Umjetnost i društvo

Kič u suvremenim svadbenim

proslavama i običajima
Svadbena slavlja kao fenomen iznimno su zanimljiva jer su one kombinacija
naslijeđa i trenda, ukusa i neukusa, balkanskog i zapadnog, skupog i
jeftinog. One kao takve upravo zrcale situaciju u kojoj se nalaze ljudi
zemalja bivše Jugoslavije. Procjep između navika, kapitalizma i socijalizma
te sve kulturološke neuravnoteženosti i neshvatljivosti dolaze do izražaja
u narodnim slavljima. Ona su komična i tragična, ona se dubinski mogu
razumjeti, ali su isto tako sa suvremenog stajališta neopravdana, ona su
duboko važna i nelogična

Danijela Ucović

UVOD mnogobrojnih aspekata i iskustava. 1 Ipak, u ovom seminar-

skom radu pozornost će biti stavljena na pomodne pojave

S vadba kao tradicionalni običaj rasprostranjen u čitavom

svijetu, u zapadnoj civilizaciji se osobito udaljio od svoje
prvotne namjene. Recimo, kod starih Slavena, kao i kod ve-
ćine plemenskih zajednica, svadbenim slavljem se nije obi-
lježavao samo početak zajedničkog života mladenaca, nego
i mirotvorno sjedinjavanje teritorija koje posjeduju njihova
plemena ili povezivanje rodova kojima budući supružnici
pripadaju. Također, i danas su „rodovski“ povezane obitelji
mladenaca, ali po nekim drugačijim zakonitostima. Zakoni-
tostima nadmetanja, lažnog izobilja i pokondirenih manira,
karikiranog prestiža, veselog i nesvjesnog robovanja namet-
nutim pravilima uz često ponavljanje rečenice: ,,što će ljudi
kazati?!“, pri tom zanemarujući iskren međuljudski odnos
jer samo je važno biti na ,,nivou“.
Razmatranje kiča u svadbenim proslavama i degeneriranim
običajima, vrlo lako za sobom povlače sumnju u postojanost
i iskrenost suvremenog bračnog odnosa. Analizom opće po-
znatog i neprecizno definiranog problema, tj. sve dubljeg
kolapsa u koji se nalazi brak kao institucija, u proteklih 15-ak
godina bave se sociolozi, psiholozi, filozofi, teolozi, novinari,
socijalni radnici, pravnici, te bi se o tome moglo govoriti iz
koje prate čin sklapanja braka, pri tom ne želeći ovu manife-
staciju (svadbu) i njezine čimbenike prikazati kao nešto što
je vrijedno averzije i gnušanja, već kao iznimno podložan
teritorij za oslikavanje banalnosti i trivijalnosti moderne i iz-
manipulirane kolektivne svijesti i (ne)kulture.
Danas svjedočimo paradi koja nema smisla i nisu joj u cilju
iste vrijednosti kao u minulim vremenima i ne nalikuje du-
bokom društvenom i duhovnom obredu. Većina današnjih
svadbi (u radu će se analize odnositi na balkanske zemlje s
naglaskom na Hrvatsku i Hercegovinu) pretvorile su se u
udžbeničke primjere kiča i neukusa. Popularna kultura koja
potencira jeftini glamur, jedno od najboljih uporišta našla
je u svadbenim slavljima te zbog toga, takva, prvenstveno
narodna veselja, sve manje imaju notu iskrenosti, ozbiljno-
sti i ugode. Za suvremenu prosječnu svadbu treba najmanje
godinu dana pripreme, no na kraju se sve svede na svima do-
1 Svaka humanistička i društvena znanost, koja se bavi istraživanjima i an-
ketama koje se tiču mnogobrojnih razvoda i sve popularnijeg života u kon-
kubinatu ima svoja obrazloženja zašto je to tako. Svi oni, svatko sa svog
aspekta, doprinose razumijevanju tih fenomena modernog doba.

status, broj 17, proljeće 2014. 253

Umjetnost i društvo
bro znane stihove: „svadba beše ko svadba i šta da se priča,
parada pijanstva i kiča“.2
Posebna pozornost će se staviti na nametnute i apsurdne
pripreme kroz koje prolaze obitelji mladenaca. Svadbena za-
bava je statusni simbol, poruka mladenaca gostima, pokazi-
vanje „stila“, afiniteta, posebnosti i što je najvažnije vječne i
do tada neviđene ljubavi (mladenci na svom vjenčanju sva-
kim postupkom žele pokazati posebnost i grandioznost). U
previranju i spletu konzumerizma, banalnosti i nepotreb-
nosti, Zvijezda vodilja je kič koji sjaji u svom širokom dija-
pazonu. Tako se na svadbama s jedne strane može vidjeti
elitistički tj. visoki kič (u hrvatskoj javnosti najpoznatija
su vjenčanja tenisačice Ive Majoli i glumice Jelene Veljače,
koje su stajale više od par stotina tisuća eura3 te su prštale
od luksuza, prividne jednostavnosti i elegancije, pretjerane
otmjenosti i potrebe za posebnošću; ironično, oba braka su
okončana razdvajanjem supružnika), a s druge niski kič ko-
jem najčešće pribjegavaju ljudi manje ekonomske moći (tzv.
srednji stalež koji je u vječitoj težnji za onim višim) i sve to
kako bi pobjegli od svoje stvarnosti u neki drugi stil, vrijeme
ili (ne)stvarnost.
Ipak, u cijeloj situaciji, ono što iznenađuje je pozitivna eu-
forija i ispunjenje ljudskih snova dok se taj igrokaz odvija.
Je li je do toga dovela masovna produkcija, konzumerizam
i bolje imovinsko stanje u Europi nakon Drugog svjetskog
rata (na našim prostorima kulturološka i etička degradacija
se osobito razvija nakon posljednjeg Domovinskog rata) ili
je kapitalizam doveo do perioda u kojem se taj antropološki
fenomen – kič iskazuje u svojoj punoći? Nije u potpunosti
jasno, a nije ni bitno, jer najvažnije je zadovoljstvo, privid
ljubavi i sreće na koju svi tako lako pristajemo.
Kič
Kako ni značenje riječi kič nije jednoznačno tako se ni eti-
mologija riječi ne može svesti na jedno objašnjenje. Naziv
kič se najčešće povezuje s engleskim izrazom sketch što je u
prijevodu nacrt ili skica i s njemačkim glagolom etwas ver-
kitschen što znači podmetati ili prodavati nešto jeftino; ta-
kođer, spominje se i riječ kitschen što je izraz za gomilanje
materijalnog otpada s ulice ili kada se novi namještaj pre-
pravi na način da izgleda kao star.4 Sam izraz kitsch počeli su
upotrebljavati minhenski trgovci umjetninama krajem 19.
stoljeća kako bi njime nazivali proizvode koji su izrađivani
brzim, lakim i jeftinim metodama kako bi se zadovoljio sla-
dunjavi ukus likovno nepotkovane novonastale građanske
publike.
Ipak, onaj kič kojeg danas poznajemo razvio se s industrija-
lizacijom i masovnom edukacijom. Ljudi sa sela koji su pri-
2 Stih poznate pjesme Đorđa Balaševića „Svirajte mi ‘Jesen stiže, dunjo
moja’“, „Celovečernji The Kid“, PGP-RTS, 1983.
3 Hrvatski tabloidi su isticali spomenutu cifru.
4 Ratko Božović, Stranputice kiča, Sociološka luča III, br.2., (2009): 3.
254 magazin za političku kulturu i društvena pitanja
stizali u gradove imali su mogućnost obrazovanja i zaposle-
nja. Upravo su ti ljudi počeli zrcaliti kulturu koja nije bila ni
gradska (to im je bilo ekonomski nemoguće), a ni seoska (jer
su od nje željeli pobjeći). Svoje običaje i predmete koje je iz-
njedrila Narodna umjetnost, sama po sebi oslobođena kon-
vencionalnosti i straha od prosudbi te stvorena iz refleksne
kreativnosti ljudi koji su živjeli usklađeni s prirodom, novi
građani htjeli su ili preoblikovati ili potisnuti. Industrija je
bila prisiljena proizvoditi masovno predmete koji su naliko-
vali buržoazijskim, ali znatno manje kvalitete lišene estet-
skih vrijednosti. Umjetnici također stvaraju nekvalitetna
djela jer se zbog opstanka „moraju“ povinovati lošem ukusu.
Kič se može smatrati antropološkim fenomenom. On je pri-
sutan uvijek i svuda, naravno u svojoj oscilaciji koja je uvijek
uvjetovana društvenim stanjem. Dio je svakog čovjeka i nje-
govog djelovanja. Još je Aristotel primijetio društvenu po-
javu koju danas nazivamo kič, zapazivši kako odurne objekte
iz stvarnog života naslikane s finoćom čovjek promatra s
divljenjem. U 19. st. kič je bio pojava vezana za estetiku i
umjetnička djela, tj. on je smatran antipodom umjetnosti.
Prepoznavao se u likovnom stvaralaštvu sredinom proš-
log stoljeća, u književnosti, arhitekturi pa čak i u klasičnoj
glazbi. Kič reciklira tradiciju, preslikava stvarnost na svoj
način, uz igru okreće se sve ono što je već viđeno. Kič este-
tiku čini lažnom. Zbog toga, estetika se povinuje masovnom
i prosječnom ukusu. Banalnost postaje normalnost. Dopad-
ljivost, sjaj, imitacija, nekreativnost, sentimentalnost, sladu-
njavost i ljepljivost su estetičke karakteristike kiča. ,,Kič je,
dakle, lažna umjetnost, lažna forma, surogat umjetničkog.
Zavodljivost kiča na osnovu dopadljivosti uspostavlja lažni,
pseudovrijednosni odnos subjekta prema objektu.“5
S popularnom kulturom te razvojem televizijskih kanala i in-
ternetskih portala, kič je postao stil življenja (kič etika, kič po-
litika, kič poezija, kič intelektualizam...). Ovi mediji su izobli-
čili realnost i po Baudrillardu stvorili simulacije6 kako bi nas
udaljili od prirodnog iskustva i stvarnosti, čineći od nas ro-
bove masovne kulture, seksualne revolucije, vulgarnim bezu-
mnim bićima koji djeluju samo s razina niskih strasti. 7 Mar-
keting-masovni medij je degradirao etiku i estetiku. Publici
se sugeriraju potrebe i navike. Ako neki čovjek nije ispunio
sugeriranu potrebu, postaje potpuno bezvrijedan u društvu.
Objekt nije u službi subjekta, nego obrnuto. Ljudi ispunjeni
srećom smatraju da vladaju svojim kupljenim predmetom, no
upravo ih ta opsesija postavlja na mjesto objekta.8 Isprazna
egzistencija oslikava se u sapunicama, kladionicama, prat-
njom javnih osoba, jer sve je podjednako i važno i nevažno.
5 Ratko Božović, Razni fenomeni kič-ospoljenosti, Socijologija 47, br. 2.,
(2005): 100.
6 Simulakrij-slike koje razrađuju znakove, potom prevladavaju sviješću i
nadomjestak su za realnost. Oni su poput programa ubačenih u kolektivnu
svijest.
7 Chris Horrocks, Zoran Jevtić, Baudrillard za početnike, Naklada Jesenski
i Turk, Zagreb, 2004., str. 103.
8 Ratko Božović, Razni fenomeni kič-ospoljenosti, Socijologija 47, br. 2.,
(2005): 99.

