Professional Documents
Culture Documents
Adolfe Hunciher - U ŠKOLI STRADANJA I PATNJE PDF
Adolfe Hunciher - U ŠKOLI STRADANJA I PATNJE PDF
Adolfe Hunciher - U ŠKOLI STRADANJA I PATNJE PDF
U ŠKOLI
STRADANJA
I PATNJE
Adolphe Hunziher
¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤
Sadržaj
I. PROBLEMI LJUDSKE PATNJE........................................................1
i
I. PROBLEMI LJUDSKE PATNJE
1
normalna senka i pratilac svakog ljudskog bića u svetu i sadašnjem
društvu.
"U početku, stvori Bog nebo i zemlju..." (1. Moj. 1:1). Pre nego što je
stvorio čoveka, Bog je pripremio prostor koji će okruživati ljude i gde će
boraviti: materijalni svet. Ovaj neophodan prostor gde vladaju pravedni
i dobri zakoni za sve je isti. Međutim, efekat ovih zakona može da bude
različit: jer, vatra greje, ali može i da opeče! Voda je korisna ali može i
da davi! Predmete pričvršćuje sila zemljine teže, međutim, zbog te iste
privlačnosti predmeti i ljudi mogu da padnu i da se polome...
2
prirodna, a prema tome i patnja je uvek moguća. To je normalno
ispaštanje nepromenljivih zakona prirode. Ne može postojati nijedan
zakon fizike čiji su efekti samo pozitivni. U prirodnom redu, moguće
negativno uvek je u društvu sa obaveznim pozitivnim, kao što je senka.
pratilja svetlosti. Nezamisliv je materijalni svet u kome nema nesrećnih
slučajeva. Bog će, dakle, uvek biti vezan sa1 hodanjem na zemlji sve
dok je čovek ono što jeste u zemaljskom životu.
3
Čovek, osetljivo i slobodno stvorenje
Kada je naš sin prvi put ugledao božićnu jelku, neodoljivo ga je privukla
svetlucavost upaljenih sveća. Sve je bilo lepo dok nije svoj prstić
primakao plamenu. Bol i suze koje su potekle bile su rezultat njegovog
prvobitnog neznanja.
4
manje lepim, još opasnijim i bolnijim. Kada će čovek shvatiti svoj deo
odgovornosti u patnji koja ga satire, umesto što nepravedno optužuje
Boga?
5
Principi nužne organizacije u životu porodice jeste princip solidarnosti i
nije začuđujuće da svako može da bude žrtva ne samo svog neznanja,
svoje ludosti ili svog greha već i neznanja, ludosti i greha nekog
drugog. Preko svog života, svaki čovek može da blagoslovi ili prokune
svog bližnjeg, da raširi dobar ili rđav uticaj, da seje.sreću ili nesreću.
Ovo nije ni netačno ni zabluda: to je normalna senka našeg ljudskog
stanja da smo solidarni, članovi jedne iste porodice.
"Prirodni čovek" je, kaže Pismo (1. Jn. 5:19), pod vlašću razoritelja, u
svetu laži, u zlu. Stanje u svetu sasvim potvrđuje ovu izjavu. Samo Isus
može da nas oslobodi sotonskog pritiska i on želi to da učini. On nam
poklanja spasenje. Svojim prisustvom u nama, on čini od nas silu
života i nade. Da, Isus je jedini spasitelj! On hoće da nas izbavi od
smrtne osude i da nas priveže za svoju slavnu sudbinu. Obećava svoje
prisustvo i pomoć u neizbežnim zemaljskim patnjama. On će dati da
okusimo mnoštvo izbavljenja, nagrade neba gde spaseni čovek više
neće biti podjarmljen ni zagađen silom greha. Ko ne bi želeo takvo
spasenje? Ako ga ne želite, treba samo da pređete svoj put do večne
6
kazne. A ako želite to spasenje, treba da se zaustavite i da ga ponizno
i u pokajanju zatražite od samog Spasitelja koga nam Bog daje: Isusa
Hrista! Ispovedite, dakle, Hristu Spasitelju grehe svoje prošlosti.
