Professional Documents
Culture Documents
Ees2 Predavanje 6 2017 2018
Ees2 Predavanje 6 2017 2018
Ees2 Predavanje 6 2017 2018
ELEKTROENERGETSKI SISTEMI 2
Predavanje VI
Prema radnoj grupi Cigré 38.02.10, EES je za dato pogonsko stanje i zadati veliki
poremećaj naponski stabilan ako nakon poremećaja naponi kod potrošača dostižu
vrijednosti koje odgovaraju ravnotežnom posthavarijskom stanju. Stanje nakon
zadatog poremećaja i svih upravljačkih akcija je u takvim okolnostima unutar "oblasti
privlačenja“ stabilnog posthavarijskog ravnotežnog stanja.
Naponska nestabilnost je u osnovi lokalni problem, ali može inicirati niz događaja
koji dovode do progresivnog i nekontroliranog sniženja napona u znatnom dijelu
sistema pri čemu je napon ispod prihvatljivih graničnih vrijednosti. Ova pojava se
naziva naponski slom ili kolaps napona.
Povećanje broja generatora kod kojih više nije moguće vršiti automatsku
regulaciju napona znači da se ubrzano približava stanje naponske nestabilnosti i
naponskog sloma.
Također, tokom cijelog scenarija može doći i do reagovanja drugih zaštita kao što
su npr. zaštita od preopterećenja dalekovoda ili distantna zaštita.
Ako je vrijeme eliminiranja kvara duže, može doći do značajnih propada napona
što u potrošačkim područjima s velikim udjelom asinhronih motora može dovesti
do značajnog povećanja potreba za reaktivnom snagom.
Naime, kod asinhronih motora, pri naglom propadu napona, dolazi do usporenja
koje se može nastaviti i nakon eliminiranja kvara i dovesti do kočenja motora.
Za takav režim rada je karakteristično da motor troši veliku reaktivnu snagu što
izaziva dodatno sniženje napona i može dovesti do kočenja i ostalih motora u
istom ili susjednom postrojenju.
Rezultat svega može biti djelovanje zaštitnih uređaja i uređaja za regulaciju, što za
posljedicu može imati djelimični ili čak i potpuni raspad EES.
I
I ⋅ ZL
G I Z
θ Vf
ϕ
I
Karakteristike koje su interesantne za analizu naponske stabilnosti su veze između
prenesene aktivne snage (snage na prijemnom kraju, snage koja se predaje
potrošaču) P, napona na prijemnom kraju Vf i reaktivne snage potrošača Q.
gdje je Iks struja tropolnog kratkog spoja na krajevima potrošača, koja se računa po
relaciji:
E
Iks = f
ZL
a 2
Z Z
F = 1+ + 2 cos ( β − ϕ )
L
Z L
Z
3E2f Z 2
3ZIks cos ϕ
P = 3 Vf Icos ϕ = cos ϕ
Z 2 Z ZL Z
2
Z
ZL 1 + + 2 cos ( β − ϕ ) 1 + + 2 cos ( β − ϕ )
L
Z L
Z L
Z L
Z
3E2f Z 2
3ZIks sin ϕ
Q = 3 Vf Isin ϕ = sin ϕ
Z 2 Z ZL Z
2
Z
ZL 1 + + 2 cos ( β − ϕ ) 1 + + 2 cos ( β − ϕ )
L
Z L
Z L
Z L
Z
Iz ovih jednadžbi može se zaključiti da faktor snage potrošača cosϕ ima značajan
utjecaj na performanse prijenosnog sistema.
Dijagrami relativnih vrijednosti struje (I/Iks), napona (Vf/Ef), aktivne (P/Pmax) i reaktivne
snage (Q/Qmax) na prijemnom kraju u funkciji odnosa modula impedansi (ZL/Z), za
slučaj kada je tgβ = 10 i cosϕ = 0.95, prikazani su na slici. Veličine su normalizirane da
bi rezultati bili primjenljivi za veliki broj varijanti, odnosno za svaku vrijednost ZL.