Američki fizičar i filozof Abraham Mol dao je pet osnovnih
principa kiča:9
Princip neadekvatnosti: zrcali neusklađenost između
sredstva i njegovog cilja. Npr. kada se neki proizvod pla-
sira na tržište s popratnom pričom koja promovira ek-
skluzivnost (u korist veće prodaje i profita), a da stvarno
svojstvo tog predmeta postaje potpuno nebitno
Princip kumulacije ili nagomilavanja: u daljnjem razvoju
kič neukusno kombinira predmete koji bi privukli pa-
žnju ili upotpunili osjetila, npr. parfimirane knjige, vizu-
alno upečatljiva tehnika itd.
Princip sinestezijske percepcije: je u biti udar na čovje-
kova čula nizom istovremenih utisaka, npr. glazbena
kutija s balerinom, ogledalom, popratnom melodijom i
ukrasnim dizajnom.
Princip osrednjosti: je princip mediokriteta gdje se kič
razvija poput bakterije u vlazi. Podržava osrednjost, pa-
sivnost pri izboru, mirenje s prosječnosti. Jedinstvo koji
ovaj princip propagira nije interkulturalnog i uzvišenog
karaktera.
Princip komfora: prati duhovnu lijenost, letargiju tako
da se čovjek trudi na sve moguće načine umanjiti sve
poslove i napore. Pronalazi zamjenu u materijalnim
„blagodetima“
U popularnoj kulturi iznimno je česta pojava i tzv. ,,visokog
kiča“ ili ,,lošeg ukusa visoke kulture“.10 Laž se javlja posvuda
pa čak i u avangardi. Nešto može djelovati profinjeno, a da u
pozadini ima elemente kiča-lažnog izobilja (Ugodan bijeg u
neko drugo razdoblje u estetiku samozavaravanja).
Kič se sam po sebi ne bi možda nikada ni zadržao da nije na-
šao svoje najsigurnije utočište-kič-čovjeka,11 tj. kičliju. Kičlija
je osoba koja estetiku, stil i umjetnost mjeri kroz normative
ugode, dopadljivosti, plitkosti i otrcanost;12za njega je naj-
važnija društvena reputacija, te on na svoj kičerski način
promatra situacije i umjetnost, stvarajući iz toga novi kič.
Njegov je kritički osjećaj zakržljao, mentalno je pasivna te
duhovno troma osoba koja hoda „provjerenim putovima“ jer
ima strah od novog i izlaska iz kolotečine i sigurnosti. On
je sklon sentimentalnim osjećajima ,,osjećajčićima“, identifi-
cira se s javnim ličnostima, uživa konformizam i konzerva-
tivizam. Kičlija i visoku umjetnost doživljava trivijalno jer se
sve svodi na dopadljivost te pokušava razblažiti sve što mu
je nedokučivo. On uvijek traži da bude van rizika, u zoni si-
gurnosti. Sklon je pretjeranom divljenju, patosima, trudi se
biti u vječitom zadovoljstvu, ugodi i radosti.
9 Abraham Mol, Kič – umetnost sreće, Gradina, Niš, 1973.
10 Gillo Dorfles, Kič – antologija lošeg ukusa, Golden marketing, Zagreb,
1997. str. 48.
11 Ovaj naziv prvi koristi austrijski pisac Herman Broch.
12 Vera Horvat Pintarić, Od kiča do vječnosti, Naklada CDD. , Zagreb, 1979.
Umjetnost i društvo
Na području Balkana uz marketing, politiku, religiju, eduka-
ciju, turizam (bezumna i besciljna putovanja s jednog kraja
planete na drugi praćena tisućama fotografija i ridikuloznih
poza), modu, često je i nacionalizam dio društvenog kiča jer
on ne dolazi iz potrebe poštivanja i voljenja svojeg naroda,
nego iz mržnje i gađenja nekog drugog naroda. Njega prak-
ticiraju zatrovani, priprosti umovi, skrojeni od strane kič po-
litike koju provode masovni mediji. Prvi je huškački i čini da
ljudi zaboravljaju ono što ih čini ljudima te potiču agresiju, a
drugi je eskapistički i stvara zaklon bez agresivnog poticanja.
Kič je nemoguće zaobići u modernom društvu jer je direk-
tan proizvod popularne kulture. Globalizacijom i masov-
nom proizvodnjom, on u 21.stoljeću ima uzlaznu putanju;
gotovo da nema sfere društvenog djelovanja u kojoj nije pri-
sutan. Njegov demokratični i oslobađajući stil čini i njega
samog razumljivim, a samim tim, na žalost, i opravdanim.
Kič i svadbe13
Poznato je da su se članovi nekih staroslavenskih plemena
kupali samo dva put u životu, nakon što se rode i dan pred
vjenčanje. Naše društvo je uređeno na način da se sklapanje
braka smatra jednim ne samo važnim životnim događajem,
nego i dužnošću koje bi svako zdravo ljudsko biće trebalo
ispuniti. U suprotnom, nevjenčani pojedinac izaziva žaljenje
zajednice i obitelji jer se nije ostvario kao supružnik/ca ili kao
roditelj. Isto tako, u unutarnji mir ili ostvarenje kao ličnosti
već spomenutog ,,slučaja“, se apsolutno ne vjeruje. Njegov/
njen mogući profesionalni uspjeh ili ekonomski prosperitet
je minoriziran jer ga ta osoba ne može podijeliti sa svojom
obitelji, a po društvenim normativima uz tugaljivi šapat to je
tužno. Zato se svakom djetetu, od najranijih dana, kroz igru,
bajke, crtane filmove, odgajanje i šale provlači vjenčanje kao
nešto najljepše što mu se treba dogoditi u životu te se zbog
toga svi manje ili više od djetinjstva pripremaju za ,,taj dan“.
To je trijumf dobra nad zlim, amplituda bivanja, spasenje od
siromaštva, toplo utočište ,,do kraja njihovih života“, sretan
i blagoslovljen život s bezbroj napredne i lijepe dječice.14
Kada se dvoje ljudi odluči ući u bračnu zajednicu počinju
pripreme za tako dugo očekivani ,, najvažniji dan u životu“,
tj. počinju pripreme za svadbu.
Kič u običajima suvremenih svadbi
Svadbeni običaji se smatraju najvrjednijim i najživopisnijim
djelom etnologije i narodne umjetnosti nekog naroda ili za-
jednice. Oni iznimno dobro zrcale konstrukt razmišljanja
neke seoske (ruralne) ili plemenske zajednice čije gene i na-
vike baštini velika većina stanovništva u regiji (pa makar i
prije nekoliko stoljeća). Odsjaj su poimanja aktualne religije,
13 Veselje prilikom vjenčanja
14 Bajke koje su zastupljene u Europi i Americi uglavnom najsretniji razvoj
situacije-happy end, prikazuju kroz vjenčanje npr. Snjeguljica i sedam patu-
ljaka, Pepeljuga, Trnoružica, Mala sirena…
status, broj 17, proljeće 2014. 255
Umjetnost i društvo
neobjašnjivih natprirodnih sila, plodnosti, međuljudskih
odnosa, obiteljske hijerarhije, apotropejskih navika itd. U
svojoj izvornosti čuvaju magičnost, predaje, duhovni aspekt
i izvor su neokaljane kreativnosti jedne iskrene kulturološke
refleksije (ma kakva god ona bila).
Kako su i danas običaji neizbježni dio skupnih (narodnih)
veselja, podrazumijeva se da prate i većinu vjenčanja. No,
kako to prirodnim tijekom biva, promjena ambijenta u ko-
jem se običaji odvijaju, vrijeme u kojem se događaju te svrha
zbog kojih se obnašaju se poprilično promijenila. Oni nisu
doživjeli metamorfozu iz jednog u drugi, već su se stopili s
popularnom, tj. kulturom mase koja je u svojoj biti potpuno
različita od narodnih običaja. Oni se upražnjavaju ili iz duž-
nosti prema naslijeđu ili zato što stariji članovi obitelji sma-
traju da to tako treba ,,uraditi“ pa to sve skupa može djelo-
vati poput besmislenog teatarskog čina u kojem glumci nisu
savladali tekst i kretanje po sceni. Upravo se na svadbama
najčešće vidi miješanje starih običaja s trendovima popu-
larne kulture koji zbog toga postaju samo dio ispisanog i sat-
nicom određenog programa kojim se mora odvijati igrokaz.
Jedan od starijih običaja koji se danas upražnjava na svad-
bama je ,,kupovina mlade“. Prije vjenčanja, par bliskih čla-
nova obitelji i stari svat odlaze u kuću mlade te nude njezi-
nim roditeljima novac i zlato kako bi im dali (prodali) dje-
vojku. Roditelji odbijaju ponudu tražeći uvijek više, pri tom
ističući njezine karakterne kvalitete i umješnost pri radu sve
dok se ne pogode za cijenu i dođe do obostranog zadovolj-
stva. Tada je ona, poput materijalnog dobra, kupljena te po-
staje vlasništvo drugog roda. Naravno da je u suvremenom
dobu mlada ,,kupljena“ već mnogo ranije, ali sve češće se to
radi zbog štosa. Tako umjesto mlade izlaze neke druge dje-
vojke (rođake, susjede, prijateljice) pa ih mladoženjini sva-
tovi odbijaju uporno zahtijevajući da izađe ona ,,najbolja i
najljepša“. Postalo je popularno da se mladina obitelj pretje-
rano našminka, uredi i obuče u vjenčanicu nekog muškarca
koji sam po sebi ima neke prenaglašene fizičke osobine (vrlo
visok i mršav, debeo, smiješnih crta lica) koji će umjesto
mlade, uz luckaste grimase izaći iz sobe kada se kupnja za-
vrši. Tada čitav ,, kazališni komad“ poprima komične obrise
na radost svih prisutnih te tako završava odrađivanje jednog
narodnog običaja.
Običaj prebacivanja jabuke preko kuće se također zadržao
do današnjih dana. Prije nego nevjesta uđe prvi put u mla-
doženjinu kuću (iako se u većini slučajeva useli prije vjenča-
nja, što je za modernog čovjeka normalno i opravdano) za
sreću u braku, mir, zdravlje i ljubav mora prebaciti jabuku
preko krova kuće. Ujedno time ona pokazuje svoju snagu,
spretnost i sposobnost koju unosi u svoju novu kuću. U
modernim gradovima, ljudi uglavnom ne žive više u jedno-
katnicama nego u kućama na više katova ili zgradama pa se
običaj prebacivanja jabuke događa ispred hotela, dvorana ili
restorana. Tako mladenki, koja je okovana metrima tkanine
i metalnoj konstrukciji postaje nemoguće prebaciti jabuku
preko krova te je ona baca u vis najviše što može, a gdje će ja-
256 magazin za političku kulturu i društvena pitanja
buka završiti to nije bitno. Vjerojatno je neko iz obitelji rekao
da je to dobro uraditi i da su to njihovi preci radili pa većina
mladenaca veselo i zabavno izvršava dužnosti jer nema smi-
sla da se drevna tradicija prekida na njima.
Zatim, tu je običaj valjanja djeteta po krevetu. Nakon što je
mladoženja svoju suprugu preko praga prenio u naručju,
ona odlazi s najmlađim dječakom iz mužove obitelji u svoju
bračnu sobu i valja dječaka preko postelje jer se time želi pri-
zvati energija plodnosti i sreće u prvoj bračnoj noći, a samim
tim i zanesenje muškog djeteta. Možda bi imalo to sve smi-
sla i magijsku moć da mladenke sve češće nisu noseće i da
njihova prva bračna noć nije u stvari tisućita zajednička noć.
Još čitav niz starih običaja se kičificira te se njihovim stavlja-
njem u pogrešan kontekst stvara lakrdija. Na primjer, nakon
samog čina sklapanja braka (potpisivanja dokumenata), tko
od mladenaca zgazi onog drugog pitat će se za sve u kući.
Kada mladenku izvode iz kuće plačljivo i patetično, majka je
mora dozivati kako bi ona okrenula lice dok odlazi od svoje
kuće jer to znači da će joj rodna kuća biti važnija od one u
kojoj se udala. Zbog toga, mladenka između djevera i kuma,
izgleda kao u klinču jer oni drže čvrsto njezin vrat i glavu da
se ne bi okrenula te da joj zbog toga ne bi roditeljska kuća
bila draža od one u koju je oni vode.
Kako je već rečeno, vjerojatno ni običaji ni njihovi akteri ne bi
bili besmisleni kad bi njihovo ispunjenje imalo duhovnu satis-
fakciju. Oni su tu da dopune zabavu i raznoliki program koji
u suvremenosti naše kulture ova manifestacija mora pružiti.
Neki mladenci izbjegavaju uključiti stare običaje želeći da nji-
hova svadba bude zabava modernog karaktera s kojom će oni
pokazati odmak od ruralnog, seljačke kulture i njihovu svje-
snost o bez smislu istih. Ne žele da njihovo vjenčanje liči na
neku seosku zabavu razmjene dobara, već na zabavu sa stilom
koja će od početka do kraja biti trendovska i inovativna.
Zbog takvih želja inspiraciju za svoje vjenčanje i regule po
kojima će se ona odvijati traže u trivijalnim holivudskim ni-
skobudžetnim filmovima o svadbama s kojima je preplav-
ljena američka kinematografija. Tako se njihov odmak od
domaće malograđanštine i priprostih paorskih manira, iska-
zuje kao bijeg u slatkost popularne američke-niske kulture.
Svadba ne liči na skup magijskih i bizarnih radnji na kojoj
se stariji puk napija i jede do iznemoglosti, već na niz druš-
tvenih aktivnosti u čijem su centru mladi ljudi. Tako mlada
baca svoj pomno birani bidermajer svojim neudanim pri-
jateljicama na atraktivne načine, plešući, mameći ih, zava-
ravajući ih da će ga konačno baciti. Sve djevojke na svadbi
smatraju to osobitom srećom te one sretnice koje uhvate
buket time se hvale narednih par mjeseci jer je ona po vje-
rovanju možda naredna mladenka. Često se događa da se
neka djevojka, koja stoji u suzbijenoj grupi prema kojoj treba
doletjeti cvijeće, poklizne i padne od silnog zanosa skačući
i izvijajući se nad ostalima da ga uhvati. Također, ako dvije
djevojke okrzne bidermajer u padu te obje pomisle da je nji-
hov, zna doći čak i do tuče između djevojaka, te situacija do-