Primite Hrista u vaše srce i vaš život. Rodićete se sa novim pogledom
u budućnost. Bićete spaseni! Preći ćete iz jednog tabora u drugi, iz sile
smrti u svetlu silu večnog života. Od tada ćete ići kroz životne
opasnosti bez revolta i beznađa. Isus će biti sa vama. Vi ćete hodati sa
njim ka večnom životu gde će sve stvari biti nove.
7
II. ISUS U SKOLI PATNJE
Kada gledam neku bebu koja plače jer joj rastu zubi, pomislim da Isus
saoseća sa njenim suzama, jer je i on to isto upoznao. Kada bi trebalo
da uljuljkam neko dete sa bolovima pomoću cucle, govorio bih mu
dajući mu drvce belog sleza: "Plači, mali moj i teši se, Isus je imao iste
muke kao ti!" Gledajući dečaka kako hrabro guta suze i privezuje
8
ozleđeno koleno pomislim da se to isto dešavalo i Isusu kad je bio
dete.
Verujte, Isus je veoma blizu onih koji nisu uvek srećni i koje, ponekad,
ne razumeju ni najbliži. On je upoznao jade srca u svojoj porodici i
može da razume one koji to isto preživljavaju. Dom u kojem je Isus
9
rastao i gde je odgajan bio je kuća siromašnih. To se zna po darivanoj
žrtvi koju su Marija i Josif prineli u hramu povodom predavanja deteta
Isusa: dve grlice. To je bila najmanja moguća darivana žrtva, dar
ubogih (Lk. 2:24). Kasnije, kada Isus pravi poređenja između
zemaljskih stvari i onih gore, on ne govori kao sin nekog bogatog
čoveka. U njegovim pričama "jedna svetiljka osvetljava celu kuću" (Mt.
5:15), što je sećanje na veoma skromno prebivalište sa jednom
zajedničkom prostorijom koju je samo jedna svetiljka mogla da obasja.
10
Jedna hrišćanka mi se žalila: "Moram mnogo da radim i raznorazne
poslove jer moj muž je stariji, Italijan je i ima minimalnu pomoć."
"Sestro", rekoh joj, "Isus vas razume. Ne postoji muka koju Isus nije
upoznao".
Dakle, tek posle trideset godina života potpuno sličnog našem, osim
onoga što se odnosi na greh (Jev. 4:15), života mnogo težeg nego što
11
većina od nas ima na krštenju u Jordanu čuo se glas sa neba: "Ovo je
Sin moj ljubazni koji je po mojoj volji" (Mt. 3:13 i Mt. 3:17).
Ali, naš ljubljeni Spasitelj je još u poslednje tri godine svog života
upoznao glad, žeđ i umor (Jn. 4:6). Sotona je sa lukavim kušnjama
napadao Isusa (Mt. 4:1−11). On je morao da se suoči sa
suprotstavljanjem i licemerstvom prostih i obrazovanih ljudi. Bio je
predmet niskih kleveta. Upoznao je razočarenje i bol, kroz ljude kao što
su bili Petar ili Juda
U rečima: "Isus iako beše Sin Božji, ali od onoga što postrada nauči se
poslušnosti" (Jev. 5:8), vidimo da je i Isus nešto neophodno naučio u
školi patnje.
12
Kroz sva iskustva u životu prepunog iskušenja, on je umeo da zadrži
pravi stav u pogledu na Boga i ljude. "Kakvo držanje?" upitaćete.
Držanje zbog koga trijumfujemo nad patnjom sveta: totalno pouzdanje
u Boga, proizišlo iz zajedništva ljubavi sa njim, milosrđa u odnosu na
bližnjeg.
Ako smo upoznali samo jednog Boga "na nebu", pokorimo mu se,
otkrivajmo ga, volimo ga sa strahom.
Sada, kada razumemo bolje kroz šta je Gospod prošao, možemo reći:
On nas razume. On je pre nas prošao puteve neizbežne ljudske patnje.
