ELEKTROTEHNIKA USMENI

A
1. Elektricitet i magnetizam: Maxwell-ove jednadžbe
Maxwell-ove jednadžbe predstavljaju najelegantniji i najsažetiji način opisa fizikalnog
temelja elektriciteta i magnetizma. Opisuju ponašanje električnog i magnetskog polja, kao i
interakciju tih polja s materijom. Iz njih se mogu izvesti svi odnosi izmeĎu elektromagnetskih
veličina, što zahtijeva razmjerno visoku razinu matematičkog znanja. Jednadžbe se mogu
prikazati u integralnom i diferencijalnim oblicima. Diferencijalne oblike razlikuje nazočnost
magnetskog ili polariziranog medija. Elektricitet i magnetizam odlikuju se poljem koje svaki
mirujući i gibajući naboj ima u svojem okolišu. Pri mirujućem naboju radi se o električnom, a
pri gibajućem naboju o magnetskom polju. Maxwell-ove četiri jednadžbe (nastale
pojednostavljenjem sustava originalnih Maxwellovih jednadžbi i primjenom vektorskog
računa od strane Oliver Heaviside-a i Willard Gibbsa) izražavaju da električni naboj stvara
električno polje (Gauss-ov zakon), da ne postoje magnetski naboji, da promjena magnetskog
polja proizvodi električno polje (Faraday-ev zakon) i kako struje proizvode magnetsko polje
(Amper-ov zakon), što u integralnom obliku izgleda ovako:

2. Električni zakoni: KZ1, KZ2, Ohm-om, Joul-ov zakon

-1.Kirchhoff-ov zakon: zbroj struja koje ulaze u točku (čvorište mreže) jednak je zbroju
struja koje iz te točke (čvorišta) izlaze.

-2.Kirchhoff-ov zakon: zbroj napona u bilo kojoj petlji u električnoj mreži jednak nuli.

-Ohmov zakon: I= =G*V -Jedinica električnog otpora je om (Ω), a električne vodljivosti

simens (S).(tko želi više neka nauči izvod  )
-Joule-ov zakon: Snaga predstavlja umnožak temeljnih električkih veličina, napona i struje:
P=I*V (gdje je I struja, a V napon elementa),a takoĎer vrijedi i: P= *R=
Snaga je mjera koliki se rad ostvari u jedinici vremena, pa je izraz za električni rad:
W=P*t=V*I*t= *R*t = *t
Treba uočiti kako je snaga, odnosno rad, jednak nuli, ako je bilo koji od temeljnih veličina
jednaka nuli.

3. Analiza petlje: matrične jednadžbe (primjer)

Drugi Kirchhoff-ov zakon (KZ2) kaže da je algebarski zbroj napona duž zatvorene petlje u
strujnom krugu jednak nuli. U analizi petlje cilj je izračunati struje iz sustava simultanih
jednadžbi, gdje svakoj petlji odgovara jedna linearna jednadžba. Graf takve petlje ima
svojstvo da je planaran (ravninski), da nema presijecanja grana. Za takav grafu nadalje se
traži da nema zavisnih ili nezavisnih strujnih izvora, već su struje samo
pretpostavljene struje pojedinih petlji.

Primjer 2.5
Treba naći snagu koja se troši na 8-ohmskom otporniku i struju koju daje 10-voltni izvor.

Rješenje
Koristeći analizu petlji i označujući struje petlji kao I1, I2 i I3 , strujni krug se može ponovno
nacrtati kao:

4. Analiza čvorišta: matrične jednadžbe ( primjer )( 1. KZ )

Ako postoji n čvorišta u krugu, u analizi čvorišta jedno se odabere za referentno, dok se ostala
čvorišta označe indeksima 1 do n-1. Njima pripadaju naponi od V1 do Vn-1 prema
referentom. Kad se na svakom od tih čvorišta primjeni KZ1 dobije se n-1 nezavisnih
jednadžbi.
 ZA Č1:

ZA Č2:

ZA Č2 I Č3:

ZA Č4:
5. Električna mreža: izvori, elementi, zakoni, mjerenja, instrumenti

Izvori
Električni izvor je ureĎaj koji na svojim stezaljkama trajno održava razliku potencijala kako bi
mogao davati struju priključenom trošilu. Trošilo će u načelu obavljati neki koristan rad. Izvor
ima zadatak pretvoriti jedan oblik energije (mehaničku, kemijsku, toplinsku i sl.) u električnu,
dok trošilo radi obrnut postupak. S obzirom na vrstu i način pretvorbe jednog oblika energije
u drugi, najvažniji tipovi električnih izvora su: kemijski električni izvori, fotonaponski
elementi, termoelementi, generatori i nuklearni izvori. Postoje naponski i strujni električni
izvori. Zadaća naponskog izvora je da na svojim stezaljkama (vanjskim priključnicama) daje
konstantan napon, a strujnog izvora da daje konstantnu struju, neovisno o opterećenju
(priključenom trošilu).

Elementi
Električni strujni krugovi sastoje se od izvora i trošila. Izvori mogu biti strujni i naponski
(nezavisni ili zavisni), a trošila su otpornici, zavojnice i kondenzatori, spojeni u najrazličitijim
serijsko-paralelnim kombinacijama. Oliver Heaviside je 1886. godine prvi uveo pojam
impedancije, kao mjere i načina kako se električni element opire tijeku struje uz priključeni
napon na njemu. Impedancija se najčešće označuje simbolom Z, a mjeri se u ohmima.

Zakoni
Budući da je električna mreža izoliran sustav, iz zakona o očuvanju materije može se
zaključiti, a eksperimentalno potvrditi, da je zbroj jakosti struja koji u bilo koje čvorište ulaze
jednak zbroju jakosti struja koje iz tog čvorišta izlaze. Ulazna struja u čvorište razlikuje se po
predznaku od izlazne struje iz čvorišta. To znači da se u strujnom krugu ne može pojaviti
točka (čvorište) u kojoj bi se naboj gomilao, nestajao ili stvarao. Općenito, za svaku točku
dijeljenja struje vrijedi: zbroj struja koje ulaze u točku (čvorište mreže) jednak je zbroju struja
koje iz te točke (čvorišta) izlaze. To je I. Kirchhoff-ov zakon. II. Kirchhoff-ov zakon odnosi
se na naponske prilike u mreži. Put kojim se iz bilo kojeg čvorišta, idući po uvijek novim
granama mreže, doĎe u isto čvorište, naziva se petlja. Drugi Kirchhoff-ov zakon izriče da je
zbroj napona u bilo kojoj petlji u električnoj mreži jednak nuli.

Mjerenja i instrumenti
Napon mjerimo spajanjem voltmetra u paralelni spoj, dok struju mjerimo spajanjem
ampermetra u serijski spoj.

6. R, L i C elementi u izmjeničnom strujnom krugu

Bitno je reći da kod : -otpornika R – struja i napon su u fazi

-zavojnice L – napon prethodi struji za 90°

-kondenzatora C – struja prethodi naponu 90°

7. Snaga u izmjeničnom strujnom krugu
Snaga u izmjeničnom strujnom krugu po definiciji je jednaka kao i snaga istosmjernog kruga,
znači umnošku napona i struje, no kod izmjeničnih strujnih krugova se uzimaju trenutne
vrijednosti.

trenutna snaga: p=v*i

trenutna snaga izmjenične struje

Srednja snaga P, u vremenskom intervalu T: P = V * I * cosϕ [W]

Srednja snaga jednaka je umnošku efektivnih vrijednosti napona i struje s kosinusom njihova
faznog pomaka.
Izraz cos ϕ stoga se naziva faktorom snage.
Kako fazni pomak ϕ može pri trošenju energije poprimiti vrijednosti −π /2≤ϕ ≤π /2 , faktor
snage kreće se
izmeĎu 1 i nule (0 ≤ cos ϕ ≤ 1).

