te fae a | e mt Fm seminarekn vargcia /Untemerse 0 presto | vem Ora mem Nw mrtyo) strat pameti Ijadske / Receptl, propisi | dogme Ognjena Price eee ee eee eae ere es ee < OQ ul é.100 PECAT usli u ssuitinu stvarie, sam po sebi ne samo da nije ufao u sudtinu nigez, pa ni ove knjiZevne stvari, nego je tu ssuStinu stvaric zatajio, vile od toga: potpuno izoblifio, da bi na koneu te ‘svoje Zalosne balade u Izrazu mogao da izvede mizeran i nedosto- jan trik, kako se u natpisu Marka Ristiéa zapravo ne radi 0 poe- ziji niti o nekrologu Federica Garcia Lorca, nega o Cetvrtoj Internacionali. Da tome nije tako, éemu je onda (kao sasvim lod régisseur) postavio na kraju svog patetitnog optuinog materijala (poto je politiki i idejno likvidirao Marka Risti¢a), svoje pretvorljivo- dobronamjerno, kao na prvi pogled od snebivanja i od iskrenog Gudenia sasvim prenerazeno pitanje: ali otkuda u tome drugtvu sumnjivih dZentlmena, koji misle da se socijalisti brinu za veliki trbuh, a evrkuéu kao slavuji na granama svoju staru pjesmu o trockizmu, otkuda dakle u toj bandi — »zar upravo u ovom tre- nutkne — kao Sto se to kod nas prosjegno dijalektitki interpelira: Miroslav Krle3a? Bijeg Pefata u Metafistiw. Na granict dijatektike, U mrkloj, olujnoj ovoj evropskoj noéi, kad se gole sablje same vade jedna na drugu, na bijegu u trogloditsku metafiziku dokotrliao se stari, otrcani, idealistidki fijaker naSega Peéata do dijalektitke stijene sablazni. Na bijegu u kontrarevolucionarni idealizam prokrijuméarili smo se konatno do dijalektiékog kamena medaia pograniénog spoticaja o neoborive, da, uprave sakro- sanktne Pricine principe, kad je napokon ipak stigao taj blago- slovljeni i tako dugo otekivani tren, da Ognjen Prica nalozi vatru u prsima ove naSe opasne Svercerske i trockistitke bande i da nam u druStvu ovih sumnjivih dentlmena dovikne svoj defini- tivni, politizki: stoj! U ovoj gadnoj noéi propiitat ée zle savjesti, i ako nas nitko nije raSteretio, hoée to. bogme, na Ognjen, kad su se zastrli svi neboskloni pameti i kad pada pomréina tako diluvijalna, da od straha pred dlakavom i strainom obrazinom rata mirucaju u Ljudskim glavama sve plemenite misli, a ljudi se pretvaraju u ono Sto zapravo i jesu: u éiste, nepatvorene Ijude, to jest u zlobne, prevrtljive, pretvorljive, okrutne opice, koje su, eto, na najboljem putu da i iz dijalektike stvore upravo ono sto dija- lektika porige: dogmatiku. DIJALEKTICHL ANTIBARBARUS 101 Na svom stravignom bijegu pod sigurno, metafizitko, kap- tolsko okrilje naSeg dragog patrona »Hrvatske Strazec, pak »Hrvatskog Naroda«, gospodina doktora Simraka, Ljubomira Ma- rakovica i Ivice Lendi¢a, mra¢na ova drugba metafizickih tresi- gacéa i aristokratskih ptica, dvopapkara i troglodita, ato se po- trpala pod fijakerski krov nageg konfuznog i preblematiino- bezidejnog Peéata, uz daleku potmulu grmijavinu na Rajni (kad Gitava Evropa mudruje o tome tko é¢ koga da pomoskovi), uz uzrujan cvrkut tako dragih i dobronamjernin, da, upravo nevinih vrapéiéa nage dijalektike, Sto se uznemirige po kroinjama u mrkto} noéi, uz zlobno krestanje smrdivrana i Skanjaca i sovuljaga iz raznih lijevih i polulijevih éasopisa, Peéat se napokon posiije beskrajno ustrajnog skretanja u desno priblizio samoj granici diyalektike, i po nagem renegatskom ratunu tu se veé iz daljine negdje éuje klokot i Zubor metafizi¢kih fontana na drugoj strani: jo samo tren-dva i evo nas prijeko pod sjenama kaptolskog Eli- zijuma, gdje ée nas nag dragi Ljubomir Marakovié ovjenéati lo- vorikom, a Albert Haller proéitati nam svoju studiju o depocti- zaciji umjetnosti, koju po tom boguugodnom knjiZevnom idealist sistematski sprovodimo kao pravi sotone u Ijudskoj spodobi. — Stoj, u ime dijalektike, zagrmio je iz tmine glas Ognjena Price, koji nam je kuburom svoje hajducke u¢enosti preprijecio put u posljednji momenat, i tako nije bilo kud kamo, nego stoj, pa ni-makac! — Sveti Kerubine Segviéu, prekrstio sam se u panici tri puta redom, Sta ée sada biti, pomozi nam glatna »Hrvatska Strazo« i ti sveta jezuitska »Nedjeljoc, napisat éu o pjesmama Ive Lendiéa takvu recenziju kakve svijet jo8 nikada nije vidio, samo da izvu- emo Zivu glavu! Sad ée nas pojesti sa mustardom logike i po- soliti nas maléice biberom dijamata ... No, dakle, serbus dragi Peéate, cdzvonilo nam je! Svakoj pjesmi kraja biti mora! Addio ‘Marke! — Pardon, pardon, dragi gospodine, Sto Zelite od nas? Mi smo dobri ljudi, molim vas, usudio sam se promoliti glavu kroz peta- tovski prozor, sav zaslijepljen snopom svjetlosti Sto me je oblila iz Pricine dijalekti¢ke svjetiljke, kakvom osvjetljuju sumnjive fi- jakere pograniéni straZari na cestama koje vijugaju amo-tamo u sve desnijem i desnijem smjeru neprijateljskih, kaptolskih, meta- fii i idealistitkih, aristokratskih, u jednu rijeé: trockisti¢kih utopija i sinckura .. .se! es UC ee eT 102 PECAT — Skidajte se! Individualna polititko-knjizevna pretraga! Vi lazete da su vam potrebni dijalektiéki pasoSi, to je insinuacija, zato molim vas da uvazite da mi ne éemo dozvoliti da vi s Peta- tom tjerate va& idealistiéki dverc! — Pa dobro, ako nam dijalektiéki paso%i nisu potrebni, onda nas pustite u dijalektitkom miru, da dijalekti¢ki prodemo! Zasto ste nas onda zaustavili? Za ove moje saputnike preuzeo sam ga- ranciju liéno, dao sam u tome smislu izjavu u Peéatu i to da su moji prijatelji i da su oklevetani... i tako... Molim vas! — Nema tu nikakvog objainjavanja, moja gospodo, nego na- polje, izderao se energiéno taj kontrolor dijalektiékog paso3a, koji tvrdi da je taj paso’ nepotreban, rasvijetlivsi svojom dijalek- titkom lampom uz moju glavu naS (svim gradanskim udobnostima pojastuéen) fijaker, u kome se, ukoéena od nemirne savjesti, sa- krila ova naga petatovska doista problematiéna drudba bjegunaca ci-devanata, aristokratskih sanjara, degenerika, jotentnih deka- denata, a pomalo i agentprovokatora, sumnjivih dZentlmena, Jeftiéevih glasata, Goeringovaca, faSista, Veneeijanaca biennalista, rel. gioznih konvertita, antiengelsovaca-revizion‘sta, machista i troc- kista... — A Sto trazite vi u ovom drutvu, gospodine, sumnjiiavo me je prosvrdiao svojim dijalektiékiprodornim pogledom na& Ognjen, i ja sam osjeéao kako su mi se jastuéci mojih prstiju orosili od negiste idealistitke savjesti, te poéch neSto nerazgovijetno 2a- muckivati... — Pa, pa, pa, mate, ovaj, ovaj, mate, to, to, to su debri judi, i najposlije pigu prozu, ovaj Marko Ristié, na primjer, vi- dite, pike dobru, zanimljivu, poetsku progu, i tako... (ja naime gutam dobronamjerno i samozatajno obitno godinama, tako da su podeli postupati sa mnom na zogoviéevski nadin: jadnu, senilnu mizeriju ne treba Stedjeti!) Gledajte ga, kako nema ato da kaze! Saraduje s banditima i s moralnim mrtvacima, a tu prevrée otf kao stara koko’, treba mu dati nogom tako kao da je stavijen ad acta uz naroditi znak priznanja... To su poznate metode u knjifevnoj dijalektici, kojima ée jednoga dana isto tako svanuti erni dijalektigki petak! Sapienti sat! — Pa dobro, éta traZite vi u ovom druitvu, to vas pitam, za- grmio je Ognjen Prica svoje Zalosno i besmisleno pitanje, i ja sam imao impresiju kao da je tom govjeku glava potpuno prazna i da u njoj nema savrieno niteg nego takva dva-tri sliéna pitanja, a i ta da ne progovara iz njega Hivi duh, nego nekakay stroj sto DIJALEKTICKI ANTIBARBARUS 103 zvekeée i zvrnda, kao mehanizam lutke koja se kreée po zakonu mrtvih kotadiéa: navinulo ga je, te sada zvrnda kao gramofon! On je uvjeren da ne piée knjizevne kritike i uvjeren da politiéki podvaljuje, on Ge sipak« imati tolike pretvorljive smionosti da mi to u oéi porcine, premda me je javno zapitao Sto ja radm o drugtvu trockista. — U kakvom druitvu? Ova gospoda tu, u ovom Petatu, to su sve moji dobri znanci, ja sam ih lino pozvao na saradnju. Mi smo pokrenuli jedan takore¢i knjizevni Casopis, ureduju ga Sestorica, a izdaje ga Biblioteka Nezavisnih Pisaca... To je nai- me, gnate, knjizevni ¢asopis Biblioteke Nezavisnih Pisaca... — Pa dobro, pitam vas ponovno, Sta traZite vi u ovome druftva? — A zaito, molim vas, ja ne bih bio u ovom drustvu, kad sam veé jedamput stampao izjavu da to druStvo smatram svojim druatvom, podta su se svi odazvali na saradnju iskljucivo na moj poziv! Oni su dakle u mom drustvu zato, jer sam ih ja pozvao wu taj éasopis! A Sto biste vi htjeli? Smatrate li vi mene zaista slabo- umnim, Ognjene Prico? Smatrate li vi mene — doista — takvom mizerijom kao Sto me smatra Milo Nikolié, koji mi je, potapSavéi me jovijalno, preporudio: neka pigem dalje svoju beletristiku, ali neka se kanim ideologije, a pogotovo politike, jer se u to savrgeno nigta ne razumijem! Ovo sve Sto pidem od »Podravskih Motivac dalje, dista je kontrarevolucija! Da mu ne kagem magare (kao Prica Newtonu), pomislih u sebi: kako da objasnim ovom Newtonu da je naivan? LikvidiravSi tako i ovaj nesporazum pasivnim smi- je8kom, dao sam tome Milovanu prilike da me proglasi mizerijom, koja nema Sto da kage u principijelnoj debati, Smatrate li vi da je moja dobronamjerna koncilijantnost, doista, strah pred kelo- salnom snagom vasih argumenata? Sto Zelite? Da izbacim Marka Ristiéa iz jednog knjizevnog lista, i to samo zato, jer pide vrlo dobre i kulturne knjiZevne stvari, koje vi falsifikujete u ime dija- lektike? Ili da priznam da je V. Bogdanov doista davao pred policijom sramotne izjave, kad je to po svjedocima utvrdeno kao laZ? Da profesor Vasa Bogdanov nije davao nikakvih sramotnih izjava pred policijom to je utvrdeno po svjedocima na jednoj prijateljskoj anketi, koja je sprovedena jo’ godine 1934. (kada sam u Beogradu izdavao »Danase), i kada se ta glasina o sra- motnim izjavama V. Bogdanova prvi puta pojavila lansirana od Jovana Popovita, Nolitovea i Bihdlyievea... Smatrate li vi, Ognjene Prico, mene kretenom, koji nije u stanju da prosudi sama ee Le