Metode motivacije

odraslih za učenje:
kvalifikaciju,
prekvalifikaciju
i usavršavanje

Priručnik za usavršavanje predavača i mentora za programe obrazovanja odraslih: Pizza majstor/ica, Gril majstor/ica i Servir/ka
 Impressum:

Izdavač:
Trgovačko-ugostiteljska škola Karlovac

Za izdavača:

Damir Pleša, ravnatelj

Autorica:

Dinka Juričić

Lektura i korektura:

Rosanda Tometić

Dizajn i priprema za tisak:

Sunčica Balažic Stjepanović

Sva prava pridržana:

Trgovačko-ugostiteljska škola Karlovac

2019. godina

Trgovačko-ugostiteljska škola, Radićeva 8 i 10, 47000 Karlovac

tel. +38547612136

https://gastro-majstori.eu/

http://ss-trgovačko-ugostiteljska-ka.skole.hr/

Sadržaj publikacije isključiva je odgovornost Trgovačko-ugostiteljske škole Karlovac.

 Metode motivacije odraslih za učenje:
kvalifikaciju, prekvalifikaciju i usavršavanje

Priručnik za usavršavanje predavača i mentora za programe obrazovanja odraslih: Pizza majstor/ica, Gril majstor/ica i Servir/ka
 Sadržaj:

1. Uvod: Tri velike razlike između redovitih učenika i

polaznika na doškolavanju/prekvalifikaciji/usavršavanju............................2

2. Prvi susret s učenicima – motivacijski sat………………………............................3

3. Načini poučavanja u redovitoj nastavi:…………………………............................7

a) mikroučenje…………………………………………………................7
b) učenje izradom protokola………………………......……........…..11
c) učenje promišljanjem konkretnog slučaja………...................14
4. Poučavanje samostalnim učenjem:……………………….......…..................……16
a) NE JA način………………………………………………….................17
b) učenje sastavljanjem šalabahtera……………………………........20
c) učenje metodom obrnute učionice………………………….........23
5. Poučavanje u konzultativno-instruktivnoj nastavi……….........................…...24
6. Poučavanje u praktičnoj nastavi…………………………….......……...................28
a) tablice KWL ili ZŽN…………………………………….........………..28
b) snimanje kratkog videonaputka…………………….........……….30
c) blog i vlog……………………………………………………........……..31
d) društvene mreže……………………………………………........…….32
Zaključak……………………………………………………………...……....................33

1
 1. UVOD: Tri velike razlike između redovitih učenika i
polaznika na doškolavanju/prekvalifikaciji/usavršavanju

U redovitom su školovanju polaznici morali pohađati nastavu i učiti, jer se to od njih

očekivalo. Uglavnom su imali bolje uvjete nego što ih sad imaju: bili su maloljetnici,
netko se skrbio za njih, nosili su manje životno breme i doživljavali manje stresa. Nisu
morali biti motivirani, mogli su se inatiti i pružati otpor neučenjem i izbjegavanjem
nastave. Sad moraju jer moraju. Život ih je pritisnuo. Životni su im se konteksti
promijenili otkad su bili obični srednjoškolci i vrlo je vjerojatno da sad imaju puno
ozbiljnijih problema: od onih egzistencijalnih do obiteljskih. Sve to kod mnogih od njih
vjerojatno rezultira pojačanim stresom, tjeskobama i bezvoljnošću. Dakako, bit će možda
i pokoji polaznik kojega ne muči nijedno od nabrojenoga, ali taj će svakako biti u manjini.

U redovitom su školovanju imali vođeno učenje, s obveznim redovitim dolaženjem u

školu, odgovaranjem, ispitima, učiteljima koji su im segmentirali nastavne sadržaje,
tumačili sve što treba znati, vježbali s njima i pripremali ih za ispite. Sad će to biti drukčije.
Treba računati s tim da ti učenici vrlo vjerojatno imaju predrasuda i loših iskustava s učenjem
iz vremena kad su bili uključeni u redovito školovanje (npr. Meni ne ide učenje. Neću ja to
uspjeti…). Moramo im pomoći da prevladaju te predrasude, inače će odustati.

U redovitom ih se školovanju moglo donekle motivirati ocjenom. U doškolavanju ocjena

im više nije važna. Treba im samo papir da su završili doškolavanje ili prekvalifikaciju.

Zbog navedeniih triju razlika polaznicima na doškolavanju ili prekvalifikacijama pristupamo

posve drukčije nego redovitim učenicima. Pristupamo im, naime, imajući na umu dvije stvari
koje u radu s njima trebamo provesti:

1 pobuditi njihovo samopouzdanje i pokrenuti ih te ih poticati i pomoći im da ne odustanu.

2 redizajnirati svoju filozofiju poučavanja, način poučavanja u radu s njima na

redovitoj nastavi te razviti nove oblike komuniciranja s njima u konzultativnoj i
praktičnoj nastavi. Naučiti ih samostalno učiti i svladati zadane sadržaje.

O tomu će, dakle, biti riječi u ovom priručniku:

o motiviranju učenika i redizajniranju poučavanja.

2
 2. PRVI SUSRET S UČENICIMA – MOTIVACIJSKI SAT

Prvi korak: predstavljanje učitelja

Na motivacijskom satu treba okupiti ne samo sve

polaznike (svih smjerova), nego i cijelu
nastavničku ekipu i ekipu koja će im držati
praksu. Svi bi se učenicima trebali predstaviti
kratko (najviše u dvije rečenice) i duhovito reći
što će ih naučiti (npr. Ja sam Ivan Lukić i naučit
ću vas pripremati najbolje koktele na Jadranu).

Drugi korak: objašnjavanje glavnog cilja programa doškolavanja

Cilj je ovog programa da vam pomogne svladati nove vještine, da steknete znanje
koje će vam pomoći da dobijete bolji posao ili pokrenete vlastiti, ako to poželite.

Pritom treba istaknuti da u ovom programu nisu važne ocjene i da se ne uči za ocjenu, nego za
nešto mnogo važnije: da se nauče najvažniji trikovi zanata. To znači da neće učiti samo kako
se obavlja neki posao, nego i:

 kako biti najbolji u novome poslu, istaknuti se, biti zapažen i bolje plaćen
 promatrati kako rade šefovi, naučiti raditi njihov posao i jednoga dana postati šef
 naučiti stvarati kontakte i održavati veze s ljudima koji će im jednoga dana trebati da
pokrenu vlastiti posao

Treći korak: motivacijski govor

Danas ljudi brzo mijenjaju zanimanja i profesije. Neki poslovi odumiru, neki postanu vrlo
traženi. Neki se plaćaju bijedno, neki suhim zlatom. Svatko se može prekvalificirati i raditi ono
što mu više odgovara, što mu se više sviđa, gdje više zarađuje. Svatko! Bez obzira na dob i
škole koje je završio. Nema drugih granica osim jedne: one unutarnje, one – u čovjeku: u
nedostatku volje, odgađanju, sumnjama u sebe, nespremnosti da se odrekne starih navika i
usvoji neke nove… Upravo su nove navike ključ uspjeha u bilo kojem poslu, od učenja do
vladanja. Svatko zna da nakon jela treba oprati zube, ali peru ih samo oni koji su razvili naviku
pranja zubi nakon jela.

