1.

Pojam i definicija kineziologije

- Dolazi od grčke riječi kinezis-kretanje,gibanje i logos-riječ,dokaz, što označava znanost o

kretanju. To je znanost o zakonitostima koje reguliraju maksimalnu efikasnost ljudskih
pokreta i o transformacijskim procesima pod utjecajem motoričke aktivnosti. Kineziologiju
zanima svaki usmjereni proces vježbanja koji za cilj ima:-unapređenje zdravlja -optimalan
razvoj i zadržavanje na što višoj razini ljudskih osobina,sposobnosti motoričkih znanja –
sprečavanje preranog pada pojedinih antropoloških karakteristika i motoričkih znanja-
maksimalan razvoj osobina, sposobnosti u natjecateljskim usmjerenim kineziološkim
aktivnostima Cilj: definira je li neko kretanje kineziološka ili nekineziološka aktivnost.
primjenjena područja kineziologije su rekreacija, edukacija, šport i kineziterapija.

2.Razvoj kineziologije:

Razvoj kineziologije kao znanosti treba promatrati odvojeno od djelatnosti koju ona
proučava. Razvojem mehanike nužna je i primjena mehaničkih zakonitosti na čovjeka pa se
tako pojam biomehanike pogrešno veže uz pojam kineziologije

-Aristotel-analizira principe hodanja; Arhimed-postavlja hidrostatičke prinicipe i zakonitosti

poluge; Galen-biološki pristup kretanju; Leonardo da Vinci-potiče razvoj biomehanike; Galilei-
uvodi eksperiment kao osnovnu metodu znanstvenog rada.

3.Struktura kineziologije, osnovne kineziologijske discipline, primijenjene kineziologijske

discipline - kineziološke metodike, pomoćne kineziologijske discipline:

Opće kineziologijske discipline- poučavaju opće zakonitosti upravljanja procesom vježbanja i

posljedice tih procesa,zakonitosti efikasnih gibanja i zakonitosti transformacije antropoloških
karakteristika i motoričkih znanja pod utjecajem tjelesnih aktivnosti, a koji ne pripadaju
nužno nekoj konkretnoj klasi kinezioloških aktivnosti.

-u tu skupinu spadaju sustavna kineziologija, kineziološka biomehanika, i kineziologija

nekonvencionalnih gibanja.

Specijalne kineziologije konvencionalnih aktivnosti: predstavljaju sintezu onog djela

zakonitosti procesa vježbanja koje su tipične za određenu aktivnost ili grupu relativno
homogenih kinezioloških aktivnosti,a koje se djele na četri skupine:

1. monostrukturalne aktivnosti: aktivnosti kojima je fizikalni cilj uvijek svladavanje

prostora vlastitim tijelom i koji se može objektivno mjeriti,a dominira ciklička
struktura kretanja i rezultat u pravilu ne ovisi o kooperaciji između članova
grupe(skijanje,atletika,plivanje,biciklizam,kuglanje,veslanje)
2. polistrukturalne aktivnosti: aktivnosti cikličkog tipa kojima je cilj simbolička
destrukcija partnera, a kretanje se izvodi i ograničava u kontaktu s
partnerom(boks,karate.judo,stolni tenis)
3. kompleksne aktivnosti:aktivnosti kojima se teži pogađanju određenog cilja u prostoru
vođenim ili bačenim projektilom,a sadrže kompleksnu strukuturu kretanja cikličkog i
acikličkog tipa i u njima rezultat ovisi o suradnji članova
grupe( nogomet,košarka,hokej)
 4. estetske aktivnosti: aktivnosti kojima je cilj dostiči neki estetski kriterij izvođenjem
dopuštenih kretnji(gimnastika,klizanje,skokovi u vodu, plesovi)

Kineziološka metodika: primjenjena znanost koja proučava zakonitosti odgoja i

obrazovanja u edukaciji,športu, športskoj rekreaciji i kineziterapiji.

Kineziološka antropologija: predstavlja niz znanstvenih područja koje povezuju

kineziologiju i antropologijske znanosti usmjerene riješavanju konezioloških problema s
jedne strane, a s druge i razvoj kineziologije ugrađejue se u njihove spoznaje.

-u to spada biološka antropologija,funkcionalna anatomija, kineziološka

fiziologija,kineziološka psihologija,kineziološka sociologija, kineziološka medisina i
kineziološka pedagogija.

