Slika 1. Usporedba gubitaka u odvojenoj i kogeneracijskoj proizvodnji električne i toplinske energije.

Veličina kogeneracijskog postrojenja kreće se u rasponu od nekoliko kilowatta do više stotina

megawatta. Postrojenja čija snaga ne prelazi 1 MWe nazivaju se male kogeneracije dok se
postrojenja snage do 50 kWe nazivaju mikrokogeneracije.
Potencijalna mjesta za primjenu kogeneracije nalaze se svugdje gdje postoji istovremena
potreba za električnom i toplotnom energijom. Kao minimalni preduslovi isplativosti
kogeneracije najčešće se definiše postojanje kontinuirane potrebe za toplotnom energijom u
trajanju od najmanje 4.500 sati godišnje. Kogeneracijsko postrojenje projektuje se i vodi s ciljem
pokrivanja toplotnih potreba procesa ili objekta.

Promovisanje i razvoj visokoučinkovite kogeneracije toplotne i električne energije koja se

temelji na ekonomski opravdanim potrebama za toplotnom i rashladnom energijom s ciljem
štednje primarne energije i smanjenja emisija ugljendioksida prioritet je EU i predmet Direktive
2004/8/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. febuara 2004. godine koja je transponirana i u
BiH zakonodavstvo skupom podzakonskih akata koji uređuju proizvodnju električne energije iz
obnovljivih izvora energije i kogeneracije. U Direktivi je korisna toplotna energija definisana kao
toplotna energija proizvedena za pokrivanje ekonomski opravdane potrošnje. Pri tome
ekonomski opravdana potrošnja ne prelazi potrebe za grijanjem ili hlađenjem koje bi se u
tržišnim uvjetima mogle zadovoljiti proizvodnim procesima različitim od kogeneracije.

Kogeneracija omogućava:
− učinkovitije korištenje energije goriva,
− snižavanje troškova proizvodnje električne energije i toplote,
− smanjenje emisija ugljendioksida po jedinici proizvedene energije,
− proizvodnju električne energije na mjestu potrošnje,
− izbjegavanje gubitaka u prenosu i distribuciji,
− veću sigurnost i fleksibilnost snadbijevanja.
 • Kogeneracijski koncepti

U glavne elemente kogeneracijskog postrojenja ubrajaju se:

• pogonski uređaj,
• električni generator,
• sistem za iskorištavanje otpadne toplote i sistem vođenja procesa.

Klasifikacija kogeneracijskih tehnologija provodi se najčešće prema tipu pogonskog uređaja

kojim se pogoni električni generator. Najčešće se za pogon električnog generatora koriste parne
turbine, plinske turbine, kombinovani proces plinske i parne turbine, te motori s unutarnjim
sagorijevanjem. U novije vrijeme na tržište se vraćaju i stari koncepti (kao što su parni stapni
motor ili Stirlingov motor), ali i nove tehnologije koje se nalaze u različitim stadijima
komercijalizacije kao što su gorivni članci, mikroturbine, organski Rankine-ov ciklus, parni vijčani
motor ili plinske turbine s indirektnim zagrijavanjem radnog medija.

• Kogeneracijsko postrojenje sa parnom turbinom

Vodena para proizvedena u generatoru pare (parnom kotlu) se nakon ekspanzije u parnoj
turbini koristi za grijanje vode u sistemu područnog grijanja ili u industrijskom procesu. Načelno
se razlikuju postrojenja sa protutlačnom parnom turbinom i postrojenja sa kondenzacijskom
turbinom sa reguliranim oduzimanjem što je i shematski prikazano na slikama 2. i 3. Kod
postrojenja protutlačne turbine proizvodnja električne energije ovisi o promjenjivoj potrošnji
toplinske energije te protutlaku pare koji je određen zahtjevima potrošača. Kod postrojenja
kondenzacijske turbine s reguliranim oduzimanjem na proizvodnju električne energije osim
promjenjive toplotne potrošnje utiče i prtisak kondenzacije koji ovisi o temperaturi i
raspoloživoj količini rashladnog medija (vode ili zraka).
 Slika 2. Kogeneracijsko postrojenje s protutlačnom turbinom.

Slika 3. Kogeneracijsko postrojenje s kondenzacijskom turbinom s reguliranim oduzimanjem.

