Hrvatski srednji vijek

Organizacija političke vlasti

- Početak srednjeg vijeka veže se uz langobardsko osvajanje Ravenskog
egzarhata (oslabljeno radi sukoba pape i cara). Papa Stjepan II. traži
pomoć franačkog kralja Pipina Malog, on u dva pohoda (755. i 756.)
osvaja egzarhat, vraća ga Papi i nastaje Papinska država.
- 20 godina kasnije Langobardi opet napadaju, u pomoć stiže Karlo Veliki
(sin Pipina M.), pokorio ih. Daruje Papi Istru, Veneciju, Korziku, središnju
Italiju, Benevent i Spoleto
- Langobardi u savezništvu s Bizantom
- 791. Karlo Veliki kreće na Avarski Kaganat, jedinu nekršćansku zemlju na
prostoru bivšeg Rimskog Carstva. Zabilježeno nekoliko uspješnih pohoda,
unatoč tome Karlo Veliki se morao vratiti radi bolesti među svojom
vojskom
- 795. Unutrašni sukobi podijelili kaganat te su odlučili priznati Karlovu
vlast; prihvatili kršćanstvo
- Avari nestaju kao etnos, jedino mali dio se promješao s mađarskim
stanovništvom
- 800.g Karlo se okrunjuje za cara (Rim, crkva sv. Petra)
- Franci osvajaju Istru. Dolazi do sukoba s Bizantom, nedugo poslije
osvajaju i Dalmaciju (vrlo kratkotrajna i posredna vlast, nakon dvije
godine opet pod Bizantom)
- Iznenada umro Pipin Mali i Nicifor (bizantski car), dolazi do mira koji je
sklopljen u Aachenu 812. godine. Karlu pripala obala sa zaleđem, Bizantu
otoci I kopno. Jedan drugog priznali kao braću. Karlo Veliki bolje prošao.
- Karlo osvaja Panoniju i tada jedini grad (civitas) Sisak

Ustanak Ljudevita Posavskog (donjopanonski knez)

- Žalili se caru na postupke furlanskog vojvode Kadolaha, car nije reagirao,

započeli ustanak u proljeće 819.g.
- Ljudevitu se pridružili Kranjci, Karantanci, Timočani, pomoć mu pružio i
gradeški patrijarh Fortunat
- Protiv Ljudevita bio i primorski knez Borna
- Franci slali vojsku, ali nikako nisu mogli osvojiti dobro utvrđeni Sisak
- 820.umro Borna, naslijedio ga njegov nećak Ladislav
- 822. rat okončan padom Siska, Ljudevit pobjegao k Srbima
- 823. Ljudevit smaknut

Od rata s Ljudevitom pa sve do Trpimira u Hrvatskoj nisu zabilježeni gotovo

nikakvi ratni sukobi. Dolazilo je jedino do sporova između Bizanta i Venecije
koja se sve više odvojala. Na Jadranu često gusarenje, prednjačili Neretvani.

Borna
- prvi poznati hrvatski knez
- knez Gačana, knez Liburnije I Dalmacije
- Franjački vazal
- Ishodište vlasti u Liburniji

Trpimir (loza Trpimirovića)

- Vladavina Trpimira – prvi vrhunac mlade kneževine

- Uz Branimira najvažnij vladar 9.st
- Trpimirovići će se više oslanjati na Bizant
- Vladao iz Klisa (najvažnija utvrda u 9.st; u 11.st to je bio Knin)
 - Doba čvrstog oblikovanja I početnog osamostaljivanja Hrvatske
- Bio dovoljno snažan da se odupre I franačkom I bizantsko-bugarskom
utjecaju (formalno se oslanjao na Italskog I Franačkog cara)
- S tada moćnim Bugarima bio u dobrim odnosima, Bugari u strahu od
sukoba
- U Rižnicama podigao benediktinski samostan – učvršćivanje kršćanstva
- 846. Utjecajan benediktinac Gottschalk boravi na Trpimirovom dvoru,
dokaz o franačkom, akvilejskom djelovanju na redovništvo
- Trpimirova darovnica – u Rožnicama. Svjedoči o izuzetno dobrim
odnosima splitske nadbisjubije I hrvatskog kneza
- Trpimirovo vrijeme ostavilo prvi spomen hrvatskog imena, prvi hrvatski
zapis, prvi samostan, prvi trag vladarske rezidencije

