudžbine. Prvi i osnovni način
komunikacije u procesu naručivanja jeste manuelni, odnosno ručni, bilo da se to radi usmenim
ili pismenim putem. Smatra se da je bolji način naručivanja telefonski - lični kontakt sa
kupcem jer prodajno osoblje firme može odmah da provjeri da li tražene robe ima na zalihama
(ukoliko takvu vrstu provjere dozvoljava informacioni sustav). Još bolji način u proceduri
naručivanja jeste usmeni dogovor između prodavca i kupca koji prati pismena potvrda u
obliku narudžbenice.
U svijetu moderne trgovine proizvodima elektronski način poručivanja se smatra najboljim
putem ulaska kupčeve porudžbine u logistički informacioni sustav firme. Elektronska trgovina
podrazumjeva direktan kontakt prodavca i kupca nekim od elektronskih puteva i metoda. To
se najčešde ostvaruje kompjuterskom povezanošdu kupca i prodavca ili preko svijetske mreže
- Internetom. Generalno, sve tendencije danas u poslovnom svijetu ukazuju na šire prihvatanje
modernog informacionog povezivanja sa dobavljačima i kupcima, odnosno prihvatanje sve
skupljih, ali i bržih informacionih sustava povezivanja. Sve to ima direktne veze sa
snižavanjem troškova držanja zaliha, kao jednog od glavnih logističkih troškova, odnosno kao
jednim od najvažnijih dijelova ukupnih troškova poslovanja. Elektronski način procesiranja
porudžbina omogudava podizanje nivoa konkuretnosti u politici servisa potrošača, što ima za
posljedicu povedanje prodaje i profita firme. 29
4.3. Tokovi informisanja u proceduri procesiranja porudžbine
Operacionalizacija procesa prijema i realizacije porudžbine podrazumjeva stvaranje procedure

koja započinje ulaskom i obradom potrošačke porudžbine. Pravljenje procedure, kao logičnog
niza u redosljedu odvijanja nekog posla ima svoja pravila i zahtjeve. Svaki dalji korak u
sprovođenju procedure procesa poručivanja zavisi od potencijalnih informacionih zahtjeva
koji se mogu postaviti u svakodnevnoj implementaciji procesa prijema i realizacije
porudžbine. Informacioni zahtjevi istovremeno predstavljaju proceduralne nivoe na kojima se
zaustavlja informacioni sustav i gdje se provjeravaju ili ispunjavaju različiti zahtjevi i koraci.
Ukoliko se jedan korak "preskoči", procedura nalaže povratak na prethodni nivo sve do
ispunjenja i najformalnijih zahtjeva. Ti informacioni zahtjevi su po pravilu uskladišteni u
internim bazama podataka logističkog ili nekog drugog informacionog sustava ili su ved
unaprijed definisani i uobličeni kao pravil ponašanja, odnosno kao dokumenta koja prate čitav
tok procesa poručivanja. Sve ove informacione zahtjeve mora da prođe potrošačka porudžbina
na određenom putu. Taj informacioni put od ulaska porudžbine, preko provjere statusa zaliha,
29
33
boniteta kupca, odvajanja robe iz skladišta, štampanja fakture i organizacije transporta
prikazuje sljededa slika:
Slika 10.Put potrošačke porudžbine
Ovaj opšti primjer procedure u procesu naručivanja započinje, kao što smo ved istakli,
prijemom porudžbenice od strane kupca (manuelnim ili elektronskim putem); porudžbina se
transformiše u logistički informacioni sustav što dalje nalaže provjeru stanja zaliha tog
proizvoda, provjeru kreditne sposobnosti kupca i ukoliko tog proizvoda nema trenutno na
tržištu, provjeru u planu proizvodnje, kada de on biti dostupan. Ukoliko nekog proizvoda
nema, aktiviraju se proizvodni resursi, i nakon završetka procesa proizvodnje taj proizvod se
stavlja na zalihe. Zajedno sa ved postojedim zalihama konsoliduje se narudžbina i formiraju
se dokumenta koja prate isporuku (otpremnica, faktura, obezbeđenje pladanja itd.). Sljededi
korak u proceduri prijema i realizacije porudžbine se odnosi na slanje signala u skladišta radi
odvajanja, sortiranja i pakovanja robe i planiranja transporta. Definisanjem transportnog
sredstva i stvaranjem transportne pošiljke stiču se preduslovi da pošiljka krene ka kupcu.
Poslednji korak se tiče pristizanja robe u kupčev magacin, prodavnicu ili stan. Detaljna
procedura prijema i realizacije narudžbine predstavlja skup pravila koja se uvijek moraju
ponavljati u sprovođenju ovog procesa.
34
Glavni - središnji tok u prikazanoj proceduri odnosi se na korake koji se u logičnom slijedu
stvari moraju preduzimati uvijek kada kupac uđe u prodajni salon ovog poduzeda. Za te
aktivnosti procedura određuje i konkretne nosioce prema radnim mjestima. Ove glavne
aktivnosti imaju dva puta - u zavisnosti od toga da li se radi o starom kupcu ili o kupcu koji je
tek prvi put ušao u firmu.
Lijeva kolona u proceduri označava odluke i informacionu bazu na osnovu koje se donose te
odluke u predloženom redu koraka u proceduri. U desnoj koloni se po pravilu nalaze izlazna
dokumenta svakog nivoa procedure i/ili podaci koji omogudavaju dalje korake u sprovođenju
procedure. Ova procedura se oslanja na proceduru naplate potraživanja.
Slika 11. Predstavlja primjer predložene procedure u jednom trgovinskom preduzedu. 30
30
35
Slika 11. Procedura prijema i realizacije porudžbine
36
Sustav obrade porudžbine pokrede mnoge logističke aktivnosti, kao što su:
 Određivanje načina transporta,
 Utvrđivanje zaliha i priprema lista za komisioniranje i pakovanje,
 Komisioniranje i pakovanje u skladištu,
 Ažuriranje baze podataka o zalihama,
 Automatsko štampanje otpremnih lista,
 Priprema dokumenata za otpremu (tovarni list), i
 Otprema proizvoda kupcu.
Ostale primjene kompjuterske obrade porudžbina obuhvataju održavanje nivoa zaliha i

pripreme izveštaja o proizvodnji, finasijskih izveštaja i specijalnih menadžment izveštaja.
Obrada porudžbine zahtjeva informacione tokove od jednog odjeljenja do drugog kao i

pristupanje nekim bazama podataka kao što su finansijsko stanje kupca, raspoloživost zaliha i
termini (raspored) za transport. Informacioni sustav može biti potpuno automatizovan ili
manuelni. Najvedi broj informacionih sustava je negdje između ovih krajnosti.
Zavisno od usavršenosti sustava obrade porudžbina i sustava upravljanja informacijama (MIS

