Jacques Le Goff Civilizacija srednjovjekovnog Zapada

Uvod
|
- u suglasnosti s Raymondom Blochom, Sylvain Contou i Jeanom Delumeauom usredotočio se na knjigu na
razdoblje od 10. do 13. st. (na središnji dio srednjeg vijeka koji je u isti mah odlučni trenutak razvoja Z)
- period prihvaćanja opcije razvoja usprkos skanjivanjima kršćanskog svijeta u 13. st.
- to je vrijeme svjedočilo nastanku grada i sela
- pokretanje novčane privrede
- tehnološki izumi koji osiguravaju obradu zemlje
- predindustrijsko zanatstvo (tkalački stan, željezne alatke, mlinovi na vodu ...)
- kormilo s krmenom statvom
- kompas
- Crkva si pridržava i naglašava svoj ideološki i duhovni nadzor
- opismenjivanje napreduje
- skolastika (oslanja se na sveučilište – ostaje kleričko, ali razvija kritički duh)
- usprkos kršćanskom internacionalizmu ljudi se više okupljaju oko laičkih vođa u narode i države na osnovi
vladarskog ili kneževskog obrasca
- indoeuropska 3partitivna shema – oni koji se mole, oni koji rade i oni koji se bore
- mentalitet se mijenja – novi odnos spram novca, rada, obitelji
- glad i dalje prijeti
- nasilje je prisutno
- društvene su borbe žestoke i trajne
- nije to toliko crno doba kad Zapad proživljava svoje djetinjstvo
- usprkos istinskoj okrutnosti srednjovjekovnog razdoblja na mnogim poljima svakodnevnog života sve teže
pristajemo na tvrdnju da je srednjovjekovno sinonim za nazadno i divlje
- više je blizak primitivnome (ali od nekud se mora početi)
- pri nastojanju da se opiše i objasni srednjovjekovnu civilizaciju ne treba zaboraviti 2 bitne stvarnosti :
1. se odnosi na samu prirodu razdoblja,
Crkva je pritom od temeljne važnosti (kao prevladavajuća ideologija i kao religija u užem smislu riječi)
2. stvarnost znanstvenog i intelektualnog reda

PRVI DIO
OD ANTIČKOG SVIJETA DO
SREDNJOVJEKOVNOG
KRŠĆANSTVA

Nastanjivanje barbara
(od 5. do 7. stoljeća)

Kriza Rim skog svijeta (od 2. do 4. stoljeća )

- srednjovjekovni zapad rođen je na ruševinama rimskog svijeta
- prostor opasan zidinama
- grad unutar tih zidina iskorištava ne stvarajući – nikakav se tehnički izum ne bilježi od helenskog doba,
gospodarstvo se temelji na otimačini, pobjednički ratovi nameću ropsku radnu snagu
- remek-djelo trajnosti Rima napada u 2. stoljeću erozija razornih snaga i obnove
- velika kriza u 3. stoljeću – Rim i Italiju su nesposobni, provincije postaju neovisne a zatim zaposjednute
- Španjolci, Gali, Istočnjaci zauzimaju Senat, carevi Trajan i Hadrijan su španjolskog porijekla, carevi su
afričkog, Karakala ediktom iz 212. daje rimsko pravo građanstva svim stanovnicima Carstva
- Konstantinovo (324.-330.) utemeljenje Carigrada, Novog Rima, materijalizira klizanje rimskog svijeta prema
Istoku
- taj raskol obilježava svijet srednjovjekovlja kao i borbu za kršćanstvo ili nacije – težnja za sjedinjenjem Zapada
i Istoka

1
- rascjep je u 4. stoljeću – Bizant mijenja Rim i pod prividom napretka i prestiža nastavit će se iza njegovih
zidina rimska agonija do 1453.
- rimska tvrđava iz koje su legije kretale u lov na zarobljenike i plijen i sama je bila opsjednuta i osvojena
- posljednji veliki pobjednički rat bio je poveo Trajan, a zlato Dačana nakon 107. godine bio je posljednji dokaz
rimske moći
- unutarnje opadanje – demografska kriza, oskudica robovske snage
- u 3. stoljeću su na djelu opći napadi na granicama |
- carevi vjeruju da će se spasiti ako promijene vjersku službu pa se preobraćuju na kršćanstvo (na trenutak je s
Konstantinom sve bilo u redu pod paskom Crkve – no kršćanstvo je lažni saveznik Rima)

Rim ljani i barbari

- rođenje srednjovjekovnog Zapada = provala barbara u 5. stoljeću
- od vladavine Marka Aurelija germanska se prijetnja stalno nadvijala nad Carstvom (one su činile krizu u 3.
stoljeću)
- velike provale Alemana, Franaka i drugih germanskih plemena koji su 276. godine provalili u Galiju,
Španjolsku, S Italiju navješćuju krizu 5. stoljeća (opustošena sela, urbano povlačenje, demografski pad,
društvene preobrazbe)
- barbari se pojavljuju i na Istoku odakle će se kretati dalje i odigrati ključnu ulogu na Zapadu:
Goti – 269. zaustavlja ih Klaudije II. kod Niša, ali oni zauzimaju Daciju, pobjeda u Hadrionopolisu nad carem
Gracijanom 378.
- uzroci provala – demografski zamah, privlačnost bogatijih teritorija, promjena klime, zahlađenje (u
Skandinaviji) – tako su krenuli prema J i Z sve do granica Z svijeta
- Bretanja tako postaje Engleskom, Galija Francuskom, Španjolska Andaluzija, Italija Lombardija
- barbari (prema sv. Ambroziju) – neprijatelji lišeni čovječnosti
- biskup Sinezije iz Kirene sve osvajače naziva Skitima – simbolom barbarstva
- drugi pak misle da je uzrok katastrofe unutarnji, zbog rimskih grijeha (Salvijan, svećenik iz Marseilla)
- neki Rimljani bježe barbarima jer nisu mogli podnijeti nepravdu i okrutnost rimske manjine
(radije žive slobodni pod prividom ropstva, nego kao robovi pod prividom slobode)
- barbari koji su se u 5. stoljeću nastanili u Rimskom Carstvu nisu bili mladi i divlji ljudi
- oni su se mnogo razvili tijekom nerijetko stogodišnjih seljenja
- mnogo su toga vidjeli i mnogo su toga naučili
- put ih je vodio u kulturalne i civilizacijske dodire iz kojih su preuzimali navade, umijeća, tehnike
- donijeli su sa sobom istančane tehnologije vađenja i obrade ruda, izrade svile, zlatarska umijeća, obradu kože
- dio njih je ostao poganski, drugi dio se preobratio na kršćanstvo, no ti preobraćeni barbari Ostrogoti, Vizigoti,
Burgundi, Vandali i Lombardijci su bili preobraćeni na arijanizam koji je nakon Koncila u Nikeji bio proglašen
herezom (predmet borbi između arijanskih barbara i katoličkih Rimljana)
- privlačnost rimske kulture za barbare:
podržavali su rimske navade, kitili se rimskim naslovima, obožavali su rimske institucije
- no to ne znači da je to bila turistička selidba
- to je bilo doba pometnje, tijekom svog putovanja plemena i narodi su ratovali, međusobno se podjarmljivali,
miješali
- groznica razaranja dugo će potresati Zapad, ljudi srednjovjekovnog Zapada sinovi su tih barbara

Provale i nova karta Zapada

- provale barbara su u razdoblju između 5. i kraja 8. stoljeća izmijenile političku kartu Zapada pod nominalnom
vlašću bizantskog cara
- najspektakularniji prizor je bio opsada, zauzimanje i pljačka Rima koje su izvršili Alarih i njegovi Vizigoti 410.
- Vandali, Alni i Svevi pustoše iberijski poluotok, kratka uspostava vandalske vlasti na J Španjolske donijet će
kraju ime Andaluzija, 429. prelaze u S Afriku i osvajaju Tunis i I Alžir
- u 2. pol. 5. st. dolazi do odlučnih promjena; na S Angli, Juti i Saksonci zauzimaju Veliku Britaniju (441.-
443.), dio pobijeđenih Bretonaca prelazi more i nastanjuje se u Armoriqeu (nadalje će to biti Bretanja)
- glavni događaj je uspostava Atilina Hunskog Carstva; Atila ujedinjuje oko 434. mongolska plemena koja su
prešla Z, napada i potlačuje ostale barbare, održava s Bizantom dvosmislene odnose, Rimljanin Aecije ga
zaustavlja 451. na Katalunskim poljima, Hunsko Carstvo se raspada
- 468. Vizigoti opsjedaju Španjolsku

2
- javljaju se Klodvig i Teodorik, Klodvig je vođa Salijskih Franaka koji su se tijekom 5. stoljeća prebacili u
Belgiju i potom na S Galije, Ostrogoti su se proširili Carstvom pod vodstvom Teodorika (Carigrad 487., Italija
493.), on je obnovitelj pax romane u Italiji
- poč. 6. st. podjela Z čini se osiguranom između Anglosaksonaca u Velikoj Britaniji odsječenoj i bez ikakve
spone s kontinentom, Franaka koji drže Galiju, Burgunda koji su se povukli u Savoju, Vizigota gospodara
Španjolske, Vandala smještenih u Africi te Ostrogota koji vladaju Italijom
- bizantska politika mijenja se dolaskom Justinijana 527., godinu dana nakon smrti Teodorika u Ravenni |
- Justinijan želi osvojiti ako ne cijeli zapadni dio Rimskog Carstva (barem mediteranski dio)
- bizantski zapovjednici ruše Vandalsko Carstvo u Africi (533.- 534.), gotsku vlast u Italiji i u Španjolskoj
- veliki događaj 7. stoljeća bila je pojava islama i arapsko osvajanje
- najprije je zapadnom kršćanstvu oduzelo Magreb, pa se proširilo na Španjolsku
- 8. stoljeće je stoljeće Franaka
- uspon Franaka na Z usprkos nekolikim porazima neometan je od Klodviga naovamo
- Klodvig se preobratio s arijanizma na katolicizam
- od 6. st. Franci su osvojili kraljevstvo Burgunda, a potom Provenceu
- Franci više nisu jedini bili pravovjernici Z kršćanstva, Vizigoti i Lombardijci napustili su arijanizam prešavši na
katoličanstvo, Papa Grgur Veliki (560.-604.) se latio obraćanja Anglosaksonaca
- sin Karla Martela Pipin Mali učinio je prvi korak zauzimajući se iz petnih žila za katolički leadership Franaka –
s papom je zaključio savez povoljan za obje strane, rimskom je prvosvećeniku priznao privremenu vlast nad
dijelom Italije i u okolici Rima
- zahvaljujući krivotvorini papinskih ureda između 756. i 760. rađa se tzv. Konstantinova Donacija, Papinska
država ili Domovina Svetog Petra i na taj način uspostavlja privremenu vlast pape
- zauzvrat papa priznaje Pipinu naslov kralja 751. god. i dolazi ga posvetiti 754., iste godine u kojoj se
uspostavlja Papinska Država

Zapad ranoga srednjeg vijeka : nove strukture

- srednjovjekovni svijet posljedica je susreta i povezivanja dvaju svjetova koji su se razvijali jedan prema
drugome, preplitanja rimskih i barbarskih ustroja u procesu preobrazbe
- sve više se podvajaju strane na rimskom Z : trgovina je slabila, obradive površine bile su napuštene, polja
napuštena
- urbano propadanje ubrzano je razaranjima tijekom barbarskih provala
- gradovi su bili mamac svojim nagomilanim i izazovnim bogatstvom
- građani su prisiljeni na povlačenje prema mjestima proizvodnje
- poremećenost razmjene povećava glad, a glad tjera mase na selo i prisiljava ih na služenje osiguravateljima
kruha, velikim posjednicima
- skupine barbara koje su se naselile nisu bila društva jednakosti
- nastaju razredi, klase
- postoje moćni i slabi, bogati i siromašni koji se lako preobraćaju u velike i male posjednike ili zauzimatelje
osvojene zemlje
- društvena je stvarnost snažnija te ubrzo dijeli pripadnike obiju skupina na potentiores, moćne, barbarskog ili
rimskog porijekla i na humiliores, one skromne
- iako su barbarima bili potrebni nova kodifikacija i ustanovljavanje zakona, nekim se barbarskim kraljevima
činilo nužnim donijeti novu legislativu za Rimljane
- pravne razlike nisu bile tako velike
- utjecaj Crkve pridonio je slabljenju i nestajanju osobnosti zakona u ime njihove teritorijalnosti

Zaključak : od antike do srednje g vijeka – nastavak ili rascjep?

- barbari su preuzeli sve što su mogli najboljega od onoga, što im je Rimsko Carstvo ostavilo u baštinu, nadasve
na polju kulture
- oni su opadanje prometnuli u nazadovanje, spojili su trostruko barbarstvo – svoje vlastito, ono oslabljena
rimskog svijeta te ono starih primitivnih snaga
- kvantitativno nazadovanje – barbari su razorili ljudske živote, spomenike, gospodarski ustroj, uslijedio je
demografski pad, gubitak riznice umjetnosti, uništenje cesta, radionica, spremnica, …
- u tom osiromašenom, pothranjenom, oslabljenom svijetu 1 će prirodna nepogoda dovršiti ono što su barbari
započeli – počevši od 543. Crna kuga došla s I, hara Italijom, Španjolskom, Galijom više od pola stoljeća
- za njom ostaje ponor, tragika 7. st. (dark ages)
- tehnološko nazadovanje ostavit će srednjovjekovni Z dugo lišenim svega
3
- povratak drvetu
- nazaduje i ukus i običaji, kaznene mjere su paklene
- spolno pretjerivanje, silovitost, udarci, ranjavanja, pohlepa, pijanstvo
- jedino su zatvor ili ubojstvo mogli zakočiti pretjerivanja tih franačkih prinčeva i princeza
- profinjenost mučenja dugo će nadahnjivati srednjovjekovnu ikonografiju – ono što rimski pogani nisu činili
kršćanskim martirima, katolički su Franci činili svojima
- crkva zastupa vlastite interese ne brinući se više o dobru barbarske države |
- prikuplja bogatstvo otimajući donacije kraljevima i uglednicima, ali i sirotinji zemlju, prihod, iskupljenja
- njezini biskupi, gotovo svi pripadnici aristokracije veleposjednika, svemoćni su u svojim gradovima, te bi im i
kraljevi mogli zavidjeti na njihovim biskupskim ovlastima
- kraljevi i biskupi međusobno su se neutralizirali i paralizirali – Crkva pokušava upravljati državom, a kraljevi
Crkvom

Germanski pokušaj organizacije

(od 8. do 10. stoljeća)

Karolinški Zapad
- obnova Z jedinstva što je provode Karolinzi razvijala se u 3 smjera :
na JI u Italiju,
na JZ prema Španjolskoj,
na I u Germaniju
- Pipin Mali, papin saveznik, provodi karolinšku politiku u Italiji
- Karlo Veliki zauzima Španjolsku, širi se prema I (gdje miješa pokolje i obraćenja), sređuje Saksone duž
Sjevernog mora (svaki njihov prekršaj i uvreda kršćanske vjere se kažnjavala smrću)
- germansko obzorje, nadasve saksonsko, privlačili su Karla Velikog na I
- uvijek na putu radije je napadao kraljevske gradove (Aix-la-Chapelle, Ingelheim, ...)
- osvajanje Bavarske značilo je zauzimanje jedne već kršćanske zemlje
- nova bavarska provincija bila je i dalje izložena upadima Avara, tursko-tatarskog porijekla
- utemeljili su carstvo na srednjem Dunavu
- u racijama su gomilali plijen u svom glavnom stanu koji je zadržao okrugli oblik mongolskih šatora : Ring
- 796. Karlo Veliki je zauzeo Ring
- franački kralj je pripojio Z dio Avarskog Carstva, između Dunava i Drave
- pobjeda nad Avarima označila je ulazak Slovenaca i Hrvata u franački svijet
- Karlo Veliki je naposljetku napao Grke
- 800. je franačkog kralja okrunio rimski papa
- ponovna uspostava carstva na Z bila je čini se papinskom, ne karolinškom zamišlju
- Karlo Veliki se naročito brinuo da održi podjelu između starog Rimskog Carstva i Zapada kojemu će on biti na
čelu, te Istoka (za koji mu nije bilo ni na kraj pameti ratovati s bizantskim bazilejem)
- papa Leon III. Vidio je 799. trostruku prednost u tome da Karlu Velikom dodijeli carsku krunu;
1. zatvaran i proganjan od svojih rimskih neprijatelja želio je ponovnu potvrdu svog ugleda na djelu i zakonu od
strane nekog čiji će se ugled besprizivno nametnuti svima : cara,
2. vođa jedne privremene države, Domovine Svetog Petra, želio je da priznanje te privremene suverenosti potvrdi
vladar koji će biti iznad svih drugih, po naslovu i činjenično,
3. naposljetku želio je učini Karla Velikog carem cijelog kršćanskog svijeta, uključujući i Bizant, kako bi se borio
protiv krivovjerja ikonoklasta i uspostavio papinsku rimsku nadmoć nad cijelom Crkvom
- Karlo Veliki se dao uvjeriti i bio je okrunjen 25. 12. 800.
- ali je napao Bizant samo da bi utvrdio svoj naslov i jednakost
- sporazum je sklopljen 814., nekoliko mjeseci prije smrti Karla Velikog – Franci su vratili Veneciju, zadržali
zemlje na S Jadranskog mora, a bazilej je priznao Karlu Velikome njegov carski naslov
- Karlo Veliki je ima teškoća s upravljanjem tako velikim prostranstvom
- stao je poticati korištenje pisanih dokumenata
- pisano oruđe su bili capitulaires ili zbornici zakona (kapitulara de villis – o upravljanju kraljevskim posjedima,
kapitualar de litteris colendis – o reformi obrazovanja, ... )
- ljudsko su pak oruđe bili miss dominici, ugledne laičke i crkvene ličnosti koje se slalo u godišnje poslanje
nadzora nad vladarevim predstavnicima
- organizirala bi se i opća skupština

4
Kriza od 9. do 10. stoljeća : novi osvajači

- osvajači pristižu sa svih strana

- najopasniji stižu s mora, sa S i J
- sa S stižu Skandinavci koji se jednostavno nazivaju ljudima sa S ili Normanima (ili pak Vikinzima)
- Skandinavci se šire na I, kao i na Z
- Šveđani ili Varjazi koloniziraju Rusiju, barem u gospodarskom i političkom smislu, utemeljujući prve oblike |
države
- na Z Norvežani napadaju Irsku
- Danci pokrajine koje oplakuje S more i La Manche

- 878. sklapanjem mira u Wedmoru, Alfred Veliki potvrđuje im (Normanima) vlasništvo nad dijelom Engleske te
oni od 980. postaju njegovim gospodarem pod Svendom i njegovim sinom Knutom Velikim (1019.– 1035.)
- ali tek će se Normani - koji su se nastanili na S Galije, u pokrajini kojoj će nadjenuti svoje ime, nakon što ju je
Karlo III. Glupi ugovorom u Saint-Clairu-sur-Epteu 911. prepustio njihovu poglavaru Rolonu – raširiti Z i tamo
ostaviti trajna obilježja
- 1066. osvajaju cijeli Englesku
- od 1092. se nastanjuju u J Italiji i Siciliji
- u vrijeme križarskih ratova bili su i u Bizantskom Carstvu i u Svetoj zemlji

Kriza karolinškog svijeta : unutarnji vidovi

-Franci nisu razvili smisao za državu

- međusobno su je dijelili
- 843. dolazi do podjele u Verdunu –
a) najstariji Lotar dobiva dugački morski prolaz od S mora do Mediterana s Aix-la-Chapelleom, simbolom
Franačkog Carstva i Italijom
b) Ludvig je dobio teritorije na I i postao Ludvig Njemački
c) Karlo zvan Ćelavi i Ludvig Njemački podijelili su Lotaringiju
- zacrtavaju se obrisi budućih nacija – Z Franačka koja će postati Francuskom (različita i individualistička), I
Franačka postat će Germanijom

Otonska obnova
- kralja Germanije Otona I. Okrunio je za cara papa Ivan XII. 2. veljače 962. u crkvi sv. Petra u Rimu
- Oton I. doživljava svoje carstvo isključivo kao carstvo Franaka
- vojne što ih poduzima protiv Bizantinaca teže jedino stjecanju priznanja svojeg naslova
- 972. mirovni ugovor zapečaćen je vjenčanjem njegova starijeg sina s bizantskom princezom Teofanom
- Oton II. (973.- 983.) nadomješta naslov Imperatora Augustusa onim cara Rimljana
- rimski narod ustaje protiv Otona III. koji umire 1002.