Domagoj
- Nije u rodbinskoj vezi sa Trpimirom
- Mlečani napadaju, borba za Dalmaciju u koju će se uz Hrvate i Neretvane
uplesti i Bizant, Venecija te Arapi
- Arapi poslali brodovlje, opljačkali Kotor, Risan i Budvu i opkolili
Dubrovnik
- Dubrovčani u pomoć pozivaju Bizantskog cara Bazilija I. Čiji je cilj bio
obnova moći Bizanta. Bazilije poslao flotu te razbio arapsku opsadu
- Bizant se opet počeo petljati u prilike na Jadranu, dolazi do ponovnog
pogoršanja odnosa između dvaju Carstva
- Bizant uz pomoć Domagoja osvojio Bari (proširili vlast i nad Neretvane)
- Domagoj htio osigurati obalu, glavni neprijatelj mu bili Mlečani
- Umire Franački car Ludovik, Domagoj se upleo u borbu za franačku
baštinu u Italiju, bezuspješno
- Domagoj Hrvatskoj donio još veću neovisnost od Franaka
- Umire, naslijeđuje ga Zdeslav
Zdeslav (bizantski vladar)

- Zdeslav uz Bazilijevu pomoć Dalmaciju pretvorio u čvrsto organiziranu

temu
- Okupila gradove i otoke poput: Osora, Krka, Raba, Zadra, Splita, Trogira,
Dubrovnika, Kotora i ostalih manjih mjesta na obali i unutrašnjosti
- Vojno i civilno središte u Zadru
- Situacija se naglo izmijenila, izbila pobuna i ubijen
- Naslijedio ga Branimir

Branimir

- Knez nepoznatog podrijetla

- Prvi njegov korak: traženje saveznika uz kojeg bi učvrstio svoju vlast
- Pronašao ga u Papi
- Papa Ivan VIII. na Spasovo 879. na misi u crkvi sv. Petra u Rimu
blagoslovio hrvatskog vladara i njegov narod (dux Croatorum)
- Prekinuo veze ninske Crkve s patrijarhom u Carigradu
- Branimirovo ime, kao i njegove žene Maruše zabilježeno je u Čedadskom
evanđelistaru (veza kneza s Akvilejskom crkvom)
- Dalmacija ostala vjerna carigradskom patrijarhu
- Branimir i splitski nadbiskup željeli obnoviti nekadašnju salonitansku
crkvenu pokrajinu, po posvećenje otišli u Akvileju (NE U RIM!)
- Uspjeh nije bio trajan, Teodozije ubrzo umire. Splitska i ninska stolica
ponovo razjedinjene
- Branimir umire oko 892., naslijeđuje ga Muncimir
Muncimir

- Posljedni od Trpimirovih sinova

- Nastojao održavati dobre odnose sa splitskom Crkvom
- Sjedište imao u Biaćima pokraj Trogira
- Upleo se u sukob oko vlasti u Srbiji
- Nosi titulu Princeps, do tada nepoznatu hrvatskim vladarima
- Jačanje Hrvatske, mogli aktivnije sudjelovati u vanjskoj politici
- Slabo dokumentirano razdoblje, vjerojatno ga 910. naslijedio Tomislav

Tomislav (prvi hrvatski kralj)