ss eee SLC, ,rti‘(aiaiarse”tCte ee L,Y 108 PECAT Sto moi, a Sto ne mote da Stampa u Listu koji ureduje? Hoéete li vi meni modda dijeliti lekcije o literaturi? Ja madem na pamet &to moze da mi odgovori Ognjen Prica. Da nije rije¢ o literaturi, nego o tome kako je jedan Miroslav Krleza dofao u ovo drugtvo, koje propovijeda mumificiranje svi- jeta... Jer evo kako izgicda po tome Govjeku pravi intelektualac, kome razum nije zaved za mumificiranje svijeta: aMetafizicki pojmovi u Kojima je Biva stvarnost otudena Sovjeku, otudena samoj sebl, pretvorena u konglomerat mrtvih pojmova koji se meduscbno iskljuduju: ratlo-osjecaj, dufa, cutiini svijet. Masa-voda, elita. Revolucija- evoluetja, ‘Teorlja-praksa. Individua-drustvo. Svi tl pojmovl, ako nisu mrtve i nakaradne sheme nego #ivi odrazi five stvarnostl, ne mogu wopée postojatl jedan bez drugog: on! s¢ medusobno ne Iskljucuju nego uslovijavaju... Apso- lutno odijeljeni jedan od drugog onl su mrive | laiue sheme 1 samo u svome Aivern jedinstvu, dijalekti¢wom jedinstvu, onl su istiniti 1 Zivi edrazt tive atvarnostl, I zato samo njihove five dijalektiéko shvatanje upucuje covjeka na stvarnu 1 historijsku djelatnost 1 tako dalje.e Eto, take misle pravi intelektualei, a Sto ja trazim u ovome drugtvu, to je taj moralnopolititki Iajtmotiv Ognjena Price, na koji éu mu odgovoriti u moralnopoliticékom meritumu, a za sada se ograniéujem samo na najgrublje logiéne i dijalekti¢ke nezgrap- nosti tog njegovog osnovnog pitanja. — Pa dobro, éovjeée, a Sta me vraga gnjavite prepriéavanjem gluposti, koje nemaju nikakve veze s nagim razgoverom? A sto, vraga, ovdje pateti¢no deklamirate stvari koje su poznate svim dijalektitkim, antidijalektiékim, marksistitkim i antimarksisti¢- kim vrapeima cijeloga svijeta, i najposlije tko kaze da nije tako? — Marko Ristié! On je kanarinac metafizike! On je aristo- krat koji prezire masu! Marko Ristié je taj sumnjivi dZentlmen, koji je >ratioe odvojio od instinkta. On identificira diktature, on misli logikom najpovrsnijih analogija, a vi ste u njegovu dru3tvu i ja vas pitam, kako to? — ©, antiliterarni Castore nae dijalcktike, 0 Ognjene, o Prico! Ja sam od jednog tvog dijalektiékog blizanca veé éuo tu otreanu, banalnu ariju o povrinim analogijama! Tvoj Poluks iz »Kultures, gospodin A.B.C., alias gospodin Bogomir Hermann, alias b. h. m, i on je poput tebe podeo da mi deklamira, u dijalektiékom smislu veé na prvi pogled apstraktne fraze iz raznih, savremenih i staro- modnih dijalektitko-estetskih katekizama, a takva rabota je anti- dijalektizka, jer je dogmatina i jer je verbalistitka, dakle ap- DIJALEKTICKI ANTIBAREARUS 205 straktna. Osim toga: sve kad ta otreana, politikantska metoda to je vi (t. j. gospodin A. B. C. i Ognjen Prica) upotrebljavate kod te vaie kampanye i ne bi bila protuknjidevna, protuumjetnitka, jod uvijek preostaje sam dominantan princip logike, da nema takve procedure po naéelu zdravog Ijudskog razuma koja bi mogla da pretvori neistinu u istinu. Marko Ristié u svome ¢ianku o Snu i Astini Don Kihota nije napisao to sto vi pobijate, a isto tako nije bila istina ni to, da sam ja u svome predgovoru >Podravskim Mo- tivimac Krste Hegedudiéa napisao ono sto je pobijao gospodin Hermann-A. B, C, iz P. A. B. (Privilegovane Agrarme Banke ili Pri-Za-Da). Taj postupak gospodina A. B. C.a i ©. P.-a zove se u logici: mutatio elenchi, to jest, tu se postavljanjem sporednih pitanja svijesno pobija ne&to Sto nije reéeno, naime: da Marko Ristié u svome Don Kihotu ili pak ja u »Podravskim Motivima« propovijedamo l'art pour l'art. Dokazni razlozi koji se tu iznose nisu stvarne istiniti, i to je osnovni nedostatak ove P. O.-ovske i A. B, C.-ovske argumentacije; u jednom i drugom sluéaju ta dva dijalektigara tumaée nage tekstove na temelju nageg hipotetiéno- reakeionarnog polititkog uvjerenja, a to se, gospodo moja dijalek- titke misli-mame (ne misli-oci) dakle misli-dija-mame, zove: proton pseudos! Osim toga: kod O. Price radi se jo i o grubom zahvatu petitio principii, jer oditost svoje tvrdnje on Zcli da dokage neisti- nitim politiékim motivima, to jest trockizmom, te se tako gubi u beznadnom circulusu vitiosusu svoje viastite nedosljednosti: sto tradi KrieZa u tome drugtvu izvjesnih dZentimena, t. j. u bretonskom druitvu Marka Risti¢a, t. j. u trockistitkom krugu Cetvrte? Prica izvrée fakta u trazenju l'art pour Iartistiékih dokaza za trocki- stitkog kanarinca Marka Ristiéa, koji petnaest posljednjih godina ne pise drugo nego pobija l'art pour l'artizam, negirajuci pojam Ljepote tako da objavijuje Rugobu-Turpitudu; a sve kad bi Marko Ristié i bio ono Sto Prica dokazuje da jeste: naime pulchritudinist, metafizik i idealist, a ne turpitudinist i negator estetskog fetisizma, on opet ne bi imao &to da tra%i u knjiZevnome drudtvu ssumnji- vih déentimena« oko Cetyrte, jer vidimo po gospodinu A. B. C.-u (koga su njegovi estetitki istomifljenici prozvali banditom), kako su ime svog sumnjivog dZentimenstva« bjesomuéno pobija svaku pak i najneviniju moguénost i hipotetiéneg éak l'art pour I'arta, pa tak i tamo gdje ga nema, te se tako idealno slate s Ognjenom Pricom, a ovaj s njim: da je estetika »Podravskih Motivae dotiéno 2Sna i Istine Don Kihotae polureligiozno, metafizi¢ko i kontra- tevolucionarno smete! Gospodin A, B. C. je logitniji od Ognjena106 PECAT Price u svakome smislu. On je mariovao mene i Ristiéa najrezo- lutnije u ime svog »izvjesno déentImenskog politivkog uvjerenja«, ali nas nije optuzio da simpatiziramo s Ognjenom, dok nas Ognjen sumnji¢i da se nalazimo u druatvu gospodina A. B. C.-a, koji nas je margovao u ime one iste dijalektike u kakvu vjeruje i na§ igu- man Ognjen! Gospodin A. B. C. je dosljedniji od Ognjena Price. Dok gospodin sizvjesni déentimene A, B. C. to svoje antikulturno stanoviste potvrduje potpisujudi ga dosljedno, Prica porite da se slage 5 njim, posto je u Izrazu Stampao vise od éetrnacst stranica da bi dokazao kako izmedu njega i gospodina A. B. C.-a u pitanjima estetskim nema nikakve naéelne razlike, Takav galimatijaé zove se u puku drvenim gvo%dem ili vatrenom vodom, a u logici to je isto takav nesmisao kao tvrdnja: taj ¢ovjek #ivi zato, jer je umro, ili vi lagete, jer govorite istinu. Paralela izmedu Ognjena Price i Bogomira Hermanna ALB. bho Evo nekoliko paralela tih dijalektitkih tekstova: Marko Risti¢ je po Ognjenu Prici idealista, metafizik, koji koketira sa samoubijstvom, a KrieZa je po gospodinu A. B. C.u isto tako metafizik koji koketira s ludilom i sa samoubijstvom. sSoclipsizam razdrtog subjektas kod A. B, C.-ovskog Kriede odgo- vara pojmu sosamljenog srcac kod Pricinog Marka Ristiéa, za ‘koga Priea tvrdi da je svoje sree odvojio od razuma do apstrakeije i da je zato bandit i trockist. I kao Sto je Marke Ristié po Prici ptica, slavuj, kanarinac, Krleia je po gospodinu A. B. C-u vra- bac, a obadva ta cudna ftida: vrabac i kanarinac spadaju u meta- fiziku. »Covjek nije samo instinkt nego 1 razume otkrio je kolum- bovski patetiéno Prica, jer on spada medu Ijude koji su »predli preko metafizikes na ovaj dubok i neobiéno originalan naéin, jer su takvi Ijudi kao Prica jo8 i filozofi po svom gradanskom zani- manju, a po gospodinu A. B. C.-u je takvim ljudima koji snisu predli filozofski preko metafizikee (kno na primjer vrabac KrleZa) afin! instrumenat matorijalisticke dijalektike tud, iz prostog razloga, Sto on ‘kao metod barira na principu clelovitost! svijeta 1 stroge povezanost! fivotnih fenomena, a moze se otjelovit samo u intelekty cjelovite Litnostle, To Sto je kod sizvjesnog dzentlmenas A. B, C.-a solipsistitko shvaéanje svijeta, bez razumijevanja »za dijalektitki svijet ose- DIJALEKTICKI ANTIBARBARUS 107 binac, to je bjeZanje od lokomotiva u vjetnost, u lepote, u l'art pour Yart po Ognjenu Prici. A sve zajedno (po Prici i po sizvje- snom déentlmenue A. B. C.-u) divno predstavija s jedne strane ono Sto nasi sugradani izraclitske vjeroispovijesti zovu: dmonces, 2s druge, Sto je mnogo Zalosnije, grubu polititku intrigu i podvalu ha temelju oditih falsifikata. Ognjen Priea, koji se kao pisae svoje znamenite epistole o receptima, propisima i dogmama, kao stilista svojih politi¢kih i kulturnih teza, kao kritik naie rabote koju smatra Stetnom po interese radnitke klase, kao mislilac, ideolog i moralist one ideo- logije koju zovemo historijskim materijalizmom postavio na uzvi- Senu katedru moralnopolitiéke arbitraze, taj mnogostrani adept koji nam je tako energiéno podviknuo da je veé krajnje vrijeme da se vratimo na pravi put dijalektike, taj uditelj nal kreée se u okviru svoje besjede na niveauu jedne te iste, beskrajnodosadne, a isto tako nevjerojatno neuvjerljive i samo prividno dijalekti¢ke fraze. Grube, neuke u svojoj podlozi, neuvjerljive u oblilu i bez- razloinoutvorlj.ve u svom visokoparnom zanosu, Koja ne govori 2 ma ba niita nego samo to Ato hoée da sakrije i markira: fraze! ‘Tretirajuéi sve nas vrlo leZerno, usudio se javno, pred svima nama zaplesti u grubo i odito protuslovije, napisavSi da Miroslav Krieda kad govor! o napadima na sebe s Ijeve strane, uvijek spominje pamfiet Quo vadis Krlezac, 1 ako mu je poznato da se uprave ljevica najenergidnije 1 najostrije ogradila od toga mapadasa.c Nemam nikakva razloga da pretpostavim da Ognjen Prica pod stom ljevicom — koja se najenergiénije ogradila od A. B. C- ovskog Quo Vadisae ne podrazumijeva implicitno i sama sebe, Samo ne razumijem po éemu se O. Prica odvaja od A. B, C.-a, i po éemu se ograduje od A. B. C.