Kineziološka metodologija: skup znanstvenih disciplina koje proučavaju principe, sustave

i postupke mjerenja, prikupljanja i obrade podataka i uporabe računala u riješavanju
kineziologijskih problema.

-kineziometrija: problemi mjerenja, konstrukcija i načini korištenja mjernih predmeta

-kineziološka statistika: prikupljanje, sažimanje, grafičko prikazivanje podataka dobivenih

mjerenjem

-kineziološka informatika: principi primjene računala u analizi dobivenih podataka.

4.Interdisciplinarnost kineziologije

-određuje njezino mjesto u odnosu na druge znanosti;kineziologija pripada skupini

antropoloških znanosti a zajedno s njima povezana je sa skupinom metodoloških znanstvenih
disciplina i kineziološkom metodikom.

-matično područje kineziologije je antropologija;ostala dva područja predstavljaju

primjenjene,odnosno pomoćne znanstvene discipline,važne kao sustavi tehnike i tehnologije
provođenja i verifikacije određenih programa.

5.Metodološke osnove kineziologije:

znanstvena spoznaja u kineziologiji se ostvaruje znanstveno-istraživačkim. -metodologija-

methodos-put ili način istraživabnja, i logos -kineziološka metodologija: skup znanstvenih
disciplina koje proučavaju principe, sustave i postupke mjerenja, prikupljanje i obrade
podataka, i uporabu računalom u riješavanje kineziologijskih problema. u kineziologiji je
predmet istraživanja osobito složen

-osnovni problemi koje pred kineziologiju postavlja praksa

1. kineziološka analiza motoričkih struktura

2. dijagnostika stanja subjekta

3.antropološka dijagnostika

4. analiza transformacijskih operatora

-riješavanje problema uvjetovano je temeljenjem kineziološke metodologije na:

1. kineziometriju ili teoriji mjerenja

2. kineziološkoj statistici

3. kineziološkoj informatici

6.Predmet istraživanja kineziologije :

vidljiv je iz opisa funkcije znanosti,pa tako i kineziologije i njezinih disciplina tri su

međuzavisna predmeta istraživanja: predmet istraživanja kineziologije je utvrđivanje ciljeva
nekog procesa vježbanja, utvrđivanje stanja subjekta u relaciji s ciljevima i utvrđivanje
zakonitosti i postupaka planiranja,programiranje i kontrole procesa vježbanja.

7.Metode istraživanja:

metode istraživanja u kineziologiji imaju svrhu omogućiti riješavanje četiri osnovne grupe
problema definiranih kao problemi deskripcije,eksplanacije,predikcije i utvrđivanja
zakonitosti prije svega zakonitosti procesa vježbanja pod utjecajem kinezioloških podražaja

1. Deskripcija: odgovarajučim sustavom kinezioloških postupaka prikupljen optimalan

broj objektivno mjerljivih podataka, manifestnih obilježja, koji omogučuju definiranje i
latentnih struktura koji su u osnovi neke pojave ili procesa
2. Eksplanacija: postupak određivanja uzoraka,osobina koje reguliraju neki proces
3. Predikcija: utvrđivanje vjerojatnosti nekog ponašanja reagiranja ili uspjeha; jonačni
rezultat predikcije je u utvrđivanju optimalne pripadnosti subjekta nekom unaprijed
definiranom kriteriju koji opisuje neko poželjno stanje.
4. Utvrđivanje zakonitosti: konačna svrha metoda istraživanja; zakon će biti ostvariv ako
primjenjene metode omogućuju mjerenje pojava, činilaca koji definiraju neki proces
utvrđivanje veličine utjecaja činilaca i međusoban odnos činilaca koji utječu na neki
zakon; mora se izraziti u matematičkom smislu.
 problemi deskripcije-temeljni znanstveni problem,
eksplanacije-postupak utvrđivanja uzroka,mehanizma,
osobina koje reguliraju neki proces ,
predikcije-ciljevi:najčešće agonološki-natjecateljski
i utvrđivanja zakonitosti- konačna svrha metoda istraživanja.( skraćeno)
8.Principi pristupa kineziologijskim problemima:

hipotetičko deduktivan pristup- formuliranje hipoteza ili pretpostavki a na osnovi spoznaja