• Kogeneracijsko postrojenje sa plinskom turbinom

Kod kogeneracijskih postrojenja s plinskom turbinom koje je shematski prikazano na slici 4.

plinska turbina koristi se za proizvodnju električne energije (ili za pogon kompresora i pumpi), a
vrući ispušni plinovi koriste se za proizvodnju toplinske energije (tople/vrele vode i/ili procesne
pare) u kotlu na otpadnu toplotu.
 Slika 4. Kogeneracijsko postrojenje s plinskom turbinom.
Na sličnom konceptu temelje se i kogeneracijska postrojenja s plinskim motorom u kojima se za
proizvodnju toplinske energije koristi kotao na ispušne plinove. Kao dodatni "izvor" toplinske
energije koriste se hladnjaci rashladne vode i ulja. Za razliku od "konvencionalnih" postrojenja u
kojima se kao gorivo najčešće koristi prirodni plin, u postrojenjima na biomasu kao gorivo se
koristi reaktorski plin dobiven rasplinjavanjem krutih goriva ili bioplin dobiven procesom
anaerobne digestije.

U postrojenjima s plinskom turbinom ili s plinskim motorom toplotna energija dimnih plinova
može se iskoristi i za proizvodnju pare u kotlu na ispušne plinove, a ekspanzijom pare u parnoj
turbini moguće je proizvesti dodatne količine električne energije. Ovaj koncept, poznat još i kao
kombinovani proces plinske i parne turbine, omogućava integraciju i nekoliko plinskih turbina
(ili plinskih motora) i parnih turbina u jednom postrojenju. Značajnija primjena kombiniranog
procesa u postrojenjima koja kao gorivo koriste biomasu očekuje se u budućnosti ponajprije
zbog znatno bolje iskoristivosti i mogućnosti proizvodnje većih količina električne energije.

Za ilustraciju pogonskih karakteristika kogeneracijskih postrojenja uobičajeno se koristi omjer

električne i toplotne snage (P/Q) u kojem u brojniku P označava snagu na pragu elektrane
(snaga na generatoru umanjena za snagu pumpi i ventilatora) a Q korisnu toplinsku snagu
postrojenja. Omjer električne i toplotne snage značajno utiče na ekonomičnost pogona
kogeneracijskog postrojenja koji se uobičajeno vodi u ritmu potražnje za toplotnom energijom.
Postrojenje s višim P/Q omjerom proizvesti će više električne energije.
Referentni P/Q omjeri za kogeneracijska postrojenja koja koriste fosilna goriva iznose:
− 0,45 za postrojenje s kondenzacijskom turbinom i reguliranim oduzimanjima,
− 0,45 za postrojenje s protutlačnom turbinom,
− 0,55 za postrojenja s plinskom turbinom i kotlom na otpadnu toplotu,
− 0,75 za postrojenja s motorom s unutarnjim izgaranjem,
− 0,95 za kombinirani proces plinske i parne turbine.

Povećanje P/Q omjera doprinosi ekonomičnosti pogona (kroz mogućnost proizvodnje veće
količine električne energije) i povećava atraktivnost ulaganja u kogeneracijsko postrojenje.
Kogeneracijska postrojenja koja kao gorivo koriste biomasu uobičajeno imaju niži P/Q omjer. Za
postrojenja do 5 MW omjer se kreće u rasponu 0,15 - 0,30. Za postrojenja snage 5 - 20 MWe
vrijednosti omjera su između 0,35 i 0,45 i tek veća postrojenja na biomasu postižu P/Q omjer
veći od 0,45.

• ORC (Organic Rankine Cycle) proces

ORC proces je veoma sličan klasičnom Rankine-Clausius procesu (proces u parno-turbinskom

postrojenju). Princip rada ova dva procesa praktično se ne razlikuju, osim po tome što se u ORC
procesu, kao radna materija, koristi fluid organskog porekla sa niskom temperaturom ključanja.
Korišćenje organskog fluida u procesu donosi niz prednosti u odnosu na korišćenje vodene pare,
a kao najvažnija ističe se temperaturni i pritisni nivo na kojem mogu da se koriste, jer poseduju
veći toplotni kapacitet od vode.