8. Zavisni izvori; spojevi sa zavisnim izvorima

S pomoću elektroničkih sklopova mogu se ostvariti upravljivi izvori, pa se
razlikuju naponski i strujni upravljivi izvori. Upravljanje može biti naponom
ili strujom, pa se razlikuju:

- naponski izvori:
• naponom upravljivi (VCVS – voltage controlled voltage source)
• strujom upravljivi (CCVS – voltage controlled voltage source)
- strujni izvori:
 • naponom upravljivi (VCCS – voltage controlled curent source)
• strujom upravljivi (CCCS – current controlled curent source)

9. Fazorski (V, I) dijagram serijskog i paralalelnog RL spoja

Kod serijskog spoja raznih vrsta otpora (ovdje su to radni otpor R i induktivni otpor XL),
naponi su meĎusobno pomaknuti u fazi, pa se ne može jednostavno zbrojiti njihove efektivne
vrijednosti, nego treba uzeti u obzir i njihov fazni pomak. U tu svrhu se crta vektorski prikaz
napona (vektorski dijagram), i naponi se zbrajaju vektorski.
Vektorski dijagram započinjemo crtati sa zajedničkom veličinom, a to je u serijskom spoju
struja. Vektor struje I uzima se s početnim kutem 0, pa se prema njemu postavljaju vektori
napona na induktivitetu VL i napona na otporu VR . Napon na otporu VR u fazi je sa strujom I,
dok napon na induktivitetu VL prethodi struji za 90°. Vektor napona izvora V jednak je
vektorskom zbroju napona na otporu VR i induktivitetu VL. Ova tri napona čine pravokutni
trokut, pa vrijedi:
V =V R +V L (5.61)

Kod paralelnog spoja otpora R i induktiviteta L, napon je isti na oba elementa, a ukupna struja
je zbroj struja pojedinih elemenata. Pri zbrajanju treba uzeti u obzir fazni pomak izmeĎu
struja. U vektorskom prikazu vektor napona V , zajednički za oba elementa, uzimamo kao
referentan i crtamo s kutom jednakim nuli. Struja kroz otpor IR u fazi je s naponom, a struja
kroz induktivitet IL zaostaje za naponom za 90°. Vektor struje I je zbroj vektora struja IR i IL.
Ova tri vektora čine pravokutan trokut gdje je:
I =IR +IL

10. Fazorski (V, I) dijagram serijskog i paralalelnog RC spoja (Essert;

predavanje 3)

Slika 1. Serijski RC spoj + fazorski dijagram

Slika 2. Paralelni RC spoj + fazorski dijagram

11. Prijelazne pojave u RL spoju (spoj sa sklopkom i DC izvorom)

Svaka se realna zavojnica može predočiti kao spoj radnog otpora R i induktiviteta L. Dovede
li se napon u strujni krug u koji je spojena realna zavojnica (uključenje sklopke na slici 4.1.)
struja će od početne vrijednosti i=0 do svoje stacionarne vrijednosti i = V/R s vremenom
mijenjati svoj iznos. Promjena struje inducirat će napon samoindukcije, koji će se po Lenzovu
zakonu suprotstavljati promjeni struje, tj. usporavat će njezin porast.

L
 i=I(1−e−t/τ)
R (izraz 4.5)

τ je veličina dimenzije vremena, pa se zove vremenska konstanta kruga

Istodobno, povećanjem struje u zavojnici, pada napon na njoj, od maksimalnog iznosa V

prema nuli, koju postiže u stacionarnom stanju, kad kroz zavojnici teče konstantna struja
I=V/R, kao što se vidi na slici 4-2. Jakost struje raste u zavojnici po eksponencijalnom
zakonu. Za vrijeme jedne vremenske konstante (t=τ) struja postigne 63,2% svoje konačne
vrijednosti. Ta vrijednost stacionarnog stanja praktički se postiže već nakon vremena od 4 do
5 vremenskih konstanti. To se osobito zorno vidi na slici 4-3. koja grafički predočuje izraz
(4.5).

Drugi slučaj prijelazne pojave u RL krugu jest prekidanje toka stacionarne struje I, na primjer
otvaranjem sklopke u krugu napajanja i zatvaranjem sklopke s kratkim spojem zavojnice i
otpora (slika 4-4). U strujnom krugu bez izvora struja mora pasti na nulu (utrnuti). Promjene
struje neizbježne pri smanjivanju stacionarne vrijednosti I na stacionarnu vrijednost i=0
uzrokom su napona samoindukcije, čiji je smjer po Lenzovom zakonu takav da se
suprotstavlja promjeni, tj. nastoji održati dotadašnju struju.
 i=Ie−t/τ

Struja dakle eksponencijalno trne u beskonačnosti (praktički nakon 4-5 τ). Brzina pada i opet
ovisi o vremenskoj konstanti. Vidi se da zbog prisutnosti induktiviteta L strujni krug
pokazuje stanovitu tromost pri svakoj promjeni struje. Tu vrijedi takoĎer utjecaj vremenske
konstante kruga (slika 4-6).

12. Prijelazna pojave u RC spoju (spoj sa sklopkom i DC izvorom)

Shema na kojoj se pojava promatra

Nabijanje kondenzatora:

Znati napisati formule i skicirati dijagrame

Izbijanje kondenzatora:

TakoĎer dijagrami i formule

Naponski (crveni)i strujni (plavi) prikaz nabijanja i izbijanja kondenzatora (to su samo ovi
iznad pojedinačni dijagrami spojeni u jedan cijeli ciklus):
13. Serijski RLC spoj, rezonancija
U serijskom RLC-krugu uz radni otpor R postoje induktivni XL i kapacitivni otpor XC..

U fazorskom dijagramu fazor napona na otporu UR u fazi je s fazorom struje I , koju uzimamo
kao referentnu (s početnim kutom nula).
Napon na induktivitetu UL prethodi struji za 90,a napon na kapacitetu UC istodobno zaostaje
iza struje za 90, pa je kut izmeĎu ovih napona 180.
U serijskom spoju, fazori napona na induktivitetu i kapacitetu suprotnog su smjera.
To znači da su ovi naponi u svakom trenutku suprotnih polariteta (kažemo da su naponi u
protufazi).
Napon na serijskom spoju induktiviteta i kapaciteta iznosom je jednak razlici napona UL i UC ,
a ima smjer većeg od ovih napona.

Rezonancija:

Kad je UL=UC, tad je napon na LC-spoju jednak nuli i sav napon izvora je na otporu R .U tom
slučaju kažemo da je u serijskom krugu nastupila rezonancija.

Da bi smo dakle postigli rezonanciju u strujnom krugu potrebno je izjednačiti induktivni i

kapacitivni otpor. To se može postići mijenjanjem induktiviteta svitka, mijenjanjem
kapaciteta kondenzatora, mijenjanjem frekvencije struje.

Posljedice serijske rezonancije:

1. vrlo jaka struja u strujnom krugu
2. vrlo visoki napon na svitku i na kondenzatoru
3. nestajanje faznog pomaka izmeĎu napona i struje.

Serijska je rezonancija u području jake struje uglavnom štetna jer visoki naponi koje izaziva
na pojedinim elementima postrojenja mogu izazvati njihovo oštećenje. MeĎutim, u elektronici
ona se korisno upotrebljava na mnogim područjima.

14. Paralelni RLC spoj, rezonancija

Struja je najmanja u rezonanciji, kad je frekvencija izmeĎu donje i gornje granične, za razliku
od serijskog spoja kada je najveća.
15. Prostor stanja u električnom sustavu
Reprezentacija prostorom stanja je matematički model fizikalnog sustava predstavljen
skupom ulaznih, izlaznih i nutarnjih varijabli koje su meĎusobno odreĎene diferencijalnim
jednadžbama prvog reda. Da bi se apstrahiralo od broja ulaza, izlaza i stanja, varijable su
izražene kao vektori, a diferencijalne i algebarske jednadžbe pišu se u matričnom obliku.
Prostor stanja daje dobar i sažet način da se modelira i analizira sustav s više ulaza i izlaza.

Treba riješiti jednadžbu po varijabli vc:

Supstitucija i sreĎivanje vrijednosti:

Neka se za varijable stanja uzmu vrijednosti koje sadrže ‟memoriju‟ sustava. To su obično
napon na kondenzatoru i struja kroz zavojnicu. U ovom slučaju to znači: x1 = iL i x2 = vC.
Sada se odrede njihove derivacije:

Dobivaju je jedn. stanja:

Matrični oblik:

16. Prostor stanja u neelektričnom sustavu (primjer npr. mehanički)

Newtonov zakon:

SreĎivanjem se dobije:

Uvodi se oznaka:

Matrično:

17. Frekvencijska (jω) analiza (primjer RL ili RC mreže)

RC krug
RL krug

18. RLC serijski spoj sa sklopkom – vremenska domena

2. Khz za spoj na slici:

Derivacija izraza:
vs = konst.:

Karakteristična jedn. ( a = R/L, b=1/LC):

Ukupna rješenja:

19. RLC serijski spoj sa sklopkom – frekvencijska s-domena

Uključivanje ili isključivanje sklopke (preklopke) u strujnom krugu, uvjetuje da krug prijeĎe
iz jednog stacionarnog (engl. steady state) u drugo. Analiza takvog kruga uključuje rješavanje
dif. jednadžbi vremenskog prijelaza iz jednog u drugo stanje ili korištenje Laplace-ove
transformacije kojom se te jednadžbe rješavaju algebarski. U primjerima koji slijede koristi se
ova druga mogućnost.