koje se provjeravaju statičko matematičkim postupcima; svaka generalizacija je hipoteza a
ako ne izdrži provjeru treba je odbaciti. Mjerljivost- mogućnost objektivnog mjerenja ne
samo antropoloških obilježja ili obilježja neke aktivnosti nego i svih faktora koji na to obilježje
utječu ili mogu utjecati kako bi se jednoznačno definirao cilj, stanje subjekta i operacije
programiranja,kontrole, provođenja i analize vježbanja. Nema univarijantnih problema jer je
svaki kineziološki problem multivarijantan-jedna karakteristika ne znači ništa ako se ne
promatra u odnosu s ostalima. Kinbernetski pristup- ukoliko problem nije moguće tretirati
kibernetski, on nije ni znanstveni ni kineziologijski.

9.Osnovne metode istraživanja:

1. POSTAVLJENJE HIPOTEZA: hipoteza- pretpostavka o mogućem riješenju problema-

moramo ju podvrći verifikaciji, a ako ne prođe odbacujemo ju. Obićno se definiraju
natemelju rezultata istraživanja o problemu sadržanom u nekom novom hipotetskom
modelu. Može biti postavljena u nultom obliku(pretpostavlja se da nema razlike
između nekih značajki dva podskupa) i u obliku alternativne hipoteze(postoje razlike)
2. PRIKUPLJANJE PODATAKA: eksperimentalna metoda,metoda sustavne
opservacije,genetička,klinička, komparativna.

A) Eksperimentalna- eksperiment predstavljaosnovni izvor informacija u

kineziološkim istraživanjima,najobjektivniji je jer se unaprijed planiraju i sustav i uvijet
provođenja pokusa, uključujući i sustav kontrole činilaca. Svrha je utvrditi u kojoj mjeri
i kako djeluje određeni broj podražaja na reakcije. Može biti prirodni i laboratorijski.

B) Metoda sustavne opservacije- bliska metodi prirodnog eksperimenta,

-proučava se utjecaj većeg broja ulaznih i nezavisnih varijabli na veći broj
izlaznih ili zavisnih varijabli.
c) Genetička- proučavanje promjena fenomena u vremenu. Njom žele utvrditi
zakonitosti razvoja ili očekivane vrijednosti i moguće relacije daljnjeg razvoja.
d) Klinička metoda- prikladna kod ograničenog broja slučajeva. Cilj je prikupiti
podatke o svakom fenomenu koji se istražuje i staviti ih u relacije s reakcijama.
E) Komparativna metoda- važan problem u kineziologiji je utvrđivanje stupnja
generalnosti neke zakonitosti.

10.Struktura i faze istraživanja:

Definiranje problema- definiranje nekog modela tako da je moguća provjera. Studij literature
o problemu istraživanja- omogućiti ocjenu položaja nekog rada u odnosu na ukupnu
predhodnu spoznaju. Definiranje cilja istraživanja- ciljeve treba definirati kratko,precizno i
nedvosmisleno. Formuliranje hipoteza- mora biti moguće provjeriti ih i sukladno hipotetsko-
dedukativnom principu. Izrada eksperimentalnog nacrta- definiranje uzorka ispitanika, uzorka
mjernih instrumenata,postupka provođenja eksperimenta,izbor metoda za analizu podataka.
Provođenje eksperimenta- iz nacrta treba i provesti. Obrada podataka dobivenih mjerenjem.
Analiza- kreativan dio mora biti potpun odnositi se na ono što se istražuje i originala.
Zaključak-sveobuhvatan, treba biti vidljivo što se željelo istražiti,kako je to provedeno koji su
rezultati i treba naznačiti prijedlog daljnjih istraživanja.

11.Koncipiranje znanstvenih i stručnih radova:

Izvješća treba pisati razumljivim jezikom , a rječnik treba biti prilagođen konzumentu. Sadržaj
izvješća o istraživanju se dijeli na sljedeće dijelove:
Naslov- dovoljno određen kako bi se iz njega naznačio problem istraživanja.
Sadržaj i popis ilustracija i tabela-olakšavaju čitaocu snalaženje pri pronalasku podataka ili
određene misli.
Uvod- svrha mu je izazvati spremnost daljnjeg čitanja teksta-postavljanje problema
Cilj istraživanja i hipoteze- označavaju zašto se provodi istraživanje i s kojom pretpostavkom
koja će tijekom istraživanja biti prihvaćena ili odbačena.
Primijenjene metode i opis postupaka pri istraživanju- posebno su poglavlje koje ima cilj
davanje mogućnosti ponavljanja postupaka u svrhu kontrole.
Rezultati- iznose se tekstualno, kao tabela ili grafičkim prikazom.
Rasprava- poglavlje u kojem se od činjenica prelazi na razmišljanje.
Zaključak. Skraćeni pregled čitavog sadržaja uz navođenje bitnih i najvažnijih rezultata i
zaključaka koji se iz njih izvode