Možemo da računamo na Njega! Ako želite, on će vam pomoći da
ponesete svoj krst. To je razlog da ostanete u Njemu, i milosti koju je
pokazao obitavaće u vama i vodiće vas na put pobede.
13
III. HRISCANIN I PATNJA
14
bezbrižan put u duhovnom napredovanju.
15
Veoma često, u životu, to su greške prvog odgoja koji priprema za
buduće muke.
16
garancija protiv patnje i stradanja. Isus, nasuprot onome što obećavaju
ovi prodavci nekog jevanđelja, nije nikada to obećavao.
No, on nam je, takođe, govorio i o krstu koji treba da nosimo: našem
krstu (Mt. 10:38). Krst je znak slobode prihvaćene žrtve. Naš krst je
žrtva koju prihvatamo da bismo sledili Isusa. Ova žrtva može biti žrtva
naše volje ili opšte obećanje Bogu. Učitelj je to znao (Mt. 26:39 i Mt.
4:6−7). On nije sakrio da ćemo imati nevolje (Jn. 16:33). Opomenuo
nas je da ćemo biti omrznuti (Mt. 10:22) i progonjeni (Mt. 5:11).
Spasitelj nas je molio da se ne plašimo onih koji ubijaju telo, ne zato
što neće nikada uspeti da nas ubiju već zato što smo mi nosioci
večnog života (Mt. 10:28).
Isus nas podseća kao čovek boli, naviknut na trpljenje i patnju (Isa.
53:3), da učenik nije veći od svog učitelja (Lk. 6:40). Može se zaključiti:
Isus nije nikada varao one koji žele da ga slede s laskavim obećanjima
"lako ćemo".
17
napretka, uspeha, s jedne strane, i, vere, svetosti, vernosti i
posvećenja, s Druge.
18
istina, zar nas nije često izbavljao, isceljivao, blagoslovio, spasavao,
izdržavao? Možemo i moramo to reći: On prašta! On izbavlja! On
isceljuje! On snabdeva! On dolazi ponovo! Neka je blagosloveno
Njegovo ime! Iskustvo nam je da on ne donosi uvek izbavljenje koje
tražimo do Njega, a zar ne bi trebalo da prihvatimo to životno iskušenje
bez gunđanja, da to ne potresa našu veru?
Šta bismo mislili o direktoru škole koji bi poštedeo svoje dete obavezne
discipline i iskušenja školskog života? Taj čovek ne voli svoje dete. O
sadržaju Božje ljubavi postoje izvesna shvatanja koja su u osnovi
pogrešna. U detinjstvu našeg hrišćanskog života zamišljamo Njegovu
dobrotu, kao što smo već kazali, da odgovara ideji koju smo sami sebi
napravili. Rezultat takvog shvatanja je da Bog nije nebeski Otac sa
svim atributima već neki "veliki tata" na nebu! Jer, kada bi Bog
intervenisao uvek kad mi to zaželimo, mi hrišćani, postali bismo
najrazmaženija i najraspuštenija deca univerzuma. To nije ono što Bog
želi. Lakoća, radost po svaku cenu je za decu za koju se malo
zanimamo. Prinčevi i kraljevska kopilad nisu podizani u istoj školi. Jer,
kao sinovima pokazuje vam se Bog, kaže Pismo (Jev. 12:7). To je
jedan od razloga zbog kojeg mi ne prolazimo uvek čudesno kroz školu
trpljenja i patnje. On želi da od nas načini karakterne ljude i žene, bića
koja znaju da pate i da umiru kao hrišćani. Njegov plan nije da mi
ostanemo deca koja neprestano zahtevaju neki poseban režim ili žele
da ih neko bez prestanka teši i mazi. Bog želi da ga proslavljamo izvan
patnje, ali isto tako kad nas ostavi u patnji, da je podnosimo.
19
Pravi Božji poslanik je propovednik koji veruje u svu Božju moć koja
spremno govori da je hrišćanin i pored svih milosti koje uživa, pozvan
na patnju. Ona je bila i biće uobičajen pratilac dece Božje, najviše
voljene od Gospoda.