- Management Information System) u organizaciji, kvalitet i brzina protoka informacije de
varirati i uticati na sposobnost proizvođača da obezbjedi brz i pouzdan vremenski ciklus
naručivanja za dostizanje konsolidacije transporta i najniže mogude nivoe zaliha.
Manuelni sustavi su veoma spori, nekonzistentni i podložni greškama, a zastoji u

informacijama su česti. Manuelni sustavi ozbiljno ograničavaju sposobnost kompanije da
uvode integralni logistički menadžment, a naročito da smanje ukupne troškove za održavanje
ili poboljšanje usluge kupca. Neki uobičajeni problemi su nesposobnost otkrivanja grešaka u
cijeni, pristup informacijama o platežnoj sposobnosti ili raspoloživosti zaliha. Kada je
informacija dobijena na vrijeme i kada je tačna, to ima svoju vrijednost. Kašnjenje
informacija produžava ciklus porudžbine. Automatizacija i integracija procesa naručivanja
donosi vremenske uštede i smanjuje vjerovatnodu kašnjenja informacija. Automatizacija
pomaže menadžerima da integrišu logistički sustav i omogudava im da smanje troškove kroz
smanjenje nivoa zaliha i prevoza. Komunikaciona mreža je ključni faktor u postizanju
najmanjih logističkih troškova.
37
5. RAZVOJ I PROJEKTOVANJE LOGISTIČKOG INFORMACIONOG
SUSTAVA
5.1. Cilj projektovanja Logističkog Informacionog Sustava (LIS)
Menadžment kompanije postavlja ciljeve, koje treba da zadovolji bududi LIS. Osnovni ciljevi
su: 31
1. LIS treba da obuhvati sve podsustave kompanije i sve organizacione nivoe
2. LIS treba da omogudi komunikaciju kompanije sa okruženjem
3. Podrška donošenju odluka na svim nivoima upravljanja
4. Automatska obrada svih podataka u kompaniji
5. Povezivanje postojedih informacionih cjelina u bududi LIS
6. Integracija savremenih organizacionih koncepcija (JIT, QR, ECR, ...) u LIS
U pogledu strukture budučeg LIS menadžment kompanije postavlja zahtjeve u pogledu baze
podataka, aplikacija i izveštaja. Baza podataka može biti jedna za cijelu kompanija ili
nekoliko baza podataka, koje su međusobno povezane. LIS može imati više aplikacija tj.
programskih cijelina, koje pokrivaju pojedine organizacione cijeline. Aplikacije se izvršavaju
na različitim nivoima (AOP, MIS, DSS) i generišu izveštaje. Menadžment kompanije definiše
skup izveštaja i njihovu formu.
Logistički Informacioni sustav (LIS) u principu ne treba vezati za organizacionu formu čija bi
se promijena na njega reflektovala, ved za poslovne funkcije koje su i osnova za definisanje
njegove strukture. Efikasnost integralnog informacionog sustava poduzeda u matematičkom
smislu znači uspostavljanje algoritma: ponašanje - proces poslovanja - odstupanja –
informacije - model – regulisanje.
LIS treba da detektuje i identifikuje relevantne promjene poslovnog okruženja radi donošenja
pravilnih poslovnih odluka. Prava informacija u pravo vrijeme na pravom mjestu je
najdragocjenija roba.
5.2. Projektovanje informacionog sustava
Sedamdesetih i osamdesetih godina razvoj programskih proizvoda, koji se koriste za

projektovanje informacionih sustava, nije pratio potrebe korisnika u pogledu brzine, kvaliteta
i efiksanosti rada. Ovaj fenomen je poznat pod nazivom softverska kriza. Osnovni uzroci
softverske krize u oblasti razvoja informacionih sustava su:
 Ad hoc projektovanje informacionog sustava, bez primjene odgovarajude metodologije,
što dovodi do lošeg projekta, pojave velikog broja grešaka i prekoračenja zadatih
vremenskih rokova.
31
38
 Nepostojanje softverskih alata, koji bi podržali projektovanje informacionih sustava, ili
automatizovali postupke projektovanja s dovoljnim nivoom ekspertskog znanja. Ovo
vodi ka nekvalitetnom projektu, uslijed otežanog rukovođenja projektom, parcijalnog i
nekonzistentnog dokumentovanja i neusaglasenosti dijelova projekta.
 Nepostojanje odgovarajudih softverskih alata za razvoj aplikacija informacionog
sustava, što vodi ka neefikasnoj realizaciji i održavanju informacionog sustava.
Rješenje krize softvera trebalo je tražiti u otklanjanju ova tri uzroka. To je vodilo ka:
 formalizaciji metodologija i tehnika projektovanja informacionih sustava, i
 pojavi CASE proizvoda i jezika IV generacije, kao podrške odgovarajudim
metodologijama i tehnikama. (CASE - Computer Aided Software Engineering)
Projekti informacionih sustava su čvrsto povezani unutar jednog spektruma kompleksnosti.
Slika 12. Procedure u projektovanju logističkog informacionog sustava
5.3. Metodologija projektovanja informacionih sustava
U oblasti računarstva postoji posebna disciplina koja se zove softversko inženjerstvo.

