ORIJENTACIJA I TOPOGRAFIJA

PRIRUýNIK (RADNA VERZIJA)

ZA PRIPREMU NATJECANJA MLADIH TEHNIýARA

Pripremili:

Ĉuka Pelcl

Davor Markoviü

Mislav Bošnjak

Izdavaþ:

HRVATSKA ZAJEDNICA TEHNIýKE KULTURE

Zagreb, 2013.
Poštovani,

ovaj Priruþnik koncipiran je na naþin da se u što jednostavnijem obliku

predstave osnove orijentacije i topografije, ne ulazeüi u širinu cjelokupne
materije o kojoj su do sada napisane brojne knjige i znanstveni radovi...

Pri odabiru i obradi pojedinih tema iz orijentacije i topografije, cilj je

uþenike osnovnih škola upoznati sa osnovama orijentacije i topografije, osobito
kroz primjenu steþenih znanja u praktiþnom radu.

Naglasak predavanja i rada sa uþenicima osnovnih škola je prvenstveno

na temama s kojima üe se oni susretati na natjecanjima, ali i na želji da se dio
njih zainteresira za ovu zanimljivu i korisnu temu.

Koliko smo, u svom nastojanju da pripremimo ovaj Priruþnik i da svoja

znanja prenesemo uþenicima, i uspjeli pokazat üe vrijeme.

Smatrat üemo osobitim postignuüem ako smo i bar mali broj tih uþenika
uspjeli zainteresirati i nauþiti osnovama orijentacije i topografije te ih potaknuli
da nastave istraživati ovu temu i korisno se njome služe u svom životu.

Autori
SADRŽAJ

1. OPENITO O PRIRODNOM MAGNETNOM POLJU ZEMLJE ......................................................... 1

2. ORIJENTACIJA .......................................................................................................................... 3
2.1. ZEMLJOPISNA ili GEOGRAFSKA ORIJENTACIJA ........................................................................ 3
2.1.1. Orijentacija pomođu Sunca i sata .................................................................................... 3
2.1.2. Orijentacija pomođu zvijezda .......................................................................................... 4
2.1.3. Orijentacija pomođu mjeseca .......................................................................................... 5
2.1.4. Ostali naēini zemljopisne orijentacije .............................................................................. 5
2.2. TOPOGRAFSKA ORIJENTACIJA ................................................................................................. 6
2.3. SPORTSKA ORIJENTACIJA ili ORIJENTACIJSKI SPORT ............................................................... 6
2.4. TAKTIKA ORIJENTACIJA .......................................................................................................... 6
2.5. GPS .......................................................................................................................................... 6
3. TEREN ...................................................................................................................................... 8
3.1. Pojam terena ........................................................................................................................... 8
3.2. Vrste terena ............................................................................................................................. 8
4. ZEMLJOVIDI (KARTE) .............................................................................................................. 11
4.1. Pojam zemljovida .................................................................................................................. 11
4.2. Podjela zemljovida................................................................................................................. 11
4.3. Sadržaj zemljovida ................................................................................................................. 11
4.3.1. Prikaz reljefa .................................................................................................................. 12
4.3.2. Prikaz vodne mreže ....................................................................................................... 13
4.3.3. Prikaz raslinja i geološkog sastava podruēja.................................................................. 13
4.3.4. Prikaz društveno-zemljopisnih elemenata .................................................................... 13
4.3.5. Ostale oznake ................................................................................................................ 14
4.4. Mjerilo .................................................................................................................. ................. 14
4.5. Projekcije ............................................................................................................... ................ 15
4.6. Vrste projekcija ...................................................................................................................... 16
4.7. PODJELA ZEMLJOVIDA NA LISTOVE ....................................................................................... 17
5. KOMPAS ................................................................................................................................ 18
5.1. Vrste kompasa ....................................................................................................................... 19
5.1.1. Kompas M-53 ................................................................................................................ 19
5.1.2. Japanski kompas ............................................................................................................ 19
5.1.3. Kompas F-73 .................................................................................................................. 20
5.1.4. Kompas Šport 4 (i sliēni modeli) .................................................................................... 20
5.1.5. Švicarski kompas "Recta" .............................................................................................. 20
5.1.6. Finski kompas Suunto .................................................................................................... 21
5.2. OSNOVNI PRAVCI SJEVERA .................................................................................................... 21
6. AZIMUT ................................................................................................................................. 22
6.1. Mjerenje i odreĜivanje azimuta na terenu............................................................................ 23
6.1.1. Mjerenje azimuta na terenu .......................................................................................... 23
6.1.2. OdreĜivanje azimuta na terenu .................................................................................... 23
6.2. MJERENJE I ODREIVANJE AZIMUTA NA ZEMLJOVIDU ........................................................ 24
6.2.1. OdreĜivanje azimuta na zemljovidu kompasom ........................................................... 24
6.2.2. Mjerenje azimuta na zemljovidu kompasom ................................................................ 24
6.2.3. OdreĜivanje azimuta na karti kutomjerom ................................................................... 25
6.2.4. Mjerenje azimuta na karti kutomjerom ........................................................................ 25
6.3. OdreĜivanje toēaka na zemljovidu pomođu azimuta i udaljenosti ....................................... 25
7. KRETANJE S KOMPASOM I ZEMLJOVIDOM ............................................................................. 26
7.1. IZBOR I UPORABA ORIJENTIRA .............................................................................................. 26
7.2. Orijentacija zemljovida .......................................................................................................... 26
7.2.1. Orijentacija zemljovida po prirodnim znakovima.......................................................... 26
7.2.2. Orijentacija zemljovida pomođu kompasa .................................................................... 27
7.2.3. Orijentacija prema raznim linijama na zemljovidu ........................................................ 27
7.2.4. Orijentacija prema pravcima objekata na zemljovidu................................................... 27
7.3. OdreĜivanje stojne toēke ...................................................................................................... 28
7.3.1. OdreĜivanje stojne toēke procjenom odoka ................................................................. 28
7.3.2. OdreĜivanje stojne toēke metodom presijecanja pravaca (obrnutih azimuta) ............ 28
7.4. Kretanje po terenu ................................................................................................................ 29
7.4.1. Kretanje pomođu azimuta ............................................................................................. 29
7.4.2. Odabiranje najpogodnijeg puta ..................................................................................... 29
8. MJERENJE I PROCJENJIVANJE UDALJENOSTI NA ZEMLJIŠTU .................................................... 31
8.1. OdreĜivanje udaljenosti od oka ............................................................................................ 31
8.1.1. OdreĜivanje udaljenosti usporeĜivanjem s nekom poznatom dužinom ...................... 31
8.1.2. OdreĜivanje udaljenosti prema stupnju vidljivosti promatranog objekta .................... 31
8.2. OdreĜivanje udaljenosti sluhom ........................................................................................... 31
8.2.1. OdreĜivanje udaljenosti temeljem brzine zvuka ........................................................... 31
8.2.2. OdreĜivanje udaljenosti temeljem brzine svijetlosti .................................................... 32
8.3. OdreĜivanje udaljenosti temeljem dužinskih i kutnih veliēina promatranog objekta .......... 32
8.3.1. OdreĜivanje udaljenosti ravnalom s milimetarskom podjelom .................................... 32
8.3.2. OdreĜivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisuđitima) promatranog objekta
kompasom M-53 S ......................................................................................................................... 33
8.3.3. OdreĜivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisuđitima) promatranog objekta priruēnim
sredstvima .................................................................................................................... ................. 34
8.3.4. OdreĜivanje udaljenosti mjerenjem kuta metodom "palēevog skoka" ........................ 35
8.3.5. OdreĜivanje udaljenosti koracima (parnim koracima).................................................. 35
 8.3.6. OdreĜivanje udaljenosti mjerenjem proteka vremena kretanja .................................. 35
8.4. Mjerenje ostalih veliēina ....................................................................................................... 36
8.4.1. Mjerenje visine temeljem dužine sjene objekta i ēovjeka sliēnošđu trokuta ................ 36
8.4.2. Mjerenje visine jednakokraēnim trokutom ................................................................... 36
8.4.3. Mjerenje širine rijeke sliēnim trokutima ....................................................................... 37
9. MJERENJE NA ZEMLJOVIDU ................................................................................................... 38
9.1. Mjerenje dužina..................................................................................................................... 38
9.1.1. Mjerenje ravnih linija ravnalom .................................................................................... 38
9.1.2. Mjerenje ravnih linija šestarom..................................................................................... 38
9.1.3. Mjerenje ravnih linija papirnom trakom ....................................................................... 39
9.1.4. Mjerenje zakrivljenih linija podjelom puta .................................................................... 39
9.1.5. Mjerenje zakrivljenih linija papirnatom trakom ............................................................ 39
9.1.6. Mjerenje zakrivljenih linija krivinomjerom (kurvimetrom) ........................................... 40
10. KOORDINATNE MREŽE ........................................................................................................... 41
10.1. Zemljopisna (geografska) koordinatna mreža ................................................................... 41
10.2. Pravokutna (kilometarska, kvadratna) koordinatna mreža............................................... 43
11. ORIJENTACIJSKA NATJECANJA ................................................................................................ 44
11.1. Orijentacijska natjecanja ................................................................................................... 44
12. PRAKTINI RAD ...................................................................................................................... 45
12.1. Skica terena ....................................................................................................................... 45
12.2. Skica dijela puta ................................................................................................................. 46
13. TOPOGRAFSKI (KARTOGRAFSKI) ZNAKOVI ............................................................................. 48
13.1. Znakovi za objekte i naselja ............................................................................................... 48
13.2. Znakovi za prometnice ...................................................................................................... 51
13.3. Znakovi za reljef ................................................................................................................. 54
13.4. Znakovi za vodene tokove i hidrografiju ........................................................................... 56
13.5. Znakovi za raslinje i vrste tla.............................................................................................. 62
13.6. Znakovi za granice, graniēne objekte i ograde .................................................................. 64
13.7. Znakovi za vrste pisma i veliēinu slova .............................................................................. 64
1. O
OPûE
ENITO O P
PRIR
RODNOM
M
MAG
GNETNNOMM POL
LJU ZEML
Z LJE
Još uvijjek ne postooji opüe priihvaüena teoorija o posttanku Zem mljinog maggnetizma. Promjene
P
položajaa magnetnihh polova, zaajedno sa prromjenama jaþine mag gnetnog poljja, ukazuju na to da
se magnnetno polje Zemlje vjeerojatno geenerira u vanjskoj jezg gri, a ne u unutarnjojj kori ili
plaštu Z
Zemlje. Vjerruje se da taa strujanja illi kružna giibanja stvaraaju magnetnno polje Zem
mlje.

Danas se zna daa magnetnii polovi

Zemlje zamjenjuuju mjestta tzv.
GEOMA AGNETNA A REVERS SNOST.
Za vrijjeme “norrmalne pollarnosti”
koja je prisuutna i danas
MAGNETNE SILNICE izzlaze u
blizini južnog geeografskog pola i
vraþaju se u Zemlju
Z u blizini
sjevernoog geografs
fskog pola.

Mnoge stijene u Zem mljinoj korri sadrže

podatke
p o jaþini i smjeru maagnetnih
silnica tj. o magnetnonom polju Zemlje
Z u
vrijeme njihova
n nnastanka. Veüina
magmatskih h stijena sadrži mineral
MAGNETIIT koji se, kad se tem mperatura
magme (laave) spustii ispod Curiejeve
C
toþke, možže namagnnetizirati, a samim
time se njjegove þesstice orijen ntiraju u
smjeru mag gnetnih silnnica i na taj
t naþin
ukazuju
u naa tadašnji položaj sjjevernog
magnetnog pola na Zem mlji.

nošüu, ne znna zbog þeega dolazi do

Danas sse još uvijekk, sa sigurn d promjenee magnetnih h polova
(zamjenne njihovih mjesta) u manje-više
m ppravilnim vremenskim
v periodima.. Na osnovi brojnih
istraživaanja pretpoostavlja se da do prom mjena poloožaja magneetnih polovva Zemlje dolazi u
prosjekuu svaki 5000 000 godin na. Današnjja, normalnna polarnostt, traje na Z
Zemlji veü oko 700
000 goddina, a sve jej više pokazatelja da je postepen
ni proces prromjene maagnetnih polova veü
odavno zapoþeo.

1
Zemljino magnetno polje, MAGNETOSFERA, smanjuje utjecaj Sunþevog zraþenja na Zemlji
koje donosi Sunþev vjetar, osobito ultraljubiþastog zraþenja vrlo štetnog za ljudsko zdravlje.
Magnetosfera se prostire desetke tisuüa kilometara oko Zemlje i na taj naþin þini magnetni štit
oko Zemlje. Dijelovi ionizirajuüeg Sunþevog vjetra na Zemljinim polovima ulaze u zemljinu
atmosferu i stvaraju tzv. polarnu svjetlost (aurora borealis ili aurora australis).

Jaþina magnetnog polja nije svagdje jednaka na Zemljinoj površini. Ovakva odstupanja od
prosjeþne vrijednosti nazivaju se MAGNETNE ANOMALIJE. Magnetne anomalije utjeþu na
mjerenje KOMPASOM jer nastaje MAGNETNA DEKLINACIJA tj. magnetna igla kompasa
ne pokazuje smjer magnetnog pola nego je za odreÿeni broj stupnjeva otklonjena prema
istoku ili zapadu .

Linije koje prolaze kroz toþke iste magnetne deklinacije na Zemlji nazivaju se IZOGONE.

2
2. ORIJENTACIJA
Rijeþ ORIJENTACIJA potiþe od fran. rijeþi „orienter“ što znaþi SMJER PREMA ISTOKU
ili IZLAZAK SUNCA.

Do kasnog srednjeg vijeka zemljovidi ili karte moreplovaca bile su usmjerene prema
ISTOKU. Sama rijeþ ORIJENTACIJA znaþi SNALAŽENJE U PROSTORU, odreÿivanje
mjesta na površini Zemlje na kojem se nalazimo

RAZLIKUJEMO NEKOLIKO VRSTA ORIJENTACIJA:

2.1. ZEMLJOPISNA ILI GEOGRAFSKA ORIJENTACIJA

Pod pojmom ZEMLJOPISNE ORIJENTACIJE podrazumijevamo odreÿivanje smjera
SJEVERA, odnosno utvrÿivanje glavnih strana svijeta.
Ovo možemo postiüi pomoüu pojava i oznaka na zemljištu, pomoüu nebeskih tijela te pomoüu
instrumenata (KOMPASA).