Analiza strujnih krugova sa sinusnom uzbudom, provodi se tako da se krug transformira u s

domenu sa s=jω. Tamo se, u frekvencijskog domeni, rješavaju nepoznate struje i naponi,
koristeći mrežne zakone i pravila. Rješenje se na koncu vraća u vremensku domenu koristeći
inverznu fazorsku transformaciju. Na primjer, RLC krug prikazan u frekvencijskoj domeni
izgleda ovako:

20. Trokut snage, poboljšanje faktora snage

Trokut snaga.
Za realno opterećenje kada je 0    90,
dobivaju se tri karakteristične vrste snage:

• prividna snaga S = UI
 • djelatna snaga P = UI cos  S  P 2  Q 2

• jalova snaga Q = UI sin 

Ove tri veličine mogu se predočiti trokutom snaga

P  vat (W); S  voltamper (VA); Q  voltamper reaktivni (VAr)

Poboljšanje fakora snage
Za istosmjernu struju vrijedi:
P = UI = W / t i W = UIt = Pt
Kada su napon i struja izmjenični: u  U max sint
i  I max sin(t   )

vrijedi: p  u  i  P  U  I  cos

21. Trofazni sustav

Elektroprivredne tvrtke koriste trofazne krugove za generiranje, prijenos i razdiobu velikih
količina električne snage. Osnovna struktura trofaznog sustava sastoji se od trofaznog
naponskog izvora spojenog na trofazno trošilo preko transformatora i prijenosnih linija.
Trofazni naponski izvor može biti wye- ili delta-spojen. Wye-spoj još zovemo zvijezda
spojem, a delta-spoj trokut-spojem. TakoĎer, trofazno trošilo može biti delta ili wyespojeno.
Donje slike prikazuju 3-fazni sustav s wye-spojenim izvorom, te wye-spojenim (slika 7-1) i
delta-spojenim (slika 7-2) trošilom.

22. Primjena Laplaceove transformacije u strujnim krugovima

Za odrediti napon i struju u RLC krugovima najjednostavnije se koristiti Laplace-ovom
transformacijom. Prvo treba koristeći KZ2 za RLC krug napisati diferencijalne jednadžbe, a
onda koristeći Laplaceovu transformaciju (tablice) pretvoriti ih u algebarske. Nepoznati
naponi i struje tada se rješavaju u s-domeni.

23. Frekvencijske karakteristike i odzivi (filteri)

Budući da je impedancija ovisna o frekvenciji, i pojačanje, odnosno prijenosna funkcija kruga
takoĎer ovisi o frekvenciji. Filteri su strujni krugovi koji se različito ponašaju kod različitih
frekvencija. Neke propuštaju neke ne. Izlazni signal može prethodit ili zaostajat za ulaznim u
fazi na odreĎenoj frekvenciji.
24. Vremenska i frekvencijska domena. (primjer)
Naponi i struje na svakom elementu u mreži mogu se odrediti u vremenskoj domeni.
To obično uključuje rješavanje diferencijalnih jednadžbi. Analiza se može pojednostavniti
transformacijom diferencijalnih jednadžbi u algebarske jednadžbe koristeći fazore,
reprezentante kompleksne frekvencije.
Analiza strujnih krugova sa sinusnom uzbudom, provodi se tako da se krug transformira u s
domenu sa s=jω. Tamo se, u frekvencijskog domeni, rješavaju nepoznate struje i naponi,
koristeći mrežne zakone i pravila. Rješenje se na koncu vraća u vremensku domenu koristeći
inverznu fazorsku transformaciju.
Na primjer, RLC krug prikazan u vremenskoj i frekvencijskoj domeni izgleda ovako:

vremenska domena

frekvencijska domena

Ako su vrijednosti za R1, R2, R3, L1, L2 i C1 poznate, onda se napon V3 može izračunati
koristeći analizu kruga. Ako se pretpostavi da je V3 jednak:

onda je u vremenskoj domeni v3(t) jednak:

25. Prijenosna funkcija (primjer)
Prijenosna funkcija filtra (TF-transfer function) se definira kao odnos izlaznog napona nekog
filtra s ulaznim naponom istoga.

Kada taj iznos dosegne vrijednost 1/ , tj. 0.7071, dolazi do pojma granične ili prekidne
frekvencije, koja nastupa pri . Porastom frekvencije, tj. kutne brzine, raste i
fazni pomak u stupnjevima i pojačanje u dB, ali s negativnim predznakom.

Primjeri:
 niskopropusni filter
 visokopropusni filter
 pojasna brana
 pojasni propust

26. Frekvencijska karakteristika RC i CR filtra

Analogno, ako nam je zadano pojačanje snage ili napona zadano u decibelima, onda se
relativno pojačanje dobije kao što pokazuju izrazi:
Analizom CR spoja prikazanog na slici 5-2 vidi se da će na visokim frekvencijama (kad je ω
velik) izraz 1/jωCR je malen u odnosu na 1, pa će naponsko pojačanje biti približno jednako
1. MeĎutim, kako frekvencija pada, tako član 1/jωCR postaje sve značajniji, a naponsko
pojačanje pada. Iznos naponskog pojačanja dan je s izrazom:

To odgovara dvostrukom smanjivanju snage ili padu od 3 dB u odnosu na visoke frekvencije.

Frekvencija kod koje se to dogaĎa zove se granična frekvencija. S obzirom da se to može
dogaĎati kod niskih, ali i visokih frekvencija (što će se vidjeti uskoro) razlikujemo gornju i
donju graničnu frekvenciju.

gdje je τ = CR vremenska konstanta kondenzatorsko-otporničkog spoja koje

daje graničnu frekvenciju. Umjesto kružne (granične) frekvencije uobičajeno je koristiti
običnu, cikličnu frekvenciju fc , koju mjerimo u Hz.

Pa naponsko pojačanje možemo dobiti i preko izraza:

27. Frekvencijska karakteristika RL i LR filtra

Mrežne karakteristike govore o ponašanju strujnih krugova i električnih mreža na različitim
frekvencijama.

RL
LR

28. Frekvencijska karakteristika RLC spoja

RLC spojevi su spojevi otpornika, zavojnice i kondenzatora. Njihov ukupni otpor, ako su
spojeni serijski iznosi...formula, 5.predavanje 8/16. Kao što je vidljivo iz formule, frekvencija
direktno utječe na iznos impedancije kondenzatora i zavojnice(zbog omege u formuli). Postoji
gornja i donja granična frekvencija. O iznosu frekvencije ovisi iznos struje, a najveća struja je
u rezonanciji f0 (graf 5-10). Kod paralelnog RLC spoja situacija je drukčija, kod f0 struja je
najmanja (graf 5-12).

29. Četveropoli
Četveropol je električni sklop s dva para priključnica, a namijenjen je za prijenos električne
energije ili signala od generatora ili izvora signala do potrošača ili prijemnika signala.
Svojstva mu se definiraju obzirom na dva para čvorišta pridružene električne mreže. Dva
prilaza četveropolu su zapravo dva para. Električna svojstva četveropola ovisna su o
funkcijama napona i struja koje su parametri prilaza tj. parova kao sto je prikazano na slici:

Priključnice 1-1' nazivaju se ulazne priključnice i na njih je spojena pobuda, a suprotne

priključnice 2-2' nazivaju se izlaznima. Ako su zadani analitički izrazi koji karakteriziraju
četveropol onda nije potrebno poznavati njegov sustav. Linearan, pasivan, recipročan i
vremenski nepromjenljiv četveropol je onaj sastavljen iz R, L, C i M elemenata. Ukoliko
sadrži osim gore navedenih elemenata i ovisne izvore, četveropol je aktivan, nerecipročan,
linearan i vremenski nepromjenljiv. Zavisno koje nam vrijednosti parova budu neovisne, za
izračun ostalih možemo koristiti naponske, strujne, prijenosne ili hibridne jednadžbe.
Naponske nam zahtijevaju impedancijske parametre, strujne admitancijske, a hibridne i
prijenosne bezdimenzionalne parametre koji su recipročne vrijednosti prijenosnih impedancija
i admintacija. Sve jednadžbe zajedno nazivamo matričnim jednadžbama četveropola.
Koeficijenti jednadžbi su zapravo parametri četveropola, tako da je dovoljno da znamo
pojedine vrijednosti da bi uz pomoć tablica došli do ostalih parametara četveropola.