Softversko inženjerstvo podrazumjeva primjenu metodološkog, inženjerskog pristupa pri
razvoju informacionog sustava, sa ciljem da se u zadatim vremenskim rokovima, preciznom
primjenom odgovarajudih tehnika, dođe do kvalitetnog projekta i gotovog programskog
proizvoda. U osnovi softverskog inženjerstva je metodologija životnog ciklusa i strukturni
pristup razvoju. Metodologija životnog ciklusa polazi od činjenice da životni vijek svakog
programskog proizvoda prolazi kroz iste faze, a strukturni pristup predstavlja metodološki
postupak dekompozicije nekog sustava na podsustave. Primjenom metodologije životnog
39
ciklusa i strukturnog pristupa, osnovne faze u projektovanju i razvoju logističkog
informacionog sustava (LIS) su: 32
Faza I Strategija razvoja LIS
Faza II Snimanje i analiza realnog sustava,
Faza III Definisanje projekta LIS
Faza IV Programiranje - realizacija LIS
Faza V Uvođenje u upotrebu, i
Faza VI Eksploatacija i održavanje.
Postoje različiti pristupi projektovanju i razvoju LIS, u zavisnosti od:

 veličine sustava,
 raspoloživog vremena,
 obučenosti kadrova i
 okruženja.
Projektovanje LIS kroz ove faze se može realizovati na dva načina:

1) klasičnim pristupom i
2) prototipskim pristupom.
Klasičan pristup podrazumjeva da se sve faze realizuju sekvencijalno, za svaki od podsustava

u definisanoj arhitekturi LIS. Realizacija sljedede faze ne počinje dok se ne završi tekuda
faza. Ovaj pristup ima svoje prednosti i nedostatke. Prednosti su:
 dobra integrisanost LIS,
 istovremeni završetak svih podsustava,
 pojednostavljeno održavanje LIS.
Nedostaci klasičnog pristupa su:

 nedovoljna uključenost korisnika u razvoj LIS
 vrijeme realizacije svih faza razvoja je relativno dugo,
 velika investiciona ulaganja u LIS odjednom umjesto fazno.
Prototipski pristup se zasniva na principu komunikacije sa korisnikom putem prototipa LIS.

Prototip podrzumjeva projektno rešenje koje se menja kroz sve faze razvoja od početnog do
konačnog rešenja informacionog sustava. U razvoju prototipa učestvuju korisnici i projektanti
zajedno u svim fazama realizacije. Prototip obezbjeđuje faznost u projektovanju i uvođenju
LIS u primjenu, kao i faznost u investicionim ulaganjima. Prototipiranje predstavlja proces
brze izvedbe modela konačnog softverskog sustava. Prototipiranje kao komunikacijski alat za
evaluaciju i ispunjavanje informacijskih zahtjeva korisnika, prototipiranjem se rješavaju
problemi nastali kao posljedica konvencijalnog metoda razvoja softvera.Prototipiranje usko
32
40
povezano sa nastankom i razvojem mikroračunara, programskih jezika IV generacije i
migracije obrade podataka ka krajnjem korisniku (“end user computing”).33
Postoji dvije metoda prototipiranja logističkih informacionih sustava i to:

1) Prvi metod je poznat kao Tip I u suštini koncipiran je na jednom iterativnom modelu
(“iterative model”).
2) Drugi metod je poznat pod imenom Tip II prototip i koncipiran je na jednom
prolaznom modelu (“throwawaway”).
Procedura prototipiranja bez obzira na metod: 34

 Nivo I – generisanje štampanih izvještaja i on-line ekranskih formi
 Nivo II – heurističko prototipiranje (ažuriranje baza podataka)
 Nivo III – adaptivno prototipiranje (postojanje radnog modela)
Slika 15. Prototipiranje logističkih informacionih sustava (tip I prototip)
33
34
Stojić.M.: Kontinualni sustavi automatskog upravljanja, Nauka, Beograd
41
Metodologija prototipiranja obuhvata četri faze i to:
1. FAZA:
 obuhvata korisnički interfejs,
 definisane i specifikovane sustavske funkcije,
 neophodni računarski resursi,
 vrijeme potrebno za generisanje prototipa
2. FAZA: izvedba prototipa sa svim raspoloživim alatima

3. FAZA: testiranje prototipa
4. FAZA : korištenje prototipa (Tip I ili Tip II) kao modela za izvedbu finalnog sustava
Izbor pristupa pri projektovanju LIS zavisi od više faktora:
1) Složenost realnog sustava sa aspekta funkcija koje se u njemu izvršavaju
2) Organizaciona uređenost realnog sustava
3) Prioritet u realizaciji postavljenih ciljeva IS
4) Finansijski resursi
5) Nivo postojede informacione tehnologije u kompaniji, i dr.
Bez obzira na to, koji se pristup projektovanju izabere, metodologija projektovanja mora
obuhvatiti sve navede faze u razvoju LIS. 35
Faza I Strategija razvoja LIS

Na početku projektovanja LIS formira se radni tim koji obuhvata stručnjake iz kompanije, sa
poznavanjem svih procesa rada u sustavu, i projektante iz oblasti softverskog inženjeringa.
Radni tim usvaja način realizacije projekta (klasični ili prototipski pristup) po kome de
odvijati sve aktivnosti do konačne realizacije.U ovoj fazi se definiše precizan plan rada sa
pregledom svih aktivnosti (koje se u ovom koraku mogu uočiti) i vremenskim terminima za
njihovu realizaciju. Pri planiranju aktivnosti mora se voditi računa o materijalnim,
kadrovskim i finansijskim resursima i sprovodjenju postupka kontrole kvaliteta.
Faza II Snimanje i analiza realnog sustava

Snimanje i analiza realnog sustava su važna faza u razvoju LIS, jer se ovdje definišu osnove
za programerski razvoj LIS. LIS treba da predstavlja model realnog sustava sa svim njegovim
podsustavima i informacionim tokovima između njih i sa okruženjem.
U ovoj fazi se definiše:

1. Strukturni model sustava
Ovaj model obuhvata sve podsustave koji se mogu uočiti u realnom sustavu. Svaki od
podsustava se dalje dijeli na svoje podsustave dok se dekompozicijom ne dođe do osnovnih
funkcija sustava. Ovime se definišu svi organizacioni nivoi i njihova struktura. Strukturni
model sustava obuhvata funkcionalnu, organizacionu i prostornu šemu sustava na svim
nivoima. Na osnovu strukturne šeme sustava dobija se arhitektura bududeg LIS.
35
42
2. Model procesa
Funkcije iz strukturnog modela sustava se u ovom modelu prevode u procese, a veze između
funkcija su relacije između procesa. Model procesa obuhvata sve procese na svim
organizacionim nivoima. Model procesa se prikazuje u obliku dijagrama. Dijagrami procesa
služe za vizuelnu prezentaciju svih procesa u realnom sustavu.
3. Dijagram toka podataka

Na osnovu strukturnog modela sustava i modela procesa pravi se dijagram toka podataka.
Jedan tok podataka uvijek polazi iz jednog procesa i ulazi u drugi proces. Dijagram toka
podataka se pravi za svaki organizacioni nivo definisan u strukturnom modelu sustava.
4. Modeliranje šeme baze podataka

Šema baze podataka obuhvata definisanje entiteta i relacija između njih. Entitet se može
opisati kao jedna bududa tabela. Relacije izmedju entiteta predstavljaju vezu tj. ključ za
povezivanje podataka u dvije tabele. Šema baze podataka se prikazuje u obliku dijagrama.
Faza III Definisanje projekta LIS

Definisanje projekta LIS podrazumjeva:
 Kreiranje relacione baze podataka
Na osnovu šeme baze podataka definisane u prethodnoj fazi, ovde se kreira relacioni model
baze podataka. Relacioni model baze je skup tabela i relacija između njih, sa detaljnom
specifikacijom tabela i relacija.
 Kreiranje specifikacija za menije, ekranske forme, forme za štampu, funkcije i procedure za
upite ažuriranje baze podataka.
Na osnovu strukturnog modela sustava kreira se struktura menija i podmenija, a na osnovu
modela procesa kreiraju se ekranske forme i forme za štampu, procedure za upite i ažuriranje
baze podataka.
U ovoj fazi definisani su svi elementi LIS: relacioni model baze, sustav menija, ekranske
forme za unos podataka, forme za štampanje izvestaja i upiti za ažuriranje baze podataka.
Faza IV Programiranje - realizacija LIS

Programiranje predstavlja realizaciju projekta IS. Na osnovu relacionog modela baze
projektuje se Logički opis baze. Logički opis baze podataka sadrži logičku definicuju svih
tabela u bazi, atributa tabela (kolona) i veza između tabela. Logički opis baze predstavlja
osnovu za fizičko kreiranje baze na računaru.
Programiranje menija, ekranskih formi, formi za izveštaje, funkcija i upita se radi na osnovu
specifikacije ovih elemenata urađene u prethodnoj fazi. Suvremeni alati za projektovanje
omogudavaju automatsko generisanje svih ovih programskih procedura. Na kraju ove faze
formira se projektna dokumentacija LIS. Savremeni alati za projektovanje LIS imaju
mogudnost automatskog generisanja projektne dokumentacije.
Povezanost faza u projektovanju LIS prikazana je na slici 16.
43
Slika 16. Povezanost faza u projektovanju LIS36
Faza V Uvođenje u upotrebu

Uvođenje u upotrebu LIS može se realizovati na dva načina:
a) Početak korišdenja kompletnog informacionog sustava, ili
b) Fazno uvođenje u upotrebu LIS.
Kada je postupak projektovanja LIS realizovan klasičnim, sekvencijalnim pristupom, tada se
LIS uvodi u upotrebu kada je kompletno završen. U praksi je najčešde prisutno fazno
uvođenje LIS u upotrebu. To znaci da pojedini podsustavi LIS počinju da se primjenjuju
prema dinamici njihove finalizacije, a u skladu sa vremenskom dinamikom aktivnosti
usvojenom u fazi I.
Faza VI Eksploatacija i održavanje

Poslednja faza projektovanja LIS je u stvari njegova konkretna primjena i održavanje u toku
eksploatacije. Kompanija korisnik treba da ima posebno odeljenje (organizacionu cjelinu)
koja de se u bududnosti baviti održavanjem sustava.
Osnovne funkcije ovog odeljenja bi bile:
 Održavanje baze podataka,
 Održavanje aplikacija na svim nivoima (AOP, MIS, DSS),
 Modifikacija pojedinih elemenata LIS u skladu sa promenama u realnom sustavu, i
 Generisanje zahteva za proširenje LIS novim aplikacijama.
36
44
6. INTEROPERABILNOST LIKS-a U SAOBRAĆAJU I TRANSPORTU
6.1. Logistički informaciono komunikacioni sustav (LIKS)
Interoperabilnost je sposobnost nekih proizvoda, sustava ili procesa da mogu zajednički

funkcionisati u realizaciji određenog zajedničkog zadatka. U saobradaju i transportu
neophodna je interoperabilnost procesa informaciono-komunikacionih sustava sa procesima
kretanja fizičkih dobara u prostoru i vremenu, za koje su imanentni logistički procesi. Razvoj
logističke nauke dinamiziran je globalizacionim tokovima, pri čemu je izuzetnu važnost i
značaj dobila uloga menadžmenta lanca snadbjevanja (engl. Supply Chain Management -
SCM) i integrativno povezivanje izvora, posrednika, proizvođača, kupaca i krajnjih korisnika
proizvoda i usluga. Na toj platformi nastali su i mnogi koncepti i strategije za implementaciju
u projektovanju i upravljanju integrisanim lancima snabdevanja (engl. Supply Chain - SC).
Dok logistika integriše informacije, transport, inventar, skladišta, manipulisanje materijalima i
pakovanje, dotle e-logistika određuje uključivanje informaciono-komunikacionih tehnologija
u automatizaciji logističkih procesa kao i sveobuhvatni menadžment lancem snabdevanja od
mjesta nastanka proizvoda do ispunjavanja potreba korisnika. 37
E-logistika je definisana kao „mehanizam za automatizaciju logističkih procesa i

obezbjeđivanje integrisanih, end-to-end izvršavanja i servisa upravljanja lancem
snadbjevanja učesnika u logističkim procesima”. Ovi logistički procesi, koji su
automatizovani e-logistikom, obezbeđuju vidljivost lanca snadbjevanja i dio su postojedeg e-
trgovinskog ili sustava radnog toka u preduzedu. Sa druge strane, e-logistiku možemo opisati
kao otvorenu, neutralnu, sigurnu i pouzdanu elektronsku infrastrukturu koja kroz dodavanje i
djeljenje vrijednosti povezuje učesnike u logističkim procesima pomodu standardizovanih
elektronskih poslovnih poruka, a u cilju ostvarivanja efikasnijih usluga trgovine i logistike.
E-logistika se bazira na sljededih sedam sustavskih komponenti:38