biva tragikomični karakter. Osim toga, to pokazuje kako se
u taj ,,moderni“ svadbeni običaj duboko i magijski vjeruje te
to govori da se u nekim slučajevima ljudska i kulturna antro-
pologija ne mijenja brzo i lako ma koliko se god okruženje u
kojem se ona prikazuje promijenilo.
U planu i programu ,,modernih“ svadbi postoji i običaj u ko-
jem mladoženja ima obvezu prepoznati među nogama ne-
koliko djevojaka, nogu svoje žene. Par djevojaka koje imaju
sličnu fizičku građu s mladenkinom sjednu i povuku haljine
do kraja bedara, a samo mladenka na kraju bedra drži čip-
kanu podvezicu. Vezanih oči mladoženja na zadovoljstvo i
uzvike ostalih prisutnih opipava samo od članaka do koljena
noge ponuđenim djevojkama. Kada je siguran da u rukama
dodiruje pod koljenicu svoje supruge, opušteno se kreće ka
bedrima te zubima skida podvezicu i smatra se pobjedni-
kom u igri. Čarobnu podvezicu nije smio skinuti rukama jer
njegove ruke prvi put trebaju dodirnuti njezino bedro prve
bračne noći. Ovakva pojava je vjerojatno imala dugi razvojni
put na liberalnom Zapadu, dok je kod nas pristigla u pro-
teklih desetak godina s pojavom popularne kulture te zbog
toga ostavlja u šoku starije sudionike svadbe (ljude koji su
istu manifestaciju izvodili u skromnosti, konzervatizmu i
poštivanju). Nakon što je pokupio čipkani trofej, mladože-
nja isti treba baciti na skupinu svojih neoženjenih prijatelja
kako bi na nekog sretnika podvezica pala i donijela mu sreću
i možda brak (netko baca i kravatu). Scenarij je otprilike isti
kao i kad mlada baca bidermajer djevojkama, samo što je
muški skup popraćen glasnijim usklicima.
Kičificiranje narodnih svadbenih običaja koje se događa pri-
likom njihovog prezentiranja u sadašnjosti, njihova neade-
kvatna primjena i puko tradicijsko izvršavanje banalizira čin
vjenčanja u istoj mjeri u kojoj banaliziraju običaji iznjedreni
iz popularne kulture. Mladenci koji žele svadbu u moder-
nom stilu najčešće je zamišljaju poput novogodišnjeg pro-
grama u kojem se publika mora stalno držati u očaranosti,
ushićenju, sjaju i zabavi pa se mladenci trude napraviti bogat
i raznoliki program gdje će njihovi gosti uživati i slaviti nji-
hovi ljubav i ljepotu.
Sve se to uklapa i u pojavu nefolka (za istu pojavu se u glazbi
govori turbofolk 15). To je ,,novokomponovani model masovne
kulture“.16 Neofolk je jedna od mnogobrojnih aspekata kiča
koji je razvijen u zemljama bivše Jugoslavije. Karakterizira ga
potrošački model, zabava, pasivnost, glamur, novac, provod,
implementiranje starog u novo, a to novo prilagođava se ne-
koj rakijaško-folklornoj razini ili popularnim eventima koji
komično nalikuju glamuru zapadnog svijeta.17
15 Izraz je skovao crnogorski rock glazbenik Rambo Amades, involvirajući
izraz u jednu od svojih pjesama s kojom ismijava i kritizira stanje kolektivne
svijesti.
16 Milena Dragićević-Šestić, Neofolk kultura: Publika i njene zvezde , Izda-
vačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci, Novi Sad, 1994.,
str. 14.
17 Katarina Luketić, Balkan: od geografije do fantazije, Algoritam, Zagreb,
Mostar, 2013., str. 402.
Umjetnost i društvo
Pripreme za kič svadbu
Višemjesečnim, a često i višegodišnjim pripremama za
svadbu pribjegavaju mladenci koji žele napraviti vjenčanje
po modernim estetskim standardima koji se najčešće vide
po filmovima, tračerskim tv-prilozima i magazinima za opu-
štanje poput Glorie i Storya. S obzirom da je takva svadba
javni događaj koji promovira obitelji i mladence, a ne obilje-
žavanje sklapanja bračnog ugovora, svaka sitnica na vrijeme
mora biti pomno isplanirana. Uzvanicima sve treba izgledati
poput idile, a ambijent poput dvoraca iz bajki. Uz sve to, u
očajničkoj potrebi da se iskoči iz mase, mladenci svoje slav-
lje žele napraviti posebnim pa u želji za tim ne registriraju
estetske normative, nego bezumno traže ,,originalnost više“.
U većini slučajeva, mladoženje prepuštaju pripreme budu-
ćoj supruzi jer njima je najvažnije da se vjenčanje dogodi i
prođe, a i ako nešto ne krene po dobrom, neće biti odgo-
vorni za to.
Osim buduće mladenke i uglavnom malobrojnih sugestija
mladoženje, iznimno važan faktor u pripremi vjenčanja
imaju njihove obitelji koje više ili manje suptilno sugeriraju
kako bi sve trebalo izgledati. Zbog toga, mnoge obitelji po-
dižu višegodišnje kredite u bankama ili se zadužuju kako bi
s tim novcem do vjenčanja uspjeli renovirati stan, obnoviti
kuću ili kupiti novi auto te mnoge obitelji, godinama nakon
vjenčanja, žive na nižoj ekonomskoj razini te zbog istog uzi-
maju pravo na sugeriranje kako će vjenčanje izgledati.18 U
Hercegovini je česta pojava ,,pisanje u bilježnicu“. Gotovo
svaka zapadno-hercegovačka obitelj posjeduje bilježnicu u
koju zapisuje pojedince koji su njima dužni kroz svadbeni
čin i one kojima će oni biti dužni. Naime, posjećivanje sva-
tova je obveza i propušta se samo zbog loših ili tragičnih
okolnosti. U svatovima se ne poklanjaju pokloni za uspo-
menu ili kućanski predmeti koji će mladenci koristiti, već
novac, jer oni znaju najbolje za što im je potreban. Iz tog ra-
zloga, pošto su hercegovačke svadbe poznate kao svadbe od
više stotina do tisuću ljudi, pomno se vodi evidencija ,,svad-
benog kredita“, tj. svake osobe koja je došla na svadbeno ve-
selje i koliko je dala novaca, kako bi se evidentiranom uzva-
niku na isti način uzvratilo. Za vrijeme korizme, svadbe,
iako najvažnije društvene pojave u toj regiji, se uglavnom ne
održavaju jer se katolici najčešće odriču alkohola, cigareta
i mesa, a svadbe su mjesto gdje toga ima gotovo u beskraj,
tako da slavlje nije slavlje bez tih potpirivača dobrog raspo-
loženja. U skladu s tim, poznata je pjesma ,,Balada o korizmi
bez svatova“ nepoznatog autora koja najbolje zrcali stanje
svijesti i želju za svadbenim veseljima u periodu korizme: ,,
Jutros usta jadan, jamile me muke/ Iša bi u svate, a moram
ić u kuke/ Vrime došlo tako, korizme i posta/ Deder malo
sunca, zime mi je dosta./ Ima misec dana, nisam proba juve/
nisam nigdi meća, i gaće mi suve/ Da je nešto popit, kakvo
18 U nekim dijelovima Hercegovine, ako netko počne renovirati kuću ili
kupovati nekretnine, ljudi i šira obitelj se odmah zapitaju tko iz te obitelji
pravi svadbu.
status, broj 17, proljeće 2014. 257
