1.

Objasni bitne razlike između korporativne komunikacije, političke komunikacije i

komunikacije države.

> Korporativne komunikacije mogu / trebaju:

Savjetovati uprave u području strateških komunikacija,

Razvijati periodične programe i strategije strateških komunikacija,

Dati komunikacijsku podršku svim odjelima,

Aktivno sudjelovati u planiranju i upravljanju odnosima s interesno-utjecajnim skupinama,

Organizirati i provoditi relevantne vrste analiza,

Osmišljavati aktivnosti i poruke,

Davati ključnu podršku u upravljanju reputacijom,

Sudjelovati u izradi poslovnih strategija,

Upravljati komunikacijskim rizicima bez obzira na porijeklo nastanka,

Koordinirati sve što je u vezi s komunikacijama tvrtke,

Sudjelovati na vanjskim ključnim strateškim sastancima,

> Organizirati razne događaje.

Komunikacija s interesno utjecajnim skupinama koje nisu potrošači - komunikacija

korporativnih vrijednosti usmjerena prema drugim javnostima i utjecajno interesnim
skupinama u cilju stvaranja pozitivnih odnosa i reputacije. Tri glavna oblika korporativne
komunikacije: komunikacija menadžmenta, marketinška komunikacija i organizacijska
komunikacija što se naziva integrirana komunikacija.

> Korporativan komunikacije je instrument menadžmenta pomoću kojeg se svi oblici interne
i eksternekomunikacije koji se svjesno koriste usklađuju onoliko djelotvorno i učinkovito
koliko je moguće, kakobi se stvorila povoljna osnova za odnose sa skupinama o kojima
organizacija ovisi!!
KOMUNIKACIJA U JAVNOM SEKTORU (središnja vlast, lokalna samouprava i
zdravstveni sektor) - U kontekstu: javne politike koje se formuliraju u cilju rješavanja širokog
niza problema u društvu - od antisocijalnog ponašanja i maloljetničkih trudnoća do
alkoholizma, krađa automobila, korištenja droga i velikog broja poginulih u prometnim
nesrećama - moguće je provesti u djelo samo uz pomoć djelotvorne komunikacije. Te
politike oblikuju se u kampanje za komunikaciju odnosa s javnošću.

> Politička komunikacija i Komunikacija o politikama – političku komunikaciju pokreću

političke stranke u cilju iznošenja biračima stranačkih stavova o različitim pitanjima;
komunikaciju o politikama pokreću politike o kojima su odluku donijeli izabrani političari uz
podršku dužnosnika, koji ih savjetuju u vezi s provedbom politika.

> Karakteristike političke komunikacije: Masovna - Često se istom komunikacijom izravno i

neizravno obraćamo velikom spektru interesno-utjecajnih skupina, Širenje informacija je brzo
i kanali se brzo mijenjaju; Nepersonalna - Utjecaj posrednika u komunikaciji do krajnjeg
korisnika, Najčešće nema brze i adekvatne povratne sprege, Više se oslanja na medije od svih
drugih segmenata OSJ; Sadržajno opća ili površna - Političari kao ne-stručnjaci s jedne strane
i interesno-utjecajne skupine , kao ne-stručnjaci s druge strane; Afektivna - Rezultati i
reakcije poruka se temelje više na formi nego na sadržaju i apeliraju više na emocije nego na
razum;Dinamična - Nema vremena za planiranje, ?Dnevni red? određuju mnogi čimbenici.

> 2. Što su interesno-utjecajne skupine i kako ih svrstavamo?

> Pojam interesno utjecajnih skupina potječe iz političke teorije! To su one skupine koje
imaju interesa za određenu organizaciju, tj. ovise o njoj kako bi ostvarile svoje ciljeve, a o
kojim sa druge strane ovisi iorganizacija!! Razlika između njih i javnosti nije nikad
jasnodefinirana, no Grunig i Hunt razlikuju javnosti kao interesno utjecajne skupine koje se
suočavaju sa nekim problemom ili imaju neki problem vezan uz organizaciju!!

> Interesno utjecajne skupine se kontroliraju, kako bi ih se spriječilo da se organiziraju u

javnosti koje bi se mogle organizirati protiv organizacije. One se razvijaju u javnost kada
prepoznaju postojanje problema koji s ena njih odnosi i kad uvide da iam smisla uključiti se u
njihovo rješenje!
> Grunig i Hunt -> situacijka teorija javnosti -> skupine se razvijaju u javnosti onda kad
prepoznaju postojanje problema koji se na njih odnosi ili kad uvide da ima smisla uključiti se
u njegovo rješavanje.