1) servisima za prenos podataka,
2) servisima za konverziju elektronskih podataka,
3) elektronskoj razmjeni podataka,
4) servisima za obezbjeđivanje informacija,
5) servisima za rutiranje elektronskih poruka,
6) servisima za statističko i analitičko izveštavanje i
7) globalnim trgovinskim mrežama.
37
Banjanin M., Ružin M., „Interoperabilnost komunikacionih sustava hitnih službi u lokalnoj zajednici, TELFOR,
2007.
38
Bayles D. L., E-commerce logistics and fuJillment: delivering the goods, Prentice-Hall Inter. (UK), cop. 2001.
45
Oblast djelovanja e-logistike obuhvata najmanje devet osnovnih interesnih zajednica:
1) kupce/uvoznike,
2) prodavce/izvoznike,
3) firme specijalizovane za snabdevanje transportnim uslugama uključujudi i provajdere
logističkih usluga,
4) prevoznike u različitim vidovima transporta (okeanski, rječni, drumski, željeznički i
vazdušni saobradaj) uključujudi kombinovani transport (multimodalni),
5) terminale,
6) vladu i njene agencije,
7) banke i finansijske institucije,
8) osiguravajude kompanije i agencije koje se bave monitoringom,
9) kontrola i inspekcija procesa i dokumentacije.
Suvremeni logistički sustav podrazumjeva primenu informaciono-komunikacionih tehnologija

jer se upravo u ovoj oblasti procenjuju najvede mogudnosti poboljšanja poslovanja.
Informacione i komunikacione tehnologije (engl. Information-Communication Technologies -

ICT) danas predstavljaju odlučujudi faktor u poslovnom, socijalnom i kulturnom životu
društva. One pružaju mogudnosti za brzo, konzistentno, precizno i pouzdano identifikovanje i
rješavanje problema u poslovnim aktivnostima, akcijama i projektima.
Informacione tehnologije povedavaju sposobnost napredovanja organizacija brzim tempom
poslovnog razvoja koji prati pad troškova poslovanja, a komunikacione tehnologije postaju
sve značajniji faktor i u proizvodnji i u distribuciji skoro svakog proizvoda i usluge.
Potencijal koji ICT imaju u kreiranju poslovnih mogudnosti je veliki. Međutim, iako ICT
omogudavaju vedu transparentnost lanca snadbjevanja, one su u isto vrijeme generator
kompleksnijeg okruženja.
Takođe postoji mogudnost da organizacije u njihovoj implementaciji budu previše
ambiciozne - mogu pogrešno procjeniti svoje mogudnosti i izvore u implementaciji novih
tehnologija, koje su previše napredne za posjedujude resurse.
46
Slika 17. Terminološko razgraničenje informacionog i komunikacionog dijela LIKS-a
Kako je teško osigurati da svi budu prikladno trenirani za rukovanje novim ICT protokolima,
postoji potreba za projektovanjem sustava koji smanjuju interakciju sa ljudima. Informaciono
komunikacioni sustav je sustav u kome se veze između objekata i veze sustava sa okolinom
ostvaruju razmjenom informacija. On je sastavni dio upravljanja nekog sustava i sa te tačke
gledišta može sadržati atribut «upravljački», te se definisati kao sustav koji distribuira,
skladišti i procesira podatke u informacije potrebne za upravljanje. Podatak predstavlja
kodiranu predstavu o činjenici iz realnog svjeta, nosilac je informacije i služi za tehničko
uobličavanje informacija. Informacija je protumačeni podatak o pojavi koju podatak
prikazuje. Prema tome, osnovna funkcija informaciono-komunikacionog sustava je čuvanje i
prenos podataka o činjenicama iz sustava i njegove okoline i njihova obrada u informacije
koje zahtjeva korisnik.
6.2. Definisanje interoperabilnosti
Svaka ST (saobradajno-transportna) kompanija, u intervencijama koje zahtjevaju svakodnevni

nepredvidivi događaji i pratede aktivnosti, dominantno se oslanja na sopstvene, najčešde i
samostalne komunikacione sustave. Samostalni LIKS-ovi su često nekompatibilni sa LIKS-
ovima drugih službi unutar istog „područija djelovanja“, dok su vedim djelom efektivni za
pojedinačne službe (kompanije). U mnogim ST kompanijama, je oprema koja se koristi za
razmjenu informacija, logističkih usluga, kao i radio-komunikaciona infrastruktura veoma
zastarjela, od 20 pa i do 40 godina. U različitim ST službama (u okviru iste kompanije, pa i u
različitim ST kompanijama) u upotrebi su različiti tehnički sustavi za prenos informacija, koji
onemogudavaju uspešnu komunikaciju među njima.39 Nedostatak interoperabilnosti
postojedih tehničkih sustava dovodi do pojavljivanja značajnih problema u intra i iter-
39
Subotić, M.: Interoperabilnost informacionih komunikacionih i logističkih sustava u saobraćaju i transportu, radni material
magistarske teze, Doboj, 2009.
47
komunikaciji ST kompanija. Kod nekih ST kompanija su uočeni različiti operativni sustavi
(Windows, Linux, Macintoch, Unix) koji ne mogu da se integrišu u kooperativne procese ST
službi. Često je i problem kod komunikacionih sustava, npr., prijem FM signala u AM
prijemniku. S druge strane, ako se sagleda informaciono-komunikacioni sustav saobradaja i
transporta, noviji digitalni radio-komunikacioni sustavi nede komunicirati, čak ni na istim
radio frekvencijama zbog različitih pratedih softvera. Postojeda ograničenja se jedino mogu
otkloniti uvođenjem jedinstvenih standarda za tehnologiju i opremu kod LIKS-a, a razvoj tih
standarda mora uključiti korisnički input i podržati razvoj interoperabilnih tehničkih sustava.
Unapređenje zastarjele opreme, primenljive u ST sustavima, zahtjeva znatna finansijska