Kao što je već rečeno, princip rada postrojenja sa ORC procesom bitno se ne razlikuje od
procesa u klasičnom parno-turbinskom postrojenju. Šema postrojenja prikazana je na slici 5.
Osnovni elementi postrojenja su: termouljni kotao; turbina sa generatorom električne energije;
kondenzator; napojna pumpa. U ložištu termouljnog kotla sagorijeva se biomasa i na račun
proizvedene toplotne energije termoulje se zagrijava do oko 300º C. Termoulje ima ulogu
međumedija, koji transportuje proizvedenu toplotnu energiju do radnog medijuma. Nakon
predaje toplote radnom medijumu, termoulje se hladi do 250º C i ciklus se ponavlja. Radni
medijum koji se koristi je organski fluid – silikonsko ulje koje isparava u isparivaču na račun
primljene toplote od termoulja. Nakon toga, organski fluid ekspandira u turbini, a zatim se
kondenzuje u vodenom kondenzatoru i ciklus organskog fluida se time zaokružuje. Zagrejana
voda koristi se kao medijum za prenos toplotne energije do potrošača. Najčešće je to sistem
daljinskog grejanja sa temperaturama vode na ulazu i izlazu kondenzatora 60/80º C. U
sastavnom delu procesa nalaze se regenerator, ekonomajzer i predzagrejač vazduha, koji svojim
delovanjem povećavaju stepen korisnosti procesa.
U postrojenjima sa ORC procesom koristi se kotao, najčešće termouljni, u kojem se hemijska
energija goriva transformiše u toplotu potrebnu za odvijanje samog procesa. Iz tog razloga
sagoreva se čvrsta biomasa bez potrebe dobijanja drugog oblika goriva (tečnog ili gasovitog)
primenom određene tehnologije.Očekivani stepeni korisnosti prikazani su Senkijevim
dijagramom na slici 6.

Slika 5. Šema postrojenja sa ORC procesom u sistemu kogeneracije.

Slika.6. Tipičan Senkijev dijagram postrojenja sa ORC procesom.

• Stirling motor
Stirling motor je klipna mašina sa zatvorenim ciklusom, gde radni medijum ostaje unutar radnog
cilindra. Princip rada Stirling motora zasniva se na korištenju razlike energije ostvarene
ekspanzijom na višoj i potrebne energije za sabijanje na nižoj temperaturi. Razlika ovih energija
koristi se za dobijanje rada, koji se ostvaruje na vratilu motora. Radni fluid, koji se nalazi
zatvoren u sistemu cilindara, najčešće je vazduh, vodonik ili helijum. Ne postoji potreba za
ventilima kao kod ostalih klipnih mašina, jer se radna materija, tj. gas ne razmjenjuje sa
okolinom. Kružni termodinamički proces Stirling motora sastoji se od 4 glavna procesa:
hlađenje, kompresija, zagrevanje i ekspanzija. Ovo se ostvaruje na taj način što se gas
transportuje od toplog do hladnog razmjenjivača. Topli razmjenjivač je u kontaktu s spoljašnjim
izvorom toplote, npr. gorionikom, dok je hladni razmenjivač u kontaktu sa toplotnim ponorom,
npr. rebrastim vazdušnim hladnjakom. Kogeneracija se ostvaruje korišćenjem otpadne toplote,
koja se odaje na hladnoj strani. U okviru konstrukcije Stirling motora nalazi se regenerator,
čijom upotrebom se povećava stepen korisnosti Stirling motora. Regenerator predstavlja mrežu
metalnih žica, koje se nalaze na traktu kroz koji gas prolazi na putu od toplog do hladnog
cilindra i obrnuto. Kada se gas kreće od toplog cilindra, zagrijava regenerator, pa je potrebno
oduzeti manju količinu energije u hladnom cilindru. Pri povratku ohlađenog gasa do toplog
cilindra, gas ponovo prolazi kroz regenerator koji je sada na višoj temperaturi, pa se gas sada
zagrijava. Na taj način smanjena je potreba za toplotnom energijom koja se mora dovesti u
toplom cilindru. Šema postrojenja sa Stirling motorom prikazana je na slici 7.

Slika 7. Šematski prikaz kogeneracionog postrojenja na biomasu sa Stirling motorom Toplotni izvori, biomasa kao
gorivo.
Toplotni izvor može biti proces sagorevanja, iz čega proizilazi naziv „motor sa spoljašnjim
sagorevanjem“. Međutim, izvor takođe može biti solarna, geotermalna i nuklearna energija.
Toplotni ponor može biti bilo koji medijum, sa temperaturom nižom od temperature okoline.
Ukoliko se koriste male temperaturne razlike, potrebni su veliki maseni protoci grijnog i
rashladnog fluida u eksternim razmenjivačima toplote. Tada su prisutni visoki pumpni gubici,
što snižava ukupni stepen efikasnosti. Pošto grijni medijum ne dolazi u kontakt sa pokretnim
delovima Stirling motora, mogu da se upotrijebe goriva čijim sagorevanjem se ne oštećuje
unutrašnjost motora, koja se, inače, ne bi mogla da se upotrebi u motorima SUS.
Pošto proces sagorijevanja može da predstavlja izvor toplote, moguće je upotrebiti biomasu kao
energent, čvrstu tečnu ili gasovitu, s tim da se konstrukcije međusobno razlikuju, usljed različitih
tehnologija sagorevanja.