Renesansa 10. stoljeća

- dolaskom tisućite godine na pomolu je bila obnova cjelokupnog Z

- njegov nagli procvat čini 11. stoljeće stoljećem istinskog razvoja Z kršćanstva
- takav se zalet mogao ostvariti jedino na gospodarskim osnovama
- lakše je uočiti neke znakove obnove trgovine u 8. i 9. stoljeću – vrhunac frizijske trgovine, monetarna reforma
Karla Velikog, izvoz platna, ...
- unapređenje poljoprivredne proizvodnje – dijeljenje mansa, pojava novog načina uprezanja, promjena kalendara
(kojim se mjeseci imenuju nazivima što ukazuju na napredovanje tehnike obrađivanja zemlje)
- razvija se skandinavska trgovina

Zaključak : sre dnjovjekovni take off – izvanjski izazov ili unutarnji polet?
- čemu pripisati to buđenje srednjovjekovnog Z?
- protuudarac uspostavljanju muslimanskog svijeta?
- ili novim tehnološkim naprecima kao plug na kotačima i s odgrnjačem, tropoljnog sustava, vojno napredovanje
5
- uspon velikaša – zemljoposjednika i vitezova zajedno – stvorio je klasu kadru iskoristiti gospodarske prigode
koje su joj se pružile ; eksploatacija zemljišta i još ograničenih tržišta

Uspostavljanje kršćanstva
(od 11. do 13. stoljeća)
|
Polet kršćanstva: razvoj gradnje, poljopr ivredni i dem ografski napredak
- svaka kršćanska zajednica je htjela imati veličanstveniju crkvu od one svojih susjeda
- taj je veliki graditeljski procvat zacijelo odigrao ključnu ulogu na srednjovjekovnom Z između 10. i 14.
stoljeća; ponajprije u smisli gospodarskog poticaja (proizvodnja kamena, drva, željeza, izrada alatki, prijevoz,
dizanje krupne građevine, okupljanje radne snage, ... ) = središte prve i gotovo jedine srednjovjekovne industrije
- demografski rast bio je tek prva i najspektakularnija posljedica tog napretka
- jednako je s relativno mirnim prilikama u 10. stoljeću – kraj provala, napredak ustanova „mira“ koje pravno
uređuju ratove ograničavajući razdoblja vojnog djelovanja, stavljajući vojno nedjelatno stanovništvo pod zaštitu
jamstva na koja se zaklinju ratnici
- Normani su se tijekom prvog stoljeća nastanjivanja u Normandiji preobrazili u poljoprivrednike pod vodstvom
svojih vojvoda
- postupno širenje tropoljnog sustava (jedna trećina se odmara), raznolikost posijanih kultura, asimetrični plug,
sve češća primjena željeza pri izradi poljoprivrednih alatki
- stanovništvo se u razdoblju od 10. do 14. st. podvostručilo,
oko 600. – 14. 7. milijuna
950. – 22. 6 milijuna
1300. – 73 milijuna
- demografski rast je pak bio odlučan za širenje kršćanstva
- povećani urod i prehrambena snaga ljetine bili su i dalje nedovoljni
- feudalna obrada zemlje isključivala je uistinu intenzivnu obradu
- preostalo je povećati prostor obradivih površina
- prvo obilježje širenja kršćanskog svijeta u razdoblju između 10. i 14. st. bio je snažan pokret krčenja

Širenje kršćanstva: kristijanizacija S i I, Španjolska Rekonkvista, križarski ratovi

- kršćanstvo je doživjelo i izvanjsko širenje
- tako se rodio dvostruki pokret osvajanja čiji je rezultat bio pomicanje granica kršćanstva u EU i daleka
putovanja u muslimanske zemlje – križarski ratovi
- širenje kršćanstva u EU (8., 9. i 10. st.) postalo je gotovo u cijelosti udjelom Nijemaca koji su zaposjeli granice
kršćanstva na S i I
- u 9. st. moravski knez Ratislav poziva Ćirila i Metoda u svoju državu ne bi li osigurao protutežu utjecaju
njemačkih misionara
- sv. Adalabert, praški nadbiskup potkraj 10. st. drži da su Česi iznova postali neznabošcima
- oko godine 1000. novi niz kršćanskih država proširuje kršćanstvo prema S i I :
Poljska za Mješka 985.,
Ugarska za Vaika koji postaje sv. Stjepan,
Danska za H. Plavozubog,
Norveška za Olafa Tryggvesona
Švedska
- Prusi će se preobratiti tek u 13. st.
- njemačko širenje prema I
- skandinavsko širenje prema Islandu, Grenlandu i možda Americi,
normanske kneževine niču i u J Italiji – Kampanija, stječu priznanje pape Nikole II., oduzimaju Siciliju
muslimanima (11. st.), protjeruju Biznatince iz Italije
- tako je utemeljeno normansko Kraljevstvo Dviju Sicilija (rame uz rame Normani, Sicilijanci, Bizantinci i
muslimani – latinski, grčki, arapski)
- pol. uzor kršćanskog svijeta
- Francuzi kreću u osvajanje Kraljevstva Dviju Sicilija, otimaju ga od nasljednika Fridrika II.,
ali Sicilija izmiče iz ruku Karla Anžuvinskog nakon Sicilijanske večernjice 1282. (pokolj Francuza na Siciliji koji
je počeo u Palermu prije večernje mise), prelazi u Španjolsku
6
- francuska je emigracija u Španjolsku bila naročito snažna
- 1 od velikih uspjeha kršćanskog širenja između 10. i 14. stoljeća je ponovno oduzimanje gotovo cijele
Španjolske muslimanima što su ga ostvarili kršćanski kraljevi uz pomoć plaćenika i vitezova mahom Francuza
- među tim pomoćnicima Rekonkviste najvažniju je ulogu odigralo francusko svećenstvo iz Clunya
- rekonkvista nije bila neprekinuti niz uspjeha, no odlučna su osvajanja ostvarena 1085. kada Alfonso VI. Iz
Kastilje zauzima Toledo, Santaremo, Sintru i Lisabon
- značajan je datum 16. srpnja 1212. – kraljevi Kastilje, Aragonije i Navarre odnose izvanrednu pobjedu nad |
kalifom Cordobe u Las Navas de Toulosi
- potkraj 13. st. muslimani su stjerani u Španjolskoj u malo Kraljevstvo Granade koja će uostalom zablistati
posebnim sjajem u 14. st. s dotjerivanjem Alhambre
- španjolsku Rekonkvistu prati nastojanje ponovnog napučivanja i obnove opustošene zemlje
- poblacion (naseljavanje) prati svaku etapu osvajanja
- od pol. 11. st. španjolska Rekonkvista poprimila je obilježje vjerskog rata pripremajući vojnu i duhovnu
stvarnost križarskih ratova
- kasnije se francuska kolonizacija J Francuske i Kraljevstva Dviju Sicilija, njemačka kolonizacija Pruske
službeno nazivaju križarskim ratovima
- ali taj fenomen širenja i degeneracije križarskog rata koji omogućuje da se u kontekst globalnog širenja Z od
sredine 11. st. do kraja 13. uključe i pothvati naizgled izdvojeni i raznoliki, ne treba zasjeniti križarski rat vođen u
Svetoj Zemlji
- bez obzira što je u konačnici polučio osrednjim rezultatima, po Z prije štetnim negoli korisnim, bio je on
vrhunac pokreta širenja srednjovjekovnog kršćanstva
- trebamo obratiti posebnu pozornost na duhovni i osjećajni kontekt križarskih ratova koji su savršeno raščlanili
Paul Alphandery i Alphonse Dupont
- križarski ratovi su se nadali vitezovima i seljacima 11. st. poput oslobađanja nekog viška zapadnjaštva – želja za
osvajanjem zemalja, bogatstva, prekomorskih posjeda
- ali križarski ratovi nisu utažili žeđ Zapadnjaka za zemljom, te im je valjalo brzo tražiti u Europi
- križarski ratovi nisu donijeli kršćanstvu ni trgovački procvat rođen iz ranijih odnosa s muslimanskim zemljama,
ni tehnologije i proizvode, a ni duhovna oruđa što su ih podarila središta prevođenja i knjižnice Grčke,
Španjolske
- oni su doprinijeli osiromašenju Z, posebice viteškog sloja, jer su snažno utjecali na snaženje rađajućih
nacionalnih suprotnosti, na konačno produbljenje konačnog jaza između Zapadnjaka i Bizantinaca, činili su
pogrome, pokolje i pljačke
- jedini plod koji su križari donijeli iz svojih pohoda bila je – marelica
- prvi pr. Europske kolonizacije – privremeno nastanjivanje u Palestini
- kada je Urban II. 1095. u Clermontu zapalio vatru križarskog rata, a kad ju je sv. Bernard potaknuo 1146. u
Vezelayu vjerovali su da će se vječni rat na Z prometnuti u pravednu stvar, u borbu protiv neznabožaca
- taj je veliki naum propao
- 1. križarski rat – pohod siromašnih koji su krenuli prvi i pobili mnoge Židove na svom putu, postupno su se
raspršili i podlegli gladi, bolestima i Turcima
- poč. 13. st. križarski pohod djece – mladih seljaka
- 1099. Jeruzalem je zauzet
- u Svetoj zemlji se utemeljuje Latinsko Carstvo, ali ono vrlo brzo biva ugroženo
- Saladin ponovno zauzima Jeruzalem 1187.
- Rikard Lavljeg srca niže podvige tijekom 3. križarskog rata
- 4. su križarski rat Venecijanci skrenuli prema Carigradu te ustanovili drugo privremeno Latinsko Carstvo u
Carigradu i u Grčkoj (1204. – 1261.)
- do kraja 15. st. i nadalje često će se govoriti o odlasku u križarski rat
- više se u njih neće kretati

Renesansa grada
- srednjovjekovni gradovi su nastavili život prvobitnih gradova : slavenski grod, nordijski wik
gradovi su se u srednjem vijeku zbili u jednom kutu svojih nekadašnjih bedema koji su im postali odveć široki i
sveli se na pol. i upravne službe
- no biskupski gradovi su zadržali neku gospodarsku važnost ponajprije zahvaljujući hambarima biskupa ili
samostana (namirnice)
7
- veliki su srednjovjekovni gradovi općenito bili sljednikom malih gradova iz vremena antike ili ranog srednjeg
vijeka (Venecija, Firenca, Genova, Pariz, London)
- srednjovjekovni grad se rađa i razvija na osnovi svoje gospodarske uloge
- nastaju u plodnim nizinama
- gradovi potrebuju seosko okruženje
- u okolici gradova proširuju se krčevine
- seobe iz sela u grad između 10. i 14. st. jedan je od glavnih fenomena kršćanstva |

Obnova trgovine
- trgovinu na duge staze održavaju jedino luksuzni proizvodi (tkanine, sač-pastel, začini) i oni prijeko potrebni
(sol)
- žitarice i drvo tek postaju takvima
- sajmovi u Champagnei u 12. i 13. st. glavna su stjecišta prodaje
- na S djeluje širok trgovački savez koji ubrzo stječe i pol. moć te upravlja razmjenom na postranom polju
djelovanja – Hanza
- trgovačke vode povezuju Genovu i Veneciju s Londonom i Burgesom
- Venecijanci su utemeljili pravo kolonijalno carstvo na obalama Jadranskog mora, na Kreti, na jonskim i
egejskim otocima
- u 13. st. nastaje novac

Intelektualni i um jetnički uzlet

- mistična duhovnost i romanička umjetnost razvit će se u samostanima
- Cluny i velika crkva opata Huga (11. st.) simboliziraju tu premoć samostana
- kulturalni translatio kojim je prevlast samostana preuzeo grad dobro se uočava u 2 oblasti – obrazovanju i
arhitekturi
- tijekom 12. st. gradske škole odlučno potiskuju samostanske
- skolastika je kći grada – vlada u novim ustanovama : sveučilištima, duhovnim korporacijama
- studiranje i nastava postaju zanimanjem
- romanika prelazi u gotiku
- ikonografija katedrala izraz je gradske kulture

Crkva i vjera u uzletu kršćanstva

- na samoj razini ekonomije Crkva je bila veoma djelotvorna
- u početnom stadiju ona ulaže sredstva koja jedina posjeduje
- u razdoblju tezauracije ekonomije je prikupila više nego itko
- samostani su u 11. i 12. st. postajali nekom vrstom kreditne ustanove
- pravilo sv. Augustina (11., 12. st.) – zagovara nužnost odlaska u pustinju, pronalaska u samoći pravih
vrijednosti od kojih se Z svijet stalno udaljuje (tu se potom obavlja manualni rad i uzgoj stoke)
- pustinjaci – totalno kul, žive povučeno, anarhisti vjerskog života, žive u siromaštvu
- Crkva iznjedruje nove redove - prosjake
- Franjo Ašiški (činitelji pročišćenja u iskvarenom svijetu) – to Crkvu zabrinjava
- žele da franjevci prijeđu na njihovu stranu
- dominikanci vraćaju samostane iz pustinje u mnoštvo
- ciljano se obraćaju gradskoj sredini
- sinodi ranog srednjeg vijeka davali su ton kršćanskome društvu
- 4. lateranski sabor (1215.) – organizira nastavu i ustanovljuje obavezno uskrsno pričešće
- sve što nije mogla riješiti „mirnim putem“ Crkva je rješavala silom, ratom
- tako je odnijela pobjedu na početku 14. st. no na moralnom polju je to bio za nju gubitak pred sudom povijesti

Zapadni feudalizam
- osporavajući sam ustroj društva hereze su se obrušavale i na ono što je činilo njegovu osnovu - feudalizam
- feudalizacija i gradski pokret 2 su vida istog razvoja koji u isti mah ustrojuje prostor i društvo
- Thorner – društvo srednjovjekovnog Z seljačko je društvo koje sadrži stanoviti postotak (manjinski) gradova i
kojime u posebnom slučaju Z kršćanstva upravlja sustav koji se određuje pojmom feudaliteta
8
- feudalizam je ponajprije ukupnost osobnih veza koje međusobno povezuju u hijerarhiju članove vladajućih
slojeva društva
- te se veze oslanjanju na stvarnu osnovu, beneficiju što je plemić dodjeljuje svome vazalu u zamjenu za stanoviti
broj usluga i zakletvu vjernosti
- feudalizam u strogom smislu vazalska je vjernost i leno
- plemić i njegov vazal povezani su vazalskim ugovorom
- vazal se zaklinje na vjernost svome gospodaru |
- najstariji tekstovi u kojima se taj pojam spominje odnose se na gorfoviju Barcelone (1020.), grofoviju Cerdagne
(1035.), Anjou (1037.)
- širi se u Francuskoj 11. st.
- prvi put se javlja u Njemačkoj 1077.
- nakon sklopljenog vazalskog ugovora vazal duguje svome gospodaru savjet, koji se općenito sastoji u obvezi
sudjelovanja na skupovima što ih upriličuje plemić, a nadasve da dijeli pravdu u njegovo ime i pomoć, uglavnom
vojnu a ponekad i novčanu
- vazal tako pripomaže plemićko upravi, sudstvu i vojsci
- zauzvrat plemić svome vazalu jamči zaštitu
- protiv nevjerna vazala, felona, nevjernika može odrediti kaznu, a glavna je konfiskacija feuda
- sve se vrti oko lena
- riječ se javlja na Z Njemačke početkom 11. st.
- ne koristi se posvuda u tom značenju
- taj pojam prije rabe pravnici i moderni povjesničari nego što bi pripadao rječniku onog vremena
- najvažnije je što feud najčešće određuje zemlju
- plemić dodjeljuje leno svom vazalu u sklopu svečanosti, investiture, koja se sastojala od simboličnog čina,
predaje nekog predmeta (zastave, žezla)
- sve veću povezanost vazala sa svojim lenom potvrđuje nasljednost lena što je bitni čimbenik feudalnog sustava
- taj se pomak dogodio rano u Francuskoj u 10.st. i na početku 11. st.

- budući da je gotovo svaki vazal bio čovjek nekolicine plemića, a darežljivijem gospodaru bi podario
prvenstvenu vjernost
- a da bi se izbjegao kaos, najmoćnija bi vlastela natjerala vazala na zakletvu ligiusa (prioritetna)
- feudalizam se konkretno temelji na eksploataciji zemlje putem vladavine feudalne hijerarhije – seniora i vazala
– nad seljacima te nadilazi okvir vazalskog ugovora ne bi li svakom plemiću, krupnom ili sitnom, osigurao na
njegovu posjedu ili feudu ukupnost nadasve širokih prava
- središte feudalnog ustroja je dvorac
- jedna od značajnih pojava u povijesti Z od 10. do 13. stoljeća je utvrđen zamak čiji vojni izgled ne bi trebao
prikriti mnogo šire njegovo značenje (vlastelini preuzimaju gospodarsku, sudsku, pol. vlast)
- iz svoga dvorca vlastelin gospodari područjem nad kojim obnaša svoje banstvo
- 971. se pojavljuje naslov viteza
- oko 1075. viteštvo se prometnulo u nasljednu klasu, istinsko plemstvo
- najviši su gospodari zamkova, a najniži obični vitezovi koji iza sebe imaju samo mali broj ljudi koji osobno
ovise o njima
- M. Bloch razlikuje 2 razdoblja feudalizma -
1. do pol. 11. st. obuhvaća doba relativno stabilne organizacije seoskoga prostora u kojemu je razmjena slaba i
neredovna, novac je rijedak a plaćenih službi gotovo i nema
2. posljedica velikih krčenja, obnova trgovine, sve veća nadmoć trgovaca nad proizvođačem

Politički preokreti : papinstvo i carstvo

- srednjovjekovna stvarnost Z je atomizacija društva i njegove uprave
- na djelu je i vodoravna i okomita isprepletenost vlasti
- između brojnih velikaša, Crkve i crkava, gradova, kraljeva i knezova ljudi srednjeg vijeka često ne znaju o
kome su pol. ovisni
- neposredno nakon 1000. godine možemo reći da 2 osobe upravljaju kršćanskim svijetom – papa i car
- tijekom cijelog tog razdoblja njihov će sukob biti u središtu zanimanja
- nakon smrti Silvestra II. (1003.) papinstvo pada pod kapu velikaša Lacija, a nakon 1046. pod njemačke careve
- no, uskoro se oslobađa (cijela Crkva više ne ovisi o svjetovnim gospodarima)

9
- na djelu je Gregorijanska reforma, prema papi Grguru VII. (1073. -1085.) – Crkva se želi obnoviti naspram
klase ratnika
- papa Urban II. je preko križarskog rata okupljao kršćanstvo pod svoju vlast
- u Wormsu 1122. dolazi do kompromisa – car prepušta papi investituru biskupskom palicom i prstenom, obećaje
poštovati slobodu izbora i posvećenja, ali zadržava investituru žezlom za svjetovni posjed biskupa
- sukob između pape Ivana XXII. i cara Ludviga Bavarskog u 1. pol. 14. st. omogućit će zagovornicima Luja i
Marsilija Padovanskog u njegovom Defensor Pacis (1324.) da odrede novo kršćanstvo u kojemu će svjetovna i |
duhovna vlast biti jasno odijeljene

Politički preokreti: države

- među monarhijama i državama nasljednicama političke moći koje se grade između 11. i 14. st. čak i one
najmoćnije nisu ni dinastijski osigurane niti prostorno utvrđene
- Engleska nakon normanskog osvajanja nudi 1. pr. centralizirane monarhije za vladavine Henrika I. (1110.-
1135.) i Henrika II.
- počevši od 1085. knjiga Domesday book imenuje kraljevske posjede i prava pružajući dragocjenu osnovu
kraljevskoj vlasti
- postoje i snažne novčarske ustanove
- izbija kriza u 13. st. – Ivan bez Zemlje se mora pomiriti s Magna chartom,
niže plemstvo se buni
- Edvard I. i Edvard II. uspostavljaju parlamentarni nadzor pri čemu u vladi sudjeluju plemići, svećenstvo i
građani
- na početku 14. st. Engleska je najmodernija i najstabilnija kršćanska država
- u Francuskoj Filip Lijepi 1303. ustrojava Parlament (loza Capet, prema Hugou Capetu 987.)
- 3. uspjeh centralizirajuće monarhije ostvaruje papinstvo
- papinstvo se u 12. i 13. st. preobražava u djelotvornu nacionalnu monarhiju
- neuspjeh monarhijske centralizacije očevidan je u Italiji i Njemačkoj
- u Italiji zemaljska vlast papa u srednjem dijelu poluotoka i carska vlast na S onemogućuju povezivanje teritorija

Zaključak : organizacija srednjovjekovnog prostora – gradovi ili države?

- od 1176. nadalje najnapredniji gradovi su oni S Italije (kod Legnana su nanijeli poraz Fridriku Barbarossi što je
zaprepastilo feudalni svijet)
- budućnost je pripala Genovi, Firenci, Milanu, Veneciji, Barcelonu, Ypresu, Bremenu
- unatoč tome moderna Europa neće nastajati oko gradova nego će se osnivati na državama
- ekonomska osnova gradova nije bila dostatna ni za osnivanje prvorazredne pol. sile niti za utemeljenje snažne
gospodarske sile
- počinje se nametati novi oblik prostorne organizacije – onaj teritorijalnih država

Kriza kršćanstva
(od 14. do 15. stoljeća)
Kraj srednjovjekovne granice
- ako većina kršćanskih država na početku 14. st. ima još nestabilne granice, kršćanstvo je u svojoj ukupnosti
uspostavljeno
- srednjovjekovna ekspanzija je završena
- kad se ponovno pojavi potkraj 15. st. na djelu će biti drugi fenomen
- nema više krčenja
- nema osvajanja tla
- demografska krivulja se počinje spuštati (Velika kuga)
- rast cijena se zaustavlja i pokreće depresiju
- vremenske nepogode uzrokuju slabu ljetinu, povratak opće gladi (14. st.)

Kriza 14. stoljeća

- kršćanstvo ulazi u krizu
10
- potkraj 13. st. izbija niz štrajkova, gradskih nemira, pobuna (posebno u Flandriji)

Značenje krize: opća depresija ili uvjet napretka?