- Vladavina obilježena brojnim sukobima sa susjednim državama
- Razdoblje žestokih sukoba s Mađarima na sjeveru i Bugarima na istoku
države
- Uspomene na njega sačuvane u Ljetopisu Popa Dukljanina
- Jačanje Bugarske, na vlast dolazi Simeon (cilj mu bio Bizant i cijeli Balkan)
- Hrvatska pomagala Srbima i Bizantu, Simeon imao dobar razlog za
napada na Hrvatsku
- Poslao vojskovođu Alogobotura prema Imotskoj županiji (granica
Hrvatske i Srbije) => doživio težak poraz
- 927. skopljen mir nakon smrti cara Simeona
- Tomislav je prvi hrvatski vladar kojeg papina kancelarija časti titulom
kralja (rex)
- U tome ne treba vidjeti rezultat formalnog čina krunidbe u kojemu bi
papa ili car vladaru podarili kraljevske oznake, nego nastavak podizanja
ugleda hrvatskih vladara (!)
- Ipak, Hrvatsku od tog vremena možemo nazivati kraljevinom, svi njegovi
nasljednici imaju titulu kralja
 - Vladao Dalmacijom, u izvorima nije točno određeno područje
- Vladao vjerojatno do 927. godine

Crkveni sabori 925. i 928. godine u Splitu

- Papa Ivan X. sazvao sabor jer ga mučilo širenje glagoljice I slavenskog

bogoslužja (time i bizantski utjecaj)
- Pribojavao se da se u nerazumljivim tekstovima ne krije neko krivo
učenje, kojeg je nazivao Metodova doktrina
- Glavna svrha sabora = suzbijanje krivovjerja
- Sabor je donio zaključak da se splitski nadbiskup izabere za
metropolitana cijele pokrajine
- Zaključeno je da se gornjodalmatinski biskupi imaju u sveme držati
ispravnog učenja Crkve, da se glagoljaše neće zaređivati ni promicati u
više redove ukoliko ne nauče latinski
- Saboru prisustvovali kralj Tomislav, splitski nadbiskup Ivan te njegovi
protukandidati: ninski biskup Grgur i zadarski Formin
- na odluke sa prvoga sabora žalio se jedino ninski biskup Grgur
- radi toga je 928. godine održan drugi sabor
- združeni dalmatinski biskupi donijeli su zaključak da se Ninska biskupija
ukida (razlog: kratak postanak, Nin nije bio dovoljno ugledno mjesto)

Tomislavovi nasljednici

- Tomislavov nasljednik bio je Trpimir II., nakon njega na prijestolje

dolaze Krešimir I. i Miroslav (zna se samo da je ubijen u pobuni
koju je protiv njega vodio ban Pribina)
- Ban Pribina je prvi poimence poznati hrvatski ban (Lika, Gacka,
Krbava)
- Umjesto ubijenog Miroslava, na vlast dolazi njegov brat Mihajlo
Krešimir II.
- Jelana, žena Krešimira II. I majka njegova sina Stjepana I. Držislava,
podigla je na Otoku kraj Solina crkvu sv. Marije, u kojoj su se od
tog vremena pokapali hrvatski vladari
- Stjepan I. Držislav naslijedio oca
- Nakon njegove smrti dolazi do sukoba oko nasljedstva
- S jedne strane se našao predviđeni prijestolonasljednik Svetoslav
Suronja, a s druge njegova braća Krešimir III. i Gojslav I. (htjeli
zajedničku vladavinu)
- Uvidjevši slabost Hrvatske, Venecija nakon mnogo godina krenula
na Hrvatsku obalu -> imali podršku Bizanta, Franaka, Pape, Zadra,
čak se povezali i s Arpadovićima
- Mletački dužd dobio vlast nad gradovima od Istre do Dubrovnika
(čitava Dalmacija) => gotovo bez otpora
- Dubrovnik se 1022. godine uzdigao na rang nadbiskupije
- U Zadru vlada utjecajni rod Madijevci
- Usprkos što je Dalmacija bila uglavnom izgubljena, zahvaljujući
dobroj i poduzetnoj politici Krešimira III., Hrvatska je prežvjela
krizu u vrijeme sukoba oko prijestolja
- Nasljednik Stjepan I. vraća Zadar. Gotovo ništa podataka o njemu
- Nasljeđuje ga Krešimir IV.

