Univerzitet u Zenici

Islamski pedagoški fakultet u Zenici

Fatima Gazić

LIČNOST NASTAVNIKA I STILOVI

UPRAVLJANJA RAZREDOM

Seminarski rad

Zenica, 2019
 .
Univerzitet u Zenici
Islamski pedagoški fakultet u Zenici

Fatima Gazić
Indeks br.3521/17; redovni student
Odsjek za Arapski jezik i književnost

LIČNOST NASTAVNIKA I STILOVI

UPRAVLJANJA RAZREDOM

Seminarski rad

Predmet: Didaktika
Mentor: prof.dr. Pehlić Izet

Zenica, decembar, 2019.

Sadržaj:
1. UVOD ................................................................................................................................. 5
1. DEFINISANJE DIDAKTIČKIH POJMOVA KORIŠTENIH U RADU ........................... 6
2. NASTAVNIK KAO FAKTOR NASTAVE ....................................................................... 6
3.1 ULOGA NASTAVNIKA U NASTAVNOM PROCESU ................................................... 7
3.2 OSOBINE USPJEŠNIH NASTAVNIKA ............................................................................ 8
3.3 NASTAVNIČKE KOMPETENCIJE ................................................................................... 9
3. UPRAVLJANJE RAZREDOM ........................................................................................ 11
4.1 DIMENZIJE UPRAVLJANJA RAZREDOM ................................................................... 12
4.2 STILOVI UPRAVLJANJA RAZREDOM ........................................................................ 13
4. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 14
5. LITERATURA: ................................................................................................................ 16
SAŽETAK

Pristup odgoju i obrazovanju se mijenjao. Nastavnik nije bio ono što je danas, niti je kao
ličnost bio predmet istraživanja. U ovom radu se pošlo govoriti o ličnosti nastavnika i
stilovima upravljanja razredom. Različiti autori su sa različitog aspekta posmatrali nastavnika,
tj. njegovu ličnost, i različito su okarakterizirali njegov stil rukovođenja razredom. Svaki stil
neminovno je potekao iz ličnosti nastavnika, odnosno iz njegovih razvijenih kompetencija.
Mogućnost očekivanja pozitivnog ishoda u odgojno-obrazovnom procesu, doveo je jedan
novi koncept pod nazivom upravljanje razredom. Ovaj koncept je objedinio je sve prethodne,
i doveo do toga da se može uopće govoriti o nastavničkim kompetencijama, i njihovim
utjecajem na ishod odgojno-obrazovnog procesa. Rad je podijeljen u dva dijela. U prvom
dijelu se nastojalo predstaviti ličnost nastavnika, dok u drugom o stilovima upravljanja
razredom.
 1. UVOD

Cilj svakog obrazovnog sistema jeste da pruži što kvalitetnije znanje, da odgoji generacije
mladih ljudi, koji će shodno svom znanju, vještinama, i odgoju, promijeniti cjelokupno
društvo, stvarati bolje uvjete za život, i bitno promijeniti vlastiti pogled na svijet. Rezultat
jednog obrazovnog sistema se ogleda u krajnijem ishodu učenja, odnosno ono što je učenik
savladao u toku svog obrazovanja. S obzirom na važnost učenja, decenijama se proučavaju
faktori koji utiču na sam proces učenja. Tako imamo tri faktora nastave, a u ovom radu ću se
osvrnuti na nastavnika, tj. njegovu ličnost, koja doprinosi boljem savladavanju nastavnog
gradiva, kao i način upravljanja razredom. S obzirom da su nastavnici i učenici kao faktori u
odgojno-obrazovnom radu ključni za efektivnost nastavnog procesa, naučnici su istraživali o
važnosti ova dva faktora, a u posljednjim stoljećima naročito su se fokusirali na nastavnika i
njegov stil upravljanja razredom. Početna orijentacija se ticala proučavanja
povezanosti ličnih osobina nastavnika sa različitim aspektima nastavnog procesa i njegovom
uspješnošću. Zatim, taj fokus se pomjerio na ono što nastavnik radi kada izvršava zadatke
svoje profesije, te se tako govorilo o nastavničkim kompetencijama kao faktoru uspješnosti
njegove uloge. Nakon toga se javlja jedan koncept koji obuhvata sve prethodne koje su se
bavili nastavnikom kao faktorom nastave. Taj koncept se naziva classroom managment1, koji
obuhvata nastavnika tj.njegovu ličnost, zatim ono što obavlja shodno svojim kompetencijama,
ali i način na koji upravlja razredom. Cilj ovog rada je da ukaže na vezu između odlika
ličnosti nastavnika sa utjecajem istih na stilove vođenja razreda. Također, želim upozoriti
koliko je uloga nastavnika važna u obrazovanju učenika, i koliko je njegov pristup, kao uzora
važan za cjelokupni odgojno-obrazovni proces. Mogućnost pisanja ovog rada mi je olakšala
raznovrsna literatura, koju sam koristila na vrlo konzistentan način.