Generalno, električni stepeni korisnosti Stirling motora kreću se u intervalu od 10 do 15%, dok
su termički stepeni korisnosti do 75%, tako da se dostiže maksimalni stepen korisnosti do 90%.
Povećanje električnog stepena korisnosti može se izvesti na račun smanjenja termičkog stepena
korisnosti, iskorištenjem dijela toplotne energije, na primjer, za predgrijavanje vazduha koji
ulazi u proces sagorijevanja.
Za primjer postrojenja sa Stirling motorom električne snage 35 kWe, prikazan je Senkijev
dijagram na slici 8. Da bi se dobilo 35 kWe snage i 219 kWt, potrebno je uložiti 300 kW primarne
energije biomase. Time je postignut električni stepen korisnosti od oko 12%, dok termički
stepen korisnosti iznosi 73%. Ukupan stepen korisnosti, električni i termički, iznosi oko 85%.
Stirling motor u praksi primenjuje se za snage manje od 100 kW.
 Slika 8. Senkijev dijagram Stirling motora u sistemu kogeneracije.

• Gasni motor

Gasni motor je klipni SUS motor i proizvodi se u varijantama koje kao gorivo koristi
isključivo gasove – prirodni gas, zemni gas, biogas. Gorivo sagorijeva u radnom prostoru motora
i proizvodi se mehanički rad. Ovaj mehanički rad prenosi se na električni generator, koji je
spregnut sa gasnim motorom. Kogeneracija se ostvaruje iskorištenjem otpadne toplote ulja za
podmazivanje, vode iz hladnjaka koji se hlade strujnim krugom vode u sistemu 60/90º C, a
toplotna energija koju nosi ova voda koristi se za zagrijavanje vode za grijanje ili sanitarne vode.
Takođe, otpadna toplota izduvnih gasova, koji su na temperaturi od oko 500º C, može se u
parnom kotlu iskoristiti u razne svrhe. Šema kogeneracijskog postrojenja sa gasnim motorima
prikazana je na slici 9.
 Slika 9. Šematski prikaz kogeneracije sa gasnim motorom.

U gasnim motorima moguće je koristiti jedino biogas dobijen anaerobnim razlaganjem

organske materije – životinjskih ekskremenata ili biljnih kosupstrata. Biogas se sastoji, u većem
udjelu, od metana (oko 60%) i ugljen-dioksida (oko 40%). Pored ova dva gasa, u sastavu biogasa
nalaze se vodonik-sulfid, azot, amonijak, vodena para itd.
Nakon proizvodnje biogasa, on se nalazi na atmosferskom pritisku, pa se zbog toga koristi
niskopritisni kompresor da bi se biogas mogao uduvati u gasni motor. Radi očuvanja
konstrukcije kompresora i samog motora, biogas se prvobitno mora prečistiti od raznih čestica i
vodonik-sulfida, radi spečavanja korozije.
Oblasti snage i stepeni korisnosti za određene gasne motore, koji kao pogonsko gorivo
koriste isključivo biogas, prikazani su u tabeli 1. U tabeli nisu prikazani svi mogući tipovi gasnih
motora, a izostavljeni su motori sličnih snaga koji imaju malo viši električni stepen korisnosti, a
niži termički stepen korisnosti i obrnuto, tako da im je vrednost ukupnog stepena korisnosti
približno jednaka prikazanim motorima.

Tip º/min Pe, kW e Pt, kW t ηe, % ηt, % ηtot, %

208 1500 249 295 39,1 46,3 85,4
208 1500 329 400 38,6 47,0 85,6
208 1800 335 391 36,2 42,3 78,5
312 1500 526 566 40,4 43,5 83,9
312 1800 540 682 37,2 47,0 84,2
316 1500 835 934 39,9 44,6 84,5
316 1800 848 1020 38,2 46,0 84,2
320 1800 1060 1258 39,0 46,3 85,3
420 1500 1416 1459 42,0 43,2 85,2
 612 1500 1458 1645 39,8 45,0 84,8
616 1500 1946 2194 39,8 45,0 84,8
620 1500 2425 2743 39,7 45,0 84,7

Tabela 1. Snage i stepeni korisnosti (električni, termički i ukupni) gasnih motora.