20
IV. BOZJE SAOSECANJE
Pismo simpatije
21
nespretno napisane, stvorićete sreću, posejaćete utehu, otkrivajući
onima koji pate da mislite na njih. Često sam se pitao zašto oni koji
imaju vremena, ili koji bi mogli da ga odvoje, ne pišu ranjenim životima
o kojima nam novine govore, kao primer. Oni koji bi to učinili, oponašali
bi Boga.
Potrebno je brate, sestro da znaš: Isus Hrist je u tvojoj patnji, Bog misli
na tebe! Njegova Reč kaže: "Ako će se i gore pomaknuti i humovi se
pokolebati, opet milost moja neće se odmaknuti od tebe, i zavet mira
mojega neće se pokolebati" (Isa. 54:10).
22
U svom poslanstvu imao sam često iskustvo koliko znači jedan
prijateljski dodir ruke, prisustvo prijatelja. I najjačem čoveku kada ga
obuzme patnja i jad potreban je taj dodir. U tim trenucima Gospod se
javlja kada je najpotrebnije. Kada smo skoro pali, umorni, spremni na
brodolom kao učenici na uzburkanom moru, Isus kao što je njih umirio,
dolazi i k nama. On im je rekao: "Ne bojte se, ja sam, ne plašite se"
(Mk. 6:50). Zar nismo toliko puta osetili njegovo prisustvo u nevolji. Bog
nije neki daleki Bog. Ime mu je Emanuel, što znači: Bog je s nama.
Njegovo svečano obećanje je od drevnih vremena: "Jer ovako govori
visoki, uzvišeni, koji živi u večnosti, kojem je ime sveti: na visini i u
svetinji stanujem i s onim koji je skrušena srca i smerna duha" (Isa.
57:15).
Prijatelju, neka Njegovo sigurno prisustvo sada greje tvoje srce kao što
je grejalo srce dva učenika na putu za Emaus! Neka ga njegova
dobrota umiri. I znaj da njegova ljubav neće nikada dopusiti da budeš
iskušan više nego što možeš da podneseš (1. Kor. 10:13). U dan
nevolje, ili nas izbavlja ili nam daje milost da podnesemo", jer On je
dobar i Njegova milost traje zauvek" (Ps. 100:5).
23
stvari, nema nijedne žalosti koja ostavlja Boga ravnodušnim. On naše
patnje nosi sa nama dragi čitaoče.
Kada vidimo da neko, nama drag, pati, mi ljudi sa malo moći želeli
bismo da možemo da patimo sa njim. I Pavle, apostol Gospodnji, želeo
je da nosi prokletstvo koje je stajalo nad pobunjenim Jevrejima, samo
da bi ovi bili spaseni (Rim. 9:3). Ali, uprkos našoj želji da
saučestvujemo, ne možemo nikada da ostvarimo zajedništvo
dobrovoljne i potpune patnje sa bližnjim. To može samo Bog. Mi
duboko tugujemo, ispoljavamo svoju žalost, ali nam je nemoguće da
"saosećamo", to jest da "patimo sa...", da stvarno podelimo bol nekog
drugog.
Kada je greh, jednog dana, razapeo Hrista na naše mesto, Bog se nije
povukao u neku daleku, nevidljivu sferu. To je pogrešno shvatanje,
opšte rašireno, koje je navelo jednu devojčicu da kaže: "Ja volim Isusa,
ali mrzim Boga!" "Zašto?" upitala je majka. "Zato što kad je Bog hteo
da uništi svet, Isus ga je sprečio umirući na krstu".
24
No, šta kaže Pismo "Bog beše u Hristu, i svet pomiri sa sobom" (2.
Kor. 5:19). Krst nije samo Hristova žrtva tu je i Božje slomljeno srce. To
je shvatio i veliki italijanski slikar koji je slikajući Isusa na krstu, zamislio
i postavio iza drveta krsta osenčenu siluetu Boga. Ekseri koji su
probijali ruke i stopala Sina produžavali su se u ruke i stopala Oca, a
koplje koje je probijalo Isusovo rebro, takođe je doprlo do onog na
visini.