3
Mnogi nam se poslovi čine dosadnima, glupima, teškima kad samo razmišljamo o njima i kad
se svaki put iznova moramo prisiljavati da ih obavimo. Međutim, kad iste te poslove
svakodnevnim ponavljanjem pretvorimo u naviku, rutinu o kojoj ne razmišljamo, postanu
automatski, kao disanje. Nekako ispada da i naša uspješnost u svemu što činimo i naš osjećaj
zadovoljstva svojim životom ovise o odabiru navika koje smo razvili.

Koje navike treba razviti da bi se uspjelo?

Treba ih razviti na svim područjima našega života.

O navikama uspješnosti govori i sljedeća motivacijska videosnimka za sve učenike. Govor je
održao američki admiral McRaven teksaškim studentima 2015. godine.

Učenici mogu dobiti zadaću da tu videosnimku pogledaju kod kuće na

https://bit.ly/2X7ir8K, zatim razmisle, pa primijene savjete za koje misle da bi im mogli biti
korisni. Kao što vidite na slici, videosnimka traje gotovo 20 minuta, nema titlova na
hrvatskom jeziku nego na srpskom. Oni kojima smetaju titlovi mogu ih isključiti i gledati na
engleskom. Vašim učenicima ne treba sve o čemu McRaven govori, ali svakako bi trebali
primijetiti i usvojiti sljedećih deset navika koje smo izdvojili u tekstu koji slijedi. Na tih deset
novih navika učenike će trebati često podsjećati u ovom programu.

Riječ je o navikama ustrajnosti, suradnje, ljubaznosti, rješavanja problema i nošenja sa

stresom. Te navike zapravo pripadaju generičkim ili životnim kompetencijama i nikome nisu
urođene. Treba ih razviti.

4
 1 Počni dan uspješno obavljenim zadatkom. Točnije, počni dan pospremanjem svojega
kreveta. Svakodnevno pospremanje kreveta osvještava spoznaju da su sitnice u životu vrlo
važne. Onaj tko se može natjerati da svaki dan počne nečim tako dosadnim kao što je
pospremanje svojega kreveta, može se natjerati da napravi sve što poželi. A to želiš postići.
Ako male poslove ne možeš dobro obaviti, kako možeš očekivati da će ti to uspjeti s velikima?
Nikako. Kad ujutro pospremiš krevet, to znači da si svoj prvi zadatak toga dana uspješno
obavio. A uspjeh stvara novi uspjeh… čini nas ponosnima i potiče da odmah prijeđemo na
sljedeći zadatak.

2 Surađuj! Nisi bog, ne možeš sve sam. Posao koji ćeš raditi je uslužni posao. Ti nudiš
jednu od usluga, npr. donosiš gostima hranu. Netko drugi ju je pripremio. Netko treći mora
izglačati stolnjake i nadstolnjake ili oprati suđe, očistiti plažu, spremiti krevete… Snaga tvrtke
u kojoj radiš jest u tome da sve funkcionira, da se oslanjate jedni na druge: u tome da svatko
obavi svoj posao najbolje što može. Da možeš od drugih tražiti da ti pomognu kad ti je teško.
Da i ti uskočiš i pomogneš drugima kad je potrebno. Zapamti: ne nadmećeš se s drugima,
surađuješ.

3 Samo se srce računa. Ako želiš da se ljudi s kojima radiš dobro odnose prema tebi,
smješkaj se. Budi ljubazan. Osmijeh je tvoje najjače oružje. Visina tvoje napojnice često ovisi o
širini tvojega osmijeha. I tvoje napredovanje često ovisi o tvojem osmijehu. Ljudima je dosta
vlastite muke, tvoj im osmijeh može popraviti dan.

4 Život nije pravedan, ali ne dopusti da te to zaustavi. Događa se da nastradaš ni kriv

ni dužan, da te iznevjere ljudi na koje si računao, da ti propadne trud koji si uložio… Događa
se, ali nemoj odustati, nemoj se okretati, optuživati, svađati, istjerivati pravdu. Nastavi dalje.
Pobjednik je onaj tko završi posao unatoč svemu. Posao se mora obaviti. Ima i zločestih ljudi
koji će ti podmetati, namjerno te provocirati. Nauči odmahnuti rukom, pustiti da ti njihove
zlobne riječi na jedno uho uđu, na drugo izađu. Ne troši energiju na ratove. Najgore što možeš
učiniti je da zbog njih posumnjaš u sebe i odustaneš. Probleme koje imaš s ljudima rješavaj
poslije, hladne glave. Razgovorom, a ne svađom. Ni od koga ne radi neprijatelja jer ćeš inače
neprestano živjeti u ratu. A to ti ne treba. Posao je važan, od posla živiš.

5 Pogreške su škola koja će te učiniti jačim, ali samo ako se ne budeš kažnjavao zbog
njih. Ne radi dramu zbog pogreške, pogreške se događaju. Nasmij se samome sebi.
Ispao si šeprtlja, zalio si gosta, razbio tanjure? Pa što, događa se. To je dio procesa učenja.
Ispričaj se iskreno, ispravi ako možeš, pomozi, nadoknadi štetu na neki način… i izvuci
pouke da ti se to ne bi ponovilo.
Samo nemoj, zaboga, uništavati samoga sebe misleći da nisi dovoljno dobar.

5
6 Usudi se prelaziti granice. Kako ćeš saznati što sve možeš i koji sve talenti čuče u tebi
neotkriveni ako se bojiš pokušati učiniti nešto novo, drukčije? Imaš ideju kako malo
promijeniti i poboljšati uslugu koju nudiš gostu, kako ga nasmijati, učiniti ga zadovoljnijim?
Učini to! Ako ispadne dobro, ponovi. Ako opet ispadne dobro, razgovaraj sa šefom i predloži
da ta promjena postane novi standard. A ako ne ispadne dobro, ispričaj se, nasmiješi,
nadoknadi štetu ako je ima, napravi ponovno na stari način. Kad ljudi vide tvoju dobru volju i
tvoj iskreni osmijeh, sve se može srediti. Nemoj da te strah zaustavi.

7 Suprotstavi se zlostavljanju. Nitko ti ne može jamčiti da nećeš naletjeti na nekoga tko

će te bezrazložno gnjaviti i zagorčavati ti život. Drskost i snaga zlostavljača hrane se našim
strahom, nereagiranjem, našom pasivnošću. Zato nemoj trpjeti jer će postajati još gore.
Razmisli što možeš učiniti a da ne ulaziš u osobni rat s njim. Razgovaraj s drugim njegovim
žrtvama, razmislite s kim možete računati da vam pomogne, suprotstavite se zajedno.
Raspitajte se za svoja prava i kako se zaštititi. Ne možeš dobro raditi svoj posao ako si pod
stresom zbog budale koja te zlostavlja.

8 Nadrasti problem. Suoči se s nevoljom koja te zadesila, sa svojim ograničenjima. Ne

moraš biti ni nepogrešiv ni najbolji na svijetu. Ne možeš riješiti sve probleme, nisi svemoćan.
Dovoljno je već i to što uvijek nastojiš dati sve od sebe i činiš najbolje što možeš.