ulaganja, a novca koji je potreban nema dovoljno, zbog različitih finansijskih prioriteta,
potreba transportnih zajednica, organa vlasti i neusaglašenosti pladanja. Jedan od problema je
i ograničeno i razdvojeno planiranje, a bez adekvatnog planiranja, vrijeme i novac mogu biti
pogrešno investirani, a krajnji rezultat može biti razočaravajudi. Kompanije, institucije i ostali
nivoi djelovanja u saobradaju i transportu štedljivo raspolažu finansijskim sredstvima, što za
posljedicu ima odbijanje partnerstva i liderstva u razvoju njihove interoperabilnosti.
ST kompanije po prirodi svojih iskustava, nerado prepuštaju kontrolu i upravljanje svojim
LIKS-om, pa ljudski faktor ima presudan uticaj na uspostavljanje interoperabilnosti LIKS-a.
Međutim, interoperabilnost zahtjeva koordinaciju, kooperaciju i naglašavanje važnosti
podjeljenog upravljanja, kontrole, strategije i procedura slika 18.
48
Slika. 18. Uporedna analiza elektronske i tradicionalne logistike
Svi logistički procesi koji su automatizovani i osnaženi informaciono-komunikacionom

infrastrukturom nalaze se u domenu e-logistike. E-logistiku možemo opisati kao otvorenu,
neutralnu, sigurnu i pouzdanu elektronsku infrastrukturu koja kroz dodavanje i djeljenje
vrijednosti povezuje učesnike u logističkim procesima pomodu standardizovanih elektronskih
poslovnih poruka, a u cilju ostvarivanja efikasnijih usluga trgovine i logistike u ST
kompanijama.
Subjekti LIKS-a su zainteresovani samo za pristup, pa interfejs koji oni vide treba da bude
koncizan i logičan. Njima nije bitno koje kompanije ili organizacije su uključene, nego koju
funkcionalnost oni dodaju uslugama (i za koju cjenu). “Ko” i “Gdje” je potpuno nebitno, sve
dok je logička struktura u traženim usugama nedirnuta. U stvari, struktura je faktor koji
49
određuje kako e-logistika mora da bude organizovana. U najboljem slučaju, to bi trebala biti
virtuelna organizacija *2+. Novi procesni lanac bi trebao biti formiran za gotovo svaku novu
traženu uslugu, uz mogudnost izmjene kada je to potrebno. Lanac bi trebao biti potpun.
Pravilna realizacija je decentralizovanog tipa, a saradnja sa učesnicima, koji su manje ili više
nezavisni, distribuirana širom svjeta, putem logističke mreže, i dostupna putem Interneta.
6.3. Strukturna postavka interoperabilnosti u saobradaju i transportu
Model koji omoguduje interoperabilno djelovanje u saobradaju i transportu posjeduje

hijerarhijsku strukturu koja je kompatibilna sa integracijom funkcija LIKS-a sa saobradajnim i
transportnim sustavima (ST sustavima). Ipak, razlike postoje u implementiranju od kompanije
do kompanije, ali opšta strukturna hijerarhija i arhitektura su slične, čak i kada model ne
integriše sve komponente. 40
Model interoperabilnog djelovanja je mogude dati u tri ravni. Svaka od ovih ravni, predstavlja
posebnu cjelinu. Očigledno da se u ravni A (sustavu A) nalaze zahtjevi i potrebe, dok se u
ravni B (sustavu B) nalaze sustavi koji obezbeđuju realizaciju takvih zahtjeva i potreba.
Slika. 19. Arhitektura interoperabilnosti
Interakcija između njihovog djelovanja (korisnika i davatelja usluga) predstavljena je

interoperabilnošdu, i neophodna je za bilo koji proces u saobradaju i transportu. Idealna
situacija je da su interoperabilni sustavi usaglašeni sa standardima. Međutim, u praksi je to
uglavnom teško ostvariti zbog brzine tehnoloških promjena, nedostatka univerzalno
prihvadenih standarda, ili jednostavno zbog postojanja autonomije svakog od sustava.
40
Ross D. F. Introduction to e-Supply Chain Management: Engaging Technology to Build Market-Winning
Business Partnerships, ST. LUCIE PRESS, A CRC Press Company, 2003.
50
Zahtjevana interoperabilnost se može ostvariti korišdenjem apstrakcija kojima de se sakriti
kompleksnost i implementacioni detalji. Pri tome se za formiranje strukture interoperabilnosti
može podi od publikovanja formata i interfejsa, kao što to nalaže metodologija za razvoj
otvorenih sustava. Interoperabilni sustav mora sadržati jednu arhitekturu i skup standarda za
LIKS. Međutim, prilično je teško tvrditi da de se na globalnom nivou u okviru LIKS
zajednice usvojiti jedna arhitektura, struktura i standard za podatke.
Logičan zaključak i posljedica toga je da pokušaji standardizacije sami po sebi ne rezultiraju

interoperabilnošdu. Interoperabilnost de zahtjevati konzistentnost kroz širok opseg tehničkih,
semantičkih i insitucionalnih parametara, navedenih u tabeli.
Tabela 6. Konzistentnost interoperabilnosti
Najniža dva nivoa, navedena u tabeli, razmjena podataka i mreže, su posljedica ved usvojenih
standarda informacionih tehnologija u ST kompanijama i upotrebnih standarda. Međutim, ovi
napori i pokušaji njihove primjene jedino obezbjeđuju infrastrukturu za razmjenu podataka, i
ne garantuju da su podaci poznati ili dostupni i da li de ST kompanije prihvatiti odnosno
usvojiti te tehnologije.
6.4. Dizajniranje interoperabilnog LIKS-a
Logistički informaciono komunikacioni sustav je podskup cjelokupnog informaciono-