• Gorive ćelije

Gorive ćelije predstavljaju elektrohemijske pretvarače energije, koji hemijsku energiju

goriva pretvaraju u električnu i toplotnu energiju bez procesa sagorijevanja. Zbog elektro-
hemijskog mehanizma konverzije energije, tj. odsustva sagorevanja u procesu, gorive ćelije
imaju prednost nad tradicionalnim sistemima za proizvodnju energije u vidu smanjenja emisije
štetnih gasova. U procesu učestvuju gorivo (najčešće vodonik), oksidant (okolni vazduh ili čist
kiseonik), a kao produkti dobijaju se voda, električna i toplotna energija.
Osnovne delove gorive ćelije čine elektrolit, elektrode (anoda i katoda) i katalizator, koji
se nalazi između elektroda i elektrolita. Šematski prikaz sastavnih delova gorive ćelije dat je na
slici 10.
 Slika 10. Šematski prikaz sastavnih dijelova gorive ćelije.

Anoda ima ulogu da provodi elektrone koje odaje gorivo do spoljašnjeg strujnog kruga i da
obezbjedi kontakt između molekula vodonika i katalizatora pomoću kanala. Kroz kanale katode
dovodi se kiseonik u kontakt sa katalizatorom i provode elektroni po povratku iz spoljašnjeg
strujnog kruga. Elektrolit provodi jonizovane čestice goriva, u ovom slučaju atome vodonika, do
anode, a osim toga sprečava i kratko spajanje elektroda. Šematski prikaz principa rada gorive
ćelije, dat je na slici 11.
Katalizator predstavlja specijalan materijal koji obezbjeđuje reakciju vodonika i kiseonika,
tj. nastajanje vode. Katalizator je izrađen od grafitnog platna, koje je fino presvučeno prahom
platine i to na strani koja naliježe na membranu. Po površini je hrapav, a po strukturi porozan,
tako da može da propusti atome vodonika.

Slika 11. Šematski prikaz principa rada gorive ćelije.

Lista biljnih vrsta, sporednih i otpadnih proizvoda poljoprivrede i industrije koji se mogu
koristiti kao sirovina za dobijanje goriva za primjenu u gorivim ćelijama, praktično je
beskonačna.
Reformiranje
Jedan od načina za proizvodnju vodonika može predstavljati tzv. proces reformiranja iz
gasovitog ugljovodonika, a vodonik dobijen na taj način naziva se reformirani. Biogas, kao
gasovita biomasa može da bude značajna sirovina za proizvodnju vodonika, jer u sebi sadrži 50
do 75% metana (CH4).
Gasifikacija
Obnovljiva biomasa i goriva dobijena iz biomase mogu da se gasifikuju i na taj način dobiju
gasovi koji sadrže vodonik ili se dobije čist vodonik. U samom procesu, u gasifikatoru, biomasa
prolazi kroz tri procesa: piroliza (devolatilizacija), nepotpuno sagorijevanje i sam proces
gasifikacije. U procesu pirolize, koja se odvija bez prisustva kiseonika i na višim temperaturama,
ugljikovodonici iz biomase isparavaju. Ako se nastalim ugljikovodonicima doda ograničena
količina kiseonika oni nepotpuno sagorijevaju oslobađajući toplotu koja služi za zagrijavanje
novog goriva, zatim razgrađuju svoju složenu strukturu, reaguju s čvrstim dijelom goriva i
istovremeno formiraju komponente koje imaju toplotnu moć i mogu dalje da sagorijevaju. U
reaktoru je dalje sagorevanje ovih komponenti sprečeno zbog nedostatka kiseonika.
Dodavanjem vodene pare nastali laki ugljikovodonici reaguju sa vodenom parom i formiraju
takozvani sintetički gas, koji se u najvećoj meri sastoji od ugljenmonoksida i vodonika.
 Generalno, gorive ćelije imaju viši električni stepen korisnosti od postrojenja zasnovanih
na termodinamičkom ciklusu, naročito kad kao gorivo koriste vodonik, a kao oksidant čist
kiseonik. Tada on iznosi 60%, a pri upotrebi nekog drugog goriva električni stepen korisnosti je
40 do 50%.

