Professional Documents
Culture Documents
Savjeti Za Ucenike
Savjeti Za Ucenike
Savjeti Za Ucenike
2. Organiziraj si mjesto koje ti sluţi samo za učenje. Pobrini se da to mjesto bude dobro
osvijetljeno.
3. Identificiraj distraktore kao što su: zvonjava telefona, pisanje i primanje SMS poruka,
posjete i sl. Smanji ih ili odgodi do završetka učenja ili do pauze.
4. Pobrini se smanjiti buku oko sebe dok učiš. Ako ti je potrebna muzika u pozadini, neka
bude lagana i tiha. Isključi TV!
5. Koristi tehnike "aktivnog učenja": uči za stolom - sjedni uspravno na stolici, započni učenje
s pitanjima o gradivu, izvuci naslove poglavlja, podvuci ključne riječi nakon čitanja dijelova
teksta, zapisuj bilješke pored teksta, pitaj se što si naučio/naučila.
6. Podijeli gradivo u manje dijelove koje moţeš naučiti u kraće vrijeme. Prisili se da završiš
jedan mali zadatak i tek onda nastavi sa sljedećim. Usredotoči se na samo jedan manji zadatak
odjednom.
7. Koristi razdoblja najveće budnosti i koncentracije za učenje teških dijelova gradiva. Kada si
umoran ili gladan koncentracija slabi.
8. Kada ti misli odlutaju, odredi jednu riječ koju ćeš reći samome sebi, a koja će ti biti poticaj
da se ponovo koncentriraš na zadatak (na primjer: "Usredotoči se", "Vrati se na zadatak" i sl.)
9. Uzmi pauzu kada završiš jedan ili više zadataka, ili kada osjetiš da ti se koncentracija
smanjila. Pauza bi trebala trajati otprilike 10 do 15 minuta.
10. Ako imaš druge zadatke ili obaveze koje ti se motaju po glavi, zapiši ih na jedan papir i
odredi kada ćeš ih obaviti. Zatim odloţi papir i vrati se na zadatak koji obavljaš.
1. Na male komade papira (3 x 5 cm) ili kartona zapiši pitanje koje si izvukla iz gradiva koje moraš
naučiti. Zapiši pitanje na papir. Na straţnju stranu papira napiši odgovor na to pitanje. Dok čekaš
autobus ili samo ubijaš vrijeme ne radeći ništa, izvuci svoje papiriće i pokušaj odgovoriti na pitanja
(bez gledanja na poleđinu papira). Moţeš zamoliti prijatelja da ti pročita pitanje, a ti odgovori. Ako si
zaboravila odgovor, pogledaj ga s druge strane i pokušaj ga ponoviti.
2. Ponavljanje je ključno za pamćenje. Izvuci ono što trebaš naučiti i pročitaj to glasno nekoliko puta
svaki dan. To je vrlo slično načinu na koji pamtimo riječi omiljenih pjesama. Osim ponavljanja, u
tome nam pomogne i rima ili neke zamišljene slike koje vezujemo uz pojedine dijelove teksta. Budi
kreativna i pronađi riječi koje se rimuju s onim što moraš upamtiti. Povezuj gradivo sa zamišljenim
slikama, sjećanjima, maštarijama.
Odredi si vrijeme za uĉenje. Neke radnje obično izvodimo u određeno doba dana i one tako
prerastaju u navike. Ako počneš učiti u isto vrijeme, početak će biti olakšan, bez lutanja misli
ili pričanja o nekim sasvim desetim stvarima. To će postati tvoje vrijeme za učenje i vrlo brzo
će i tvoji prijatelji i obitelj znati da je to vrijeme kada te treba ostaviti na miru.
Postavi manje ciljeve. Ako postaviš nejasne i opširne ciljeve kao "U subotu ću cijeli dan
provesti učeći!" unaprijed si se osudio na neuspjeh.
Unutar vremena koje si odredio za učenje postavi dostiţne ciljeve. Ne moţeš naučiti 10
lekcija iz povijesti u jedno popodne. Postavi cilj kojeg moţeš ispuniti. Moţda ćeš, zapravo,
napraviti više od planiranog, ali neka cilj bude razuman iako ti se moţda čini prelaganim.