Petar Krešimir IV.

- Crkveni raskol 1054. – prvo veliko iskušenje

- Crkva se podijelila na zapadnu i istočnu
 - U Hrvatskoj se nije osjetila razlika
- Pripadnost hrvatskog prostora Zapadnoj crkvi utvrđena je već u
9.st
- Crkveni sabor u Splitu 1060. godine – donesena odluka o
zatvaranju crkava u kojima se bogoslužilo slavenskim jezikom,
svećenici se nisu smjeli ženiti te nositi bradu
- Krešimir je bio mnogo prisutniji u Dalmatinskim gradovima od
prijašnjih vladara
- Istovremeno uz njega, vlast su učvršćivala dva bana: Gojčo
(Lika) i Zvonimir (vladao između Drave i Save)
- Istarsko-kranjski markgrof Ulrih, napao je Zvonimira. Zvonimir
u pomoć zove svoje rođake Arpadoviće; udruženi, pobijeđuju
te je vraćen sav posjed koji je bio osvojen
- Zvonimir ojačao svoj položaj i vjerojatno se nametnuo kao
Krešimirov nasljednik

Dmitar Zvonimir

- O njegovom porijeklu ne zna se gotovo ništa

- Papa i Zvonimir imali dogovor
- 1075. U crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu okrunio Zvonimira za kralja
Hrvatske i Dalmacije
- Tom prilikom, Zvonimir je položio prisegu (feudalni ugovor o vazalstvu)
te mu Papa poslao znakove investiture: zastavu, žeslo, mač i krunu
- Zvonimir kao vazal obvezao se na plaćanje određenog danka I na
služenje papi, dok je Papa obećao da će štiti Zvonimira
- Zvonimir je koristio dvostruku titulaturu, kralja Hrvatske I Dalmacije, te
kralja Hrvata
- Najautentičniji iskaz o Zvonimirovoj vlasti u Dalmaciji je Bašćanska ploča
- Htio je stvoriti novu dinastiju, u prilog tome ide poklanjanje crkve sv.
Stjepana i sv. Marije (tamo sahranjeni njegovi najugledniji prethodnici)
splitskoj nadbiskupiji
- Kao Papin vazal, pomagao Normanima u borbi protiv Venecije i Bizanta
- Zvonimirov sin Radovan umro prije svog oca, ostavio prijestolje bez
nasljednika

Borba oko prijestolja

- Na prijestolje došao zadnji Trpimirović, Stjepan III.

- U okolici Knina zavladao je neki Petar, proglasivši se kraljem
- U bitku za vlast uključila se i Jelena, udovica kralja Zvonimira. Ona
je potražila bratovu pomoć (Ladislav, rodom Arpadović)

Ladislav (ugarski kralj)

- Najveći uspjeh imao u Slavoniji, koju je osvojio bez većih otpora
- Odustao od daljnjeg osvajanja, Bizant ga odlučio zaustaviti
- Bizant uz pomoć saveznika Kumana, koji su sa sjevera provalili u
Ugarsku => Ladislav se hitno povlači u Ugarsku
- Ladislav imenovao svog nećaka Almoša hrvatskim kraljem
(vjerojatno nikad nije bio okrunjen), u Zagrebu je osnovao
biskupiju 1094.godine, podredivši joj čitavo područje tadašnje
Slavonije
- Ladislavov nećak Almoš u Hrvatskoj nije naišao ni na kakvu
potporu, pa je Ladislav pred smrt ulogu hrvatskog kralja dao
sinovcu Kolomanu (grbavac, povučen zbog tjelesne mane,
posvetio se obrazovanju i knjizi)

Arpadovići (1102. – 1301. )

Koloman – kralj Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (!)