Umjetnost i društvo
žensko vidit/ Do jabuke19 skakat, poslje mogu sidit./ Alal im
i stoja20, ko ti gleda pare/ Neću kući sidit, dojadilo mi care/
Nek se neko ženi, vako ću pobisnit/ Ja iđen na vazdan, taman
mora kisnit!21
Sve što je popratno i eksterijerno dolazi u prvi plan dok se
istinske vrijednosti stavljaju po strani. Tako se sve više stavlja
pozornost na boju stolnjaka u svadbenom salonu, nego na
planovima za budući suživot; više se razmišlja o raznoliko-
sti mesa i sira na trpezi, nego o emocijama i zrelosti; više se
usklađuju načini vezanja kravate, nego različite navike u sva-
kodnevnici koje će nakon vjenčanja i te kako biti u prednjem
planu. Same pripreme mogu biti bijeg od onog što slijedi u
nadi da će sve doći na svoje mjesto. Pripreme za svadbu su
poput paralelnih iluzornih svjetova u kojem je kulturološka
platforma različita. Euforija koja ponekad dotiče paničnost i
neopisiva potreba da sve bude onako kako je zamišljena ne
samo da govori o egocentričnom konstruktu prilikom plani-
ranja, nego o potpunom gubljenju smisla zbog kojeg se sve
to i dešava. Ne mali broj parova se razišao u fazi pripreme
svadbe gdje su izlazile na vidjelo sve konzumentsko-samo-
voljne (to je slučaj kod djevojaka) i letargično- zbunjene (to
je slučaj kod mladića), navike budućih supružnika praćene
velikim pritiskom od strane obitelji i društva. Veliki broj pa-
rova prije samog vjenčanja zamišlja intimne i idilične sva-
tove u kojima će oni odabrati i poznavati uzvanike, no ipak,
na kraju podlegnu masovnim komentarima i nametanjima
obitelji tako da im svadbe broje par stotina uzvanica. Etnolo-
ginja Zorica Vitez je u svojoj knjizi u kojoj sagledava svadbe
etnološkog aspekta, zamijetila sljedeće: „obitelji mladoga
para jedva su se poznavale, a na proslavi vjenčanja okupile
su se obje strane, svaka s petnaestak sudionika. Prethodno
su se jedva složili o svadbenoj proceduri bilo je očito da dvije
strane imaju različite predodžbe i očekivanja o najboljem
scenariju svečane zgode. Sve je protjecalo u znaku kompro-
misa i na rubu netrpeljivosti.“ �Manjinski parovi koji su se
odlučili vjenčati, tj. sklopiti zakonski sporazum o zajednič-
kom životu i koji je svjestan banalnosti tog čina, ne optere-
ćuje se te svoju svadbu realizira u skladu sa svojim ideološ-
kim i financijskim stanjem.
Mladenka, mladoženja i kumovi
Kao u bajci, baš kako i treba biti, u centru sale i svačije po-
zornosti su mladenci i njihovi kumovi. Izdvojeni izgledom,
ponašanjem i prostorom oni su divinizirane ličnosti u priči.
19 Jabuka-naziv za čin darivanja mladenaca. Običaj je da iza ponoći kroz
svadbenu salu kum i kuma u košarama kupe kuverte s novcem koje gosti
poklanjaju mladencima.
20 Žargonski naziv za novčanicu od sto konvertibilnih maraka; uglavnom
se taj iznos po osobi daje mladencima.
2 1 h t t p s : / / w w w. f a c e b o o k . c o m / p a g e s / H e r c e g o v a % C 4 % 8 D k i
-svatovi-official-fun-page/275913485861867
258 magazin za političku kulturu i društvena pitanja
Mladenka
Svaka djevojka još od djetinjstva zamišlja svoje vjenčanje. U
skladu s promjenom njezinih svjetonazora mijenja se i vizija
najvažnije proslave u njezinom životu. To je dan kada ona
treba da bude najljepša, dan kada joj se otvaraju vrata raja i
svijet udatih žena. Budući da je odabrala svoga princa, njen
drugi najveći izazov je da odabere vjenčanicu. Po ugledu na
model lutke tipa Barbika ili princeza s europskih dvorova (npr.
austrijska princeza Sisi), mladenka želi izgledati. Prije samog
odabira vjenčanice, djevojka se podvrgava raznim dijetama i
kurama za uljepšavanje kako bi se prikazala prijateljima, obi-
telji i drugim uzvanicima kao predivna i dobra prilika. U to
spada još čitav niz aspekata koji se uglavnom odvijaju u fitnes
centrima i salonima za uljepšavanje (mršavljenje, zatezanje,
liposukcije, bijeljenje zuba, tamnjenje kože, nadograđivanje
noktiju, višestruko pripremanje frizure i šminke). Možda mla-
denka čitav život može biti nezadovoljna svojim izgledom, ali
na taj dan, ona naprosto mora blistati.
Tada se kič ogledava u velikom broju svojih aspekata. Po-
pularna kultura koja manipulira potrebama većine žena,
iskazuje se u modnoj i kozmetičkoj industriji. Putem medija
namećući viziju žene kao starlete ili poput dive s crvenog te-
piha, kultura mase kroji ženske module viđenja ljepote i kva-
liteta. Tako, većina mladenki, koja u svojoj bijeloj vjenčanici
treba simbolizirati nevinost i čistoću duha i tijela, ponajviše
pokazuje neprirodnost, veliku količinu sintetičke šminke te
liči na reciklirane lutke iz izloga. Ona je spremna podnijeti
višesatno maskiranje kako bi njezin izgled bio u centru po-
zornosti. Mora izgledati besprijekorno i njezini ,,nedostaci“
moraju biti prikriveni u što većoj mjeri te mora biti nalik na
televizijske ličnosti. Fizička ljepota (opći normativi za to su
ili modni i kuloarski časopisi ili tv-showovi koji promoviraju
pop kulturu i turbo folk) je osnovna odrednica za njezinu
kvalifikaciju identiteta, zaboravljajući da će sutra ponovo
biti u svojoj koži, no to je dan kad je privid njezinog glamu-
roznog izgleda dopušten. Na kraju krajeva, u izgled mla-
denke ulaže se najviše strpljenja i novaca kako bi sve izgle-
dalo poput jeftine laži, neadekvatnosti i prosječnosti.
Vjenčanica je simbol djevojaštva te se na nju stavlja posebna
pozornost, ali definitivno ne zbog simbolike, nego zbog
izgleda. Često se događa ako mladenka sazna u procesu pri-
prema da je zanijela, da se datum vjenčanja pomjera upravo
kako bi se riješio njezin očaj i strah ako joj zbog veličine tr-
buha njezina pomno odabrana vjenčanica ne bude odgova-
rala. U proteklih par desetljeća iznimno su popularni ,,saloni
vjenčanica“, gdje buduća mladenka za veliki novac iznaj-
mljuje haljinu i po želji popratnu opremu (cipele, torbicu,
rukavice, kaput, šešir, marame itd.). Ponuda u salonima dik-
tira želje mladenki. Tu se uglavnom nalaze kvalitetno skro-
jene haljine i stvari su postavljene tako da svako misli da je
mnogo jeftinije (iako su cijene neprimjerene mogućnostima)
iznajmiti haljinu nego je sašiti. Kako je mladenka princeza
tako i njezina haljina i dodatna oprema trebaju izgledati
poput haljina princeza iz bajki. Zbog toga, haljine obiluju