1
Classroom managment se prevodi na bosanski jezik:upravljanje razredom

5
 1. DEFINISANJE DIDAKTIČKIH POJMOVA KORIŠTENIH U RADU
U nastavku rada navedene su definicije didaktičkih pojmova koji su korišteni u radu, s ciljem
lakšeg razumijevanja zadate teme. S obzirom na mnogobrojnost definicija, u ovom radu
uvršetene su samo neke, koje na konzistentan način definiraju određeni pojam.

NASTAVNIK- Nastavnik je taj koji u odnosu na druge treba postići višu kompetenciju u
poznavanju drugih, njihovih posebnosti, jezika, modernih medija. Kao takav, nastavnik
postaje povoljni medij susreta kultura, razlikama bogati sadržaj nastave, interpretira sadržaje
na način implementacije u svakodnevne situacije. 2(Kragulj S., Jukić R., str. 4)

UČENIK- Učenik je osoba koja uči i taj pojam obuhvaća djecu i mladež, ali i odrasle osobe.
Učenici s nastavnikom i nastavnim sadržajem čini osnovne činitelje nastave. Stjecanje znanja,
umijeća i navika, razvijanje sposobnosti i odgojnih vrednota učeniku je omogućeno zbog
odnosa koji u nastavi ostvaruje s učiteljem i nastavnim sadržajima (Čorbo, 2019 prema
Vučak, 2001).

STIL ODGOJA-je način ponašanja učitelja, nastavnika ili odgajatelja, no pojedinačni

postupci još uvijek ne čine stil, nego njegovo dominantno, karakteristično, relativno trajno
ponašanje prema učenicima ( Čorbo, 2019 prema Bašić, 2009)

UPRAVLJANJE RAZREDOM se u ovom radu shvata kao obuhvatni koncept čiji se brojni
aspekti mogu podvesti pod tri ključne dimenzije: ličnost, nastava i disciplina (Đigić, 2013
prema Martin &Baldwin, 1993a, 1993b)

2. NASTAVNIK KAO FAKTOR NASTAVE

Nemoguće je govoriti o uspješnosti, efikasnosti nastave a da se pri tome ne razmatraju njeni
faktori, koji utiču na sam tok nastavnog procesa. Ovi faktori, svaki iz svog ugla, doprinose
razvoju nastavnog procesa kao i njegovoj uspješnosti. Efikasnost ovog procesa se prije svega
ogleda u načinu na koji je proces osmišljen odnosno realizovan, kao i o faktoru koji realizuje
taj proces, a to je nastavnik. Koliko je on važan, govori nam i povijesna činjenica, da su se
nastavnici/učitelji, dakle oni koji podučavaju i odgajaju, smatrali samim vrhom hijerarhije u
društvu.
Tokom 20-tih godina prošlog stoljeća, u Zapadnoj Evropi javio se jedan pokret pedagoške
orijentacije pod nazivom pedeutologija, koji je imao za cilj proučavanje nastavnikovih
osobina. Iako pokret nije opstao, sama činjenica da se pojavio, nedvojbeno ukazuje na
potrebu tadašnjih istraživača da istraže osobine nastavnika. Interesovanje istraživača za
ovu oblast je koristilo da se izdvoje oni nastavnici koji su uspješni, kao i oni koji su manje
uspješni, te shodno tim rezultatima, su postavili i određene kriterije koji definišu
uspješnog nastavnika. No, autori nisu saglasni oko svih kriterija. Neki od autora definišu
te kriterije kroz određene pokazatelje, a ti pokazatelji su:

2
Preuzeto sa: https://suvremeninastavnik.wordpress.com/

6
 1) postignuća učenika kao proizvod nastavnikovog djelovanja,
2) ponašanje nastavnika u procesu nastave, klima koju stvara, njegova popularnost i
uvažavanje koje uživa,
3) uspješnost nastavnika na osnovu procjena kvalifikovanih procjenjivača, npr. Školskih
inspektora (Đigić, 2013 prema Ryans, 1970; Handley, 1973)