30. Z,Y,H parametri četveropola

z-parametri

Četveropol se može opisati z-parametrima:

što predstavljeno u matričnom obliku izgledao ovako:

z-parametri mogu se pronaći na ovaj način:

z-parametri se takoĎer zovu impedancijski parametri otvorenog kruga jer se dobivaju kao
odnos napona i struje uz otvoreni izlaz (I2=0) ili ulaz (I1=0).
Primjer
Za T-mrežu prikazanu slikom treba naći z-parametre:

Rješenje:
Koristeći KZ2 dobivamo:
što nakon sreĎivanja u matričnom obliku izgleda ovako:

pa su z-parametri jednaki:

y-parametri

Četveropol se može takoĎer opisati y-parametrima:

gdje su V1 i V2 nezavisne varijable, a I1 i I2 zavisne varijable.

U matričnom obliku to izgleda ovako:

y-parametri mogu se pronaći na ovaj način:

y-parametri se takoĎer zovu admitancijski parametri zatvorenog kruga jer se

dobivaju kao odnos struje i napona uz kratko spojeni izlaz (V2=0) ili ulaz
(V1=0).
Primjer
Za Π-mrežu prikazanu slikom treba naći y-parametre:
Rješenje:
Koristeći KZ1 dobivamo:

što nakon sreĎivanja u matričnom obliku, y-parametri izgledaju ovako:

h-parametri
-h parametri se još nazivaju i hibridni parametri.
B
1. Fizika poluvodiča; PN-spoj
Idealni pn-spoj dobije se kad se jednoliko dopirani p-tip materijala diskontinuirano promijeni
u n-tip materijala. U stvarnosti se pn-spojevi formiraju unošenjem veće gustoće nečistoća p-
tipa do neke dubine u slabije dopirani poluvodič n-tipa ili obratno.
Radi različitih gustoća pokretnih nositelja oko granice, postoji jaka težnja da većinske šupljine
iz p-tipa difundiraju u n-tip poluvodiča, a većinski elektroni iz n-tipa u materijal p-tipa. Kad
šupljine prijeĎu granicu, u materijalu n-tipa rekombiniraju se s većinskim slobodnim
elektronima. Slično, kad elektroni preĎu spoj u područje p-tipa, rekombiniraju se s većinskim
šupljinama. S obje strane granice ostvaruje se tako područje praktično bez većinskih nositelja
i naziva se prijelazno ili osiromašeno (engl. depeletion) područje.

Dijelovi osiromašenog područja prestaju biti nabojski neutralni, jer nepomični ioni dopiranih
materijala ostaju bez ranije ravnoteže s većinskim nositeljima. Nabojski nepokriveni donorski
ioni čine osiromašeno područje blizu spoja unutar n-tipa poluvodiča pozitivno nabijenim, dok
područje blizu spoja unutar p-tipa materijala ostaje negativno nabijeno akceptorskim ionima
(prostorni naboj). Nastaje unutrašnje električno polje
E usmjereno od pozitivnih prema negativnim ionima. Električno polje na prijelaznom
području stvara razliku potencijala VC koja se naziva potencijalna barijera ili konaktni
potencijal. Potencijalna barijera sprečava daljnji tok većinskih nositelja preko spoja pod
ravnotežnim uvjetima (kad ne teče struja jer su drift i difuzija su u ravnoteži).
i ne mijenja se značajno s temperaturom. Za silicij VC iznosi izmeĎu 0,5 I 0,8 V, za germanij
izmeĎu 0,1 i 0,2 V, a za galijev arsenid oko 1,5 V.

2. Karakteristika diode, temperaturna ovisnost

Dioda je elektronički element s dva priključka: anodom (A) i katodom (K). Glavno je svojstvo
diode voĎenje struje i samo u jednom smjeru (kad je anoda pozitivnija od katode), na što
ukazuje i njen elektronički simbol. Idealna bi dioda posjedovala strujno-naponsku
karakteristiku s modelom:

Oznaka diode uz simbol i I-V karakteristika idealne diode

Slična svojstva ima mehanička sklopka. Realna poluvodička dioda sadrži p-n spoj; priključak
na p je anoda, a priključak na n je katoda. Struja kroz diodu i ovisi o naponu anoda-katoda v
prema:

- IS –struja zasićenja p-n spoja (saturation current)

- n – emisijski koeficijent s vrijednošću izmeĎu 1 i 2
 - VT – termički napon ( sobnoj temperaturi iznosi oko 25 mV )

Statička karakteristika realne silicijske diode

TEMPERATURNA OVISNTOST

Kako su i termički napon VT i struja zasićenja IS ovisni o temperaturi, postoji temperaturna

ovisnost karakteristika i u propusnom i u zapornom području. Struja zasićenja ovisi o
temperaturi približno prema:

- k1  konstanta razmjernosti
- EG  širina zabranjenog pojasa

U propusnoj polarizaciji pri povišenju temperature struja diode se na istom naponu povećava,
te se i–v karakteristika približava ordinati (cdonja slika ).
Vrijedi uočiti da pri povišenju temperature raste i napon proboja VZ.Pri prolasku struje dioda
se zagrijava. Za održavanje temperature ispod granične u zahtjevnim slučajevima potrebno je
dodatno hlaĎenje.

3. Propusno/nepropusno polarizirano područje i dinamički otpor diode

PROPUSNO POLARIZIRANO PODRUČJE – kad se na pn spoj primijeni vanjski napon
0<VS<VC s pozitivnim potencijalom na p-strani spoja (propusna polarizacija) vanjsko se el.
polje suprotstavlja unutrašnjem, ukupna razlika potencijala pn spoja se smanjuje, sve dok u
potpunosti ne iščezne (VS=VC).

NE PROPUSNO POLARIZIRANO PODRUČJE - kad se na p-stranu spoja primijeni

negativni napon VS (nepropusna polarizacija ili zaporna) ukupna razlika potencijala na spoju
osiromašeno područje se širi i za većinske nositelje barijera je još teže savladiva

DINAMIČKI OTPOR DIODE- opisuje zavisnost njezinih veličina (karakteristika) kad su

vremenski promjenljive. Pri bržim promjenama razlikuju se od stat. karakteristika i to zato što
realni elementi posjeduju masu i volumen, pa stoga i spremnike energije koji se ne mogu
promijeniti trenutačno, nego tek u nekom vremenu. Što se onda opisuje prijelaznim pojavama,
kod čega se koristimo različitim nadomjesnim shemama i pripadnim matem. modelima.

4. Analiza strujnih krugova s diodom; ispravljači ( Essert; predavanje 9 )

Slika 3. Najjednostavniji strujni krug s diodom

Par vrijednosti (VD, ID) je ujedno točka karakteristike diode i naziva se radna točka. Pri
promjenljivom naponu izvora mijenja se položaj radne točke i raspodjela napona na diodi i
otporu.

Slika 4. Radna točka u serijskom spoju izvora, diode i otpora

POLUVALNO ISPRAVLJANJE

Ispravljanje je postupak pretvorbe izmjeničnog napona u istosmjerni, potreban za napajanje

istosmjernog trošila s izmjenične mreže. Najjednostavniji poluvalni ispravljač može se
zamisliti izveden s brzom sklopkom koja uključuje trošilo na izvor tijekom npr. pozitivnog
poluvala napona izvora, dok je isključena tijekom negativnog.

Slika 5. Dioda kao idealna sklopka

Takav se oblik naziva poluvalno ispravljeni oblik, periodičan je s vremenom ponavljanja
i prikazuje ga slika.

Slika 6. Poluvalni ispravljač

Srednja vrijednost napona:
Efektivna vrijednost napona:

Dioda u poluvalnom ispravljaču treba biti u stanju podnositi efektivnu struju Ief koja je
zagrijava, te na frekvenciji izvora periodički pojavljujuće zaporni napon VM i tjemenu struju
IM.
Glavni su nedostaci poluvalnog ispravljanja:
- istosmjerne veličine trošila izrazito su impulsne na frekvenciji izvora napajanja, što za
mnoge primjene nije prihvatljivo,
- vremenski isprekidano je opterećenje izvora,
- izmjenični izvor je nesimetrično opterećen (istosmjernom komponentom)
Ako se paralelno trošilu priključi kondenzator s kapacitetom C, postižu se sljedeći efekti
ovisni o iznosu vremenske konstante RC:
- povećava se srednji iznos istosmjernog napona na trošilu i struje kroz trošilo,
- smanjuje se valovitost napona na trošilu (vomax−vomin),
- skraćuje se vrijeme (kut) voĎenja diode,
- diodu i izvor opterećuju strujni impulsi većih tjemenih iznosa,
- dioda je opterećena većim reverznim naponom (za Z M RC → ∞,v →2V )

Slika 7. Kondenzator paralelan otporu u poluvalnom ispravljaču

5. Modeli diode
Idealna dioda, dioda s naponskim izvorom, dioda sa serijskim otporom, dioda sa serijskim
otporom i naponskim izvorom, dioda s uključenim probojem.