- Prije pohoda na Hrvatsku, sklopio ugovor s Venecijom o

međusobnom priznavanju vlast nad stečenim područjem. Dužd je
mogao zadržati naslov vojvode Dalmacije, pod uvjetom da
Kolomanu prizna pravo na titulu kralja Hrvatske
- Prvi je na udaru bio Petar (samoproglašeni kralj, iz Knina).
Dočekao ga na planini Gvozd, Petar je poginuo
- Čini se da je Koloman s Hrvatima sklopio neki dogovor, ugovor
između njega i predstavnika dvanaest hrvatskih plemena
- Kolomanu je predana Zvonimirova kruna, 1102. u Biogradu se
okrunio za kralja Hrvatske i Dalmacije
- Krenuo prema Splitu, nakon nekoliko dana opsade Splićani ga
pustili u grad nakon pregovora s nadbiskupom
- Osvojio Trogir, Zadar
- Koloman je nakon dugo godina ujedinio Hrvatsku, Dalmaciju i
Slavoniju, uklopljeno u jako kraljevstvo Arpadovića
- 2 problema: a) Hrvatska ostala bez političkog središta (preseljeno
van države)
b) Nebriga za dalmatinske gradove

Stjepan II. (1116. – 1131.)

- Kolomanov sin, već je on morao Dalmaciju braniti od koalicije

Bizanta i Venecije
 - Dužd Ordelaf Faledro osvojio je sve gradove od Osora do Splita,
uključujući Šibenik i Biograd
- 1124. Uspio vratiti Biograd, Šibenik, Split i Trogir
- Godinu dana kasnije opet gubi iste gradove, Mleci Biograd
potpuno uništila (razlog: prijestolnica Trpimirovića)

Bela II. Slijepi (1131. – 1141.)

Gejza II. (1141. – 1162) – uveden običaj da kraljev brat ili sin preuzme
upravu nad Hrvatskom i Dalmacijom kao herceg

Stjepan III. (1163. – 1172.) – brat Bela obavljao dužnost hercega

Bela III. (1172. – 1196.)
- Uviđao važnost Dalmacije
- Preuzeo vlast nad cijelom Hrvatskom i dijelom Dalmacije kojim je
vladao Bizant => došlo do rata s Venecijom
- Vodio dobro politiku, ojačao državu
- Još za svog života okrunio svog sina Emerika za kralja Hrvatske i
Dalmacije (no u sukobu s bratom Andrijom izgubio)

Andrija - vladao kratko

Ladislav - Emerikov sin

Zadar i Dubrovnik (1205.) izgubljeni u četvrtom križarskom ratu. 1216. Andrija

II. (nasljednik Ladislava), prodao kraljevska prava na Zadar u zamjenu za
prijevoz do Svete zemlje => Venecija u velikom dobitku!

Stalna ratovanja, veliki troškovi i inflacija, izazvali su nezadovoljstvo plemstva.

Pobunio se i kraljev sin, tada herceg Bela IV. Rezultat pobune je bila Zlatna
bula izdana 1222. godine, dokument koji sadrži niz vladarevih ustupaka
plemstvu, npr. pravo na oružanu pobunu protiv kralja (nije važila u Hrvatskoj i
Dalmaciji, samo u Slavoniji i Ugarskoj). Izdana za vladavine Andrije II.

Bela IV. (1235. – 1270.)

- Okrunjen za kralja Ugarske, Hrvatske i Dalmacije. Posebna
krunidba za hrvatsko-dalmatinskog kralja tada je napuštena
- Provale Tatara, bježi pred njima u Klis pa u Trogir, nakon smrti
vođe Tatari se povlače
- 1242. Dodjeluje građanima pravo osnivanja slobodnog grada na
Gradecu
- Izlaz od krize vidio u jačanju gradova, 1263. Bihać dobio povlastice
slobodnog kraljevskog grada
- 1260. Reforme: u slučaju da nije imenovan herceg „čitave
Slavonije“, njegovu funkciju preuzima slavonski ban
- Njegovi nasljednici: Stjepan V. (1270. – 1272.) i Ladislav IV. (1272.
– 1290.) nisu se miješali u prilike u Hrvatskoj