Podijeli gradivo u manje dijelove. Prisili se da završiš jedan mali zadatak i tek onda nastavi
sa sljedećim. Usredotoči se na samo jedan manji zadatak odjednom.
Koristi tehinke "aktivnog uĉenja". Uči za stolom - sjedni uspravno na stolici, započni
učenje s pitanjima o gradivu, izvuci naslove poglavlja, podvuci ključne riječi nakon čitanja
dijelova teksta, zapisuj bilješke pored teksta, pitaj se što si naučio.
Kontroliraj lutanje misli. Ako ti za vrijeme učenja misli odlutaju, ustani i odmakni se od
knjiga. Nemoj sjediti za stolom, zuriti u knjigu i mumljati o svojoj slaboj snazi volje. Ako ti to
pređe u naviku ubrzo ćeš knjigu povezivati s brigama i osjećajem krivnje. Ako se već ţeliš
«ispuhati» ustani i odmori se.
Drţi kraj sebe poseban papir. Ako za vrijeme učenja počneš misliti o nečemu što moraš
napraviti, zapiši to. Onda se moţeš vratiti na učenje. Tako znaš da ćeš nakon učenja pogledati
svoj podsjetnik i sjetiti se svega što trebaš. Ovo je dosta bitno jer često brinemo i mislimo o
obavezama koje nas čekaju a pritom propuštamo sadašnjost. Prije uĉenja se opusti. Ako te
učenje čini napetim, prije nego što počneš učiti par minuta duboko diši i nastoj opustiti
stegnute mišiće. Kada si fizički opušten nećeš osjećati tjeskobu. A s vremenom će te učenje
početi asocirati na relaksaciju, a ne na napetost i tjeskobu. Kako smanjiti strah od
ispitivanja?
Naučiti materijal koji ćeš biti pitan/a tako dobro da ga se moţeš prisjetiti i kada si pod
stresom.
• Naučiti i vjeţbati dobru organizaciju vremena kako bi izbjegao/izbjegla
· ljenčarenje
· kampanjstvo
• Graditi samopouzdanje tako što ćeš učiti redovito, a ne zadnji čas, noć prije
ispitivanja.
• Naučiti se koncentrirati na materijal koji učiš tako što ćeš:
izvlačiti pitanja iz knjige i biljeţnice i ponavljati gradivo kroz odgovore na ta pitanja
(to će ti olakšati dosjećanje u situaciji ispitivanja)
usmjeriti se na ključne riječi, koncepte i primjere u knjizi i biljeţnici (ne učiti sve od
riječi do riječi)
izraditi tablice i bilješke kroz koje ćeš organizirati informacije iz knjige i biljeţnice
Koristiti tehnike opuštanja, kao što je, na primjer, duboko disanje. Duboko disanje će
smanjiti stres i opustiti te.
A KAKO MI KOMUNICIRAMO?
SvaĎamo se sa svojom djecom, ne dopuštamo im da govore, da iznose svoje viĎenje
problema, ne prepoznajemo njihove potrebe i osjećaje i nasilno rješavamo probleme.
Unatoč ovakvom ponašanju, roditelji očekuju da im djeca budu dobri i uspješni ljudi.
Ţelim naglasiti da je komunikacija vještina koju treba učiti i usavršavati cijeli ţivot.
Evo nekoliko primjera kako unaprijediti vještinu govorenja:
Ako su u pitanju loše ocjene, pitajte dijete kako se to dogodilo?
Ako ste uzrujani i ljutiti zbog agresivnosti djeteta, pomislite kako ne
možete u tom trenutku kvalitetno komunicirati jer biste dodatno usijali
trenutnu situaciju.
Ne šaljite nejasne poruke jer vas dijete neće razumjeti.
Postavite li pitanje da li je bilo dobro u školi, neće razumjeti što pojam
dobar znaĉi tog trenutka.
KAKO KOMUNICIRAJU ODGOVORNI RODITELJI?