2.1.1. Orijentacija pomoüu Sunca i sata

Za orijentaciju u prirodi bez kompasa najpogodnija je
orijentacija pomoüu Sunca (Sunca i sata). Sunce je ujutro u 6
sati na istoku, u podne na jugu, a u 18 sati na zapadu. Iz toga
možemo zakljuþiti da se Sunce u toku jednog sata pomakne za
15º.
Za orijentaciju u ostala vremena koristimo sat s kazaljkom.
Pošto su u danas satovi na kazaljke rijetki, sat možemo imitirati
tako da ga nacrtamo na papiru ili neþemu sliþnom. Bitno je pri
tome paziti na toþnu podjelu izmeÿu brojki sata. Kod ovog
naþina sat stavimo u vodoravan položaj i okrenemo malu
kazaljku sata u smjeru Sunca. Simetrala kuta što ga þini brojka
12 na satu i mala kazaljka pokazuje nam smjer juga. Ovdje
moramo samo pripaziti da kod uvoÿenja ljetnog vremena
umjesto brojke 12 koristimo brojku 1.

Ovaj postupak je samo obrnuti od prethodnog. Sat

postavimo u vodoravan položaj. U središte kruga
stavimo neki tanki predmet. Sjena tog predmeta pada na
neki dio sata i time þini jedan pravac kuta. Drugi pravac
þini centar kruga i broj 6 na satu. Simetrala tog kuta þini
pravac sjevera.

3
Napomena:
Ne smijemo zaboraviti da se u ljeto pomiþe vrijeme. Stoga ovo važi, ali tako da se u ljeto
umjesto 12 sati uzima 1 sat, odnosno umjesto 6 sati uzima se 7 sati kao referentno vrijeme. To
ujedno i znaþi da je Sunce u ljetnom raþunanju vremena u 7 sati na istoku, u 13 sati na jugu, a
u 19 sati na zapadu.

2.1.2. Orijentacija pomoüu zvijezda

Pomoüu zvijezda možemo se orijentirati za vedrih noüi. Za ljetnih noüi vidimo zvijezdu
Sjevernjaþu (Polaris). Naþin kako je pronaüi prikazan je na slici. Pronaÿemo prvo sazviježÿa
Velika Kola i Mala Kola (Veliki Medvjed i Mali Medvjed). Zadnje dvije zvijezde u Velikim
Kolima þine toþke pravca kojeg (zamišljeno) produžimo, a njihovu udaljenost nanesemo 5
puta na taj pravac. Zvijezda koju smo dobili na taj naþin treba biti Sjevernjaþa. Sjevernjaþa se
nalazi na ÝrepuÝ Malih Kola. U praksi se Velika Kola dobro vide, dok se Mala Kola vide
slabije, ali se Sjevernjaþa vidi dobro. Oko Sjevernjaþe nema zvijezda koje svijetle tim
intenzitetom. Ponekad üe nam Velika Kola biti prenisko, pa ih neüemo moüi vidjeti.
Tada pokušamo pronaüi sazviježÿe Kasiopeje za provjeru toþnosti odreÿivanja Sjevernjaþe.
Po zimi üe nam Sjevernjaþa biti prenisko da bi je vidjeli. Tada üemo koristiti sazviježÿe
Orion.

Kod Oriona princip je nešto drugaþiji (kao što se vidi na slici). Zamislimo pravac kroz sredinu
Oriona i spustimo ga prema dolje do horizonta s time da ne raþunamo uzvišenja. Toþka u
kojoj se spaja zamišljeni pravac s Oriona i horizont je otprilike smjer juga.
Napominjemo da se Sjevernjaþa bolje vidi ljeti, a Orion zimi.

4
2.1.3. Orijentacija pomoüu mjeseca

Kod orijentacije pomoüu Mjeseca možemo se približno orijentirati. U principu se kod ove
metode i dalje orijentiramo prema Suncu, odnosno koliko Sunce obasjava Mjesec. Tako
nastaju mjeseþeve mijene: prva i zadnja þetvrt, pun mjesec (uštap) i mlaÿak.

uštap zadnja þetvrt mlaÿak prva þetvrt

Mlaÿak je u smjeru Sunca, pa nam on nije interesantan jer se možemo orijentirati pomoüu
Sunca. Pun mjesec je nasuprot Suncu. Tako ako znamo da je Sunce u 18 sati na zapadu, u to
vrijeme je Mjesec na istoku. Kod punog Mjeseca možemo raditi kao i kod orijentacije
pomoüu Sunca i sata. Kod prve i zadnje þetvrtine princip je nešto drugaþiji. Tu je Mjesec za
90° zamaknut od Sunca.
Tako je u ponoü kod prve þetvrtine Mjesec za zapadu, a kod zadnje þetvrtine na istoku.

2.1.4. Ostali naþini zemljopisne orijentacije

Ostali naþini orijentacije su priliþno nepouzdani. Pomoüu njih možemo odrediti približno
strane svijeta, ali ponekad i to može biti uvjetovano lokalnim promjenama. Jedan od naþina je
orijentacija pomoüu vjetra. Tako znamo da bura na moru puše sa sjeveroistoka ili istoka (s
kopna k moru). Danju vjetrovi pušu s mora na kopno, a noüu obrnuto. Inje se nanosi na
drveüe s one strane s koje pušu lokalni vjetrovi, a najþešüe s jugozapadne strane. Smetovi se
stvaraju na strani grebena koja je u zavjetrini. Vjetar deformira i drveüe, pa pomoüu drveüa se
možemo orijentirati iako ne puše vjetar. Možemo još pratiti neke oznake koje nam govore o
tome koja strana je sjeverna tako što je Sunce nikad ne obasjava, tako znamo da:
- na sjevernoj strani raste mahovina
- sjeverna strana zgrade je vlažnija i stvara se salitra u obliku toþkica
- na sjevernoj strani se snijeg zadržava duže
- na sjevernoj strani brda ima više raslinja i sporije raste, južna strana brda ima više
pašnjaka i sjenokoša
- kora drveta je hrapavija sa sjeverne strane
- mravinjaci su obiþno sa južne strane
- snijeg se brže topi s južne strane i sliþno.
Osim znakova koji su vezani uz Sunce imamo još neke kao što su: gušüi godovi drveüa na
sjevernoj strani; kod katoliþkih crkava oltar je sa zapadne strane, a ulaz s istoþne, dok je kod
pravoslavnih obrnuto; križ kod svih kršüanskih crkava je približno u smjeru sjever-jug;

5
kršüanski grobovi su u pravcu istok-zapad; minaret kod džamija je na jugu, a ulaz na sjeveru;
muslimanski grobovi imaju spomenik u pravcu juga.
Kod ovih metode treba naglasiti da se radi o približnim naþinima orijentacije, ali ne treba
inzistirati na tim metodama jer nisu precizne.

2.2. TOPOGRAFSKA ORIJENTACIJA

Topografska orijentacija podrazumijeva odreÿivanje svoje stojne toþke (položaja gdje se
nalazi promatraþ) promatranjem i uoþavanjem karakteristiþnih objekata na zemljištu i
topografskih elemenata koji nas okružuju.
Topografska orijentacija postiže se pomoüu topografskih zemljovida, neposrednim
promatranjem okolnog zemljišta te usporedbom sadržaja topografskih zemljovida i
zemljišta...

2.3. SPORTSKA ORIJENTACIJA ILI ORIJENTACIJSKI SPORT

Ova vrsta orijentacije predstavlja pojedinaþno ili ekipno (timsko) natjecanje koje kombinira
orijentaciju i utrkivanje.
Cilj sportske orijentacije je što prije stiüi do zadanog cilja, na nepoznatom terenu, koristeüi
zemljopisnu i topografsku orijentaciju.

2.4. TAKTIýKA ORIJENTACIJA

Ova vrsta orijentacije specifiþna je za ratne okolnosti i vojna djelovanja, a podrazumijeva
orijentaciju u odnosu na raspored svojih i neprijateljskih vojnih snaga, rasporeda vojne
tehnike, obrambenih položaja i dr.

2.5. GPS
Global Positioning System ( sustav globalnog pozicioniranja) je ameriþki svemirski globalni
navigacijski satelitski sustav osmišljen za potrebe ameriþke vojske.
Prvi satelit navigacijskog sustava TRANSIT uspješno je testiran 1960.god. te postao
operativan u ratnoj mornarici SAD-a. Godine 1967. SAD su razvile satelit TIMATION koji je
dokazao moguünost smještaja preciznih satova u
svemiru na þemu se i temelji tehnologija GPS-a.
2000. godine prekinuta je selektivna dostupnost, te je
civilnim korisnicima omoguüen prijem
nedegradiranog signala u cijelom svijetu.
GPS sustav sastoji se od 3 segmenta: svemirskog,
kontrolnog i korisniþkog. Svemirski segment sastoji se
od 24-32 satelita u srednjoj Zemljinoj orbiti, na visini
od oko 20 200 km te u orbitalnom radijusu od oko 26
600 km. Orbite satelita su rasporeÿene tako da je
najmanje 6 satelita uvijek u liniji vidljivosti s gotovo
svake toþke na Zemljinoj površini.

6
GPS sateliti emitiraju signale iz svemira koje GPS prijemnici na Zemlji koriste za
prikazivanje trodimenzionalne lokacije (latitude, longitude i altitude ) i preciznog vremena.
Sateliti odašilju poruke koje sadrže:
- vrijeme transmisije
- preciznu orbitalnu informaciju
- stanje opüeg sustava i grube orbite svih satelita GPS sustava
Kontrolni segment sastoji se od glavne i alternativne kontrolne stanice i baza zemaljskih
antena i monitornih stanica.
Korisniþki segment sastoji se od nekoliko stotina tisuüa ameriþkih i savezniþkih vojnih
korisnika te desetke milijuna civilnih i znanstvenih korisnika preciznog pozicioniranja.
Zemaljski korisniþki prijemnici koriste þetiri ili više satelita za odreÿivanje svoje lokacije.
GPS je postao široko rasprostranjena i korisna pomoü u navigaciji širom svijeta te koristan
alat za izradu zemljovida, zemljišne izmjere, praüenje i nadzor, trgovinu, transport,
znanstvena istraživanja, pomoü u katastrofama, kod funkcioniranja mobilnih telefona i dr.
Današnja tehnologija-digitalizacija je zasigurno mnogim þestim korisnicima omoguüila lakše
i brže orijentiranje bez velikih karata, bez odlazaka u tisak i kupovanje karte, bez traženja u
gradu plana-mape grada, veü jednostavno na ureÿaj GPS-mobitel-laptop ukucamo poznatu
adresu i prepustimo se glasovnom vodiþu ili jednostavno þitamo vrijednosti koje nam pišu na
displeju i doÿemo do odredišta. Takvi ureÿaji nam odmah izbace, osim samog pravca
kretanja, i udaljenost do ciljne toþke i vrijeme dolaska. Dakle tri u jedan stajna toþka-
udaljenost-vrijeme, eto kako je to jednostavno samo trebamo imati kod sebe ureÿaj, naravno
znati rukovati, što i nije problem, punu bateriju i hodamo...
A što kad otkaže baterija, satelit, ureÿaj ??????

Najsigurniji naþin orijentiranja je znanje koje þovjek stjeþe u svom osnovnoškolskom

obrazovanju i bez pražnjenja baterije u svakom trenutku kroz životno znanje može
upotrijebiti.

7
3. TEREN

3.1. POJAM TERENA

Teren ili zemljište je odreÿeni dio zemljine površine s reljefom, prirodnim i umjetnim
objektima koji se na tom dijelu zemljišta nalaze. Reljef je zbroj svih prirodnih uzvišenja,
udubljenja i ravnina, a svi ostali objekti su terenski objekti. Reljefni oblici i terenski objekti
predstavljaju dvije osnovne skupine topografskih elemenata. Topografske elemente dijelimo
na prirodne (nisu nastali utjecajem þovjeka) i umjetni (nastali utjecajem þovjeka). Reljefni
oblici mogu biti uzdignuti, zaravljeni i udubljeni.
Kod uzdignutih oblika razlikujemo: tjeme, vrh, ivica, padina i podnožje. Tjeme je gornji dio
uzvišenja, a može biti šiljato, zaobljeno i ravno. Najviša toþka tjemena zove se vrh. Linija po
kojoj tjeme prelazi u padinu naziva se ivica, (þesto nejasno izraženo). Padine ili strane su
boþne površine uzvišenja
izmeÿu ivice i podnožja.
Mogu biti ravne, ispupþene,
izdubljene i stepenaste, a po
nagibu blage, strme i vrletne.
Podnožje je linija od koje se
uzvišenje uzdiže i izdvaja od
okolnog zemljišta. Prema
veliþini, obliku tjemena,
izgledu i nagibu padina
uzvišenja se nazivaju:
brežuljak, brijeg, brdo i
planina.

3.2. VRSTE TERENA

Ravniþarski i brežuljkasti teren uglavnom je lako prohodan i omoguüuje neometano kretanje i

izvan puta, ukoliko ga ne presijecaju površinske vode, zasijane obradive površine ili gusto
obrasli tereni. Reljef ravniþarskog terena nema jasno izraženih uzvišenja i udubljenja.
Visinske razlike na brežuljkastom terenu su male, a zemljište je valovito. Površinske vode se
javljaju u razliþitim oblicima. Rijeke u ravnici teku sporo, zato jako djeluju na zemljište
(pretvaraju ga u moþvare i poplavljuju, stvaraju rukavce, ade i sl.). Ravniþarski i brežuljkasti
teren je zbog dobrih moguünosti za život gusto naseljen. Mreža komunikacija je isprepletena,
pa omoguüuje brzo kretanje i opskrbljivanje svime što nam je potrebno.
Srednje planine predstavljaju puno valovitije zemljište, obiþno s veüim nadmorskim visinama.
Osnovne znaþajke su velika raznolikost na manjem prostoru i ponekad hladnije podneblje.
Naselja su rjeÿa, pa je i prometnih putova manje. Reljef þini spoj nabacanih hrbata i
uzvišenja, kao i gudura. Veüe strmine ne dozvoljavaju gradnju na padinama. Reljefni oblici i
raslinje ponekad osjetno otežavaju preglednost. Ceste i putovi su uglavnom u dolinama i
nižim dijelovima. Raširena je mreža šumskih putova i pješaþkih staza.