komunikacionog sustava poduzeda, a usmjeren je na određene probleme donošenja odluka u
logistici. LIKS se može posmatrati sa aspekta koji apostrofira: 41
1)funkcije sustava kao tehnološki implementiranog medijuma za svrhe snimanja,
skladištenja, lingvističkog izražavanja i izvođenja zaključaka.
41
Banjanin M., “Komunikacioni inženjering”, Saobraćajno-tehnički fakultet Doboj, 2007.
51
2)strukturu - skup stručnog osoblja, procesa, podataka, modela, tehnologija i dijelom
formalizovanih jezika. Na ovaj način formira se koheziona struktura koja služi u
organizacione i funkcionalne svrhe. Strukturna sustavska analiza (SSA) predstavlja
potpunu metodologiju za specifikaciju informaciono-komunikacionih sustava, pa i onih
primenjenih u logistici.
Input aktivnosti Identifikacija podataka dostupnih u drugim podsustavima i podataka koje je

sam LIKS proizveo. Evaluacija potencijala da se suoči sa ostalim podsustavima, bilo da se
odnosi na tehnološki (tehnički vid kompatibilnosti sustava) ili na komercijalni smisao
izvodljivosti troškova. Procjena sadržaja i kvaliteta dostupnih informacija i usaglašavanje u
pogledu toga što je u skladu sa potrebama korisnika LIKS.
Proces Analize procesinga aktivnosti zahtjevaju da se primljeni input transformiše u
zahtjevane autpute, koji predstavljaju selekciju: snimanje, transformisanje u ostale jedinice,
kalkulacije, sumiranja, popravljanje, komunikacije. Procjena standarda kvaliteta traženih u
obradi, da bi se održavao sadržaj i kvalitet ulaznih podataka.
Autput aktivnosti Analize i evaluacija potencijalnih korisnika informacija i njihovih zahtjeva
u terminima sadržaja i kvaliteta. Traganje za alternativnim sredstvima komunikacije sa
korisnicima u terminima frekventnosti, sadržaja i stila. Ispitivanje prirode interakcije između
sustava, njegovih korisnika i ostalih podataka u terminima regularnih komunikacija ili ad hoc
istraživanja.
Okolina Identifikacija i procjena interakcija između sustava momentalno i potencijalno
konstituisanih, i ostalih spoljašnjih sustava i podsustava. Ovaj aspekt postaje sve značajniji sa
razvojem tehnoloških olakšica i komunikacijama efektivnih troškova kroz mreže
informacionio komunikacionih sustava. Evaluacija odgovarajudih metoda za procjenu
kvaliteta autputa iz sustava.
Kanali komunikacije Prepoznavanje potencijalnih komunikacionih kanala i alternativnih
medija i selekcija onih koji najviše odgovaraju određenoj situaciji u terminima veličine i
kvaliteta zahtjevane transmisije podataka.Identifikacija sličnih izvora ometanja, iskrivljavanje
i buke u korištenim kanalima i evaluacija mogudih načina prevazilaženja ovih problema.
Povratna veza i kontrolni sustavi Analize i razvoj odgovarajudih sustava povratne veze koje
de snimiti kvalitet, efektivnost i efikasnost inputa i nivoa obrade u sustavu i posmatranje
odgovora okoline na autpute.Procjena sličnih situacija koje zahtjevaju kontrolu nad akcijama,
razvoj i evaluaciju postupaka automatske kontrole ili informacija koje olakšavaju ljudsku
kontrolu.
Potpuna, tačna, formalna i jasna specifikacija LIKS, odnosno specifikacija korisničkih
zahteva koje bududi sustav treba da zadovolji, predstavlja bitan preduslov za uspešno
projektovanje i implementaciju sustava. Zahtjev da specifikacija bude formalna iskazuje se
zbog toga što je formalna specifikacija osnova za «transformaciono» projektovanje i
implementaciju, za automatizovano generisanje baze podataka i programa iz nje, odnosno za
korišdenje CASE sustava.
Zahtjev da specifikacija bude jasna iskazuje se zbog toga što u specifikaciji LIKS u velikoj
mjeri učestvuju korisnici sustava, ne-informatičari, pa jezik specifikacije mora biti i njima
prihvatljiv. Originalna SSA čiji su tvorci Yourdon i njegovi saradnici (DeMarco i drugi)
posjeduje veoma jednostavne, grafičke, pa samim tim i jasne koncepte.
52
6.5. Sustavi integrisani u LIKS
Logistički informaciono-komunikacioni sustav podrazumjeva i upotrebu SCM sustava –

sustava upravljanja lancem snadbjevanja, ERP sustava – sustava planiranja organizacionih
resursa, CRM sustava – sustava upravljanja odnosima sa kupcima, KMS – sustava za
upravljanje znanjem.
SCM podrazumjeva mrežu logističkih sustava i povezanih aktivnosti svih pojedinačnih
kompanija/organizacija koje su dio tog lanca snadbjevanja. ERP sustav (engl. Enterprise
Resource Planning - ERP), integriše i automatizuje sve aspekte poslovanja poduzeda –
počevši od planiranja, proizvodnje, prodaje i finansija do marketinga, pružanja usluga
klijentima, upravljanja ljudskim resursima, koordinaciju isporuke, obezbeđivanje servisa
poslije prodaje i slično. Ključni poslovni procesi se izmještaju u Web okruženje, kako bi se
ojačale operacije podrške korisnicima, ubrzali lanci snabdevanja i ispunila očekivanja
korisnika. ERP sustavi poseduju vrlo snažne alate za pradenje i izveštavanje ali su prilično
rigidni i njihova primjena zahtjeva dobro definisane podatke. 42
Sa razvojem ERP sustava i trendom rješavanja specifičnih poslovnih problema postavljanjem