Drugi autori navode druge kriterije, po kojima nastavnik može u određenom kriteriju biti
uspješniji nego u drugom. Ti kriteriji su:

 samozadovoljstvo,
 postavljeni i ostvareni ciljevi i standardi,
 nivo postignute razredne kontrole,
 način procjenjivanja,
 planiranje razrednih aktivnosti,
 ostvarivanje razrednih aktivnosti,
 pridavanje pažnje individualnim razlikama,
 korišteni izvori – literatura,
 evaluacija, tj. ocjenjivanje ( Đigić, 2013 prema Blair et al., 1975, prema Bjekić,
1999)

Vidno je da su ovi kriteriji različiti. Ovakvi podaci se mogu prikupljati iz raznih izvora,
počevši od samih nastavnika, zatim roditelja, stručnih saradnika, kao i inspektora nastave.

3.1 ULOGA NASTAVNIKA U NASTAVNOM PROCESU

Da bi nastava bila uspješno realizovana, potrebno je da u toku nastavnog procesa, nastavnik
izrazi svoje kompetencije, da obavlja različite uloge. S obzirom na prevelik zahtjev nastave,
nastavnik mora biti moralni uzor, motivator učenika za rad, ocjenjivač i sl. Postoje
mnogobrojne uloge nastavnika, a u radu je navedeno samo nekoliko. Uloga nastavnika u
užem smislu jeste da je on predavač, a aktivnosti koje izvršava u toku nastave su sljedeće:

 iznosi gradivo, prenosi informacije, prezentira sadržaj:

 koristi slikovne, auditivne i video sadržaje, kao i sav dostupni didaktički materijal u
školi i nastoji da što više učenike uključi u primjenu tih materijala
 postavlja pitanja, navodi probleme i rješenja za njih, interpretira, demonstruje, izvodi
zaključke...
 ponavlja, sumira, ističe ono što je važno (verbalno i pisanjem na tabli).
 Vodi nastavni proces-podrazumijeva da nastavnik utječe na procese učenja, te da sve
ono što radi, planira, vodi ka lakšem razumijevanju i usvajanju nastavnog gradiva.
 primjenjuje odabrane nastavne tehnike, principe i metode rada;
 koristi se znanjem iz didaktike,
 priprema, planira, i realizuje nastavu ;
 nastoji da učenicima približi gradivo, povezujući ga s drugim srodnim oblastima
 nastoji da učenicima ukaže na praktičnu primjenu usvojenog gradiva.

7
Uloga nastavnika kao motivatora podrazumijeva da sva njegova ponašanja utječu na učenike,
motivirajući ih na rad, učenje, i da probudi interesovanje kod učenika za određeni nastavni
sadržaj ili za određenu oblast.

Nastavnik- motivator treba da:

 Pronađe način pretentiranja sadržaja kako bi isti stigao do učenika i doprinio buđenju
interesovanja

 Razvije motivaciju za učenjem, fokusirajući se, i dajući prednost intrizičnoj motivaciji

 Uviđa interesovanja učenika, te da ih iskoristi za približavanje gradiva, i da pomoću

njih učini nastavu zanimljivijom i efikasnijom.

 Potiče nova interesovanja

 Koristi pozitivna potkrepljenja za nagrađivanje pozitivnog ponašanja učenika

Generalno, pred nastavnikom stoji nekoliko najvažnijih zadataka:

- izbor i organizovanje materijala u skladu sa kurikulumom (odlučivanje o redosledu i

brzini izlaganja sadržaja, povezivanju ideja, o materijalima koji će biti korišćeni, o
tome kako će situacija učenja biti uređena);
- vođenje računa o individualnim razlikama među učenicima (nastavnik treba da prati
napredovanje svakog učenika i da nastoji da obezbedi adekvatan napredak i učenicima
slabih postignuća i darovitim učenicima);
- buđenje motivacije učenika (najdirekniji način da probudi motivaciju učenika jeste
da nastavnik učenicima predstavi zadatak tako da oni prepoznaju smisao tog zadatka,
povežu ga sa svojim ciljevima i prepoznaju da će biti u stanju da ga uspešno savladaju
uz razuman napor);
- ocenjivanje (ocenjivanje treba da pruži učenicima povratnu informaciju o tome
koliko dobro napreduju i u čemu bi mogli da budu bolji, ali istovremeno treba da
predstavlja i osnovu za planiranje nastave; zbog toga je neophodno da postoje jasni
ciljevi nastave, adekvatna evidencija o postignućima učenika i jasni kriterijumi,
odnosno standardi za ocenjivanje). (Đigić, 2013 prema Cronbach, 1977)