8
Znaþajan je velik broj razliþitih objekata koji omoguüavaju kretanje (mostovi, nasipi,
propusti). Kretanje izvan putova otežano je zbog raslinja (ograniþena preglednost), strmina i
pojedinaþnih terenskih objekata (peüine, stijene, jame) koje moramo zaobilaziti ili specifiþnim
znanjem i opremom prelaziti. Rijeke su brze, prijelaz otežava i duboko korito rijeka koje þesto
zahvaüa osnovnu masu stijene. Do rijeke se može doüi pritokom ili putem.
Kraški teren je stjenovito vapnenasto zemljište s izrazitim kraškim pojavama (vrtaþe, uvale,
kraška polja, ponornice, škrape) koje su s obzirom na sastav stijena više ili manje izražene.
Razlikujemo goli kras (þija je površina hrapava, rašþlanjena i rijetko obrasla) i zeleni kras
(kod kojega je izraženost površinskih kraških pojava manja, a tlo pokriveno raslinjem).
Najþešüi su prijelazni oblici. Osim veüih reljefnih oblika (kraška polja, uvale i sl.) postoje i
mikronabiranja (mnoštvo manjih vrtaþa, stjenovitih razbijenih prijelaza i sl.) koji umanjuju
prohodnost i preglednost terena. Razgibani (valoviti) kraški teren izvan putova i staza, koji je
još pored svega i obrastao, zanimljiv je izazov iskusnim putnicima (orijentiranje je tu
neophodno). Kras je rijetko naseljen. Glavni problem u opskrbi je pitka voda.
Najneprohodniji je visoki kras, koji je zbog posebnih osobina obraÿen u okviru alpskog
terena.
Alpski teren je stjenovito podruþje iznad šumske granice, rijetko obraslo skromnim raslinjem.
Preglednost je u dobrim meteorološkim prilikama odliþna, pa je i topografska orijentacija
laka. Kada je vrijeme loše nastupaju teškoüe. Prilikom prelaženja visinskih razlika kreüemo se
po markiranim (oznaþenim) pješaþkim stazama, koje su ureÿene i osigurane. Izbor prikladnog
puta je posao koji zahtjeva puno truda. Oznaþenih putova ima više na zanimljivom terenu i
terenu koji ne zahtjeva pretjerane napore. Kretanje na takvim putovima je sigurno. Bez
posebne opreme, poznavanja alpinistiþke vještine i odgovarajuüih iskustava, kretanje po
bespuüu nije preporuþljivo, jer je nesigurno. Pronaüi zaklon i osigurati se moguüe je i u
visokim planinama, posebno ljeti kada je kretanje tim predjelima najbolje (najugodnije).
Alpski predjel daje posjetitelju puno, ali mu puno i uzme, ukoliko ne poznaje dovoljno
njegove zakonitosti i opasnosti.
Moþvarni teren se pojavljuje tamo gdje je površinski i vertikalni otok vode slab zbog svojstva
tla. Dolazi do raskvašenosti tla ili je cijelo tlo pod vodom. Obiþno je takav teren pratitelj
ravniþarskih rijeka ili je ostatak jezera i bara. Kod nas su to obiþno manja podruþja koja lako
možemo izbjeüi i upotrijebiti utvrÿene prometne putove. Prohodna moþvara obiþno je obrasla
bujnim raslinjem, tlo je raskvašeno i meko. Ljudi i stoka lako ga prelaze. U sušnim
razdobljima i zimi, kada se zamrzne, ne predstavlja poseban problem.
Teško prohodno moþvarno tlo obiþno je pod vodom, pa ga možemo lako savladati nekim
plovilom ili ga prelazimo zimi kada je zaleÿeno.
Teren obrastao šumom, makijom ili žbunjem je teren u svim predjelima, od najviših do
najnižih. Raslinje je dio svakog terena, ali ga ipak zbog posebnosti (prohodnost, vidljivost,
preglednost) izdvajamo i obraÿujemo odvojeno. Zbog utjecaja podneblja (klime) u primorju je
razvijen poseban tip raslinja kojeg zovemo makija. To je zimzeleno bodljikavo grmlje i šuma.
U krajevima koji su gusto obrasli nema putova, prohodnost je vrlo teška (gotovo nemoguüa).
U ravnici i na brežuljkastom terenu, kao i srednjim planinama rastu razliþite vrste šuma i
grmlja. Za planinski predjel karakteristiþno je busenje. Znaþajne osobine šuma su vrsta i
gustoüa raslinja. Šume mogu biti zimzelene (þetinarske), listopadne i miješane. Prema gustoüi
razlikujemo guste, srednje guste i rijetke šume. Šume su jednoslojne (drveüe približno iste
starosti i visine) i višeslojne (drveüe razliþite starosti i veliþine).
U višeslojnoj šumi (s gustim mladicama i ostalim slojevima) orijentacija je otežana, kao i
prohodnost. U gustoj šumi krošnje drveüa se dodiruju, pa je onemoguüena preglednost. Šuma

9
srednje gustoüe je ona u kojoj razmak izmeÿu krošnji nije veüi od njihovog promjera. Šuma s
drveüem koje je udaljenije jedno od drugog je rijetka.
U zimzelenoj šumi, kao i u makiji i busenju koji su takoÿer zimzeleni, vidljivost i moguünost
opažanja ista je zimi i ljeti. U listopadnoj i mješovitoj šumi zimi, kada lišüe ne zaklanja
vidokrug, vidljivost je bolja. Prohodnost u svim vrstama šume zavisi od mladica i strmine na
kojoj šuma raste. Najneprohodnija je šuma s gustom travom i mladicama, pogotovo ako je
smještena na strmom terenu. Prolazak kroz gustu makiju (i to bodljikavu) kao i kroz busenje
izvan puta vrlo je naporan i neprijatan (iako je orijentacija lakša zbog dobre preglednosti).

gusta srednjegusta rijetka šuma

10
4. ZEMLJOVIDI (KARTE)

4.1. POJAM ZEMLJOVIDA

Zemljovid je slika zemljine površine ili nekog njenog dijela prenesena na ravnu plohu u
odreÿenom mjerilu. Zemljište se predstavlja prema dogovorenim pravilima i posebnim
oznakama (topografskim oznakama), a njihov meÿusobni raspored i povezanost na
zemljovidu je isti kao i na površini Zemlje. Zemljovid je osnovno pomagalo pri upoznavanju
Zemljine površine i tumaþenju pojava na njoj, te sadrži sve podatke koje nalazimo na terenu.
Broj podataka ovisi o sadržaju i mjerilu zemljovida.
Na zemljovidu se nalaze podaci koje bez prethodnog sakupljanja i mjerenja na terenu ne
možemo saznati i odrediti, kao što su imena naselja, rijeka i planina, nadmorske visine,
udaljenosti meÿu pojedinim toþkama, zemljopisne i pravokutne koordinate i sliþno.

4.2. PODJELA ZEMLJOVIDA

Opüi zemljovidi, topografski zemljovidi i nacrti - prikazuju osnovne elemente površine
Zemlje (reljef, hidrografsku mrežu, raslinje i sl.) kao i najznaþajnije i najvidljivije produkte
þovjekovog rada (naselja, prometne mreže i sl.). Svi elementi primjereni su znaþaju i veliþini i
nijedan nije posebno naglašen.

Tematski (specijalni) zemljovidi - prikazuju odreÿene pojave, dok su druge namjerno

izostavljene. Prikazuju obiþno prirodne pojave ili pojave koje zavise od ljudi, a na površini
zemlje ih ne vidimo. Ovi zemljovidi nastaju kao rezultat posebnih ispitivanja i mjerenja.

Drugi oblici koji se razlikuju od zemljovida su: globusi i reljefni oblici; modeli i makete
objekata; razni grafiþki prikazi bez kartografske osnove (krajolici, panorame, crteži itd.);
grafikoni, specijalni atlasi, kartografski i topografski znakovi; astronomske karte.

4.3. SADRŽAJ ZEMLJOVIDA

Zemljovid mora sadržavati osnovne elemente, a to su mjerilo, zemljopisna koordinatna mreža
(kod topografskih zemljovida i pravokutna koordinatna mreža), osnovne geodetske toþke,
kartografsku mrežu i dopunske podatke (projekcija zemljovida, legenda, godina izdanja i sl.).
Kartografski prikaz terena dijelimo na:
- fiziþko-zemljopisni dio - prikaz reljefa, mreže, raslinja i voda geološkog sastava
- društveno-zemljopisni dio - naselja i objekti od posebnog znaþenja, prometne mreže,
industrijskih i drugih društvenih djelatnosti
- ostali elementi - topografski znakovi, razliþiti natpisi (imena naselja, rijeka, planina,
nadmorske visine i sl.)

11
4.3.1. Prikaz reljefa
Reljef je temeljni,najvažniji i najsloženiji element sadržaja topog. zemljovida. Naþin i toþnost
prikazivanja reljefa izmijenili su se pronalaskom dosta toþnih visinomjera koji su odreÿivali
visinu na osnovi trigonometrijskih mjerenja.
Danas je najpogodnije prikazivanje izohipsama i znaþajnim visinskim toþkama. Katkad još
upotrebljavamo zemljovide na kojima je reljef prikazan iscrtavanjem, sjenþanjem ili razliþitim
kombinacijama sjenþanja, boje i izohipsi.
Izohipsa je zamišljena crta koja na zemljovidu povezuje toþke iste nadmorske visine. Da
bismo lakše razumjeli o þemu se radi, pokušajmo zamisliti da smo neko brdo presjekli s
ravnim plohama. Kada bismo na tim plohama iscrtali prerezane rubove i sve ih zajedno
iscrtamo na jednu plohu dobit üemo izohipse tog brda. Visina izmjerena od prosjeþne razine
morske površine i izabrane toþke naziva se apsolutna (nadmorska) visina. Razlika izmeÿu
dvije apsolutne visine naziva se relativna visina (visinska razlika).

Izohipse su zaokružene visinske vrijednosti. Okomita razlika izmeÿu dvije izohipse zove se
ekvidistanca. Vodoravna vrijednost izmeÿu dvije izohipse zove se interval. Ekvidistanca za
zemljovid 1:25000 je 10 m, za 1:50000 i 1:100000 je 20 m itd. Postoje 3 vrste izohipsi, a to su
osnovne, glavne i pomoüne. Oznaþavaju se smeÿom bojom, a njihove vrijednosti su toþno
odreÿene za svaki zemljovid. Kada izohipse þine zatvoreni krug, kao što je na slici, udubljenja
oznaþavamo crticom (minusom), a uzvišenja ostaju prazna ili je u njima neka visinska toþka
(kota, trigonometar i sl.).
Na nekim zemljovidima se pad terena prikazuje tako da se na izohipse dodaju crtice (padnice)
u smjeru pada terena.
Pomoüne izohipse se koriste kada je teren blažeg nagiba ili ga treba zornije prikazati. Neki
tipovi reljefa i kako se oznaþavaju prikazani su na slici.
Na strmijim terenima izohipse su gušüe. Bitno je paziti na to kakav je nagib terena ako želimo
izmjeriti neku visinu. Osim visinskih toþaka pomažu nam i vodeni tokovi i sl. Tako znamo da
potoci uvijek teku izmeÿu dva uzvišenja i to od više toþke ka nižoj. Šumski putovi nerijetko
idu po najvišoj kosini brda. Izuzetno strme padine i ponore oznaþavamo kombinacijom
izohipsi i pomoünih crteža, kao što je približan oblik ulegnuüa, stijena i sl.

Podruþja u Alpama koja su posuta sitnim kamenjem (urvinama) na nekim zemljovidima su

prikazani toþkicama. Stalni ledenjaci i površine pod stalnim snijegom imaju izohipse koje su
12
otisnute u plavoj boji. Visinske crte koje prikazuju udubljenja, vrtaþe itd., nazivamo još i
depresijske izohipse. Crta koja povezuje toþke iste dubine zove se izobata.
Reljef se prikazuje još sjenþanjem i hipsografskim bojanjem. Kod sjenþanja strmija podruþja
su tamnije obojana, a ravnija svjetlije. Svjetlo dolazi iz zenita ili sa strane. Sjenþanje na
zemljovidu daje vrlo nejasnu sliku reljefa, zato ovu metodu kombiniramo s izohipsama ili
crticama.
Hipsografsko bojanje koristi se kod zemljovida s malim mjerilom gdje izohipse moramo što
bolje istaknuti. Pojedinaþne visinske pojaseve pobojat üemo tako da svaka boja znaþi
odreÿenu visinu. Stariji zemljovidi imali su reljef prikazan crticama što je poveüavalo
plastiþnost, ali je umanjivalo preglednost.

Nekoliko vrijednosti i vrsti izohipsi:

izohipse 1:25000 1:50000
glavna ŷŷŷŷ 50 m 100 m
osnovna ———— 10 m 20 m
pomoüna ------------ 5m 10 m
pomoüna .............. 2,5 m 5m

4.3.2. Prikaz vodne mreže

Vodene površine se prikazuju plavom bojom. Kod tekuüica se debljinom linije prikazuje da li
se radi malom potoku (crtice), veüem potoku (tanka linija), rijeke (debela linija). Ako je rijeka
šira od 5 m onda se oznaþava sa dvije paralelne linije izmeÿu kojih je ispunjeno
svijetloplavom bojom. Izvor tekuüice oznaþen je plavom toþkom iz kojega dalje ide tok
tekuüice. Ponornice se oznaþavaju s zaobljenom crticom na mjestima od kuda ponire i od
kuda izvire. Stajaüice (mora, jezera, ribnjaci itd.) su, ako na zemljovidu zauzimaju površinu 2
mm2, crtaju se u mjerilu. Kod veüih površina izobatama se crta podvodni reljef. Na moru na
mjestima gdje je plima velika crta se cijeli prijelazni pojas. Moþvarno podruþje je iscrtano
crticama.