12.Primjena kineziologijskih zakonitosti u edukaciji :

Svrha svake znanosti je donošenje zakona koji ima veću ili manju primjenu u praksi
 Neke od općih zakonitosti koje vrijede u primijenjenoj kineziologiji su :
- osobine i sposobnosti o kojima ovisi uspjeh u nekoj aktivnosti mogu biti
izmijenjene učenjem i vježbanjem
- utjecaj učenja na razvoj osobina i sposobnosti nejednak je. Neke osobine i
sposobnosti mogu se znatno izmijeniti, a neke vrlo malo
- učenje i vježbanje mijenjaju i ne mijenjaju samo razinu osobina i sposobnosti,
nego i njihove međusobne odnose
- pri jednakom intenzitetu učenja i vježbanja, oni koji se na početku imali višu
razinu osobnosti i sposobnosti, i na kraju će imati višu razinu od onih kojima je
početna razina bila niža
- najveći relativni napredak, pri jednakom intenzitetu učenja i vježbanja, imaju
subjekti kojima je početna razina bila osrednja (ni previsoka, ni preniska)
- kako bi se osigurala željena razina osobina i sposobnosti značajnih za neku
djelatnost, učenje i vježbanje moraju biti usmjereni upravo na te osobine i
sposobnosti
- vjerojatnost da će se učenjem i vježbanjem postići željeni rezultat veća je
ukoliko je proces započeo sukladno kronološkoj dobi subjekta
- što neka djelatnost zahtjeva višu razinu većeg broja osobina i sposobnosti,
manja je vjerojatnost da netko posjeduje te osobine i sposobnosti u toj mjeri
- vjerojatnost da netko posjeduje željenu razinu određenog broja osobina i
sposobnosti manja je ukoliko je veća nezavisnost tih osobina i sposobnosti
13.Osnovni principi upravljanja procesom vježbanja :

razvojem kibernetike je započela vrlo važna faza u razvoju kineziologije. Kibernetika znanost o
upravljanju procesima i sustavima svake vrste. Kineziološki proces-upravljani proces rada za
koji je karakterističan stalni protok informacija između sustava koji upravlja i kojim se
upravlja. Razlika između kibernetskog i linearnog sustava je u kružnom toku.

14.Temelji kibernetskog pristupa u kineziologiji :

Kibernetika je znanost o upravljanju procesima i sustavima svake vrste, odnosno ona je

znanost o upravljanju i regulaciji međusobno povezanih procesa koji se zbivaju u sustavima
kao što su organizmi, zajednice i tehnički uređaji.

15.Pojam upravljanog procesa:

kineziološki proces je upravljani proces rada za koji je karakterističan stalni protok informacija
između sustava koji upravlja i kojim se upravlja

K S

1.upravljani kineziološki sustav: kineziolog može upravljati procesom vježbanja odnosno

određivati optimalne sadržaje, volumene i modalitete rada, te obavljati stalnu kontrolu, ako
je u svakoj fazi na objektivan način informiran o stanju subjekta

 Osnovna karakteristika linearnog sustava je linearni slijed pojava u njemu, uz

odsustvo kružnog toka. Djelovanje na taj sustav ograničava se na upravljanje, ali bez
regulacije

2. linearni upravljački sustav

K S

 O

E s r KA
S

K
 Y3 Y1
C

3. upravljani kineziološki sustav: da bi se definirao cilj (C) upravljanog procesa vježbanja,

potrebno je: 1. utvrditi stanje subjekta (Y1) mjerenjem reakcija (r) za određena antropološka
obilježja, motorička znanja i znanstveni status tako da je moguće dobivene podatke pretvoriti
u sustav korisnih informacija uporabom računala
2. prethodno utvrditi poželjno ciljano stanje (Y2), uključujući egzogena
ograničenja,posebno raspoloživo vrijeme i materijalne uvjete. Kineziolog (K) definira
kineziološke operatore (Y3) koji su skup struktura kretanja i maksimalno odgovaraju cilju
transformacijskih procesa. To su vježbe kojima se najefikasnije djeluje na osobinu ili
sposobnost i zdravlje, što zajedno s energijom (E) predstavlja podražaje(s) za utjecaj na stanje
subjekta (S) kako bi se izazvale promjene k poželjnom ciljanom stanju. Upravljani kineziološki
proces podrazumijeva stalnu kontrolu, kako bi se uočile nepravilnosti i napravile korekcije.