6. Tiristor i trijak

Koriste za kontinuirano smanjivanje snage kod trošila velikih snaga od maksimalne

vrijednosti do 0.
Tiristor je element s tri zaporna sloja, a može se promatrati kao dioda s mogućnošću
upravljanja. Dok dioda vodi čim napon anode prema katodi nadmaši iznos kontaktnog
potencijala (za silicij 0,7 V), tiristoru to nije dostatno, već se za provoĎenje mora ostvariti i
primjerena (obično impulsna) pobuda na upravljačkoj elektrodi G.
Slika 9-16 prikazuje graĎu, simbol i statičku karakteristiku tiristora.
U statičkoj karakteristici područje a) je područje blokiranja. Pri pozitivnim naponima vAK
struja ne teče. Ako vAK nadmaši prekretnu vrijednost ili ako se strujnim impulsom prekretna
vrijednost smanji, tiristor provede i radna točka skače u područje voĎenja b). Struja tada ovisi
o ostalim elementima strujnog kruga, a napon vAK poprima iznos 1 do 2 V, ovisno o struji. U
području zaporne polarizacije c) pri negativnim vAK struja ne teče, dok pri prevelikim
iznosima zapornog napona dolazi do proboja d). Područja c) i d) slična su istima kod diode.
Uvjeti za provoĎenje tiristora su:
- anoda A pozitivnija od katode K (to ima dioda)
- dostatna struja upravljačke elektrode G.

Trijak je elektronički element koji upravlja snagom u oba poluvala izmjeničnog napona u
antiparalelnom spoju dva tiristora. Jedan od tiristora upravlja pri jednom smjeru struje, a drugi
pri suprotnom.
Statička karakteristika trijaka simetrična je s obzirom na ishodište.
Glavni priključci izmeĎu kojih se trijak ponaša kao sklopka označuju se s MT1 i MT2 (Main
Terminal).

7. Bipolarni tranzistor – modeli

B (base) – baza; C(colector) – kolektor; E – emiter

IC = βIB

β-pojačanje
8. Područja djelovanja tranzistora; karakteristika tranzistora
Kako se tranzistor sastoji od dva PN-spoja, a svaki od njih može biti propusno ili nepropusno
polariziran, moguća su četiri područja rada:

Polarizacija
emiterskog spoja kolektorskog
spoja
propusna nepropusna normalno aktivno područje – NAP
propusna propusna zasićenje – ZAS
nepropusna nepropusna zapiranje – ZAP
nepropusna propusna inverzno aktivno područje – IAP

karakteristike tranzistora:

Svojstva elektroničkih elemenata (i spojeva) iskazuju se iznosima i ovisnostima interesantnih

veličina uzimajući u obzir okolišne utjecaje i tipične primjene.
Za brzi uvid u praksi je primjena matematičkog modela ograničena, te se svojstva iskazuju
karakteristikama i parametrima.
Karakteristike i parametri elektroničkih elemenata zbog nehomogenosti materijala i
nesavršenosti tehnologije izrade unutar istog se tipa rasipaju oko prosječnih, tipičnih
vrijednosti.

9. Tranzistor kao sklopka i pojačalo malog signala

U području zasićenja obje barijere propusno su polarizirane, baza je zasićena nosiocima i
tranzistor se ponaša kao uključena sklopka u strujnom krugu (stanje "ON"). Zasićenje se
ostvaruje pri malim naponima VCE, a kolektorska struja IC razmjerna je gotovo linearno (po
Ohmovom zakonu) naponu VCE. U području zapiranja BJT obje barijere polarizirane su
reverzno i propuštaju vrlo male reverzne struje, pa se u jednostavnim modelima uzima da
vrijedi IC=IB=IE=0. Tranzistor se u strujnom krugu tada ponaša kao isključena sklopka
(stanje "OFF").

10. MOSFET i JFET – načelo rada

MOSFET je inačica FET-a s priključkom metalno-slojnog izvoda G preko tankog izolirajućeg
oksidnog sloja na silicijski kanal –n ili –p tipa (Metal-Oxide-Silicon). Napon na upravljačkoj
elektrodi G influencijskim djelovanjem utječe na gustoću nosilaca, a time i na širinu kanala
izmeĎu priključaka S i D, te izlaznu struju.

JFET ima u upravljačkom krugu zaporno polariziranu poluvodičku barijeru GS.

Promjene ulaznog napona mijenjaju jakost električnog polja na barijeri, zbog čega se mijenja
širina kanala i time iznos struje u izlaznom krugu DS.
MOSFET – metal oxide semiconductor field-effect transistors

simboli mosfet-a:

Veća struja teče kroz širi kanal !

Napon na vratima utječe na širinu kanala -> za N-kanalni MOSFET
pozitivni VGS proširuje kanal (smanjuje se otpor kanala), a negativni napon
ga suzuje, (povećava se otpor kanala).

JFET – Jungtion-Gate field-effect transistors

Spoj na vratima (gate) redovito reverzno polariziran, pa je kanal uzak.

Mijenjanjem napona VGS mijenja se širina kanala, a time i struja!

Izlazne karakteristike:
 Prijenosne karakteristike:

11. Svojstva računskog pojačala

Računsko ili operacijsko pojačalo (OP pojačalo) sa signalne točke gledišta elektronički je
sklop s tri priključka (ne ubrajaju se priključci napajanja): dva ulazna i jednim izlaznim. Ulaz
označen s „−„ naziva se invertirajući i na njega se priključuje napon V−, a ulaz s oznakom „+„
je neinvertirajući i na njega se priključuje napon V+. Slika 11.3 prikazuje simbol OP i model
idealnog OP pojačala.

Slika 11–3 Operacijsko pojačalo a) simbol b) model idealnog OP pojačala

OP pojačalo je diferencijalno pojačalo, s izlaznim naponom Vo jednakim
pojačanoj razlici dvaju ulaznih napona:
( ) o V AV V + − = − (11.14)
Idealno OP pojačalo imalo bi sljedeća svojstva:
- beskonačno pojačanje otvorene petlje (A=∞).
- beskonačan ulazni otpor (Ri=∞),
- izlazni otpor jednak nuli (Ro=0),
- naponski pomak na ulazu (offset) jednak nuli (Voff=0),
- gornju graničnu frekvenciju u beskonačnosti (fg=∞),

U praksi OP pojačala imaju veliko, ali ne i beskonačno pojačanje otvorene petlje s iznosima
izmeĎu 105 i 109. Ulazni otpor kreće se izmeĎu 106 i 1010 Ω, a izlazni otpor može biti
izmeĎu 50 i 125 Ω.

12. Invertirajuća konfiguracija OP

Invertirajuća konfiguracija
Računsko pojačalo spojeno u invertirajuću zatvorenu petlju prikazano je slikom:

Analizom čvorišta lako se vidi da za čvorište A vrijedi:

U isto vrijeme iz modela virtualnog kratkog spoja vrijedi:

a budući da je ulazni otpor velik bit će I1 = 0 , što pojednostavljuje izraz u:

Predznak minus govori da su VIN i VO pomaknuti u fazi za 1800. Ulazna impedancija ZIN dana
je s:

Ako su Z1=R1 i Z2=R2 invertirajuće pojačalo ima pojačanje

a ulazni otpor je R1. Obično je R2>R1 tako da je |V0| > |VIN |. Uz pretpostavku vrlo velikog
pojačanja otvorene petlje i visokog ulaznog otpora, pojačanje invertirajućeg pojačala ovisi o
vanjskim komponentama R1 i R2, te ne ovisi o pojačanju otvorene petlje.

