UNIVERZITET U TRAVNIKU

FAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE

ARHITEKTURA

TUMAČENJE KAPITALA I VRSTE KAPITALA

-Seminarski rad iz predmeta ekonomoka i marketing-
 SADRŽAJ

1. UVOD ...................................................................................................................................... 2
2. TUMAČENJE KAPITALA .................................................................................................... 3
2.1. Teorija kapitala klasične političke ekonomije .................................................................. 5
2.2. Marksovo tumačenje kapitala........................................................................................... 6
3. VRSTE KAPITALA................................................................................................................ 7
3.1. Osnovna podjela kapitala ................................................................................................. 8
3.2. Intelektualni kapital .......................................................................................................... 8
4. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................... 11
5. LITERATURA ......................................................................................................................... 12

1. UVOD

2
Kapital je ekonomska vrijednost koja se ulaže u proizvodnju ili neku drugu djelatnost, sa ciljem
da se uveća, dakle da donese neku dobit.

Pojam kapitala možemo gledati sa vise tački gledišta i to:

 S aspekta njegova sudjelovanja u proizvodnji, u odnosu na broj uposlenika u datom

periodu,
 S aspekta profita tj. dobiti kojeg donosi vlasniku, (pojedincu ili preduzeću)
 S aspekta njegova sudjelovanja u ekonomskom sistemu i neku inflaciju karakterističnu
za taj sistem.

Kapital se može ulagati bilo u proizvodni, bilo u neproizvodni sektor. Međutim, njegova svrha je
uvijek ista, a to je da donese veću vrijednost od vlastite tj. uložene vrijednosti.

Budući da kapital nije prirodno dobro, on se mora ili proizvesti ili posuditi. U kapita ubrajamo
sva proizvedena dobra (objekti,strojevi, postrojenja i sl.) koja se ulažu u proizvodnju s ciljem da
se taj isti kapital uveća, ali treba razlikovati kapital od lične imovine, npr. Porodične kuće, koja
se ne može smatrati kapitalom budući da u njoj živimo i ona ne sudjeluje u proizvodnom
procesu, ali kada bi tu istu kuću prodali I dobiveni novac uložili u proizvodnju (bilo za kupovinu
nekih sirovina, strojeva, poslovnih prostora ili nešto drugo) taj novac bi tada postao kapital.

2. TUMAČENJE KAPITALA

3
Kapital predstavlja jedan od izraza koji se mnogo koriste kako u svakodnevnoj ekonomskoj
praksi, tako i u ekonomskoj teoriji, ali sa dosta raznovrsnih značenja. Tako na primjer možemo
reći da vlasnik deviznog štednog računa u banci posjeduje kapital, ili da vlasnik nekretnine
raspolaže kapitalom, isto tako u novije vrijeme i znanje se tretira kao kapital – humani kapital.

Gotovo od samog nastanka ekonomske nauke pojam kapital je bio predmet mnogih kontroverzi.
Osnovni razlog kontroverzne prirode kapitala je taj što se u njemu nalazi objašnjenje kamate i
profita. S obzirom na to teško je dati jasnu definiciju kapitala koja bi bila jednostavna i
primjenljiva za sve njegove oblike.

Možemo ga na najjednostavniji način opisati sljedećom definicijom: „kapital predstavlja

vrijednost koja se oplođuje, bez obzira na svoj konkretan oblik oplodnje“.

Jedna te ista stvar može, a i ne mora da bude kapital. Novac koji držimo u kući radi finansiranja
tekućih obaveza i kupovina nije kapital već sredstvo razmjene.

Ako jedan njegov dio uštedimo i u obliku depozita oročimo u nekoj banci, on će se oplođivati
prema odgovarajućoj kamanoj stopi, zbog čega taj novac tretiramo kao kapital.

Vikendica u koju povremeno odlazimo na odmor nije kapital, ali ako se korizti za izdavanje
nekim gostima ili turistima zbog sticanja prihoda tada već postaje realni kapital.

U čestu upotrebu pojam kapitala je ušao još u XVI i XVII vijeku u doba razvoja slobodne
trgovine.

Tada se ovaj pojam vezivao za trgovačku djelatnost i pod njim se podrazumjevala ili neka svota
novca namjenjena kupovini robe koja će biti prodata radi sticanja profita ili prosto skup roba
predviđenih za prodaju.