Zahtjevi potrošača kvantificirani su preko odnosa ZL /Z. Maksimalne vrijednosti
aktivne i reaktivne snage prijenosa su Pmax i Qmax.
11.04.2018. Elektroenergetski sistemi 2 11
Naponska stabilnost
1
I Vf P Q I
, , ,
Iks Ef Pmax Qmax 0.9 Iks
0.8
0.7 P
Q
0.6 Pmax
Qmax
0.5
0.4 Vf
Ef
0.3
0.2
0.1
ZL
0
0 0.5 1 1.5 2 2.5 3 Z
0.7 P
Q
0.6 Pmax
Qmax
0.5
0.4 Vf
Ef
0.3
0.2
0.1
ZL
0
0 0.5 1 1.5 2 2.5 3 Z
Zatim je rast snage prijenosa nešto sporiji prije dostizanja maksimalne vrijednosti.
0.7 P
Q
0.6 Pmax
Qmax
0.5
0.4 Vf
Ef
0.3
0.2
0.1
ZL
0
0 0.5 1 1.5 2 2.5 3 Z
Nakon dostizanja maksimuma dolazi do smanjenja isporučene aktivne snage za ZL/Z >
1. Do ovog smanjenja dolazi zato što pad napona na impedanciji prijenosne mreže ZL,
uzrokovan tokom struje opterećenja, poslije tačke maksimuma isporučene snage
postaje vrlo veliki, pa porast struje nije dovoljan da kompenzira smanjenje napona.
∂P
=
2
3Iks (
cos ϕ ZL2 − Z 2 ) =0
∂Z Z 2
2
Z
ZL2 1 + + 2 cos ( β − ϕ )
ZL ZL
Vrijednosti Vcrit i Icrit koje odgovaraju maksimumu snage prijenosa nazivaju se kritične
vrijednosti napona i struje. Izrazi za proračun kritičnih vrijednosti napona i struje
dobivaju se kada se u izraze za module Vf i I uvrsti Z/ZL = Zopt/ZL = 1:
Ef Ef
Vcrit = =
2 1 + cos ( β − ϕ ) 2 cos β − ϕ
2
Iks Iks
Icrit = =
2 1 + cos ( β − ϕ ) 2 cos β − ϕ
2
11.04.2018. Elektroenergetski sistemi 2 15
Naponska stabilnost
Maksimalne vrijednosti aktivne i reaktivne snage prijenosa se dobivaju za vrijednosti
Vcrit i Icrit:
3E2f cos ϕ 3E2f cos ϕ
max = 3 Vcrit Icrit cos ϕ
P= =
ZL 2 1 + cos ( β − ϕ ) ZL β−ϕ
4 cos2
2
3E2f sin ϕ 3E2f sin ϕ
=
Q max = 3 Vcrit Icrit sin ϕ =
ZL 2 1 + cos ( β − ϕ ) ZL β−ϕ
4 cos2
2
Uvjeti koji odgovaraju maksimumu snage predstavljaju granicu zadovoljavajućeg
rada. Dakle, kritične vrijednosti napona i struja odgovaraju maksimalnoj prijenosnoj
snazi i granicama zadovoljavajućeg pogona. Kritična vrijednost struje predstavlja
gornju dozvoljenu graničnu vrijednost za struju, a kritična vrijednost napona
predstavlja donju dozvoljenu graničnu vrijednost za napon.
Z svedeno = a2 Z
To znači da će se pri povećanju opterećenja impedancija koju ’’vidi’’ mreža još više
smanjiti djelovanjem regulatora prijenosnog omjera transformatora. Usljed smanjenja
impedancije potrošača dolazi do daljeg povećavanja struje opterećenja, odnosno do
daljnjeg sniženja napona na krajevima potrošača.
Kada ova pojava ima progresivan karakter, ona vodi u slom (kolaps) napona u
sistemu.