G=V0/Vi = -R1/R2

13. Neinvertirajuća konfiguracija OP

Ulazna impedancija spoja Zin približava se beskonačnoj, jer je struja koja teče u
neinvertirajući ulaz OP pojačala približno nula. Za razliku od invertirajućeg pojačala,
pojačanje neinvertirajućeg pojačala ima pozitivan predznak, što znači da će gradijenti ulaznog
i izlaznog napona imati isti predznak, a harmonični ulaz i izlaz bit će istofazni. Ovaj
se sklop još naziva naponsko sljedilo s pojačanjem jer izlazni napon slijedi oblikom ulazni.

14. Integrator i derivator, težinsko zbrajalo

INTEGRATOR

Z1= R1 Z2=1/ jwC

Vo/ Vin = -1/ jwCR1 -pojačanje u frekvencijskoj domeni

Vin / R1= IR IC= -C dVo /dt

IR= Ic

V0(t)= in(t)dτ + v0(0)

DERIVATOR

Z1=1/ jwC Z2= R

Vo/ Vin= - jwCR -frekvencijska domena

IC= C dVin /dt V0(t)=- IRR

Ic(t)= IR(t)

V0(t)=-CR dVin(t) / dt

TEŽINSKO ZBRAJALO (SUMATOR)

I1= V1/R1 I2= V2/ R2 In=Vn/Rn

IF= I1+ I2+…+ In

V0= - ( RF / R1 *V1 + RF / R2 *V2+…+ RF / Rn *Vn)

15. Digitalna elektronika

Prema karakteru veličina razlikuju se analogna i digitalna elektronika. U analognoj
elektronici parametar signala koji sadrži informaciju (iznos, frekvencija, trajanje...) može
poprimiti bilo koju vrijednost izmeĎu dviju graničnih. Važan je zadatak očuvanje informacije
od utjecaja smetnji. U digitalnoj elektronici barata se s diskretnim signalima, najčešće
binarnim. Vrijednost fizikalne veličine koja nosi element informacije (binarnu varijablu)
nalazi se samo u jednom od dva dostatno razmaknuta intervala mogućih vrijednosti, što
informaciju čini vrlo otpornom na smetnje. Kompleksna informacija sastoji se od skupa
elementarnih informacija, a operacije na njoj od skupa elementarnih operacija. Zbog prednosti
u obradbi, pohrani i prijenosu digitalnih signala, često se analogne veličine pretvaraju u
digitalne (A/D pretvorba). Rabi se i obrnuta D/A pretvorba.

Oblici signala:

16. Logička vrata, kombinacijski sklopovi

Logička vrata

I – vrata (AND)

ILI – vrata (OR)

NE – vrata (NOT)

NI – vrata (NAND)

NILI – vrata (NOR)

EX-ILI – vrata (XOR)

NE EX-ILI – vrata (XNOR)

Primjeri kombinacijskih sklopova:
17. Slijedna logika, bistabili, zbrajala
Slijedna logika je kombinacijska logika+memorija(kombinacijska logika je skup onih
logičkih vrata spojenih!!). Dijeli se na bistabile, monostabile i astabile. E sad on navodi neke
primjere tih bistabila, al to je sve skupa malo sjebano za pojasnit. 12slides: 11/12. S
wikipedie: Bistabil je sekvencijalni sklop digitalne elektronike koji može zapamtiti podatke
veličine jedan bit. Obično ima 2 il 3 ulaza te 1 il 2 izlaza. Izlazi se označavaju s Q i Q s
crtom(logički komplement izlaza Q).
Zbrajala su kombinacije logičkih vrata i mogu imate više ulaza i izlaza. Možda je poželjno
naučit ona vrata, koji ulazi daju koje izlaze. Mogu bit prikazani tablicon istinitosti,
slikom(logički dijagram mislim da se to zove), i booleovim izrazom.

18. Digitalni memorijski elementi

Digitalni sklopovi mogu biti kombinacijski (izlaz ovisi samo o postojećem stanju na ulazima
sklopa) ili sekvencijski (izlaz ovisi o postojećem, ali i o prethodnim stanjima na ulazima).
Sekvencijski sklopovi moraju sadržavati memorijske elemente radi pamćenja prethodnih
stanja.
Najjednostavniji sekvencijski sklop je bistabil (flip-flop). Ima memorijski kapacitet od jednog
bita (binarna znamenka – binary digit) i dva izlaza s oprečnim (komplementarnim)
vrijednostima binarnog signala(pamti samo 0 ili 1). Stanje bistabila definirano je
vrijednostima na izlazima. Postoji više vrsta bistabila koji se razlikuju po načinu pobude za
promjenu stanja (RS, JK, D,...).
Ulazi preko kojih se promjena stanja bistabila postiže djelovanjem istosmjernog pozitivnog
napona nazivaju se statički ulazi i označavaju se sa S i R. Takav se bistabil naziva SR-
bistabil. Ulazi preko kojih se promjena stanja bistabila postiže dovoĎenjem pozitivnih impulsa
nazivaju se dinamički ulazi i označavaju se sa J i K. Takav se bistabil naziva JK-bistabil.

-izvedba bistabila pomoću logičkih sklopova(slika gore)

19. Magnetske veličine, magnetski krug
Magnetski krug električnog stroja čine feromagnetski dijelovi statora i rotora i zračni raspor.
Kroz magnetski krug zatvara se glavni magnetski tok Φ (korisni magnetski tok) kojeg
zajednički uzbuĎuju svi namoti i obuhvaća namot i statora i rotora.
Rasipni magnetski tok Φs obuhvaća ili samo statorski ili samo rotorski namot i prolazi tek
dijelom magnetskog kruga. Inducira rasipne padove napona (padove napona u induktivnim
otporima) koji ne sudjeluju aktivno u pretvorbi energije.
20. Elektrodinamičko djelovanje
IzmeĎu dva vodiča kroz koje teku struje javlja se sila. Iz slike se vidi da će sila F1, kojom
magnetsko polje H1 (nastalo strujom I1) privlači vodič kroz koji teče struja I2, biti jednaka:

u polju jakosti što daje:

Treba uočiti da i magnetsko polje struje I2 djeluje istom silom na vodič kojim teče struja I1.
Takvo djelovanje dviju struja naziva se elektrodinamičko djelovanje. Lako je pokazati da će
se dva paralelna vodiča u kojima teku struje u istom smjeru meĎusobno privlačiti, dok će se u
paralelnim vodičima u kojima teku struje u različitom smjeru vodiči meĎusobno odbijati.

21. Elektromagnetska indukcija, samoindukcija

Magnetski se zavoj nije nalazio u polju iste jakosti prije i poslije udaljavanja (jakost polja i
broj silnica koje kroz zavoj prolaze opada s udaljenošću). Uzrok je dakle promjena
magnetskog toka. A posljedica svakako je električno polje, jer bez njega nema ni struje.
Opisanu pojavu vrijedno je pobliže razmotriti. Ako se vodič duljine l kreće u magnetskom
polju brzinom v okomito na polje (prema slici 3-23. a. magnetske silnice idu od oka
promatrača okomito na površinu), onda na svaki naboj u tom vodiču djeluje sila F=Q/*v*B,
prema (3.21). No kako ta sila prema (3.23) ima suprotan smjer za naboje različitog polariteta,
slijedi da će se slobodan, negativan naboj vodiča pomaknuti na jednu, a pozitivan naboj na
drugu stranu.
Pokusom se to može provjeriti tako da se vodič prilikom gibanja prepolovi. Svaka polovica
bit će nabijena, i to nabojem suprotnog polariteta.

samoindukcija

Istosmjerna struja stvara stalni (konstantni) magnetski tok, a izmjenična izmjenični. Svaki
promjenljivi tok, a to znači i izmjenični, inducira napon. U zavojnici kojom teče izmjenična
struja inducirat će se dakle napon zbog promjene vlastite struje (koja mijenja magnetski tok).
Dakako, napon će se inducirati, prema Faraday-evu zakonu (3-43) kako god se tok mijenja.
Ta se pojava induciranja napona proizvedenog od vlastitog promjenljivog toka zove
samoindukcija.