> Latentne javnosti ? skupine koje se suočavaju s određenim problemom kao rezultat
djelovanja neke organizacije, ali to ne prepoznaju.

> Svjesne javnosti ? skupine koje prepoznaju postojanje određenog problema.

> Aktivne javnosti ? Skupine koje se organiziraju kako bi raspravile o problemu i na njega
odgovorile.

Razvrstavanje po moći , interesu, potrebi i učinku na organizaciju!

> Što se tiče identificiranja tipova pitanja koja bi mogla izazvati reakciju javnosti, Grunig je
iznio situacijsku teoriju javnosti koja pravi razliku između aktivnih i pasivnih javnosti prema
tipu pitanja koja bi mogla izazvati njihovu reakciju. Grunig prepoznaje 4 osnovna tipa
javnosti:

>

> ? Javnosti koje se bave svim pitanjima ? aktivne u svim pitanjima. Često

> su usredotočeni na nepravde koje organizacije čine ili koje se čine kroz

> organizacije. Poduzimaju radnje protiv kompanija koje su uključene u bilo

> koje od tih pitanja.

> ? Apatične javnosti ? ne reagiraju ni na jedno pitanje. Uglavnom nisu

> upoznati s događajima oko sebe ili za njih ne pokazuju zanimanje.

> Fokusirani su na sebe i malo je izgleda da će se uključiti u bilo kakvo

> djelovanje kojim bi iskazali svoje stavove.

> ? Javnosti koje se bave jednim pitanjem ? aktivne u jednom pitanju na

> određenom području. Često odlučuju uložiti svu svoju energiju u jednom
> cilju, i onda su vrlo aktivni na tom području.

> ? Javnosti koje se bave vrućim pitanjem ? aktivne u jednom pitanju koje je

> snažno prisutno u javnosti i od iznimnog značaja za društvo (npr. nasilje

> u obitelji). Često se okreću nekoj temi koja je snažno prisutna u medijima

> u budu vrlo aktivni na tom području, ali samo kroz kraće vremensko

> razdoblje.

>

> 3. Na čemu se temelji/inzistira teorija izvrsnosti, a na čemu retorička

> teorija?

> Retoričke perspektive

>

> Za potrebe PR-a, retorika se definira kao ?persuazivne strategije i

> argumentirani diskursi?. Pojam retorike se usko povezuje s razvojem

> demokracije, a predstavlja dvosmjernu raspravu između strana koja na umu

> ima određeni cilj. Retor (govornik) mora govoriti istinu da bi stekao

> povjerenje, a konačni ishod smatra se sporazumom između dviju uključenih

> strana. Istraživači koji zauzimaju retoričko viđenje OsJ usredotočuju se

> na etiku, moć i utjecaj i pristup komunikaciji u procesu prakse OsJ kao

> dio analize šireg djelovanja prakse na društvo. Retorička analiza OsJ

> uključuje ne samo govorni ili pisani tekst, nego i druge neverbalne i

> vizualne elemente koje organizacije koriste u procesu uvjeravanja.

>

> Brown navodi da OsJ imaju 4 povijesno određena retorička stila ili
> ?kulture? koje se očituju u njegovim diskursima:

>

> ? aktivistički OsJ ? zasniva se na vjerovanju i djelovanju koje se ne

> preispituje

> ? oratorski OsJ ? fokusira se na diskurs i govor

> ? narativni OsJ ? bavi se pripovijedanjem i brojkama

> ? scenski OsJ ? daje prednost slici i teatralnosti.

>

> TEORIJA IZVRSNOSTI - Okvir za ?izvrsne? OsJ na 4 razine:

>

> ? razina programa ? zašto, kada i kako se provode individualni

> komunikacijski programi

> ? razina odjela ? kako odjel za OsJ djeluje i usklađen je s drugim

> odjelima i organizacijom kao cjelinom

> ? razina organizacije ? razumijevanje i poštivanje komunikacijskih procesa

> i povratnih informacija publike od strane organizacije i njezinog osoblja

> ? gospodarska razina ? opipljiva vrijednost koju izvrsni OsJ daju

> organizaciji u smislu zadovoljne vanjske i unutarnje javnosti.