3.2 OSOBINE USPJEŠNIH NASTAVNIKA

Na osnovu brojnih radova i istraživanja koja se bave ovim pitanjem, može se izdvojiti
ogroman broj relevantnih osobina nastavnika, koje se mogu svrstati u nekoliko kategorija

8
( Đigić, 2013 prema Đorđević i Đorđević, 1988; Suzić, 2005):

- svojstva ličnosti nastavnika (intelektualne, afektivne i druge ličnosne karakteristike

nastavnika);
- ponašanje i odnos nastavnika prema učenicima;
- način rada u nastavi (stručnost ili profesionalne kompetencije nastavnika, stil rada);
- posebne karakteristike nastavnika (npr. vrednosti, stavovi);
- socijalna uloga nastavnika (učešće u aktivnostima učenika van nastave) i njegov
socijalni status;
- spoljašnji izgled nastavnika (fizički izgled – konstitucionalne karakteristike,
oblačenje, glas i dr.)

Shodno istraživanju Univerziteta Minessoti, 20 sljedećih karakteristika uspješnog nastavnika

je poželjno:

1. Započinje čas na vrijeme i na dobro organiziran način.

2. Tretira učenike s poštovanjem i brigom.
3. Objašnjava važnost informacija koje moraju biti naučene.
4. Pruža jasna objašnjenja. Održava poštovanje učenika, prakticira uspješno upravljanje
učionicom.
5. Koristi aktivno, “hands-on” učenje.
6. Koristi raznolike tehnike i stilove poučavanja.
7. Daje jasna, posebna očekivanja uz zadatke.
8. Daje česte i neposredne povratne informacije učenicima o njihovu radu.
9. Hvali odgovore učenika i koristi pitanja za razjašnjavanje/proširenje odgovora.
10. Daje mnogo konkretnih, praktičnih primjera iz pravog života.
11. Izvodi zaključke iz primjera/modela i koristi analogije.
12. Stvara razredno okruženje koje je udobno za učenike i dopušta im da slobodno govore.
13. Poučava prikladno brzim tempom, povremeno se zaustavljajući da bi provjerio
razumijevanje i angažman učenika.
14. Komunicira na razini svih učenika u razredu.
15. Ima smisao za humor!
16. Koristi neverbalno ponašanje, poput gesta, šetanja po učionici, i očnog kontakta da bi
pojačao svoje komentare.
17. Predstavlja samoga sebe kao svakodnevnu, „normalnu osobu“.
18. Usmjerava se na razredni cilj i ne dopušta da učenici zastrane.
19. Koristi povratne informacije od učenika (i drugih) da bi procijenio i poboljšao učenje.
20. Osvrće se na vlastito poučavanje da bi ga poboljšao.3

3.3 NASTAVNIČKE KOMPETENCIJE

Da bi razumjeli ovaj pojam, navest ćemo definiciju kompetencija i nastavničkih kompetencija

3
: https://skolski.ba/20-primjetnih-karakteristika-uspjesnog-poucavanja/56624/

9
Kompetencije predstavljaju dinamičnu kombinaciju kognitivnih i metakognitivnih vještina,
znanja i razumijevanja, međuljudskih, intelektualnih i praktičnih vještina te etičkih
vrijednosti.
 Nastavničke kompetencije uključuju njihovo poznavanje predmeta, sadržaja
kurikuluma, pedagoške inovacije, istraživanje i kulturne i socijalne dimenzije
podučavanja ( Anon, 2011 prema Evropska komisija, 2005)
 Nastavničke kompetencije su kapacitet pojedinca koji se iskazuje u vršenju složenih
aktivnosti u vaspitno- obrazovnom radu i predstavljaju skup potrebnih znanja, veština
i vrednosnih stavova nastavnika (Anon, 2011)4

Osobine nastavnika kao i njegove uloge u nastavi proizilaze iz njegovih kompetencija. Kako
smo već naveli, nastavnik treba da bude uzor/model svojim učenicima. S obzirom da se
očenika u toku odgojno-obrazovnog procesa zahtijevaju socijalne, emocionalne, kognitivne i
drruge kompetencije, sam nastavnik mora da posjeduje iste. Neki autori su pokušali svrstati
nastavničke kompetencije u dve dimenzije poput (Đigić, 2013 prema Kosović, 2005 prema
Paser, 2008):

 didaktičko-psihološke kompetencije, ili sposobnost nastavnika da nauči učenike

kako da kontrolišu i usmeravaju svoje saznajne procese, i
 didaktičko-pedagoške kompetencije, ili sposobnost nastavnika da prilagodi svoje
postupke nivou i načinu funkcionisanja svakog učenika, kao i sposobnost da podstiče
učenike na razmenu i saradnju u procesu učenja.