22. Induciranje harmoničkog napona

Električni strojevi pretvaraju jedan oblik energije u drugi na temelju zakona elektromagnetske
indukcije e=Blv ili e=dφ/dt, sile na strujom protjecani vodič u magnetskom polju dF=I(dl×B) i
zakona protjecanja H dl = ΣI.
l
Prema zakonu elektromagnetske indukcije napon se inducira giba li se vodič u magnetskom
polju (generatori i motori) ili je izložen samo vremenskim promjenama magnetskog toka
(transformatori).
Induciranje harmoničkog napona:
 2
N-broj zavoja žice, B-magnetska indukcija [T], A-površina koju omeĎuju zavoji žice [m ], ω-
kutna brzina zavoja žice u magnetskom polju [rad/s], E -amplituda induciranog napona [V].
M

23. Osnove, podjela, korisnost i izvedba električnih strojeva

ELEKTRIČNI STROJEVI- pretvaraju jedan oblik energije u drugi oblik na principu
elektromagnetske indukcije i sile na vodič u magnetskom polju koji je nastao zbog
protoka struje.
PODJELA: generatori, motori, rotacijski pretvornici, transformatori

STUPANJ ISKORISTIVOSTI (KORISNOST):

h= dobivena energija / dovedena energija = A2 / A1 = P2 / P1

Električni stroj treba imati dva osnovna dijela:

1. Magnetski dio (jezgra od fermanenilnog materijala)
2. Električni dio (dva ili više namota)

Rotacijski električni strojevi imaju:

1. Nepomični stator
2. Pomični rotor
3. Zračni raspor (izmeĎu rotora i statora)

24. Prazni hod, opterećenje i reakcija armature sinkronih strojeva

Električni stroj u primjeni može biti u trajnom, kratkotrajnom ili isprekidanom

(intermitiranom) pogonu. Osnovno pogonsko stanje je opterećenje, a njegove krajnosti su
pogonska stanja praznog hoda i kratkog spoja. Počevši od mirovanja prema stacionarnoj
brzini stroj prolazi fazu zaleta.
U praznom hodu opterećenje stroja je nula, brzina nazivna, a gubici i zagrijavanje su
najmanji. Gubici su praktično jednaki gubicima u željezu.

Armaturni (radni, statorski) namot priključuje se na izmjeničnu mrežu, a uzbudni (rotorski)

namot na izvor istosmjerne struje. Brzina vrtnje ns (ili ωs) je sinkrona i ovisi o frekvenciji
mreže i broju pari polova .
Mehanička karakteristika n=f(M) za sinkroni je motor apsolutno kruta ili sinkrona. Brzina
vrtnje je konstantna i unutar sinkronizma ne ovisi o opterećenju.

25. Temelj rada električnog stroja – rotirajuće magnetsko polje ( Essert;

predavanje 13 )

Električni strojevi pretvaraju jedan oblik energije u drugi na temelju zakona elektromagnetske
indukcije:

ili
 ,
sile na strujom protjecani vodič u magnetskom polju:

,
i zakona protjecanja protjecanja:

.
Prema zakonu elektromagnetske indukcije napon se inducira giba li se vodič u magnetskom
polju (generatori i motori) ili je izložen samo vremenskim promjenama magnetskog toka
(transformatori). U motorima se pretvara električna u mehaničku energiju pomoću sila na
strujom protjecane vodiče u magnetskom polju. Budući je magnetsko polje neophodno, zakon
protjecanja opisuje kako je moguće postići magnetsko polje protjecanjem struje kroz namot
(uzbuda), što se koristi u većini strojeva.
Sinkrono – okretno polje i jednako brzini vrtnje rotora, kod asinkronih različita brzina
okretnog polja i rotora.

26. Sinkroni strojevi, karakteristika i svojstva

Najvažniji pojam kod ovog dijela gradiva je SINKRONIZAM. To je stanje koje postiže
sinkroni motor; u kojem je brzina konstantna i ne ovisi o opterećenju.
Rotori sinkronih strojeva izvode se:
- s neistaknutim polovima (turbogeneratori, obično brzohodni s ns>1000 min-1) ili
- s istaknutim polovima (hidrogeneratori, obično sporohodni s 60<ns<200 min-1).

-lijevo je presjek turbogeneratora, a desno presjek hidrogeneratora

Armaturni (radni) namot sinkronog stroja nalazi se na statoru i spaja se s mrežom, a
uzbudnom namotu na rotoru privodi se iz nekog vanjskog istosmjernog izvora preko bakrenih
četkica i kliznih kolutova uzbudna (primarna) struja koja pobuĎuje uzbudni magnetski tok.
Nekad se u uzbudi koriste i trajni magneti.
Bitno je znati da se u sinkronoj izvedbi rade generatiri i motori.

Princip rada sinkronog generatora:

Vodiči statorskog namota sinkronog generatora izloženi su vremenskoj promjeni magnetskog
toka kad rotor rotira pogonjen pogonskim strojem (tako rotira i uzbudni magnetski tok), te se
u njima se inducira izmjenični (približno sinusni) napon.
Frekvencija induciranog napona ovisi o broju okretaja rotora n (min-1) i broju pari polova p
prema:
f = n * p / 60

Da bi se u trofaznom sinkronom generatoru inducirala tri fazna napona meĎusobno

pomaknuta za 120°, moraju u utorima statora biti smještena tri fazna armaturna namota čiji su
počeci prostorno meĎusobno pomaknuti za kut:
α = 120° / p

-efektivna vrijednost ukupnog induciranog napona jedne faze iznosi:

E = 4, 44*Φ *f *N

Princip kod sinkronog motora:

Armaturni (radni, statorski) namot priključuje se na izmjeničnu mrežu, a uzbudni (rotorski)
namot na izvor istosmjerne struje. Brzina vrtnje ns (ili ωs) je sinkrona i ovisi o frekvenciji
mreže i broju pari polova prema:
ns = 60 f / p [min-1]
Iz stanja mirovanja sinkroni se motor može pokretati:
- samostalno i asinkrono ako ima kavezni prigušni namot. Tek pri brzini blizu nazivne
uključuje se uzbuda i rotor uskače u sinkronizam.
- uz stalno održavani sinkronizam pomoću izvora promjenljive frekvencije s početnom
frekvencijom nula.
- s posebnim zaletnim motorom. Pri brzini blizu nazivne uključuje se uzbuda i rotor
uskače u sinkronizam.

Promjena smjera vrtnje motora izvodi se promjenom redoslijeda faza, tj. meĎusobnom
zamjenom bilo koja dva priključka motora na trofaznu mrežu.
Glavne su značajke sinkronog motora:
- konstantna brzina vrtnje,
- veća specifična težina i specifična cijena od asinkronog motora,
- ako se preuzbudi može popravljati faktor snage cos φ mreže na koju je priključen,
- brzina vrtnje može se mijenjati promjenom frekvencije ili brojem pari polova,
- kod velikih opterećenja ispada iz sinkronizma.
Sinkronim motorima pripadaju i motori s rotorskim trajnim magnetima napajani iz statičkih
pretvarača s promjenljivom frekvencijom.

27. Vrste, načelo izvedbe i načelo rada asinhronih strojeva

Imamo kolutne asinkrone motore, kavezne asinkrone motore, te asinkrone generatore. A to je
podjela rema izvedbi rotorskog namota. Asinkroni stroj se pretežno upotrebljava kao motor, a
jako rijetko kao generator. Asinkroni stroj dobio je svoje ime zbog toga, sto brzina rotacionog
magnetskog toka i brzina rotora nije ista, kao sto je smucaj kod sinkronih strojeva. Asinkroni
motor se izraĎuje u serijskoj proizvodnji kao jednofazni ili trofazni, vrlo je jednostavan za
proizvodnju i održavanje i relativno niske proizvodne cijene. Rad asinkronog stroja temelji se
na rotirajućem magnetskom toku, a velike zasluge za pronalazak ima Hrvat Nikola Tesla.
Stator je isti kao kod sinkronog stroja dok je rotor izveden drukčije.
28. Momentna karakteristika asinkronih strojeva; klizanje

Klizanje asinkronog motora

Različitost brzina rotora n i okretnog polja ns navodi na klizanje:

-1
ns - brzina vrtnje okretnog magnetskog polja [min ]
-1
n - brzina vrtnje rotora [min ]

Brzina vrtnje rotora iznosi:

f- frekvencija [Hz]
p-broj pari polova

Vrijednosti nazivnog klizanja (klizanja kod nazivnog opterećenja) iznose u praksi 2 do 8 %.