9 Ulijevaj nadu ljudima oko sebe. Kako ne dopustiti ljudima da potonu u svoje
mrakove? Čovjek kojemu je teško, najbolje pomogne sam sebi kad pomaže drugima, kad se
osjeća potrebnim, korisnim, kad osjeća da može nešto popraviti, učiniti da bude bolje. Uključi
ljude oko sebe, omogući im da sudjeluju, sanjaju tvoj san, ako u tom trenutku nemaju svoj.

10 Nemoj odustati. Nikad nemoj odustati. Sve dok ne odustaneš, nije gotovo i postoji
mogućnost da sve bude bolje. Lako je odustati, ali nije lako nositi se sa spoznajom da smo se
odustajanjem odrekli prilike da ostvarimo nešto do čega nam je bilo stalo.

Nemoj odustati. Nikad nemoj odustati. Sve dok ne odustaneš,

nije gotovo i postoji mogućnost da sve bude bolje. Lako je
odustati, ali nije lako nositi se sa spoznajom da smo se
odustajanjem odrekli prilike da ostvarimo nešto do čega nam je
bilo stalo.

6
 3. NAČINI POUČAVANJA U REDOVITOJ NASTAVI

Zbog različite motiviranosti učenika u redovitoj nastavi i u programima

doškolavanja, predavačku nastavu treba izbjegavati kad god je to moguće. Učenici će biti
preumorni, prenezainteresirani… za takav tip nastave.

A MIKROUČENJE

Mikroučenje je koncept poučavanja koji se bavi samo jednom, malom, uskom

cjelinom znanja i traži ograničenu aktivnost učenika. Tom se mikrocjelinom
bavimo dok ne usvoji potrebna znanja i vještine. Tek kad to usvoji, prelazi se na
sljedeću mikrocjelinu.

Primjer mikroučenja: postavljanje stola za

svečanu večeru

Na stol stavimo košaricu punu pribora za jelo,

razne vrste čaša i tanjura.

1. Nauči razlikovati čašu za vodu, čašu za

crno vino i čašu za bijelo vino.

2. Nauči razlikovati vilicu za salatu, vilicu za glavno jelo i vilicu za desert.

(Kad to nauče, istu metodu primijeniti za nož. Razlikovati žlicu za glavno jelo od žlice
za juhu i desert.)

3. Nauči razlikovati tanjur za salatu, tanjur za glavno jelo i tanjur za juhu.

4. Nauči ispravno postaviti stol za svečanu večeru.

5. Varijacije: postavi stol za večeru bez juhe s bijelim vinom ili samo za juhu, salatu i
vodu.

7
Postupak je uvijek isti:

 učenici prije mikrocjeline

praktično (razvrstavanjem) ili
na drugi iskustveni način
ovladaju pojmovima koji će
im trebati u mikrolekciji (npr.
nauče razlikovati pribor za
razne vrste jela…)

 u lekciji dobiju primjer na slici

ili uživo, koji trebaju proučitiu
vježbi rekonstruiraju primjer
kakav su vidjeli ili zadane
varijacije.

Mikrolekcije su prihvatljiv način poučavanja kojima učenik mora nešto upoznati/prepoznati,

proučiti primjer i primijeniti stečeno znanje da dokaže da je naučio.

Na kraju sata im se najavi da će sljedeći dan biti mali praktični ispit iz te mikrocjeline pa neka
to kod kuće uvježbaju. Odaberite samo nekoliko polaznika koji istovremeno trebaju postaviti
stol, ograničite im vrijeme na pet minuta i ocijenite ih. Ostale ćete ocijeniti za neku drugu
mikrocjelinu. Vrlo je važno da na svakom satu nekoliko učenika dobije ocjene i da te ocjene
budu dobre.

8
 Dobar primjer mikroučenja su i jednominutni videomaterijali za edukaciju zaposlenika u
ugostiteljstvu i turizmu koje pojedini hotelijeri i ugostitelji stavljaju na YouTube za stalnu
dodatnu edukaciju svojih zaposlenika, a dostupni su besplatno i svima ostalima. Možete sami
pronalaziti takve materijale s pomoću tražilica, a možete zadati i učenicima da ih pronađu
prema ključnim riječima, npr. konobar + trening, + komuniciranje s gostom…

Odlučite se, na primjer, u tražilicu upisati engleske riječi: Restaurant Skills Training: How to be
a great waiter. Odaberete opciju Videozapisi i prelistate ponudu.

9
Odlučite se, na primjer, za prvi ponuđeni videozapis jer je kratak i animiran.

Adresa je: https://bit.ly/2TVupjV.

Kao što vidite na ilustraciji, cijeli videozapis traje kraće od minute i pol. Nije potrebno čak ni
poznavanje engleskoga jezika da bi se shvatilo kako je riječ o samo jednom komunikacijskom
pravilu koje svaki dobar konobar treba usvojiti, bez obzira na to kolika je gužva i koliko posla
ima. Ispod slike vidite i naziv YouTube kanala na koji je videozapis postavljen. Riječ je o kanalu
Canity koji nudi animirane mikrolekcije za treniranje generičkih vještina u uslužnim
djelatnostima. Učenici ih mogu pogledati na svojim mobitelima. Kad naiđete na takav korisni
kanal, svakako se na njega pretplatite (besplatno je) pa će vam stizati obavijesti uvijek kad
postave novi videozapis.

10
 Ponuda videozapisa na kanalu Canity izgleda ovako:
To

nije ni jedini ni najbolji kanal za trening. Pretražujte na internetu i odaberite ono što smatrate
boljim i primjerenijim za svoje učenike.

B UČENJE IZRADOM PROTOKOLA

Protokol je svaki dogovoreni postupak koji treba slijediti u određenoj situaciji.

Na primjer: protokol u slučaju požara, pružanju prve pomoći, u kriznim

situacijama. Ali ne samo to, protokol je i svaki kuharski recept, razgovor s
gostom kojega poslužujemo… sve što treba obaviti određenim redoslijedom i
na određeni način.

11
Izraditi protokol znači dogovoriti se o postupanju u nekoj situaciji ili pri nekom poslu, zapisati
redoslijed koraka i što sve u kojem koraku treba činiti.

Protokol ne izrađuje nastavnik, jer je u tom slučaju učenik pasivan na satu i drijema. Da bi
učenici na satu naučili određeni postupak ili proceduru, moramo im pomoći da to što su čuli
procesiraju (obrade) te na taj način iz kratkoročne memorije spreme u dugoročnu. To se
neće dogoditi ako im nešto samo objasnimo. Zaboravit će više od pola svega što smo rekli
prije nego što stignu kući. Zato ih treba na određeni način „zaigrati“, tj. zadati im, na primjer,
da osmisle protokol u obliku jednominutnog filma u jednom kadru koji mogu snimiti svojim
mobitelom. Vrlo je jednostavno, brzo (treba im najviše deset minuta za cijeli posao) i
zanimljivo, a nevjerojatno je kako će dobro zapamtiti to što su snimali.

No, počnimo od početka. Postupak je sljedeći:

1. Učenicima treba pokazati i objasniti neki postupak, proceduru, ponašanje u određenoj

situaciji. Možemo im podijeliti papire na kojima je zapisan neki protokol, zadati da
pročitaju, pa porazgovarati s njima vodeći ih pitanjima: Što najprije treba učiniti? Kako to
obaviti kako treba? Zašto baš tako? Što nakon toga?...