- kriza nije prouzročila nazadovanje svekolikoga Z gospodarstva
- novi uzlet se zacrtava
|

DRUGIO DIO
CIVILIZACIJA SREDNJEGA VIJEKA
Geneza

Poganska kultura i kršćansku duh

- između 5. i 10. st. rađaju se načini mišljenja i osjećanja

- novina u srednjovjekovnoj kulturi bilo je uspostavljanje odnosa između poganskog nasljedstva i kršćanskog
doprinosa uz pretpostavku da jedno i drugo čine povezanu cjelinu
- sukob između poganske kulture i kršćanskog duha ispunio je staru kršćansku književnost, pa i srednjovjekovnu
- sv. Augustin je obznanio kako se kršćani trebaju služiti antičkom kulturom jednako kao što su se Židovi služili
baštinom Egipćana

Znanje na kapaljku
- redovnici ranog srednjovjekovlja ne preuzimaju svoj znanstveni i odgojni program od Cicerona ili Kvintilijana
nego od Marcijana Kapele koji poč. 5. st. određuje 7 slobodnih umjetnosti
- zoologija se uči iz Physiologus, aleksandrijskog dijela iz 2. st. prevedenog u 5. st. na latinski

Nazadovanje i prilagodba
- sv. Augustin – bolje da mu zamjere gramatičari nego da ga narod ne razumije

Otoci civilizacije: gradovi, dvorovi, sam ostani

- Rim, Marseille, Arles, Narbonne i Orleans ostaju lukama Istoka
- barbarski dvorovi privlače radionice luksuznih predmeta: gradnju u kamenu, izradu tkanine, zlatarstvo
- u ukusu se nazaduje
- zgrade se uglavnom grade od drveta
- glavno središte civilizacije ranog srednjeg vijeka je samostan
- čuvatelj je zanatskih i umjetničkih vještina
- ističe se Lerins, Monte Cassino
- Irska je postala otokom svetaca – u 6. i 7. st. izvezla je 115 svetaca u Njemačku, 45 u Francusku, 44 u Englesku
- najpoznatiji od njih bio je Kolumban koji osniva Luxeuil i Bobbio (utjecajni samostani)

Utem eljitelji srednjega vijeka

- ljudi su svojim znanjem bili svjetionici u razdoblju od 5. do 8. st. (utemeljitelji srednjeg vijeka)
- imali su spasiti ono bitno iz antičke kulture
- Boetije (Aristotel, stara logika, načela po kojima je kasnije utemeljena skolastika i definicija prirode), Kasiodor
(latinski retori, prepisivanje starih rukopisa), Izidor Seviljski (najslavniji srenjvjekovni pedagog, rječnik znanosti)
i Beda (najdovršeniji izraz mnogoznačnosti smisla Svetog pisma, ustanovljivanje crkvenog kalendara)

Karolinška renesansa
- karolinška renesansa predstavlja vrhunac niza malih renesansi koje su se nakon 680. g. dogodile u Corbieu, Sv.
Martinu iz Toursa, Rimu, Paviji, ...
- riječ je o blistavu i površinskom fenomenu namijenjenu zadovoljavanju potreba male aristokratske skupine
sukladno volji Karla Velikoga i njegovih nasljednika, kao i onoj crkvene hijerarhije – poboljšati obrazovanje

11
- prenijela je ljudima srednjovjekovlja spasonosne strasti – sklonost ka vrsnoći, ispravljanju tekstova,
humanističkoj kulturi, važnost obrazovanja
- iznjedrila je remek-djela – realistične minijature

JACQUES LE GOFF
CIVILIZACIJA SREDNJOVJEKOVNOG ZAPADA
TREĆI DIO
KRŠĆANSKO DRUŠTVO

ŽENA I DIJETE
- žena je bila niže biće u obitelji i nije uživala nikakve počasti
- žena je odgovorna za prvi grijeh, a ujedno je i utjelovljenje zla u oblicima đavolskoga iskušenja
- sveti Pavao smatra da je muškarac glava obitelji
- do promaknuća žene dolazi u kultu Bogorodice, koji je na vrhuncu u 12. i 13.stoljeću
 željelo se prepoznati zaokret u kršćanskoj tradiciji gdje Marija, kao nova Eva, iskupljuje
ženu grešnicu , a to se ponavlja u kultu Magdalene
 to je zapravo kraj poboljšanja žena u društvu
- u heretičkim srednjovjekovnim pokretima, katarizmu ili predheretičkim, kod begina, uloga žene je znak
nezadovoljstva mjestom koje joj je pridržano
- žena je na ekonomskom polju
 u seljačkoj klasi gotovo je jednaka muškarcu
 npr. mlati konoplju, udara lan, čupa repu
- u višoj klasi žene imaju plemenitije zanimanje, ali je njihov rad u gospodarskom smislu jednako značajan
 npr. na čelu su ženskih odaja ili luksuznih zanatskih radionica
 one su tekstilne radnice neke plemićke skupine
- 2 spola se označavaju kao « strana mača» i «strana preslice»
- u književnosti je pjesnički rod posvećen ženama dobio ime «pjesme platna» koje su se pjevale u
radionicama ili predionicama
- u višim slojevima društva žene su uživale određeni ugled
 prvorazredne junakinje u književnosti ( Berta, Sibila, Brunhilda)
 zemaljske dvojnice religioznih ženskih likova koji cvjetaju u romaničkoj i gotičkoj
umjetnosti : hijeratičke madone koje dobivaju ljudski lik, postaju manirizirne, mudre
djevice
 u dvorskoj književnosti junakinje u liku gospe nadahniteljice ili pjesnikinje
 npr. Marie Champagneska ili čak Izolda koje utemeljuju ljubav u modernom smislu
- David Herlihy tvrdi da se položaj žena popravio u 2 navrata:
 U vrijeme križarskih ratova
 U vrijeme Rekonkviste
- trubadurska poezija promiče napuštenu ženu
- položaj žena u 12. i 13.stoljeću se pogoršao
- s djecom nije bilo tako, ali prema umjetničkim djelima, oni u srednjem vijeku zapravo i ne postoje
 čak su i anđeli odrasli
- krajem srednjeg vijeka javlja se nova ikonografska tema, Pokolj nevine dječice
- u srednjem vijeku postoje samo mali odrasli, a često se gubi i lik djeda
- čim napusti majku djete se osuđuje na napor poljoprivrede ili vojnu obuku

12
 PLEMIČKA ZAJEDNICA

- velikaški posjed na kojem živi prisvaja pojedinca

- i vazal plemić i seljak pripadaju vlastelinstvu, ali uz velike razlike
 vazal plemić je « čovjek usta i ruku», što odražava prisutnost
 seljak je « čovjek nadohvat», što odražava ovisnost
 oni su gospodarevi ljudi, jedan u plemenitom, a drugi u ponižavajućem smislu, ali |
obojica moraju uzvratiti gospodaru nizom obaveza : pomoći, službi, davanja, podređeni
njegovoj moći koja se najviše očituje u sudstvu
 feudalčeva uloga suca najteže pada onima koji o njemu ovise
 vazala se poziva da zasjeda na dobroj strani suda , kao sudac uz gospodara ili čak
umjesto njega, ali i on podliježe njegovoj presudi
- napredak kraljevskog pravosuđa pomogao je emancipaciji pojedinca čija su prava bolja u kraljevstvu
nego u uskom vlastelinskom okruženju
- pojedinac se mora snalaziti
 naziv pojedinac nosi aureolu sumnjiva lukavaca
 on je plijen, sumnjiva osoba
 pomoću svog lukavstva, uspio je uzmaknui zajednici
 zajednica od članova traži privrženost i dodjeljuje im obaveze koje su naknada za zaštitu
 crkva uzima od župljana desetinu da bi namirila potrebe siromaha

SEOSKA I GRADSKA ZAJEDNICA

- seoske zajednice često pružaju uspješniji otpor velikaškim traženjima
 osnovna je gospodarska osnova
 dijele, upravljaju i brane svoje zemljište
- seljačka zajednica nije ravnopravna
 neke glave obitelji (bogati) vladaju i vode poslove zajednice sebi u korist
- u engleskim selim 13. stoljeća bilo je imućnijih seljaka koji su posuđivali novac u pojedinačnim
posudbama (lihvarenje), a ponekada i za iznose koje je dugovala zajednica (kazne, troškovi...)
- skupina jamaca, warrantors, pojavljuje se u seoskim ispravama
 često ustanovljuju gildu ili seosko bratstvo
- seoska zajednica je društvena formacija novijeg datuma
- seljaci oblikuju kolektivne komune, savez sela i zaselaka
- u Italiji se seoska zajednica javlja usporedno s gradskom
 ključnu ulogu je odigrala ekonomska i moralna solidarnost koja se razvila kod grupe
susjeda ( vicinae)
 dobro dolazi od susjeda, zlo od stranaca
 kada postaju ustrojene zajednice, vicinae se raslojavaju, a na čelo im dolazi skupina tzv.
Dobrih ljudi iz čijih se redova biraju konzuli
- u gradu, korporacije i bratije, koje osiguravaju ekonomsku i duhovnu zaštitu svojih članova, nisu
ravnopravne udruge
- korporativni sustav je liberalan u širem kontekstu, u koji se upisuje grad
 podržava društvene razlike
 korporacije su hijerarhizirane
 ostavljaju po strani dvije kategorije ljudi čije postojanje iz temelja remeti skladno
ekonomsko i društveno planiranje
- na vrhu su bogati koji odražavaju svoju ekonomsku vlast obnašanjem vlasti vijećnici, suci, konzuli)
 ponekad se okupljaju u korporacije koje vladaju gospodarskim životom i utječu na
politički život
 npr. trgovci, mercatores ili poslodavci
- seljačke i gradske zajednice gušile su pojedinca
- osnivale su se na načelu kojeg se feudalni svijet strašio
- okomitoj feudalnoj hijerarhiji, suprotstavilo se vodoravno ustrojeno društvo

13
  vicinia, skupina susjeda koje je zbližila prostorna bliskost, preobražava se u bratstvo,
fraternitas
 u Španjolskoj hermendades, a u Njemačkoj schwurbruderschaft
• obveza vjernost među građanstvom
- bratstvo prelazi u zajednicu kojoj se pistupa polaganjem zakletve: communio
|
GRAD I GRADSKO DRUŠTVO

- srednjovjekovni gradovi nisu ugrozili feudalizam, ali su oni definitivno bili izvanredni fenomen
- grad je za ljude sa zemlje i šume bio u isti tren predmet privlačnosti i odbojnosti, iskušenje
- na početku 14.stoljeća malo gradova ima više od 100 000 stanovnika: Venecija, Milano
 Pariz, najveći grad sjevernog kršćanstva nije imao više od 200 000 stanovnika
 Bruges, Toulouse, London, Hamburg iamli su između 20 000 i 100 000 stanovnika
- srednjovjekovni je grad posve prožet selom ( osim ovih velikih gradova)
 unutar gradskih zidina se gaje vinogradi i vrtovi, uzgaja se stoka, a građani žive
poluseljačkim životom
- bez obzira nato kontrast sela i grada bio je u srednjem vijeku vrlo snažan
 zidovi grada predstavvljaju snažnu granicu
 zidovi, tornjevi i vrata grada odvajaju ta dva svijeta
 grad je simbol izvanrednog
- između 10. i 13. stoljeća lice gradova Zapada se mijenja
- njihova primarna uloga postaje gospodarska, trgovačka i zanatska
- grad postaje ognjište sramotne gospodarske rabote
- rađanje gradskog patriotizma potiče dalji razvoj urbanog mentaliteta
 gradovi su pozornice žestoke borbe klasa, a vladajući slojevi su poticatelji
- gradsko društvo stvorilo je vrijednosti zajedničke svim stanovnicima : estetske, kulturalne, duhovne
- najurbaniziranije pokrajine su Flandrija, Njemačka, sjeverna i srednja Italija
- međutim grad zahvaljuje svoju djelatnost i moć svom ruralnom okruženju, svom selu
- odnosi između gradova i sela su složeni
 iseljeni seljak u gradu nalazi slobodu
 grad u isti mah i eksploatira selo, ponajprije u gospodarskom smislu, te se prema njemu
ponaša kao velikaš
• kupuju proizvode po niskoj cijeni, nameću svoje proizvode
• gradsku policiju čine seljaci na vojnoj obuci
• gradske tekovine: sveučilištarci, pravnici potkraj srednjeg vijeka ustanovljuju
pravne odredbe koje uništavaju seljaka

BORBA KLASA: GRADSKO I PLEMIČKO DRUŠTVO

- kler, u svom monopolu nad književnošću prikriva žestinu borbi u srednjem vijeku
- crkveni pisci otkrivaju antagonizam koji se ponekada pretvara i u eksploziju sile
- najpoznatija suprotnost je pokretanje građansta protiv plemstva
 česti su slučajevi gradskih pobuna protiv biskupa, gospodara grada
 pritom se javljaju nove klase i novi sustav vrijednosti koji više no poštuje sakralni značaj
prelata
 1111.g. u Laonu pobuna građana završila je ubojstvom biskupa Gaudria i skrnavljanjem
njegova leša, kojem je neki pobunjenik odrezao prst kako bi mu uzeo prsten
 crkvu nisu čudili ti gradski pokreti, ali kada je došlo do pobune protiv feudalnog poretka,
koji je crkva odobrila crkvena je historiografija priznala svoje nerazumijevanje

BORBA KLASA U SEOSKOM OKRUŽENJU

14
 - selo je bilo glavno poprište društvenih napetosti
- borba plemića i seljaka je neprekidna
- u gradovima od 11. – 13. stoljeća pobune vode građani želeći si osigurati neku političku moć, na selu
seljaci ne teže samo poboljšanju položaja, već su odraz borbe za opstanak
 većinu seljaka čini masa ljudi na rubu pothranjenosti, gladi, epidemije
 glad daje silnu snagu očajanja seljačkoj buni
- usprkos poboljšanju života u 11. i 12. stoljeću, mnogi plemići još potkraj 13. stoljeća ne priznaju drugo |
vlasništvo osim njihovog golog tijela
- tekstovi stalno ponavljaju da je seljak divlja zvjer
 feudalno je doba iz riječi vilain ( seljak, prostak), izvelo vilainie, što znači moralnu
ružnoću
- osnova seljačkog mentaliteta je dugo nestrpljenje i trajno nezadovoljstvo
 osim što nemaju gotovo nikakva prava, umjetnost i književnost konstantno ih ismijavaju
 ikonografija često predstavlja borbu seljaka i plemića, kao borbu Davida i Golijata
- uobičajni oblik borbe seljaka protiv gospodara je potmuo gerilski rat, krađa po vlastelinskom zemljištu,
lovokrađa, paljevina njegova prinosa, a ponekada i bijeg
- neprijateljstvo seljaka prema tehničkom napretku još je nevjerojatnije
 srednjovjekovnu mehanizaciju pratio je monopol stroja u korist vlastelina, zbog kojega je
korištenje strojem bilo obavezno i pogubno
 mnogobrojne su pobune seljaka protiv vlastelinskih mlinova, a neki su vlastelini čak dali
uništiti ručne mlinove, kako bi prisilili seljake da nose hljeb u njihov mlin i plate porez
- posebno mjesto zauzimaju sporenja u vezi s težinama i mjerama
 odluka o raspolaganju standardima kojima se utvrđuje količina rada i dadžbina bitno je
oruđe ekonomskog gospodarenja
 Witold Kula je utro put društvenoj povijesti težina i mjera
 Utezi i mjere čuvaju se u dvorcu i ulog su neprekidne borbe
- čitanje sudskih i ćudorednih rasprava ostavlja dojam da je srednji vijek bio raj za varalice, veliko vrijeme
prevare

BORBA KLASA U GRADSKOM OKRUŽENJU

- sukobi između klasa uglavnom su se zbivali na selu, ali su se ubrzo pojavili i u gradovima i to kao borba
malih ljudi protiv bogatih građana
- od kraja 12. do 14. stoljeća u gradovi se javlja nova crta razdvajanja koja suprotstavlja siromašne
bogatima, slabe moćnima zajednicu građanstvu
- to je razdoblje ustanovljavanja nove radske vladajuće kategorije stanovništva, patricijata
 čini je skupina obitelji koja gomila vlasništvo nad gosodarskim životom i nadzor nad
političkim životom putem namicanja općinskih službi, protiv kojih ustaje masa
novopotlačenih ljudi
- od kraja 12. stoljeća pojavljuju se meliores burgenses i maiores oppidani čija se vlast ubrzo uspostavlja
- u gradu se suprotstavljaju boati i siromašni
- od kraja 13. stoljeća sve je više štrajkova i nemira protiv bogatih, a u 14. stoljeću došlo je do silovitih
pobuna gradskog stanovništva, zahvaljujući krizi
- unutar klasa bilo je podjela
 među nižim gradskim slojevima razlikuju se popolo minuto, zanatlije i služnici
korporacije i masa plaćenih manuelnih radnika koji nisu imali nikakvu zaštitu
 potkraj 13. stoljeća manuelni radnici postaju donjim slojem laboratores

ŽENA U KLASNOJ BORBI

- eksploatacija ženske radne snage imala je izuzetno mjesto u ugnjetavanju od strane poslodavaca
- žene su u središtu prividno manje dramatične pobune
 ulog suparništva muškaraca iz različitih društvenih slojeva

15
  zabavne igre muškaraca i žena zapravo su najgorči izraz borbe klasa
 prezir žena spram muškaraca određenog društvenog sloja
 kler im pritom pruža podršku
- lirsko pjesništvo često pjeva o ljubavi između viteza i pastirice

SUPARNIŠTVO UNUTAR KLASA

|
- borba između klasa podvostručuje se žestokim suparništvom unutar klasa
- sukobi među feudalcima, nastavak rodovskih borbi, privatni ratovi proizašli iz srednjovjekovnog oblika
velikaške osvete
- građanske su obitelji u nemilosrdnim borbama za vodstvo u patricijatu ili za vlast u gradu
- Italija, koja se ranije urbanizirala bila je poprište tih gradskih i buržoaskih suparništva
- Neki članovi viših klasa su se, bilo iz interesa, bilo iz idealizma, osjećali solidarnijima sa siromašnima
nego sa klerom, pa su se borili na strani pobunjenih nižih slojeva
 To su najčešće bili građani ili svećenici

CRKVA I KRALJEVSTVO U BORBI KLASA

- crkva je prema kršćanskom idealu pozvana da održava ravnotežu između bogatih i siromašnih, seljaka i
velikaša
 djelovanje crkve u borbi protiv gladi nije zanemarivo, a ponekada je vodila i pokrete za
mir u ime svih žrtava feudalnog nasilja
 angažirana u svjetovnom životu, bila je prirodno sklona strani na kojoj se nalazila
- seljaci su bili nadasve neprijateljski raspoloženi prema crkvenim velikašima
- položaj i ponašanje kraljevstva prilično je slično ponašanju crkve
 kraljevstvo se maksimalno koristilo svim oružjima kojima ga je opskrbio feudalni ustroj :
prisiliti velikaše da se zakunu na neograničenu vazalsku vrijednost, odbiti polagati
zakletvu za zemlju, dobiti priznanje prava zaštite
 kraljevstvo uvijek traži mogućnost da izbjegne nadzor velikaša
 učinivši krunu nasljednom, proširili su kraljevsko polje
- znakovito je da su se seljaci htjeli staviti pod kraljevsku zaštitu
- niži slojevi društva često su polagali nadu u kralja vjerujući da će ih on izbaviti feudalnog ugnjetavanja
- kralj se ponekada nađe i sam naspram društvenih klasa
- kraljevi su usprkos svom ugledu uvijek bili malo strani u svijetu srednjovjekovlja

MEĐUDRUŠTVENE ZAJEDNICE : BRATIJE; DOBNE KLASE

- bratije su srednjovjekovne zajednice čiji su počeci slabo poznati, a njihovi su odnosi s korporacijama
nejasni
 manje-više su se ispreplitale s društvenim klasama
 crkva ih je podupirala gledajući ih kao način da se razvodni i ublaži borba klasa
 bile su profesionalne, a prve su bile vjerske naravi
- takve su i kategorije djevica i udovica koje crkva posebno štuje
 djevice pokazuju sklonost zamjene s redovnicama, a udovice sa stadom siromaha iz onog
vremena kada je odsustvo muškarca koji zarađuje za život bacalo u bijedu većinu onih
koje se nisu mogle ili htjele ponovno udati
- klase uzrasta bile su mnogo življe
 one koje su se uključivale u konkretnu tradiciju
 posebno djelotvorna bila je klasa mladih, ona koja u primitivnim društvima odgovara
mladima koji su prošli kroz cjeloviti proces inicijacije
 klasa mladih razlikuje se kod ratnika i kod seljaka
 kod ratnika se obučavaju oružju, feudalnoj borbi koja završava inicijacijom primanja u
viteški red
 kod seljaka je na djelu ktonski cikus, ciklus foklornih proljetnih svečanostiu kojem
između Jurjevdana i Ivandana seoski mladići obavljaju obrede namijenjene osiguranju
gospodarskog napretka zajednice
16
 - klasa staraca iz tradicionalnih društava nije imala značajnu ulogu u kršćanskom srednjovjekovlju
- kršćansko srednjovjekovlje je društvo ljudi koji umiru mladi, ratnika i seljaka koji vrijede samo dok su u
punom napon tjelesne snage

|
DRUŠTVENA SREDIŠTA CRKVE; ZAMKOVI; MLINOVI; KRČME
- crkva je središte života župe
 crkva je mjesto okupljanja
 održavaju se skupovi, zvona pozivaju na okupljanje u slučaju opasnosti
 vode se razgovori, igraju se igre, sklapaju trgovački poslovi
- društvo zamkova je društvena ćelija koju ustanovljuju velikaši u svojim dvorcima
 oni okupljaju mlade sinove vazala koji su tamo poslani da služe gospodaru, da obavljaju
vojnu obuku, da budu vlastelinske sluge, zabavljači
- narodna sredina ima druga sjedišta okupljanja
 na selu, mlin u koji seljak mora dovesti svoje žito, mjesto je susretanja
 redovnici tamo odlaze skupljati milostinju
 a i bludnice su se nastanjivale u okolici mlinova
- u gradu, građani imaju svoje tržnice, dvorane za sastanke
- veliko društveno središte je krčma, u gradu i na selu
 ako je u vlasništvu velikaša, potiče se njeno posjećivanje, a ako nije, svećenik je napada
kao središte poroka
 ona je drugi okvir gradske solidarnosti ( često je i prenoćište)
 ključno čvorište mreže odnosa
 u njoj se šire novosti, legende i mitovi

HEREZE I BORBA KLASA

- hereza je vrhunski oblik revolucionarnog pokreta
 prihvaćale su društvene kategorije nezadovoljne svojom sudbinom
 heretički pokreti su osuđivali zemaljsko društvo i crkvu , te su rađali vrlo snažnu
revolucionarnu klicu ( katarizam, milenarizmi)
 hereze su okupile različite društvene saveze unutar kojih su klasne razlike oslabile
djelotvornost pokreta
 hereze su bile najoštriji pokret ideološkog otuđenja