čipkom, lažnim draguljima i dijamantima, sjajnim prahom,
glatkim i efektnim materijalima, krinolinama, volanima što
se u visokoj modi smatra udžbeničkim primjerom kiča. Uz
to, često se vide dijademe na glavi, blještave naušnice i ostali
nakit. Dobrostojeća mladenka iznajmljuje markiranu vjen-
čanicu ili ju u vrlo rijetkim slučajevima kupuje kako bi ostale
djevojke vidjele i komentirale njezin visoki ukus i prestiž,
koji je demonstracija moći. Takve pojave nazivaju se visoki
kič jer u svoj biti nose obmanu i neadekvatnost, bez obzira
na kvalitetni materijal i skladni kroj. Apsurd i disbalans je
u tome što se markirana i neukusno skupa vjenčanica koja
implicira bogatstvo i luksuz, uglavnom koristi kao baza za
osjećaj elitizma i raskoši, a na svadbe dolaze ljudi kojima je
to obaveza i financijska dužnost.
Osim što taj dan moraju biti najljepše, najzgodnije i najgla-
muroznije sebi samoj pa i ostalima, mladenke su uglavnom
i idejni tvorci i supervizori samog vjenčanja. Zbog toga su
one vrlo često pod stresom, njihovo ponašanje je panično
i popraćeno emotivnim turbulencijama. Zato se po uzoru
na američku kulturu mase, ne bira samo jedna djevojka kao
pratilja (kuma), nego je tu čitava svita djevojaka tzv. djeve-
ruše. One su skupa s kumom zadužene za organizaciju dje-
vojačke večeri, kićenje svatova, kupljenje novaca i dizanje
morala mladenki. One su poput mladenkinog najbližeg rad-
nog tima. Osim što se moraju smješkati gostima, dočaravati
sliku mladosti, veselosti i punoće, tu su da slušaju mladen-
kine tegobe o najlonskim čarapama, krinolinom, cirkonima
koji spadaju s haljine, korzetu koji se odvezuje, cipeli koja
žulja, maskari koja se razmazala te da se uz sve to dive njezi-
noj ljepoti i izgledu. Djeverušama mladenka bira vrstu i boju
materijala od kojih će sašiti svoje haljine. Uglavnom prevla-
davaju drečave boje, jeftini materijali, umjetno cvijeće, sa-
tenski pojasevi s mašnom kako bi se insinuirao svijet popu-
larnosti, raskoši i potencije.
Djevojke, baš kako ih masovni mediji pokazuju, prate sim-
bole popularnog, trenda i osrednjosti pri tom, sve češće, za-
boravljajući na svrhu njihove svadbe.
Umjetnost i društvo
nosti. Oni više nisu mladići u farmericama spremni za ži-
votne avanture, već muškarci u odijelima koji svojim izgle-
dom i ponašanjem na svadbi trebaju iskazati svoju ozbilj-
nost i spremnost za budući odgovorni život. Njihova tamna
ušminkana odijela s bijelim košuljama, kravatom ili mašnom
lansiraju ih u muževni svijet modela iz magazina, poslovnih
ljudi ili filmskih zvijezda. Na taj način i mladoženje pokazuju
neku iskonstruiranu (ne)stvarnost.
Kumovi
Kuma i kum su pored mladenaca ,,najzanimljivije“ osobe na
svadbi. Osim što su tog dana postali izabrani članovi obitelji
(po kumstvu), oni su tu da pomažu mladencima u realizaciji
njihovih namjera na vjenčanju.
Djevojka koja je pozvana da bude kuma u svatovima ima go-
tovo identične pripreme kao i mladenka. Ako je mladenka ta
koja je najljepša, nakon nje to mora biti njezina najbliža pri-
jateljica-kuma. Ona nema salon vjenčanica koji će joj suge-
rirati izgled za taj važni trenutak, ali zato su to mnogobrojni
časopisi koji se brinu za modni stil i trend. Tako kume izgle-
daju ili poput holivudskih diva na dodjeli Oskara, obučene u
toalete koje modelom i kvalitetom samo podsjećaju na one
iz novina, ili poput atraktivnih zavodnica sa spotova ame-
ričke pop glazbe. S obzirom da to sebi može dopustiti lakše
nego mladenka, golim ramenima ili bedrima, avangardnim
frizurama ili pak modernim punđama, nakitom koji je sko-
van od lažnih dijamanata i jeftinih bisera, ona je tu da slavi
ženskost, pleše s djecom i starcima. Svadbe na području
Balkana oduvijek su shvaćane i kao manifestacija u kojoj se
mladi ljudi upoznaju, druže, gdje se razvija neka nova iskra
ljubavi (nešto poput sjela u ruralnim sredinama), gdje se po-
nekad kao na maskenbalu (što i nije daleko od same srži)
prihvata opuštena konverzacija, zavodnički prilazi i upleti
(pogotovo nakon koje čašice alkohola). Muška populacija
najviše pogleda upućuje kumi. Ona to zna i u svojem po-
našanju i izgledu povlađuje stereotipnom ukusu muškaraca.