2. Zadajte im da na satu snime film u jednom kadru.

Izrada filma u jednom kadru (one take movie)

Pogledajte na: https://bit.ly/2tuyDTY

Riječ je o kratkom filmu od

minutu-dvije, koji se snima
mobitelom bez stanki i
rezova.
Film izrađuju po tri učenika
odjednom i snimaju jednim
mobitelom. Najprije na
format papira A4 zapišu
velikim slovima osnovne
korake u protokolu, i to što
kraće, da ne bude više od
dvije-tri riječi na papiru.

12
 Kad je cijeli protokol tako zapisan, jedan učenik lista papire, a jedan snima. Na prvom
se papiru (u ovom primjeru to nedostaje) napiše naziv filma, mjesto, godina… a na
zadnjem odjavna špica: imena učenika koji su radili i snimali, naziv škole, ime
mentora…
Kad svaka skupina završi svoju snimku (a vrijeme za to je ograničeno na deset minuta),
svi pogledaju i usporede filmove pa odaberu jedan iz kojega će im biti najlakše naučiti i
zapamtiti protokol za ispit. Sve učenike koji su sudjelovali u izradi videozapisa možete
ocijeniti.

3. Sljedeći je korak dizanje odabranog videozapisa na kanal YouTube projekta ili

programa za doškolavanje u kojem sudjeluju. Ako još nemate svoj YouTube kanal (za
svoj predmet), svakako ga otvorite. Ne samo da je odličan repozitorij materijala za
nastavu, nego je i odličan način predstavljanja sebe i svojega rada. Svoj YouTube kanal
vrlo je lako besplatno izraditi, a iznimno je koristan jer se na njemu mogu spremiti svi
mali videomaterijali koje učenici snime, tako da i učenici u kasnijim programima ili u
redovitoj nastavi iz toga mogu učiti. Kako se izrađuje YouTube kanal, možete saznati iz
bezbrojnih videozapisa na YouTubeu. Sami pokušajte otvoriti YouTube kanal za svoj
predmet.

Kad imate svoj kanal, on izgleda na primjer ovako:

13
 Kako to učiniti?

Na internetu postoje stotine videozapisa koji vas vode korak po korak u izradi
YouTube kanala. Neki su dugi dvadesetak minuta i vrlo detaljni,
npr.https://bit.ly/2TX8zwc. Ako više volite kraće i napisane naputke, potražite ih
na https://bit.ly/2Sc2nyT. Ili guglajte i pronađite nešto što se vama čini bolje i
jednostavnije.
Kanal otvarate samo jedanput, a ako vam se čini komplicirano i ne da vam se gubiti
vrijeme na otkrivanje kako se to radi, neka vam ga netko drugi otvori. Vi samo
zapamtite ime i lozinku kojom pristupate svojem kanalu. Poslije je sasvim
jednostavno podignuti svoj video, pratiti novitete, pregledati svoje stare
materijale…

4. Kad je videozapis na vašem kanalu, zadajte učenicima da ga kod kuće još

nekoliko puta pogledaju, da bi što bolje zapamtili jer ćete o tom protokolu u
videozapisu ispitati sljedeći sat nekoliko učenika.

C UČENJE PROMIŠLJANJEM KONKRETNOG SLUČAJA

Studija slučaja je učenje razgovorom o nekoj problemskoj situaciji ili događaju.

Cilj razgovora je shvatiti bit problema i pronaći najbolji način na koji se takav problem
ubuduće može rješavati.

Primjer:

Imaš svoj mali obrt za catering.

Subota je, podne, tvoji djelatnici
upravo su završili pripremanje
predjela naručenog za jedno veliko
vjenčanje. Planirano je da isporuka
hrane krene u 16 sati. Međutim, u
12 sati i 15 minuta u kuhinji je
buknuo manji požar. Uspaničeno
gaseći požar protupožarnim
aparatima, tvoji su djelatnici uništili
svu pripremljenu hranu.

Što ćeš učiniti?

14
 Od vaših se učenika ne traži da sad svi počnu pametovati i nabacivati ideje što bi se moglo
učiniti u tom slučaju, nego da na brzinu osmisle takav plan da naručitelj i njegovi gosti na
vjenčanju budu zadovoljni, kako bi i drugima preporučili taj catering, a da vlasniku cateringa
takvim rješenjem troškovi ne budu veći od prihoda.To konkretno znači da učenici moraju
razmišljati i o isplativosti rješenja i o kratkom roku u kojem problem treba na odgovarajući
način riješiti. I da i ne razmišljaju o rješenjima koja ne mogu zadovoljiti zadane uvjete.

Cilj navedenih studija (kriznih) slučaja nije da učenici odmah riješe konkretan problem s
predjelom za vjenčanje i požarom koji je uništio hranu. Cilj je nešto drugo: da učenici nauče
proaktivno razmišljati i da shvate da moraju imati aktivnu cehovsku mrežu ljudi koje mogu
nazvati kad zatrebaju pomoć u kriznim situacijama.

Pogodan poticaj za učenje promišljanjem konkretnog slučaja su kratki, duhoviti

videomaterijali kao skrivena kamera, kojih ima mnogo na internetu, pogotovo kad je riječ o
nekom problemu koji je povezan s predmetom koji poučavate svoje učenike. I kratke
internetske satire, skečevi i anegdote vrlo su korisni; najprije zato što nasmiju učenike (a
smijeh je najbolji poticaj), a onda i zato što ih zaista potaknu na razmišljanje, naročito ako
pritom nađu rješenje za neku problematičnu situaciju koja bi im inače mogla biti vrlo
neugodna.

Pogledajte videozapis na https://bit.ly/2DSgJze.

15
4. POUČAVANJE SAMOSTALNIM UČENJEM

Kako god zanimljivo osmislili svoje predavanje, ako učenik nema drugoga posla nego samo
slušati vas i zapisivati ono što mu kažete da treba zapisati, takav sat je – loš. Zašto je loš? Zato
što ste učenicima ukrali šou! Vi ste na takvom satu zvijezda, a njih ste učinili – publikom.
Nakon svega što su taj dan već pregrmjeli, sjediti i biti publika doista im nije pretjerano
motivirajuće i sasvim sigurno vas neće pozorno slušati, a i ono što budu čuli, brzo će
zaboraviti.
Cijela se priča o motiviranju učenika u programima doškolavanja ili prekvalifikacija svodi
upravo na to: nakon svakog sata moraju imati osjećaj da su nešto postigli, da su napredovali,
napravili korak dalje na putu do posla i karijere. Moraju biti zadovoljni sobom i satom na
kojem su bili… Budu li imali osjećaj da su samo gubili vrijeme, na sljedeći sat vam možda više
neće doći.
Kako to postići? Tako da uspostave kontrolu nad svojim učenjem i preuzmu odgovornost za
njega. Treba ih, naime, naučiti da sami uče, i to tako da iz svih situacija izvuku najviše: da brzo
nauče i dugo pamte.

Prije objašnjenja četiriju praktičnih metoda poučavanja samostalnim učenjem, podsjećam na

dva ključna postupka u tako dizajniranoj nastavi:

 izmjenjivanje aktivnosti svakih pet minuta

 pružanje trenutačne povratne informacije o napredovanju.

Takvom izmjenom aktivnosti svakih pet minuta ponovno dižete njihovu krivulju pozornosti:
prestaju raditi nešto čega su se zasitili pa počinju nešto novo.