4.3.3. Prikaz raslinja i geološkog sastava podruþja

Ovakva podruþja se prikazuju ako su u mjerilu zemljovida veüa od 4 mm2. Površine obrasle
niskim raslinjem su bijele boje s odgovarajuüom oznakom, a površine obrasle visokim
raslinjem zelenom bojom i pripadajuüom oznakom. Podruþje obraslo nekom kulturom je
omeÿeno linijom, a ako nije toþna granica onda se iscrtava crticama ili bez. Oznake unutar
površina se crtaju crnom ili zelenom bojom. Kod veüih mjerila ispisane su i neke vrijednosti
vezane za raslinje. Tako se kod šuma ispisuje sastav šume, visina drveüa, prosjeþni prsni
promjer i gustoüa šume. Geološki sastav tla se oznaþava samo kod veüeg kompleksa pustinja,
kamenja, slanog tla, živog pijeska i sliþno.

4.3.4. Prikaz društveno-zemljopisnih elemenata

Prikaz naselja i objekata od posebnog znaþenja se tek u suvremenim zemljovidima poþelo
prikazivati tlocrtom. Na topografskim zemljovidima veüeg mjerila prikazana su sva naselja.
Naglašeni su objekti od posebnog znaþenja kao što su religiozni objekti (crkve, džamije,
groblja, ruševine, stadioni) ili izvan naselja pojedinaþni objekti (salaši, lovaþke kuüe,

13
planinarski domovi, pastirske kolibe). Osnovne karakteristike oblika naselja na karti su
predstavljene približno. Pojedinaþni, manje znaþajni objekti su reducirani. Objekti znaþajni za
orijentaciju (crkve, stupovi, visoke zgrade) potpuno su toþno nacrtani. Crtež obuhvaüa
položaj, veliþinu i oblik naselja, raspored ulica, trgova, putova, mreža za komunikaciju i
raspored znaþajnih objekata u naselju kao i povezanost naselja s okolnim zemljištem.
Prikaz komunikacija se radi posebnim oznakama. Željezniþke pruge se crtaju crnom crtom
koja s okomitim crticama prikazuju o kakvoj se pruzi radi. Šumski puteljci se oznaþavaju
crnom bojom od toþkica do crta što prikazuje veliþinu i znaþaj puta. Asfaltirane ceste su
oznaþene crvenom bojom i pokraj njih je na veüim mjerilima ispisano i o kakvoj cesti se radi
te koje je širine. Dalekovodi i telefonski stupovi su oznaþeni crnom linijom, þesto su oznaþeni
i svi stupovi s pripadajuüim elementima (dalekovod sa ucrtanim simbolom groma i sl.).
Posebni elementi kao što su vijadukti, mostovi, nasipi i sliþno imaju svoje oznake. Na veüim
mjerilima se piše i kolika je visina nasipa, visina željezniþkog nasipa, karakteristike mosta i
sl.
Prikaz industrijske djelatnosti obuhvaüa oznake za industrijska i zanatska poduzeüa od
društvenog znaþenja. Prikazuju stupanj privrednog razvoja odreÿenog podruþja, objekte kao
što su elektrane, tvornice, pilane, ciglane, rudnici, mlinovi itd. Oznake za te objekte ne
prikazuju njihovu veliþinu, veü samo njihov položaj.
Prikaz društvene djelatnosti postoji kod veüine topografskih zemljovida, a ono obuhvaüa
objekte kao što su: uprava, zdravstvo, toplice, školstvo, sudstvo, TT promet itd. Posebnu
grupu þine oznake za upravno-politiþke granice. One se crtaju crnom isprekidanom crtom
(crta-toþka) uz koju je povuþena debela crvena crta.

4.3.5. Ostale oznake

Natpisi. Pravilan i toþan zemljovid izgubio bi svoju vrijednost kada bismo uklonili natpise
koji su od velikog znaþenja za razumijevanje zemljovida i topografsku orijentaciju. Natpisi
umanjuju preglednost zemljovida jer zbog njih ispuštamo druge oznake. Natpisi su u crnoj
boji, a imena hidrografskih objekata su u plavoj boji. Veliþina slova naglašava važnost
objekta.

Topografske oznake. Manje objekte na zemljovidu crtamo tako da upozorimo samo na njihov
raspored i položaj, ali ne i na dimenzije. Kod objekata prikazanih pravilnim geometrijskim
oblicima (krug, kvadrat, trokut, pravokutnik) samo se središnja toþka poklapa s objektom u
prirodi. Topografske oznake su dogovoreni simboli koji predstavljaju razliþite objekte na
terenu. Prilagoÿene su mjerilu i objašnjene u legendi.

4.4. MJERILO
Mjerilo je odnos izmeÿu umanjenih udaljenosti na zemljovidu i stvarnih udaljenosti u prirodi.
Prikaz terena na zemljovidu ima saþuvan meÿusobni raspored i povezanost odgovarajuüih
elemenata kao i u prirodi. Veüe (krupnije) mjerilo je toþnije i podrobnije, te detalje þini
vidljivima. Što je manje (sitnije) mjerilo dolazi do veüih grešaka u kutovima, razdaljinama i
površinama. Kod topografskih zemljovida je veüe mjerilo, pa su greške manje. Mjerilo
zemljovida važi samo za odreÿene toþke i linije (paralele i meridijani) i to se naziva osnovno
mjerilo. Na ostalim dijelovima zemljovida postoje odstupanja za koja postoji radno mjerilo.
Postoje tri vrste mjerila: brojþano (numeriþko), grafiþko (linearno) i opisno (neposredno).

14
Brojþano ili numeriþko mjerilo prikazuje odnos izmeÿu zemljovida i prirodnih udaljenosti
izražen u obliku odnosa (1:50.000) ili u obliku razlomka (1/50.000). Brojnik nam pokazuje
koliko iznosi neka dužina na zemljovidu, a nazivnik koliku dužinu predstavlja u prirodi.
Grafiþko ili linearno mjerilo nam crtežom prikazuje koliko iznosi neka dužina u prirodi, tako
da usporeÿujemo te vrijednosti bez raþunanja (direktnim oþitavanjem). Za još toþnije mjerenje
koristimo i varijaciju grafiþkog mjerila koje se naziva popreþno (transverzalno) mjerilo.
Opisno i neposredno mjerilo nam daje vrijednost u obliku reþeniþnog obrazloženja. Primjer za
zemljovid 1:25.000 je: "1 cm na karti 250 m u prirodi".

4.5. PROJEKCIJE
Zemlja je okruglo (elipsoidno) geometrijsko nepravilno
tijelo. Kako bismo Zemljinu površinu prenjeli na ravnu
površinu papira, moramo naüi naþin kako da sliku
zaobljene površine što bolje preslikamo. To se naziva
projiciranje na ravnu površinu zemljovida. Kada
preslikavamo zakrivljenu površinu na ravninu, možemo
odabrati jednu od tri moguünosti:
-ekvivalentne projekcije - to su one koje þuvaju toþnost
površina (koriste se za izradu zemljovida koji prikazuju
površine država, mora, rasprostranjenosti flore i faune)
-ekvidistancijske (proizvoljne) projekcije - to su one koje
jasno i toþno prikazuju dužine (koristimo ih za izradu zemljovida)
-konformne (azimutne) projekcije - one þuvaju pravilnost vodoravnih kutova (koriste se za
izradu pomorskih zemljovida -Merkatorova, avijatiþarskih zemljovida - Lambertova i
topografskih zemljovida i nacrta - Gauss-Krügerova)
Nedostatke svake od njih pokušavamo izbjeüi i tako dobivamo
konvencionalnu projekciju. Ako zemljovidna projekcija nije u
potpunosti ni valjkasta ni stožasta ni bilo kakva druga naziva se
iskontruirana projekcija. Izrada projekcije zavisi od njene
matematiþke postavke stoga razlikujemo:
-valjkaste projekcije (površina Zemlje prenosi se na omotaþ
valjka)
-stožaste projekcije (površina Zemlje prenosi se na omotaþ
stošca)
-azimutna (horinzontalna) projekcija (površina Zemlje prenosi
se na ravninu)

15
4.6. VRSTE PROJEKCIJA
- Poliedriþna projekcija. Zemljina površina je s mrežom paralela i meridijana
podijeljena na mnogobrojne manje sferiþne trapeze, koje je moguüe zbog vrlo malih
deformacija bez veüih
teškoüa projicirati na ravnu
površinu. Paralele spajaju
donju i gornju osnovicu kod
trapeza i tako þine okvir
pojedinog lista zemljovida.
Zemljovidi izraÿeni u
poliedriþnoj projekciji u okviru
svakog lista zemljovida
predstavljaju praktiþki
nedeformiranu sliku odgovarajuüeg dijela Zemljine površine. Do deformacija dolazi
kada pokušavamo više listova spojiti u jedan zemljovid. Pojavljuju se praznine ili se
preklapaju pojedini dijelovi. U cjelinu možemo spojiti najviše devet pojedinaþnih
listova zemljovida. Slabost ove projekcije prije svega je u tome što pojedine listove
nije moguüe spojiti u zemljovid veüih podruþja kao što su države, pa i cijeli svijet.
- Merkatorova projekcija spada u
grupu konformnih projekcija,
dakle onih koje þuvaju pravilnost
horinzontalnih kutova. Zemljina
površina preslikava se najprije
na valjak . Plašt valjka dodiruje
se u ekvatoru sa Zemljinom
elipsom tako da se sve paralele i
meridijani meÿusobno
preslikavaju pravokutno. Slabost
ove projekcije je u tome što samo uski pojas oko ekvatora prikazuje toþno. Što se
više odmiþe od ekvatora udaljenost i površine su predstavljene izobliþeno.
Merkatorova projekcija idejna je prethodnica Gauss-Krügerove projekcije.
- Gauss-Krügerova projekcija spada u grupu projekcija s pravilnim kutovima
(komformna). Odreÿen dio Zemljine površine prenesen je na ravninu valjkastom
(polucilindriþnom) projekcijojm. Kod Merkatorove projekcije greške su se poveüale s
udaljenošüu od ekvatora. S Gauss-Krügerovom projekcijom ove slabosti su znatno
smanjene jer ne upotrebljavamo samo jedan veü 60 valjaka. Plašt valjka ne dodiruje
Zemljinu elipsu samo u ekvatoru veü i u dotiþnom meridijanu. Deformacija dužina u
ovoj projekciji raste s udaljenošüu od meridijana. Projekcija je stoga primjerena samo
za podruþje oko odreÿenog meridijana. Kod topografskih zemljo-vida dozvoljena
defor-macija je 1 dm na 1
km, a to je širina jedne
meridijanske zone.

16
4.7. PODJELA ZEMLJOVIDA NA LISTOVE

Zbog toga što bi zemljovidi velikih mjerila zauzimali previše prostora, izvršena je podjela na
listove. Sistem podjele zemljovida nije proizvoljan veü je toþno odreÿen. Kod starijih
zemljovida poþetni meridijan je pariški, a kod novijih griniþki (Greenwich). Kod nas se
koristi griniþki meridijan kod kojeg je osnovna podjela na zemljovide 1:100000. Svaki takav
zemljovid je nazvan po najveüem mjestu kojeg podjela obuhvaüa i dodan mu je redni broj
podjele. Npr. Zagreb ima pridodan broj 320, Ivaniü Grad 321, Bjerovar 322 itd. Svaki taj
zemljovid mjerila 1:100000 se dijeli na 4 zemljovida mjerila 1:50000 kojima se još pridodaju
brojevi od 1 do 4. Npr. Zagreb 1 (320-1), Zagreb 2 (320-2) itd. Opet se svaki od tih
zemljovida mjerila 1:50000 dijeli na još 4 zemljovida mjerila 1:25000 kojima se opet
pridodaju brojevi od 1 do 4. Npr. Zagreb 1-1 (320-1-1), Zagreb 1-2 (320-1-2) itd. Podjela je
prikazana na slici.

17
5. KOMPAS

Kompas je instrument koji reagira na Zemljin magnetizam.

Služi za odreÿivanje strana svijeta, a pokretna magnetna igla uvijek se okreþe prema sjeveru
jer reagira na prirodni magnetizam Zemlje.
Nitko pouzdano ne zna tko je prvi izumio KOMPAS, no prvi koji su upotrebljavali magnetnu
iglu za pokazivanje smjera bili su Kinezi. Prema nekim napisima kineski su brodovi veü u IV
stoljeüu dolazili do indijskih i istoþno afriþkih luka opremljeni KOMPASOM.
Magnetna igla je oko XI stoljeüa bila poznata i u Norveškoj. Prvi talijanski kompasi sastojali
su se od željeznih šipki koje su na plovcima od trske plivale na vodi.
Igle kompasa su se magnetizirale trljanjem MAGNETITOM, rudom plavkaste boje koja se
dopremala iz Kine i Bengala.

Kompas se sastoji od:

- kuüišta izraÿenog od plastike ili nemagnetnog metala
- pokretnog limba
- namagnetiziranog pokazivaþa smjera (igle)
- podloge na kojoj je najþešüe iscrtana „ruža kompasa“ (pokazuje osnovne i
sporedne strane svijeta)
- poklopca (neki ga kompasi nemaju)
- vezice

Kompas RECTA s pokretnim limbom

18
5.1. VRSTE KOMPASA

5.1.1. Kompas M-53

Kompas M-53 napravljen je od nemagnetnog metala. Dijelovi kompasa su tijelo (postolje),
poklopac s vizirom i limb s magnetskom iglom. Na tijelu je iscrtana milimetarska podjela za
mjerenje na zemljovidu i za mjerenje udaljenosti. Poklopac sadrži vizir, ogledalo i podjelu u
tisuüitima za mjerenje okomitih kutova, odnosno odreÿivanje udaljenosti. Na limbu se nalazi
podjela za mjerenje azimuta u stupnjevima i tisuüitima, te su oznaþene glavne strane svijeta (s
tim da je sjever oznaþen trokutom). Magnetska igla je na sjevernoj strani oznaþena
fluorescentno.
Limb je pokretni dio, a na njegovom dnu je crta koja služi za poravnavanje s magnetskom
iglom. Podjela u stupnjevima je s toþnošüu 2°, a u tisuüitima s toþnošüu 50 tisuüitih (0-50). Na
poklopcu se nalazi podjela u tisuüitima do 150 tisuüitih (1-50) s toþnošüu od 10 tisuüitih (0-
10). Za mjerenje okomitih kutova u tisuüitima na uzici zavežemo þvor na 25 cm, a za
mjerenje okomitih kutova milimetarskom podjelom þvor zavežemo na 50 cm.