Kum, najbolji prijatelj mladoženje, treba da bude srce svake

Mladoženja svadbe. On je dežurni zabavljač, osoba otvorena za komu-
nikaciju podjednako sa znanim i ne znanim ljudima. Kum
Mladoženje u samoj svadbenoj proslavi vide još jednu zabavu
treba ispunjavati stereotip bekrije, uličnog heroja, ratnika
u kojoj se trebaju ponašati možda malo pristojnije nego inače
dobrog srca. Iako svaki kum nije raspoložen za takvo po-
u provodu. U većini slučajeva, mladoženje su ravnodušne
našanje, kako bi se zadovoljili kriteriji društva i očekivanje
prema popratnim svadbenim aspektima tako da se njihova
mladenaca, on časti novcem svirače, izvodi starije gospođe
nezainteresiranost prihvata i kao zbunjenost ili pristojnost.
na ples, pije, pjeva, penje se na stolove. On je zadužen za au-
Kako je već napisano, mladenke povlače konce svadbe, kako
tomobil u kojem se voze mladenci, zdravice, rodbinu i za sve
prije tako i poslije nje, pa mladoženje vode brigu da zadovolje
situacije koje od svadbe trebaju napraviti nezaboravni doga-
prohtjeve svojih budućih supruga. Većina njih bi također naj-
đaj. Mladići su obično veseliji kad kumuju nego kad se žene.
radije preskočila ceremonije i odmah uplovila u bračne vode
s daljinskim upravljačem u ruci. Za njih je najvažnije da sve
prođe u miru i veselju. Jedan od aspekata kiča je komformi- Popratni elementi u kič svadbama
zam, letargija, nesudjelovanje, mentalna i duhovna lijenost.
Kako su se svadbena slavlja kulturološki proširila i mnogo
Mladoženje, manje-više, liče jedan na drugoga. Njihova su više od sklapanja braka, za sobom su, što je u kapitalizmu
odjela dotiču se trenda osrednjosti, utegnutosti i ozbilj- sasvim normalno, povukla veliko tržište-tržište svadbene