-ovske kritike, kad izrige svoje estetsko uvjerenje gotovo istim rjeénikom, istim frazama, na isti nadin, pod istim pretpostavkama pa Zak i sa istim analogijama, imo taj A. B.C. koga Ognjen Prica tako negira. Da negaciia ne ée biti da je afirmacija i obratno, to nadam se da ni Ognjenu Prici nije nepoznato. Sve to ispada na koncu mjesto dijalektike u Ustu jezuitsku kazuistiku, semo s tom razlikom da je Ognjon Priea napisao svoje recepte i propise i dogme Sest punih godina poslije A. B, C. B, H, M. Hermanna, te se ne mode pretpostaviti da bi Hermann bio dofao do svojih formulacija pod Pricinim uplivem. Ako dakle to &to govori Hermann pretstavija >izvjesno dientl- menstvox, zaSto se onda Prica kao dijalektitki puritanae s njime108 PECAT slaZe? A. B. C. postavio mi je svoje dijalektitko pitanje »Quo ‘Vadisc, a Prica me pita Sto traZim u tome druStvu s kojim sam se zaputio u smjeru antidijalektigkom, tako da me je A. B. C, veé prije punih est godina s pravom zapitao, a kamo to zapravo ja idem? I jedan i drugi misle na isti natin, pak logiino dolaze do istog zakljuéka: kamo idem i Sto tra%im tamo kamo sam stigao, dakle: gato sam tamo gdje jesam, a ne bih bio tu da nisam poSao tim smjerom jo3 onda kad mi je A. B. C. uputio svoje pitanje kamo idem, pak prema tome: to jedno i drugo pitanje nisu dva nego jedno, i ne postavijaju ga dva odvojena naéela nego jedno, i ne postavijaju se u ime dvije estetike nego u ime jedne, a ta je antidijelektitka, premda su O. P. i A. B. C. kao estetiéari po logici svoje samozvane arbitraie na temelju Pricinog i A. B. C. ovskog (kako Prica kaze) dijamata uvjereni, da vrie epohalno djelo éi8éenja Augijasove Stale na%e literature. Jer je poznata stvar da sam tu literaturu najviée onedistio upravo ja sam: Sto svojim poznatim, neizljecivim pesimizmom, a Sto opet trockizmom svojih prijatelja i saradnika, jefti¢evaca, fa3ista i agentprovoka- tora (u novije vrijeme)... Ognjen Prica u pozi Zovjeka, koji pati pomalo od jedne ne pretjerano originalne ideje, Sto bi se moglo prozvati i privatnom dijalektizkom docenturom, od Gitavog tog u Petatu objavijenog Don Kihota Marka Risti¢a uzeo je nekoliko redenica, te izdvojivli ih iz konteksta, on tim svojim nazovidijalektitkim preparatima Ristiéevih misli hoée da dokage nefto Sto M. Ristié nije rekao i nije htio da kawe. Marke Ristlé dri da je zadséa pjesnfhka da sanja 1 tako dalje. Ova priligna pubertetsKa teorija da sanjar moze da bude evojlm savrementelma stran, da bude sam 1 take dalje 1 tako dalje... ne moe davesti nl do ka- kvog kultumeg stvarsiastva. I racionalno, koje Je samo traclonalno ono je kao Kod Marka Ristiéa mjesedarstvo... koje se otuduje svemu Zivemu...« Marko Ristié, optuien po Ognjenu Prici zbog iracionalnog mjeseéarstva . . . u svojoj poemi o Snu i Istini Don Kihota pro- povijeda tendenciju u umjetnigkom stvaranju: on citira iz dnev- nika Heineovog sda je sin revolucije, da je sav radost i pesma, sav maé i plament, Marko Ristié kaze doslovno: 2Od 1830—18)8, od 18}8—I871, pesnitka svest socialnog protesta i nade, dobija svaki put jedan siloviti impuls, i u mo- mentima tih grécvitth potresa, tih kreavih i zanosnik poleta, na ee DIJALEKTICKI ANTIBARBARUS: 100 putu sporeg uspona istorije, i sama u svojoj evolt pretivijava momente gréevite katarze, naglog zaronjavanja u opite biée dru- Stuenog diveta. I pri svakom tom novom splitanju sa dramatiénim momentima u postajanju drutva, druitvena svest poezije u svome postajanju, bivala je sve odredenija, PoSavii od znanja onoga ito ne ée, i ona je polako wéila da se nada, da 2na Sto hode.« — Znati li to Sto je ovdje reteno, da se je Marko Ristié us- protivio tendenciji u umjetnitkom stvaranju? Ponavijam jo8 je- damput rijeéi Marka Ristiéa drugom vrstom slova, kako bi sva djeca (pak i ona najnenadarenija u posljednjoj knjizevnodijalek- tidkoj klupi) mogla da shvate o éemu se tu zapravo radi: nOD 1830—1848, OD 1848—1871 PESNICKA SVEST SOCIAL- NOG PROTESTA I NADE, DOBIJA SVAKI PUT JEDAN SILO- VITI IMPULS, | U MOMENTIMA TIH GROEVITIH POTRESA, TIH KRVAVIH I ZANOSNIH POLETA, NA PUTU SPOROG USPONA ISTORIJE I SAMA U SVOJOJ EVOLUCIJI PREZIV- LJAVA MOMENTE GROEVITE KATARZE, NAGLOG ZARO- NJAVANJA U OPSTE BIGE DRUSTVENOG ZIVOTA. I PRI SVAKOM TOM NOVOM SPLITANJU SA DRAMATICNIM MO- MENTIMA U POSTAJANJU DRUSTVA, DRUSTVENA SVEST POEZIJE, U SVOME POSTAJANJU BIVALA JE SVE ODREDE- NIWA, POSAVSI OD ZNANJA GNOGA STO NE CE, 1 ONA JE POLAKO UCILA DA SE NADA, DA ZNA 8TO HOCE.« Govoreéi potpuno trijezno, logiéno, dakle nesumnjivo racio- nalno o 2silovitim impulsima pesni¢ke svesti socijalnog protestac, Marko Ristié pledira za »zaronjavanje u opate bide drugtvenog Zivotae, za 2sve odredeniju drugtvenu svest poezijec, za onaj ste- pen stvaraladke i poetske svijesti, na kome se socijalno znade Sto se pjesnivki i knjiZevno ho¢e ... To pjesnitki i knjiZevno reali- ziranje socijalne svijesti nai mili i dobronamjerni dijamatista ‘Ognjen zove: odvajanjem srca od razuma i mjeseéarstvom i me- tafizikom! — Ne, Ognjene, ni vi kao ni vai gospodin A. B. C. pojma nemate o éemu je rijet. Rijeé je o tome, da tendenciozno moze pisati i umjetnigki stvarati samo onaj pjesnilc ili umjetnik, koji to doista i smo%ee . . . Kada je rijeé o tendenciji u umjetniékom stvaranju, ne govori Marko Ristié (zajedno sa mnom) protiv ten- dencije, protiv htijenja, protiv namjere da se tendenciozno stvara, nego razlikuje dvije vrste socijalnotendencioznih, nazovimo ih10 tako njegovom vlastitom rijedi »bardovae: poeta i antipoeta. Poeti, piduéi s tendencijom, stvaraju veliku socijalnotendencioznu knjiZevnost koje nitko i ne porige, a antipoeti piduéi isto tako 8 tendencijom stvaraju antipoeziju. Tendencija je mo%da ista u oba sluéaja, ali umjetnitki, to jest pjesnicki rezultat nikako, jer ne moée biti svrhom tendenciozno umjetnidkog stvaranja da se ta tendencija, koje nitko ne poriée, izraZava nezgrapno, nevjeito i fal& provincijalno, diletantski, barbarski, diluvijalno, dakle glupo i smijedno, nego to da se ta tendencija ostvaruje po mogucnosti vige-manje ipak umjetnigki sto uvjerljivije, dakle gto iskrenije, bududi da se prava { uvjerljiva i iskrena knjievnost ne treba loge Smirantski glumiti. Na primjer kao dokaz Ognjenu Prici, da se kod nas od na- prednih knjizevnika ne traze recepti, u glupoj toj, da, upravo slaboumnoj kampanji sto se vodi protiv Peéata, ditao sam negdje da nemam prava da kritikujem nade socijalnotendenciozne sknji- devnikee, jer nitko od nas nije nigta napisac o Spaniji, Pitanje recepta i pitanje inspiracije tako je vaino, principijelno pitanje, da u ovom momentu tangirajuéi taj problem ne mislim ga i na- pustiti u okviru ovog razgovora, ali prije jo3 no Sto éu da se spustim do merituma svih tih fragilnih i otvorenih pitanja, od- bijam od sebe ovu insinuaciju, kao dokaz za potpunu razularenost prilika u kojima djelujemo dijalektiéki. Tu oko nas éitava jedna knjievno nadarena omiadina na prosceniju naie knjiZevne ten- deneije genijalno glumi Don Carloss, a ja, staro zanovijetalo i reakcionaran kreten s drugbom svojih mragnih scitirofac, koljem. jeduog dijalektitkog gjenija za drugim kao pravi kanibalski Zde- tonja nase lijeve beletristike. Kaka so kod nas piso u ime dijaiektike © surei pisanje, © umictnosti io Aivotu wopte Kako se u ovome dijalogu dinamika polagano penje, u tom vidijivom porastu sveopée napetosti Podravskim Motivimac, dakle anticipando primijetiti mi je jo5 samo to, da pitanje o svrsi umjetnosti nije zadatak manji od onog ito stoji pred svakim Covjekom od potetka: zaSto Zivimo, zaSto hoéemo da Zivimo, gdje smo i kamo to nestajemo s naSim brigama i Zalo- stima, s na3im tuZnim i veselim Ijepotama i s nagim strahom pred smréu? Kako se u ime materijalistitke dijalektike sve moe (kad se hoée) postaviti na glavu, Klasitno svjedodi upravo onaj dio A. B. C.-ovskog »Quo Vadisa¢, kojim se obara na moje tumatenje straha pred smréu: »Apsurd Koji se imanentno povladi kroz Krlefino cjelokupno knjizevne stvaranje, dobiva najsire koniretne dimenzije i majéiéée konkretne oblike. Dok materijalisticko-dijaicktiSko shvatanje avijeta polazi sa gledi§ta, da osnovnl potsticaj u stvaralatkim naporima protzlazl iz volje za Zivotom, a samo stva- ‘vanje da predstavija emannciju #votnosti | dok fe materijalistitka Kritika 1 njenim duhom profeta socijaina lteratura do posijednjeg atoma nadahnuta vjerom u pobjedu svifetlih sila nad mratnim silama u 2ivotu ljudskoga dru- ‘Siva, dotle KrleZa jecnu od glavnih — a prema cJelokupnom njegovom izla- ganju mode se redl — glavnu 1 osnovnu Insplraciju umjetnosti izvodi i straha od smrti, iz te&nfe za nad#ivijavanjem samoga scbe preko groba.< sNeka nam Krlea oprosti, all to strahovito zaudara po tamjanu { po u svetu vodleu umotenom bosiljku. To je u najvetoj mjeri bolemo 1 — ber molbe za oproftenfe — u najvedo) mjerl reakclonarnot< *Quo Vadis, Kultura 1999, br. 4, str. 912 Volja za Hivotom je po A. B. C. B. H. M. Bogomiru Her- mannu osnovni potsticaj u stvaralatkim naporima materijalista,na PECAT i dok materijalistiko-dijalektitko shvatanje svijeta polazi sa tog materijalistitkog gledigta, dotle taj Kriea izvedi glavnu svoju reakcionarnu inspiraciju iz straha od smrti. Strah od smrti nije dakle volja za Hivotom, jer Govjek koji se boji umrijeti (po Hermannovoj logici), taj dijalektiéki — ne ée da Zivi! I sad me jo3 taj duboki dijalektiéki mislilac moli neka mu oprostim, jer to Sto se ja bojim smrti mirige na tamjan! Umrijeti po jedinospasavajuéoj vjeri znaéi sjediniti se s Bogom, a tko se boji po toj religioznoj pretpostavei umrijeti, boii se logitno — sjedinjenja s Bogom, dakle je duh koji po Hermannu mirite na tamjan! Dakle: sve pinktimgekert! Mili moj gospodine, unatoé svega ja vam od srea opraStam { vjerujte mi na rifed, kolikogod se ne mogu s vama sloziti u toj vasoj dijaleltitki suvige smionoj materijalisti¢koj diferencijaciji da volja za di- votom nije strah pred smréu, ja vam, eto, javno priznajem da Uitav vaS natpis u Tiljkovoj Kulturi ni po temu nije manje prevrtljiv i manje besmislen i manje perfidan od Pricinog u Iz- razu, ali da je vjedtije napisan, da ima vide dijalektitkog Slifa, da se mrfestimigno gotovo pjeni od dijalektitke duhovitosti kao