Jednadžbe
3E2f Z 3E2f cos ϕ
P cos ϕ Pmax =
Z 2 Z ZL 2 1 + cos ( β − ϕ )
ZL 1 + + 2 cos ( β − ϕ )
2
L
Z L
Z
Ef ZL Vf
I I ⋅ ZL
G I Z
θ Vf
ϕ
I
V f = Vf e j0° I = Ie − jϕ Z = Ze jβ
odnosno:
E2f = Vf2 + 2Vf ZLIcos ( β − ϕ ) + ( ZLI)
2
Ako se prijenosna mreža predstavi samo preko induktivnih reaktancija, odnosno ako
se zanemare se aktivne otpornosti (RL ≈ 0), vrijedi: ZL ≈ jXL, β = 90°. U ovom slučaju se
posljednja jednadžba može napisati u obliku:
2 X P 2 X Q 2
1 2XLQ 2XLQ
2
V
= 1 − 2
± 1− 2
− 4 L2 + L2
E 2 E E E E
XLP XL Q V
p= q= v=
E2 E2 E
(
v 4 + ( 2q − 1) v2 + p2 + q2 =
0 )
ili
( )
2
p2 =v2 − v2 + q
1 1
v= −q± − q − p2
2 4
Ef ZL Vf
Posljednje jednadžbe definiraju sve
statičke karakteristike prijenosa I
uproštenog sistema koji se analizira. Za v I
G Z
= const. dobivaju se tzv. p-q krive. Za q =
const. dobivaju se v-p krive, a za p = const.
dobivaju se q-v krive.
11.04.2018. Elektroenergetski sistemi 2 23
Naponska stabilnost
Na slici su prikazane karakteristike definirane posljednjom jednadžbom u p-q-v
prostoru koordinata. Za svaku tačku (p, q) postoje dva rješenja za napon. Jedno
rješenje je u području viših vrijednosti napona, ono predstavlja stabilan slučaj i
stvarni napon sabirnice. Drugo rješenje je u području niskih vrijednosti napona i
predstavlja nestabilan slučaj.
Sve prethodno prezentirane analize odnose se na naponsku nestabilnost usljed
polagane promjene opterećenja sistema.
U praksi je naponska
nestabilnost uzrokovana
kombinacijom različitih
faktora, kao što su kapacitet
Napon v (pu)
prijenosne mreže,
ograničenja proizvodnje
reaktivne snage generatora,
karakteristike uređaja za
kompenzaciju reaktivne
snage, djelovanje regulatora
prijenosnog omjera
transformatora, itd.
( )
2
p2 =v2 − v2 + q 1.0
0.8
0.9
Envelopa p-q karakteristike, koja
daje geometrijsko mjesto apsolutne 0.6 0.8
maksimalne snage prijenosa
0.7
razmatranog sistema, dobiva se iz 0.4
uvjeta da prvi izvod posljednje 0.6
jednadžbe po v bude jednak nuli: V
0.2 = 0.5
E
dp
=0
dv 0
-1.4 -1.2 -1 -0.8 -0.6 -0.4 -0.2 0 0.2
Relativna vrijednost reaktivne snage q (pu)
0.7
Envelopa je zapravo parabola u p-q 0.4
ravni s tjemenom u tački A koja je 0.6
prikazana isprekidanom linijom na V
0.2 = 0.5
slici. Koordinate tačke A u relativnim E
vrijednostima su (0.25, 0), a tačka A
se postiže za relativnu vrijednost 0 A
-1.4 -1.2 -1 -0.8 -0.6 -0.4 -0.2 0 0.2
napona u = 0.5 pu. Relativna vrijednost reaktivne snage q (pu)
0 A
-1.4 -1.2 -1 -0.8 -0.6 -0.4 -0.2 0 0.2
Relativna vrijednost reaktivne snage q (pu)
( )
2
p2 =v2 − v2 + q
0.6
Geometrijsko mjesto tačaka
apsolutnih maksimalnih snaga 0.4
prijenosa razmatranog sistema paps
dobiva se iz uvjeta da prvi izvod
0.2
posljednje jednadžbe po v bude
jednak nuli:
dp 0
=0 0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8
dv Relativna vrijednost aktivne snage p (pu)
( )
2
p2 = v2 − v2 + ptgϕ
Nakon diferenciranja ovog izraza dobiva se:
(
dp v 1 − 2v − 2ptgϕ
=
2
)
( )
dv p 1 + tg2 ϕ + u2 tgϕ
odnosno:
( )
v 1 − 2v2 − 2ptgϕ =0
0.8
odakle se dobiva jednadžba
geometrijskog mjesta tačaka
0.6
apsolutnih maksimuma prijenosnih
snaga:
0.4
1 paps
= v2 −
p2aps
4
0.2
Geometrijsko mjesto ovih kritičnih
radnih tačaka prikazano je na slici 0
0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8
isprekidanom linijom.