status, broj 17, proljeće 2014. 259

Umjetnost i društvo
opreme i angažmana. Zato se u većim gradovima, čak više
puta godišnje, organiziraju tzv. sajmovi vjenčanja koji u pu-
nom sjaju i glamuru prezentiraju sve što mladenci trebaju
za svoju svadbu (unutarnje uređenje objekata, garderoba,
agencije za snimanje i aranžiranje, dvorane, limuzine itd.).
Ako slučajno nešto i ne trebaju, nakon posjete takvom sajmu
definitivno će proširiti spisak neophodnih i naravno skupih
stvari. Svadbe koje su iznjedrene iz carstva kiča, što je i pot-
puno logično, vođene su kičlijama.
Pozivnice za vjenčanje
Nakon što se odluče vjenčati i nakon što to kažu obitelji i
prijateljima, mladenci svoje pripreme uglavnom počinju
odabirom pozivnica. Za njih je važno da uzvanice budu oba-
viještene na vrijeme i da su u tijeku njihovih priprema te da
ih znaju na vrijeme obavijestiti hoće li doći. Osim pozivnica,
danas mladi parovi koriste i druge medije kao npr. facebook
profil ili kreiraju web stranicu na kojima (kroz pozerske foto-
grafije), svoje uzvanike obavještavaju o pripremama i plano-
vima, prezentirajući kumove i djeveruše, obitelj, život prije
i poslije veze koja treba biti okrunjena brakom, vremenske
nepogode, stvarajući pri tom mjesecima prije sebi i osta-
lima euforiju povodom tog dana koji će biti spektakl. Pozi-
vanje na vjenčanje nije samo obavijest o terminu i mjestu
proslave, nego udar na čula i emocije; to je priprema uzva-
nika za „sveti“ čin dvoje ljudi te bi po tome trebalo značiti da
svaka osoba nakon čina sklapanja braka doživljava duboko
spiritualno iskustvo nakon koje dotadašnji život neće biti
isti. Praksa govori suprotno.
Pozivnice obiluju baroknim ili rokoko motivima, viticama,
ukrasnim slovima, simbolima (burme, golubovi, srca, kri-
ževi, cvijeće), fotografijama i složenim pakiranjem. Kroz
njihov dizajn mladenci također žele nagovijestiti uzvani-
cima njihov stil kojim promoviraju svoju neopisivo veliku
ljubav i čitavo vjenčanje. Tako se na pozivnicama koje sve
češće imaju čudnovate oblike, mogu pročitati stihovi koji
najviše govore o vezivanju u budućnosti, zakletvi (što u biti
sam taj čin sklapanja braka jeste), religioznosti. Neki od ta-
kvih primjera su: „…kamo ideš ti idem i ja/ i gdje se ti nasta-
niš, nastanit ću se i ja/ tvoj narod moj je narod/ i tvoj Bog
je moj Bog. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja/gdje tebe poko-
paju, pokapat će i mene/ neka mi Bog uzvrati svakim zlom/
i nevoljom ako me što drugo osim smrti/ rastavi od tebe…“
Ovakvi stihovi podsjećaju na srednjovjekovne zakletve vite-
zova vladarima ili papama pa iskorištena intonacija u svrhu
ljubavne izjave u suvremenosti djeluju poput prisile ili laži.
Također, kroz odabrane stihove na pozivnicama, mladenci
jednom drugom upućuju zanosne izjave, utapajući se u slat-
korječivosti i nježnosti kao da nikad prije nisu izjavili jedno
drugom ljubav pa žele da njihovu prvi put izrečenu intimu i
drugi pročitaju. Takve poruke na pozivnicama izgledaju npr.
ovako: „Ako ljubav ima ime, tvojim imenom se zove/ ljubav
je tvoj hod prema meni/ tvoj šapat koji tiho izgovara moje
ime/ ljubav je moja čežnja za tobom/ kad su mi tobom snovi
260 magazin za političku kulturu i društvena pitanja
ispunjeni/ kada se budim, a prva si misao meni/ljubav je kad
se odreknem sebe i živim za tebe.“
Kako bi izbjegli izlizanost ovakvih popratnih izjava i poruka,
mladi parovi sve češće pribjegavaju osobnom stihoklepstvu
u šaljivoj maniri, no, takve pozivnice znaju ući u degutan-
tnost te se svojom prividnom ležernošću izjednačavaju s
gore navedenim.
Svadbeni saloni i uređenje unutar njih
Danas se svadbe uglavnom ne održavaju u kućama mla-
denaca ili u restoranima, nego u profiliranim salonima za
vjenčanja. Naime, oni posjeduju organizirani raspored unu-
tar prostora, gdje su mladenci s kumovima podignuti na ni-
skom postamentu, odjel za muziku, podij za ples, veliki broj
stolova i stolica za uzvanike. Sredinom devedesetih godina
prošlog stoljeća s dolaskom američke popularne kulture,
putem filmskih i sličnih medija na teritorij bivše Jugoslavije,
prostor za svadbena slavlja je načelom novog trenda bitno
promijenjen. U društvu destruirano ratom, osiromašeno
duhovno, mentalno i ekonomski, pojam američkih svadbi se
nametnuo poput savršene idile. Tada je počeo razvoj speci-
jaliziranih svadbenih salona, crnih ili bijelih „retro“ limuzina
u kojima se voze mladenci (nekad su to i limuzine dugačke
više od deset metara u kakvima se voze američki bogataši
poput Donalda Trumpa samo u luksuznijoj i kvalitetnijoj va-
rijanti), lažnog glamura i sjaja.
Svadbene dvorane se naplaćuju „po stolici“, tj. po svakom
uzvaniku i sve liče jedna na drugu. Svijetla u salama su sve
češće prigušena i imaju umjetnu kolorističku nijansu tako da
atmosfera unutar njih podsjeća na neku diskoteku ili svemir-
ski brod. Sve to upakirano je metrima jeftinih zavjesa, volana
i mašni. Zidovi obiluju neukusnim dekoracijama te redovito
sadržavaju estetski promašene arhitektonske elemente s ko-
jih vise trećerazredna likovna ostvarenja. Po uzoru na ame-
rička vjenčanja iz holivudskih filmova, stolice su presvučene
u jeftini saten te svaka na naslonjaču ima po jednu bujno i
obimno sklopljenu mašnu kako bi stolica izgledala kićeno
i bogato te da bi se svaki uzvanik osjećao kao da sjedi na
nekom tronu ili u nekom poznatom europskom salonu 19.
st. Na stolovima se između ovala, na kojima se nalazi hrana
klasičnog balkanskog menija, izdižu kićeni svijećnjaci, vrlo
niske umjetničke i materijalne kvalitete. Stolove također
krase kineske masovno proizvedene vaze s jeftinim cvjetnim
aranžmanima.
Glazba koja svira na zabavi važan je nosilac atmosfere u sali.
Najtraženija je živa glazba, tj. bendovi koji na svom reper-
toaru imaju široki glazbeni dijapazon kako bi zadovoljili sve
ukuse i dob uzvanika. Zbog toga se na svadbama redovito
očekuje neka kompleksnija glazbena izvedba, no uglavnom
sve ostaje na razini lokalnog ili regionalnog. Postoje i svatov-
ske pjesme koje su uvijek izvode na početku zabave te su je-
dan od primjera loše kombinacije i promašene interpretacije­
ruralnog i urbanog. Za svoj prvi ples, gdje mladenci zanosno