Od tada pa do danas pojam kapitala se toliko udomaćio da nam se čini kao jedna od onih
ekonomskih kategorija čije nam poimanje djeluje blisko i poznato. Kapital će se najčešće
definisati kao bogatstvo u vidu novca, dobara ili druge imovine koja se koristi radi povećanja
bogatstva, ipak, ovakva definicija ostavlja nerazjašnjenje neke važne probleme.

Prvo pitanje potiče već iz same definicije. Ona kapital određuje dvojno: kapital se može
razumijeti kao vrijednost izražena u novcu ili kao skup dobara, tj. u svom fizičkom obliku. Kako

4
se istovremeno definiše i kao nečija imovina, kapital se može još razumjeti i kao društveni
fenomen. Isticanje upotre kapitala u uvećanju bogatstva otvara i pitanje njegove produktivnosti
ili njegovog razumijevanja kao faktora proizvodnje.

Različite ekonomske škole i mnogi ekonomski teoretičari daju svoje tumačenje pojma kapitala.

Klasičari Smit i Rikardo su prvi pokazali interesovanje za pojam kapitala, potom Marginalna
ekonomska teorija koja je nastala djelimično i kao reakcija na prethodnu, zatim Marksova teorija
kapitala, Neoklasična teorija kapitala i mnoge druge koje su dale svoj doprinos u objašnjavanju i
shvatanju pojma kapitala.

2.1. Teorija kapitala klasične političke ekonomije

Naučno interesovanje za pojam kapitala pokrenula je, suočena sa njegovim prisustvom u procesu
proizvodnje, klasična politička ekonomija. Zainteresovani za proizvodnju , klasičari se
interesuju i za klasičari se interesuju i za problem akumulacije kapitala i mjesto kapitala u
reprodukciji.

Adam Smit (1723.-1790.), škotski ekonomista, smatra se osnivačem savremene ekonomske

nauke. Pojavom njegovog djela „Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda“ (1776)
ekonomija se definitivno oformila kao nauka.

Smit objašnjava kapital kao akumulirani fond neophodan u svakom procesu proizvodnje. Kapital
je proizvodni faktor koji je neophodan u svakom procesu proizvodnje. Kao takav, on je rezultat
minulog rada pa je njegova vrijednost u stvari vrijednost akumuliranog minulog rada. Kapital
uvećava radnikovu proizvodnu snagu i uvijek je plaćen – profitom. Izgleda da je za Smita profit,
u prvom redu, rezultata povećane produktivnosti, mada on nije sasvim eksplicitan po tom
pitanju.

Svakako najznačajniji predstavnik klasične škole uz Adama Smita jeste i David Rikardo.
Njegovo djelo koje je takođe doprinjelo osamostaljivanju ekonomske nauke jeste „Načela
političke ekonomije i oporezivanja“ (1817.)

5
David Rikardo nije dodao ništa novo teorijama kapitala Adama Smita. Rikardo pokazuje manje
interesovanje za prirodu kapitala nego Smit, upravo zato što su u njegovo vrijeme kapitalistički
odnosi u Velikoj Britaniji bili mnogo razvijeniji nego sredinom XVIII vijeka u vrijeme Smita.

Smit je živjeo u prelaznom periodu manufakturalnog načina proizvodnje. Rikardo je

koncentrisan na proučavanje produktivnog kapitala. Njegove ideje o kapitalu se zapravo svode
na prebrojavanjje stavki koje čine kapital.

Tako je Rikardo prvobitno tvrdio da kapital čine oruđa za proizvodnju, ali je onda proširio tu
ideju da bi pokrio sredstva za proizvodnju u cjelini, da bi na kraju rekao da je kapital sve što je
neophodno za proces proizvodnje uključujući i sredstva za život radnika.

Rikardo je težio da u potpunosti ignoriše pitanje prirode kapitala.

Rikardova pažnja je bila usmjerena na komponente ili materijalne elemente kapitala i nije
pokazivao znakove razumjevanjaza specifičnu prirodu kapitala.

2.2. Marksovo tumačenje kapitala

Karl Marks (1818.-1883.) je bio njemački filozof, historičar i revolucionar, bez sumnje je bio
najuticajniji socijalistički mislilac koji se pojavio u XIX vijeku.

Bio je politički ekonomista kao i organizator „Međunarodnog udruženja radnika“.