ISKLJUČENI: HERETICI, GUBAVCI, ŽIDOVI, VJEŠTACI, SODOMITI, BOGALJI, STRANCI,

OBESPRAVJENI
- hereze su bile opasne za crkvu i feudalni poredak, pa se heretike proganjalo
 pojavom inkvizicije hereza se određuje kao zločin uvrede veličanstva, nasrtanje na javno
dobro crkve
- zajedno s hereticima, Židovi i gubavci su stavljeni na index, ograđeni su i proganjani
- usprkos tome, u srednjem vijeku umnožili su se sumnjivi zanati
- barbarizacija je omogućila oslobađanje atavističkih tabua:
 tabu krvi ( usmjeren protiv mesara, krvnika i liječnika)
 tabu nečistoće (pogađa valjare, bojadisare, kuhare, pralje)
 tabu novca
- to kršćanstvo koje je uključilo novo društvo rođeno od 11. do 12. stoljeća, nemilosrdnije je prema onima
koji se ne žele podrediti uspostavljenu redu i koje ono ne želi prihvatiti
- srednjovjekovno društvo želi da ti pariji budu udaljeni zbog toga što su opasni, ali da budu vidljivi, s
razlogom što si ono kuje čistu savjest, i još važnije prebacuje na njih sva zla koja otklanja od sebe
- kršćanski svijet protjeruje čak i besposličare
17
 - baca na cestu svijet bogalja, bolesnika, nezaposlenih koji će se pomiješati s velikom hordom skitnica
- sa Židovima kršćani tijekom cijelog srednjeg vijeka vode dijalog koji prekidaju progonima i pokoljima
 židov lihvar je nezamjenjiv posuđivač novca, kojeg se mrzi, ali se i ne može bez njega
 židovi i kršćani konstantno se svađaju oko Biblije
 1146.g., s drugim križarskim ratom, pojavljuje se prva optužba zbog obrednog ubojstva,
ubojstva kršćanskog djeteta čija je krv bila pomiješana s beskvasnim kruhom, pa je to
ujedno bila i profanacija hostije |
 za vrijeme velike kuge židove se optuživalo da su otrovali bunar i ubijalo ih se
 veliki razdvoj izdvajanja židova bio je gospodarski razvoj
- srednji se vijek i spram luđacima odnosio dvosmisleno
 jednom ih drži gotovo nadahnutima, a gospodarev zabavljač, koji će postati kraljevskom
ludom, postat će mu i savjetnikom
 seoska luda je fetiš zajednice
 razlikuju se razne vrste duševno oboljelih : bijesni, frenetici, melankolici, opsjednuti
- mnogi opsjednuti lako se poistovjećuju s vještacima
 vještaci su sve malobrojniji nasljednici poganskih vještaca, seoskih gatara
 od 13. stoljeća država počinje lov na vještice
 pape će ih progoniti među prvima
- u razdoblju od 11. do 12. stoljeća pjesnici opijevaju pohvalu ljubavi prema mladim dječacima, a
samostanski tekstovi povremeno dopuštaju naslutiti kako muško redovničko društvo nije bilo ravnodušno
spram sokratovske ljubavi
- zacrtala se povijest srednjovjekovne sodomije
- u 13. stoljeću, u sklopu naslijeđa židovskih tabua, sodomija se prokazuje kao najužasniji od svih zločina,
te se proglašava grijehom protiv prirode
- međutim u praksi zabrana homoseksualnosti nije bila tako stroga
- sodomija je jedan od grijehova koji su se najviše zamjerili templarima
- u to se vrijeme počinje zatvarati gubavce, pa se guba na Zapadu od početka 14. stoljeća prilično povukla
- u razdoblju od 16. do 17. stoljeća provodi se obred odvajanja gubavaca
 obred se sastoji u tome da biskup tijekom obredne službe simboličnom kretnjom odvoji
gubavca od društva i učini ga mrtvacem za svijet
- gubavce opterećuje značajni broj zabrana, oni su društveni janjci
- isključeni su također i bolesnici i nadasve bogalji, sakati
- bolest i sakatost drže se izvanjskim znakovima grijeha, a one koje pogodi smatra se prokletima od Boga
- siromašni, bolesni i skitnice u srednjem su vijeku gotovo sinonimi
- crkva je odbijala zaređivati bogalje
- iz srednjovjekovnog su društva bili isključeni i stranci
 kršćansko društvo odbija stranca kao donositelja nepoznatog i nemira
 stranac je onaj koji nije vjernik, podanik, mije se zakleo na odanost
- tako je srednjovjekovno građanstvo ublažavalo neke od svojih boljki: gradovi i sela na rubu utvrđenih
zamkova pokazuju svoje mjesta i oruđa represije
 vješala na glavnome drumu
 stup srama na tržnici
 zatvor čije je posjedovanje bilo znakom vrhunske sudske moći
- ono što se nije moglo privezati ili zatvoriti srednjovjekovno je društvo bacalo na ulicu

Četvrto poglavlje
MENTALITET, OSJETLJIVOST, PRISTUP
(OD 10. DO 13. St)

Osjećaj nesigurosti
Osjećaj nesigurnosti prevladava osjetilnošću ljudi srednjovjekovlja I on određuje njihove temeljne postupke.
Razlog nesigurnosti je što budući život nije nikome zajamčen I u potpunosti osiguran (niti dobar život, vladanje
ga ne garantira; ljudi se boje proklestva vraga kojih je puno)
Lijek, prema Crkvi; je osloniti se na solidarnost skupine.
Osjeća se potreba za kolektivnim ohrabrenjem
18
Povezivanje na starinu: autoriteti
Za Srednji vijek ( dalje SV) karakteristično je povezivanje na starinu, na tradiciju, na prethodnike.
Ono što prošlost ne osigurava nije sigurno
Ti povlašteni jamci nazivaju se AUTORITETIMA
Vrhunski autoritet je teologija (vrhunska znanost koja obuhvaća cjelokupni duhovni I intelektualni život); a
najviši autoritet je Sveto pismo I crkveni oci |
Autoriteti su često nejasni pa ih je potrebno tumačiti, objasniti. Oni se rasvjetljavaju GLOSAMA
Najpoznatije FLORILEGIJE( zbirke tekstova koje govore o duhovnosti SV) govore upravo o glosama I
SENTENCIJAMA (kratki “pametni” citati)
U srednjem vijeku citirani su I neki poganski I arapski autoriteti, to je bila I moda
Zbog prakse povezivanja na tradiciju SV osuđuje sve novo. Novina je grijeh I ćudoređe. To je slučaj s
tehnološkim I duhovnim napretkom
Autoriteti se osjećaju u svim područjima života. Oni su obilježje tradicionalnog seljačkog društva gdje se sva
mudrost I istina širi poput tajne usmenim putem od naraštaja do naraštaja
Srednjovjekovna se etika prenosi I uči pomoću poučnih pričica-ANEGDOTA ili EXEMPLA (prenosi se usmeno
generacijama pa se s vremenom I mijenja, iskrivljuje, zadržava se glavna poruka ali kontekst se mijenja, postaje
atemporalna I aspacijalna)
POSLOVICE imaju ključnu ulogu u SV, pogotovo u seljačkom tradicionalnom društvu I kulturi
Istinska podloga feudalnog društva je OBIČAJ (prošlost opravdava sadašnje postupke, npr., ako je prije neki
vazal nametnuo neke poreze na temelju toga mogu I sadašnji)

Povezivanje na božansku intervenciju: čuda I ordalije

Na dokaz autoritetima nadovezuje se dokaz čudima
Srednjovjekovni ljudi na veliko vjeruju u čuda, u natprirodno, izuzetno, čudesno… u MIRABILIJE.
I sama znanost to uzima kao predmet proučavanja, to im je zanimljivije ( kometi, sunčeve mijene..)
S čudima su usko vezani I SVECI; od 12 st. da bi se postalo svecem- da bi se izvršila kanonizacija, potrebno je da
je (budući) svetac napravio neko čudo
Bog na čudesan način pomaže svece, junake (roland, Karlo Veliki…)ali I obične ljude- glasovito dijelo 13 st,.
Gautiera de Coincya- Čuda Bogorodice )govori o primjerima gdje Bogorodica pomaže smrtnicima)
Najbolji dokaz istine ipak predstavlja Božji sud-ORDALIJE (da bi se dokazalo da čovjek govori istinu podvrglo
bi ga se nekom mučenju, ako preživi to znači da mu je sam Bog pomogao jer je govorio istinu). Postojali su
plaćenici koji bi bili podvrgnuti mučenju u ime nekog drugog. Ordalije su zabranjena na Četvrtom lateranskom
saboru, 1215 god.

Simbolički mentalitet I osjetilnost

SV pun je simbolizma, raznih simbola
U SV svaki se predmet smatrao uobličenjem nečega višeg, što mu je odgovaralo na razini tog višeg svijeta, I na
taj način predmet bi postao njegovim simbolom
Uvijek su se tražili ključevi za taj viši svijet gdje je izbavljenje moguće (magija I s dr. strane religija)
Srednjovjekovni simbolizam počivao je na razini riječi, Imenovati neku stvar značilo je objasniti ju (npr. u
medicini, dijagnozaimenovanje bolesti je već izlječenje)  zato je osnova obrazovanja bila gramatika (riječi su
ključ problema)
U SV vodile su se mnoge rasprave o odnosu res I verba
Priroda je puna simbola
Životinje- (većina simbola je zlo) guja, zmija = zlo, škorpion= laž = židovi…
Biljke- jabuka= zlo…
Drago kamenje
Biljke I drago kamenje dopunjuju svoje simboličko značenje sa svojim učincima (blagotvorno ili neblagotvorno
djelovanje)
Simboli su vrlo prisutni u kršćanstvu (Biblija, obredi, arhitektura…)
U Sv prisutan je simbolizam brojeva ( povezano I s Bogom 7dana stvara svijet; br. 10 savršenstvo…)
Ljudi su u srednjem vijeku koristili prirodne mjere, ruke-pedalj, lakat, korak…
Taj dualizam-konkretno I apstraktno (npr upravo kod brojeva-simbolika ali I konkretno za mjere…)
karakteristika je ljudi SV

19
…arhitektura…
Sklonost srednjovjekovlja spram žarkih boja. Iza toga je strah od noći, traganje za svjetlošću koja je spas
sigurnost. Ljepota je svjetlost koja umiruje, ona je znak plemenitosti
Ljepota je I bogastvo. Spoj bogastva I blješatvilosti su riznice za zlato.
Ljudi se više dive neobrađenim skupim, rijetkim materijalima nego umjetničkim djelima
Ljepota je dobro. Sve crkveno je lijepo stoga I kao dobro
Današnji monokrom I taman SV posljedica je zuba vremena I anakronog ukusa naših suvremenika |

Bjegovi I snovi
U SV razvijeno je vještaštvo, vještice I čarobnjaci uvijek spremaju neke napitke, začine za vizije, za zaborav, za
bijeg, za prelazak u viši svijet…
Crkva zagovara dr. sredstva-molitva, obredi, asketske vježbe…
Život ljudi SV proganjaju SNOVI. Od 12 st. govori se o njima, potiču se, raspravlja o njima- što su oni-vizije,
prošli život…???
Svi ljudi, društveni staleži sanjaju.

Razvoj prema realizmu I racionalizmu

Prva novina na tom polju u 12 st., kao što smo, vidjeli, bilo je oblikovnnje novoga mentalnog oruđa, ato su
proveli “novi”ljudi, učitelji građanskih škola koji postaju ljudi sveučišta
Knjiga na sveuč, razlikuje se od one samostanske; samostanska knjiga u svojoj duhovnoj I intelektualnoj ulozi
ponajprije je riznica
Usprkos naporima tehnike knjiga ostaje skupa sve do pojave tiskare.
Knjiga koja se polako sve više širi I sve više oplemeljuje I obrazuje ljude dobiva ulogu dokaza. Sada se u knjigu
počinju upisivati običaji, umnožavaju se povelje, traktati, zakoni… društvo se polako prilagođava na novo
sredstvo, ali I s ponekim poteškoćama (javlja se otpor nižih slojeva zbog toga što se vladajuća klasa na taj način
domaže novih sredstva koja mogu još više povećati velikašku eksploataciju.
Desakralizaciju knjiga prati “racionalizacija” intelektualnih metoda I mentalnih mehanizama
Skolastička metoda ne dovodi vjeru ozbiljnije u pitanje. Ona prevodi želju za za boljim osvjetljavanjem,
zaokruženjem, razumijevanjem vjere. Vjera u traganju za samim sobom.

Duh skolastike
Skolastika je u prvo vrijeme utvrđivanje problematike. Potom je ona “sporenje”, a pritom se sve više poziva na
razum. Naposljetku rasprava završava zaključkom, conclusio, koji donosi učitelj (može biti subjektivan jer se želi
nametnuti kao novi autoritet)
Usavršavanje intelektualnog oruđa do kojega je došlo zahvaljujući skolastici može se svesti na tri pojave:
1. istančanije povezivanje na autoritete (raspravlja se, prihvaćaju se razlike iako je ideal I dalje jedinstvenost
mišljenja, sklad)
2. sve manje straha
3. nove metode (EKSPERIMENT I observacija; eksp. Se vezuje uz ime Rogera Bacona)
Skolastika je ustanovljena ne bi li se uspostavila veza između slobodnih I mehaničkih umijeća, između znanosti I
tehnika)

Interirizacija I moralizam
Nova znanja dovode do novih pitanja.
Duhovni se život interiorizirao, novo se pionirsko pitanje postavljalo u svijeti ljudi I pitanja skolastike postala su
pitanja svijesti
Čovjek traži izvan sebe mjeru I sankciju za svoje grijehe
Preobrazba je prisutna I kod svetaca- od njih se sve više očekuje siromaštvo I milosrđe
Pesimističko romantičarsko 12. St uživalo je u bestijariju. 13.st gotike, koje pokušava ostvariti sreću okreće se
cvijeću I ljudima (više alegorijski nego simbolično)

Kurtoazna ljubav, moderna ljubav

Javlja se moderna ljubav. (ne govori kakva bi ona trebala biti?)
Prije je ljubav bila kurtoazna, feudalni odnos između vazala I feudalaca.
Brak je bio sveto polje “pošteđen” takve kurtoazne ljubavi
20
Desakralizacija prirode
Možda je najvažnija promjena koju nam otkriva umjetnost SV s novim sstilovima- realizmom I naturalizmom,
novi pogled na svijet, novi sustav vrijednosti. U gotičkoj umjetvosti sve se prikazuje onako kako je.
Dolazi do opadanja simbolizma
Dolazi do deskralizacije, to možda donekle osiromašuje ali I oslobađa. Crkveni bi poslodavac dao temu slikaru
ali on bi bio slobodniji nego prije. Unutar okvira pronalazili bi slobodu |
Od vremena romanike umjetnicima je više na srcu estetsko baljenje nogo ideološki imperativi.

Prijetvornost I lažnost
Nesigurnost dolazi I od toga što bića I stvari nisu kakvima se ljudi nadaju (priča o simbolima…) a srednji vijek
mrzi laž
Društvo je sazdano od lažljivaca (vazali su izdajice, trgovci lopovi, redovnici licemjerni…)
Da bi čovijek nadmudrio stavarnost mora se služiti lukavstvom

Civilizacija vanjštine: hrana I raskoš u prehrani, tijelo I gesta

Srednjovjekovno društvo sruštvo je vanjštine
Prva izvanjskost je tijelo
Redovnici ponižavaju tijelo, ne vodi se baš računa o higijeni. Za neke redove I pustinjake prljavština je vrlina.
Golotinja je kao I rad kazna I grijeh.
Franjo Asiški koji je često protiv struje svog vremena drži da je nagost vrlina, kao I siromaštvo
Ipak, ratnički ideal uzvisuje tijelo u istoj mjeri u kojoj ga kršćanski unizuje. Mladi junaci su svijetle piti, plave
kovrčave kose, atleti.
Cijeli život viteza vezan je uz zanos: rat, turniri, lov…njegove su strasti.
Velikaši, sveci, junaci pri pokopu se nerijetko balzamiraju da bi sačuvali tijelo
Seksualni se život SV slabo oslanjao na savjete crkve (velik br.izvanbračne djece)
Gradovi su u 13 st napredovali I kupalištima koja su se gradila počeli unaprijeđivet higijenu pomalo. Kupališta
kao današnji Wellnes centri, više za bogatije
Početkom 13 st napisan je Vodič zdravlja

Hrana
Hrana je bila opsjednutost srenjovjekovnog društva. Siromašne mase su se morale zadovoljiti malom količinom,
najčešće kašom. Glavni dodatak bilo je ono što se uspjelo prikupiti u prirodi.
U 12 I 13, st COMPANAGIUM-dodatak kruha jelu, uspio se proširiti na sve slojeve društva. Otud kruh na
zapadu dobiva gotovo mitska obilježja
Bogataši su hranom, gozbama, pokazivali svoje bogastvo. Raskoš u prehrani (divljač, začini, voće…) prva je
raskoš. Stol s hranom utvrđuje I etiku, žderanje, gula osobina je velikaša.
I crkvena vlastela sudjeluje u toj raskoši.
Gastronomija će se javiti s pojavom gradske buržoazije. Prvi kuharski priručnici pojavljuju se u Danskoj
sredinom 13. St. kasnije u Italiji, Francuskoj a potom I u Njem.
Tijelo podaruje SVdruštvu osnovna izražajna sredsta. SVCivilizacija je civilizacija pokreta. Pokret nešto znači I
obavezuje ( u ritualima, obredima, računanjima na prste…) pokret križa=molitva, pokret udaranja u
prsa=pokajanje, bacanje rukavice=izazov, vazal stavlja svoje ruke u ruke gospodara=vjernost, lomi
slamku=raskid…)
Važnost pokreta (ruke) ključna je I za umjetnost (slike, kipovi…)

Odjeća I raskoš u odijevanju

Društveno značenje odjeće je veliko, Svaki stalež ima svoj tip odjeće koj nosi I smije nositi
Isto je s zanimanjima- sveučilištarci nose šešire, medicinari žute rukavice I kape, vitezovi prisvajaju mamuze I
grbove-pojavljuje se heraldika. Odjeća viteza bila je željezna ispletena košulja, šljem, štit, mač
Potkraj 13. St pojavljuju se zakoni protiv raskoši, pr u Italiji I Francuskoj. Oni su u vezi s gospodarskom krizom I
društvenim promjenama. Odjećom su se željeli sačuvati staleži, tj društveni poredak.

21
Pojavljuju se -gaćice koje postaju sve važnije u 13 I 14 st s razvojem higijene I lana. Košulja postaje opće
prihvaćeni predmet.
Ženska odjea se produžuje, skraćuje ovisno o trendu I gospodarskim prilikama.

Kuća I raskoš boravišta

Kuća je posljednje očitovanje društvenog razlikovanja
Seljačka je nastamba načinjena od ćerpiča ili od drveta, a ako se koristi kamen, uglavnom ne prelazi temelje. |
Kuća ima jednu prostoriju I siromašno je namještena. Njezino siromaštvo pridonosi pokretljivosti
srednjovjekovnog seljaka
Gradovi su nadalje sagradjeni od drveta, zbog čega su česta meta požara
Bogataši imaju utvrđene zamke. Što je veći, sigurniji veći je ugled vlasnika
Razvijaju nastambe, prostorije ali život je centriran u velikoj dvorani. Stolovi su obično na rasklapanje I pomični,
česte su kutije-škrinje za robu I posuđe-znak bogastva. Uz posuđe znak bogastva su I tapeserije koje se vješaju po
zidovima, služe kao pregrade. Pod je znao biti izgrađen u mozaiku. Kreveti baldahini. Simbol moći-kuća ili
dvorac se sravnjuje sa zemljom kad je njegov vlasnik poražen.

Civilizacija igre
Jedina duboka I nekoristoljubiva radost su bile igre I razne proslave-gozbe, turniri, predstave, žongleri, plesači,
igrači s medvjedima…igre s kockama-kockar, šah-odraz društva(figure)
Srednji vijek ne poznaje kazalište, improvizira pozornice I prikazuje predstave.
Glazba, pjesma, ples oduševljavaju sve društvene slojeve!!!!!!

MATERIJALNI ŽIVOT (10.-13.STOLJEĆA)

-Srednjovjekovni zapad je osrednje opremljen svijet ali ne možemo reći da je nerazvijen, jer iako su bizantski,
muslimanski i kineski svijet prednjačili u novčanoj privredi, civilizaciji itd., tehnološka razina svima je bila
osrednja
-općenito, u pogledu tehnološkog razvoja srednji je vijek nazadovao za dobom Rimskog Carstva
-značajni tehnološki napredak javlja se od 11.stoljeća nadalje, no on je u pogledu razvoja alatki ,strojeva i tehnika
već poznatih i preuzetih iz antičkog svijeta, ali ne i u pogledu izumiteljstva
-2 najspektakularnija i najrevolucionarnija „srednjovjekovna izuma“ (pod navodnicima, jer nisu otkriveni u
srednjem vijeku nego su se tad proširili):
VODENICA (postoji već u 2.st. u Iliriji, pa se javlja u 9.st. u poliptihu bogate opatije Saint Germaine-
des-Pres, pa se u 10.st. opisuje kako je neki opat gradio vodenicu u blizini Saint Omera)-hidraulični mlin pojavio
se između 11.i 14.st,
PLUG (širi se i polako se usavršava u odnosu na onaj iz 1.st) , javlja se možda čak i u svim slavenskim
zemljama prije provale Avara (568.g.) a sigurno je da ga ima u Moravskoj u 10.st.
-dobar dio „srednjovjekovnih izuma“, ako nisu grčko-rimsko nasljeđe potječu s Istoka (vjetrenjača poznata u Kini
i Perziji još u 7.st.)
-društveni ustroji i mentalitet u velikoj su mjeri odgovorni za siromaštvo i tehničko nazadovanje
-vladajuća manjina laičkih i crkvenih velikaša jedina osjeća potrebu za uvozom inozemnih proizvoda iz Bizanta
ili muslimanskog svijeta (npr. skupocjene tkanine, začini)
-masa više ne pruža velikašima tako jeftinu i prikladnu radnu snagu kao robovi u antici, ali je još uvijek dovoljno
podređena da bi više klase mogle živjeti od njezina rada, pa i zbog toga ne osjećaju veliku potrebu za novim
tehnološkim izumima
-no nisu klerička i laička aristokracija imale samo negativan utjecaj na razvoj, naime krajnje svedeni odnosi s
vanjskim svijetom koji su bio nužan da bi se posvetili proučavanju opusa Dei, te bavljenje isključivo duhovnim
poslovima i prihvaćanje svojeg milosrdnog poziva prisiljavalo ih je da zadovolje ekonomske potrebe ne samo
svoje brojne familiae nego i potrebe siromaha i prosjaka sa strane kojima su dijelili namirnice. Sve to ohrabrilo ih
je da razviju stanovitu tehničku opremu.
-bilo da je riječ o prvim mlinovima na vodu ili vjetar, o napretku poljodjelskih tehnika vjerski su redovi nerijetko
avangarda. (nije ni čudo da se izum vodenice pripisuje nekom svecu koji ga je uveo u taj kraj npr. Orensu iz
Aucha u 4.st. koji je dao sagraditi mlin na jezeru Isaby)
-razvoj oružja i vojničkog umijeća koji su ključni za ratničku aristokraciju povlače za sobom razvoj metalurgije i
balistike
-crkva unapređuje mjerenje vremena za potrebe crkvenog kalendara
22
-također unapređuje gradnju crkava što snažno potiče tehnički razvoj ne samo tehnike građenja nego i razvoja
alatki, prijevoza, sitne umjetnosti (npr.vitraja =vitraža  )
-no unatoč svemu tome, mentalitet vladajućih klasa je protutehnički (tijekom najvećeg dijela srednjeg vijeka,
alatke možemo vidjeti samo kao simbole svetaca, a mlinovi su nam poznati samo iz kristoloških alegorija mlina i
mistične preše (npr. u Hortus Deliciaruma u 12.st)
-potkraj srednjeg vijeka valjarski bat ( simbol sv. Jakova Mlađeg s kojime j uvijek prikazivan u ikonografiji
14.st.)inače oruđe mučenja, nadomješta zanatska alatka, trokutasto gudalo i neka vrsta češlja za grebenje |
-zacijelo nema polja koje je više nazadovalo, odnosno stajalo, u srednjem vijeku, od tehničkog polja. Uvoditi
nešto novo predstavljalo je u još većoj mjeri nego ranije čudovišnost, grijeh.
-dugo vremena u srednjem vijeku nije napisana nikakva rasprava o tehnologiji-takvi sadržaji smatrali su se
nevrijednima pisanja
-prva tehnološka rasprava početkom 12.st.- njemački redovnik Teofil napisao De diversis atribus (manje ga
zanima podučiti zanatlije i umjetnike a više ga zanima dokazati da je tehnička umjetnost dar Božji)
-engleske rasprave iz 13.st. o poljodjelstvu (Housebondrie, priručnici od kojih je najpoznatiji bio onaj Waltera
Henleya) sadrže tek praktične savijete
-tek početkom 14.st. Ruralium commodorum opus, bolonježana Pietra de' Crescencia obnavlja tradiciju rimskih
agronoma
-takozvana tehnološka dijela su samo komplikacije bez nekih velikih vrijednosti za povijest tehnologije..takva su
dijela riječnik Jean Garlandea, De nominibus utensilium Alexandrea Neckhama, De vegetalibus Alberta
Velikoga..i blah..