Uspon kneževskih rodova

- Babonići – najistaknutiji plemići u Slavoniji. Posjedi im se nalazili
između Siska i Karlovca. Podigli utvrdu Blagaj i prozvali se
knezovima Blagajskim ili Vodičkim.
- Koszegi (Gisingovci) – moćan slavonski velikaški rod
- Kačići – Neretvanska županija, vladali čak Bračom i Hvarom.
Njihovo gusarenje ugrožavalo pomorce na Jadranu
- Šubići – oko rijeke Krke, središte u Bribiru. Od Bele III. dobili
Bribirsku županiju, time stekli titulu knezova Bribirskih.
Podržavali Anžuvince. Juraj osobno otišao po mladog kralja Karla
I. i doveo ga Hrvatsku. Dobili od kralja Zrin po kojem će se kasnije
prozvati Zrinski
- Frankapani – krčki knezovi. S predstavnicima devet vinodolskih
općina sastavili Vinodolski zakonik, najstariji hrvatskim jezikom i
glagoljicom pisani zakon. Kao i Šubići, podržavali su Anžuvince.
 - Madijevci – Zadar. Jedno vrijeme ovladali Splitom i Trogirom

Najstariji statuti: rapski, dubrovački i korčulanski – nastaju u 13. st.

Na kvarneru se isticao Rab, svoje bogatstvo stekao na stočarstvu i solanama.
Zadar veliku dobit stjecao izvozom soli iz paških solana u zaleđe Italije. Split je
ostvarivao ulogu vjerskog središta Dalmacije i Hrvatske.

Karlo Robert – prvi Anžuvinac na vlasti

- Izbila velika pobuna protiv Andrije, Bribirci se konačno odlučili za
Anžuvince te su knez Juraj i njegov brat Pavle otišli po Karla u
Napulj
- Navodno, na putu za Ugarsku okrunio se u zagrebačkoj katedrali
za ugarskog kralja
- 1310., nakon vojnih uspjeha u Srijemu i diplomatskoj inicijativi
pape Bonificija VIII., Karlo se okrunio krunom sv.Stjepana
- Bribirci i dalje vladali cijelom Hrvatskom
- Postavio Ivana Babunića za hrvatsko-dalmatinskog bana
- Kasnije, kao vođa hrvatskih velikaša nametno se vojvoda Nelipac iz
roda Snačića
- Ratovanje između plemića za vlast u Hrvatskoj
- Slavonski ban – Mikac
- Naslijedio ga njegov sin Ludovik I. Veliki

Ludovik I. Veliki
- Nastavio reformnu politiku
- Uveo novi porez, otpor bio prevelik pa morao odustati
- Pomaže razvoj građanstva, 1347. privilegira Krapinu, nekoliko
godina kasnije i Koprivnicu (1353.)
- Varaždin je bio prvi slobodni kraljevski grad
- Najviše je pažnje ipak posvećeno zagrebačkom Gradecu, Zagreb u
cijelosti najrazvijeniji grad Slavonije. U Gradecu se kuje kraljevski
novac
- Križevci ostali glavno mjesto održavanja slavonskog sabora i
banskog suda
- 1351. išao na ruku nižem plemstvu, izjednačio je po položaju sve
plemstvo u kraljevstvu
- Bio izrazito vezan uz Dalmaciju, luke su mu bile potrebne za vezu s
Napuljskim Kraljevstvom (tamo vladala udovica Ivana)
- Velika pobuna u Zadru (navela ih blizina Mletačke vojske), Ludovik
krenuo za Zadar ; doživio poraz
- Obnovio dužnost hercega, postavio svog brata Stjepana
- Istekom primirja i neuspjehom pregovora s Mletačkom
Republikom, Ludovik se pripremio za rat. Godine 1356. počeo je u
Zagrebu sakupljati veliku vojsku; krenuo je na Veneciju
- Većina gradova se predala brzo, osim Zadra oko kojeg se žestoko
ratovalo
- Nakon Ludovikovog uspjeha u Italiji, Venecija je pristala na
Zadarski mir (18.2.1358.), po kojem je predala sve posjede od
Kvarnera do granica Drača, mletački dužd odrekao se titule duksa
Dalmacije i Hrvatske
- Ludovik je posvlasticama veza gradove uz sebe, najbolje je prošao
Dubrovnik Višegradskim ugovorom (kralj Dubrovčanima jamčio
sigurnost i samostalnost, oni njemu vjernost i danak)
- 1369. mu se predao i Kotor
- 1376. otišao u Napulj i zbacio s prijestolja Ivanu, 1381. postao
napuljskim kraljem
 - Mir u zadru 1358. donio veliku promjenu Dalmatincima i
Dubrovčanima => Mlečani morali napustiti prostor, sami su birali
domaće knezove
- Umro bez muškog nasljednika, naslijedila ga njegova kćerka Marija