5.1.2. Japanski kompas

Za razliku od M-53, kod japanskog kompasa se limb ne okreüe. Magnetska igla se nalazi na
ploþici koja se okreüe i na kojoj se nalazi podjela u stupnjevima i tisuüitima, tako da
izmjerenu vrijednost odmah oþitavamo. Unutar limba se nalazi tekuüina, tako da ima manje
trešnje. Po preciznosti je nešto slabiji japanski kompas od M-53. Napravljen je od
nemagnetskog metala ili od plastike. Kada se rastvori sa strane dobijemo ravnalo sa upisanim
vrijednostima udaljenosti do 3.000 m za zemljovid 1:25.000.

19
5.1.3. Kompas F-73
Kompas F-73 sliþan je kompasu M-53. Napravljen je od
plastike. Magnetska igla je mirnija nego kod M-53, ali je veüe
širine. Na limbu je iscrtana podjela u stupnjevima s toþnošüu od
5°. Dno limba je prozirno za lakši rad na zemljovidu. Zbog
grube podjele u stupnjevima i deblje magnetske igle kompas F-
73 je priliþno neprecizan. Na tijelu kompasa se nalazi još i
milimetarska podjela. Prednost ovog kompasa je što su svi
važniji dijelovi oznaþeni fluorescentno, pa je lakši rad po mraku.

5.1.4. Kompas Šport 4 (i sliþni modeli)

Kompas Šport 4 ima pravokutnu ploþicu i pomiþni limb. Na ploþici se nalazi milimetarska
podjela i poveüalo pa je praktiþan za rad na zemljovidu. Poveüalo poveüava 3,5 puta. Limb
ima podjelu u stupnjevima s toþnošüu od 2°. Kompas nema neku preciznost, ali je pogodan za
orijentacijske sportove.

5.1.5. Švicarski kompas "Recta"

Kompas "Recta" ima uþvršüen limb, tako da vrijednosti azimuta oþitavamo s ogledala
direktno. Kompas je praktiþan za brzo oþitavanje, ali je magnetna igla široka i podjela
stupnjeva relativno mala, pa je u preciznosti sliþan kompasu Šport 4. Kod ovog kompasa se
moramo još naviknuti na oþitavanje vrijednosti azimuta s donjeg ogledala, jer nam je vezica
izmeÿu oka i ogledala.

20
5.1.6. Finski kompas Suunto

Ovaj kompas je vrlo precizan i s njim se brzo mjere vrijednosti azimuta. S obzirom da je s
gornje strane vidljiv krug s podjelom u stupnjevima, kompas je praktiþan za orijentacijska
trþanja i sliþno, gdje nam je bitna brza toþnost smjera kretanja. Glavna prednost ovog
kompasa je njegova toþnost. Za toþno mjerenje kompasom Suunto gledamo kroz mali otvor sa
strane. Kroz taj otvor vidimo podjelu u stupnjevima s toþnošüu od pola stupnja (30').
Mjeri se tako da jednim okom gledamo kroz mali otvor, a drugim u pravcu koji mjerimo. S
oba otvorena oka preklope nam se dvije slike. Rezultat preklopljenih slika je objekt koji
mjerimo s konþanicom preko njega i skalom u stupnjevima. Znaþi, istovremeno ciljamo smjer
mjerenog azimuta i oþitavamo njegovu toþnu vrijednost. Još jedna od njegovih prednosti je ta
što nema vanjskih pomiþnih dijelova, pa je otporan na ošteüenje.

5.2. OSNOVNI PRAVCI SJEVERA

Osnovni pravci su zemljopisni (geografski), magnetski i projekcijski sjever. Zemljopisni
sjever je smjer do zemljopisnog sjevernog pola i on se poklapa sa meridijanima. Zemljopisni
polovi su toþke kroz koje prolazi zemljina os rotacije. Zemljopisni polovi su stalne toþke na
zemlji. Magnetski pol je toþka u kojoj se nalazi okomita projekcija magnetskog polja. Pravac
prema magnetskom polju naziva se magnetski sjever. To je ujedno i sjever koji pokazuje
magnetska igla na kompasu. Magnetski polovi se pomiþu.

21
6. AZIMUT
Azimut je vodoravni kut izmeÿu smjera sjevera i odabranog smjera prema cilju, a mjeri se u
smjeru kazaljke na satu. Kut koji je suprotan azimutu naziva se obrnuti azimut ili
kontraazimut. On je za pola kruga veüi odnosno manji od azimuta. Ako je primjerice azimut
45°, obrnuti azimut je za 180° veüi i iznosi 225°. Ako je
azimut veüi od 180°, onda se njegova vrijednost umanji za 180°
da bi se dobila vrijednost obrnutog (kontra) azimuta. Osim
stupnjeva azimut se mjeri i u tisuüitima. Puni krug u tisuüitima
iznosi 64-00 po zapadnoj podjeli (tako se i u Hrvatskoj mjeri),
odnosno 60-00 u istoþnoj podjeli (zemlje bivšeg Varšavskog
pakta). Podjela može biti još i u 400 grada ili u 2ʌ radijana
(6,283 radijana), ali se ne koriste u orijentaciji zbog
nepraktiþnosti.
Pretvaranje stupnjeva u tisuüite i obrnuto
Kod tisuüitih se podrazumijeva (ako nije drugaþije naglašeno) zapadna podjela tisuüitih, gdje
jedan krug ima 64-00. Znamo da jedan krug ima 360° i onda nam nije teško izraþunati
koeficijente za preraþunavanje stupnjeva u tisuüite i obratno. Ako podijelimo 6400 sa 360
dobit üemo 17,7778, što je približno 17,8. To znaþi da 1° ima 17,8 tisuüitih. Ako pak
podijelimo 360 sa 6400 dobit üemo 0,0562 odnosno približno se uzima 0,056. To nam znaþi
da 0-01 ima 0,056°.
Ako želimo znati koliko stupnjeva ima 2-50, onda pomnožimo 250 sa 0,056 i dobit üemo 14°.
U obratnom sluþaju, ako želimo znati koliko tisuüitih je na primjer 57° onda 57 pomnožimo
sa 17,8 i dobit üemo 1014,6 što je približno 10-15.
Preraþunavanje tisuüitih
Kod ove metode postupak je istovjetan kao i kod pretvaranja stupnjeva u tisuüite. Ako želimo
pretvoriti tisuüite u podjeli 64-00 u tisuüite u podjeli 60-00, onda podijelimo 6000 sa 6400 i
dobit üemo 0,9375. To znaþi da jedan tisuüiti u podjeli 64-00 ima 0,9375 tisuüitih u podjeli
60-00. Odnosno ako želimo preraþunati koliko iznosi 22-50 (podjela 64-00) pomnožit üemo
sa 0,9375 i dobit üemo vrijednost 21-09 tisuüitih (u podjeli 60-00). Za obratan postupak
koeficijent je 1,0667.
Izrada kružne mrežice
Kružna mrežica je naziv za pomagalo kao što je prikazano na
slici. Ona je izraÿena na prozirnom papiru, foto-foliji i sliþno.
Služi nam za rad na zemljovidu. Mrežica kakva je prikazana na
slici sadrži podjele kruga u stupnjevima i tisuüitima (istoþna i
zapadna podjela), koordinatomjere (za zemljovide mjerila
1:25.000, 1:50.000 i 1:100.000) te osnovne formule za
preraþunavanje i izraþunavanje nekih vrijednosti. Kod kružne
mrežice posebno moramo paziti da je otisnuta (isprintana i
sliþno) u pravom mjerilu da bi koordinatomjeri mogli biti u
funkciji.
Da bismo izradili kružnu mrežicu moramo poznavati informatiku ili nekoga tko je poznaje. U
raþunalnom programu izradimo kružnu mrežicu kao što je prikazano na slici. To znaþi da
krugovi moraju biti u pravilnoj podjeli (u stupnjevima i tisuüitima), a koordinatomjeri toþni (4
cm svaka strana) i s toþnom podjelom. Takvu mrežicu zatim možemo isprintati na obiþni

22
bijeli papir te fotokopirati na foto-foliju. Foto-foliju zatim izrežemo u krug po vanjskom
obodu kruga te je kružna mrežica spremna za rad na zemljovidu. U praksi se pokazalo da, ako
se pripazi na kopiju, može se dugo s njom raditi bez ošteüenja.

6.1. MJERENJE I ODREĈIVANJE AZIMUTA NA TERENU

6.1.1. Mjerenje azimuta na terenu
Ako želimo izmjeriti azimut nekog objekta postupak je sljedeüi. Otvoreni kompas držimo u
visini oþiju na udaljenosti 30-40 cm. Naciljamo preko vizira objekt s kojeg želimo izmjeriti
azimut. Palcem okreüemo limb dok se ne poklopi sjeverna strana magnetske igle s trokutiüem
na limbu. Nakon toga na tijelu kompasa oþitamo vrijednost azimuta u stupnjevima ili
tisuüitima. Treba obratiti pažnju da kompas bude u vodoravnom položaju, odnosno da ga u
ruci ne zakrenemo, te da nema dalekovoda, metala i sl.).

6.1.2. Odreÿivanje azimuta na terenu

Kod odreÿivanja azimuta postupak je obrnut od mjerenja azimuta. Prvo na kompasu
namjestimo željeni azimut (onaj koji trebamo odrediti na terenu) u stupnjevima ili tisuüitima.
Zatim kompas podignemo u visini oþiju na udaljenosti 30-40 cm. Tako se okreüemo u krug
dok se sjeverna strana magnetske igle ne poklopi sa trokutiüem na limbu. Zatim preko vizira
uoþimo neki objekt na terenu i to nam je smjer željenog azimuta na terenu.

23
6.2. MJERENJE I ODREĈIVANJE AZIMUTA NA ZEMLJOVIDU
6.2.1. Odreÿivanje azimuta na zemljovidu kompasom
Za odreÿivanje azimuta na zemljovidu kompasom važno je prvo orijentirati kartu. Na
kompasu namjestimo željeni azimut. Olovku stavimo u toþku na zemljovidu iz koje želimo
izmjeriti azimut. Prislonimo kompas uz olovku te je okreüemo u smjeru kazaljke na satu dok
se sjeverni dio magnetske igle poklopi sa sjeverom na limbu kompasa. Kada to uradimo,
povuþemo olovkom pravac uz kompas u smjeru kompasa i dobili smo željeni azimut.

6.2.2. Mjerenje azimuta na zemljovidu kompasom

Kod mjerenja azimuta na karti kompasom prvo moramo kartu orijentirati. Lijevi ili desni rub
kompasa stavimo uz povuþenu liniju (traženi azimut) na zemljovidu. Zatim okreüemo limb
kompasa dok se sjeverni dio magnetske igle ne poklopi sa oznakom sjevera na limbu, a zatim
oþitamo vrijednost traženog azimuta na kompasu.

24
6.2.3. Odreÿivanje azimuta na karti kutomjerom
Kod odreÿivanja azimuta kutomjerom zemljovid ne mora biti orijentiran. Kroz toþku iz koje
želimo odrediti azimut povuþemo pravac sjevera (liniju paralelnu s lijevim odnosno desnim
rubom karte). Postavimo kutomjer u toþku na karti tako da nulti položaj skale kutomjera bude
na pravcu sjevera. Oznaþimo na zemljovidu vrijednost željenog azimuta te povuþemo liniju iz
toþke ka oznaþenoj vrijednosti azimuta, i time smo dobili željeni azimut.

6.2.4. Mjerenje azimuta na karti

kutomjerom
Kada mjerimo azimut na zemljovidu
kutomjerom prvo iz toþke izvuþemo pravce
sjevera i traženog azimuta. Stavimo kutomjer u
toþku iz koje mjerimo azimut, a zatim na skali
kutomjera oþitamo vrijednost azimuta od pravca
sjevera u smjeru kazaljke na satu.

6.3. ODREĈIVANJE TOýAKA NA ZEMLJOVIDU POMOûU

AZIMUTA I UDALJENOSTI
Odreÿivanja toþaka pomoüu azimuta i udaljenosti radimo na slijedeüi naþin: ako imamo
zadanu toþku koja je od trigonometra udaljena 2 km pod kutom od 120°. U trigonometru
iscrtamo azimut od 120° (vidi odreÿivanje azimuta na zemljovidu). Na taj azimut nanesemo
vrijednost 2 km (na zemljovidu 1:25000 to je 8 cm). Dobili smo toþku koju smo odredili
pomoüu azimuta i udaljenosti i iz koje zatim oþitamo njene koordinate.

Ima još nekoliko naþina za odreÿivanje toþaka na zemljovidu kao što su sjecištem dvaju
azimuta, sjecištem dviju udaljenosti, kombinacijama sa opisivanjem i sliþno, ali to su veü
naþini za rad sa zemljovidom kada se savladaju osnove.

25
7. KRETANJE S KOMPASOM I
ZEMLJOVIDOM
Za kretanje po nepoznatom terenu od velike nam je važnosti dobra orijentacija. Tu nam je od
velike pomoüi kvalitetan zemljovid i njegovo pravilno korištenje. U prirodi üemo se
najtoþnije orijentirati kompasom, a da bi znali što se gdje nalazi kombiniramo to sa
zemljovidom. Za kretanje po nekom putu treba pratiti zemljovid, kompas i smjer kretanja.
Važno je i iskustvo u tome svemu, a poželjno je da više kontrolira kretanje.

7.1. IZBOR I UPORABA ORIJENTIRA

ORIJENTIRI su dobro vidljivi i po neþemu posebni objekti i pojedinosti na zemljištu u zoni
promatranja ( toranj crkve, osamljeno drvo, tvorniþki dimnjak, dominantna uzvisina,
osamljena kuüa, antenski stup ili odašiljaþ, spomenik, cesta, željezniþka pruga i sl.).
Za izbor ORIJENTIRA važno je da su dobro vidljivi u prirodi, da su ucrtani u zemljovid te da
su nepokretni i nepromjenjivi ciljevi ili objekti. Radi lakšeg promatranja i bilježenja orijentiri
se biraju i oznaþavaju s desne strane na lijevu i od sebe prema naprijed.
Važni su nam kod planiranja hodnje i utvrÿivanja azimuta jer olakšavaju snalaženje u
prostoru i praüenje plana hodnje.