Relativna vrijednost aktivne snage p (pu)
paps
Ako bi opterećenje u promatranoj 0.4
Napon sabirnice
karakteristike (granica naponske
stabilnosti) postaje singularna
odnosno rješenje divergira. Ovo
uzrokuje poteškoće pri
određivanju naponske stabilnosti.
Kritična tačka
Tehnika kojom se rješava (koljeno karakteristike)
spomenuti problem naziva se
metoda kontinuiranih tokova snaga
i napona. Ova iterativna metoda
opisana je u nastavku.
Opterećenje
11.04.2018. Elektroenergetski sistemi 2 33
Naponska stabilnost
Polazi se od poznatog stanja (tačka A). Zatim se za željenu promjenu opterećenja
prognozira sljedeće stanje (tačka B) tako da se povuče tangenta na krivu v-p u tački
A. To je faza prognoze ili predikcije, a AB se naziva prediktor. Ova procjena se
korigira korištenjem konvencionalne analize proračuna tokova snaga primjenom
Newton-Raphsonove metode. To je faza korekcije kojom se dobiva tačno rješenje
(tačka C). Dio BC se naziva korektor. Korekcija se dobiva uz fiksiranje jedne varijable
što je u ovom slučaju promjena opterećenja (BC), ali može isto tako biti i napon
sabirnice.
Napon sabirnice
prediktora. Ako je novo
procijenjeno opterećenje (D) veće
od maksimalnog opterećenja pri
tačnom rješenju, korektorski korak
pri fiksiranim opterećenjima neće Kritična tačka
konvergirati. Zato se korektorski (koljeno karakteristike)
korak s fiksiranim naponom na
promatranoj sabirnici koristi za
određivanje tačnog rješenja (E).
Opterećenje
11.04.2018. Elektroenergetski sistemi 2 34
Naponska stabilnost
Ovaj postupak se naziva lokalna parametrizacija, što znači da se u fazi korekcije
fiksiraju različite varijable za različite tačke na karakteristici. Postupak se ponavlja za
željeni opseg tačaka na karakteristici.
Divergiranje rješenja u proračunu tokova snaga koje se javlja kod koljena v-p
karakteristike može se koristiti kao indikator naponske nestabilnosti. Rad na granici
stabilnosti ili blizu nje je neprihvatljiv u praktičnim situacijama i zadovoljavajući radni
uvjeti se osiguravaju preko postojanja dovoljnih "granica snage". "Rastojanje“ do
naponske nestabilnosti obično se izražava preko razlike snage između maksimuma
razmatrane v-p karakteristike i trenutne radne tačke.
Rezerva
v
Složeniji sistemi imaju v-p karakteristiku Kritični
Radna
sličnu kao i analizirani jednostavni
napon
tačka Granica
stabilnosti
radijalni sistem.