marksistitki Sampanjae spram Pricinog kiselog umotvora, koji je sasvim slaba, pospana, domaéa pismena radnia iz seminarske vulgarne ‘lijalektike, pisana veé kao to Prica pige (izmedu jed- ne i druge raspre o Richtmannu), ali po kojoj njen autor za- jedno s vama, dragi Hermanne, ni po éemu nije zasluio ono Sto vam ovime izriéem unato® svega: po nadrealizmu, po tamjanu i metafizici, po bosioku (a ne bosiljku), mili moj A. B, C. — troc- kizma mirisavu zahvalu i toplu simpatiju! Ognjenu Prici, na primjer, pitanje Zivota i smrti, umietnitkog stvaranja, a specijalno tendencije u okviru tog stvaranja, niemu koii se ne stidi objaXnjavati da je zemlja okrugla time da jo8 ni jedan na maimunski antiped nikada nije pao u bezdan premda je zomlia okrugla (nevjerojatan akrobat stila), niemu koti je kao dijalektik prozreo sve bornirane odiglednosti pak i tu da logika upravija misaonim svijetom, tome je Sovjeku sve u glavnom do- ista jasno. On je prodro u 2sustinu stvaric. On ima svoje lokomo- tive i svoje epohe koje nisu nikakvo strmoglavijivanje i nikakvo spravijenje iz sebec. On ima svoje kanarince i svoje troglodite, koje negira kao metafiziéke kanarince i trogtodite, i lako niemu pisati o pitanju umjetnitkog stvaranja kad pobija nas idealistitke kretene, kofi mislimo da se ssocijalisti brinu samo za trbuhe, Ognjenu Prici je dakle sve jasno, jer on rjeSava pitanja tako da DIJALEKTICKI ANTIBARBARUS ua porige neSta Eto nitko u ovom konkretnom razgovoru o Snu i Istini Don Kihota nije ni tvrdio: da nije istina da poezija mora biti metafiziéka i da se od nje imperativno trazi amputacija ra~ zuma od srca. I drugom jednom dijalektiékom esteti, gospodinu doktoru Vojislavu Vutkoviéu, i njemu je jasno o demu se radi kada je rijeé o umjetnosti, o umjetnigkom stvaranju i o tendenciji u umjetniékom stvaranju. Taj mladi i ambiciozni uteni adept dija- lektike napisao je Gitavu Imjigu o tom pitanju i krstio je: »Mate- rijalistitkom filosof|jom umetnostix, a ovih dana objavio je jo3 jednu teorijsku knjigu, o kojoj ée Petat Stampati detaljnu analizu u jednom od slijedeéih brojeva s ogitom kontrarevolucionarnom namjerom da takvu dijalektiku sasjecka sasvim na sitno, da je isfadira, da je isprepece na Zaru logike i da tim Gevapéi¢ima evi- dentne, barbarske, jarmekovske, smijedne antidijalektike nahrani svoju, prave dijalektitke kote, gladnu publiku. U treéem poglaviju gudne »Materijalistitke filosofije umet- nostic, po&to je razanalizirao svojstva »mnogoznadnosti umetnis- kog delas, gospodin doktor Vojislav Vuékovié kaze: »Razllka wu Kvalitetu dela ne dolar u obzir kao uzrok razlike u dejstvu jer kada bi 1 sam Leonardo nasiikes obrijano lice na kakvoj frizerakej firml, judi bi se tu brijall zato, Sto u tom salonu ima mlake vode kalve lepe po- moénice IM jutarnjih novina, # ne zato Sto je slika na firm! narofite dobra, a ne samo dobra. Kvalltet dakle ne dolazt u obzir, on je irelevantan, presudna, fe funkcija koju slik, Kompozieija, pripovetia, film imaju u drustvuc 'V. Vutkovié: »Materijalisti¢ka flosoflja umetnostic str. 32 — Sto sam ja ono bio rekao u svajoj besjedi o svrsi Petata, zbog koje se digla zagluina galama od Triglava do Vardara: »LJUDI KOJi SU PREUZELI NEUGODNU DUZNOST DA KOD NAS UREDUJU CASOPISE TREBA DA BUDU SVIESNI SVOJE MINIMALNE DUZNOSTI, A TA JE ANTIDILUVI- JALNAI& — Molimo dakle u ime antidiluvijalne dijalektike, molimo svu gospodu pretplatnike i itate i simpatizere naSega ¢asopisa, da postave sebi obiéno, normalno, svagdainje, jutarnje, praktiéno pitanje: zaSto se brijemo? — Brijemo se zato, jer nismo obrijani! — A zato se brijemo specijalno bai u brijagnici?a4 PECAT — Da budemo obrijani po éovjeku koji nas brije, jer mu je to gradansko zanimanje da brije svoje neobrijane sugradane, koji ne ée ili koji ne umiju da se briju sami. Gospodin doktor Vojislav Vuékovié, medutim, u treéem po- glaviju svoje knjige o »Materijalisti¢koj filosofiji umetnosti«, kad dijalekti¢ki analizira smnogoanaénost umetniékih dela<, tvrdi da se Ijudi briju po brijatnicama zato, jer tamo ima mlake vode kakve lijepe pomoénice ili jutarnjih novina, a ne zato, jer je sliku na firmi naslikao Leonardo da Vinci. Kvalitet dakle umet- niékog dela prema tome (po gospodinu doktoru Vojislavu Vuéko- viéu sasvim naravno) ne dolazi u obzir. Posto je tako (jedamput za uvijek) dijalektitki likvidirao Leonardovaki kvalitet umjetriékog djela kao potpuno nevainu i suviinu pojavu u umjetnosti, uéeni nai doktor odrige umjetnosti pravo i na intenaitet. U ime éega? U ime dijalektike: aSem toga za umetnost nije presudan intenzitet vet karakter dejstva. Jednn pornografija na kojoj je predstavljen akt Coveka ill fone, delovate si- gurno Intenzivnije of Tinterettove (citat po Vutkovieu) Suzan¢ ill Michel- Angelovog Davida, samo Sto ée to dejstvo bit! biolofko, a ne umetnitko.« V. Vutkovie: »Materijalisti#ka filesafifa. umetnostic str. 33 Taj junoga koji se brije zbog mlake vode lijepih pomoénica a ne zbog Leonarda da Vinci-a, na koga djeluju fotografije golih 4ena intenzivnije od Tintoretta, on je po Wittfogelu ispreskaku- ‘kutavéi tako nemilo Kanta i Hegela i Platona i Lessinga i Win- ckelmanna i Hommera (pisano kod doktora Vojislava Vuékoviéa Hommer — sa dva sme kao Sommer-salama ili Hummer-majo- neza) i Schillera i Plotina i Rosu Luxemburgovu i jo tri stotine slitnih takvih idealistitkih kretena, do’ao do dijalektitkog za- kijutka da je: 2Umetnost po svom objektivnom znataju 2, Simboliéna stilizacija praktitnog #ivotnog toka, gledanog kritidkl sa stanoviita. gruftvenog morala (sgruftvenoge u original, op. p.); 2, Umetnitko delo Je svaki onaj ljudski produkt, koji je u stanju da u odredenom vremenu i pod odredenim usiovima uzme na sebe formu simbola specifitno drustventh potreba Wud! (prvi usiov za to je razredenje forme praktitne funkclonatnostl); 3. Sadriaj umetnosti je objektivna, na subjektu nezavisna, funkclja druitveno primenjenog umetnitkog dela; 4, Forma umetnostt je konstruktivnl skelet drustvenog primenjenog umetnitkog dela; 5. Stil je skup svih formalnth oznaka (slmbola) u kojima se projicira duh 1 fizlonomija nekog razdoblja; — te istorijsko merlo kvaliteta umetnitike formee 1 t. dt t, d. DIJALEKTICKI ANTIBARBARUS I napokon: 10. sUmetnidid sud je sinteza svih partikularnih sudova koje omoguénju socioloSke 1 istorijsko formalne antiteze umetnostl.c V. Vuekovié: »Materifalisti¢ha filosofija umetnostic str. $090 Kada netko simbolitno stiliz'ra, to jest istorijski mjeri kval'tet forme praktignog toka Zivota promatrajudi ga kritiéki sa stano- vigta moralnog, i kada to dini u izvjesnom prostoru i vremenu tako da je razrijeSio formu, to jest konstruktivni skelet druitveno primijenjenog umjetnitkog djela njene przktiéne funkeionalnosti, onda se takva umjetnina moze prosuditi na temelju sinteze koja omoguéuje sociologku i istorijsko formalnu antitezu umjetnosti, a sve to zove se dijalektitka sinteza materijalistitke filosofije umjetnosti gospodina doktora Vojislava Vudtkovita, koja dakako nije »mjesedarstvoe { nije »metafizikac i nije se sotudila od Zi- votae kao Marko Ristié, protivu koga su se ujedinili svi Vojislavi i svi Vuékoviéi i svi doktori ditavog naieg dijalekti¢kog svijeta samo zato, jer je u prvome brojn Peéata bilo napetatano da takvi @ja’ektigari nemaju padobrana 2a Petatovu dijalektiku, te je prema tome iskljuéeno da bi mogli da lete s nama. Sluzaj gospodina doktora Vojislava Vutkoviéa predstavija kod nas dijalektitki kvantitet, ali bez ikakva izgleda da bi se ikad mogao pretvoriti u kvalitet, te je prema tome beznadan. Taj mladi fovjek nije nikakav pogetnik! On je dijalektiéki vrio ugiedan gospodin na svome mjestu: on je muzikolog, muziéki kri- tigar, muziéki referent raznih gradanskih ustanova, on je saradnik lijevih i desnih, poludesnih i polulijevih gasopisa od Zvuka do Pravde, on je pisae materijalisti¢kih studija, dijalekti¢kih éla~ naka, socijalisti¢kih prikaza, on je konferansije, mislilac, tumaé, koreograf, urednik, dirigent, kompozitor, jedan od naaih pionira, upravo apostola éetvrttonske muzike, on je propagandista-dija- lektik, teoretik umjetniékog stvaranja, sam reproduktivan i pro- duktivan aktivni umjetnik-stvaralac, komponista i virtuoz, u jednu rijeé: on je dijalektitko éudo od djeteta, koje uziva neogranigeni dijalektitki kredit. upravo onih knjiZevnodijalekti¢kih krugova, koji pobijaju Petat, spadajuéi i sam medu najgrlatije i najbjeso- muénije psovate naiega éasopisa i organizatore antipetatovskog bojkota na protutrockisti¢koj, dakako, liniji. Taj svileni djetié, taj chopinski njefan adept dijamata donosio je i meni svoje rukopise jo8 dok sam uredivao Danas, ali ja njegove nazovidijalekti¢ke magareétine (onda jo8 sasvim blijedorudigasto, upravo pastelno kolorirane nadrealisticki, nezvalovski, egipatski, sa elegantnimae PECAT detvrttonskim priklonom spram proletarijata), dakako da nisam Stampao, ekskomplimentirav8i ga vrlo uétivo sa tog nakeg bala, isplesavéi s njim preko parketa naSe dijalektike elegantno napolje, u mrklu balkansku noé, u kod, ad acta. Mislite li da je tamo ostao u danasovskom koSu? Da, vraga! Iskobeljao se iz onog nesretnog kofa taj ma§ dijalektigki homunkulus i kao piSkor kroz racu, provukao se do Politike, do Pravde, do Knjifevnog Glasnika; skofio je taj vjefti patuljak na dirigentski pult ne samo Kolar- Sevog Univerziteta i Radiostanice, nego tak do éetvrttonske instru- mentaclje jedne Zogoviéeve pjesme, i ja ga veé vidim pod kupo- Jom na%e besmrtnosti, na Banketu Pena, gdje nam svima odma- huje svoj dijalekti¢ki servus gospado, vi kako znate, a ja evo do- gurah do Pena! Skakati se moje sa ljestvice na ljestvieu, iz dina na viSi ¢in bez ikakve opasnosti, ali iz dijalektickog pojma na dijalektigki pojam veé je riskantnije. Na ovom tuinom dijalektié- kom skakaligtu pojmova mnogo je veé skakaéa polomilo svoje kosti, jer