> Bit teorije čini Grunigova ocjena djelotvornosti OsJ: OsJ doprinose

> djelotvornosti organizacije ako pomažu usklađivanju organizacijskih

> ciljeva s očekivanjima njezinih strateških sastavnica (taj doprinos ima

> novčanu vrijednost). Doprinose i tako što stvaraju dugoročne, kvalitetne

> odnose sa strateškim sastavnicama.

>

>

> 4. Elementi društveno odgovornog poslovanja i kako se očituju u

> organizaciji?

> Pojam društveno odgovorno poslovanje (corporate social responsibility-

> CSR) često se povezuje s izrazom ?prosvijećeni vlastiti interes?- način

> kako organizacije planiraju I upravljaju svojim odnosima s ključnim

> interesno utjecajnim skupinama.

> ? DOP - odgovornost organizacije prema svom društvu, odnosno društvima, I

> interesno utjecajnim skupinama.

> Teoretičar poslovne etike Carroll navodi postojanje četiri vrste društvene

> odgovornosti: ekonomska(biti profitabilan), pravna (poštovati zakon),

> etička (biti etičan) I filantropska (biti dobar korporativni građanin).

> Peach je dao jednostavnu analogiju utjecaja koji organizacije imaju na

> svoju zajednicu- tri razine djelovanja:

> 1. Osnovna - na kojoj se tvrtka drži zakona I propisa društva

> 2. Društvena - na kojoj tvrtka daje značajan doprinos poboljšanju društva

> u kojem djeluje

> 3. Organizacijska- od tvrtke se očekuje da upravljaju svojim djelatnostima

> tako da se drže određene razine I idu preko nje

> DOP može doprinijeti poboljšanju korporativnog imidža I reputacije.

> Važnost dobre reputacije može se sastojati od sljedećeg:

> ? drugi će biti spremniji razmotriti stvari s točke gledišta organizacije

> ? pomaže jačanju veze informacijske strukture organizacije s društvom, I

> na taj način vodi unapređenju resursa na svim područjima

> ? organizaciji olakšava motivaciju I pronalaženje novih zaposlenika- kao I

> povećanje morala zaposlenika

> ? poslužit će kao podrška I dodana vrijednost proizvodima I uslugama

> organizacije

>

> 5. Odnos OSJ i društvene odgovornosti?

> Pojedinačni članovi I skupine u zajednici u kojoj neka organizacija

> djeluje sve se više prepoznaju kao važne interesno utjecajne skupine za

> dugoročnu sigurnost I uspjeh malih I srednjih poduzeća - izgradnja odnosa

> s takvim skupinama važan su element korporativne I komunikacijske

> strategije. Iztočke gledišta interesno utjecajnih skupina, DOP može

> približiti organizaciju interesno?utjecajnim skupinama I značajno

> unaprijediti dvosmjerno kretanje informacija, a samim time Irazumijevanje.

> Kad se interesno utjecajne skupine identificiraju, treba definirati

> odgovornosti koje organizacija ima prema njima, te razviti strategije za

> upravljanje tim odnosima.

> Neki teoretičari ističu kako modernistička paradigma koja oblikuje većinu

> istraživanja u OsJ nije u stanju odgovoriti na potrebe svijeta u 21.

> stoljeću. Istinsko bavljenje vanjskim svijetom zahtijeva da teoretičari

> prepoznaju pitanja koja zanimaju javnosti i da se njima pozabave pri

> istraživanju OsJ kako bi razvili načine za njihovo uključivanje u praksu.

>

> Neki teoretičari ističu kako bi OsJ trebali pomagati organizacijama da

> ispune svoju društvenu odgovornost prema zajednicama u kojoj djeluju.

> Ističu kako bi za OsJ trebale biti ključne 3 teme: ekologija, jednakost i

> poduzetništvo.

>

> Prema njima, OsJ trebaju odgovoriti na 3 glavna izazova s kojima se

> susreću tvrtke u 21. st.:

>

> ? zaštita okoliša i klimatske promjene

> ? kraj zapadne prevlasti i sve veća važnost nezapadnih kulturnih,

> društvenih i ekonomskih konteksta

> ? potreba za odgovornijim poduzetništvom i društveno i ekološki održivijom

>

> 6. Razlike između organizacijskog imidža, reputacije i identiteta?

> ORGANIZACIJSKI IMIDŽ:

>

> ? Imidž je odraz, a u ovom slučaju to je odraz organizacije u očima

> njezine javnosti! Njega stvaraju drugi! To je ono što drugi misle o nama!

> Treba ga zaslužiti i on definira javno mnijenje!!