Roditelji trebaju poučavati djecu koja je uloga i odgovornost roditelja, a s druge
strane što su prava i obveze djece.
Roditelji trebaju dogovarati pravila sa svojom djecom i postavljati granice u
ponašanju koje vrijede za jedne i za druge.
Roditelji trebaju poučavati djecu moralnim vrednotama.
Roditelji trebaju pomoći djeci da zadovolje svoje potrebe, a dječja neprihvatljiva
ponašanja ne doţivljavati osobno.
Roditelji trebaju znati da je odrastanje djece proces u kojem se i djeca i roditelji uče
komunicirati.
Roditelji ne trebaju kritizirati i usporeĎivati svoju djecu s ostalom djecom, bez obzira
na njihove uspjehe i neuspjehe.
Roditelji se trebaju redovito informirati o uspjehu i ponašanju svog djeteta u školi i
izvan nje.
Roditelji trebaju upoznati prijatelje djece u školi.
Roditelji trebaju predlagati, učiti i traţiti najdjelotvornije pedagoške metode i
postupke u odgoju i obrazovanju svoje djece te traţiti pomoć različitih stručnjaka i
učiti vještine nenasilnog komuniciranja i konstruktivnog rješavanja problema.
Jedna mama, je opisala ponašanje svog djeteta kao malog tiranina, koji svojim
ponašanjem, kao plakanjem, vrištanjem, bacanjem na pod, gaĎanjem ukućana,
psovanjem i ostalim nepodopštinama ugroţava mir i funkcioniranje obitelji. Roditelji
mu moraju ispuniti sve ţelje no kad to prijeĎe sve realne granice, uspaniče se i ne
znaju kako se dalje ponašati. Boje se da su problemi svakim danom sve veći, a
roditelji postaju sve nervozniji i imaju osjećaj nemoći. Kao i u svemu u ţivotu, tako i u
odgoju djece mora se voditi računa o upornosti i dosljednosti odgojnih metoda.
KOMPETENTNOST RODITELJA
Biti roditelj i odgajati djecu prigoda je za odraslog čovjeka da se razvija i ostvari svoje
ljudske mogućnosti, ali i da iskaţe svoje roditeljske sposobnosti. Što
je kvalitetno roditeljstvo? O čemu ono ovisi? Postoji niz čimbenika koje moţemo
izdvojiti: ličnost roditelja, zrelost potrebna za obavljanje roditeljske uloge, roditeljske
vještine, poznavanje dječjeg razvitka, stupanj obrazovanja roditelja, obiteljska
materijalna situacija, tip obitelji, bračni odnosi i drugo. Kvalitetno roditeljstvo
obiljeţavaju topli, dosljedni i poticajni postupci prema djetetu, temeljeni na
osjećajima ljubavi i sigurnosti. Za funkcioniranje obitelji vaţna je kompetentnost
roditelja za roditeljsku ulogu. Odgajati djecu i biti uspješan roditelj znači stalno učiti,
stalno se provjeravati, potvrĎivati, mijenjati i humanizirati. Vaţno je jačanje
roditeljskih kompentencija kroz različite programe obrazovanja roditelja koji čine
roditelja sposobnim za obiteljski odgoj.
VRIJEDNOSTI U ODGOJU
Kada za nekoga kaţemo da jest ili nije odgojen, najčešće mislimo na “kućni odgoj”,
koji svaki čovjek, u većoj ili manjoj mjeri, dobiva u svojoj obitelji. Mjerilo za
odgojenost ili neodgojenost odreĎenog pripadnika jedne društvene zajednice varira
od društva do društva. Temeljne vrline koje se cijene i koje su bile cijenjene u svim
vremenskim razdobljima i svim kulturama jesu: mudrost, hrabrost, pravednost,
umjerenost. U odgojnom je radu nuţno prepoznati, razumjeti, vjerovati i razvijati
osobne snage i vrline kod naše djece i djece u čijem odgajanju sudjelujemo, ali i kod
nas samih. Ovo sve dovodi do unutarnjeg zadovoljstva, razumijevanja vlastite
motivacije i lakšeg definiranja ţivotnih ciljeva.