dijalektika melje svojom vlastitom dijalektikom i njoj ée da iskise svatko. Prije ili kasnije! Stavio sam tu nesretnu dijalektiéku duu u &piritus svoje petatovske zbirke zato, jer predstavlja prosjetno i normalno izo- bligen primjerak svega onoga sto spada u szavod za mumifici- ranje svijetac naSeg Ognjena Price s jedne, a u tipiéne predstav- nike nage knjiZevne dijalektike s druge strane! Samo dok nadi kontrolori dijalektiékog paseSa pobijaju Zive tekstove kao mrtvu Sematiku, sami se uglavnom izraJavaju mrtvo Sematski, antidija- lekti¢ki. Na primjer, Ognjen Prica: »Medutim flosofija se wopée ne bavi pitanjem strukture materije, ta je stvar poscbnih nauka (fizike, kemije, blologife). Predmet filosofije je sa- drtajno (podvugeno po Pricl) misljenje, ona promatra materiju kao real- Rost koja postoji nezavisno od nage svijest! | koja se u svijesti odrazava.c — Sto je Ognjen Prica utvrdio dijalektitki? — Filosofija se ne bavi pitanjem strukture materije. To je stvar posebnih nauka. — Dobro! A gime se onda (po Ognjenu Prici) filosofija bavi — ako ne jem strukture materije? — Filogofija se bavi promatranjem materije, jer je predmet filosofije »sadriajno misljenjec. Filosofija promatra materiju kao realnost koja postoji nezavisno od naée svijesti. — Pitanje je kako moe filosofija promatrati materiju kao realnost koja postoji nezavisno od nage svijesti, kad ne ée da se DIALEKTICKI ANTIBARBARUS bavi pitanjem njene strukture, i to zato, jer njen predmet nije ispitivanje strukture materije nego sadrajno miiljenje, koje je zavisno od materije, koju filosofija promatra kao realnost, ali je ne ispituje kao realnost, jer njen predmet nije ispitivanje realnosti nego promatranje realnosti. Cista, besmislena, antidijalektiéka, apstraktna Sematika jednog mozga koji ne umije da se izraZava, dakle ne umije da misli, a zato, jer to ne umije, on se je samo- zvano proglasio dijalektitkim misliocem i zato se upusta u éudnu i potpuno suvisnu pustolovinu, u kojoj ée mu dijalektika odnijeti njegov nazovidijalekti¢ki mandarinski peréin! (Ca mu je to tri- lo? = uy Sujmo, éujmo, poznati idealista Marx ne slaze se, na primjer, s nadim materijalistom-dijalektikom, s Ognjenom Pricom: »Da die Speculation aufhirt, beim wircklichen Leben, beginnt also die wirkliche, positive Wissenschaft, die Darstellung der prak- tischen Betiitigung, des praktischen Entwicklungsprozesses des Menschen, Die Phrasen vom Bewusstsein héren auf, wirckliches Wissen muss an Ihre Stelle treten, Die selbstdndige Philosophie verliert mit der Darstellung der Wirklichkeit ihr Eksistensme- dium. An ihre Stelle kann hdchstens eine Zusanmenfassung der allgemeinsten Resultate treten, die sich aus der Betrachtung der historischen Entwicklung der Menschen apstrahieren lassen. Diese Apstraktionen haben fiir sich, getrenat von der wirklichen Ge- schichte durchaus keinen Wert.« Marz, « tezama o Fenerbachw, Marx dakle, u svojoj idealisti¢koj kratkovidnosti, usudio se je zaplesti u protuslovije 8 nagim Ognjenom Pricom, jer Marx porie pravo na egaistenciju svakoj spekulativnoj filosofiji, maivno, go- tovo kontrarevolucionarno idealistiski tvrde¢i, da filosofija kao takva, dakle upravo ona koju propovijeda Prica, spelulativna filosofija, koja se ne bavi pitanjem strukture materije nego diji predmet predstavija >sadriajno midljenjec, gubi sa ispitivanjem, to jest prikazivanjem, to jest tumaéenjem realnosti medij svoje istencije, dakle: svoj raison d’étre . . . Doslovno dakle Marx kaze: »SAMOSTALNA FILOSOFIJA GUBI PODLOGU SVOJE EG- ZISTENCHE PREDOCIVANJEM STVARNOSTI. TAMO GDJE PRESTAJE SPEKULACIIA POCINJE PRAVA, POZITIVNA ZNANOST.«s A D R vA A J MIROSLAV KRLEZA: DIJALEKTICKI ANTIBARBARUS Na mrtvoj strazi pameti ljudske : cola eat Hecepti, Propisi | Dogme Ognjena Price se 78 ‘Prva seminaraka varijackja Roraiesweaemsuclcs avis fs 5m (00 Intermezzo o prostoru | vremena |.) 5; 5) ss 7 + BT en 6 2. 8 96 100 + 106 Kako se kod nas ‘pie u ime dijalektike, O svrsi pisanja, 0 Ani pla g Aric onte e Farms on cea weakest) siaietnceial @isiwiv os) Gone rte oe 188 Troblleene aljateating Kod’ mas Markslzam nije diletantizam, a socijaina knjizevaost nije opereta 14) alniecticnn © mviscaama pup acto Pas orieteceseha ie TRE, 2 pros atimungu oko Munchena =. 2 165 8 materisickodjleltilos imetod) kae podiozi uimjetntekog SIVEFARJR ee ee iesaie las Nesposobnost na djela ili kako dolazi do trockizma’ "7 |! 195 Gens irritabile vatum ss ee ee es nae Komentar ixjave R. Zogovién . |. zie ‘Slucaj gospode Cine Jota. . 5 Barbusse-ova smrt u jedno) novell R. togovi’ Intermezzo o logici io nudrealizmu 2. 2 2 2. 2 2 2 ee Fimle eee et ee ee ee ee ey SEL UPOZORENJE NASIM PRETPLATNICIMA Administracija B. N. P. javija pretplataicima 1 simpatizerima nalega Sazopisa, da je urednistvo Petata preuzeo Miroslay Krieda. ‘Gospodin profesor V. Bogdanov prestao je biti saradnikom sta, poate je pokrenuo svoj viastiti polumjesetnik, protiv jednoglasne volje svih Sanova, Urednistva Peéata, Uredniéil sat 2a tazgovore: svakoga petka lzmedu feat 1 sedam sati Postije podne, uw administracijt Casopisa. ukopisi Salju se na upravu Usta bez ikakve obveze da e biti vra¢eni u slugaju neuvestenja. Urednistvo Peéata apelira na sve koji smatraju da im je dufnost da as- raduju u takvom Hstu kao &to je Petat, da se odazovu ovome poziva i da spreme rukopise za novu knjigu Pefate u godini 1940. najkasnije do prve po- Jovice sljetnja. sid PECAT GOD. 1939 DIJALEKTICKI ANTIBARBARUS Sve Ho je javno étampano treba da tude javna kritikovane, Na metvo) strast pameti Tjudeke U sveopéoj mortifikaciji pojmova i stvari, prilika i pojava, kada se takezvani kulturni narodi u uzajamnom umrtvljivanju natjeéu tko ée biti mrtviji, danas, kada nema nikoga za kim bi Govjek mogao zavapiti da silom svojom rastvori more i satre giavu vodenim nakazama i zmajevima (Tu disrupisti robore tuo mare, perfregisti capita draconum in aquis, psalam 74—13), u bezglavoj utakmici zla i ludila oko nas, Zasopis za sva kulturna pitanja Tzraz, u kome saraduju mmogi moji znanei (i prijatelji), a ureduje ga Josip Pavidié, taj »najjeftiniji casopis u nasoj zemlji«, Sto ga izdaje Hrvatska Naklada, nije imao nikakve veée brige nego da me optu#i kako Stampam Peéat zajedno sa trockistima i sa Jeftiéevim glasatima. Na medunarodnom pogrebu nade civiliza- cije, usred sablasne kadaverizacije svega Sto se zove moral i istina, u tom rastvornom ostrvijivanju drugarstva i simpatija, Izraz od- luéio se da mi otpoje moralnu panihidu na usta svog dijalektickog pratojereja Ognjena Price, pa kad su me veé tako lijepo omotali mrtvaékom ponjavom i zazvonili u moju peéast pogrebnim zvonom, hajde da uzdignem glavu iz tog papirnatog odra, te da veleuéenom Ognjenu cbjasnim da se repovi mjere samo mrtvim kurjacima, a ja éu ovu naSu ezopovsku varijaciju veé tako nekako izvesti da Petat bude sit, a koza da ne ostane cijela. Od Praga (15. Il. 1939.) puikaranja oko nas odzvanjaju sa sviju strana i Cuje se kako cijevi biju i kikoéu, i ta varava i lagna pucnjava Sto pjeva i zviddi staru pjesmu o sablasnosti savremene civilizacije, to hrkanje i gundanje i mumijanje topovskih 2drijela u pravilnome ritmu rike i gudnjave (nad agonijom ¢itavih konti- nenata), ta lavija rika grmljavine kojom zagrmije deeuropeizirana Evropa, smrtonosni taj potres nije u ditavome nizu nadih lijevih éasopisa rodio ni jedne jedine misli, ni jedne jedine emocije, ni jednog: jedinog retka, osim dosadnog niza pamfleta, kako Krleiahenna: } “ PECAT izdaje trockistiéki dasopis, ea trockistima, sa Jefti¢evim glasatima is moralnim mrtvacima, koji se nalaze na »drugoj strani bari- kade«, to jest na onoj protiv koje Izraz i Mlada Kultura, Naga Stvarnost i Umetnost i Kritika — jalovo prolijevaju svoju slabo- krvou tintu... Sablasno je oko éovjeka u svakome smislu i sve Sto bi smrtnik mogao ds kaze o tom totalitarnom nokturnu, gdje je sve samo »uine smrti slike Zivae (Kaniilié) i gdje se ljudska slika i prilika dostojanstva i podtenja prometnula u izopaéenu grdobu bezobliéne grdosti, sve to opisivanje rogobatnog pokivinéenja, sve bi to bila tek slaba fraza, mnogo slabija i bijeda od paklene, srdite i ruzne stvarnosti kojom smo okruzeni i u kojoj smo osudeni da nemoéno krepavamo. Davolski je mraéno na ovoj nagoj mrtvoj straZi pameti Ijudske! Promatrajudi slapove gluposti kako se ruse u ponore od- vratne zloée, guéeéi se u smradu davolskih gubica koje nam se kese iz svakoga prikrajka, u tom budalastokratkovidnom sumraku, gdje se razlijele zao i zlokoban jauk sumanute, goropadne opatine uma ljudskog, u toj blatnoj pomréini obezglavijenih jarosti, da mi je ikada itko Ziv bio prorekao da éu u danima krvoliptenja, kakvo ne bi polokati mogli ni svi biblijski niti Zivoderski psi, biti prisi- Ijen da piéem polemike 0 tome kako je List Sto ga uredujem 2a- pravo Petat Jeftiéevih glasata i tipova koji pred policijom daju sramotne izjave, ne bih mu bio vjerovao. I da mi je netko pro- rekao da to ne ée biti polemika sa Hrvatskom Strazom, nego s Ognjenom Pricom, i da ée Izraz i njemu sliéni navaliti na mene kao na uglavijenog 2vjerokradicu koji zlonamjerno kolje plemenitu divljaé po lirskim parkovima naSe »napredne knjizevnostic, i to upravo u momentu kada se silovani narodi krvlju nevinom kaljaju, u sveopéoj kalaburnji i darmaru pojmova priliéno veé otupljen i sumnjigav, ja bih takvom zlogukom proroku ipak bio odgovorio da mu je prorotanstvo u najmanju ruku ludorija! A gle, danas, kad ubojne gjemije tonu na jedan Zdrkljaj ne- manima morskim, danas kad se kacigama bezduinosti dive Citave barbarske legije kao idealima, kad se svim evropskim cestama u kervavim Zurbama kreéu rulje izbezumljenih haraélija, kabaste li radosti za ovu gospodu snapredne¢ skribente oko mas da ih ne za- nima savrgeno niita osim problema: koliko ée kleveta i podvala vige lansirati na raéun Petata; Gini se da