16.Planiranje i programiranje upravljanog procesa vježbanja :

čimbenici upravljanog kibernetskog procesa rada u kineziologiji:

1. definiranje cilja procesa vježbanja: bez jasnog cilja ne mogu se utvrditi odgovarajući
kineziološki operatori, odnosno vježbe kojima će se utjecati na transformacijske
procese. Cilj je poželjno stanje subjekta.
2. utvrđivanje stanja subjekta: stanje subjekta je skup podataka koje opisuju
kvantitativna i kvalitativna obilježja ljudskih osobina i sposobnosti, motoričkih znanja i
stanje zdravlja.
3. utvrđivanje faktora ograničenja: Faktori ograničenja mogu ograničiti proces
vježbanja. Mogu biti endogenog i egzogenog izvora. U grupu endogenih izvora
spadaju: odnos urođenog i stečenog dijela varijance ljudskih osobina i sposobnosti,
promjene ljudskih osobina i sposobnosti tijekom života i stanje zdravlja. Egzogeni
faktori ograničenja su raspoloživo vrijeme za proces vježbanja, materijalni uvjeti rada i
društveni interes.
4. izbor i distribucija sadržaja vježbanja: Prva u nizu operacija programiranja tjelesnog
vježbanja. Odgovara na pitanje što vježbati?!. Ukupni kineziološki sadržaji dijele se na
konvencionalne( prioritet razvoj motoričkih znanja) i nekonvencionalne (prioritet
razvoj osobina i sposobnosti)
 5. izbor i distribucija komponenti volumena vježbanja: Volumen ili količina rada
definiran je:
- intenzitetom-predstavlja veličinu obavljenog rada u jedinici vremena. Dijeli se
na maksimalni, submaksimalni, veliki i umjereni
- intervalima: postoje dva intervala. Interval rada i interval odmora
- trajanjem rada
6. izbor najadekvativnijih modaliteta vježbanja,organizacija,i provođenja
kineziološkog tretmana: Izbor modaliteta rada podrazumijeva:Izbor modaliteta
procesa vježbanja, Prijenos informacija, Organizaciju procesa vježbanja
7. kontrola periodičnih stanja: Periodična stanja su kontrolne točke na kojima se
provjeravaju efekti nekog segmenta procesa vježbanja i obavljaju eventualne
korekcije programa za sljedeći period.
8. analiza učinaka procesa vježbanja: Vrednovanje učinaka procesa vježbanja je
procjena ostvarenja cilja, ostvarenja ciljanog stanja, zacrtanih normi za svaku osobinu
koja je bila predmet kineziološkog tretmana.

17.Pojam i definicija kinezioloških podražaja:

kineziološki podražaj je kombinacija kinezioloških operatora i energije koja je potrebna za

transformacijske procese. Kineziološki operator je skup različitih struktura kretanja kje
maksimalno odgovaraju cilju transformacijskih procesa- to su praktične vježbe kojima se
najefikasnije djeluje na neku osobinu ili sposobnost. Tjelesno vježbanje predstavlja
adaptacijski posražaj ili stimulus- ako su podražaji ispod praga organizam neće reagirati na
njih. Podjela podražaja:

1. subliminalni- nisu korisni u adaptacijskom smislu iako je najveći broj ljudi današnjice
izložen ovom podražaju
2. drugi tip liminalnih podražaja može biti koristan u periodu života kada značajnije
promjene više nisu moguće, već je cilj sprijećiti pad sposobnosti i zadržati dostignutu
razinu.
3. supraliminalni podražaji- nužan za svakog čovjeka, osobito u djetinjstvu i mladosti
kada je utjecaj procea vježbanja na promjene najvećeg broja antropoloških obilježja
najveći,moguć i poželjan.