Motorsko područje rada (uključujući zalet) ograničeno je s dva pogonska stanja: mirovanjem
(n=0, s=1) i sinkronizmom (n=ns, s=0). U stanju sinkronizma vodiči rotora ne sijeku silnice
okretnog polja, u njima se ne inducira napon E2, kroz njih ne teku struje I2 i nema zakretnog
momenta na rotor, te stanje sinkronizma nije moguće održati.
Za postojanje momenta potrebno je neko klizanje, tj. zaostajanje rotorske brzine n za brzinom
okretnog polja ns. Frekvencija rotorske struje f2 i statorske struje f1 odnose se prema:

Momentna karakteristika asinkronih motora

Momentna (vanjska ili mehanička) karakteristika M=f(n) ili M=f(ω) može se izraziti i
pomoću klizanja: M=f(s). Graf na slici 13.9 obuhvaća moguća područja rada asinkronog
stroja. Klizanje pri maksimalnom momentu naziva se prekretno klizanje spr, a pripadni
moment je prekretni moment Mpr. Potezni moment je moment pri n=0 (ili s=1). Protustrujno
kočenje nastaje pri rotaciji rotora suprotnoj rotaciji okretnog polja (n<0, s>1). Generatorsko
kočenje nastaje pri rotaciji rotora bržoj od rotacije okretnog polja (n> ns, s<0), što je
posljedica uloženog, a ne dobivenog momenta.
Vanjska karakteristika u oblicima M=f(n) i n=f(M) za asinkroni motor je tvrda, jer se u
području stacionarnog rada brzina vrtnje malo mijenja s momentom opterećenja.

Da bi motor krenuo iz mirovanja potezni moment Mp mora biti veći od momenta opterećenja
Mt. Dok postoji moment ubrzanja

Mu =M−Mt

raste brzina rotora i traje zalet. Stacionarna brzina vrtnje dobije se u sjecištu momentne
karakteristike motora i momentne karakteristike radnog mehanizma pokretanog motorom.
Kod sedlastih karakteristika motora i konstantnog momenta tereta to bi se moglo neželjeno
dogoditi na malim brzinama, što treba spriječiti.
Snaga, moment i brzina vrtnje povezani su prema:

Pmeh - mehanička snaga

Pokr - snaga okretnog polja

29. Pokretanje asinkronih motora; jednofazni motor

U trenutku pokretanja asinkronog motora (n=0, s=1) maksimalni je inducirani rotorski napon i
maksimalna struja pokretanja Ik (struja kratkog spoja). Ovisno o izvedbi (broju pari polova) i
veličini motora, struja kratkog spoja kreće se približno u granicama: I k = (3÷8) I N
Povećanjem brzine vrtnje tijekom zaleta smanjuje se klizanje, inducirani napon i struja
pokretanja. Kod pokretanja jednostavnim priključkom na napon struja pokretanja je velika, a
potezni moment relativno mali.

Kolutni motori mogu se pokretati uključivanjem otpora (tzv. uputnika) u rotorski krug. Otpor
djeluje na struju pokretanja (uz veći otpor struja je manja) i momentnu karakteristiku (potezni
moment i prekretno klizanje se mijenjaju, a prekretni moment ostaje konstantan).
Odgovarajućim otporom uputnika može se u trenutku pokretanja (n=0, s=1) postići potezni
moment jednak prekretnom Mp=Mpr; tada je spr=1.
Kod kaveznih motora ne može se uključivati otpor u rotorski krug, no postoje izvedbe
kaveznog rotora s efektom potiskivanja struje (skin efekt) sa sličnim djelovanjem pri
pokretanju kao što je uključivanje otpora u rotorski krug. Time se može znatno povećati
potezni moment i smanjiti struja pokretanja.
Obična izvedba kaveznih motora može se pokretati na različite načine, a glavni su:
- direktno priključivanjem na mrežu,
- pri smanjenom naponu pomoću transformatora, statorskog predotpora ili prigušnice,
- preko statičkog pretvarača napona i frekvencije,
- pomoću preklopke zvijezda-trokut (Y/Δ).
Kod jednofaznog priključka stvara se pulzirajuće magnetsko polje koje se može prikazati s
dva suprotno rotirajuća magnetska polja. Svako rotirajuće polje stvara s rotorskim strujama
okretne momente u smjeru rotacije polja što prikazuje slika. Prema karakteristici mirujući
jednofazni motor ne bi razvijao potezni moment: za n=0 → M=0. U praksi se pokreće ili
dovoĎenjem momenta ili specijalnim konstrukcijama (kratkospojeni zavoj ili pomoćna faza).
Kod motora s pomoćnom fazom da bi se postiglo okretno magnetsko polje (dvofazni sustav),
mora postojati fazni pomak izmeĎu struje Ir u glavnoj (radnoj) i struje Ip u pomoćnoj fazi. To
se postiže izvedbom pomoćne faze s:
a) omskim otporom
b) induktivnim otporom
c) kapacitivnim otporom

Samo uz uključeni kondenzator moguće je izmeĎu Ir i Ip dobiti pomak od 90°. Pomoćna faza
obično se automatski isključi nakon zaleta.

30. Strojevi istosmjerne struje

Strojevi istosmjerne struje (istosmjerni strojevi) električni su rotacijski strojevi s
istosmjernom strujom u strujnom krugu priključaka.

GraĎa istosmjernog stroja

Istosmjerni stroj stoji se od tri osnovna dijela:
- statora s uzbudnim namotom (ili kod manjih snaga s trajnim magnetom),
- rotora s armaturnim namotom,
- kolektora (ili komutatora) na rotoru

Na bakreni kolektor izvedeni su rotorski svici, a izvana po kolektoru kližu vodljive četkice
spojene sa stezaljkama u priključnoj kutiji.

Princip rada
Istosmjerna uzbudna struja (ili permanentni magnet) uzbuĎuje magnetski tok indukcije B.
Ako se rotor pomoću vanjske sile održava u rotaciji, u vodiču dužine l (dio armaturnog
namota spojen s dvodjelnim kolektorom) koji rotira obodnom brzinom v inducira se napon:

e = Blv

Prolazeći pokraj magnetskih polova vodič (iz slike 13.15) se izlaže promjeni indukcije prema
slici 13.16. Inducirani napon mijenja se kao indukcija, tj. izmjeničan je.

Napon na četkicama koje miruju je istosmjeran jer se u neutralnoj zoni NZ na dvodjelnom

kolektoru (kolektor s dvije lamele) u trenutku promjene smjera ostvari zamjena priključaka.
Jedan svitak daje pulzirajući napon prema slici 13.17. Više svitaka (rasporeĎenih u utorima po
obodu rotora) s izvodima na veći broj kolektorskih lamela daju napon sa znatno manjim
pulzacijama. Na opisanom principu djeluje istosmjerni generator.

Ako se na “+” i “−” stezaljke spojene s četkicama izvana priključi istosmjerni napon,
poteći će struja I suprotnog smjera od one kod generatora. Na vodiče djeluje sila:

F =BIl

i nastaje zakretni moment, te stroj radi kao motor. Zakretni moment pokrene rotor u istom
smjeru u kojem se okretao generator, ali uz suprotan smjer struje.
Kad vodič napusti područje ispod jednog pola i prijeĎe u područje drugog, mijenja se smjer
magnetske indukcije B kojoj je izložen, ali se istovremeno promijenio i smjer struje u vodiču
(djelovanje komutatora s četkicama) i smjer momenta ostaje isti. Veći broj svitaka daje
ravnomjerniji moment.
Dva naziva – kolektor i komutator koriste se zbog dvije uloge: kolektor “skuplja” napon ili
struju, dok komutator “komutira” struju (preklapa joj smjer).

Iznos induciranog napona i momenta

Ukupni inducirani napon iznosi:
E=K EΦn
Φ- magnetski tok
K E – konstanta
n - brzina vrtnje rotora

Ukupni moment razmjeran je struji armature i uzbudnom toku prema:

M =K MΦI A

Motori istosmjerne struje

Smjer vrtnje istosmjernih motora može se promijeniti promjenom smjera uzbudne struje
(smjer magnetskog polja) ili promjenom smjera armaturne struje. Rad istosmjernog motora
opisuje se modelom u kojem se potvrĎuju osnovni zakoni elektromagnetizma:

sila na vodič protjecan strujom M =K MΦIA

II Kirchhoffov zakon V=E + I A R A
zakon elektromagnetske indukcije E=K E Φn

Istosmjernom nezavisnom i porednom motoru brzina vrtnje može se mijenjati promjenom

predotpora, promjenom napona i smanjivanjem uzbude (za brzine iznad nazivne), pa se taj
motor susreće u pogonima sa potrebnim čestim promjenama brzine vrtnje. Kod serijskog
motora uzbuda je spojena serijski s armaturom, pa su struja opterećenja, armaturna i uzbudna
struja jednake: I=I A=I M.
Smjer vrtnje mijenja se ako se zamijene priključci ili samo armature ili samo uzbude.
Promjena polariteta na priključcima motora ne mijenja smjer vrtnje.