za ove sulude laZijivee nikakvog zanimijivijeg, vainijeg i eudbonosnijeg pitanja osim na- eg Gasopisa i nema! Opkolio nas je podar, i dok se kroz maglu i DIJALEKTICKI ANTIBARBARUS 15 ne éuje drugo nego stravitna zvonjava na vojnu, danas kad sije- vaju sablje u odrazu vatara, kad ludaci raznose ratove kuglom kao buktinje Gitavih pogleda na svijet, kad nas je plamen Ijudo- iderskog pokolja obuzeo poput strave, danas jedan Ognjen Prica nema nikakve druge ideje nego da u dimu vatrustine i pozaretine jedne Citave civilizacije svojim vajnim mjeSéiéem antirichtman- novske mrinje raspiruje i potpiruje i podjaruje jednu dosadnu i sitni¢avu polemiku, koja osim tog njegovog luckastog afekta ni- kakvog drugog plemenitijeg smisla nema... I evo, odmah na potetku priznajem da se osjeéam gotovo potpuno nemoénim da dam pa i najpovréniju instrumentaciju gluposti oveg smijegnog pothvata gospodina Ognjena, prvo zato, jer nikako ne mogu da previadam osjecaja nelagodnosti Sto ga u meni rada taj potpuno jalov napor da se u danainjoj perspektivi pravdam o sitnicama koje su relativno nevaine, da, upravo bespredmetne, a zatim, jer mi je neizrecivo dosadno to poigravanje s nepismenjacima i ne- vjeZame, i to upravo u onim pitanjima u kojima hoe da budu suci pod svaku cijenu! Muzije (da ée ovaj moj dijalektitki traktat iavraiti bilo-kakav pa i najneviniji upliv na one glave koje oko nas viéu sapage satanas«) nemam nikakve, i to izjavijujem od- mah na podetku, kod prvih uvednih rijedi ove Zalosne ouverture... ‘Ne pisem ovu seminarsku analizu u Prvome Broju Petata objav- ljenog teksta zato da bih dokazima zdrave, Ijudske pameti obra- éao bilo kog od onih naSih dijalektiéara koji o dijalektici pojma ne imajuéi misle da se stvar knjiZevnosti promite analfabetizmom. Nisam se upustio u ovu intelektualnu pustolovinu ni zato da ne3to dokazem oéitim neistinama i klevetama u prkos, jer pravdajuéi se o ovim pitanjima sada veé nekoliko godina, stekao sam nekoliko dragocjenih iskustava, a najpouénije od njih glasi da u tamnom vilajetu jedna svjetiljka ne znadi mnogo. Nisam, dakle, progovorio 8 uvjerenjem da ée se svi koji nas optuduju zhog dijalektickog krivovjerstva prikloniti tezi nage obrane, ali vjerujem da oko nas jo ima prilitno mnogo prijatelja knjige i dijalektiéne knjizevne kulture, koji misle dijalektitki svojom viastitom glavom i koji ogekuju od nas taj na’ plaidoyer u obranu knjievnosti ved godi- nama, Kako sam uzeo rijeé s namjerom da ispitam stvar temeljito i pomno i da govoreéi o nekim otvorenim pitanjima prvi put ne gubim vrijeme na ponavijanja, smatram da je potrebno da se u Izrazu objavijen Glanak Ognjena Price o »Receptima Dogmama i Prop'simac pregtampa u cjelini, a na ovom uvodnom mjestu onaj njegov dio koji govori o Marku Risti¢u.78 Receptl, Propist i Dogme Ognjena Price Konae djelo krasi, govori na3 narod koji kaze hop tek po&to je preskotio grabu, a evo kako umuje i kako perom rukuje taj gospodin arbitar, kome veé potetak tog remekdjela krasi viastitu dijalektiku (u ovome sluéaju svakako od hartije na kojoj je Stam- pana prolazniju), takvim sjajem, da ée ostati trajnim dokumen- tom klasiénog antidijalektiékog stila. RECHPTI, PROPISI I DOGME (Powodom pisanja >Petatac} ‘Historijskt dogadaji teku svojom logikom koja ne lskljutuje stvarnost historijakog djelovanja Ijudl, njthoveg sduhas, nfiheve volje 1 energije. Ljudl Prave historiju lake je ne prave sami iz sche, lako Je njihovo histerijsko aje- lovanje uvjetovane samim tim historijelim tokom { materijainim snagama Jedne historijske epohe. AU dolaze epohe kada je tok historijskin dogadaja strahovito ubrzan, tolike ubrzan, da izgleda da se otudio svemu ljudskome, da vile Hci na katastrofu 1 strmoglavijivanje nego ma historiju, No to samo irgleda. ‘To su epohe slokomotive historijec bez Kojth bi blo memogué svaki historijski razvoj, Onoga tko Je praviin shvatio sustinu historijskog rbivanja. te epohe napunjaju energijom, samopouzdanjem, sigurnoséu 1 évrstinom, a onoga tko th ne razumije, dogadajt pacaju u depresiju, u apatiju, u ludacke sanje, u sanje kao Sto wu sanje ssvetthe mistika 1 apokaliptitara, Takav sa- jar bjedi w samogu, Sto dalje od judi, 1 u ovo made doba zahuktalth 2loko- motiva historljee kao da opet kod nekih potinje vrijeme pustinjaka 1 juro- Aivih, Koji so osjecaju tudinct na ovoj zemifi, tudinel prema narodu (smasa- mac), Koji bjete u pustinje mjeseéarskth vizija, u nebo, u galaksiju, kojima so gadi >ratio« ili >masee, na koje gledaju prearivo sa filktivnih visina mje- secara tll selitec. »Predstave 1 ideje proilth vjekova tite kao mora mozgove danaiajih generacijac. Te predstave 1 ideje, koje tidte, to su metafizi¢ki pojmovi u ko- fima je fiva stvarnost otudena Govjeku, otudena samoj sebl, pretvorena u ‘ongiomerat mrtvih pojmova, Koji so medusobno apsolutno Iskljuéuju. Sve fe pockjepano u svjeGnec dileme: # jedne strane sratioc, » druge strane osje- éaj, dufa, Gutiint svijet; s jedne strane 2masac, s druge >vodac, elita; » jedne strane revolucija, # druge evoluclja; # jedne strane teorija, » druge praksa; 8 jedne strane individua, s druge druftva | t.d, 1b d. Sve je tako lijepe softirano 1 stroga odijeljeno jedno od drugog't tovjek treba samo da s¢ od- Inéi za jednu stranu tih svjednihe dilema. Najvotl, pravi Intelektualel sve vide uvidaju svu besmislenost ove more protlih vjekowa: zar Je mogué sratioc bez ¢ulnog avijeta, | obrnuto; zar je it. d, it d. Svi tf pojmovi, ako nisu mrtve | nakaradne sheme, nego #vi odrazl ive stvarnostl ne mogu uopée postojatl jedan bez drugog: onl se me- dusobno ne iskijuduju, nego uslovijavasu. Apsolutno odijeljen! jedan od drugog onl su mrtve | Inne sheme 1 samo u svome fivome jedinstvu, dijalekti¢iom jedinstvu, on! eu istiniti 1 ivi odraz five stvamosti. I zato samo njihovo Zivo DIJALEKTICKI ANTIBARBARUS 7 dijalektitko shvatanje upuéuje Covjeka na styarny historljsku 1 revoluctonarny: Ajelatnost u Kojo) prakea vod! u teoriju, a teorija w praksu, sitnl rad u krupnt ‘krupath u altnl, duboki osjedaji u 2ratios, a sratiog opet dovodi do sve dubljih onjecaja. All nasuprot pravim Intelektualcima, kejima sratioc nije zaved za mur mifielranje svijeta, postoji u gradanskom druftvu Atay niz Wudl od knjige 1 Pera Koji me mogu da predu preko propiea metafizike (inde se stalno bune protiy nekakvih toboknjih propisa), koji se odlutuju za oaje¢aje proklinjudl Pratios, 20 teortju protiv prakee, ukratko za jednu strani mrtvih | usamljenth pojmovnih shema. I on! s¢ osje¢aju usamifenl, pa dak i koketiraju ea samo- ubljstvom, Tho ovake sve rastavija u iskljudive 1 apsolutne suprotnosti taj s druge strane sve mijeda ujedno 1 najopregnije stvarl progiaSava identiénim. Tako éete uti od th summljenihe duhova da je, recima, 4 revolueija 1 kontra- revoluctja jedno te isto, Jer ! tamo ! ovamo ima na pr. discipline ill prisilja- vanja ill dega drogog. I prema tome Govjek od aduhac treba da se uzdigne lanad obje skrajnosti. U nas se jo veé pisalo © takvom natinu mifijenja ked tevjesnth ijudi Koji su razmildljajuél »slobodnoc bez obzira na >recepte 1 propiees dosll na pr. do zakijucka da je Pern Zivkovié neki nal Robesplarre, jer 1 tamo { ovamo tmamo posin s diktaturom! Ovakve najpovrinije analogije tzlaze tako kao ‘Tecultat razmlaljanja ovih boraca protiv dablona 1 propisa. Najprije se hod historije rastavl reclmo u sbrahifalna razratunavanjac 1 u »lntelektuainie naper, kao ita Je to wtinlo u sKnjigevnikue neki M. Breza, a onda se sve ujedno smijesa, | tznad te nemoguée | amijelne smjese uzdife a visoko ova- kay susamijent< intelektualae, Najrazvijenifi obllk ovega tipa, reclmo Mira Breze, mamo u Reogradu u obliku Marka Risti¢a, koji svofa sotkri€ac — inate prastare kllseje — stampa u Zagrebu. Kako je to bez sumnje kod nas majrazvifenijl tp ovoga specijesa intelektualca-pustinjaka to demo se morati s njlm malo dufe zaba- vit. On u prvom broju »Petatec u @anku >San 1 tstina Don Kihota< daje keno neku svoju Ispovifest 1 opravdanje za bjeZanje u samodu suprikos svemu favimac. A kako ne bl bjeJao u samotu, u snadstvarnost<, u nadrealizam, had je on pjesnik s spjesnigkl akeent! dolaxe od srea, i samo od arca, a ne Po odiuel raruma, po receptu, po upuitstvu, po proplaus. >Zaloma je sudbina Pootskog stvaralastva, 1 njegov polotal medu djelatnostima éovjeka nedostojan 1 jadan, ako mu uvijek treba iznova, uvifek na drugi neéin, tragiti sdijalek- tik pasos, nalazitt drustvenog opravdanja, 1 razloga (skaro dozvole) da Postoj!, uvijek pred drugim forumima 1 po drugim kriterijumima, { uvijek ivan njegove bitnostis, vell dalje M. Ristié u spomenutom Slanku. Prita o tome kako e of naprednih KnjiZevnika zahtijeva da plu po spropisu 1 receptus 1 da se moraju da trate dozvole od nekih foruma isto Je toliko Ingna — all u tzvjesnim krugovima vrlo popularna — kao | prita 0 tome da socljalistl uvode zajednicu Zena, pretvaraju radnika u robota | brinu se samo za trbuh. Razumije se da nijedan pravi i zalsta vellki knjigevnike ‘nije plsao kako to scbl zamiSiia M. Ristié: «da #0 nekako zavara, izlgra, zatara vrijemec, jer njemu pjesnidk! akcent! nisu dolazill 25am od areas. ‘Kod velikih pjesnika, kod Klastka svjetske poezife, vidna je u pjesnithom%s PECAT stvaralnitvu 1 uloga razuma 1 socljalne tendencife, Jer veliki pjesnik nije samo veliko arco, nego je 1 Veliki um. Zs ragliku od Zivotinja Covjek ima razum 1 on nikada nije §Amo fnstinkt, same fracionalno, niked, pa nl u poezijl. Inage se Ifudska umjetnost ne bi razlikovala recimo od pjevanja ptica, ‘Ona ne bi uopée bila Ijudska umjetnost. U tome pogiedu ova teorija »samo. sreac potpune je jodnaka drugoj krajnosti, koja smatra poczija samo rimo- vanim umevanjem {1 rimovanim moralnim poukama (u keme se sluéaju pratios zaista pretvara u recepte 1 propise). Zato protzvod! 