Maksimalna koncentracija današnjih učenika pala je na pet minuta. Nakon pet

minuta pažljivog slušanja, njihove misli počnu lutati i oni možda i dalje mirno sjede
u klupama, ali vas više ne čuju. Misle na nešto stoto. Zato aktivnosti treba
dizajnirati tako da ne traju dulje od pet minuta: pet minuta neka čitaju i traže
odgovor, ali nakon toga pet minuta neka govore, objašnjavaju odgovore koje su
pronašli i uspoređuju ih s odgovorima koje su pronašli ostali. Pa opet pet minuta
čitanja i potrage za informacijama, pet minuta razgovora, procesiranja i
organiziranja informacija koje su prikupili…

16
 Što znači pružanje trenutačne povratne informacije?

To znači da učenik odmah na satu vidi rezultate svojih aktivnosti: nakon pet minuta
tumačenja (ili njegova čitanja i pisanja bilješki), postavljate pitanja da provjerite koliko je
uočio/shvatio/zapamtio/naučio i odmah mu pomognete dopunama ili pojašnjenjima za ono
što mu je promaknulo.

Postupak treba izvesti tako da učenik nema osjećaj da je ispitivan, nego da razgovor doživi
kao dio učenja, da se ne boji reći nešto pogrešno ili pitati kad nešto ne razumije. Upravo je u
tome bit: pitanja mu ne postavljamo da mi vidimo što on zna ili ne zna, nego da on sam otkrije
što ne razumije pa da odmah dobije mogućnost da mu to bude objašnjeno. Riječ je, kao što
vidite, o svojevrsnom formativnom praćenju učenika. Učenik od toga ima velike koristi:
nevjerojatno je kako će dobro zapamtiti ono čime ste dopunili njegov odgovor i što ste mu
pojasnili povratnim informacijama.

Još jedan vrlo važan praktični savjet treba imati na umu u svim oblicima rada s učenicima: ako
ikako možete, umjesto krede i ploče koristite se računalom, projektorom i platnom ili
pametnom pločom. Zašto? Zato što pisanjem po ploči gubite dvije važne stvari: 1. vrijeme i 2.
izravni kontakt očima s učenicima (jer im okrenete leđa dok pišete po ploči). Oba razloga vrlo
negativno utječu na njihovu motivaciju, razbijaju koncentraciju i pridonose lošoj odluci da
prestanu slušati i pratiti što govorite.

Najbolje je, dakle, dizajnirati sat tako da pripremite vrlo jednostavnu powerpoint
prezentaciju, s najviše rečenicom-dvije krupnim slovima pisanog teksta na slajdu, bez ikakvih
gotovih predložaka za prezentaciju i nepotrebnih ukrasa. Svaki slajd treba biti jedna
natuknica koja vam pomaže da vodite sat onako kako ste ga zamislili. Zapravo vam treba po
jedan slajd za svaku petominutnu aktivnost. Na tom jednom slajdu je pitanje ili zadatak ili
neka ključna tvrdnja koju učenici trebaju objasniti nakon pet minuta čitanja o toj temi u
udžbeniku…

A NE JA NAČIN

Zato je jedan od najboljih načina nastave – NE JA NAČIN. Riječ je o obratnoj paradigmi:

umjesto da učitelj poučava, učenik dobiva zadatke da sam uči. Konkretno: ja mu kao učitelj
neću govoriti, objašnjavati ni tumačiti ništa što on može razumjeti i bez mene, neću ispisivati
ključne riječi na ploču ni isticati što je važno i što treba zapisati ili zapamtiti. Ništa od jtoga.
Zašto? Zato što ga svi ti postupci svode na publiku. I to publiku u predstavi koja mu je
dosadna.

17
Sat treba početi pričom o četiri ili pet pitanja na koja oni na kraju sata moraju znati odgovoriti.
To ne smiju biti faktografska pitanja za koja samo treba zapamtiti i nabrojiti mnogo podataka
da bi se na njih odgovorilo. To moraju biti RELEVANTNA pitanja. Neki konkretni koncepti,
protokoli ili savjeti za koje osjećaju da će im sutra sigurno zatrebati, da su im korisni.

Takva su pitanja na primjer:

 Kako uštedjeti vrijeme, a ipak savršeno očistiti radne površine / sobe/ kupaonice?
 Koji je najracionalniji način da se iskoristi nepopijeno vino iz otvorenih butelja?

 O čemu sve treba voditi računa i što sve treba činiti da ne bi bilo problema ako
iznenada dođe sanitarna inspekcija?
 Kako se ponašati prema pijanom, histeričnom ili nasilnom gostu koji se namjerio na
tebe, optužuje te, vrijeđa i zlostavlja?
 Što učiniti s gostom koji pokušava izbjeći plaćanje računa ili otići s ukradenim priborom
za jelo ili nekim drugim predmetom?
 Kako sastaviti jelovnik za dijabetičare i kako za njih pripremiti ukusne obroke?

Sva pitanja koja odaberete i kojima ćete se cijeli sat baviti, trebaju učenike dočekati na ploči ili
na ekranu kad uđu u razred. Moraju na početku imati pregled svih pitanja. A onda ćete
prikazivati jedno po jedno pitanje i zadavati im da pronađu na njega odgovore u tekstu koji
ste im podijelili ili u svojem udžbeniku/priručniku.

U uobičajenom
načinu poučavanja, vi
biste u tom slučaju na
svako pitanje
odgovorili
predavanjem od pet
do deset minuta.

18
 U NE JA NAČINU, međutim,

1. počinjete ponavljanjem prvog pitanja s popisa i dajete učenicima naputak da u

sljedećih pet minuta pročitaju tekst iz udžbenika (ili s papira koje ste im podijelili) te
ondje potraže odgovor i zapišu bilješku ili podsjetnik (ako im treba da lakše
zapamte) .

2. Sljedećih pet minuta zajedno učite: pozovete učenike da odgovore na pitanje, ali ih
upozorite da taj odgovor NIJE za ocjenu, nego samo zato da svi mogu slušajući
drugeprovjeriti je li im odgovor točan i potpun ili ga treba ispraviti i dopuniti. Kao što i
sami vidite, to je zapravo ponavljanje i sistematiziranje onoga što su u pet minuta
pročitali. To će uvelike pomoći i onim učenicima koji do odgovora nisu uspjeli doći
samostalnim učenjem, ali i svima ostalima da bolje zapamte ono što treba naučiti.

3. Nakon prvog bloka (pitanje i odgovor), najavite učenicima da će na kraju sata, kad
na isti način prođete sva pitanja biti – ISPITIVANJE ZA OCJENU. To znači da ćete
prozvati nekoga, postaviti mu neko od pitanja kojima ste se taj sat bavili, dopustiti
mu da pri odgovaranju pogledava bilješke koje je zapisao i dati mu ocjenu za
odgovor. Nemojte se ustručavati dopustiti učeniku da gleda u svoje bilješke. Ako je
pozorno čitao tekst, izvukao iz njega odgovor, zapisao podsjetnik za taj odgovor,
pa pet minuta slušao odgovore drugih i vaše dopune i ispravke… onda je zaslužio
da pogleda u svoju bilješku kad odgovara. Zaslužio je jer je aktivno učio na satu.
Ako nije, onda mu od gledanja u bilješku neće ni biti neke koristi, pa neće biti ni te
„lako zaslužene“ ocjene i morat će polagati veliki, pravi ispit. (Oni koji skupe
dovoljno ocjena na satovima, te dijelove gradiva neće morati ponovno odgovarati
na završnom ispitu.)