> ? Organizacijski imidž bila bi fotografija neka organizacije koju je

> snimio pojedinac, a organizacijsku reputaciju predstavljale bi sve

> fotografije snimljene kroz određeno vremensko razdoblje, na temelju koji

> se stvara određeno mišljenje o organizaciji!

>

>

> ORGANIZACIJSKI IDENTITET:

>

> ? Glavni element neke organizacije je logotip = simbol vizualnog

> identiteta: vizualni amblem putem kojeg je lako raspoznati organizaciju.

> Predstavlja srž djelovanja organizacije

> ? Identitet: ono što mi jesmo i kako sami sebe doživljavamo. To je ono što

> nas razlikuje od drugih, način na koji radimo, poslujemo i slično.

> ? Korporativni identitet nije samo logotip već cjelokupna djelatnost

> organizacije i način na koji zajedno sa djelatnicima predstavlja

> organizaciju!!

>

> PROCES ORGANIZACIJSKE REPUTACIJE:

>

> ? Bavi se odnosom između različitih elemenata; organizacijskom kulturom,

> organizacijskim OSJ-om, organizacijskim identitetom, imidžem i

> reputacijom!

> ? Ovaj model pokušava shvatiti koji model ima utjecaja na koji!!

> ? Sile iz okruženja i sektora = sile iz okruženja su faktori koji su

> povezani sa politikom, ekonomijom, društvom, tehnologijom, informatikom?

> sile iz sektora odnose se na tip djelatnosti kojoj organizacija pripada.

> ? Kultura = otkriveni aspekt koji se lako otkriva i skriveni koji je

> prisutan u ritualima.

> ? Organizacijski OSJ = upravljačka funkcija koja koristi strategije za

> ostvarenje ciljeva!

> ? Vrijeme = faktor koji omogućuje prikupljanje imidža koji doprinosi

> stvaranju organizacijske reputacije!

>

> 7. Što karakterizira profesionalizam?

> PROFESIONALIZAM:

>

> ? Svjetski savez udruga za OSJ 2000. objavljuje da profesionalizam

> karakterizira:

> ? Savladavanje intelektualnih vještina kroz obrazovanje i trening

> ? Prihvaćanje obveza prema široj društvenoj zajednici,a ne samo prema

> klijentima i poslodavcima

> ? Objektivnost i visoki standardi ponašanja i djelovanja

> ? Obrazovanje je ključno! Profesija dobiva identitet nakon što fakultet

> postaje njezian ulazna luka!!

> ? No, oduvijek postoje tenzije između obrazovanja kao obuke za zanimanje i

> obrazovanja kao cilj za sebe!! Praktičari OSJ-a žele da obrazovanje bude u

> prvom redu u službi struke!

>

>
> Prema PPT:

>

> Profesionalizam: 1. pojava stalnih radnih mjesta, 2. utemeljenje

> obrazovnih programa i ustanova, 3. osnivanje stručne udruge, 4. lobiranje

> kako bi se struka zaštitila zakonom ili propisima, 5. usvajaje kodeksa

> struke.

>

>

> 8. Što znači uključenje interesno utjecajnih skupina u organizaciju i kako

> se to provodi u neprofitnom sektoru? navedi primjer.

> Interesno utjecajne skupine se kontroliraju, kako bi ih se spriječilo da

> se organiziraju u javnosti koje bi se mogle organizirati protiv

> organizacije. One se razvijaju u javnost kada prepoznaju postojanje

> problema koji se na njih odnosi i kad uvide da ima smisla uključiti se u

> njihovo rješenje!

> No kada govorimo o neprofitnom sektoru, stvar je u potpunosti drugačija.

> NOP provodi dvosmjernu simetričnu komunikaciju kojoj je cilj doći do

> uzajamnog razumijevanja i potaknuti društvo na akciju tj. ključno je

> uključivanje IUS-a u rad NOP-a.

> Za nevladine organizacije je simetrična dvosmjerna komunikacija jako važna

> jer moraju djelotvorno komunicirati sa svojim interesno utjecajnim

> skupinama žele li osigurati podršku za svoje ciljeve. Dobar primjer te

> prakse na webu su stranice Oxfama koje se fokusiraju na to da posjetitelji

> dobiju što je moguće više informacija o organizaciji i njezinim

> aktivnostima, a pružaju brojne mogućnosti za feedback i kontakt.

>

>

> 9. Kako treba biti ustrojen ured za OSJ?