7.2. ORIJENTACIJA ZEMLJOVIDA

Orijentirati zemljovid znaþi postaviti ga u takav položaj da sjeverna strana njegovog
zemljopisnog okvira bude okrenuta prema zemljopisnom sjeveru. Pravilnim orijentiranjem
zemljovida postiže se:
- da se svi pravci sa stojne toþke na okolne prirodne i umjetne objekte na zemljištu poklapaju
sa odgovarajuüim pravcima na zemljovidu
- da su svi ostali pravci na zemljovidu paralelni sa pravcima na zemljištu
- da je uzajamni raspored svih znakova na zemljovidu sliþan rasporedu odgovarajuüih
elemenata zemljišta koje prikazuju
- da se zemljovid može koristiti u daljnjem radu kao izvor informacija, odnosno sredstvo za
orijentaciju ili kao podloga za registriranje novih podataka u odgovarajuüem zemljištu i
situaciji na njemu

7.2.1. Orijentacija zemljovida po prirodnim znakovima

To je približna orijentacija zemljovida. Odredimo pravac sjever-jug po nekim prirodnim
znakovima kao što su zvijezda Sjevernjaþa i Sunce, a zatim zemljovid usmjerimo prema
sjeveru.

26
7.2.2. Orijentacija zemljovida pomoüu kompasa
Kod ove metode greška je u magnetskoj deklinaciji, ali je ona
zanemariva, pa je ova metoda najtoþnija. Vanjski rub
zemljovida poklapa se sa meridijanom. Uz lijevi ili desni rub
postavimo kompas. Zatim okreüemo zemljovid zajedno sa
kompasom dok ga ne orijentiramo.

7.2.3. Orijentacija prema raznim linijama na zemljovidu

Ovo je naþin orijentacije zemljovida kada nemamo kompas.
Prvo odredimo linije na zemljovidu koje su i na zemljištu, a
zatim ih uskladimo. To je najlakše uraditi tako da stanemo na
neku od linija (cestu i sl.) gdje se sijeþe s drugom linijom
(druga cesta, potok, šumski put i sl.).

7.2.4. Orijentacija prema pravcima objekata na zemljovidu

Ovo je najprecizniji naþin orijentacije zemljovida bez kompasa. Kad znamo svoju stojnu
toþku naÿemo neke markantne toþke u prirodi (crkva, raskrižje, most i sl.). Zatim gledamo da
se smjerovi tih objekata poklope na zemljovidu.
Kod ove metode možemo uzeti i neko ravnalo, te ga prislonimo uz zemljovid od svoje stojne
toþke do objekata koji ciljamo. U tom sluþaju nam ravnalo služi kao ciljnik kojim
poravnavamo smjer od stojne toþke preko objekta na zemljovidu ka objektu u prirodi.

27
7.3. ODREĈIVANJE STOJNE TOýKE

Odreÿivanje stojne toþke je radnja koja prethodi svakom korištenju zemljovida na terenu.
Orijentiranje zemljovida i odreÿivanje stojne toþke na zemljovidu su dvije uzajamno
povezane radnje. Nekad je moguüe prvo naüi stojnu toþku, a nekad se mora prvo orijentirati
zemljovid. Ponekad je stojnu toþku lako pronaüi ako je to pored nekog markantnog objekta
kao što je crkva, most, raskrižje i sl. Kada je nemoguüe jednostavno odrediti stojnu toþku,
radimo to procjenom odoka ili metodom presijecanja azimuta.

7.3.1. Odreÿivanje stojne toþke procjenom odoka

Kod ovog naþina prvo moramo orijentirati zemljovid. Zatim pronaÿemo objekte u prirodi koji
su ucrtani u zemljovidu. Nakon toga ocijenimo koliko smo udaljeni od tih objekata i te
vrijednosti prenesemo na zemljovid. Tako smo dobili približnu stojnu toþku. Kod ove metode
nema nekih pravila jer sve ovisi o terenu i iskustvu osobe koja traži stojnu toþku. Iskusnije
osobe mogu vrlo precizno odrediti stojnu toþku.

7.3.2. Odreÿivanje stojne toþke metodom presijecanja pravaca (obrnutih azimuta)

Kod ove metode radi se sa orijentiranim
zemljovidom. Prvo naÿemo neke markantne
objekte na zemljištu koji su ucrtani na
zemljovidu. Odaberemo barem dva, ali je
poželjno tri objekta. Nastojimo da su nam
objekti što više razmaknuti. Za objekte obiþno
uzimamo najvidljivije toþke kao što su vrhovi
brda, crkve, usamljena stabla i sl. Zatim sa
svojeg stajališta mjerimo azimute na te objekte.
Od tih azimuta izraþunamo obrnute azimute te ih
ucrtamo na zemljovidu. Sjecište tih obrnutih
azimuta je naša stojna toþka na zemljovidu. Ako
smo uzeli tri toþke sjecište üe biti u obliku
trokuta. Sredina tog trokuta (težište) se uzima za
stojnu toþku.
Ovaj naþin možemo raditi i sa prozirnim
papirom. Prvo izmjerimo azimute na željene
objekte. Uzmemo prozirni papir i na njemu iz
jedne toþke iscrtamo izmjerene azimute. Tako iscrtani prozirni papir prislonimo na zemljovid
tako da se svaki izmjereni azimut na neki objekt u prirodi (koji je iscrtan na prozirnom papiru)
poklopi sa objektom na zemljovidu. Mjesto na kojem se nalazi sjecište na papiru prenesemo
na zemljovid i dobili smo svoju stojnu toþku.

28
7.4. KRETANJE PO TERENU

7.4.1. Kretanje pomoüu azimuta

Kod ovog naþina kretanja prvo na zemljovidu odredimo azimut kojim üemo se kretati. Zatim
u prirodi izmjerimo taj azimut i uoþimo u prirodi neki orijentir u tom smjeru. Kada stignemo
do tog objekta ponovimo postupak. Tako možemo raditi dok ne doÿemo do prepreke.
Prepreku možemo zaobiüi na više naþina. Jedan od njih je da se zakrenemo za 90° u jednom
smjeru, preÿemo odreÿen broj koraka, nastavimo kretanje po azimutu dok ne zaobiÿemo
prepreku, zakrenemo se za 90° u drugom smjeru, vratimo se za isti broj koraka i nastavimo po
azimutu.
To isto možemo raditi i s nekim drugim kutom. Prepreku možemo zaobiüi i tako da
zapamtimo neki objekt iza prepreke. Primjerice, doÿemo do nekog jezera. U smjeru azimuta
kojim se kreüemo na drugoj strani jezera vidimo neko usamljeno stablo. Obiÿemo jezero do
tog stabla i dalje nastavimo kretanje po azimutu.
Ako na drugoj strani nema vidljivog objekta, nastojimo na svojoj strani naüi neki orijentir.
Zaobiÿemo prepreku i sa druge strane nastojimo obrnutim azimutom naciljati taj zapamüeni
orijentir. Kada to uspijemo znaþi da smo zaobišli prepreku toþno u smjeru kretanja po
azimutu, pa daljnje kretanje nastavimo po azimutu.

7.4.2. Odabiranje najpogodnijeg puta

Kod odabiranja najpogodnijeg puta veliku ulogu üe imati iskustvo u procjeni terena i þitanja
zemljovida. Da li üemo odabrati put koji je najkraüi, najljepši ili najlakši za orijentaciju ovisi
o konkretnim sluþajevima. Najkraüim putem üemo moüi iüi ako je teren prohodan i nema
nikakvih prepreka. Takvim putem neüemo iüi ako je moþvarno tlo, ako je uzbrdica prekrivena
neprohodnom šumom, ako vidimo da nam je prepreka neka veüa rijeka koju nemamo þime
prijeüi i sliþno. Na natjecanjima üemo gledati da idemo najkraüim putem, ali nam to þesto
neüe biti moguüe.
Najlakši put ima svoje zamke. Njime üemo se najmanje umoriti. U pravilu nam je najlakši put
kretanje cestom, šumskim i poljskim putovima i sliþno. U nekim sluþajevima nam je on i
najbrži jer ne gubimo vrijeme na probijanje kroz šikaru ili penjanje uz strmo brdo. Kod
najlakšeg puta problem može biti urbanizacija, odnosno zastarjeli zemljovidi. U praksi þesto
üemo imati zemljovide stare i po nekoliko desetaka godina. Za to vrijeme je izgraÿeno puno
cesta i naselja, pa se može desiti da krenemo krivim putem. U naseljenim mjestima takve
promjene su veüe i þešüe nego u ruralnim dijelovima.

29
Put koji je najlakši za orijentaciju odabiremo ako su u prirodi objekti koji nam služe za
orijentaciju dobro vidljivi. Objekti nam ne moraju biti uvijek neka brda ili tornjevi crkava.
Objekti po kojima se možemo orijentirati može biti tok neke rijeke, rub šume i sliþno. I kod
ovog naþina kretanja moramo paziti na ažuriranje zemljovida jer se zna dogoditi da tih
objekata na zemljištu više nema (recimo da je most srušen, šuma posjeþena, crkva srušena i
sl.).
U pravilu nam je pri kretanju najbolje koristiti dva ili sva tri naþina kretanja po terenu, ali
moramo stalno pratiti zemljovid. Primjerice, idemo uz rijeku do mosta prateüi orijentire
(rijeka i most), zatim preko livade najkraüim putem do ulaza u naselje, a po naselju cestom
(najlakšim putem) do odredišta. Ponekad üemo htjeti mijenjati naþin kretanja zbog
jednoliþnosti kretanja (monotonije), zbog gustoüe prometa, zbog zasijanosti polja, zbog
strmog uspona, velikih vodenih tokova i sliþno. To üemo odluþiti u konkretnoj situaciji.

30
8. MJERENJE I PROCJENJIVANJE
UDALJENOSTI NA ZEMLJIŠTU
ýesto u prirodi neke vrijednosti neüemo imati þime izmjeriti. U tim sluþajevima üemo se
morati snalaziti. Da bi se lakše snašli, odnosno toþnije odredili neke vrijednosti, nauþit üemo
neke naþine približnih više-manje toþnih mjerenja i procjenjivanja.

8.1. ODREĈIVANJE UDALJENOSTI OD OKA

8.1.1. Odreÿivanje udaljenosti usporeÿivanjem s nekom poznatom dužinom

Princip kod ove metode je da se pokuša na nekom poznatom terenu zapamtiti neke poznate
širine, dužine i visine. Zatim na nekom nepoznatom terenu zamislimo koliko bi zapamüenih
širina, dužina ili visina bilo potrebno za približno odreÿivanje udaljenosti. Neke poznate
vrijednosti koje možemo koristi su: dužina nogometnog igrališta oko 100 m; širina gola oko 7
m; visina gola oko 2,4 m; visina telefonskog stupa oko 6 m, etaža kuüe oko 3 m, vrata na kuüi
oko 2 m itd.

8.1.2. Odreÿivanje udaljenosti prema stupnju vidljivosti promatranog objekta

Princip kod ove metode je taj da što je bliže neki objekt vidi se više detalja, a što je dalje
detalja je sve manje. Kod ove metode odstupanja su još i veüa kada se uzmu u obzir i
vremenske prilike. Približne udaljenosti na kojoj se neki objekt još uvijek vidi mogu se uzeti
po slijedeüim primjerima: usamljena kuüa srednje veliþine do 5 km; prozor na kuüi do 4 km;
dimnjak na kuüi do 3 km; usamljena stabla i þovjek koji stoji do 2 km; deblo stabla i
telefonski stup do 1 km; pokreti nogu þovjeka u hodu do 700 m; okviri prozora, kolci ograde i
sliþno do 500 m; crijep na krovu kuüe, boja i dijelovi odjeüe do 250 m; žica na ogradi, lišüe na
stablu, dugmad i sliþne pojedinosti na odjeüi do 150 m; lice i prsti na ruci do 100 m; oþi, nos,
uši, þelo, obrazi, obrve, brada, brkovi, usne þovjeka do 50 m; bjelooþnica, trepavice i bore na
licu þovjeka do 20 m itd.

8.2. ODREĈIVANJE UDALJENOSTI SLUHOM

8.2.1. Odreÿivanje udaljenosti temeljem brzine zvuka

Udaljenost se može približno odrediti i prema osobitosti zvuka koji dolazi iz raznih smjerova i
izvora. Radi toga je potrebno odrediti izvor zvuka i znati otprilike s koje je udaljenosti došao
do nas. Kod prosjeþnog sluha i u normalnim uvjetima zvuk se može þuti i do slijedeüi srednjih
udaljenosti: tihi razgovor, pad, doskok oko 100-200 m; ravnomjerni udarci pri zabijanju
kolaca u zemlju oko 300 m; zvuk ruþne pile ili udarci sjekire kad se sijeþe drvo oko 400 m;
šum, buka, tresak grana ili udarac kad padne stablo oko 800 m; udarci krampa, poluge ili
lopate o kamen ili meÿusobno oko 1 km; zvuk motora veüeg bagera oko 2 km; zvuk sirene
automobila oko 3-4 km itd.

31
8.2.2. Odreÿivanje udaljenosti temeljem brzine svijetlosti
Brzina svjetlosti je oko 300 000 km/s, što je na udaljenosti od nekoliko km vremenski jako
malo, pa se ne uzima u obzir. S obzirom da je brzina zvuka oko 330 m/s, što znaþi da za 3
sekunde zvuk proÿe 1 km. Iz toga možemo dobiti da je omjer 1:3. To znaþi da je:

D (km) = s D = daljina u kilometrima

3 s = broj sekundi

Ovu metodu možemo koristiti npr. kod grmljavine. Kada vidimo bljesak poþinjemo brojiti
sekunde do vremena kada þujemo zvuk groma. Broj sekundi koje smo izbrojili podijelimo sa
3 i dobili smo približnu udaljenosti u kilometrima.

8.3. ODREĈIVANJE UDALJENOSTI TEMELJEM DUŽINSKIH I

KUTNIH VELIýINA PROMATRANOG OBJEKTA

8.3.1. Odreÿivanje udaljenosti ravnalom s milimetarskom podjelom

Kod ove metode trebamo znati približnu dimenziju objekta do kojeg mjerimo udaljenosti.
Kao primjer uzet üemo visinu telefonskog stupa koja je oko 6 m. Ravnalo udaljimo od oka na
50 cm, te izmjerimo koliko mm iznosi projekcija stupa. Za primjer smo uzeli da je izmjereno
20 mm. Zatim te vrijednosti uvrstimo u formulu.