Velika je motivacijska moć NE JA NAČINA. Pomakom paradigme s predavačkog poučavanja

NE JA
na samostalno učenje, ostvarujete trostruku korist:

1. učenici sami odabiru da budu aktivni na satu jer uviđaju da će od toga već na
tom istom satu imati koristi i uštedjeti si vrijeme za učenje kod kuće

2. učenici bolje i dugotrajnije pamte podatke koje su sami pronašli i procesirali

3. vi pratite napredak učenika i skupljate ocjene na način koji je i za vas i za njih

najmanje stresan

19
B UČENJE SASTAVLJANJEM ŠALABAHTERA

Ima nastavnih cjelina kad se sat jednostavno ne može organizirati cjepkanjem na mikrolekcije
ili izmjenom petominutnih aktivnosti jer je građa kompleksnija i zahtijeva kontinuirana
objašnjenja. Katkad ćete morati pet ili šest sati uzastopce predavati i objašnjavati neku veću
cjelinu, a ispitivati tek kad obradite sve njezine sadržaje. U tom slučaju pomaže vrlo
simpatična metoda motiviranja – samostalno učenje sastavljanjem šalabahtera.

Evo kako to izgleda:

 Prije te velike cjeline objasnite učenicima koncepciju prema kojoj ćete raditi, da im
omogućite da brže i lakše nauče i polože ispit. Prethodno pripremite toliko kuverti
koliko ima učenika i na svaku kuvertu napišite ime jednoga učenika. Učenici na početku
svakog sata dobiju prazan papirić veličine posjetnice. Ideja je u tome da na taj papirić
učenik za vrijeme vašega tumačenja zapisuje ono što smatra najvažnijim, tj. da
sastavlja svoj šalabahter. Na kraju svakog sata predat će vam svoj šalabahter, a vi ćete
ga spremiti u kuvertu s njegovim imenom. I tako svaki sat do ispita. A kad dođe vrijeme
za ispit, svakom učeniku uručit ćete njegovu kuvertu sa šalabahterima da se njime
slobodno služi pri odgovaranju.

Zašto je taj način učenja i odgovaranja dobar?

Najprije zato što od učenika zahtijeva da sluša, razmišlja i odvaja bitno od nebitnoga kako bi
mogao zapisati najvažnije.
Na papirić veličine posjetnice, naime, ne može zapisivati sve što govorite. Dakle, aktivno sluša
i izdvaja ključne riječi koje će zapisati. Zatim te riječi mora složiti i organizirati na papiriću tako
da mu sve stane, a da mu poslije bude jasno što je zapisao. Kao što vidite, učenik je zapravo
na satu aktivno učio i procesirao primljene podatke. Sam je izradio svojevrsnu konceptualnu
mapu, sliku svojega načina razmišljanja, izdvajanja i povezivanja podataka. Ako je to redovito
i marljivo radio, zapravo je na satu naučio ono što treba i šalabahteri su mu doista samo
podsjetnik, nagrada za trud. Ako nije uredno pratio i vodio bilješke ili ako je to radio površno,
na ispitu mu ionako neće biti od koristi. Znači da ste svima dali priliku da relativno lako i bez
puno učenja kod kuće polože ispit, nikoga niste zakinuli i nitko ne mora varati prepisujući na
ispitu. Nemojte imati predrasuda: sastavljanje šalabahtera na satu odličan je način učenja.

20
 Poticanje učenika da ih rade na satu, znajući da će ih smjeti upotrijebiti na ispitu, vrlo je mudar
i motivirajući postupak. Bitno je samo da istaknete da na ispitu smiju upotrijebiti samo
šalabahtere iz svojih kuverti, dakle one koje su sastavili na satu na papirićima, a nikako ne i
one koje su možda sastavili kod kuće s namjerom da varaju na ispitu. Neće imati potrebu za
varanjem ako unaprijed znaju da se smiju koristiti šalabahterima iz kuverti. One koji ipak
varaju, treba kazniti ponavljanjem ispita.

Na slici je primjer LOŠEG šalabahtera pripremljenog kod kuće.

Zašto je loš?

Zato što su u njemu

prepisane cijele rečenice iz
udžbenika. To su rečenice
koje učenik nije promislio,
skratio na natuknicu, obradio
tako da ih zapamti i nauči.
Cilj takvoga šalabahtera je
samo varanje na ispitu.
Kad učenik piše šalabahter
na satu, pogotovo kad ga
piše na papirić veličine
posjetnice, to je nešto
sasvim drugo, zar ne?

Još jedan vrlo prihvatljiv način učenja s pomoću šalabahtera su i kartice za brzo učenje. Opet
je riječ o pravokutnim komadićima papira na koje učenik sam ispisuje jedno pitanje (na lice
kartice) i natuknice za odgovor na to pitanje (na poleđinu kartice).

21
Pogledajte primjer:

 Učenik kartice izrezuje od neispisanih papira iz starih bilježnica i nosi iz u vrećici, a kad
god u tumačenju ili učenju naiđe na nešto što mu je teško zapamtiti, zapiše na karticu.
Ispunjene kartice čuva u drugoj vrećici. Kad počne učiti, izvadi svoje kartice, složi ih u
špil tako da je lice kartice (pitanje) okrenuto prema gore. Pročita pitanje, odgovori, a
zatim okrene karticu i provjeri je li odgovor točan. Ako je odgovor točan, to zna, makne
karticu iz špila i njome se više ne bavi. Ali ako ne zna odgovor ili ako je odgovor
netočan, vrati karticu na kraj špila i odgovara dalje dok se ne riješi svih kartica.

22
 C UČENJE METODOM OBRNUTE UČIONICE

Obrnuta učionica također je odličan način poučavanja samostalnim učenjem. Riječ

OBRNUTA u nazivu metode dolazi od toga što učenik uči kod kuće, unaprijed. Ideja je da
kod kuće iz zadane lekcije nauči sve što može naučiti sam te da označi dijelove ili
koncepte koje ne razumije i zadatke koje ne zna riješiti. Dakle: učenik kod kuće unaprijed
uči, a u školi, na satu vježba, pita što mu nije jasno, rješava teške zadatke kako bi mu
učitelj odmah mogao pomoći u onome u čemu zapinje.
Evo prikaza te metode učenja:

OBRNUTA
UČIONICA Učenici jedni druge poučavaju onome što
Su naučili kod kuće, primjenjuju koncepte,
rješavaju zadatke i odmah od učitelja
dobivaju povratnu informaciju.

23
5. NAČINI POUČAVANJA
U KONZULTATIVNO-INSTRUKTIVNOJ NASTAVI

Svi oblici konzultativno-instruktivne nastave imaju zajedničke uvodne konzultacije za sve

polaznike. Na tim uvodnim konzultacijama objašnjava im se način rada, samostalnog
učenja, vježbanja i načini provjere znanja. Osim zajedničkih uvodnih konzultacija, poslije
se prema potrebi organiziraju individualne ili skupne konzultacije.

Najjednostavniji, trenutačno u
svijetu do savršenstva doveden
oblik poučavanja konzultativno-
instruktivnom nastavom su
MOOC-ovi.