18.Utjecaj kinezioloških podražaja na antropološka obilježja :

antropološka obilježja su organizirani sustav svih osobina, sposobnosti i motoričkih

informacija te njihove međusobne relacije. U to spadaju morfološke značajke, funkcionalne i
kognitivne sposobnosti, konativne osobine ili osobine ličnosti i socijalni status.

19.Utjecaj kinezioloških podražaja na kvantitativne i kvalitativne osobitosti antropoloških

obilježja Utjecaj kinezioloških podražaja na antropometrijske osobitosti :
 morfološke značajke govore o aktualnom morfološkom statusu čovjeka- rezultat su nasljeđa i
adaptacije na utjecaje različitih fakotar posebno vježbanja i prehrane. Tjelesno vježbanje
nema utjecaja na visinu tijela, rast u visinu sportaša i nesportaša slijedi iste zakonitosti bez
odstupanja u dinamici, tempu te godini u kojoj se zbiva največi prirast. Tjelesno vježbanje
može imati najveći učinak na odnos aktivne i balastne tjelesne mase odnosno mišičnog tkiva
prema ukupnoj masi tijela. Četiri varijable za procjenu antropometrijskog statusa a to su :
visina težina opseg podlaktive i kožni nabor nadlaktice.

20.Utjecaj kinezioloških podražaja na funkcionalno-motoričke sposobnosti : motoričke

sposobnosti definiramo kao latentne motoričke strukture odgovorne za praktički beskonačan
broj manifestnih motoričkih reakcija a mogu se procjeniti i opisati.

21.Utjecaj kinezioloških podražaja na kognitivne sposobnosti, konativne osobine i socijalni

status:
Kognitivne ili spoznajne sposobnosti omogućuju primanje, prijenos i preradu informacija, što
se ostvaruje u kontaktu s okolinom. One predstavljaju osnovu misaone svjesne aktivnosti i
bez njih bilo bi nemoguće rukovoditi odgojno-obrazovnim procesom
Konativni faktori ili osobine ličnosti odgovorni su za modalitete ljudskog ponašanja.
Postoje normalni i patološki konativni faktori

22.Kineziološki podražaji u funkciji odgoja:

kineziološke aktivnosti mogu utjecati na niz odgojnih varijabli, a posebno se ističe značaj
kineziologa, odnosno učitelja u njuegovoj ulozi. Od stava učitelja prema tjelesnom odgoju
ovisit će i stav djeteta. Učitelj je taj koji mora potaknuti pozitivne stavove ili ih očuvati budući
da djete dolaskom u školu ima razvijen fond igara, tako i pozitivan odnos prema kretanju koje
se manifestira kroz igru.

23.Pojam i definicija zdravlja:

Optimalno ili bar prihvatljivo stanje cijelog organizma i funkcije svih sustava ljudskog
organizma. Stanje potpunog tjelesnog psihičkog i socijalnog blagostanja a ne samo odsustvo
bolesti ili oronulosti. Primjenjeno tjelesno vježbanje je učinkovito i nezamjenjivo sredstvo
unapređenja i zaštite zdravlja posebice u suvremenim društvenim uvijetima i uvijetima
okoline. Tijelesno vježbanje stvara ravnotežu u mnogim fiziološkim regulacijskim i
funkcionalnim mehanizmima. Zdrav način života podrazumjeva i raznovrsnu prirodnu
prehranu sa svim potrebnim sastojcima i u dodatnim količinama.

24.Zdravlje i tjelesna aktivnost:

Pojam zdravlja je optimalno ili barem prihvatljivo stanje cijelog organizma i funkcije svih
sustava ljudskog organizma
Definicija zdravlja je : stanje potpunog tjelesnog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo
odsustvo bolesti ili oronulosti
Primjereno tjelesno vježbanje je učinkovito i nezamjenjivo sredstvo unaprjeđenja i zaštite
zdravlja posebice u suvremenim društvenim uvjetima i uvjetima okoline
Tjelovježba ima pozitivan utjecaj na pojedine čimbenike rizika za razvoj koronarne bolesti
srca, te pozitivno utječe na smanjenje prekomjerne težine. Najvažnija je u djetinjstvu, kada se
aktivnošću može utjecati na tjelesni razvoj i stvaranje navika zdravog načina življenja
Osim tjelovježbe, zdrav način života podrazumijeva i pravilnu, raznovrsnu, prirodnu prehranu
sa svim potrebnim sastojcima i u dovoljnim količinama

25.Okolina i zdravlje:

Industrijski razvoj praćen je zagađenjem okoline, što ima utjecaja i na zdravlje.