Jedna od nastavničkih kompetenicija je i komunikacija. Izdvajajući ovu kompetenciju želi se

naglasiti važnost iste. Komunikacija je važna zbog toga što što se upravo kroz nju ostavaruju
ciljevi nastave, odnosno prijenos i usavajanje nastavnih sadržaja se odvija putem
komunikacije. Također, važno je napomenuti da uspješna komunikacija vodi do pogodne
socijalne klime u razredu, i da određuje kvalitet interpersonalnih odnosa u razredu.
Da bi se izgradio kvalitetan odnos potrebno je kako navodi (Greene, 1996) šest vještina:
1. Ljubav
2. Slušanje
3. Iskrenost
4. Učenje
5. Vođenje
6. Ograničenja

Jedan od savremenih izazova u okviru nastavničkih kompetencija je i sposobnost za odgoj i

obrazovanje djece iz marginaliziranih grupa. Kakve kompetencije su potrebne za ovaj izazov
je jako teško odrediti, no neki autori su dali rješenja i svrstali kriterije u četiri kategorije:

1. Bazično obrazovanje nastavnika (potrebno je znanje i iskustvo iz oblasti

sociologije i psihologije marginalizovanih grupa; neophodno je dobro poznavanje
sistema obrazovanja i obrazovne politike i sposobnost prepoznavanja mogućnosti i
ograničenja aktuelne obrazovne politike; dobro poznavanje metodike rada sa
učenicima iz marginalizovanih grupa);

4
https://www.azvo.hr/hr/pojmovnik/78-kompetencije

10
 2. Studentska praksa (praksa treba da započne što ranije, već na drugoj godini studija
– što ranije počne, to će više doprineti razvoju opštih nastavničkih kompetencija,
stvaranju uvida u relevantnost teorijskih kurseva, ali i prihvatanju učenika iz
marginalizovanih grupa);
3. Ličnost nastavnika (neophodan je pozitivan stav nastavnika prema deci iz
marginalizovanih grupa – istraživanja pokazuju da je ovaj stav od izuzetnog značaja u
radu sa ovom decom);
4. Kontinuirani profesionalni razvoj (kompetentan nastavnik prati savremenu literaturu
koja se tiče rada sa decom iz marginalizovanih grupa i nastoji da u svakodnevni rad
ugradi ideje koje nalazi u literaturi; učešće na profesionalnim radionicama,
konferencijama, kursevima, seminarima ili uzajamno posećivanje časova nastavnika u
istoj školi je prilika za razmenu iskustava i ideja; najzad, možda je najvažnija
karakteristika kompetentnog nastavnika njegovo kontinuirano usavršavanje i
profesionalni razvoj). (Đigić, 2013 prema Mayberry, 1978):

Sve navedene kompetencije su osnova koju treba nadograđivati. S obzirom da se učenje

proteže kroz cijeli naš život, važno je svaku kompetenciju koju posjedujemo, dodatno
usavršiti, oblikovati, kako bi naše zanimanje dobilo na važnosti, a znanje koje posjedujemo
ispunilo svoju svrhu.

3. UPRAVLJANJE RAZREDOM
Na Američkom tlu se tokom prošlog stoljeća, pojavio termin classroom managment.
Upravljanje razredom odnosi se na širok spektar vještina i tehnika koje nastavnici koriste
kako bi učenici bili organizirani, uredni, fokusirani, pažljivi, na zadatke i akademsko
produktivni za vrijeme nastave.( Anon, 2014)5
Mnoga istraživanja pokazuju da upravljanje razredom utječe na ishod odgojno obrazovnog
procesa. Ovaj koncept je, za razliku od prethodnih istraživanja o efikasnosti nastave i
nastavnika kao njenog pokretača, objedinio parcijalna istraživanja i na taj način doprinio
predstavljanju obuhvatnije slike o nastavi i nastavniku.
Najkraća definicija upravljanja razredom jeste stvaranje podsticajnog i sigurnog okruženja za
učenje.( Đigić, 2013)
Obzirom da se svaki nastavnik suočava sa situacijom u razredu koju prethodno nije mogao
naučiti, i s obzirom na kompleksnost situacije, od svakog nastavnika se zahtijeva da predvidi
situaciju i da efikasno reaguje u tom složenom procesu. Uz to, nastavnik treba da vodi računa
o brojnosti učenika u razredu, individualnim razlikama, uzrast, već postojećim odnosima u
razredu, emocionalnim, socijalnim i drugim obilježjima određenog razreda.