Dubrovnik – na čelu grada-države stajao domaći knez koji se birao svakih

mjesec dana

- Postojalo je Malo i Veliko vijeće = zakonodavna funkcija

- Doživljavaju ekonomsku ekspanziju
- Postaje trgovačke središte
- 1443. od Osmanlija dobili povlasticu trgovanja po Carstvu => veliki
vjetar u leđa
- Od 15.st službeno se naziva Dubrovačka Republika

Na prijestolje dolazi maloljetna Marija, umjesto nje vladala njezina majka

Elizabeta. Nezadovoljni vladanjem, pobunjenici za kralja izabrali Karla II.
Dračkog. Uključuje se i Marijin zaručnik Žigmund Luksemburški. Karlo II. je
okrunjen 1385. za kralja. Kratko vladao jer je ubijen

Žigmund je s vojskom krenuo iz Češke prema Stolnom Biogradu, gdje je odmah

okrunjen za kralja (1387.-1437.)

Žigmund Luksemburški
- Imao puno neprijatelja
- Veliki poraz protiv Turaka kod Nikopolja 1396., uspio se spasiti
bijegom u Carigrad, vratio se sljedeće godine preko Dubrovnika
- Pobunjenici pozvali Ladislava Napuljskog, sina Karla II. da preuzme
kraljevstvo, bio je to posljednji dodir Hrvatske s Anžuvincima
 - Kada se Žigmund vratio, sazvao je 1397. Sabor u Križevcima na
koje je pozvao većinu svojih političkih protivnika te ih dao
pogubiti. Taj događaj je upamćen kao: „Krvavi sabor križevački“
- Stvorena jaka koalicija protiv njega, kojoj se pridružila i Bosna
- Bosnom tada vlada trijumvirat što su ga činili Hrvoje Vukčić
Hrvatinić, Sandalj Hranić i Pavao Radinović
- U međuvremenu, 1403., Ladislav je došao u Zadar gdje ga je za
kralja okrunio ostrogonski nadbiskup. Moguće je da je krunidba
obavljena Zvonimirovom krunom (kruna sv.Stjepana bila kod
Žigmunda)
- Nekoliko bezuspješnih pohoda Žigmunda; 1408. odnio pobjedu,
završila pokoljem bosanskog plemstva kod Dobor-grada. Priznali
Žigmunda za kralja
- Razdoblje Žigmundove vladavine imalo je za Hrvatsku loše
posljedice: Dalmacija je prepuštena Veneciji, Osmanlije su se
pojavile na granicama, velikaši i plemstvo ozbiljno su načeli
kraljevsku vlast

Ladislav Napuljski, kako bi imao neke koristi, 1409. prodao je Venecija ono što
je držao u svojoj vlasti: Zadar, Novigrad, Vranu i otok Pag. Bio je to početak
stvaranja mletačkog posjeda u Hrvatskoj i Dalmaciji što će se održati do pada
republike 1797.