Slabost srednjevjekovne „mehanizacije“:

-slabost srednjevjekovne tehničke opremljenosti očituje se u prevlasti alatki nad strojem, slaboj djelotvornosti
alatki, nedostatku poljoprivrednih strojeva, osrednjoj energetskoj opremi, prijevozu, financijskom i trgovačkom
poslovanju.
-sve naprave koje se koriste u to doba poznate su od ranije, a nije se ništa izumilo ni u sustavima transmisije i
transformacije pokreta. (5 kinetičkih karika: vijak, kotač, poluga, zapinjača i kolotur poznati još u antici)
-no posljednja u tom nizu-obrtna ručica izgleda da je ipak srednjevjekovni izum (pojavila se u jednostavnim
mehanizmima kao što je pokretni žrvanj opisan u Utrechtskom psaltiru sredinom 9.st.)
-no njezina najuspješnija inačica, sustav radilica-obrtna ručica pojavljuje se tek potkraj 14.st.
-može li se to nazadovanje u tehnici transformacije pokreta povezati sa stanovitim znanstvenim i teološkim
shvaćanjima, ako već nije moguće to objasniti mentalitetom? (Le Goff se pita  )
-to se pita i Francois de la Marche koji se prvo pita „ima li u sakramentima neke nadnaravne vrline koja bi im bila
formalno inherentna“ a to ga pak navodi da se pita „ima li u nekom umjetnom oruđu neke vrline inherentne tom
oruđu“
-ljude srednjovjekovlja ne zanima ono što se kreće nego ono što se mijenja. Oni teže za mirom: equies. Sve što je
nemir, traganje, njima se čini uzaludnim.
-slabost srednjovjekovnog stroja proizlazi iz općeg tehnološkog stanja povezanog s gospodarskim i društvenim
ustrojem.
-polet graditeljstva najviše crkava i dvoraca potaknuo je korištenje naprava za vuču..ali naprave za podizanje
tereta ne razlikuju se od antičkih
-artiljerija, prije pojave vatrenog oružja, nastavak je helenističke artiljerije koju su usavršili Rimljani
-riječ mašina pojavljuje se na srednjovjekovnom zapadu samo za naprave koje se koriste pri opsadi, lišene bilo
kakve tehničke dosjetljivosti.
-preostaje još korištenje vodenice u zanatske ili čak industrijske svrhe i to predstavlja zajedno sa sustavom
uprezanja veliki tehnički napredak srednjeg vijeka.

Drvo i željezo:
-srednji je vijek svijet drveta-u to doba to je bio univerzalni materijal; no i to drvo bilo je osrednje vrsnoće
-iako je uskoro deblo velike visine postalo rijetkost, drvo i dalje ostaje najčešćim proizvodom srednjevjekovnog
zapada.
-drvo je čak vrlo rano postalo jednim od prvih izvoznih proizvoda čovjeka zapadnog srednjovjekovlja, koje je
trebao muslimanski svijet, gdje je kao što znamo, drveće bilo rijetko.
-drvo je bilo najveći putnik srednjevjekovnog zapada, koristeći se, koliko god se moglo vodenim putem splavima
i brodovljima.
-drugi izvozni proizvod prema Istoku bilo je još od karolinškog doba željezo, ili točnije mačevi
23
-za razliku od drveta, željezo bijaše rijetko na sjeverozapadnom zapadu.
-ništa bolje ne dokazuje cijenu željeza u srednjemu vijeku od pozornosti koju mu pridaje sveti Benedikt, učitelj
srednjevjekovnog materijalnog i duhovnog života. U svojoj Reguli on posvećuje jedan cijeli odjeljak (27.) brizi
što je redovnici moraju posvećivati ferramenta-alatkama od željeza kojima raspolaže samostan. Opat ga smije
povjeriti jedino redovnicima „čiji mu život i ruke ulijevaju posvemašnje povjerenje“. Oštetiti ili izgubiti te alatke
predstavlja ozbiljan promašaj i zakon za to predviđa strogu kaznu.
-veliki dio oruđa izrađenog od željeza ili dijelom od željeza služio je za obradu drveta: bradva, sjekira, svrdlo i |
kosir.
-glavno oruđe ne samo stolara ili drvodjelca nego i srednjevjekovnog šumara vrlo je stara i skromna alatka-
bradva, alatka koja je služila za velika srednjovjekovna krčenja koja su se prije odnosila na krčenje šikare i šiblja
negoli velikih šuma u odnosu na koje je oruđe najčešće bilo nemoćno.
-(stoga ne čudi da je) željezo bilo predmetom pozornosti te se čak sravnjivalo s čudom.
-kovač je u ranom srednjem vijeku bio izuzetna osoba, bliska vješcu (bio je kovač oružja, proizvođač mačeva;
tradicija ga je zajedno sa zlatarom doživljavala kao posvećeno biće koje je barbarska i skandinavska tradicija
ostavila u nasljeđe srednjovjekovnom zapadu)
-treba li potvrdu tog srednjovjekovnog smisla za materijal tražiti u ličnosti sv. Josipa kojega se u ranom srednjem
vijeku proglašavalo faber ferrarius, kovačem, da bi potom postao utjelovljenjem ljudskog položaja srednjeg
vijeka usredotočenog na drvo- drvodjelcem
-možda je i ovdje samo riječ o mogućem utjecaju mentaliteta povezanog s vjerskim simbolizmom na razvoj
tehnika. – u židovskoj tradiciji drvo je dobro, željezo je zlo, drvo je životonosna riječ, željezo je opterećujuće
tijelo.
-materijal koji se u srednjem vijeku nadmeće s drvetom nije željezo nego KAMEN
-drvo i kamen temeljni su materijali srednjovjekovne tehnologije
-kamen će dugo ostati luksuz u odnosu na drvo.
-od 11.st. veliki uzlet gradnje (koja je temeljna pojava srednjovjekovnoga gospodarskog razvoja) sastoji se
nerijetko u tome da se drvenu konstrukciju zamijeni kamenom (za crkve, mostove, kuće)
-kamen u odnosu na drvo je plemeniti materijal-imati kuću od kamena znači bogatstvo i moć- Bog i Crkva-
velikaši i svojim zamkovima imali su prvi kamene građevine ali je uskoro posjedovanje kamene kuće postalo i
znakom uzdizanja najbogatijih građana (bahaćenje  )
-srednji vijek za nas je veličanstvena zbirka kamena: katedrale i zamkovi

Ruralne tehnike:
-najozbiljniji vid osrednje tehničke opremljenosti susreće se na ruralnom polju. Zemlja i agrarna ekonomija su
ustvari osnova i bit materijalnog života srednjovjekovlja i svega što on uvjetuje: bogatstva, društvene i političke
moći- međutim srednjovjekovna je zemlja škrta zbog toga što ljudi nisu sposobni iz nje mnogo izvući, ponajprije
zbog toga što je oruđe rudimentarno-zemlja je loše obrađena- oranje je plitko.
-ta nesavršenost oruđa mogla se u stanovitoj mjeri nadoknaditi korištenjem gnojiva, ali tu je slabost
srednjevjekovne poljoprivrede još očitija: nema umjetnih gnojiva, ostaju ona prirodna koja su pak posve
nedovoljna-razlog tome mali stočni fond (zbog raznih bolesti..i drugih razloga…a meso je najčešće osiguravala
divljač)
-od životinja najradije se uzgajaju one koje žive u šumi i od šume ( svinje i koze čiji se gnoj uglavnom gubi), od
ostalih životinja gnoj se brižljivo skupljao koliko je to dopuštalo lutanje stada koja uglavnom pasu vani a rijetko
su zatvorena u štalama.
-izmet golubarnika dragocjena je građa („ćup izmeta“ teži je namet koji ponekad zastupnik mora plaćati
gospodaru)
-biljno gnojivo značajna je pomoć: ilovača se koristi u gnojenju zemlje, trula trava i lišće, slama koju stoka nije
pojela nakon žetve.
-posljedica loših alatki i nedovoljnog gnojenja ponajprije je činjenica da kultura nije intenzivna nego u velikoj
mjeri ekstenzivna.
-čak i izvan razdoblja od 11.-13. st. kada je demografski razvoj potaknuo povećanje obradive površine krčenjem,
srednjevjekovna je poljoprivreda bila prilično nomadske prirode
-posljedica loše obrade i slabog gnojenja jest brzo iscrpljivanje zemlje pa zato zemlju treba često ostavljati da se
odmori i obnovi.
-drugi čimbenici koji pridonose slaboj poljoprivredi: sklonost srednjovjekovnih posjeda autarhičnosti koja je u
isti mah posljedica gospodarske stvarnosti ali i obilježje mentaliteta. Računati na pomoć izvana i ne proizvoditi
svoje nije samo slabost nego i sramota- u slučaju samostanskih posjeda, izbjegavanje svakog doticaja s
24
izvanjskim svijetom neposredno proizlazi iz duhovnog ideala samoće, budući da je gospodarska odvojenost uvjet
duhovne čistoće.-kad cisterciti grade mlinove, sveti Bernard prijeti da će narediti njihovo rušenje jer su oni
mjesto uspostavljanja odnosa, dodira, sastanka i što je još gore razbludnosti.
-rezultat svega toga je slab poljoprivredni prinos-značajni napredak između 11.i 14. st. ali prinos je i dalje slab.

Izvori energije: |
-iako se u oblasti izvora energije uočava značajni napredak s pojavom mlina-naročito vodenica i različitih
primjena hidraulične energije(mlin za valjanje, za kudelju…)treba naglasiti kako treba biti oprezan u kronologiji
pojava i širenja ovih naprava.
-u 13.st. valjačnica u Francuskoj nazaduje, u Engleskoj doživljava prvi uspon tek potkraj 13.st. u Italiji se ne širi
posvuda jednakom brzinom-Firenca 13. i 14. st.šalje svoje tkanine na valjanje u Prato, u Njemačkoj se valjačnica
prvi put spominje i Speieru 1223.godine i čini se da je tada bila izuzetak
-mlinovi koji su najznačajniji za industrijski razvoj pojavljuju se tek potkraj razdoblja koje obrađujemo:
samokrov(mlin za željezo) rijetkost prije 13.st.
-usprkos napretku hidraulične i eolske energije u 12.i 13. stoljeću, temeljni dio energije i dalje potječe od
čovjeka i od životinje
-i tu se javlja značajno napredovanje- najspektakularnije i najbogatije po posljedicama je svakako ono koje su
Lefebvre des Noettes i M. Haudricourt nazvali „modernom zapregom“- riječ je o ukupnosti tehničkih
usavršavanja koja su omogućila oko tisućite godine bolje korištenje životinjske vuče i povećanje prinosa rada
životinja.
-antička zaprega koja je stavljala ormu na vrat pritiskala je grudi životinje, otežavala joj disanje i brzo je umarala.
-moderno se uprezanje u biti sastajalo u tome da se teret vuče prenese na pleća i da se ham na plećima dopuni
potkivanjem- što je olakšalo kretanje životinje i bilo zaštitom za noge i zapregom u nizu što je omogučavalo vuču
težih tereta i bilo ključno za gradnju velikih vjerskih i gradskih građevina
-još treba imati na umu da je veličina i snaga sredjevjekovnih teglečih životinja bila daleko manja od one
današnjih
-uz konja i vola ne treba zaboraviti da se srednjevjekovni zapad čak i izvan sredozemnog područja značajno
koristi i magarcem u poljoprivrednim radovima
-no ljudska snaga ostaje osnovnom na polju, u zanatstvu, pa čak i u brodarstvu gdje su jedra tek slaba zamjena
radu vesla tj.čovjeka
-rad ljudskih ruku ostaje glavnim izvorom energije
-proizvodnost tih ljudskih izvora energije koje je Carlo Cipolla nazvao „biološkim konvertorima“ smanjena je jer
je klasa proizvođača, kao što ćemo vidjeti u pravilu slabo hranjena ili pothranjena društvena kategorija.
-ista se prepreka javlja i na polju prijevoza,ni tu ne treba zanemariti važnost ljudske snage
-radovi nošenja koji su se iziskivali od različitih društvenih klasa u ime pokajanja ili kao milosrdno djelo za
gradnju katedrala, neamju samo svoju psihološku i duhovnu podlogu nego i svoje tehnološko i gospodarsko
značenje (1145. u Normandiji dolazi do uzleta toga posebnog oblika nabožnosti)
-ostaje činjenica da je nošenje bilo glavnim prometnim sredstvom, ceste su bile loše, broj kola i dvokolica
ograničen, nedostajalo je primjerenih prometala-tačke, koje su se pojavile na gradilištima najvjerojatnije u
13.stoljecu bile su u širokoj primjeni tek potkraj 14.st. i čini se tek u ograničenom broju-skupoća izrade kola, sve
to uzrokuje činjenicu da ručno nošenje ostaje u prvom planu.
-i rječnik metrologije ukazuje na važnost nošenja: tovar soli, primjerice osnovna je jedinica za sol

Brodovi:
-pomorski prijevoz ostaje nedostatnim usprkos i na tom polju značajnih tehničkih usavršavanja, bilo da ta
poboljšanja nisu još u punoj mjeri primijenjena prije 15.stoljeća ili čak i kasnije, ili im je domet ostao ograničen.
-tonaža flote kršćanskog srednjovjekovlja prilično je mala
-slabe je vrsnoće i gradnja brodova
-uvođenje krmene statve, koja se razvija u 13. st. i olakšava rukovanje brodom, vjerojatno ipak nije bilo toliko
značajno kao što se vjerovalo
-uporaba kompasa širi se tek poslije 1280.
-srednji vijek ne poznaje kvadrant niti nautički astrolab, instrumente renesanse

Tehnički napredak:
25
-nedostatno je i vađenje ruda: slaba djelotvornost naprava za kopanje i dizanje kao i tehnička nesposobnost da se
odstrani podzemna voda, ograičavaju vađenje na površinska ili plitka ležišta:željezo,bakar i olovo,drveni
ugljen,sol
-rudnici zlata i srebra uskoro se pokazuju nedostatnim da zadovolje potražnju ekonomije koja postaje sve više
novčarka i čiji nedostatak prouzrokuje monetarnu glad potkraj srednjeg vijeka koja će se utažiti tek pojavom
američkih kovina u 16.st.
-peći s mjehom pojavile su se potkraj 13.st.u Štajerskoj |
-visoke peći s kraja srednjeg vijeka nisu odmah unaprijedile metalurgiju;trebalo je čekati 17.stoljeće, a za njihovo
širenje i 18.st. da bi došlo do odlučnog razvoja-korištenje kamenog ugljena u obradi željeza i pare za crpljenje
vode iz podzemlja
-najznačajniji tehnički napredak na polju industrije odnosi se u pravilu na posebne sektore ili na one koji nisu
osnovni
-najznačajniji je zacjelo izum baruta i vatrenog oružja
-staklo poznato u antičko doba,iznova će se pojaviti u industriji tek u 13.st. nadasve u Veneciji a počet će se
industrijski proizvoditi tek u 14.st. u Italiji, kao i papir koji će svoj procvat doživjeti tek izumom tiskare (jembri
da je to tek Gutemberg..ali nisam sigurna,al ako vas pita a kad je to kolegice…promrmljajte  )
-tehnika je ponajprije u službi Boga; metode koje opisuje Teofil koriste se u samostanskim zanatskim
radionicama i nadasve su namijenjene gradnji i ukrašavanju crkava
-tehničari i izumitelji srednjeg vijeka zapravo su zanatlije, a pritom nisu izuzeti ni oni za koje se vjeruje da
predstavljaju intelektualnu elitu koja je ovladala instančanim tehnikama (talijanski i hanzeatski trgovci u vezi s
kojima se govorilo o „intelektualnoj supremaciji“ )
-trgovac nije drugo doli jedan od lutalica po srednjovjekovnim cestama
-čak i Crkva, koja prisiljava trgovca na složene postupke i istančanost, osuđujući sve kreditne operacije kao lihvu,
ne uspijeva odlučnije potaknuti razvoj tehnike trgovanja
-tek se jedan tehničar izdiže do stanovitog stupnja:arhitekt (istini za volju to nije slučaj u cijelom kršćanskom
svijetu i tek je gotička umjetnost gradnje postala znanošću)
-taj graditelj koji se uostalom naziva „magistrom“ i čak pokušava steći naslov „magister lapidum“ (magstar
kamena), suprotstavlja se graditelju-zanatliji koji primjenjuje uputstva-zidaru
-proizvodi srednjeg vijeka u tehničkom smislu bili su loše kvalitete
-neprestance su se morale popravljati,nadomještavti,obnavljati građevine
-crkvena zvona stalno je trebalo ponovno ljevati
-urušavanje zgrada i crkava bilo je često
-ipak, srednji vijek koji je malo toga izumio, koji je čak i prehrambenu floru malo obogatio (raž-glavna tekovina
srednjeg vijeka) bio je razdoblje osvajanja prirode ljudskim tehnikama
-bez sumnje i njegovo najveće dostignuće, mlin, ili točnije rasprostiranje mlina što je važnije- ostaje vezan uz
čudi prirode:prestanak vjetra, isušivanje vode na jugu, zaleđivanje na sjeveru

Ekonomija opstanka:
-cilje srednjevjekovne privrede je opstanak čovjeka- dalje od toga ona ne ide, a kad se i čini da nadilazi tu strogu
potrebu, to je zato što je opstanak ipak društveno-ekonomski pojam a ne puko materijalni
-pojam opstanka mijenja se ovisno o društvenom sloju
-hrana je na prvome mjestu, a potom odjeća i krov nad glavom; srednjevjekovna privreda stoga je vrlo agrarna,
osnivajući se na zemlji koja daje potrebno,
-ta potreba za opstankom u tolikoj je mjeri osnova srednjevjekovne privrede te se u ranom srednjem vijeku
nastoji da se svaka seljačka obitelj-društveno ekonomska jedinica- smjesti na tipičnoj čestici zemlje od koje treba
živjeti prosječna obitelj: manus, terra unius familiae, kao što kazuje Beda
-kod viših slojeva opstanak pretpostavlja zadovoljavanje većih potreba,ono mora omogućiti zadržavanje
društvenog položaja kako ne bi pali niže na ljestvici
-njihov opstanak osigurava se uvoznim proizvodima, dok ih ostalime opskrbljuje rad mase
-privredni cilj srednjevjekovnog zapada je zadovoljiti necessitas (potreba)
- svaka ekonomska računica koja bi nadilazila opskrbu nužnim strogo se osuđivala
-kad je došlo do gospodarskog rasta (kao što je bio slučaj od 11.-13. st.)- taj rast bio je posljedica demografskog
rasta-trebalo se suočiti s većim brojem ljudi koje je trebalo nahraniti, odjenuti, smjestiti u kuće-krčenje i širenje
obradive površine bijahu glavni lijekovi za kojima se posezalo s obzirom na taj višak stanovništva
-povećanje prihoda bilo je tek na drugom mjestu

26
-srednji vijek dugo je kao i antika poznavao kao glavni ako ne i jedni oblik posudbe potrošni zajam, dok
proizvodni kredit nije ni postojao; kamata koja se uzima na potrošni zajam bila je zabranjena među kršćanima i
predstavljala je puko lihvarstvo koje je Crkva osuđivala
-ustvari sve srednjevjekovne društvene kategorije bijahu podložne strogom gospodarskom i psihološkom pritisku
čiji je rezultat ako ne i cilj bio suprotstaviti se svakoj akumulaciji koja bi mogla potaknuti gospodarski rast
-seljačke mase bijahu svedene na životni minimum uslijed oduzimanja proizvoda njihova rada od strane gospode
u obliku feudalne rente i Crkve u obliku desetine i milodara |
-dostojanstvo,čast gospodara potvrđivali su se u tome da troši bez računanja: potrošnja i rasipništvo svojstveni
nerazvijenim društvima apsorbirali su gotovo ukupnost njihovih primanja
-kad bi naposljetku i došlo do akumulacije,bila je to tezaurizacija, uslijed koje su skupocjeni predmeti postajali
neplodni u ona je osim svoje prestižne uloge bila tek u nestvaralačkoj gospodarskoj ulozi.