L (m) D = udaljenost u metrima

D (m) = ŷŷŷ x 500 L = poznata dimenzija promatranog objekta
X (visina, širina ili dužina) u metrima
X = broj milimetara koje smo izmjerili na ravnalu
500 = konstanta u formuli (odnosi se na udaljenost
od oka koja je 500 mm)
6
D (m) = ŷŷ x 500 = 150 m
20

Udaljenost koju smo izmjerili za primjer iznosi 150 m.

Ovaj naþin možemo koristiti i kod kompasa koji imaju milimetarsku podjelu na svom tijelu.
Kompas M-53 je ima. Kod njega možemo na uzici zavezati þvor na 50 cm tako da ne moramo
svaki puta ponovo odreÿivati udaljenost od oka.

32
8.3.2. Odreÿivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisuüitima) promatranog objekta
kompasom M-53 S

Tisuüiti je kut pod kojim vidimo predmet visine ili širine 1m na udaljenosti od 1 km. Stoga,
ako znamo visinu predmeta i kut u tisuüitima, možemo odrediti njegovu udaljenost. Ova
metoda se može koristiti ako imamo nešto þime možemo mjeriti tisuüite kao što je kompas M-
53 ili dalekozor. I kod ove metode moramo znati približnu dimenziju promatranog objekta.
Kod kompasa M-53 podjela u tisuüitima se nalazi na poklopcu kompasa i mora biti udaljena
od oka 25 cm.

Kod dalekozora se vrijednost u tisuüitima oþitava na konþanici dalekozora.

33
U ovom zadatku na primjer üemo uzeti da je visina kata kuüe oko 3 m. Izmjerimo koliko to
iznosi u tisuüitima i te vrijednosti uvrstimo u formulu (za primjer smo izmjerili 0-60).

L (m) D = udaljenost u metrima

D (m) = ŷŷŷ x 1000 L = poznata dimenzija promatranog
t objekta (visina, širina i dužina) u
metrima
t = broj tisuüitih izmjerenih kompasom
ili dalekozorom
3
D (m) = ŷŷŷ x 1000 = 50 m 1000 = to je konstanta u formuli
0-60 (odnosi se na mjerenje u tisuüitima)

Udaljenost koju smo uzeli za primjer iznosi 50 m.

Savjet za obradu teme:

Prvo objasnimo što je to tisuüiti crtajuüi trokut koji to
pokazuje. Zatim im objasnimo da ako znamo tisuüite i
visinu u metrima, možemo odrediti udaljenosti u
kilometrima. Na uzici kompasa M-53 zavežemo þvor
na udaljenosti od 25 cm. Pokazujemo im na poklopcu
kompasa podjelu u tisuüitima za mjerenje okomitih
kutova. Podižemo kompas u visini oþiju i izmjerimo neki objekt za koji znamo visinu.
Vrijednosti uvrstimo u formulu objašnjavajuüi što je koja vrijednost, te izraþunamo
udaljenost. Provjerimo da li su teþajci shvatili postupak, a ako nisu ponovimo ga.
Kad svi uþenici shvate princip rada ovom metodom, zadajemo im nekoliko primjera da sami
izmjere i izraþunaju udaljenosti kompasom. Kad to svi dobro urade, pokažemo im princip
mjerenja kuta u tisuüitima dalekozorom. Skiciramo ima crtež kako se vidi kroz dalekozor i
kako se oþitava na konþanici vrijednost u tisuüitima. Napominjemo im da je razlika samo s
þime mjerimo, a da se izraþunava na isti naþin. Ako imamo dalekozor, pokažemo im
praktiþno kako se to radi, a zatim zadamo teþajcima da svaki izmjeri neke vrijednosti u
tisuüitima (izraþun nije potreban jer su ga radili kod mjerenja s kompasom). Kad su svi
shvatili ovu metodu, prelazimo na drugu.

8.3.3. Odreÿivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisuüitima) promatranog objekta

priruþnim sredstvima
Princip je isti kao i mjerenje s dalekozorom i kompasom samo što ovdje koristimo priruþna
sredstva. Kod priruþnih sredstava moramo znati koliko iznose neke vrijednosti. Tako debljina
obiþne olovke na daljini 50 cm od oka iznosi 0-18. Kutija šibica iznosi duljina 1-20, širina 0-
80, visina 0-40. Za debljinu prstiju, šake, zgloba prstiju, dlana i sliþno moramo svaki za sebe
izmjeriti i znati. U pravilu vrijedi da je za i mm neke dimenzije protuvrijednost 2 tisuüita (1
mm = 0-02). Tako ako imamo neki predmet, primjerice kalkulator, koji je širok 50 mm, dug
100 mm i visok 5 mm, njegova vrijednost u tisuüitima se dupla, pa širina iznosi 1-00, dužina
2-00 i visina 0-10. Te vrijednosti se dalje koriste kao i kad smo tisuüite mjerili kompasom ili
dalekozorom.

34
8.3.4. Odreÿivanje udaljenosti mjerenjem kuta metodom "palþevog skoka"
Metoda mjerenja kuta palþevim skokom ovisi o osobi koja mjeri. Ispružimo ruku prema
objektu koji mjerimo, sa ispruženim palcem prema gore. Naizmjeniþnim zatvaranjem lijevog i
desnog oka prividno palac "skaþe". Kut koji radi palþev skok iznosi približno od 0-70 do 1-
00, a to ovisi od osobe do osobe (svaki treba sebi izmjeriti vrijednost skoka).

8.3.5. Odreÿivanje udaljenosti koracima (parnim koracima)

Udaljenost se približno može odrediti i brojenjem koraka. Iako je najbolje da svatko za sebe
izmjeri duljinu koraka, to se može i izraþunati priliþno toþno. Nekim analizama dobivena je
formula po kojoj se može izraþunati prosjeþna duljina koraka za odreÿenu osobu. Ako je neka
osoba visoka 172 cm, prosjeþna duljina koraka se raþuna na slijedeüi naþin:

V (cm) K = prosjeþna duljina koraka u cm

K (cm) = ŷŷŷ + 37 V = visina osobe u cm
4 4 i 37 = konstante koje su dobivene analizom

172
K (cm) = ŷŷ + 37 = 43 + 37 = 80 cm
4

Znaþi da prosjeþna dužina koraka osobe koja je visoka 172 cm iznosi 80 cm.
Na samom terenu lakše je brojiti svaki drugi korak što se naziva parni (dupli) korak, a iznosi
samo dvije prosjeþne dužine koraka. Za navedeni primjer parni korak bi iznosio 160 cm (2 x
80 cm), odnosno 1,6 m.

8.3.6. Odreÿivanje udaljenosti mjerenjem proteka vremena kretanja

Kod ove metode trebamo znati svoju brzinu kretanja. Tako ako znamo da za 1 sat preÿemo 6
km, to znaþi da nam za 1 km treba 10 minuta. To, naravno, ovisi od svakog pojedinaca
ponaosob. Takoÿer brzina kretanja ovisi i o reljefu terena, vegetaciji i sliþno.

35
8.4. MJERENJE OSTALIH VELIýINA

8.4.1. Mjerenje visine temeljem dužine sjene objekta i þovjeka sliþnošüu trokuta
Ako želimo izmjeriti visinu nekog objekta kao što je primjerice telefonski stup, postupak je
slijedeüi. Stanemo pokraj stupa i izmjerimo svoju sjenu, a zatim sjenu objekta koji mjerimo (u
ovom primjeru telefonski stup). Obje sjene moraju biti istom mjerom mjerene (metri, koraci).
Svoju visinu znamo. Visinu stupa izraþunamo po formuli za sliþnost trokuta.

D
H (m) = ŷŷ x h (m)
d
H = visina stupa u metrima
h = visina osobe koja mjeri u metrima
D = dužina sjene stupa
d = dužina sjene osobe koja mjeri

Za primjer možemo uzeti da je visina osobe koja mjeri 1,9 m,

dužina njegove sjene 1,5 m, a dužina sjene stupa 4,7 m.
Uvrstimo li te vrijednosti dobit üemo da je stup visok
približno 6 m.
4,7
H = ŷŷ x 1,9 = 5,95 m § 6 m
1,5

Savjet za obradu teme:

Za ovu metodu moramo prvo objasniti sliþnost

trokuta u matematici što možemo skicirati na nekoj
ploþi ili sliþno (ili pripremiti veü nacrtano na
hameru). Nastojati sliþnost trokuta što bolje
objasniti jer se ona þesto koristi u topografiji.

8.4.2. Mjerenje visine jednakokraþnim trokutom

Kod ove metode nam je potreban jednakokraþan trokut. Jednu stranu držimo vodoravno u
visini oþiju, a zatim se pomiþemo naprijed ili nazad dok drugu stranu ne naciljamo na vrh
objekta koji mjerimo. Zatim izmjerimo udaljenost od svog stajališta do objekta i na nju
pribrojimo svoju visinu do oþiju. Taj zbroj koji smo dobili je približno jednak visini mjerenog
objekta.

Jednakokraþnim trokutom možemo procijeniti širinu rijeke ili neke nepremostive prepreke.
Princip toga je prikazan na slici. S druge strane rijeke zapamtimo neki objekt (kamen, granu
ili sliþno). S naše strane rijeke, ako nemamo neki objekt, zabijemo u tlo granu ili stavimo neki
kamen. Hodamo uz obalu dok jednakokraþnim trokutom (trokut je u vodoravnom položaju)

36
ne naciljamo ta dva objekta. Naša udaljenost do koje smo došli od zabijenog štapa ili kamena
jednaka je širini rijeke. Važna napomena je da to radimo jednakokraþnim trokutom (koji ima
dva kuta od 45° i jedan od 90°).

8.4.3. Mjerenje širine rijeke sliþnim trokutima

Za ovaj naþin mjerenja udaljenosti potrebna su nam dva štapa od kojih je jedan toþno duplo
veüi od drugoga. Na slici manji štap je oznaþen s Y, a duplo veüi štap s 2Y. Plava boja
predstavlja širinu rijeke. S druge strane rijeke (tik uz rijeku) zapamtimo neki kamen ili
podnožje neke granþice ili sliþno (toþka A). Manji štap (Y) zabijemo u zemlju toþno nasuprot
objekta koji smo zapamtili (kamen, podnožje grane) (toþka B). Udaljavamo se od rijeke
okomito na njezin tok gledajuüi kada üe nam vrh veüeg štapa (2Y) biti toþno u pravcu vrha
manjeg štapa i objekta koji smo zapamtili. Tada smo dobili toþku C. Izmjerimo udaljenost
izmeÿu dva štapa (udaljenost izmeÿu toþaka B i C) i dobili smo širinu rijeke (udaljenost
izmeÿu A i B).

37
9. MJERENJE NA ZEMLJOVIDU
Da bi se znali orijentirati u prirodi veliku ulogu ima snalaženje na zemljovidu. Za kretanje po
terenu i mjerenje koriste se zemljovidi velike preciznosti. Stoga toþnim mjerenjem na
zemljovidu možemo biti toþni i u prirodi. Cilj ove teme je nauþiti precizno mjeriti na
zemljovidu.

9.1. MJERENJE DUŽINA

Kod mjerenja dužina na zemljovidu moramo znati da li želimo mjeriti ravnu ili zakrivljenu
liniju. Ravne linije mjerimo najþešüe ravnalom ili šestarom, dok zakrivljene linije mjerimo
papirnatom trakom ili krivinomjerom (kurvimetrom).

9.1.1. Mjerenje ravnih linija ravnalom

Kada mjerimo ravnu liniju
ravnalom metoda je sljedeüa.
Ravnalom izmjerimo dužinu u
milimetrima izmeÿu željenih
toþaka na zemljovidu.
Primjerice, izmjerili smo 65
mm. Zatim se vidi mjerilo
zemljovida, koje üemo za
primjer uzeti da je 1:25000.
Znaþi da je 1 mm na
zemljovidu reciproþno 25 m u
prirodi. Ako smo izmjerili 65
mm, onda to pomnožimo sa
25 m (65 x 25 = 1625) dobit
üemo da je tražena udaljenost 1625 m.

9.1.2. Mjerenje ravnih linija šestarom

Kod mjerenja ravnih linija šestarom radi se tako da se krakovi šestara zabodu u toþke þiju
udaljenost želimo izmjeriti. Tako üemo dobiti odreÿenu udaljenost izmeÿu igala šestara koju
prenesemo na grafiþko mjerilo na zemljovidu, te direktno oþitamo udaljenost izmeÿu toþaka u
metrima.
Oþitanje na grafiþkom mjerilu se vrši na sljedeüi naþin. Grafiþko mjerilo se sastoji od
numerirane linije gdje se od 0 na desno nalazi grublja podjela dužina þije su vrijednosti u
kilometrima ili po pola kilometra, a sa lijeve strane od 0 se nalazi sitnija podjela dužina þije su
vrijednosti u stotinama metara (na zemljovidu 1:25000 podjela je po 25 metara). Desni krak
šestara zabodemo na desnu stranu grafiþkog mjerila u odgovarajuüu punu vrijednost, a lijevi
krak u lijevu stranu grafiþkog mjerila. Numeriþke vrijednosti oþitanja desne i lijeve strane
grafiþkog mjerila se zbroje i dobije se udaljenost izmeÿu dviju toþaka.

38
9.1.3. Mjerenje ravnih linija papirnom trakom
Kod ovog naþina mjerenja udaljenosti princip je isti
kao i kod mjerenja udaljenosti šestarom. Oznaþimo
udaljenost sa zemljovida na papir. Tu udaljenost na
papirnoj traci prenesemo na grafiþko mjerilo i
oþitamo udaljenost (kao i kod oþitavanja udaljenosti
šestarom).

9.1.4. Mjerenje zakrivljenih linija podjelom puta

Mjerenje zakrivljenih linija se koristi kada želimo
odrediti udaljenost izmeÿu dviju toþaka po nekoj
cesti, toku rijeke i sliþno. Jedan od naþina je da se
zakrivljena linija podijeli na više ravnih linija (od
zavoja do zavoja), te se svaka dužina zasebno
izmjeri, pa se te vrijednosti zbroje. S obzirom da je
to kompliciraniji i neprecizniji postupak trebalo bi
ga izbjegavati.