Vrijeme smjena na prijestolju – Habsburgovci, Korvini i

Jagelovići
- 1437. ponovno postavljeno pitanje nasljedstva, izabran za kralja
Žigmundov zet Albert Habsburški (bio izabran za cara i češkog
kralja); vladao samo dvije godine
- Izdao dekret kojim je plemstvo dobilo velike ovlasti, plemstvo
preuzima sve važniju ulogu u vođenju kraljevstva
- Daljnje napredovanje Osmanlija na Balkanu
- Nakon njegove smrti, sukobili su se Habsburgovci i Jagelovići
 - Naslijedio ga Vladislav I. Jagelović koji je ubrzo poginuo 1444. u
bitci kod Varne (tragičan poraz kršćana)
- Nasljednik: Matija Korvin, sin junaka protuosmanskih ratova Ivana
Hunjadija

Matija Korvin (1458. - 1490.)

- 1463. pad Bosne; poduzeo odlučne mjere da spriječi osmanske
provale
- Iste godine ('63.), osvojio veći dio Bosne i na njenom teritoriju
osnovao dvije kapetanije: Jajačku i Srebreničku (zadaća im bila
organizirati obranu Slavonije i Hrvatske)
- Od Frankapana uzeo Senj i ustrojio Senjsku kapetaniju => Začetak
Vojne krajine
- Velika vojnička sposobnost
- Osvojio Beč 1485.
- Uspostavio administrativni aparat koji je punio pripadnicima
plemstva i građanima
- Uveo velike reforme: kraljevski porezi, ukinuo imunitet Magnatu
=> nezadovoljstvo
- Nakon njegove smrti sve reforme su poništene jer novi vladar
Vladislav II. Jagelović nije imao ni približnu moć

Jagelovići su nakon 1490. vladali velikim područjem koje je uključivalo Poljsku,

Litvu, Češku, Ugarsku i Hrvatsku. Kao i njegovi prethodnici, Vladislav se bavio
više pitanjima srednjoeuropske politike nego obranom od osmanskih osvajanja

Crkva
- Oko 600. godine propada Sisačka biskupija – sve do 11.st u
Panoniji nema novih naznaka o biskupijama
- Zadar, Rab i Trogir imaju neke crkvene uprave
- Tada se gasila gradska i biskupijska središta (Salona i Epidaur)
 - 641. Misija opata Martina svjedoči o postojanu Salonitanske
biskupije, odnio je iz bazilike ostatke mučenika te se biskupija
ugasila
- Vjerojatno već u 7.st nastala Splitska biskupija
- U Zadru se 800. spominje prvi poznati biskup Donat
- Sredinom 9.st ustanovljena prava biskupija na hrvatskom
političkom području
- 928. ukinuta Ninska biskupija (sabor u Splitu), splitska
metropolitanska nadbiskupija
- Potkraj 10.st od Splitske nadbiskupije se odvojila Dubrovačka
biskupija i bila je podvrgnuta u nadbiskupiju
- 1154. podiže se Zadarska biskupija u nadbiskupiju
- 1160. utemeljena Senjska biskupija, 1185. Krbavska, 1298.
Šibenska, 1330. Makarska i Duvanjska biskupija
- Zagrebačka utemeljena 1094.
- Zagrebačka je biskupija obuhvaćala čitavo područje slavonskog
banata
- Zagrebački biskup bio podređen ostrogonskom

Redovi
- Prvi su se pojavili benediktinci (9. – 11. st). Prve samostane su
imali u Zadru, Splitu i Dubrovniku. Najistaknutiji samostani: sv.
Krševan i sv. Marija u Zadru. U njihovim samostanima su se razvili
skriptoriji. Pisalo se po uzoru iz Monte Cassina (matica). Njihovo
pismo se zvalo Beneventana.
- Cisterciti – kraj 12.st, prvi samostan u Topuskom
- Templari – kraj 12. st
- Pavlini – 13.st
- Franjevci – 13. i 14. st; uz Dominikance najviše se raširili. Prvi
samostani u: Zadru, Trogiru, Splitu i Dubrovniku
- Dominikanci – 13. i 14.st