Privredni mentalitet:
-slabost proizvodnih tehnika,povećana mentalnim sklopom,osuđivala je srednjovjekovnu privredu na
nazadovanje,na zadovoljavanje tek potreba opstanka i troškova prestiža manjine.
-prepreke gospodarskom rastu stvarao je sam feudalni poredak koji je bio odgovoran i za nisku tehnološku razinu
razvoj
-feudalni sustav počiva na činjenici da velikaški sloj-i crkveni i laički- prisvaja svekoliki višak poljoprivredne
proizvodnje seljačkih masa.
-ta se eksploatacija provodi u uvjetima koji seljacima oduzimaju mogućnost da pridonesu gospodarskom rastu a
ni sami korisnici sustava nemaju većih mogučnosti proizvodnjih ulaganja,iako se poredak vlastelinskog
gospodarstva od početka 11.st. manje opire razvoju nego je to bio slučaj s ranijim krunskim sustavom
-feudalna renta (ukupnost prihoda velikaške klase što ga stječe eksploatacijom seljaka) nije uvijek istog sastava i
iste vrijednosti. Ovisno o razdoblju mijenja se odnos između dviju strana zemljoposjedničkog vlastelinstva:
domena ili rezerve koje neposredno eksploatira gospodar i čestice zemlje ustupljene seljacima uz pružanje usluga
i plaćanje dadžbine zauzvrat
-iako je većina plemića bila bogata bilo je i siromašnih vitezova (Joinville daje primjer siromašnog viteza koji ne
može prehraniti ni svoju obitelj)
-te razlike u oblicima velikaške eksploatacije nisu bile jednosmjerne –usluge-tlaka-postupno se smanjuju, pa čak i
gotovo nestaju posvuda u 12.i 13.stoljeću, ali to nije opće pravilo, pa je tako poznato da se na istoku Elbe, te u
Pruskoj, Poljskoj i dalje u Rusiji,potkraj srednjovjekovlja javlja tzv. „drugo kmetstvo“ koje će potrajati do
kraja19.st.
-u svim područjima i u svim razdobljima, barem do 14.st, velikaški sloj troši sredstva koja mu namiruje seljaštvo
u neproizvodnim izdacima te je ono pritom svedeno na zadovoljavanje samo potreba opstanka
-veoma je teško ustanoviti prosječni budžet velikaša i seljaka- dokumenti su malobrojni i nedostatni, dohodak pak
gotovo isključivo čini feudalna renta tj. oduzimanje od rada i proizvodne seljaka. Tek potkraj 13. i 14. stoljeća
kriza feudalne rente prislila je feudalnu vlastelu koja je to mogla da traga za izvorima izvan vlastelinske
eksploatacije u feudima plaćenim novcem ili u renti u vojničkim primanjima (otkupninama) rjeđe u snažnijoj
komercijalizaciji poljoprivrednog viška ili u kupovini rente
-traženjem feudalne rente seljačkoj se masi oduzima stvoreni višak a ponekad čak i dio sredstava nužnih za
opstanak; kada seljak uspije povečati svoju zemlju to ne znači da je neposredno uspio povećati i svoj prihod,nego
proizvesti dovoljno da se može prehraniti i platiti feudalnu rentu
-iako među seljacima ima i imućnijih društvenih skupina ne treba vjerovati da se dio seljaka na taj način oslobađa
feudalnog sustava- oni koji se naziva alodijcima, nasljednicima-posjednicima slobodne zemlje, -ti su alodijci bili
vlasnici malog komada zemlje,jer su alodiji uglavnom bili malih dimanzija,bili su brojniji nego što se često
mislilo; seljački je alodij ,izuzev u Engleskoj gdje su se freeholders malo razlikovali od alodijaca, djelom obnovio
na različite načine u 11.i 12. st. ugovorima „zajedničkog sađenja“ kojima se seljak udruživao s gospodarom u
uzgoju vinograda kojim on slobodno raspolaže
-ako za Francusku i ne vrijedi izreka „nema zemlje bez velikaša“ ona još manje vrijedi za oblasti poput Italije u
kojoj je prema riječima Gina Luzatta, kontinuitet gradova sačuvao u neposrednoj okolici gradova „oaze
neovisnosti“ jednako kao u Španjolskoj posebne okolnosti Rekonkviste omogućile su da dio posjednika iznova
osvojenih zemalja postane neovisan o velikašima
-ali neovisnost tih posjednika(alodija) ne smije nas zavarati- gospodarski oni su i dalje pod vlašću gospodara jer
ih pritišću nameti preko sudskih taksi, pa ni posjednici alodija ne uspijevaju umaknuti ekonomskoj eksploataciji

27
velikaške klase, oni se u gospodarskom smislu nimalo ne razlikuju od seljačkih masa kojih je najveći dio izložen
siromaštvu, bjedi pa i gladi zbog plaćanja feudalne rente

Svijet na rubu-glad:
-rezultat loše tehničke opremljenosti povezane s društvenim ustrojem koji koči gospodarski rast jest činjenica da
je srednjevj.zapad svijet na samoj granici, neprestance pod prijetnjom neizvjestnosti opstanka, svijet marginalne |
ravnoteže
- srednjevjekovni zapad ponajprije je svijet gladi
-u seljačkom folkloru mit o gozbi posebno je privlačan; san o zemlji Denbeliji,zemlji obilja
-u 13.st. uvode se kulinarske teme i javlja se pjesnički rod epa o gozbi
-to proganjanje gladi prisutno je i kod bogatih, gdje raskoš u prehrani,razmetanje hranom izražavaju stajalište
klase, uostalom propovjednici se nisu prevarili kada su proždrljivost „žderanje“ –gula, proglasili grijehom
svojstvenim vlastelinskoj klasi
-Roman o liscu u tom je smislu izuzetni dokument; djelo nas upoznaje s liscem njegovom obitelji, njegovim
drugovima, neprestance kinjenim praznim želucem
-pokretač gotovo svih grana ciklusa je sveprisutna svemoćna glad,pokretač lisčevih lukavstava-krađa
šunke,haringa,jegulja,sira,lov na kokoši,jaja
-kad se u toj poemi,parodiji lisac i njegovi drugovi prometnu u barune,prvom im je brigom upriličiti gozbu
-već u junačkoj pjesmi susrećemo divove s nevjerojatnim tekom bliske seoskom folkloru
-opsjednutost hranom ne nalazimo samo u hagiografiji, nego i u legendarnim kraljevskim genealogijama
-nekoliko srednjovjekovnih dinastija imalo je pretke kraljeve-seljake, opskrbitelje hranom u čijem se liku ogleda
antički mit o kraljevima i junacima hraniteljima,triptolemu i cincinatu
- najstrašnije je u toj vladavini gladi je što je ona u isti mah proizvoljna i neminovna. Proizvodna stoga što je
povezana s hirovima prirode (loš urod suša ili polava)
-ciklus (pojma mamne koji cklus al ae) završava ovako: nevrijeme,nestašica,rast cijena,epidemija ili pomor
-glad je postojala i u antičkom i u rimskom svijetu ali su državne vlasti ipak nastojale provesti kakav takav sustav
zaliha, od svega toga nishta se nije zadržalo na srednjovjekovnom zapadu
-nadalje tu su i štete od štakora koje spominju kronike i legende ,anali iz Bazela 1271.godine-bilježi pustošenje
štakora
-uobičajene žrtve gladi i epidemija donji su slojevi društva i siromasi
-budući da njihov višak proizvoda odnose nameti vlastele oni ne mogu stvarati zalihe, lišeni novca (kad se počela
razvijati novčana privreda) nisu mogli kupiti hranu po nedostupnim cijenama
-mjere koje su proizvele vlasti protiv tvoraca zaliha i spekulanata rijetke su i nedjelotvorne
-jednako kao što se ropstvo usredotočuje na klasu kmetova, glad se usredotočuje na sloj siromaha
-ali ono što je pokosilo sve klase bila je crna kuga zbog čega su svi začuđeni jer su inače umirali samo siromasi

Tjelesna slabost i epidemije

-nevolje su se obrušavale i na stoku, usto što je bila žrtva loše prehrane i oboljenja,ljudi su je klali jer su željeli za
sebe sačuvati hranu njima namjenjenu (zob) i jer su oni sami bili hrana
-uostalom u to je vrijeme crkva odobrila jedenje mesa i za vrijeme posta -1286. biskup Pariza dopusti siromasima
da je du meso o velikom postu zbog velike nestašice svega ostalog
-svijet je to na rubu gladi,pothranjen i loše hranjen-odatle kao pratnja gladi pojava epidemija- uslijed korištenja
ne jestive hrane, a nadasve najspektakularnija među njima-bolest ergotizma koju je prouzročila ražena snijet
(nametnik na raži i drugim žitaricama)
-postoje opisi gdje bi tijela sagorjevala, udovi bi pocrnili i odpadali
-zbog ergotizma utemeljen je poseban red- pustinjački pokret u 11.st. proslavio je sv.Antuna
-loša ishrana, osrednjost medicine koja ne nalazi svoje mjesto između narodnih ljekarija i naučavanja mudrijaša
uzrokuju strahotnu tjelesnu bijedu i smrtnost
-prosječno očekivani ljudski vijek je 30 godina, nada u život je slaba (velika smrtnost djece i pobačaji žena)
-fizička slabost u ranom srednjem vijeku susreće se i u viših slojeva kao posljedica lošije ishrane, a djeca
smrtnost nije štedjela ni kraljevske obitelji,ali loše zdravlje i prerana smrt bijahu ipak sudbinom siromašnih
slojeva
-najraširenija i najuboitja srednjevjekovna endemska bolest bila je tuberkuloza koja vjerojatno objašnjava pojam
nemoći koja se često javlja u književnim tekstovima
-kožne su bolesti na drugom mjestu (ponajprije kuga)
28
-bolesti uslijed neprimjerene prehrane i urođeni nedostaci jednako su brojne
-srednjevjekovni je zapad pun slijepaca,ljudi praznih očnih duplji, sakatih, grbavih,šepavih,paraliziranih
-živčane bolesti druga su dojmljiva skupina oboljenja: epilepsija (bolest sv.Ivana)
-s bolešću ergotizma kroči se dublje u svijet ludosti i rastrojenosti
-na samom početku života javljaju se brojne dječje bolesti koje toliki sveti zaštitnici pokušavaju izlječiti, svijet
dječje patnje i nesreće (zubne bolesti pokušava ublažiti sv.Agapid, grčevi koje smiruje sv.Kornelije i sv.Egidije,
rahitis koji otklanjaju sv.Albin…) |
-srednji vijek bio je nevjerojatno plodno polje za sve vrste strahova i velika kolektivna pokajanja javna i tjelesna

Iscrpljenost i nesigurnost:
-srednjevjekovni je Zapad neprestance živio pod prijetnjom granice- uska grla (neprestano se pojavljuju neka
ograničenja) npr. berba Vina u području Vormsa 1259.-nedostatak posuda, pa bačve bile skuplje od vina
-krčenje i paljenje šuma iscrpljivalo zemlju i uništavalo na prvi pogled neograničen izvor srednjeg vijeka- šuma
-kriza koju se navodi pod nazivom kriza14.st. navješćuje se napuštanjem loše zemlje,graničnih područja na
kojima je bio na izdisaju val krčenja,zemlja se nije kadra obnociti, slabi prinosi se spuštaju ispod gospodarskog
minimuma pa ljudi napuštaju zemlju
-iscrpljenost zemlje najvažnije je ograničenje za srednjevjekovnu ruralnu privredu
-posljednje ograničenje-iscrpljenost ljudi,fali ljudi..ali se u biti traži jeftinija radna snaga a ne da je u pitanju
istinski nedostatak radnika
-zaustavljanje a potom opadanje broja stanovnika čini seljačku radnu snagu malobrojnijom i skupljom,a nju je
već prorijedilo oslobađanje kmetova
-mnogi velikaši usmjeravaju svoje posjede na stočarstvo jer iziskuje manje radne snage
-velika kuga 1384. čini katastrofalnim demografski pad i krizu radne snage koja se pojavila nekoliko desetljeća
prije kuge
-materijalna nesigurnost objašnjava u velikom dijelu duhovnu nesigurnost u kojoj su živjeli ljudi srednjevjekovlja
-nadasve je važna sigurnost na onome svijetu gdje Raj napokon obećava izabranima život bez straha i smrti
-strah od pakla produljuje zemaljsku nesigurnost,a čistilište u 13.st. donosi dodatnu nadu u spas

Gospodarski rast-srednjevekovna konjunktura

-materijalni život u srednjem vijeku doživio je značajni napredak
-približno je moguće odrediti srednjevjekovnu gospodarsku konjunkturu i utvrditi postojanje dugog razdoblja
ekspanzije koje u nekoj mjeri znači poboljšanje životne dobrobiti
-demografski rast znači da se stanovništvo zapada udvostručuje između kraja 10.i sredine 14. st. a naročito je
snažan oko 1200.godine
-jednak razvoj bilježe i cijene i porast plaća
-samo se jedan pokazatelj može dijelom i grubo pratiti (zbog nedostatka bilježenja) a to je povećanje prinosa
-nadnice bilježe jednaki napredak, ali porast nadnica ipak ostaje malen

Naturalna i novčana privreda:

-Bruno Hildebran podijelio je gospodarski razvoj društva u tri faze: naturalnu privredu, novčanu privredu i
kreditnu privredu
-riječ je o tome da se procijeni uloga novca u ekonomiji- ako je ta uloga beznačajna,na dijelu je naturalna
privreda u kojoj se proizvodnja potrošnja i razmijena ne koriste novcem,izuzev iznimno, naprotiv ako je novac
bitan u odvijanju tog privrednog života,riječ je o novčanoj privredi
-naturalana privreda na sredjevjekovnom zapadu bila je privreda u kojoj se razmijena svodila na strogi minimum-
ona je bila gotovo sinonim zatvorenoj privredi(gospodar i seljak zadovoljavaju svoje potrebe u okviru posjeda)
-ako se u tekstu dadžbine izražavaju u novcu to ne znači da su se uistinu i davale u novcu,on je bio samo oznaka i
mjera vrijednosti
-novac nikada nije isčeznuo iz praktičnog života srednjevjekovnog zapada..ne samo da su crkva i velikaši
raspolagali stanovitom novčanom zalihom nego ni seljaci nisu mogli u cijelosti živjeti bez kupovine novcem..npr.
sol koju nisu proizvodili i rijetko su je mogli platiti trampom
-riznice,luksuzni predmeti i zlatarski uradci svjedoče samo o slabosti i nevičnosti novčanom prometu..
-postojanje nekovanog novca (krave,bale(ne one iz nosa nego od sijena ),sukna i papar) neosporni su
pokazatelji arhaizma,izraz ekonomije koja teško prelazi s naturalne na novčanu

29
-monetarna reforma Karla Velikog koja je ustanovila monetarni sustav libre solida i denara zapravo je značila
prilagodbu nazadovanju novčane privrede (zlato se više nije kovalo,libra i solid nisu bili stvarni novac nego
obračunski)
-jedini novac koji se doista kovao bio je sve do 13. st. srebrni denar,mala jedinica, jedina potrebna i isključila je
bakreni novčić koji je bio još manje vrijednosti
-rijetkost novca u ranom srednjem vijeku podaruje mu naglašeni ugled-kovanje novca znak je moći
-novac je postao simbol političke i društvene moći prije nego li gospodarske |
-vladari kuju zlatnike koji nemaju gospodarsku vrijednost ali su očitovanja njihove moći
-osuđuje se i buržoazija-gornji sloj novoga gradskog društva (napadaju ih pisci i umjetnici u službi tradicionalnih
vladajućih slojeva –npr. na skulpturama u crkvama bili su prikazivani kao lihvari koje teška kesa vuče u
pakao..izloženi mržnji vjernika)
-sporo smjenjivanje naturalne privrede novčanom dovoljno je napredovalo potkraj 13. st. da bi odatle mogle
proizaći ozbiljne ljudske posljedice

Gospodarski rast-društvene posljedice:

-usprkos pretvaranju dijela naturalnih dadžbina u novac,relativna neprilagodljivost feudalne rente i manjak
sredstava za dio pretvoren u novac, te uslijed njegovog brzog trošenja, dio feudalne klase osiromašuje u trenutku
kada rast troškova prestiža povećava njezinu potrebu za novcem
-dio seljaka se bogati a dio siromaši
-demografski uspon se ne iskazuje samo u proširenju obradivih površina i povećanju prinosa; on je prouzročio
komadanje posjeda a posljedica je bila da su siromašni seljaci odlazili u najam služiti kod imućnijeg seljaka
-trgovci su se najviše okoristili razvojem monetarne privrede
-razvoj gradova kojih su oni najčešći korisnici povezan je s razvojem novčane privrede
-uspon građanstva-pojava je društvene klase čija privredna moć počiva na novcu prije nego na zemlji (dakle
osnovno mjerilo vrijednosti bila je zemlja sve do pojave građanstva a tada novac)
-trgovci se malo miješaju u poljoprivrednu proizvodnju
-na početku 14. st.trgovac je uvijek u biti bio proizvođač izuzetnih rijetkih,luksuznih,egzotičnih proizvoda,a
povećana potražnja tih proizvoda od strane viših slojeva društva povećala je doduše broj trgovaca i njihovu
važnost
-najbitniji proizvodi-skupi proizvodi:začini,skupa sukna,svila
-sama priroda trgovačke zarade,ponekad goleme na tim luksuznim proizvodima pokazuje da su se te transakcije
odvijale na rubu osnovnog privređivanja; jednako je i s ustrojem trgovačkih udruga koje su izuzev obiteljskih ili
društava trajnije prirode, većinom trgovci sklapali u vezi s jednim poslom, jednim putovanjem, u trajanju od 3,4,
ili 5 godina
-ti trgovci a još više gradski patriciji žele se domoći posjeda koje će njihove obitelji i ukućane zaštititi od
nestašice
-gornje slojeve društva sve više čine rentijeri jer i velikaši postaju u sve večoj mjeri „zemljišni rentijeri“
-ostaje tako činjenica da nesporni razvoj novčane privrede ima ozbiljnih društvenih posljedica; počinju remetiti
položaj klasa širenjem salarijata (rada za plaću) nadasve u gradu,ali sve više i na selu
-najčešće oni produbljuju jaz između klasa ili izmeđudruštvenih kategorija unutar klasa
-društvena hijerarhija još više određena radom
-razvoj seljačke elite (nazivaju ih orači) –oni koji obrađuju zemlju vlastitim oruđem za obradu zemlje i zapregom,
suprotstavlja se masi koja sama svojim rukama zarađuje za život „manuelcima“
-među građanskim slojevima novom podjelom se odvajaju: mehaničari,zanatlije i radnici
-intelektualci i sveučilištarci koji su se u jednom trenu bili skloni stati rukom pod rukom s ostalim zanatlijama na
gradskom gradilištu ubrzo se pridružuju eliti čistih ruku

PROSTORNE I VREMENSKE STRUKTURE

(od 10. do 13. stoljeća)

Šume i krčevine

- stvarnost srednjovjekovnog (kršćanskog) zapada: velike šume i ledine, krčevine negativ muslimanskog
Istoka koji je svijet oaza u pustinjama
na istoku drvo je civilizacija, na zapadu barbarstvo; napredak na zapadu znači krčenje šuma, borba sa
šikarom, pobjeda nad žbunjem
- zapad: mozaik posjeda, zamkova i grdova izraslih nasred neobrađenih i pustih prostranstava
30
- šuma postaje svijet zaklona pustenjaka (zagovornici teorije fuga mundi), zaljubljenika i hodošasnika (primjer
bjega Tristana i Izolde u šumu), vitezovi ju smatraju svijetom lova i pustolovine
- najvažnije značenje šuma je izvor prihoda – ispaša stoke, hranjenje ostalih živina, drvo za oganj i gradnju
(nedostatak kamena i željeza), boje tkanina, hrastova kora, smola za baklje i voštanice te med (nepoznavanje
šećera) najneugledniji i najuzvišeniji hvataju se šumskog bogatstva: vladari su vrhovni gospodari šuma
(obavezno se vršila procjena šuma pri doti kraljice)
- šuma je i svijet opasnosti, što zamišljenih što stvarnih poput vukova, šumskih razbojnika, viteza pljačkaša (?!) i |
zato su neki gradovi imali praksu svake subote osim pred Uskrs i Duhovo tjerati ljude (svećenike, vitezove,
seljake) da ubijaju vukove i postavljaju zamke, a tko nije došao kažnjavao se
- mit o vukovima jedan od najčešćih – vukovi se uvijek premeću u čudovišta i smatralo se veeelikim čudom
preobraćivanje vukova u pitome (čudo Franje Asiškoga)
- pojedine šume imale su svoje legende: Ardenska šuma ima čudovišnog vepra, šuma Broceliande je dom
Merlina i Viviane, ....

Srednjovjekovna pokretljivost: ceste

- vlasništvo (materijalno ili psihološko) nepoznanica je: svatko (seljak, plemić) ima pravo na privremeni posjed
usufrukts svatko iznad sebe ima nekoga sa većim pravima od njega i tko mu može silom oduzeti zemlju;
zakon priznaje vlastelinu legitimnu mogućnost da oduzme kmetu ili vazalu njegovo nepokretno dobro u zamjenu
za drugi odgovarajući posjed (neovisno o udaljenosti posjeda)
- seljaku gospodar opozivo ustupa komad polja, on je uz zemlju vezan voljom velikaša želi se riješiti te
volje bijegom – seljačka emigracija (pojedinačna ili skupna) značajna je pojava demografije i društva
- uz to što nikoga ne zadržava materijalni interes, emgraciji pomaže i kršćansi duh: na izgnaničkoj zemlji čovjek
je samo vječni hodočasnik; „Ostavite sve i slijedite me“1
- razdoblje hodanja i jahanja – prestaje 1248. kada plemić de Joinville kreće u križarski rat natovaren prtljagom
prijašnji putnici imali su malo prtljage jer su malo posjedovali; nestaje križarski duh i sklonost putovanju
- na prestanak lutanja i hodočašćenja utječe i mišljenje iz 14.st. da su lutalice skitnice i prokletnici – normom
postaju sjedioci
- lutalice: štap u obliku slova T (kasnije oruše na koje se oslanjaju grbavci, prosjaci, bolesnici)
- tome prethodi mišljenje Honorija Augustodunenskog iz 12. st. da je hodočašće jedino ono kojem je cilj i uzrok
čin pokajanja,
- hodočašće iz čina želje postaje čin pokajanja; hodočašća opraštaju sve velike grijehe – hodočašće postaje kazna
- lutalice postaju nesretnici, a turizam (gledanje lijepih krajolika) se smatra taštinom

- promet se odvijao uglavnom cestama, pješke ili na leđima telećeg blaga

- ceste ne slijede rimsku mrežu cesta: krivudaju od sajmišta do velikih gradova, mjesta hodočašća, mostova
izbjegavajući zamke pljačkaša, opasne šume
- za prijelaz mostova, rijeka, prijevoja moralo se plaćati strašno puno poreza i za robu i za putnike
- trgovci su dnevno prelazili od 25 do 60 kilometara (put od Firence do Napolija trajao je 11 dana)

- postoje dvije dimenzije unutar kojih su se ljudi razvijali:

1. ograničeni obzor krčevine na kojoj su živjeli
2. daleke granice kršćanskog svijeta
- svatko je imao mogućnost odlaženja od kuće i putovanja
- jedini pravi pustolovi bili su oni koji su prešli granice kršćanstva, a to su bili misionari i trgovci koji su zalazili
na sjever Afrike, Krim i Aziju
- morski putevi bili su brži, ali nesigurniji ne samo zbog pirata već zbog nepoznavanja kompasa i krmene statve
do 14.st. – zbog toga je brzina putovanja u potpunosti ovisila o vjetrovima i strujama
- najveći klišej srednjovjekovlja je lađa u oluji – skoro svaki svetac u svojo biografiji ima bar jedno spašavanje
broda u oluji smirivanjem oluje

šuma, cesta i more pogađaju osjetljivost srednjovjekovnih ljudi više simbolikom nego stvarnim dimenzijama:
šuma je tmina, more je svijet i njegova iskušenja, cesta je traganje i hodočašće