Verujte u to da naš Bog pati sa onima koji pate. Gospodnja milost nije
došla do kraja.
25
Moć nade
26
V. STA UCINITI U SUOCENJU SA PATNJOM?
Dao bih vam tri predloga koji zajedno sačinjavaju pravi odgovor.
Jedan prosvetljeni hrišćanin se, naravno, neće boriti protiv same patnje
već će naučiti da se bori sa njenim pravim uzrocima. Tako će u ime
Isusovo voditi bitku protiv pokretača tolikih zala kao što su greh, ludost
i ljudsko neznanje. U Božjem planu, svaki hrišćanin je dužan na ovu
misiju. Naime, hrišćanstvo Novog zaveta nije jedino pronađeno
zajedništvo sa Bogom kroz Isusa Hrista. U opasnosti da samo sebe
opovrgne, ono mora da bude snažan napad na zlo, protiv patnje, protiv
njenih manifestacija.
27
Podsetimo se na dva momenta u našoj borbi protiv patnje. Najpre,
kada to ne prouzrokuje štetu ni nama ni drugom, naša je dužnost da
učinimo sve što je moguće da bismo i mi i naši bližnji izbegli patnju.
Nije nikakva zasluga ako ne želimo da izbegnemo patnju pomažući se
časnim sredstvima koja su nam na raspolaganju. Osećanje bola nije
hrišćansko osećanje. Većina crkvenih otaca se borila protiv ovog
izopačenja. U prošlim vremenima se svojevoljno išlo u mučeništvo.
Podsetimo se da je Isus tražio i uspeo više puta da izbegne patnju, a
pri tom nije umakao svojoj misiji. Da li ste razmišljali o tome?
28
Zar ne mislite da bi se, uz više mudrosti, mogle prilično izbeći patnje u
moralnom i duhovnom domenu, kao i u fizičkom. Dobru pouku nam
daje Pismo u stihovima: "Koji čovek želi života, ljubi dane da bi video
dobro? Ustavljaj jezik svoj od zla, i usta svoja od prevarne reči. Kloni
se oda zla i čini dobro, traži mira i idi za njim" (Ps. 34:12−15).
Izvesno je da je Bog rekao Izrailju: "Ja sam Gospod lekar tvoj" (2. Moj.
15:26). To ne znači da ne treba stavljati ublažujuće ulje da bi se očistile
rane i vino koje dezinfikuje i zaceljuje ranu? I Isus je to učio. Bog je isto
tako rekao da će biti "zid ognjen unaokolo" Jerusalima (Zah. 2:5). Ipak,
Jerusalim je bio sagrađen od kamenih zidina u kojima su postojale
barikade!
Pisano je još da se Bog zove "Jehova Jire" što znači: Gospod se stara.
Isus je uzeo ovu misao govoreći nam da prvo tražimo carstvo i pravdu
29
Božju, dok će se odeća i hrana na to pridodati (Mt. 6:31−33). Ali,
hoćemo li reći da mi treba da ostanemo besposleni i da nam ne
preostaje više do da molimo, a da ne iskoristimo plug, seme, đubrivo i
plodove svake vrste? Treba li reći da mi tražimo od Gospoda i da nam
je on obećao? Odgovor je jasan!
30
vera i da pokazuje rezultate u podsticanju na polaganje ruku ili
pomazanje uljem od strane starešina naše evanđeoske zajednice, ili
još da tražimo zajedničko zastupanje naše braće i sestara po veri (Mk.
16:18; Jak. 5:13−18).
Ono što teši, hrabri i daje novu snagu svakom detetu Božjem je
sigurnost da je u svakoj patnji i nevolji Isus sa njim.
31
Onima, koji imaju interes za Reč, dela i puteve Božije…
Nadamo se, da će ova i druge knjige ispuniti našu viziju i želje za vas:
32