Onečišćenje okoline pridonosi razvoju bolesti dišnog i srčanožilnog sustava.

Zdrava okolina uz dovoljno kretanja doprinosi boljem ukupnom zdravstvenom stanju

26.Utjecaj prirodnih faktora na zdravlje :

VODA: boravak u vodi pozitivno utječe na zdravlje. Hidrostatski tlak pozitivno utječe na
cirkulaciju krvi i limfotok. Voda je dobar provodnik topline i ima velik utjecaj na
termoregulaciju. Aktivnosti u vodi su dobre, jer zbog bestežinskog stanja nema pritiska na
kralježnicu i ostale zglobne strukture

ZRAK: Boravak na čistom zraku sam po sebi ima određene prednosti. Hladan zrak utječe na
termoregulaciju posebice primjenom zračnih kupki, ali i boravkom i određenim aktivnostima
SUNCE: Sunčeva svjetlost, odnosno dijelovi te svijetlosti pozitivno djeluju na aktivnost kože i
sintezu vitamina “A“ i “D“
SNIJEG: Izlaganje snijegu i kretanje u otežanim uvjetima angažira gotovo sve dijelove tijela i
organske funkcije. Igre i kineziološke aktivnosti na snijegu pozitivno utječu na razvoj cijelog
organizma, organskih funkcija, motoričkih sposobnosti i povećanje otpornosti organizma na
otežane klimatske uvjete

27.Tjelesno vježbanje i ekologija:

Vježbači su izloženi i pozitivnom i negativnom djelovanju okoline Kineziološka aktivnost se u

pravilu provodi na čistom zraku,vodi, često u prirodnim uvjetima. Ona može doprinijeti
odvajanju čovjeka od štetnih utjecaja okoline.

28.Higijena i tjelesno vježbanje:

Zakon o očuvanju zdravlja je skup pravila i postupaka koji sprečavaju pojavu bolesti i putem
poboljšanja uvjeta života u rada unapređuju zdravlje ljudi

Osobna higijena, higijena opreme i objekata pretpostavke su da bi tjelesno vježbanje u

potpunosti ostvarilo svoj cilj
OSOBNA HIGIJENA: čovjek se stalno znoji, znoj se miješa s oroženim i oljuštenim
epidermalnim stanicama i sekretom žlijezda znojnica. Kad se ta smjesa raspada, stvara se
neugodan smonijakalni vonj. Pri tjelesnoj aktivnosti znojenje je pojačano, tijelo se uprlja, pa
potreba za čišćenjem postaje veća. Redovito pranje tijela poslije vježbanja osnovno je
pravilo.Češćim se kupanjem uz uporabu sapuna tijekom dana s površine kože odstranjuje
masni sloj koji štiti kožu od isušivanja i veže na sebe prljavštinu. Ako se vježba više puta na
dan, preporučljivo je kratkotrajno tuširanje u vodi
HIGIJENA OPREME: Odjeća namijenjena kineziološkoj aktivnosti mora održavati toplinsku
ravnotežu u organizmu, tj.usporavati gubitak topline. Najprikladnija je pamučna odjeća, jer
pamuk upija vlagu, dobro se pere i primjerene je elastičnosti i čvrstoće. Svaku sportsku
odjeću i obuću treba redovito održavati
HIGIJENA OBJEKATA: Svi objekti (dječja igrališta, dvorane, stadioni..) moraju biti u skladu s
higijenskim zahtjevima koji osiguravaju zdravlje igrača i gledatelja.
- objekti namijenjeni vježbanju moraju biti opremljeni sanitarnim uređaje
(svlačionice, zahodi, tuševi…).Sportska igrališta moraju imati sanitarne uređaje
i za publiku, te prostoriju za prvu pomoć. U sportskim dvoranama pozornost
treba posvetiti mikroklimatskim uvjetima, koji podrazumijevaju zabranu
pušenja, te na prirodnu i umjetnu rasvjetu. Staklene objekte i rasvjetna tijela
treba zaštiti žičanim mrežama.Podove treba izrađivati od materijala koji nije
sklizak i kad je vlažan.Uklanjanje otpadaka, redovito čišćenje dvorana,
svlačionica i drugih sanitarnih prostorija mora biti redovito