u adekvatno softversko okruženje, javili su se CRM sustavi, (engl. Customer Relationship
Management - CRM). CRM prikuplja informacije iz svih izvora unutar organizacije (a
ukoliko je mogude i van organizacije) radi pružanja jedinstevene slike o svakom
pojedinačnom klijentu, u realnom vremenu i povedavanja njegove lojalnosti. Kompletni
automatizovani CRM sastoje se iz tri komponente koje se medusobno preplidu i nadograđuju:
operativni, kolaborativni i analitički CRM. Operativni CRM je zadužen za svakodnevnu
operativnu komunikaciju s klijentima radi unosa podataka u informacioni sustav preko
odgovarajudih aplikacija i to bez ikakve analize. Analitički CRM predstavlja najkompleksniji
(i najskuplji) segment cijelog sustava, a zadužen je za analizu prikupljenih podataka iz
operativnog djela i donošenje adekvatnih odluka i strategija. Kolaborativni CRM je zadužen
za uspostavljanje interakcije sa klijentima putem svih raspoloživih medija: od tradicionalnog
ličnog kontakta, preko telefona, e-maila i Interneta, do trenutno vrlo aktuelnog WAP-a.
Upravljanje znanjem KMS (engl. Knowledge Management - KM) obuhvata različite metode i
postupke koji osiguravaju da se ciljevi organizacije ostvaruju putem efikasnog stvaranja
znanja, komunikacije i djeljenja znanja.
42
Subotić, M.: Interoperabilnost informacionih komunikacionih i logističkih sustava u saobraćaju i transportu,
radni material magistarske teze, Doboj, 2009.
53

Informacioni Logisticki Sistemi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Informacioni Logisticki Sistemi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

INFORMACIONI LOGISTIČKI SISTEMI

Sarajevo, (decembar, 2011. godina)

1.1. Pojam i funkcije logističkog - informacionog sistema

U logističkoj industriji aktivni logistički subjekti međusobno komuniciraju, odnosno

Komuniciranje, odnosno logističko komuniciranje unutar određenih logističkih sustava (npr.

Logističko-informacijski sistem je sistem međusobno, svrsishodno povezanih i

Kako je vidljivo iz definicije logističko informacijskoga sustava i slike.1, temeljne funkcije

Uspješno i učinkovito upravljati logističko informacijskim sustavima znači ostvarivati

U kompaniji se mogu uočiti tri nivoa odlučivanja:

U zavisnosti od nivoa odlučivanja postoje različiti informacioni sustavi3:

Vertikalna integracija informacionih sustava. Između nivoa odlučivanja postoji vertikalni

Horizontalna integracija informacionih sustava podrazumjeva informacione tokove na

Automatska obrada podataka (AOP)

Sustavi za podršku odlučivanju (DSS)

Informacioni sustavi rukovođenja

Tabela 1. Neke strateške i operativne odluke u pojedinim podsustavima logističkog sustava

U oblikovanju metodološkoga okvira za razvoj informacijskih tehnologija, koje bi bile u

Na osnovi računarsko podržanih metodoloških postupaka, prikupljanja, sustavatiziranja i

Slika 3.Metodološki okvir razvoja informacijskih tehnologija u mikro logističkim sustavima

Transakcijske informacijske tehnologije.

Analitičke informacijske tehnologije.

Ako se logistički formacijski sustavi izučavaju prema važnijim logističkim funkcijama

 Pismeno komunicirati. U pismenom komuniciranju logistički partneri informacije prenose

 Elektronički komunicirati. Nove informacijske tehnologije u posljednja su dva desetljeća

U logističkim sustavima, posebno u mikrologističkim i metalogističkim sustavima,

Elektroničko komuniciranje u odnosu na klasično komuniciranje ima mnogobrojne prednosti,

U elektroničkom komuniciranju, bez kojega ne mogu optimalno funkcionirati logističko-

U funkcioniranju logističko-informacijskih sustava središnje mjesto imaju:

1.3. Misija logističkog - informacijskog sustava

Temeljna je misija logističko-informacijskoga sustava da logističke menadžere i druge

2. PODSUSTAVI LOGISTIČKOG INFORMACIJSKOG SUSTAVA

Svrha svakog upravljačkog informacionog sustava, pa i sustava integrisane logistike, jeste

Da bi pomogao menadžmentu kompanije u strategijskom upravljanju, informacioni logistički

2.1. Sustav obrade naloga

Sustav istraživanja i obavještavanja prikuplja i obrađuje informacije iz internog i eksternog

Sustav istraživanja i obavještavanja, kao podsustav logističkog sustava, koristi informacije

Informacije internog računovodstvenog sustava su korisne za analizu potraživanja prema

2.3. Sustav podrške odlučivanju

Nepredvidivi problemi su naj složeniji za rješavanje i najrizičniji za poslovanje kompanije.

2.4. Upravljanje bazom podataka

Podaci, kao ulazne komponente sustava, potiču iz internih i eksternih izvora.

2.5. Upravljanje bazom modela

Podsustav za upravljanje bazom modela omogudava upotrebu modela koji de pomodi u

2.6. Upravljanje bazom znanja

Podsustav za upravljanje znanjem se naziva Inteligentnim sustavom za podršku odlučivanju (

2.7. Korisnički interfejs

Korisnički interfejs čini sustav podrške odlučivanju upotrebivim. Jednostavan za upotrebu,

2.8. Sustav izvještaja i izlaza

3.1. Funkcionalnost i principi logističkog informisanja

Logistika prati efikasnost u kretanju tokova proizvoda kroz distributivni kanal. To je

Savjet za logistički menadžment (CLM)15 - američka asocijacija logističara u svojoj definiciji

Preciznije logistički informacioni sustav kontroliše tokove proizvoda od nabavke ulaznog

Prvi nivo informacione logističke tražnje u preduzedu se javlja na strateškom planu.

Treći nivo informacionih potreba u logistici je usmjeren za podršku svakodnevnom

Slika 4. Funkcionalnost raspodjele logističkih informacija

Sve funkcionalno - hijerarhijske informacione potrebe logističkih menadžera logistički

3.2. Strukturiranje potreba i tražnje za informacijama

Prevedeno na logističke informacione potrebe, prethodna tabela sasvim jasno diferencira

Informacioni zahtjevi različitih nivoa u logističkom donošenju odluka pretpostavljaju

U svakom slučaju analiza informacionih potreba na različitim nivoima logističkog

3.3. Dizajniranje arhitekture logističkog informacionog sustava