plešu njihovu pjesmu (mladenci sve češće uzimaju časove
profesionalnog plesača koji ih mjesecima uči plesu i kore-
ografiji na odabranu kompoziciju), najčešće se biraju do-
brostiva i nježna ostvarenja bračnog para Huljić ili Tonija
Cetinskog.
Sve češće mladenci izbjegavaju rokoko-narodne ambijente
pa su ponovo sve popularniji restorani uređeni u čistom
stilu moderne i funkcionalizma (najčešće ih ispunjavaju ne-
kvalitetni ukrasni predmeti robne kuće IKEA). Oni također
imaju komponentu privida te simuliraju visoki stil koji je u
svojoj biti imitacija visokog kiča. Kako bi od svog vjenča-
nja napravili nezaboravnu noć za sebe i svoje uzvanike, mla-
denci prave program događanja i performansa. Popularno
je unajmljivati voditelje svadbenog programa koji najavljuju
i objašnjavaju redoslijed aktivnosti u tijeku večeri. Kako bi
takve svadbe, koje najviše liče na novogodišnji program, bile
upamćene po glamuru i kako bi se o njima pričalo dugo,
mladenci pozivaju plesače/ice, akrobate, ispaljuju vatromet,
imaju torte na katovima, puštaju balone itd. Svoj životni stil
i diviniziranje njihove grandiozne ljubavi pokazuju upravo
kroz ove aspekte te im je važnije ostaviti dojam na prijatelje
i obitelj nego raditi na osobnoj komunikaciji. Svaka uzva-
nica se treba osjećati posebno, glamurozno, poput filmske
zvijezde i sudionikom u nekom „live show-u“ nacionalne te-
levizije. Ovakvim zabavama pribjegavaju mladenci koji sebe
smatraju modernima i inovativnima, no to spada u recikli-
ranje već viđenih situacija, što je jedna od glavnih odred-
nica kiča. Mnogi parovi koji žive slobodnijim stilom života,
odbacujući društvene zakonitosti i popularnu kulturu, na
svom svadbenom slavlju popuštaju normativima, a kvalitetu
atmosfere mjere popijenim bocama alkohola i brojem ljudi
koji se u euforiji zbog „lakih nota“ penju po stolovima.
Fotografije i videozapisi
Kako dan vjenčanja ne bi blijedio iz memorije, neizostavni
dio svadbene parade su fotografi i kamermani. Oni su tu
da zabilježe sve bitne trenutke tog čina ili da kroz njihove
medije prikažu situaciju u najvelebnijem svijetlu. U suvre-
menosti fotografi nisu više tu da naprave obiteljske ili tzv.
portretne fotografije, oni su tu da prate i bilježe sve situacije
u kojima se mladenci nalaze taj dan. Zbog toga su iznimno
popularni tzv. book-ovi. Book-ovi su reprezentativna slikov-
nica s temom u čijoj su ljubavnoj i idiličnoj priči glavni akteri
mladenci. U njega se grafički dizajniraju najestetičnije foto-
grafije tog dana i pravi se specijalni uvez kako bi to ličilo na
ozbiljnu knjigu luksuznog izdanja. Oni su se u popularnoj
kulturi prvo počeli pojavljivati u visokoj modnoj industriji,
kako bi modne kuće iz njega dobile uvid u talentiranost mla-
dih top modela, manekena ili fotografa.
Fotografi uglavnom u konzultacijama s mladencima prave
takozvanu foto sesiju koja može trajati satima. Sve češće
mladenci, dan prije ili dan poslije vjenčanja, skupljaju snagu,
entuzijazam i strpljenje, oblače se u svadbene odore i čitav
dan posvećuju fotografiranju jer je na dan svadbe par često
Umjetnost i društvo
dekocentriran ili takvo što oduzima puno vremena. Fotogra-
fije su tu da podsjećaju na sreću i „glamur“ na kojem se ra-
dilo toliko vremena i njihovom stvaranju se mora posvetiti
velika pozornost.
U određenoj priči ili stilu u kojem žele da izgleda njihov re-
prezentativni book, fotograf će poput scenariste i redatelja
kreirati poze para. Parovi najviše odlaze u krajnost kada su
u pitanju fotografije. Iz silne potrebe da iskažu svoju krea-
tivnost i dobar ukus često prelaze u sferu pretjerivanja Sve u
želji da njihove fotografije sliče na one iz magazina te kako
bi u tome bili slatki i zabavni spremni su na razne netipične
situacije. Te situacije su u svojoj biti privid, teatarski čin. Vi-
deo zapisi i fotografije su usiljena forma, gluma i insinuiranje
osjećaja. Mladenci glume zanos, smijeh, zaljubljenost, raz-
mjenjuju nježnost i očaranost. Popularnost fotografa raste
ako uspije ponašanje svakog para tokom sesije iscenirati na
drugačiji način. Mladenci po nekoliko puta trče jedno dru-
gom u zagrljaj s forsiranim osmjehom, vrte se, ljube, grle,
skaču, gledaju nježno, svaka fotografija obiluje odglumlje-
nim patosom. Koliko su one plastične može se vidjeti u jed-
nom priručniku za fotografiranje vjenčanja koji objašnjava
raspored i forme poza kako bi fotografija bila uspješna: ,,U
prvoj pozi smjestite mladu i mladoženju u obliku slova V na
kameri. Neka mladoženja stavi ruku mladoj oko struka. Kod
prve poze mladenci su uglavnom kruti pa im možete predlo-
žiti da priljube obraze jedan drugome ili da se čvrsto priviju
jedno uz drugo.“ 22
Mladenci sve više žele biti neobični jedino kad su u pita-
nju fotografije, zbog toga se fotografske sesije održavaju: u
šumama i parkovima, na riječnim adama i morskoj obali
(pješčanoj i kamenoj), pored ruševina, spomenika svih vr-
sta, aviona, brodova, vrhovima zgrada, radionicama itd. Pu-
tuje se ponekad i više stotina kilometara kako bi se došlo na
odrediše, tj. scenu u kojoj će mladenci rado odglumiti svoju
ljubavnu priču nalik na američke filmove s početka prošlog
stoljeća. Zbog trenda u kojem fotografije glorificiraju odnos
bračnog para i želje da sačuvaju početnički bračni entuzi-
jazam, oni su spremni skakati u more, prskati se, valjati po
suhom lišću, penjati se na tvrđave, ležati po ulicama starog
grada (u par navrata mladenke su ležale na Stradunu u Du-
brovniku dok se njihov veo i vjenčanica spuštao niz trg), ja-
hati konje, trčati po brdima, skakati po autima itd.
U Hrvatskoj, postoji na stotine fotografa za vjenčanja, no
kako ni oni tako ni njihova remek djela, podržana fotošo-
pom, nisu u stanju iznjedriti umjetničke refleksije fotografije
s vjenčanja.23 One najčešće imaju idiličnu i estetsku formu
koja prikazuje površnu ljepotu, insinuiraju slatkoću, ljeplji-
vost i nježnost no od suvremenih kič svadbi se ne može dru-
gačije ni očekivati.
22 Goran Matošević, Fotografiranje: Sport i vjenčanja, Algebra d.o.o. , Za-
greb, 2009., str. 104.
23 U Hrvatskoj postoji par fotografa koji izrađuju umjetničke fotografije s
vjenčanja, no uglavnom su angažirani po svijetu .
status, broj 17, proljeće 2014. 261
Umjetnost i društvo
Zaključak
Društvo koje na svakoj svojoj razini baštini probleme i ne-
daće, popularnu kulturu, prividnu ljepotu i jeftini glamur
smatra svojim utočištem i edenskim vrtom. Konstantno za-
nemarujući trajne kvalitete bilo kojeg fenomena ili čovjeka,
kič gura na površinu umjetnu kreativnost, manipulativnost
te kroz to izlaze na vidjelo kompleksi, nesigurnosti i frustra-
cije tog društva.
Svadbena slavlja kao fenomen iznimno su zanimljiva jer
su one kombinacija naslijeđa i trenda, ukusa i neukusa,
balkanskog i zapadnog, skupog i jeftinog. One kao takve
upravo zrcale situaciju u kojoj se nalaze ljudi zemalja bivše
Jugoslavije. Procjep između navika, kapitalizma i socija-
lizma te sve kulturološke neuravnoteženosti i neshvatlji-
vosti dolaze do izražaja u narodnim slavljima. Ona su ko-
mična i tragična, ona se dubinski mogu razumjeti, ali su
isto tako sa suvremenog stajališta neopravdana, ona su du-
boko važna i nelogična.
Literatura
Božović, Ratko, „Stranputice kiča“, Sociološka luča III, br. 2
(2009)
Božović, Ratko, „Razni fenomeni kič-ospoljenosti“, Socijolo-
gija 47, br. 2 (2005)
Horrocks, Chris, Jevtić, Zoran, Baudrillard za početnike,
Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.
Mol, Abraham, Kič – umetnost sreće, Gradina, Niš, 1973.
Dorfles, Gillo, Kič – antologija lošeg ukusa, Golden marke-
ting, Zagreb, 1997.
Horvat Pintarić, Vera, Od kiča do vječnosti, Naklada CDD.,
Zagreb, 1979.
Dragićević-Šestić, Milena, Neofolk kultura: Publika i njene
zvezde, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Sremski
262 magazin za političku kulturu i društvena pitanja
Elementi i ideologija kiča su platforma za prezentiranje ve-
ličine i sjaja koja je nedostižna, a koja se putem svih medija
nameće kao moranje. U kapitalističkom društvu ispunje-
nom prividnih i niskostrasnih ugoda, ljudi svega par puta
u životu mogu dopustiti sebi materijalno opuštanje i ispu-
njavanje svojih fantazija. Svadbe su najčešće prilika za takvo
što, no one onda postaju banalne i trivijalne jer htjenja i že-
lje nisu recipročne mogućnostima. One su poput panoa na
psihološkim radionicama gdje svaka jedinka objavljuje svoju
psihozu, u spomenutom slučaju mladenci.
Postoje parovi koji se odlučuju obilježiti čin sklapanja braka
na razuman i estetski uravnoteženi način. Tome nije mje-
rilo intimnost, prkošenje običajima, jednostavnost pri rea-
lizaciji, već poimanje zdravog međuljudskog odnosa gdje je
sklapanje braka samo popratni zakonodavni čin, a svadba
obilježavanje istog u krugu obitelji i prijatelja. Odnos dvoje
ljudi se u suvremenosti ne bi trebao mjeriti veličinom, po-
sebnošću i pompeznošću svadbenog slavlja, već realnim sa-
gledavanjem i ujednačavanjem životnih potencijala, razumi-
jevanjem i strpljenjem.
Karlovci, Novi Sad, 1994.
Luketić, Katarina, Balkan: od geografije do fantazije, Algori-
tam, Zagreb, Mostar, 2013.
Vitez, Zorica, Hrvatski svadbeni običaji, Golden marketing
– Tehnička knjiga, Zagreb, 2003.
Matošević, Goran, Fotografiranje: Sport i vjenčanja, Algebra
d.o.o. , Zagreb, 2009.
Internetski i elektronski izvori
http://en.wikipedia .org/wiki/%C4%90or%C4%91e
_Bala%C5%A1evi%C4%87
http://hr.wikipedia.org/wiki/Turbofolk
https://www.facebook.com/pages/Hercegova%C4%8Dki-
svatovi-official-fun-page/275913485861867