1 jednih | drugih ne spadaju u knjltevnost nego u prazan verbalizam A 1a Turpituda. Sree bez yazuma ne mofe da ima duboke | prave Wudske osje€aje, kao Sto ni razum bex osjetaja wopée nije razum nego kartoteka u kojoj su klasificiran! tmagt- narni recepti 1 propisl. Za Marka Risti¢a je pjesnik medutim vellko 1 puno sree a glava — prazna. ‘Ovo sprotupropimoe otkrids Marka Ristiéa | kod njega kao 1 kod ostallh Koji osfetnju sdoziv visinae (izraz M. Risti¢a) 4 kojl smatraju da uzdizu duh naprijed iznad svih propisa { recepata u stvarl snatl padanje natrag, vra¢anje 4d stare 1 davno prefivjele propise I recepte. Kao onl snovotarle Kofi #u >uz- @izalle dijamat dalje a u stvari isi natrag — zurllek zu Kant | jo8 dalje u mistiitu 1 fidelzam. M. Ristié ke%e: spisati dakle bez mnogo vere u mogutnost neke neposredne didaktitko-agitacione utilitarnostl... zar to nije pisati pisanja radif S desna 1's leva bi se to, razume se, moglo fedino | Ispravno nazvatl art pour Vart... ta skoro obeHMaS¢ena formula, zar ona ne bi mogla u ovim danima trogloditskog primata polititkth okriaja, ba’ wkollko je ¢lsta, neko- ristolfubiva, neutilitarns, da doblje, da ponova stekne Izvestan sjaj, ajaj gor- dost! 1 kan jednog od poslednjih oblika Wudskog dostojanstva ?< I eto, cijela ta Markova »novotarlfac pokazuje s¢ kao start | prefivjelt larpurlartizam sa svim svojim staromodnim 1 previadanim propisima 1 recep- tima od kojth fe najvadniji, da pjesntk pjeva kao slavuj ma grani, to jest ‘poz ehaira da ll se kome svida Ill da Ml ga Ko sluSa. (U stvari i to je ple- snika fikelja, koja se danas nalazi u glaynom samo u nagradnim knjigama za dobru djecu, jer stvarn! slavuj pjeva da ga éuje Zenka). Majakovskij Je larpurlartistitkeg pjesmika prikazao ovim atihovimi ‘Vy nad oblakamy reja Pica ¥ Celovjeteskij rost ‘Vy musje 12 kanarejek Ciaik vy | drozd.*) >Ptica Wudskoga rastae to Je upravo Ristiéey pjesnik 2a srcem ber mo- zga. To bi blo kraj ljudske poezije { povratak ne samo u trogtodite nego fo8 dalje natrag u — »vopapkarstvos, Totno hao kod onog pobjeinjelog malo- gradanina iz Krle2inog romana >Na rubu pametle, koji se stalno bunt protiv sdvopapkarstvac a promatrajuéi slike u Stkstini zastupa pravu dvopapkarsiu teoriju umjetnosti isto kao 1 Marko Ristié: ne treba raruma, sve Je samo instinkt, treba samo svidjetie a ne 2gledatic 1 t. d. All ta da radimo kad Zovjck nije dvopapkar pa ima 1 razuma 1 mora da sgledae a ne samo da pvidic, Teorifa samo iractonainog, samo Instinkta, pravi Je pandan teoriji *) Viste ptica Ijudskog rasta koja lebdi u oblacima, vi ste, gospodine, iz yoda kanarinaca, éelijugar ste vi i drozd. DIJALEKTICKI ANTIBARBARUS 7 da kobasica vide vrijedl ed eljelog Sekspira, prema Kojo opet postojl anmo neki utilitarno biolo&ki ratio | vite niste. Marko Ristié drfi da je zadata pjesnika da sanja: »Sanjajuél o budué- ostl, to fe jo8 najbolji natin na koji mote da se sluti sadafnjostl, to jest Yudimac, All ima sanjanja 1 sanjanja, Nedavno je u >Umetnosti | kriticle Dragin citirao Pisareva: »Moja masta mofe il da pretece prirodni tok do- gadaja, 1 pak, mode da ode saavim wu stranu, tamo kuda niitada prirodnl tok dogadaja ne mode da dode...¢ Markeva maita {11 sanjanje spada u ovu drugu vretu, koja vodl »sasvim u stranue I kako on sam vell: >... Ja gnam da je sanjar jedno izgnanstvo, da je sudbina ganjara, danas kao 4 jute, iako sutra mofda vide ne, da bude neprilagoden, da svojim savremenicima bude stran, da bude same, Ova prilitno pubertetska teorija snepriznatog genljne, kojl je tud svima 1 vfetno sam, proviadi se jo8 uvijek kao utjeha netalentovanim pjesnicima ! jalovim mastanjima 1 sanjama na8th palanaékih sanjara, lako blografija sva- kog zalsta velikog pjcanika | umjetnika pokazuje upravo obrnuto, Nit su bil! sami 1 tudi svojim savremenicima, odnosno najnaprednifem dijelu th savre- menika, {ako se nisu sprilagodivalic. All to nisu bill Tusti¢evi smjesctarie, nisu bili judi samo sanjanja, nisu bili sakatl; bez raclonalnog sudenja, bez rada smalo po malo, zajednitki, disciplinovanos. To su bill potpun! Iudl, naj- bolfi predstavalel Ijudskog rods, sa maksimalno razvijenim IJudskim osobi- nama. Tracionalno koje je samo iracionalng, koje stalno ne prelazi u racionatno, Lobynuto, me mote dovesti ni do kakvog ljudskog kulturnog stvaralastvs, ono je kao kod Marka Ristiéa samo sebi dovoljno, ono je mjegetarstvo koje se otuduje svemu #ivome, Bored se protiv spropisa Iorecepatae u kenjitevnost! Marko s¢ vraéa na stari larpurlartistiCki propis slavuja koji pjeva na grant Lu sdvopapkarstver po Keme poezija nema nifta zajednitko # ljudskim razu- mom, 8 onlm u demu se ovjek razlikuje od dvopapkara | drugih #ivotinja, All 1 pored odbaclvanja razuma M, Risti¢ ima svoju logiku, pa vell za gebe | sebj elite rmjesetarec: »Naueill su da se neminovne treba povinovatl nugnostima, jer bez toga bl njihova sumnja 1 njthove pobune ostale jalove, ali Stn da éine, kada se te mugnosti, ukoliko su sputavanje subjekte, whazuju 1 ovdje tako nesreéno paraleine | slitne onim tamo, s one strane puta?s Eto, ta logikn najpovrénijih analogija (nasilje ovamo, nasilje onamo; diktatura ovama, diktatura ename) pomo¢u Kofe se sve 1 najrazlititije stvarl mogu identifictrati, to je logika ovoga >sanjarac koji se bunl protiv logike. Sa ova- Kovom logikom razumlje se da M. Risti¢ ne moge da unide u sultinu stvart, da mora da ostane na povréini, ta on je protivnik sdijalektiskog pasodac t eto mora da se dri proplsa grublh analogija. Ta logika kontrarevolucije (da fe sliéno 1s jedne { # druge strane puta) nije originalan zum Risticev, ona je veé odavno poznata 1 kod nas i na strani, a nareflto je razvijena wu Hstu »Quatrime Internationalee u kome soraduje | idol Marka Risti¢a A. Breton. Ona se tobote izdite iznad { jedne 1 druge strane puta, a u stvari je uperena samo protiv jedne strane puta, &to Je za svakog dobronamjernog 2o- wiekn toliko jasno da nije potrebno dokazivatl. Tako je nad mjcseGar | sanjar Marko Ristié stigao na pozicije, na Kojima, narotito danas, nije baS sasvim usamijen, Sa svojim zakljutkom o slinost!om PECAT S ove 1s one strane puta nalazt se danas u druftvu izvjeanth dfentimena Koji nlsu beé tako bezopasnl sanjari | Iutalice. On! koji Kode »jednim uztetom a se digauc 1 odbacuju >malo po malo, rajednitkl, disciplinovano<, obitino se srozavaju na pozicije onlh Kofi osuduju t fednu f drugu stranu, au stvari mnace reakeiju | kontrarevolucifu, Tako ssanjari 1 mjeacfaric, 2fantoml | pus stolovi, vite# Iutallce, zvjezdeananci na putt ka slobodl,.< dolaze do tstih zakijuaia kno onl koji se bore protiv slobade... ‘Od avih konstatacija M, Ristiéa jeding se kao totna mode prihvatitt ‘onstatacija o nemoé! intelektualnca, ako 8¢ pod rijetju Intelektualac razu- mije M. Ristlé 1 njemu srodni. I to nemoé na avim linljama — impotentia Beneralis! To au pjesnicl za koje poozija ne zna, viter! lutalice koji ne Iutaju Rego udobno sjede kod kuce, zvjerdoznancl za koje ne zna astronomija, ont sa sve to samo u svome mjesctarstvu | u svojim sanjama aw stvarl — Turpituda, nemoé... Otuda bjeSanje od stvarnosti. Najprije u sanjo, u apedsvijeste, Paalije (valjda jer fu sanjama ima suvife druStvene stvarnostl) M. Ristié bje2t u svemnirske maglice o temu svjedodl >Galaktitka sanjarijac u broju 5.6. >Featas. M. Ristié jo dakle poteo da pile | o astronomlji, ali u ovome ahi €aju ne Ge da priena da Je to bjezanje od stvarnostl: »Samjanje o kezmiékog stvarnost! nije bjeZanje od druitvene stvarnostie. Razumije se da nije, all kod ‘M. Ristléa nafalost jest, kao Sto se vidi tz daljnjeg objagnjenja zaito pise o astronomljl: »U postmiinchenskom Katzenjammerstimmungu koji je zahvatio evropske Intelektunlce, trebalo je zalsta pogledati u zvijezde da bi se odjed- nom raskrila éitava svemirska poradina gvake zemaljske reg. Da bl seu funkcijl te pozadine, bar za kratko vreme mislilo @ avemu ato je umor 1 nistavost, prolaznost, apsurd... treba har jednmput pogledat! Mr, Chariber- Inina eub specie acternitatis.c ME. Fistié mora u zvijezdama da traZi utjehe xa zemaljske dogadaje. Samo Sto se ta utjcha malo razlileuje od utjehe u astralo- £ijl, horoskopima 1 hiromantijl, Nemoé je uvijek tratiln utjehu u direktnom djelovanju zyijecda na Wudske sudbine, u tome da ssvaka zemaljska rece ima vavemitaku pozadinuc, Jer kako je poanato iz Ewandelja, nijednn vrabac ne Pada 8 krova bez volje bodje. Sta sve moZe da izgleda Chamberlain sub specte aeternitatis?! ‘Tim bi se moglo prikriti ono to on u stvari jest. Uvijck su Yjudi promatrall stvari sub specie aeternitatts kad th nisu mogll da shvate zeanstveno | kad su th morall prikazivatl drukiijim nego Sto au u rtvarl. All gnanstveno se shvatit! ne moe ajednim usletome nego smalo po malo, 2a- fednith!, dlsciplinovanoc. Jednim usletom »mozec samo mjesetar 1 — Bar Yatan. _Teraz, God. 1, br. 8, str. 451457 Prva seminaraka: varijaciia — Dogadaji, po Ognjenu Prici, teku svojom logikom, koja ne iskljutuje stvarnost historijskog djelovanja Ijudi, Ijudskog »duhac, ljudske volje i energije, Potpuno nejasno, jer nije regeno koja je to logika i kakva kojom ti dogadaji teku, i to uprave tako da je DITALEKTICKI ANTIBARBARUS: 81 izmedu raznih ljudskih svojstava samo bai :duhue sudeno da dode pod navodnike, ali: pLjudi prave historiju, ako je ne prave sami iz scbe — Jo§ manje jasno »i ako je ne prave sami iz sebe<. All... i ako? Ljudi mogu praviti sami iz sebe kojeita, na primjer ludu, a zar to nije historija? Na primjer: historija bezbrojnih Cacsara? I ako to ljudsko pravljenje iz sebe nesumnjivo nije nikakva hi- ses (jer kad netke neSto iz sche pravi, on se onda obitno napravio iz sebe), ali... >All dolaze epohe kad je hod historijakth dogadaja strahovite ubrzan, toliko ubrean, da vise 1101 na katastrofu 1 strmoglavijivanje nego na historiju. No to samo lzgieda. Te su epohe slokemotive historijec. — Kakve su to lokomotive? aTe su epohe lokomotive