MOOC (izgovara se MOK) je zapravo besplatni masovni tečaj (najčešće traje između
tri i osamnaest tjedana) koji se vrlo dinamično održava bez susreta učitelja i polaznika u
stvarnome životu, ali uz vrlo intenzivne susrete i komunikaciju putem interneta.

Tečajevi obično izgledaju ovako:

1. Polaznici uobičajeno svakog ponedjeljka dobiju elektroničkom poštom materijale iz

kojih će taj tjedan učiti, kratke tekstove i linkove za kratke videomaterijale te
pitanja na koja će morati znati odgovoriti. Količina tih materijala je takva da se svi
mogu svladati u ukupno tri do četiri sata učenja u tjednu.
2. O pitanjima i nedoumicama vezanim uz materijale koje polaznici kod kuće uče taj
tjedan raspravlja se na forumu. Internetski forum je otvoren 24 sata dnevno:
polaznici postavljaju pitanja o onome što im nije jasno, a oni kojima je jasno
odgovaraju im i objašnjavaju. Nastavnik prati tu komunikaciju i uključuje se samo
ako vidi da polaznici ne mogu sami riješiti problem.
3. Svakoga petka piše se online ispit iz gradiva koje se taj tjedan učilo. Ispit najčešće
ima sedam do deset pitanja, a pitanja su obično postavljena u obliku kviza s
višestrukim odabirom odgovora. Polaznik koji svakoga petka pristupi online ispitu
(kvizu) i odgovori točno na postavljena pitanja, ne mora polagati nikakav kasniji
ispit jer se njegovi odgovori automatski bilježe uz njegovo ime i automatski se
izrađuje statistika njegove uspješnosti.

24
 MOOC PLATFORME

Polaznici koji nisu redovito pristupali ispitima petkom, svejedno u ponedjeljak

dobivaju elektroničkom poštom materijale za sljedeći tjedan.
4. Za završeni MOOC ne dobivaju se diplome. Ideja je, naime, da najbolji profesori s
najboljih svjetskih fakulteta besplatno ponude svoj najbolji tečaj (materijale,
mentorstvo, konzultacije i samoprovjere znanja tjednim testovima/kvizovima), a da
svaki polaznik sam odabere što mu od tih materijala zapravo treba, što i na koji
način želi učiti. Dakle, ponuđeno je sve, a polaznik sam odabire što će od toga
uzeti. Polazniku nije cilj dobiti diplomu – jer je na besplatnim tečajevima i nema –
nego steći točno određena znanja i vještine koje mu trebaju.
Metodologija MOOC-a vrlo se lako prilagođava poučavanju učenika na
doškolavanju ili prekvalifikaciji. Nastavnik na uvodnim konzultacijama u školi
okupljenim polaznicima objasni način na koji će se poučavanje održavati, tjedni
ritam učenja s materijalima koji stižu elektroničkom poštom u ponedjeljak, forum
na kojem se raspravlja o pitanjima i nedoumicama te testove/kvizove petkom.

Kvizove možete vrlo jednostavno napisati i sami nekim od besplatnih alata koji
omogućuju da kviz objavite na mrežnoj stranici škole ili na svojem blogu. Jedan od takvih
alata je npr. Fyrebox. (https://www.fyrebox.com/hr/).

25
Poigrajte se malo alatima za izradu kvizova. Takvi će vam kvizovi uštedjeti mnogo
vremena, papira i živaca, pogotovo oni koji imaju dobru analitiku jer sami broje točne
odgovore, boduju i ocjenjuju uspješnost učenikovih odgovora te ih automatski arhiviraju
uz učenikovo ime. Praktički to znači da kad jednom sastavite test, sve ostalo za vas radi
program.

Forum je nevjerojatno dobar alat za poučavanje, idealan za konzultativno-

instruktivnu nastavu. Kako biste stekli dojam o korisnosti razmjene informacija forumom,
pročitajte pitanja i odgovore u tematskom forumu o porezima u ugostiteljstvu na
http://www.forum.hr/showthread.php?t=739520 .

26
 Besplatni forum možete vrlo jednostavno otvoriti na adresi:
http://www.forums-free.com/hr/. Posjetite tu stranicu pa otvorite tematski forum za
svoje učenike. Stranica s naputcima za izradu foruma izgleda ovako:

Ukratko: umjesto da dežurate u školi čekajući hoće li u vrijeme dogovoreno za

konzultacije kapnuti koji od polaznika ili neće, sjedite kod kuće uz računalo, a besplatni
alati i aplikacije obavljaju dio administrativnih poslova umjesto vas. Budući da ste od
prvoga dana elektroničkom poštom povezani sa svim svojim učenicima, oni zapravo
mogu imati konzultacije s vama kad god su im potrebne. Dovoljno je samo da svaki dan
provjerite poštu i odgovorite.

Konzultativno-instruktivna nastava dizajnirana prema načelu MOOC-a ima velik

motivacijski potencijal jer se s učenicima zapravo svakodnevno komunicira slanjem
materijala, otvaranjem novih tema na forumu ili kvizovima. Imaju osjećaj da su vođeni u
svojem učenju, da nisu sami, da se imaju na koga osloniti. Kviz rješavaju kod kuće pa
mogu zaviriti u materijale i pronaći odgovore na pitanja na koja nisu sigurni kako da
odgovore. Kviz čak mogu rješavati i nekoliko puta, sve dok na sva pitanja ne odgovore
točno. Zapravo, što više puta rješavaju kviz, nastojeći točno odgovoriti na sva pitanja, više
puta ponove i više nauče.

27
6. NAČINI POUČAVANJA U PRAKTIČNOJ NASTAVI

I od praktične nastave možete za svoje učenike osmisliti zanimljive situacije da bi se ono

što ondje nauče zauvijek upisalo u njihovo pamćenje i pomoglo im poslije u radu i u
životu. U motivacijskom je smislu najvažnije da svaki dan proveden na praktičnoj nastavi
dožive – korisnim. Osjećaj da od dana provedenog na praksi ništa nisu dobili, da su samo
gubili vrijeme – nikoga ne može motivirati.
Oduvijek učenici na praksi vode svoje dnevnike prakse, zna se kako oni izgledaju, što se u
njih upisuje i tko ih kontrolira i potpisuje. Idemo, međutim, korak dalje.

A Tablice KWL ili ZŽN

KWL je zapravo engleska kratica za: know-want to know-learn, a hrvatski bi prijevod bio –
ZŽN tablica (znam - želim saznati - naučio sam). Riječ je o maloj tablici od tri stupca koju
učenici ispisuju na početku dana na praksi i na kraju toga dana.
 Svaki dan na praksi počinje time što im voditelj prakse kaže na čemu će taj dan
raditi, tj. koju vještinu taj dan trebaju upoznati, provježbati ili naučiti. Kad učenici
čuju što je taj dan važno naučiti, u prvu rubriku (Z) ukratko upišu što o toj temi već
znaju. Na primjer, voditelj najavi da će toga dana vježbati pripremu koktela. Učenik
u svoju rubriku Z upiše: Znam od džina, vermuta i masline napraviti martini i znam
da se margarite rade s tekilom.

 Zatim malo promisle i odmah u drugu rubriku (Ž) upišu što bi o toj temi još željeli
saznati. Na primjer:
Želim saznati kako se rade kokteli: Piña colada, Cosmopolitan
i Bloody Mary.