Uspešno upravljanje razredom se zasniva na uspostavljanju takve odeljenjske

strukture koja podržava pozitivna ponašanja učenika. Ono o čemu nastavnik treba da
vodi računa u procesu uspostavljanja te strukture može se sumirati i na sledeći način:

5
Preuzeto sa: https://www.edglossary.org/classroom-management/ prijevod: Fatima Gazić

11
 - Uređenje prostora treba da omogući kretanje kroz učionicu uz minimalno ometanje i
da omogući nastavniku da priđe svakom učeniku da bi mogao da pomaže i prati
ponašanje svakog učenika;
- Treba obezbediti efikasno korišćenje vremena tokom časova za učenje, uključujući i
situacije kada se smenjuju aktivnosti;
- Potrebno je obezbediti da interakcija učenika bude pozitivna;
- Treba jasno reći učenicima koje je ponašanje adekvatno u kojoj situaciji na času –
npr. međusobna interakcija učenika je odgovarajuća tokom aktivnosti kooperativnog
učenja, ali ne i tokom samostalnog rada na zadacima. (Đigić, 2013 prema Paine et
al.,1983, prema: Oliver & Reschly, 2007):

Za uspješno upravljanje nastavom, potrebno je usaglasiti dvije komponente. Prva jeste da se

jasno definišu nastavni ciljevi a drugi da se ti ciljevi uspješno ostvare. Također na efikasnost
nastave najviše utječu njeni učesnici. Način na koji učenik reaguje u razredu, određuje
nastavnikovo ponašanje.

Andreas Helmke (1992, prema Kiper i Mischke, 2008) kako je navedeno u radu Čorbo
(2019) navodi tri dimenzije uspješnog upravljanja razreda:
• Rijetko ometanje nastave, vidljivo po broju nastavnikovih postupaka radi osiguranja
discipline tijekom nastave,
• Učinkovitost sistema pravila u razredu, utvrđena kao učinkovitost pravila ponašanja
učenika,
• Rješavanje disciplinskih smetnji, operacionalizirano u nastavnikovu postupanju
prema ometanjima nastave.

Zaključujemo da navedene stavke nisu univerzalne, nego su samo oslonac u didaktici, jer
kako smo već kazali, svaki razred zahtijeva drugačije potrebe a na nastavniku je da te potrebe
uoči i svoj rad prilagodi u skladu s njima.

4.1 DIMENZIJE UPRAVLJANJA RAZREDOM

Kada se govori o dimenzijama upravljanja razredom, važno je da istaći da one utječu na

kvalitetno učenje. Autorica Đigić (2013 prema Bru et al., 2002) navodi sljedeće dimenzije:

 nivo i kvalitet akademske podrške (veštim planiranjem aktivnosti nastavnik

obezbeđuje uključenost učenika u proces učenja i mogućnost da učenici ostvare i
dožive uspeh);
 nivo i kvalitet emocionalne podrške (jasno ispoljavanje brige za učenike,
pohvaljivanje i ohrabrivanje unapređuje „vezanost“ između nastavnika i učenika,
čime se povećava stepen uticaja nastavnika na ponašanje učenika);
 stepen u kome je nastavnik u stanju da pažljivo i istovremeno posmatra čitav
razred (time što je usmeren na grupu i prati događanja u razredu, ponekad i dva ili
više istovremeno, nastavnik doprinosi stvaranju atmosfere prijatnosti i usmerenosti
na učenje);

12
  način upravljanja konfliktima (primenom svih veština konstruktivne komunikacije,
nastavnik doprinosi prevenciji i razrešavanju konflikata koji mogu da se jave u nastavnoj
situaciji na različitim relacijama: unutrašnjih konflikata nastavnika, konflikata na relaciji
nastavnik - učenik i konflikata između učenika).

Zastupljenost ovih elemenata u radu nastavnika, stvaraju se povoljni uslovi za uspješan

odgojno-obrazovni proces.