historije bez Kojfh bl ble nemogué svaki hi- storljekl razvoj.c — Ognjen Prica umuje zatim uteno, mudro, jasno i dosto- fanstveno pougno ovako: 2Onoga tko je praviino shvatlo suStinu bistorijskog zblvanja te epohe napunjaju energijom, samopouzdanjem, sigurnoS¢u | ¢vretinom, a onoga tho th pe razumije dogadajl bacaju u depreaju, u ludatke sanje. — Kako se, dakle, po Ognjenu Prici mo%e shvatiti »suStina historijskog zbivanjac (to jest tajanstvenog pravijenja koje Ijudi ne prave iz sebe), i to joS pravilno? — Epohe, kad je hod dogadaja strahovito ubrzan, toliko ubrzan da lidi vie na strmoglavijivanije nego na historiju, te epohe nisu katastrofe nego lokomotive! Ergo: suftina historijskog zbi- vanja, upravo: pravilno shvaéanje suitine historijskog zbivanja je u tome da epohe kad je hod historijakih dogadaja ubrzan nisu strmoglavijivanje nego lokomotive, dakle tko shvaéa da su sepohee historije slokomotives historije, te da prema tome takve epohe nisu epohe nego lokomotive, taj je po Ognjenu Prici shvatio 2suatinu historijskog zbivanjac, a tko nije — taj pada u depresiju. Citajudi takve budalastine historijskog Ijudskog pravijenja koje nije iz sebe, evo me, ja na primjer padam u depresiju, jer jedna epoha kao Sto je bila epoha gpaniolska od 18. VIL. 1936. do ulaska generalissimusa Franka u Madrid ove godine, nije bila astrmoglavijivanie nego lokomotiva, a onoga tke je pravilno shvatio ssudtinu tog historijskog zbivanjac ta je epohalna lokomotiva is-82 PECAT punila >energijom», »samopouzdanjem i tvrstinom« kao genera- lissimusa Franka na primjer i sve njegove generale, a svi mi ostali pali smo u depresiju... osim — dakako — logiéna — samoga pisea ove ep'sto!e, koji historiju ne pravi iz sebe, nego iz svog loSeg pisanja, dakle opet iz sebe . . . Evo, kako se moe otputovati u nepovrat na takvoj jednoj epohalnoj lokomotivi loSeg i nejasnog nadina pisanja, kad takav »palanadkic trbuhozborac nevjeSto primjenjuje Marxovu frazu, da su »revolucije Iokomotive historijex, frazu koja je kod Marxa sama po sebi toliko jasna i toliko puta veé citirana (da su je u dobrim starim vremenima ponavijala samo najotreanija prvomajska socijalnedemokratska piskarala na uveseljenje starih politiékih gospodica), da je ditav ovaj kapelanski i gnjavatorski uved Ognjena Price o njegovim epohama i strmoglavljivanjima pot- puno suvigan, Da su revolucije lokomotive historije, tu sliku upo- ‘trebio je Marx u svojoj knjizi o gradanskom ratu u Francuskoj, ali nikako u onom smislu u kome ga citira Ognjen Prica, prilije- pivéi Marxove lokomotive na svoj tekst bez ikakve unutrainje logiéne veze, patpuno mehaniéki, isprazno, frazerski, kao Sto se lijepe po pismima putkim razni ukrasni emblemi: golubovi ili ko- Sarice sa cvijeéem, kada puk, ukraSujuéi svoje viastite tekstove papirnatim ukrasima, golubom ili ruzicom, sam priznaje svoju knjizevnu ili lirsku ili ljubavnodopisnitku nemoé pismenoga izra- Zavanja. Pendent tome golubu ili ljubitiei su ove Pricine epohalne lokomotive u mutzom idecloSkom uvodu njegova élanka, jer Marx spomenuvai lokomotive, govori o tome kako se je tak i Vendée-ja, taj simbol seljagke inercije, pokrenula u decembarskim izborima 1849..., a ponajvige zbog poreza na vino itd.... no da se sve to nikako ne moze i ne treba pobrkati sa strahovito ubrzanim i fra- zerski apstraktnim Pricinim tokom dogadaja, koji vide lidi na strmoglavijivanje logike i stila, dijalektike i zdrave pameti nego ma Marxove lokomotive, to je izvan sumnje... Da je tovjek jednostavno citirao Marxa da su arevolucije lokomotive historijes, bio bi pravilno bez ikakvog veéeg intelektualnog napora primijenio esuitinuc ove Marxove fraze, a nama tako uStedio jednu posve suvignu intelektualnu depresiju; ali taj neumoljivo-strogi arbitar misli, da se marksizam mo%e propovijedati samo tako da se zama- gljuju Marxove precizne misli i da se jednom generalnom zabra- nom (jedamput za uvijek) ukine svako sanjarenje u samoéi, opasno i narogito kontrarevolucionarno u slutaju Marke Risti¢a, DIJALEKTICKE ANTIBARBARUS: a koji za razliku od Ognjena Price pie logiéno i jasno i onda kad sanja. Poznato mi je unaprijed da Ge mi se odgovoriti, da Ognjen Prica u uvodu svoga Clanka u Izrazu nije mislio da kaze ono 3to je doista rekao nego obratno, a ja i ne poritem ono sto je on mislio da kae nego ono &to je rekao, nevjesto prilijepivsi Marxove Jokomotive za svoje epohe, jer se mene u okviru ovog naSeg razgo- yora ne tién njegove mutne i nejasne namjere, nego stilisti¢ka ostvarenja. Oznaka je »agitski-skromnihe i slabih pisaca da piSu uvijek obratno od onog Sto su imali namjeru da ka%u, a slabi sagitski-skromnic kritivari isto tako Gitaju obratno od onog Sto je dobro i jasno napisano, te je prema tome logitno da se kao tipitni pretstavnici takvih nedostatnih svojstava nameéu boljima od sebe za idejne cenzore, za stilisti¢ke korektore, pa ¢ak i za moralne arbitre. U ime éega? U ime agitski-skromnog knjiZevnog marksi- gma. U ime isto tako sagitski-skromne dijalektikes, a zapravo: protuknjizevne gnjavaze, potpuno apstraktne, dakle: anti titke, Po Ognjenu Prici Marko Ristié je tip speciesa intelektualca- pustinjaka, koji je od straha pred strmoglavijivanjem jedne epohe, dalle: od straha pred strmoglavijivanjem jedne epohe pobjegao u ludagke sanje, u samoéu pred lokomotivama, koji je reakcionaran tudinae na ovoj zemlji, tudinac prema narodu i masama, koji bjefi u mjeseZarske vizije, kome se gadi masa, koji predstavija aristokratsku elitu, koji koketira sa samoubijstvom, koji proklinje sratiox, koji je duh usamljen, za koga su revolucija i kontrarevo- lucija isto, koji na temelju povrinih analogija misli da su Robe- spierre i Petar Zivkovié »tamo i ovamoe dva pojma Sto se podu- daraju, koii se u jednu rijeé nalazi na izrazitoj proturevolucionar- noj, metafizifkoj erti >ptices sdvopapkarac, »mjesedarac, >pala- natkog sanjarae, sneprimatog genijac, koji je »nemoéan stvara- lavkic, >intelektualac generalno impotentan na svim linijamac. >Sarlatane! Marko Ristié, po Ognienu Prici, ne samo da je oblik ovoga tipa, nego je upravo sbez sumnje kod nas najrazvijentji tip ovoga speciesac, a do svih tih zakljutaka Ognjen Prica dofao je na te- melju élanka Marka Ristiéa »San i Istina Don Kihotae, objavlje- nog u Peéatu, tog znamenitog dokumenta o kome je napisana veé Uitava, agitski-neskromnom glupo3éu obilato dokumentirana literatura, Marko Ristié u svojoj poemi, bolje u fragmentima koji su objavljeni pod podnaslovom kao »cdlomci« Sna i Istine Doncs PECAT Kihota, oplakao je tragitnu smrt jednoga od najvetih Spanjolskih Pjesnika Federica Garcia Lorca, i stojeéi nad mrtvim tijelom ma- sakriranog pjesnika, Marko Ristié nije pobjegao ni pred kakvim strmoglavijivanjem Pricinih epohalnih lokomotiva u metafiziku, nego obratno: on se je polititki odredio za polititku borbu do posljednje polititki logine konsekvencije, Toliko je izgovoreno j zapisano gluposti o tom tekstu Marka Ristiéa, tolike se je Ijudi uzajamno vrijedalo, popljuvalo, gimna- zijalei su se potukli po nekim provineljalnim gimnazijama, ljudi su se bacali iz stanova, nazivali se majmunima, udaralo se po sto~ lovima, lupalo vratima, kleli su jedni drugima bogove, tjelesno se razraunavali, napisana je o tom sluéaju ditava korespondencija, konferencije su odrZavane, bojkoti su organizirani, Ijudi putuju iz jednog grada u drugi na sastanke, na dogovore u vezi s tim @lankom, da ja u ovom momentu memam pri ruei nikakvog dru- Bog sredstva nego da taj toliko ozloglaien tekst razanaliziram od retka do retka i da ga iscitiram isto tako, ne bi li se na ‘kraju tom starom, logiénom metodom dokazalo da se jedna stvar moze kritizirati kako se hoée, ali na temelju falsifikata — nikako! Ognien Prica optuiuje Marka Ristiéa kao aristokrata koji je pred stvarnoSéu pobjegao u samoéu, jer prezire puk... Kada netko mirno konstatira, kao ito je to uéinio M. Ristié u svom Don Kihotu, da je onaj sukob koji razdire danagnje Ijudstvo progovorio u Spaniji stvarnim i krvavim telima Ijudskim, da je razdor koji cepa Ijudsko vreme na ono Sto je bilo i na ono Sto ée jednom morati da bude = progovorio u Spaniji krvavim telima Ijud- da je: sadaénjost razderana borbom izmedu pro- Slosti i buduénosti i da DIJALEKTICKI ANTIBARBARUS 8a Zivot i smrt bore na smrt i Zivot i o sa- dagnjost, buduénost i proélost, da se: mriva proslost hoée da prezivi svoju smrt da nanese smrt buduénosti koja veé Zivi, onda je takav Govjek po Ognjenu Prici svrstan u »najrazvijeniji« tip »speciesa pustinjakas, koji bjeZi u svoje »nadrealistitke vi- aijec, jer odmah na pogetku svoga nekrologa intonira misao, da premda su ustrijelili Federica Garcia Lorca, ipak Ge ono biti Sto mora da bude, jer u borbi proglosti i buduénosti mora da pobijedi buduénost. Kako je pozata stvar da se saristokratski reakeio- narci i tudinci na ovoj zemijic, to jest dekadenti koji prezira mase, odugevijavaju u svim borbama izmedu proélosti i buduénosti is- Kljutivo 2a pobjedu revolucije, to jest buduénosti, kontrarevolucio- ner Marko Ristié spada po Ognjenu Prici i njegovoj logici u ovu bandu samo zato, jer se je odluéio za tu ’pansku buduénost a ne za Spansku proflost, kao pojayu koja po njegovom reakcionarnom uvjerenju mora da podlegne, Proslost Loyole i Habsburga, mrtva pro- élost feuduma koja ne ée da umre, a veé trune, proslost se sablasno digla protiv bu- duénosti koja je podinjala da raste iz panske sadaSnjosti. — 0 kakvoj se proglosti govori u ovom Don Kihotu Marka Ristida, Ognjene Prico? Naéulite vage lijene seminarske ui tamo u posljednjoj dijalektitkoj klupi i slufajte dobro! Molim vas naj- udtivije, dragi sumiéljeniée, obratite painju ovom ispitivanju teksta, jer vam se ne ée uvaditi prigovor da Gitate tude natpise koje ne- osnovano izvrgavate rugiu, duhom odsutni! ProSlost crna, zla proslost mraénjastva, krvozedna, gnjila proSlost!