U svojim razmišljanjima dotiče široku lepezu pitanja, razvijajuči svoje revolucionarne teorije u
periodu od četiri decenije počevši od 1843. godine. Obrazložio je svoje teorije s namjerom da
oslobodi radnike iz evropskog kapitalističkog društva tokom XIX vijeka.

On je tvrdio da je u cilju emancipacije čovječanstva od ekonomske dominacijepotrebna socijalna

revolucija.

Predviđeni rezultat bio bi mijenjanje postojeće ekonomske strukure, i stvaranje društva u kojem
imovina, a posebno sredstva za proizvodnju, više neće biti u privatnom vlasništvu.

6
Marksova teorija je bila razvijena u bliskoj saradnji sa Friedrichsom Engelsom. Zajedno su bili
uključeni u objašnjavanju ljedske otuđenosti i dijalektičkog materijalizma.

Marksova i Engelsova vizija je bila čisto materijalističko tumačenje ljudske prirode i razvoja u
okviru prirode koja poziva na revoluciju.

Ona je predstavljala materijalistički pogled na historiju , zasnovanu u dijalektici, koja je

podržavala marksovu teoriju političke ekonomije i njegov poziv na revoluciju.

Ovo tumačenje se ističe zbog svoje teorije viška vrijednosti, kojom se tvrdi da bogatstvo
kapitalističkog društva potiče isključivo iz izrabljivanja radnika.

Marksova analiza vidi historiju ljudskog razvoja, kao niz klasnih borbi između radnika i
vladajuće klase, tj. onih koji posjeduju sredstva za proizvodnju.

Po Marksu, feudalci, vlasnici zemljišta i kapitalisti su zajedno uklješteni u borbi protiv vladavine
radničke klase, tj onih koji posjeduju kapital.

Marks je predvidjeo propast kapitalizma kroz revoluciju radničke klase.

3. VRSTE KAPITALA

7
 3.1. Osnovna podjela kapitala

Kapital može biti fizički (oprema, proizvodni i poslovni prostori, sirovine, polugotovi i gotovi
proizvodi), i finansijski (gotovina, dionice i sl.).

Kapital se može podijeliti i na stalni (fiksni) i opticajni (cirkulirajući) kapital.

Sredstva koja će se dugo vremena zadržati kao ulaganje u osnovna sredstva predstavljaju stalni
(fiksni) kapital, dok ona sredstva koja se koriste za tekuće finansiranje predstavljaju opticajni
(cirkulirajući) kapital.

Osim toga postoji podjela kapitala na vlasnički i pozajmljeni.

Vlasnički je onaj koji vlasnik unosi u proizvodnju i stoga na njega ne plaća kamate, dok se
pozajmljeni kapital odnosi na sredstva koja su pozajmljena i za koja se u nekom vremenskom
periodu mora vratiti glavnica (pozajljena odnosno posuđena vrijednost) i određena kamata na taj
iznos. Ovaj oblik kapitala još možemo nazvati i tuđi kapital.

Ulaganje kapitala u neki posao ili projekat se naziva investiciono ulaganje.

Glavničar je osoba koja ulaže svoj kapital u svoje ili tuđe trgovačko društvo.

Kapital se može uložiti na 3 načina:

 U obliku novca
 U obliku stvari (materijalna imovina)
 U obliku prava (nematerijalna imovina)

Temeljni kapital je onaj kapital koji se ulaže u trgovačko društvo.

Zajmovni kapital, kao što smo već rekli, to je obaveza koju u određenom roku treba izmiriti i za
njezino korištenje platiti određenu naknadu (kamatu).

1.2. Intelektualni kapital

8
Koncept intelektualnog kapitala pojavio se početkom osamdesetih godina XX vijeka kada je pod
uticajem procesa globalizacije došlo do niza tehnoloških, političkih i društvenih promjena koje
su transformisale svijetsko gospodarstvo i uticale na poslovno okruženje preduzeća.

U ekonomiji znanja najvažniji ekonomski resurs za postizanje održivog razvoja i konkurentnosti

više nije kapital, prirodni resursi ili rad (tradicionalni resursi), već znanje, a u njemu je
intelektualni kapital.