> URED ZA OSJ: organizacija odjela OSJ u organizaciji na čelu s direktorom

> koji onda upravlja ovim odjelima:

> pitanja od javnog značaja

> interna komunikacija

> odnosi sa zajednicom

> odnosi s ulagačima

> odnosi među tvrtkama

> marketinška komunikacija

>

> 10. Podjela javnosti prema repperu i grunigu?

> AKTIVNE javnosti - traže informacije i odgovaraju na inicijative

> organizacije, vrlo vjerojatno da one utječu na organizaciju

> PASIVNE javnosti - nemaju želju proaktivno se uključiti u odnos s

> organizacijom

> LATENTNE javnosti - javnosti "na čekanju": aktiviraju se tek kad ih na to

> potakne određeni stimulans, a praktičari OSJ moraju znati koji će ih

> stimulans potaknuti da djeluju kako bi znao koristiti odgovarajuću

> komunikaciju u pravo vrijeme

>

> 11. Uvjerljivost govornika

> Da bi govornik djelovao etično prilikom uvjeravanja, poslužit će mu pet

> načela koja čine TARES test:

> istinitost (iskrenost u komunikaciji), autentičnost (osobni i

> profesionalni integritet), poštovanje (prema pravima publike), pravišnost

> (odnosi se na poštenje) i društvena odgovornost (svijest o djelovanju

> komunikacije na širu zajednicu).

> Na uvjerljivost govornika utječu: stručnost (znanje, iskustvo,

> karizma...), pouzdanost (samopouzdanje i dopadljivost, povjerenje,

> prihvatljivost), sličnost primatelju i fizička privlačnost (ljudi su

> skloni vjerovati privlačnim govornicima). Važnu ulogu imaju i

> informacijski, referentni, stručni, legitimni, nagradni i kazneni utjecaj.

>

>

>

> 12. Što je na vrhu argumentacijske piramide?

> ARGUMENTACIJSKA PIRAMIDA - na vrhu su SIMBOLI, METAFORE (= emocije).

Ispod

> je RAZLOG ZA SUGLASNOST, zatim STUDIJE, OPISI SLUČAJEVA, MIŠLJENJA, a

na

> dnu se nalaze ČINJENICE i PODACI.

>
> 13. McGuireova matrica i u kojoj teoriji se koristi

> Ulazne varijable: to su odluke koje komunikator donosi kad oblikuje

> uvjeravajući kampanju ( izvori, poruke, kanali, primatelji, namjera).

>

> Izlazne varijable: opisuju faze kroz koje poruka mora proći da bi

> ostvarila persuazivan rezultat (izloženost, pažnja, sviđanje,

> razumijevanje, stjecanje vještina, promjena stavova, sjećanje, odluka da

> se djeluje, promjena ponašanja, ojačavanje odluke, učvršćivanje

> rezultata).

>

> U KOJOJ SE TEORIJI KORISTI???

>

>

>

> 14. Rizici politicke komunikacije

> Izloženost, Brzina, Manipulacija, Nedostatak kontrole, Nekontrolirani

> okvir ili uvjeti, Simultanostreakcija ?odgovora, Povratna sprega u domeni

> javnosti, Modifikacija stavova, Nejasnoća.

>

>

> 15. Karakteristike neprofitne organizacije

> NEPROFITNE ORGANIZACIJE = organizacije čiji je primarni cilj pružanje

> usluga društvu na neprofitnoj osnovi. Postoje kako bi poboljšale ljudske

> živote, na usluzi su društvu i važne su za kvalitetu samog društva. Mogu

> biti obrazovne, kulturne, religiozne, političke, zdravstvene, dobrotvorne,

> zaštitne, socijalne, vladine, nevladine...

> KARAKTERISTIKE NO: iako imaju prihode (članarine, ulaznice, prodaja

> proizvoda/usluga...), generiraju samo manji dio novca potrebnog za

> funkcioniranje; moraju poslovati pozitivno, efikasno i efektivno kao i

> svaka poslovna organizacija kako bi opstale i nastavile s pomaganjem jer u

> protivnom bivaju eliminirane.

>

> 16. Kanali interne komunikacije

> Interna komunikacija predstavlja specijalizaciju unutar šireg područja

> odnosa s javnošću. Premda su odnosi s javnošću tradicionalno komunicirali

> sa zaposlenicima organizacije putem internih novina ili newslettera (a to

> čine i danas), uloga interne komunikacije proširila se usporedo s potrebom

> da organizacije strateški komunicira