Maksimalna
snaga
p
11.04.2018. Elektroenergetski sistemi 2 35
Naponska stabilnost
Q-V STATIČKE KARAKTERISTIKE PRIJEMNOG KRAJA PRIJENOSNOG VODA
( )
2
p2 =v2 − v2 + q
11.04.2018. Elektroenergetski sistemi 2 36
Naponska stabilnost
Kod rješavanja se pretpostavlja da je E = const. Jednadžbe Q-V (q-v) karakteristika
su:
V2 V 2E2
Q =− 2
− P2 q =v2 − v2 − p2
XL XL
dq 0.4
=0 0.2
dv
odnosno: 0
dq v -0.2
=
2v − =
0 0 0.2 0.4 0.6 0.8 1 1.2 1.4 1.6 1.8
dv v −p
2 2
Relativna vrijednost napona v (pu)
0.6
Reaktivna rezerva (blizina
0.4
naponske nestabilnosti) izražava
0.2
se preko razlike reaktivne snage u
radnoj tački i minimuma q-v 0
karakteristike. -0.2
0 0.2 0.4 0.6 0.8 1 1.2 1.4 1.6 1.8
Relativna vrijednost napona v (pu)
povećanje
q3 je negativna. Ova situacija se 0.3
Potrošač Potrošač
G G
Kondenzatorska
baterija
SVC
q
0.4
Karakteristike snage kondenzatorske
0.35 baterije ucrtane su na dijagramu s q-v
0.3 karakteristikom potrošača. Snaga qc
0.25 A predstavlja minimalnu snagu baterije
q'c
rezerva koja je potrebna da se uspostavi radna
0.2
B tačka B. Pri povećanoj snazi baterije q’c >
0.15
qc može se uspostaviti radna tačka A pri
0.1
qc nazivnom naponu sabirnice. U ovom
0.05 slučaju postoji rezerva reaktivne snage
radi veće kompenzacije.
0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95 1.0 1.05 1.1 v
11.04.2018. Elektroenergetski sistemi 2 41
Naponska stabilnost
Međutim, s obzirom da kondenzatorska baterija ne osigurava konstantan iznos
reaktivne snage (QC = V2/XC), ta ovisnost se mora uzeti u obzir kod određivanja
rezerve reaktivne snage. Zato se rezerva reaktivne snage ne određuje u odnosu na
minimum q-v krive nego u odnosu na tačku B.
0.2
0.1
0
qmin
−0.1
−0.2
0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95 1.0 1.05 1.1 v
smanjenje
Tačka naponske
nestabilnosti
Promjena reaktivne
održavanje raznih opsega
Napon (%)
snage (MVAr)
napona na sabirnici.
v-p krivom je prijenos radne
snage postavljen na 1000 MW,
a rezerva reaktivne snage u
ovim uvjetima iznosi 300
Reaktivna
MVAr. Što je veća rezerva rezerva
reaktivne snage, manja je
vjerojatnost pojave
naponskog sloma.
Prenesena snaga (MW) Napon (%)
G1
P1 PR + j QR
Iz usporedbe se vidi da je
pogonsko stanje kojem odgovara
tačka A puno stabilnije na krivoj v
p
pmax1 pmax2
Na slici je prikazano stanje sistema nakon isključenja dva 110 kV dalekovoda (označeni crvenim
elipsama na prethodnoj slici). Na slici su žutom i jarko crvenom bojom prikazani dalekovodi koji
su jako opterećeni ili preopterećeni. Naprimjer, dalekovodom 110 kV Međurić – Nova Gradiška
teče 153 % nazivne struje. Naponska slika prikazana je na sljedećem slajdu.
Napon 55 kV!
Naponi na sabirnicama N. Gradiška, Požega, Sl. Brod1 i Sl. Brod2 imaju vrijednosti 71.5 kV, 55 kV,
42.1 kV i 41.2 kV. Vidljivo je da je u ovim čvorištima došlo do naponskog sloma. Uzrok tome je
radijalno napajanje (ukupna duljina 124.5 km) ovih tačaka iz TS Međurić. Bez adekvatne podrške
reaktivnom snagom u nekom od ovih čvorišta, sva reaktivna (kao i aktivna) snaga mora doći iz TS
Međurić. Pri tom se stvaraju veliki gubici reaktivne snage, što naposlijetku dovodi do naponskog
sloma. Problem je moguće riješiti ugradnjom uređaja za kompenzaciju reaktivne snage.