Intelektualni kapital se sastoji od sljedeće strukture:

 Ljudski kapital
 Strukturni (organizacioni) kapital
 Relacioni (potrošački) kapital

Ljudski kapital je pokretač intelektualnog kapitala. Odnosi se na akumuliranu vrijednost

investicija u obrazovanje, stručnost budućnost svih zaposlenih i menađmenta, te njihovu
sposobnost da svoje znanje, vještine i iskustvo transformišu u aktivno stvaranje dodatne
vrijednosti za preduzeće.

Osim znanja, iskustva i vještina, ljudski kapital predstavlja i: kreativnost, inovativnost,

marljivost, odgovornost, upornost, samoincijativnost, uspješnost u komunikaciji, sposobnost
riješavanja problema, fleksibilnost i adaptibilnost zaposlenih i menađmenta.

Pojedinci koji imaju navedene osobine nazivaju se tzv. „umnim radnicima“

Najveća vrijednost „umnih radnika“ jeste u činjenici da posjeduju temeljno znanje , jer je ono
najznačajniji i najvrijedniji izvor konkurentske prednosti preduzeća.

Strukturni (organizacioni) kapital je infrastrukturna podrška ljudskog kapitala, te predstavlja sve

djelove koji u preduzeću ostaju nakon što zaposlenici poslije radnog vremena napuste preduzeće.

To su:

9
Intelektualno vlasništvo – cjelokupno materijalizovano znanje: patenti, licence, autorska prava,
franšize, softwerski programi i cjelokupan materijalizovani vrijednosni ljudski kapital.

Organizacioni procesi – planovi, pismene strategije, nacrti, priručnici, pravila, poslovne

aplikacije, baze podataka.

Za razliku od ljudskog kapitala, strukturalni kapital je moguće kvalificirati i vrijednosno odrediti.

Relacioni (potrošački) kapital predstavlja odnose između strateških poslovnih jedinica

preduzeća, te međuodnose između preduzeća i okruženja (potrošaći, distributeri, partneri, i sve
ostale interesne grupe iz okruženja preduzeća) i brend (tržišnu marku).

10
 4. ZAKLJUČAK

Odabirom ove teme seminarskog rada, došao sam do novih zanimljivih saznanja o kapitalu kao
pojmu, i oblicima istog.

Takođe na ovome primjeru vidimo upravo koliko je ekonomija zastupljena u svakodnevnim

aktivnostima, i shvatamo da svijet bez ekonomije i kapitala nebi bio isti kakav je to danas.

Kapital je ekonoska vrijednost čij je osnovni zadatak da u konačnici donese zaradu tj. profit, i svi
smo mi uključeni u taj proces iz dana u dan, neko manje, neko više ali niko nije izostavljen.

Svi mi koristimo kapital nekog preduzeća i svojim zalaganjem tom istom preduzeću donosimo
profit od kojeg se stvara novi kapital. Pa čak i ako ne radimo mi opet doprinosimo rastu kapitala
određenih preduzeća, jer da bismo živjeli moramo koristiti neke robe i usluge od kojih to
preduzeće opstaje, te dugoročno gledamo dorinosimo rastu prometa, tako isto i profita, a samim
tim u konačnici doprinosimo rastu kapitala tih preduzeća.

Ja sam pokušao da na jedan lijep i opširan način obuhvatim sve iz oblasti kapitala, od samog
postanka pa do savremenog doba, i to isto prenesem ovdje kroz svoj rad.

Čitanjem i razumijevanjem ovog seminarskog rada može se steći jedno potrebno znanje koje bi
svaki korisnik trebao posjedovati, na nama je dalje kako ćemo to znanje prihvatiti i koristiti
tokom daljeg obrazovanja ali i tokom života opčenito.

11
5. LITERATURA

 Dr. Vjekoslav Domljan: KONCEPCIJE EKONOMSKE POLITIKE izdanje 1991. IDP

„Udžbenici, priručnici i didaktička sredstva“ Sarajevo

 https://studenti.rs/skripte/ekonomija/tumacenja-pojma-kapitala - Datum pristupanja

18.11.2018.

 https://libcom.org/files/karl_marks_kapital_prvi_tom.pdf

 https://www.kapitalmagazin.rs/kapital-znacenje-pojma-i-osnovni-oblici - Datum
pristupanja 18.11.2018.

 http://www.referada.hr/wp-content/uploads/2014/07/OSNOVE-EKONOMIJE-skripta.pdf

 Petrović-Vujačić Jelica: Osnovi ekonomije –Izdavač: Saobraćajni fakultet Beograd,

izdanje 2010. Godina.

12