1
Isus Krist
31
Priroda i svijet

- ljudi dolaze u doticaj s tjelesnom stvarnošću posredovanjem mističnih i pseudoznanstvenih apstrakcija – |

suočavaju se sa fizičkom stvarnosti preko simbolizma
- prirodu uglavnom predstavljaju 4 elementa koji čine svijet i čovjeka – čovjek je sačinjen od zemlje: meso od
vode, krv od zraka, dah od vatre
- najnaučeniji i najneukiji svijet vide na jednak način
- provedena kristijanizacija starih simbola i poganskih mitova samo personificira snage prirode
- kozmografija: 4 rajske rijeke, 4 vjetra neizbrojivih ruža slika između stvarnosti prirode i ljudske
osjećajnosti
- geografsko obzorje = duhovno obzorje (kršćanstvo)
- svi se slažu da je zemlja okrugla, nepokretna i u središtu svemira
- raspored stvari na Zemlji određen je vjerovanjem da ju Jeruzalem pupak svijeta i da Istok (koji se često
prikazuje u gornjem djelu, na mjestu sjevera) završava planinom na kojoj se nalazi Zemaljski raj odakle teču 4
rajske rijeke (Tigrs, Eufrat, Pison tj. Ganges i Gion tj. Nil)
- činjenicu s rijekama objašnjavaju ovako:
1. poznati izvori Tigrisa i Eufrata (dakle na Arapskom poluotoku) zapravo nisu prvobitni izvori jer se oni
nalaze na padinama planine Eden i jednostavno poniru u pustinjski pijesak i izlaze tamo zavaravajući
ljude da je to izvor
2. čudesni, ali stvarni izvor Nila nalazi se iza vodopada koji spriječavaju muslimane da do tamo prodru
- Indijski ocean je zapravo zatvoren i on predstavlja riznicu snova za siromašnog kršćanina – svijet naseljen
ljudima i čudesnim životinjama, bez tabua, slobodan, sa spolnom strašću i nadasve dragim kamenjem
- Sveta Zemlja podijeljena je prema geografskom naslijeđu iz antike na Europu, Afriku i Aziju, a svaki kontinent
poistovjećuje se sa jednom vjerom

Kršćanstvo i Bizant: shizmatici

- stvarnost je kršćanski svijet – na temelju toga određuje se ostali dio čovječanstva

- od crkvenog raskola (1054.) Bizantinci se nazivaju shizmaticima (do raskola dolazi zbog pitanja filioque i što
carigradski patrijarh ne priznaje moć pape)
- Bizantinci su također kršćani, ali od 12. st. ih se krivi za herezu, misli se da su kršćani samo po imenu, a ne i
vjeri te da zato što nisu kršćani ništa ne znači ubiti ih (to je niki biskup tvrdio i širio po francuskoj i nagovarao
Luja VII. da zauzme Carigrad)
- raskol između Zapada i Carigrada očitava se i u tome da ni najučeniji Zapadnjaci ne znaju grčki
- nerazumijevanje je vremenom reraslo u mržnu, a najčešće se baziralo na ljubomori: Grci su izvještačeni,
kukavički, lažljivi i bogati razmišljanje siromašnog barbarskog ratnika o bogatom civiliziranom čovjeku
- opravdanje za napad 1203. na Carigrad2 biskupi su vojnicima (laicima) prezentirali kao:
1. Carigrad se nekad pokoravao Rimu, a sada to više ne čini
2. tadašnji car Aleksije III. je uzurpator
3. svećenici uspijevaju umiriti samo neke laike u gnijezdu hereze
napasti ih nije grijeh nego veliko djelo milosrđa

- unatoč svemu tome radilo se na ujedinjenju crkava, ali nije uspijevalo ( skoro je uspjelo 1274. na Saboru u
Lyonu i Firenci 1439.)
- neuspjeh ujedinjenja proizlazi iz temeljnog neprijateljstva između Latina i Grka koje je uzrokovalo da
neotesani, izvještačeno jednostavni barbari ne poštuju civilizirane Grke čak ni u pregovorima (npr. kad car
Aleksije I. prima lotarinške križare oni su iznervirani zašto on sjedi a oni stoje i 1 se sjeda na prijestolje bazileja)
- opreka između političkih tradicija: zapadnjaci osuđuju bizantsku politiku koja je prožeta državnim interesima i
nazivaju ju liemjernom jer za njih je vrlina politike vjernost (prava vjera) feudalcu

2
Carigrad su Zapadnjaci osvojili 13.04.1204.
32
- i Grci nemaju bolj mišljenje o Zapadnjacima, a najviše im zamjeraju gramzljivost (zapadnjaci su svi bili
oduševljeni bogatstvom Bizanta i nema kroničara Prvog križarskog rata3 koji se nije divio njegovim dućanima,
relikvijama, urbanizmom i milijunu stanovnika u Carigradu)
- čak i za zapadnjake koji nisu vidjeli Bizant, on predstavlja mit i veliko bogatstvo jer je sav uvoz dolazio iz njega
– bilo da ga je proizvodio ili preprodavao
- vrhunac latinske ljubomore na Bizant upravo je napad na njega pri kojem je bilo stravičnih pokolja i pljački
|
Kršćanstvo i islam: nevjernici

- Muhamed je izvor najvećeg užasa srednjovjekovnog kršćana – spominje se jedino u vezi s Đavolom
- muslimani su pogani i jedina politika kršćanstva prema njima je sveti rat
- borba protiv nevjernika4 postaje konačnim ciljem viteškog ideala
- unatoč stalnom potpirivanju neprijateljstva sam muslimanima, nesmetano se odvija trgovinska razmjena u oba
smjera
- u početku je papinstvo stavljalo embargo na proizvde namjenjene muslimanima, ali su odustali jer se roba
jednostavno krijumčarila
- iz te trgovine najviše su izvukli Talijani tj. Mlećani jer su oni 1198. rekli papi da oni žive u laguni i nemaju
poljoprivredna dobra i da mogu živjet samo od trgovine pa im je papa (Inocent III.) izdao dozvolu za trgovinu sa
aleksandrijskim sultanatom
- uz trgovinsku razmjenu pdvijala se i duhovna: širenje arapske znanosti odvijalo se nesmetano za svih križarskih
ratova

Kršćanstvo i pogani: preobraćenje

- oni koji su obožavali idole bili su mogući kršćani i prema njima se vodila drugačija politika
- neprestano se pokrštavala Europa i so 13. st. je bilo uspostavljeno zapadno od Rusije, Ukrajine i Balkana
- Karolinzi, točnije Karlo Veliki je započeo tradiciju ratniččkog i prisilnog pokrštavanja (compelle intrare)
pogana, koje su nazivali barbarima
- otpori su žestoki i kršćanstvo je uvijek propadalo ako se obraćalo narodu ili pokušalo djelovati na mase pa su
okrenuli ploču i obraćali se samo čelnicima vladajućih slojeva koji su tada pristajali jer je to za njih predstavljalo
promaknuće (Bizantinci i muslimani su to vidjeli kao srozavanje na civilizaciju ispod njih); ali onda su počeli
drugačiji otpori – društveni ustanci protiv kršćanskih čelnika
- to kršćanstvo preobraćeno odozgo i silom naziva se „novo srednjovjekovno kršćanstvo“

Kršćanstvo i mongolski mit

- jedan od najčudesnijih mitova

- vjerovalo se da su se oni potajice preobratili na kršćanstvo i čekali prigodu da to obznane
- sanja se o savezu između kršćana i Mongola koji bi zaglušio islam ili ga preobratio i onda bi na cijeloj zemlji
bila prava vjera
- taj mit je početkom 14.st. pokrenuo nekoliko ekspedicija, ali savez nije nikad ostvaren

Otvoreno ili zatvoreno kršćanstvo

- zatvoreni svijet koji silom pripaja nove članove i isključuje druge

- rat kojeg inače kršćani smatraju zlom postaje dužnost kad je riječ o nekršćanima
- priručnik prosječnog kršćanina 10.st. je Elucidarium
- poganske zemlje bile su spremnice robova za kršćansku trgovinu koju su obavljali kršćani ili Židovi, ali samo
na kršćanskom tlu
- nekršćanin nije čovjek – samo kršćanin može imati prava čovjeka među kojima je i zaštita od ropstva
- unatoč takvoj zatvorenosti i vjerskom rasizmu, kršćanski svijet bio je otvoren za strane utjecaje na raznim
„životnim“ poljima: tehničke novosti od Arapa (vodenice i vjetrenjače), gospodarstvo (razvoj novčane privrede
na poticaj bizantskog zlata i muslimanskog denara), umjetnost (kupole, lukovi) i znanost

3
Prvi Križarski rat bio je 1095.
4
nevjernik – poganin koji je odbacio istinu tj. preobraćenje
33
- zapadno srednjovjekovlje zapravo je pokupilo sve od svijeta kojeg je preziralo i osuđivalo: antike i svojih
suvremenika pogana

Onaj svijet: Bog

- kršćanstvo zatvoreno na zemlji otvaralo se širom prema nebu

- kozmografija upućuje na put, cestu hodočašća koja vodi k bogu |
- svijet je sustav koncentričnih sfera – općenito razmišljanje, varira samo broj tih sfera ( u 8. st. ih je bilo 7, u 12.
3, prema Aristotelu 55 i u 13.st. 56)
- rječnik omogućuje kršćanima da si boga predoče konkretno, ne samo duhovno kako to nastoje teolozi
- dvostruka briga: čuvanje božanske nematerijalnosti i vjerovanje u supstancijalnu stvarnost boga
- tem Trojstva (filioque) bila je privlačna u učenim krugovima, ali jako slabo prihvaćena u puku
- obožavanje Svetog Duha bilo je za učene: sveučilišta su na početku godine služila misu sv. duhu, neki mistici
misle da je sv. duh središte duhovnog života, ...
- narodna nabožnost dvoumi se između posve monoteističkog shvaćanja boga i zamišljenog dualizma Oca i Sina
- nije savladana židovska zabrana prikaza boga antropomorfno – prikazuje se pomoću simbola koji su ušli u
ikonografiju (prikazuje se kao ruka na nebu i s vremenom se ona pretvara u pokret blagoslivljanja ali uvijek joj je
funkcija prijetnje čovjeku)
- hirofanija (pojavljivanje ruke) izrodila se u pravedničku ruku srednjovjekovnih kraljeva
- prvo se Krist prikazivao kao janje koje nosi križ, ali to je prikrivalo njegovu ljudskost i onda papa Hadrijan
objavljuje da ge treba početi prikazivati u ljudskom obliku
- bog je postao feudalnim gospodarem (prikazi boga na prijestolju ovjenčanog mandorlom, prikazi boga u tvrđavi
koja liči onoj u Aachenu)
- spis iz 11. st. sv. Anselma: „Cur Deus Homo“ prikazuje boga kao feudalnog gospodara koji zapovijeda trima
vrstama vazala: anđelima, redovnicima, laicima i svi oni duguju bogu vazalsku službu; bog u svom postupanju
prema podanicima priznanje svoje časti
- kraljevska vladavina boga nadahnjuje predromaničku i romaničku crkvu koja je zamišljena kao kraljevska
palača: oblikuje ikonografiju boga u slavi s njegovim kraljevskim atributima (prijestolje, sunce, mjesec, vijeće
staraca Apokalipse ili anđela, kruna)
- trijumfalno je i prikazivanje Krista – pobjeda nad smrću, kruna na glavi na raspeću, lik na kraljevskom novcu
- vladarsko poimanje boga ključno je za srednjovjekovno društvo: uz pomoć crkve zemaljski vladari nalaze
podršku u nadilaženju feudalnog shvaćanja koje ih je nastojalo paralizirati
- uz boga monarha među pukom se javlja i bog-čovjek koji nije mogao biti Otac i zato je to Sin
- razvoj Kristove ikonografija: janje, pastir, iscjelitelj, vođa
- društvo je zaboravilo Krista Pastira i sačuvalo sliku Krista Propovjednika
- u 8. i 9. st. kult Krista je u opadanju i tada se razvija kult Spasenja koji okupira liturgiju i sakralnu arhitekturu, a
uz njega veže se liturgija Apokalipse
- u 12. st. Krist Spasitelj širi ruke čovječanstvu i postaje vrata za Otkrovljenje i Spasenje
- u 12. st. javlja se i omiljenost Krista Djeteta, ali najviše on postaje Krist Stradanja, Pasije – započinje sve češće
prikazivanje Raspeća
- križ od trijumfalnog znaka koji je bio križarima polako postaje simbol skrušenosti i patnje
- u 13.st. javlja se kult oruđa stradanja – počinju se štovati relikvije stradanja

Onaj svijet: Đavao

- Sotona se potvrđuje u 11.st., u ranom sr.vijeku nema neku izraženu ulogu

- vrag i bog su par koji prevladava tadašnjim životom i njihova borba objašnjava sve događaje
- velika hereza u sr.vijeku je maniheizam: postoje dvojica bogova, jedan dobar i drugi zao to je hereza jer u
isti plan stavlja i boga i sotonu
- u narodu se maniheizam ustalio jer su ljudi shvaćali kako je na jednoj strani bog, a na drugoj sotona (čistilište se
javlja krajem 12.st.) i za njih postoje ljudi koji su izabrani i oni koji su prokleti na Posljednjem sudu (najbolji
odraz toga su timpani katedrala koji su prikazivali takve skulpture); ono što je dobro je od boga, ono što ne valja
je djelo sotone
- ikonografija prikazuje vraga najčešće u antropomorfnim oblicima za narod on je stvaran i najveći strah je
da će se ukazati sotona
- vrag se ukazuje na dva načina:
1. kao zavodnik – onima koje može savladati samo lukavstvom
34
 2. kao progonitelj – najstrašniji oblik, ne voli prerušavanja
- najčešći oblik vraga je lijepa mlada žena ili lažni sv. Jakov
- ženske žrtve sotoninih napadaja predmeti su spolnih nastraja demona inkuba (muški demoni) i sukuba (ženskih
demona)
- najčešći prikaz srednjovjekovne umjetnosti je posljednji trenutak zemaljskog života, kada se duša nalazi između
sotone i sv. Mihovila koji se bore za dušu (namjerno je svetac nasuprot vraga, jer je on bogov izaslanik i po
crkvenoj doktrini bog je iznad vraga jer je vrag pali anđeo) |
- upravo taj motiv nadnaranih koji se bore za ljudsku dušu najbolje prikazuje pasivnost ljudskog opstanka; to je
najbolniji prikaz ljudske otuđenosti
- obična masa teško razlikuje dobre od zlih i žrtva je prevara i privida dok viši sloj ima sposobnost razlikovanja, a
neki i natprirodne darove (mišljenje da se ne može činiti čuda bez posjedovanja Sv. Duha oko kojeg su
razmišljali i štovali ga samo učeni)
- puk vjeruje da vrag, kao i bog može činiti čuda stvaranje crne i bijele magije (obični puk ne razlikuje
njihove učinke) koji stvara antitetičke parove: Salomun Čarobjnak i Salomun Mudrac, zli vještci i svetci
- zli se često prerušavaju u dobre i narod ih teško raspoznaje, ali može ih protjerati određenom molitvom i
pokazivanjem križa
- glavna zadaća svetaca je razlikovanje dobrih od zlih i njihvo istrijebljenje: egzorcizam

Između zemlje i neba: anđeli

- između neba i zemlje je stalni promet: demonima koji se okomljuju na ljude suprotstavljaju se anđeli koji se
spuštaju po Jakovljevim ljestvama
- svatko ima svog anđela – zemaljsko stanovništvo je trostruko jer se svakom čovjeku pridružuje anđeo, ali i
demoni koji vrebaju
- ljudi žive pod neprestanom dvostrukom špijunažom; nikad nisu sami
- nebesko društvo anđela slika je zemaljskog društva (ali ljudi su tad voljeli mislit da je zapravo društvo na zemlji
preslika nebeskog)
- anđeosku hijerarhiju uspostavio je Pseudo Denis Aeropagit u rapsravi „O nebeskoj hijerarhiji“ koja je
prevedena na latinski u 9.st., ali najveći utjecaj ima u 12. i 13. st. kad se nameće na sveučilištima
- nebeski svijet nije jednako stvaran kao zemaljski – to je isti svijet povezan u homogenu mješavinu ljudi i
natprirodnih bića

Vrijeme, vječnost, povijest

- vrijeme pripada samo bogu i ono je neprekidno i linearno

- ipak, „nazadni“ mit o kolu sreće (tko bi gori sad je doli) ima velik utjecaj u duhovnom svijetu
- povijest ima svoj početak i kraj (odbacivanje grčkog kružnog viđenja povijesti), a oni su ujedno i povijesni i
teološki (svaka kronika započinjem stvaranjem svijeta i iako završava tadašnjom sadašjnosti, podrazumijeva se
da je njen kraj u Posljednjem sudu)
- svaka kronika je razgovor o svjetskoj povijesti i iako mnogi kroničari kritiziraju druge ako pišu samo o povijesti
svoje zemlje i naroda, sve su kronike građene na tom obrascu (iako žele pisati o događajima na sve 4 strane
svijeta, njihov horizont je onaj koji ih okružuje i sve se svodi na vračanje njemu)
- redovnici srednjeg vijeka vide vrijeme kao povijest, a povijest ima samo jedno značenje
- najčešća periodizacija vremena je ona o podjeli tjedna na dane preuzeta od židova (6 dana) iz koje slijedi i
podjela povijesti zemlje na 6 doba (stvaranja Adama, Noin zakon, Abrahamov poziv, ...) i trenutno doba (6.) je
doba oronulosti
- svaku misao i osjetilnost sr. vijeka prožima pesimizam (pjesme su žalopojke o sadašjnosti, znanost je u
opadanju, ...)
- linearno vrijeme presjeca se na dva djela točkom Isusova rođenja – takvu kronologiju uspostavio je u 6.st.
Dionizije Mali i takva kronologija je kronologija Spasenja: za one prije Krista nema nade da će biti spašeni jer su
pogani, osim onih koji su čekali u Abrahamovu krilu
- ipak, neki veliki su „spašeni“ vječne patnje zbog nekih svetih legendi (Aleksandar Veliki, Trajan, Vergilije)
- ličnosti iz antike utonule su u damnatio memoriae – srednovljekovlje vrši pokolj idola, želi iščupati sav korov
koje je pogana antika ostavila na polju povijesti (rušenje kipova, bacanje knjiga)
- Biblija se tretira kao povijest
- povijest se dijeli na sakralnu i profanu

35
- glavno obilježje sakralne povijesti je jeka: svaka epizoda unaprijed zacrtava sebi odgovarajuću (stari zavjet
navješta novi, ...); postoji jedino ono što podsjeća na nekoga ili nešto što je već bilo
- tema profane povijesti je transfer moći (prijenos moći je prijenos znanja i kulture): u svako doba postoji jedno
središte u skladu s kojim živi ostali svijet (slijed civilizacija i carstava) – takvo viđenje povijesti naglašavva da se
kršćanska civilizacije izdiže, izolira od svojih suvremenika (bizant, islam, azija)
- nositelj nacionalne strasti postaje pojam translatio: središte gravitacije svijeta premješta se s istoka na zapad
(mnogi biskupi pišu teorije kako je bog tako uredio kako bi upozorio da je svijet došao svom kraju) |
- pojesničari pamte one događaje preko kojih je njihova zemlja napredovala u općem smjeru povijesti jer im ti
događaji omogućuju bliže sudjelovanje u temeljnoj povijesti spasa (npr. franc. pamte krštenje Klodviga,
vladavinu Karla Velikog, Prvi križarski rat)
- iako takva povijest veliča tadašnji zapad i kršćanstvo, u narodu nema optimizma, pesimizam je opće ozračje
- dve sklonosti:
1. historicizam opadanja koji vodi pesimizmu
2. bezvremeni optimizam kojeg zanima samo vječna istina
- Toma Akvinski misli da nije važno koji od ta dva pogleda na povijest se koristi, važan je samo dio istine koji
sadrže
- polako se uz te dve sklonosti javlja i vrednovanje sadanjosti i budućnosti: u 12. st. javljaju se pojmovi
modernus, moderni za obuhvaćanje događaja u poslijednjih 100 godina (poimanje sadašnjosti)

Ravnodušnost iil pozornost prema vremenu

- ravnodušanost prema vremenu: oskudnost navedenih datuma, neodređeni izrazi (u to vrijeme), miješanje
prošlosti, sadašnjosti i budućnosti (kolektivna odgovornost za prvi grijeh)
- misli se da je sve što je temeljno za čovječanstvo (a to je sve iz Biblije) suvremeno (križari ne kažnjavaju
potomke Kristovih krvnika, već same te krvnike)
- magijski mentalitet – od prošlosti čini sadašnjost, potka povijesti je vječnost
- ali, iz prakse utelovljivanja i liturgijskog prikazivanja povijesti (postanak svijeta, Isusov život) iziskuju
bilježenje datuma kronologija označivanja
- sr.vijek nije ravnodušan prema vremenu nego su jednostavno datumom označavali neke njima bitne stvari, koje
se nama ne čine bitnima, a za ostale stvari nisu osjećali potrebu kazivanja točnog vremenskog okvira
- nema jedinstvenog vremena kronologije
- postoji pretjerivanje u izračunavanja dana postanka i još više posljednjeg suda
- sve što postoji u „povijesnim knjigama“ tretira se kao stvarna i datirana činjenica
- ne postoje instrumenti za mejrenje vremena neovisni o prirodi
- godina počinje u raznim zemljama na različite datume (ovisno o tome kako dotična vjerska predaja označava
špčetak spasenja: od rođenja Krista ili uskrsnuća)
- dan i počinje u različito vrijeme, matines – oko ponoći od kojeg se broje: laudes – tri sata, prima – šest sati,
tercia – devet sati, sixta – podne, nona – 15 sati, vesperinae – 18 sati, completae horae – 21 sat

Društveno vrijeme: prirodno i ruralno vrijeme

- mjera vremena postaje ulogom u borbi u nastojanju da se vlast oduzme iz ruku onih koji ju imaju: svećenstva i
plemstva
- ruralno vrijeme:
→ vrijeme dugog trajanja
→ kako većina društva živi od poljoprivrednog rada, to je prvo kronološko odrešivanje
→ prirodno vrijeme: velike podjele su na dan, noć i godišnje doba
→ noć je nepoželjno vrijeme (duhovi, sotona, ...) i zločini počinjeni noću kažnjavaju se strože; sa
strahotama noći povezuje se i šuma
→ lijepo je dobro (sunce, dan)
→ postoje dva godišnja doba: zima i ljeto
→ tema mjeseci ponavlja se na mnogim građevinama: timpani crkava, freske, ...
→ godina je ciklus seljačkih radova, samo se u travnju, svibnju ubacuje viteštvo: feudalni lov u
travnju-svibnju