• MALI SISTEMI KOGENERACIJE

Kogeneracija može biti centralizirana, kada je kogenerativno postrojenje udaljeno od korisnika

toplotne i električne energije. Zbog smanjenja transportnih gubitaka toplotnog i električnog
dalekovoda, potrebno je vršiti transformaciju energije sa nižeg na viši potencijal i obrnuto, što
izaziva dodatne gubitke energije. Zbog toga se rade decentralizirani, mali sistemi kogeneracije
koji podrazumijevaju kogenerativno postrojenje na istoj ili bliskoj lokaciji sa korisnicima
toplotne i električne energije, bez transformacije i daljinskog transporta. Ovo je samo jedna od
prednosti decentraliziranih malih sistema kogeneracije.

Najprikladniji objekti za primjenu mikrokogeneracije su oni kod kojih se toplotna energija troši
kontinuirano, dužii vremenski period tokom dana, sedmice, odnosno godine. Posebno je
prikladno ako korisnici mikrokogeneracije posjeduju razna otpadna goriva (drvni ostaci) koji se
mogu iskoristiti kao primarni energent.
Mikrokogeneracijski sistemi imaju značajne prednosti u vidu zaštite okoliša i troškova. Iako
pružaju značajne prednosti od konvencionalnih rješenja ipak negdje ne pružaju. Naprimjer mali
sistemi kogeneracije predstavljaju idealno rješenje za većinu postojećih kuća gdje druge mjere
energetske učinkovitosti ili nisu moguće ili su već primijenjene. Može se primijeniti u novim
kućama, ali poboljšana izolacija predstavlja bolju ukupnu investiciju i trebala bi se prije uzimati
u obzir nego mali sistemi kogeneracije. Za višestambena urbana naselja koja imaju manje
gubitke topline, bolje se priključiti na zajednički sustav male kogeneracije, pogotovo ako se
koristi obnovljivi izvor energije.

Primjer malog kogenerativnog sistema sa Stirlingovim motorom prikazan je u nastavku:

Slika 12. Mali sistem kogeneracije sa Sturlingovim motorom i uređajem za plin – Vitowin 300-W.
Električna energija se proizvodi pomoću Stirlingovog motora koji pokreće električni generator za
proizvodnju električne energije pri radnoj temperaturi Stirlingovog motora od 500°C. Dakle
dovoljno topline da se ostvari obstransko dobivanje energije za grijanje i pripremu potrošne
tople vode. Energija, što je dovoljno za većinu godine. Ako, međutim, mogućnost značajne
potrebe za dodatnom toplinskom energijom vrši se uključivanje dodatnog plinskog uređaja koji
će upotpuniti potrebu za dodatnom toplotnom energijom.

Korištenjem otpadne topline, Stirling motora u proizvodnji električne energije može uštedjeti
do 20% primarne energije. Zbog znatno niže emisije CO2, mali sistemi kogeneracije znatno
doprinose zaštiti okoline.
 Slika 13. Primjer malog sistema kogeneracije za kućanstvo.

Tabela 2. Prikaz uštede upotrebom malih sistema kogeneracije.

• ZAKLJUČAK

Sagorevanjem fosilnih goriva ili upotrebom druge vrste primarnih izvora toplote u energetici,
nastaje velika količina toplote niskog potencijala (tj. niske temperature). Ona se (kod SUS
motora i turbina) mora odvesti rashladnim sistemom. Ova količina toplote predstavlja toplotne
gubitke u procesu transformacije hemijske energije u mehanički rad. Ova toplota se obzirom na
fizikalna ograničenja (karnoov ciklus) ne može iskoristiti za proizvodnju mehaničkog rada, niti
električne energije.Ovu energiju je pogodno iskoristiti za zagrijavanje tople vode, za grijanje
stanova i u slične svrhe. Tako se istovremeno proizvodi i električna energija, a otpadna toplota
se koristi za druge namjene i korisna je. Na ovaj način se može postići koeficijenat iskorištenja
od 80% i više.

Gledajući sa ekonomskog aspekta, sistemi kogeneracije donose značajne uštede energije i

manju potrošnju goriva te na taj način umanjuje ukupne troškove na godišnjem nivou. Sa
smanjenjem potrebe za gorivom, smanjuje se i količina gasova nastalih njihovim sagorijevanjem
te na taj način smanjujemo zagađenje životne okoline.

• LITERATURA

• H. Požar: Osnove energetike I i II, Zagreb 1978.god.

• www.wikipedia.org