Da bi odnos između nastavnika i učenika bio uspješno uspostavljen, potrebno je da nastavnik

ispuni određene uvjete. To su najčešće pozitivne osobine, koje iskazuje učenicima. Nastavnik
kroz iskrenost, razumijevanje, empatičnost, uspješno uspostavlja odnose u razredu. Zatim, on
svojim prilagođavanjem ostavlja dojam prijatelja, tj, svojom prilagođenom komunikacijom i
svojim razumijevanjem individualnih potreba svakog učenika, ostvaruje uspješan odnos i
komunikaciju. U ovakvim uvjetima, učenici bolje razumijevaju gradivo, više su uključeni u
tok nastavnog procesa, a samim tim usvajaju model koji im nastavnik pruža, nastojeći biti
njihov uzor.

Nastavnik ima rukovodeću ulogu u nastavi, njegovi stavovi i njegovo ponašanje

prema učenicima, bez obzira koliko je on toga svjestan, određuju položaj i ulogu učenika u
njihovom interpersonalnom odnosu Čorbo (2019, prema Bratanić, 1993).

Dvije američke autorice odredile su ovaj koncept, s kojim će se različiti autori kasnije složiti,
a po tom konceptu tri dimenzije su ključne:

 Dimenzija ličnost uključuje verovanja nastavnika o ličnosti i opštoj prirodi

sposobnosti učenika i njegova shvatanja ukupne psihološke klime. Ova uverenja
nastavnika određuju njegove postupke koji doprinose individualnom razvoju
učenika, kao i kvalitetu psihološke klime u odeljenju koji zavisi od toga u kojoj
meri se uvažavaju potrebe i interesovanja učenika i od stepena uzajamnog
poštovanja.
 Dimenzija nastava obuhvata sve ono što nastavnik čini da bi uspostavio i održao
aktivnosti na času: fizičko uređenje prostora, korišćenje vremena, organizovanje i
praćenje samostalnog rada učenika na času, izbor i korišćenje materijala za rad,
regulisanje dnevnih rutina.
 Treća dimenzija, disciplina, odnosi se na postupke koje nastavnik preduzima da bi
uspostavio odgovarajuće standarde ponašanja, kao što je davanje povratne informacije,
komentarisanje postupaka učenika ili davanje uputstava učenicima o tome kako treba da
se ponašaju. Đigić ( 2013 prema Martin & Baldwin, 1993a, 1993b)

4.2 STILOVI UPRAVLJANJA RAZREDOM

Svaki nastavnik ima određene vještine, način ponašanja koji određuje njegov stil upravljanja
razredom. Međutim, znanstvenici se ne slažu u potpunosti oko svih stilova, s toga imamo
različita stanovišta, ponekadi međusobno suprotstavljena. Najčešća podjela tih stilova
a) autoritarni
b) demokratski

13
 c) indiferentni (Bognar, L., & Matijević, M. (2002).

Karakteristike autoritarnog stila nastavnika Čorbo (2019, prema Milenović 2011) su

sljedeće:

• vanjska motivacija temeljena je na neprijepornom autoritetu nastavnika,

• važnost nastavnika i receptivnost učenika,
• disciplina kao cilj odgoja,
• tjelesno kažnjavanje,
• kruto uvažavanje plana i programa nastave,
• didaktički materijalizam,
• poslušnost učenika prema nastavniku,
• institucionalizam utemeljen na formalnim odnosima i
• autoritarna ličnost nastavnika.

Autoritarni nastavnik-kod ovog nastavnika ima malo ili nikako interakcije sa učenicima.
Ovaj tip nastavnika radi po principu RRD- red, rad i disciplina. Učenici zapisuju ono što
nastavnik kaže, i to je osnovni materijal za učenje. U učionici vlada strogoća i učenici se plaše
ovakvog nastavnika. Uvijek je sve jasno i dodatna pitanja su nepoželjna. Cjelokupni proces je
strukturiran po njegovim pravilima.

Za razliku od autoritativnog tipa nastavnika, demokratski tip nastavnika nastoji da u svom

radu, dakle u prenošenju nastavnog sadržaja, što više uključi učenike, te nastoji da uspostavi
komunikaciju sa učenicima. Ovakav tip nastavnika dopušta da učenik pronađe grešku u radu,
zatim da učenici što više postavljaju pitanja. Demokratski tip nastavnika planira proces
nastave shodno potrebama učenika i nastoji da uvažava individualne razlike.