28
 Na kraju dana, nakon prakse, u posljednju rubriku (N) upišu što su zaista naučili.

Na primjer: Naučio sam raditi deset najpoznatijih vrsta koktela na svijetu. Osim
martinija i margarite (što sam već znao, ali sam sad saznao i nešto novo), naučio sam
kako se rade kokteli Piña colada, Cosmopolitan, Bloody Mary, Mojito, Tequila sunrise,
Daiquiri, Cuba libre i Screwdrive.)

Naučio sam praviti

Znam od đina, Želim saznati 10 najpoznatijih
vermuta i kako se rade vrsta koktela na
masline kokteli: svijetu: martini,
napraviti Pina colada, margarita, Pina
martini i Cosmopolitan i colada,
znam Bloody Mary. Cosmopolitan,
da se Bloody Mary,
margarite Mojito, Daiquiri,
rade s Tequila sunrise,
tekilom. Cuba libre i
Screwdriver.

Takav način učenja s pomoću tablica KWL/ZŽN je konstruktivistički: učenik sam

konstruira svoje znanje. Pritom kombinira svoje predznanje, izdvaja znanje ili vještinu
koja ga posebno zanima ili mu je potrebna te prateći proces svojega učenja na satu na
kraju zaključuje je li dobio to što je trebao/želio naučiti. U idealnoj situaciji, učenik čija
očekivanja iskazana u stupcu Ž (u rubrici Želim znati) nisu toga dana ostvarena, može
porazgovarati s voditeljem prakse i dogovoriti se da to nauče sljedećega dana.

29
B Snimanje kratkog videonaputka

Odličan način motiviranja i učenja na praktičnoj nastavi je i snimanje videonaputka.

Riječ je zapravo o snimanju protokola o tome kako se nešto radi.

O tome smo već govorili: snima se mobitelom, a videozapis bi trebao trajati minutu-
dvije (najviše pet) i iz njega bi potpunom neznalici moralo biti jasno kako da napravi to za
što mu videozapis daje naputak (npr. biskvitni kolač ili vinski gulaš). To znači da bi u
videozapis trebalo ubaciti i
tekstualni komentar, npr.
peći 15 minuta na 180
stupnjeva. To je sve vrlo
lako izvedivo mobitelom i
besplatnim aplikacijama.

Voditelj prakse mogao bi svakom učeniku (ili svakoj

dvojici-trojici učenika) zadati drugu temu za
videonaputak. U tom bi slučaju nakon dana na praksi
nastalo nekoliko snimki koje bi trebalo staviti na internet
(na razredni YouTube kanal, školski web…) kako bi u
svakom trenutku bile dostupne svima kojima je
potrebno. Tako se zapravo stvara repozitorij obrazovnih
materijala za sve sadašnje i buduće učenike.

30
 C Blog i vlog

Učenički blog je odličan način formativnog praćenja njegova rada i napredovanja. Učenik
ga ne mora pisati svaki dan, dovoljno je da svakog tjedna tijekom školovanja stavi jedan
zapis i pokoju sliku kojom ga ilustrira. Većina blogova ima arhivu u kojoj su složeni
prethodni blogovi istoga autora i obilježeni datumima kad ih je napisao. Tako se može
provjeriti jesu li nastali kampanjski, svi u jednoj noći, ili ih je učenik zaista redovito pisao.

Mnoštvo je besplatnih stranica za blog. Jedna od najpopularnijih u Hrvatskoj je na adresi

https://blog.dnevnik.hr/.

Vlog je videoblog, za one kojima se ne da

pisati. Učenicima bi bio posebno zanimljiv
posao vođenje komičnog vloga sa
snimkama svega što na praksi ili u praksi
može poći po zlu. To je zapravo metoda
negativnog primjera i odličan način
učenja kako se nešto NE radi.

31
D Društvene mreže

Vaši su učenici ionako na društvenim mrežama: Facebooku, Instagramu, Twitteru…

Svakako bi trebalo otvoriti FB profil razreda/projekta i omogućiti svim učenicima da

ondje objavljuju linkove na svoje vlogove i blogove, videomaterijale koje su snimili.
Vrlo je motivirajuće kad drugi lajkaju i dijele ono što ste napravili. Priuštite to svojim
učenicima.

32
 ZAKLJUČAK

Današnji učenici drukčiji su i zahtjevniji od

učenika prošle generacije. Digitalna tehnologija
kojoj su od rođenja izloženi učinila ih je
nestrpljivijim, bržim i slabije koncentriranim,
promijenila je njihov način učenja.
To vrijedi i za učenike na doškolavanju ili
prekvalifikacijama. Da ne bi odustali od
programa, moramo redizajnirati način na koji
razmišljamo i poučavamo. U ovom je priručniku
ponuđeno nekoliko praktičnih savjeta kako to
učiniti. Iskušajte ih i olakšajte i sebi i učenicima
put kojim će krenuti u gradnji svojih karijera.

Na kraju bih vas podsjetila na jednu odličnu knjigu o poučavanju koja nažalost još nije
prevedena na hrvatski. Dave Burgess je u toj knjizi nazvanoj Gusarsko poučavanje sebi i
svim ostalim učiteljima koji rade s današnjom djecom postavio vrlo jednostavno pitanje:
Čuj, stari, bi li tvoji učenici tebi platili ulaznicu da mogu biti na tvojem satu? Ako ne bi, to
znači da nešto trebaš mijenjati. U istoj je knjizi rekao još nešto o čemu treba razmisliti:
Današnji ti učenik ne bi platio ulaznicu za lekciju. On tu lekciju i sam može pročitati iz
udžbenika, sadržaje koji mu trebaju može pronaći u Wikipediji, na YouTubeu, na sto mjesta.
Ono za što bi ti platio ulaznicu je avantura sudjelovanja, emocija, radost što može lagano i
brzo naučiti ono što mu treba, ponos što može pokazati što je napravio.

Ovaj je priručnik, dragi

nastavnici, kreativna kompilacija
raznih didaktičkih promišljanja i
praktičnih savjeta koji vam mogu
pomoći u tome da vaši učenici
doista požele platiti ulaznicu za
povlasticu da ih vi poučavate, da
se vi zbog toga osjećate odlično i
da se svi zajedno na kraju i dobro
zabavite.
Sretno!

33
Naziv projekta: Gastro majstori

Šifra poziva za dostavu projektnih prijedloga: UP.02.2.2.03

Naziv poziva za dostavu projektnih prijedloga:

Poboljšanje pristupa ranjivih skupina
tržištu rada u sektoru turizma i
ugostiteljstva

Vrijednost projekta:
1.400.093,17 kn

Razdoblje provedbe:
10.04.2018.-10.04.2020. (24mjeseca)

Iznos EU sufinanciranja:
100%

Nositelj projekta:
Trgovačko ugostiteljska škola Karlovac

Partneri:
HZZ Područni ured Karlovac,
Hotel Labineca i Jadran Laguna Gradac

www.gastromajstori.eu
www.esf.hr

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

Sadržaj publikacije je isključiva odgovornost Trgovačko ugostiteljske škole Karlovac
Za više informacija o EU fondovima posjetiti web stranicu Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije:
www.strukturnifondovi.hr.

34