36
Društveno vrijeme: velikaško vrijeme

- nasuprot ruralnog postoji velikaško (vojničko) tj. redovničko vrijeme

- taj način povlašćuje onaj dio godine kad se od vazala iziskuje vojna obaveza i kada se vode bitke; doba godine
kada se slavi Duhovo – vitezi pokršteni Sv. Duhom se okupljaju
- obuhaća doba godine kada su davanja, pobiranje dadžbina u naturi ili novcu, ali datum tog događaja različit je |
na svakom gospodarstvu, ali je uvijek krajem ljeta (29.09. najčešće)

Društveno vrijeme: vjersko i redovničko vrijeme

- godina je najprije liturgijska godina

- iako prvenstveno slijedu Kristov život, vremenom se nadopunjuje trenucima preuzetim iz svetačkog ciklusa
- datumi koji se veličaju spadaju u najvažnije i to su međaši gospodarskog života, uz datume davanja, a i neradni
su dani
- prvi napreci u mjerenju vremena su oni svećeničkog izračunavanja datuma crkvenih praznika (posebno Uskrsa)
- jedine oznake dana su zvonjave za redovnike
- sva vremena (ruralno, vjersko, velikaško) ipak su najviše prirodna:
→ vojničko ovisi o ljeti: ratne operacije započinju i završavaju ljeti zbog lake ispaše konja
→ većina crkvenih praznika nadovezala se na poganske koji su označavali povezivanje s prirodom (Božić je
zauzeo mjesto praznika Sunca)
→ liturgijska godina usklađena je i s poljoprivrednim radovima: ona obuhvaća razdoblje od Adventa do
Duhova koje je ujedno i radoblje odmora seljaka (ljeto i jesen imaju samo 1 blagdan, Uzašašće Marije; Svi
Sveti pomaknuti su iz svibnja u studeni jer tada ima hrane puno u zalihama)
- ovisnost o prirodnom vremenu pokazuje se i kod kroničara koji bilježe samo ono što nije u skladu s prirodnim
(poplave, suše gladi)
- prirodno trajanja – sr.vj. poimanje vremena
- propisi korporacija za zanate određuju razlike između noći i dana i godišnjih doba: plaće radnika ovisi o sezoni
- potreba za točnijim mjerenjem vremena javlja se tijekom 14. st. sa razvojem mjenica i banki
- u 13. st. truba stražara određuje početak dana
- tehnički napredak omogućuje i pojavu satova krajem 13.st., koji mjere vrijeme u 24 sata
- vrijeme se laicizira, postaje svjetovno: satovi na gradskim tornjevima nasuprot crkvenoj zvonjavi
- unatoč tome, početak dana varira od grada do grada i započinje izlaskom sunca

Bijeg iz svijeta

- najvažnije vrijeme sr. čovjeku je vrijeme izbavljenja

- ideal je bio spuštanje neba na zemlju i prvi korak prema tome je bijeg iz svijeta (fuga mundi)
- omiljeni su opisi života svetih očeva u pustinji – postoji prezir prema svijetu
- jako su cijenjeni pustinjaci koji njeguju pojedinačnu samoću ili samoća u zajednici samostana
- pustinjački redovi neko vrijeme su najcjenjeniji duhovni vođe (oni nose bijele halje nasuprot srnim
redovničkim)
- pustinjaci se javljaju kao protuteža velikom uspjehu društva u 11. i 12. st.
- pustinjaci su manje podložni propisima (vjerskoj sljedbi), narod ih puno lakše zamjenjuje za vještake ali i
proglašava za svece, a lako postaju i narodni vođe
- nastanjuju šume, ali ih vremenom napuštaju i okupljaju se u gradovima
- osježa se trajna privlačnost prema samotnjacima, ikonografija ih prikazuje kao pobunjenike protiv razmetljivosti
svijeta koji se civilizira
- o ugledu pustinjaka govori i to da je skoro svaka velikaka obitlje jednog člana oblačila u redovničke halje: u
pjesništvu se s time rađa velika tema povlačenja viteza u pustinjaka
- za one koji ne uspijevaju postati osamljenici ili redovnici Crkva nudi način za ostvarenje spasa: milosrđe,
vraćanje blaga post mortem oporuka postaje putovnica za nebesa

Tisućljetni san: Antikrist i zlatno doba

37
- javlja se struja milenarizma, san o milleniumu – razdoblju od tisuću godina uspostavljanom na zemlji
- blizak je apokaliptičkoj tradiciji i tijesno vezan sa mitom o Antikristu
- apokalipsa je optimistična i potvrda odlučne obnove (na Sudnjem danu)
- unatoč tim strujama koje propovjedaju Raj nakon Sudnjeg dana, pozornost ljudi privlače strahote koje tome
prethode: narodi će se dići jedni protiv drugih, epidemije, glad, potresi
- sve te nedaće jako su bliske narodu (barbarska krvoprolića, kuga u 6. st.) |
- svijet straha
- mit o Antikristu:
pred kraj vremena jedna će ličnost dirigirati katastrofama i pokušat će povući čovječanstvo u vječno
prokletstvo; al injemu će se suprotstaviti jedna ličnost – Car Kraja Svijeta koji će objediniti ljudski rod u svoju
vlast i odvesti ga izbavljejnu i onda će ga savladati Krist koji će sići na zemlju
- lik Antikrista ocrtao je u 8. st. redovnik Petar preuzevši ga iz grčke opuskule
- Antikrist i njegov protivnik CKS koriste sva religijska i politička sredstva kako bi zaveli puk i redovnike
- narod tako u različitim političkim vođama prepoznaje spasitelje svijeta
- mit o „uspavanom caru“:
oni spavaju u nekoj spilji prerušeni u prosjake i čekaju trenutak kada će se probuditi i povesti
čovječanstvo sreći (iako su već umrli)
- srednjovjeovno vrijeme je ujedno vrijeme straha i nade
- crkva je osuđena na propast zajedno s postojećim svijetom i mora prepustiti mjesto crkvi svetaca koja će uvesti
vladavinu jednakosti i čistoće
- hilijazam – kršćanski oblik antičog vjerovanja u povratak zlatnog doba
- hilijazam je ono što društvu daje nadu – propovjeda nastupanje besklasnog društva u kojem nema država,
kraljeva ni gospodara
- ideal sr.vj. je spuštanje neba na zemlju, stvaranje nebeskog Jeruzalema, ali to nipošto nije novi svijet – to je
zapravo povratak izvorima (prvotni raj) njihova budućnost nalazi se iza njih

KRŠĆANSKO DRUŠTVO (od 10.do 13.stoljeća)

Društvo tri reda:

-oko tisućite godine zapadna književnost predstavlja kršćansko društvo prema novoj shemi koja je ubrzo
postigla snažan uspijeh. To društvo sačinjava „trostruku narod“:svećenici,ratnici,seljaci
-ta se shema pojavila u veoma slobodnu prijevodu Boetijeva dijela Utjeha što ga je potkraj 9.st. preveo
engleski kralj Alfred Veliki : kralj mora imati jebedmen,frydmen,weorcmen(ljude od
molitve,konjanike,radnike)
-biskup Adalberon iz Laona daje razrađeniju inačicu tog trostukog ustroja:društvo vjernika predstavlja tek
jedno tijelo, ali država se sastoji od tri tijela. Jer drugi zakon,onaj ljudski razlikuje još dvije klase:plemiće i
kmetove koji se zapravo ne podređuju istim propisima
-bilo bi zanimljivo slijediti te teme, njezinih preobrazbi, njezine veze s drugim motivima,primjerice s
genealogijom Biblije:tri Noina sina ili germanskom mitologijom:tri Rigova sina
-Georges Dumezil obranio je tezu da je tripartitno društvo obilježje indoeuropskih društava; srednjovjekovni
zapad nadovezuje se na talijansku tradiciju primjerice: Jupiter, Mars, Kvirin.vjerojatno preko nekog keltskog
posrednika
-između 8.i 11. st.aristokracija se sastojala od vojničke klase, a par excellence član te klase naziva se miles ili
vitez i čini se da je to vrijedilo za cijeli krščanski svijet(pronađen je nadgrobni natpis u katedrali u Gnieznu-
otkriven miles iz 11.st.)

38
-u karolinškom razdoblju redovnici se preobraćaju u klerikalnu kastu,a razvoj liturgije i vjerske arhitekture
izražava tu preobrazbu: zatvaraju se oltarski prostori i klaustri namijenjeni kaptolskom kleru, svečenik slavi
misu leđima okrenut vjernicima, vjernici ne izgovaraju zajedno sveto pismo nego se tekst izgovara tiho
-uvijeti života seljaka sve se više izjednačuju na najnižoj razini, onoj kmetova
-između 5. i 11.stoljeća najčešće se susreču dvije slike društva
-ponekad je to mnogostruka shema,raznolika,koja nabraja stanoviti broj društvenih i profesionalnih kategorija
u kojima se mogu prepoznati ostaci rimske podjele na profesionalne kategorije, pravne klase ,društvene |
polozaje ali češće se društvo svodi na suočavanje dviju skupina klerici i laici s jedne strane, močni i slabi ili
veliki i mali ili pak bogati i siromašni dok se samo laičko društvo dijeli na društvo slobodnih i neslobodnih s
pravnog stajališta
-funkcionalna trodjelnost koja se pojavljuje oko tisućite godine izražava drukčiju ideologiju-ona odgovara
vjerskoj,vojničkoj i gospodarskoj službi,ona je obilježje jednog stupnja u razvoju društva koje su
znanstvenici poput Georgesa Dumezila nazvali indoeuropskim
-kristijanizacija viteškog ideala je pobjeda svečeničke moći nad ratničkom silom- Roland ima klasni moral on
misli na svoj rod,na svog kralja, na svoju domovinu
-treća kategorija ratnika(laboratores) mogu se poistovijetiti s ukupnošću proizvođača a postavlja se i pitanje
predstavljaju li svi seljaci ekonomsku funkciju
-trodjelno društvo u Francuskoj u kasnom srednjem vijeku ce se prometuti u tri staleža: svećenstvo,plemstvo
i treći stalež
-treći stalež se ne poklapa sa svim neplemićima a čak ni ne predstavlja svu buržuaziju,a sastavljeno je od
gornjeg sloja građanstva,odličnika
-u društvu koje nazivamo prvim dobom feudalizma približno do sredine 12. st, masa manuelnih radnika
naprosto ne postoji

Od trodjelnog društva do staleža svijeta:

-ozbiljna je promijena zamijeniti pojam „ordo“ sa „conditio“ (red sa položajem a kasnije sa staležom)
-znamo da je kritični trenutak u povijesti trodjelne sheme onaj kad se pojavljuje nova klasa koja do tada nije
imala svoje mjesto u shemi
-klasa koja remeti poredak stvari jest klasa trgovaca koji su odredili prijelaz iz zatvorene otvorenoj ekonomiji
i predstavljaju močnu gospodarsku klasu koja ne pristaje podrediti se crkvenoj i vojničkoj klasi
-ključna je činjenica da se u drugoj polovini 12. i tijekom 13. stoljeća trodjelna shema društva iako je i dalje
nalazimo kao književnu i ideološku shemu raspada i ustupa mjesto složenijoj, gipkijoj shemi koja je
posljedica i odraz društvenog preokreta
-nova shema je ona hijerarhiziranog društva u kojoj se od glave silazi do repa
-desakralizaciju društva prati cijepanje,dezintegracija koja je u isti mah odraz razvoja društvenih struktura i
rezultat više ili manje svjesnog manevra klera koji vidjevši da mu izmiče iz ruku društvo redova nastoji
oslabiti novo društvo, podjelivši ga,atomizirajući i usmjerujući prema smrti
-raspad trodjelne sheme društva povezan je s razvojem gradova od 11. do 13. stoljeća
-crkva priznaje postojanje staleža namečući im kao razlikovnu odrednicu, specifične grijehe, grijehe klase
ulijevajući im tako profesionalni moral
-u početku to novo društvo je društvo đavla,odakle je uvelike u modi u kleričkoj književnosti od 12.st.
nadalje tema Đavoljih kčeri udanih za staleže društva
-cvijeta cijela jedna propovijedna književnost koja propovjeda ad status, obraćajući se svakom staležu
-vrhunac tog priznavanja staleža jest uvođenje pokajanja i ispovijesti
-priručnici ispovjednika koji su u 13. st. određivali grijehove i pitanja savijesti na kraju razvrstavaju grijehove
po društvenim klasama (svakom staležu njegovi poroci,njegovi grijesi)
-u svijetu dualističkih borbi kakav je srednjevijekovni krščanski svijet, društvo je ponajprije pozornica borbe
između jedinstva i raznolikosti kao u općenitom smislu borba između dobra i zla

Dvoglavo društvo-papa i car:

-kršćanstvo je zapravo dvoglavo-ima dvije glave-papu i cara
-srednjovjekovna je povijest prije sastavljena od njihovih neslaganja i njihovih borbi nego od njihovih
sporazuma koji su možda jedino ostvarili i to privremeno oko 1000.godine (Oton 3. i Silvestar 2.)
-kad se ustanovilo da nije moguće nametnuti Rimsku prevlast patrijarhu u Carigradu i istočnome krščanstvu
što je potvrđeno raskolom 1054.godine, crkva zapada više neće sporiti papino vodstvo.

39
-Grgur 7. učinio je odlučni korak u tom smislu svojim dictatus Papae iz 1075.godine u kojemu tvrdi među
ostalim:“samo se Rimski papa s pravom naziva univerzalnim….tko nije uz Rimsku crkvu ne treba se smatrati
katolikom…“
-hegemonija careva na čelu kršćanskog svijeta prije je teorijska nego stvarna, često se protiv cara bore u
Njemačkoj,osporavaju ga u Italiji
-papa Innoccent 3. priznaje 1202.godine de facto da francuski kraljevi nemaju nikog iznad sebe kad je riječ o
svjetovnim stvarima |
-carski naslov dobiva ograničeni opseg, zanimljivo je da se pojavljuje u dvijema zemljama koje su izbjegle
dominaciju Karolinških careva: na Britanskim otocima i na Iberijskom poluotoku,a u oba slučaja prisutna je
želja za premoći u jedoj jedinstvenoj oblasti: anglosaksonskim kraljevima,iberijskim kršćanskim
kraljevinama
-pojam carstva makar i djelomičan uvijek je bio povezan s onim o jedinstvu
-u stvarnosti ponašanje careva uvijek je bilo mnogo opreznije-zadovoljavali su se prevlašću u časti, moralnim
autoritetom koji im je osiguravao neku vrstu nadzora nad ostalim kraljevstvima
-dvoglavost srednjevjekovnog kršćanstva u manjoj je mjeri bila ona pape i cara nego pape i kralja
-ideja o carstvu zadržala je svoje zagovornike čak i nakon što je izčeznula
-u Bizantu je bazileus uspio steći ugled vjerskog i u isti mah političkog vođe- taj se oblik vladavine naziva
CEZAROPAPIZMOM
-kraljevi i carevi dugo će si tijekom srednjeg vijeka nastojati pripisati neki vjerski značaj, sakralni, ako ne i
svečenićki
-prva oruđa njihove politike u tom smislu su pomazanje i krunidba, vjerski obredi koji kralja čine božjim
pomazanikom,
-P.E. Schramm je rasvjetlio vjerske simbole koji su podarili puno značenje carskom i kraljevskom znamenju,
Carska kruna u obliku diademe, koja se sastoji od 8 zlatnih uglavljenih pločica i luka koji oblikuje kupolu od
8 malih polukružnih polja,preuzima od broja 8 simbol vječnog života
-poput octogona, dvorske kapele u Aachenu
-caru se predaje i sveto koplje ili koplje svetog Mauricija koje se nosi ispred njega i za koje se vjeruje da
sadrži jedan čavao s Kristova križa
-pape su također pokušali prisvojiti Carski naslov,a taj se običaj naročito razvio od početka 8. stoljeća i od
lažne Konstantinove darovnice(car u njoj obznanjuje da papi prepušta Rim i da iz tog razloga odlazi u
Carigrad.on ga ovlašćuje da nosi diademu i papinska znamenja a rimskome kleru senatorske ornate)
-papa ne nosi tijaru za vrijeme obavljanja svojih svečeničkih dužnosti nego u obredima u kojima se pojavljuje
kao vladar
-od Grgura 7.njihovo ustoličenje u Lateranu (lateranska bazilika) prati odjevanje crvenog crkvenog ogrtača-
kapa rubea čije je posjedovanje u slučaju sukoba dviju papa davalo papi legitimnost u odnosu na nekog
antipapu bez ogrtača
-od Urbana drugog rimsko se svečenstvo naziva curiom(kurijom) što u isti mah podsječa na stari rimski senat
i na feudalni dvor, tako se papinstvo, a to je ključni vid gregorijanske reforme, oslobodilo stanovite
podređenosti laičkom feudalnom sustavu i potvrdilo čelnikom laičke i vjerske hijerarhije
-u 13. st. bujala su „zrcala vladara“- miroar de princess kojima se sveti Luj trudi na duhovnom i čudorednom
polju biti uzornim kraljem
-crkveni sabor u Parizu 829.godine određuje zadaće kralja služeči se riječima koje će kasnije prihvatiti i
razviti Orleanski biskup Jonas u svome dijelu de institutione regia koje će ostati uzorom miroar de princess
-kraljevska služba,kažu biskupi posebno se sastoji vladanjem i upravljanjem Božjim narodom u jednakosti i
pravednosti te u osiguravanju mira i sloge
-kraljevska služba mora biti zaštitnikom Crkava,sluga Božijih,udovica,siročadi i svih ostalih siromašnih i
ubogih
-ubojstvo biskupa Thomasa Becketa razljutilo je svećenike na vojnički red
-loš kralj(onaj koji ne sluša crkvu) postaje tiraninom-oduzima mu se njegovo dostojanstvo

Razbijeno društvo: babilonska kula

-raznolikost jezika prije je činitelj razdvajanja nego povezivanja,ljudi srednjevjekovnog kršćanstva bili su
toga svjesni
-klerici za to optužuju majku svih poroka-Babilon
-srednji vijek uvijek vizualizira svoje misli pa je došao do toga da razovrsnost jezika simbolizira Babilonska
kula, podržavajući istočnjačku ikonografiju,koja je od nje napravila zastrašujuću katastrofičnu sliku
40
-tjeskobna slika Babilonske kule uspravlja se i umnaža u zapadnoj imaginaciji od 1000.godine
-najstariji prikaz na zapadu nalazi se u rukopisu anglosaksonskog pjesnika Caedmona s kraja 10 i na početku
11. st.
-klerici su pokušali odagnati tu srednjevjekovnu sjenu Babilona, oruđe kojim su se pritom služili bio je
latinski-trebao osigurati jedinstvo srednjevjekovne civilizacije a onda i europske
-ali latinski je bio bez okusa i mirisa,bio je prije oružje vladanja masom nego komuniciranja s njom
-živa stvarnost srednjevjekovnog Zapada postupni je uspijeh narodskih jezika, umnažanja broja njihovih |
tumača,prijevoda , riječnika
-povlačenje latinskog pred narodskim jezicima ne prolazi bez pojave jezičnih nacionalizama-nacija se u
nastajanju potvrđuje obranom svog jezika
-klerici su stvorili žanr koji je svakoj naciji pripisivao neku nacionalnu vrlinu i porok
-tako su se jezične skupine združivale s porocima kao što su se društvene skupine vjenčavale s Đavoljim
kćerima

Pojedinac i zajednica:
-srednjevjekovno se prav prilično opire priznavanju razbijanja jedinstva
-dugo je na dijelu bilo pravilo jednoglasnosti
-jedno načelo rimskog prava prešlo je u kanonsko pravo i ono uprava srednjevjekovnom pravnom praksom –
„ono što se odnosi na sve,moraju svi odobriti“
-kod ljudi srednjevj.zapada svaki pojedinac pripada nekolikim skupinama i zajednicama, kao što je slučaj u
svakom društvu-pojedinac se u njima prije ništi nego što bi se potvrđivao
-ako je uznositost majka svih poroka to je zato što ona određuje pretjerani individualizam
-spas se može nači jedino preko skupine,a samoljublje je grijeh i propast
-srednjevj.pojedinac obuhvaćen je mrežom poslušnosti,podređenosti, solidarnosti koje se najposlije isprepliću
i proturiječe si te će mu omogučiti da se oslobodi i potvrdi preko nužnog izbora
-značajno je da srednjevj.pojedinac dugo nije postojao u svojoj tjelesnoj posebnosti (ni u književnosti ni u
umjetnosti osobe nisu opisane ili oslikane u svojim osobitostima)
-svatko se svodi na jedan tjelesni tip koji odgovara njegovu položaju, njegovu društvenu redu
-srednjevj. čovijek nema nikakav smisao za slobodu, sukladan modernom poimanju,sloboda je za njega
povlastica i riječ se rađe rabi u množini
-sloboda je zajamčeni položaj ona je prema određenju G.Tellembacha „pravedno mjesto pred bogom i pred
ljudim“, znači ona uklopljenost u društvo
-nema slobode bez zajednice
-ona može prebivati jedino u ovisnosti pri čemu viši jamči nižemu poštovanje njegovih prava
-slobodan čovjek je onaj koji ima moćnog zaštitnika

Obiteljska zajednica:
-pojedinac ponajprije pripada obitelji
-velikoj obitelji,patrijaharhalnoj ili plemenskoj
-pod vodstvom glave obitelji,pojedinac se guši, obitelj mu nameće poslušnost,odgovorost, zajedničko
djelovanje
-teret obiteljske skupine dobro je poznat na razini velikaške klase gdje srodstvo vitezu nameće svoju
stvarsnost, svoje zadaće i svoj moral
-srodstvo je krvno povezana zajednica,sastavljena od „rodbine“, „tjelesnih prijatelja“ tj. vjerojatno od rođaka
povezanih bračnim vezama
-rid predstavlja jedan stupanj organizacije nepovezane obiteljske skupine koju susrećemo u germanskim
društvima ranog srednjeg vijeka
-članovi roda povezani su rodovskom solidarnošću
-ona se očituje na bojnom polju i na polju časti
-izgleda da rod odgovara stupnju agnatske obitelji, srodnik po krvi s očeve strane, a cilj je očuvanje
zajedničke baštine
-u obitelji,česte su pobune sinova zbog nasljedstva,pa tu nastaju napetosti među rodom(krvnim srodstvom) a i
višestruki brakovi te izvanbračna djeca u sukobu su s legitimnim potomcima, stoga su i u epskoj književnosti
česte teme snažnih dramskih radnji

41
-u seljačkoj klasi postoji obitelj u smislu zajednice koja živi u jednoj kući i obrađuje istu zemlju, ta nam je
seoska obitelj koja čini temeljnu ekonomsku i društvenu česticu slabo poznata jer je u tišini (o njoj se ne
priča,prešutna zajednica)

42