Indiferentni tip nastavnika previše uvažava mišljenja učenika, i sam sebe stavlja u podređeni
položaj
Oni su često ´popularni´ nastavnici i učenici ih vole, ali ne potiču motivaciju za postignućem,
razvoj socijalnih kompetencija i samoregulaciju kod učenika. ( Šimić Šašić, 2011)

4. ZAKLJUČAK

Ličnost nastavnika je jedna od glavnih tema istraživanja savremenog doba. Stalno se

pojavljuju novi izazovi i problemi koji zahtijevaju rješenja. Svaka generacija mladih ljudi je
drugačija i iziskuje dodatan napor nastavnika. Uvidjeli smo da su različiti autori različito
posmatrali kompetencije nastavnika i donijeli različite zaključke, koji su neminovno svi tačni.
Također, sve ove kompetencije su ključ stvaranja pozitivne klime u razredu i osnov su za
upravljanje razredom i za usvajanje nastavnog sadržaja. Da bi nastavnik bio uspješan,
potrebno je da svoje ponašanje usmjeri ka pozitivnom ishodu, tako što će svoju komunikaciju
prilagoditi klimi razreda. Istraživanja su pokazala da su najpoželjnije osobine nasatavnika
empatičnost, iskrenost, mogućnost prilagodbe kao i uvažavanje individualnih karakteristika
učenika. Novi koncept koji će obuhvatiti sve prethodne, tj. objediniti ih, jeste koncept
upravljanja razredom koji je nastao na američkom tlu, a kasnije se popularizirao i u drugim
krajevima. Važno je istaći i stilove upravljanja razredom. Svaki nastavnik ima određeni spoj

14
ponašanja koji utječu da nastavni proces se odvija shodno karakteristikama nastavnikovog
ponašanja. Najčešće se spominju tri vrste stila: autoritativni, demokratski, indiferentni.Svaki
od ovih stilova odlikuju se karakteristikama koje su proistekle iz nastavnikovog ponašanja.
Sve navedeno nam ukazuje da je nastavnik pokretač u nastavi, i da se sasvim opravdano našao
u centru istraživanja savremenika. Također ovaj rad je skromno napisan, s obzirom na širinu
teme, ali pored osnovnog cilja, a to je da se prikaže ličnost nastavnika i njegov stil upravljanja
razredom, ovaj rad ima za cilj da probudi interesovanje kod čitalaca za navednu temu. Svaki
nastavnik se u svom radu suočava sa svakodnevnim nepoznanicama kada je u pitanju nastava,
s toga obrađivanje navedene teme je u korist nastavnika.

15
 5. LITERATURA:

 Bognar, L., & Matijević, M. (2002), Didaktika, Zagreb: Školska knjiga

 Čorbo, A. (2019), Povezanost odgojnih stilova nastavnika sa discipliniranjem učenika
(neobjavljeno), magistarski rad, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu
<raspoloživo na http://ff.unsa.ba/files/zavDipl/18_19/ped/Almina-Corbo.pdf
pristupljeno 05.12.2019
 Đigić, G. (2013), Ličnost nastavnika i stilovi upravljanja razredom (neobjavljeno),
doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Nišu <raspoloživo na
https://fedorani.ni.ac.rs/fedora/get/o:812/bdef:Content/get , pristupljeno 28.11 2019
 Lasić, K., (2016) Uloge nastavnika u tradicionalnoj i kvalitetnoj školi, 5, III .(2) 101-
110 <raspoloživo na: http://putokazi.eu/wp-content/uploads/2016/01/KL.pdf
pristupljeno: 28.11. 2019
 Sedlar, I., (2018), Upravljanje razredom,Varaždinski učitelj- digitalni stručni časopis
za odgoj i obrazovanje godina 1/broj 1/ 2018 <raspoloživo na:
https://hrcak.srce.hr/file/302145 , pristupljeno: 11.12.
2019
 Šimić Šašić, S. (2011). Interakcija nastavnik-učenik: Teorije i mjerenje, Psihologijske
teme, 20, 233-260 <raspoloživo na https://hrcak.srce.hr/file/110094 , pristupljeno
17.12. 2019

Internet izvori:

https://www.azvo.hr/hr/pojmovnik/78-kompetencije , pristupljeno 14.12. 2019

: https://skolski.ba/20-primjetnih-karakteristika-uspjesnog-poucavanja/56624/ pristupljeno
13.12. 2019

https://suvremeninastavnik.wordpress.com/ pristupljeno 28.11. 2019

https://www.edglossary.org/classroom-management/ pristupljeno 07. 12. 2019

16