9.1.5. Mjerenje zakrivljenih linija papirnatom trakom

Lakši naþin mjerenja zakrivljenih linija je da uzmemo papirnatu traku, može i ravni list
papira. Radi se tako da poþetak ruba trake postavimo u poþetnu toþku na zemljovidu u smjeru
puta koji želimo izmjeriti. Kod prvog zavoja na koji naiÿemo oznaþimo traku, te traku
rotiramo po zavoju dok ne poravnamo traku s putem koji dalje mjerimo. Zatim na drugom
zavoju oznaþimo opet traku i ponovo traku rotiramo oko zavoja dok se ne poklopi s putem
dalje. Radnju ponavljamo, ovisno o broju zavoja, dok ne doÿemo do krajnje toþke. Kada smo
to uradili dobili smo traku sa izmjerenom duljinom þiju vrijednost oþitamo na grafiþkom
mjerilu postupkom kao da je ravna linija.

39
9.1.6. Mjerenje zakrivljenih linija krivinomjerom (kurvimetrom)
Najlakši naþin mjerenja zakrivljenih duljina je krivinomjerom (kurvimetrom). Krivinomjer se
postavi u nulti položaj. Kotaþiü pokreüemo po zemljovidu linijom koju želimo izmjeriti.
Daljinu oþitamo na skali krivinomjera koja je za mjerilo zemljovida na kojoj smo mjerili.
Treba obratiti pažnju da krivinomjer pokreüemo u pravilnom smjeru.

40
10. KOORDINATNE MREŽE
10.1. ZEMLJOPISNA (GEOGRAFSKA) KOORDINATNA MREŽA

Zemljopisna koordinatna mreža je bitno drugaþija od pravokutne koordinatne mreže. Ona se

sastoji od meridijana (podnevnika) i paralela (usporednika).
Ekvator dijeli zemlju na sjevernu i južnu polutku i on je nulta paralela. Prema sjeveru i jugu
ima 89 paralela po 1°, a 90-tu þini sjeverni odnosno južni pol. Zemljopisna širina (l -lambda)
je u stupnjevima mjeren kut izmeÿu neke toþke na zemljinoj površini i ekvatora, mjeren u
pravcu meridijana. Na sjevernoj polutki govorimo o sjevernoj zemljopisnoj širini, a na južnoj
polutki o južnoj zemljopisnoj širini. Zemljopisna dužina (j - fi) je u stupnjevima mjeren kut
izmeÿu neke toþke na zemljinoj površini i poþetnog meridijana, mjeren u pravcu paralela.
Zapadno od poþetnog meridijana govorimo o
zapadnoj zemljopisnoj dužini, a istoþno od poþetnog
meridijana o istoþnoj zemljopisnoj dužini.
Zemljopisnom širinom i dužinom odreÿene su
zemljopisne koordinate neke toþke. Kada odredimo i
vertikalnu udaljenost od projekcijske površine
(visinu) njen položaj na zemljinoj površini je potpuno
toþno odreÿen. Poþetni meridijan je Greenwichev
(Londonski) meridijan, iako ima još nekih koji su bili
u upotrebi kao poþetni meridijani. Stari zemljovidi
upotrebljavaju još i poþetni meridijan koji prolazi
kroz Pariz. Pariški meridijan je 20° istoþnije od Ferra
i 2°20'14'' istoþnije od Greenwicha. Od nultog
meridijana ima 179 meridijana po 1° istoþno i
zapadno, a 180-ti meridijan je zajedniþki. Podjela
stupnjeva je matematiþka, a 1° ima 60' (minuta), a 1'
ima 60'' (sekundi). Na zemljovidu je zemljopisna
koordinatna mreža naznaþena na vanjskom rubu
zemljovida.
Princip odreÿivanja zemljopisnih koordinata je sljedeüi. U svakom rubu zemljovida postoji
poþetna, odnosno završna vrijednost zemljopisne širine i dužine. Vrijednost u stupnjevima se
rijetko mijenja na jednom zemljovidu, tako da se ona ne oznaþava posebno. Zatim imamo
skalu s punim odnosno praznim poljima. Dužina jednog takvog polja je 1'. Da bi dobili
sekunde moramo još to polje podijeliti na 60 dijelova. Podjelu moramo posebno napraviti za
zemljopisnu širinu, a posebno za zemljopisnu dužinu pošto nisu iste dužine. Ako imamo
vrijednost na 30'' onda podijelimo samo na pola, ako je vrijednost na 15'' onda podijelimo na
4 dijela, i tako dalje. Znaþi, ako tražimo zemljopisnu širinu od 45° 15' 10'', prvo üemo oþitati
poþetnu vrijednosti u kutu zemljovida. Neka nam je poþetna vrijednosti 45° 10'. Tada üemo
od donjeg dijela lijeve ili desne skale brojiti 5 polja prema gore, i na kraju 5-tog polja dobit
üemo vrijednost 45°15'. Onda üemo 6-to polje interpolirati. Možemo ga interpolirati na samo
6 dijelova jer tražimo vrijednost 10'' (60:10=6). Naša tražena zemljopisna širina je na prvoj
šestini 6-tog polja. Isti postupak ponovimo za zemljopisnu dužinu, s tim da gledamo donju ili
gornju skalu od lijeva na desno. Tu üemo opet dobiti neku toþku koja nam daje vrijednost
zemljopisne dužine. U toþkama koje smo dobili povuþemo okomice na skale i dobiti üemo
negdje na zemljovida njihovo sjecište. To sjecište je toþka na tim zadanim zemljopisnim
koordinatama. Iz te toþke možemo opet oþitati pravokutne koordinate, ali ih ne možemo
41
izraþunati jer nema nekog jednostavnog naþina za to. Kod þitanja zemljopisnih koordinata
postupak je samo obratan. Iz toþke izvuþemo okomice na skale, interpoliramo polja skale, te
oþitamo njihove vrijednosti.
Savjet za obradu teme:
Na poþetku ove metode predavaþ bi trebao objasniti interpolaciju, zato da kasnije ne prekida
kontinuitet objašnjavanja. Na ploþi skicira neku dužinu i objasni da bi je trebalo podijeliti na
60 dijelova, te objašnjava da se to radi matematiþki tako da duljinu dužine podijelimo sa
brojem 60. Uzima vrijednost dužine izmjerene na ploþi podijeli je sa 60, te dobiva neku
vrijednost za koju objašnjava da je to jedan podiok na dužini. Govori im da je to postupak
kojim se jedna zemljopisna minuta dijeli na zemljopisne sekunde. Zatim, ako je svima to
jasno, zadaje nekoliko zadataka da izraþunaju koliko iznosi 1’’ od nekih dužina koje
predstavljaju 1’. Nakon toga im objasni, ako želimo dobiti vrijednost za nekoliko
zemljopisnih sekundi, da taj broj množimo sa vrijednošüu 1’’ te im zadaje nekoliko zadataka
za raþunanje (prvi brojevi neka budu
zaokružene vrijednosti, a ostali onda
bilo koji). Ako je u nekoj od prethodnih
tema obraÿivan zemljopisni koordinatni
sustav, onda se ukratko ponovi tako da
instruktor postavlja pitanja (što je
zemljopisna širina i dužina, što su
paralele i meridijani, što su stupnjevi i
kako se dijele), a teþajci odgovaraju
(nastojati ukljuþiti sve teþajce). Ako
tema nije prije obraÿivana, onda je
instruktor objašnjava tako da na ploþi
skicira zemljopisnu kuglu i iscrta
paralele i meridijane, te to sve objasni
(kao što je objašnjeno u uvodu u temu).
Zatim na zemljovidu (na panou)
pokazuje gdje se nalazi zemljopisna
koordinatna mreža i kako se oznaþava i
þita. Posebno pažnju osvrüe na to kako
su oznaþene minute te da nisu iste za
zemljopisnu širinu i dužinu. Nakon toga
zadaje teþajcima da izmjere i izraþunaju
koliko iznose u mm sekunde za
zemljopisnu širinu i dužinu (te neka si na zemljovidu zapišu te vrijednosti). Zatim zadaje neke
koordinate i pokazuje kako se to radi. Instruktor to pokazuje na zemljovidu (na panou), a
teþajci istovremeno prate na svojim kartama. Prvo se vrijednosti koordinata oznaþe na
zemljopisnoj koordinatnoj mreži, a zatim se vuku okomice dok se ne spoje u traženoj toþki.
Kada svi shvate postupak, instruktor zadaje svima prvo isti zadatak, a zatim svakom 2-3
razliþita zadatka da riješe. Nakon toga objašnjava da je postupak oþitavanja koordinata
obrnut. Odabire neku toþku na karti (teþajci rade istovremeno), vuþe okomice na zemljopisnu
koordinatnu mrežu i oþitava koordinate. Posebnu pažnju opet posveüuje oþitavanju sekundi.
Tu im objašnjava da dobivenu vrijednost sekundi u mm podijelimo sa prije izraþunatim
vrijednostima jedne sekunde za zemljopisnu širinu i dužinu, te dobivamo toþne zemljopisne
koordinate te toþke. Zatim zadaje zadatke za vježbu. Prvo daje svima istu toþku, a zatim
svakom na njegovoj karti zada 2-3 razliþite toþke.

42
10.2. PRAVOKUTNA (KILOMETARSKA, KVADRATNA)
KOORDINATNA MREŽA

Pravokutna koordinatna mreža se naziva još i kvadratna ili kilometarska koordinatna mreža.
Da bismo dobili pravokutnu koordinatnu mrežu koristi se sljedeüi naþin - uzima se svaki treüi
meridijan za osnovni meridijan te meridijanske zone.
Osnovni meridijan podijelimo s brojem 3 i dobijemo koja je meridijanska zona (uzima se
svaki treüi meridijan). Tako primjerice je meridijan 18° središnji meridijan 6. meridijanske
zone. Od središnjeg meridijana se uzima po 1°30' istoþno i zapadno kao granica te
meridijanske zone. Primjerice, 6. meridijanska zona je od 16°30' do 19°30''.
Republika Hrvatska se nalazi u 3 meridijanske zone (5., 6. I 7.).
Pravokutne koordinate se oznaþavaju sa x i y, i one oznaþavaju udaljenosti u metrima. Važno
je napomenuti da je ovdje obrnuto od matematike, odnosno da je x na ordinati, a y na apscisi.
Koordinata x oznaþava toþnu okomitu udaljenost od ekvatora u metrima. Koordinata y
oznaþava udaljenost od središnjeg meridijana te meridijanske zone, takoÿer u metrima.
Središnjem meridijanu se daje vrijednost 500000 m, zato da ne bi imali negativne koordinate.
Vrijednosti zapadno od
središnjeg meridijana su manje
od 500000 m, a vrijednosti
istoþno od središnjeg
meridijana su veüe od 500000
m.
Kod y koordinate prvi broj
nam oznaþava meridijansku
zonu, drugi broj nam govori da
li se toþka nalazi istoþno ili
zapadno od središnjeg
meridijana, a zadnjih 5
znamenki nam govori za
koliko je udaljena toþka od
središnjeg meridijana te
meridijanske zone. Na primjer,
y = 5570250 m. Prvo broj 5 oznaþava 5. meridijansku zonu, odnosno 15° meridijan. Drugi
broj govori da je koordinata veüa od 500000 m, odnosno da je toþka prema istoku od 15°
meridijana, a ostatak, 70250 m nam govori da je za 70250 m toþka udaljena od 15°
meridijana.
Zbog zaobljenosti Zemlje dolazi do približavanja osi x, a taj se kut približavanja naziva
meridijanska konvergencija.

43
11. ORIJENTACIJSKA NATJECANJA
Uz dobru fiziþku kondiciju orijentacijska natjecanja nam dokazuju koliko smo savladali
znanje topografije. Tu se prije svega vidi naše snalaženje sa zemljovidom u prirodi, te izrada
topografskih radova. Orijentacijskim natjecanjima (županijskim i državnim) zajedniþki je
prelazak staze u prirodi koristeüi steþena znanja orijentacije uz izradu zadataka.

11.1. ORIJENTACIJSKA NATJECANJA

Prvo s þime se susreüemo kod orijentacijskog natjecanja je dobro poznavanje rada s

topografskim zemljovidom. Ekipa mora prvo na zemljovidu riješiti zadatke kojima dobijamo
kontrolne toþke trase koju üemo prelaziti. Zatim te kontrolne toþke ekipa mora pronaüi na
terenu uz poznavanje orijentacije u prirodi. Ekipa putem i na kontrolnim toþkama izraÿuje
zadatke iz topografije (kroki, skica dijela puta, dnevnik puta, skica pod kutom, profil terena,
skica hoda pod azimutom). Bodovanje i discipline odreÿene su propozicijama HZTK.
Ekipa üe se kretati onom brzinom koliko kondicije ima najslabiji þlan ekipe. To üe posebno
doüi do izražaja kod brzinskog prelaska staze. Tempo treba biti umjeren (ako možemo onda
brži). Ako na poþetku trþimo, na kraju üemo biti preumorni (neüe nam se dati raditi zadatke).
Za ekipu je važno da raspodijele zadatke koji se rade na stazi. Primjerice, ako jedan þlan ekipe
provjerava azimut, onda drugi radi skicu dijela puta, a treüi „þita“ zemljovid i sl.. Po istom
principu treba podijeliti i ostale radove, što ovisi o tome tko je u þemu bolji. Utreniranost
ekipe je takoÿer bitan þimbenik. Ako se, primjerice, crta kroki, važno je da þlanovi ekipe
uigrano mjere objekte (azimute i daljine) i preraþunavaju onom tko crta kroki. Uigranost
ekipe se najbolje postiže tako da isti þlanovi idu zajedno na natjecanja. Voÿa ekipe je u
pravilu najiskusniji þlan ekipe i on je taj koji vodi ekipu na stazi. Voÿa ekipe bi trebao dobro
poznavati orijentaciju, ali to ne znaþi da ostali þlanovi ekipe ne odluþuju o putu kojim se ide i
sliþno. Tko je zadužen za koje zadatke u pravilu je ranije odreÿeno.
Kretanje na terenu vršimo po pravilu kretanja kompasom i zemljovidom te orijentacijom po
objektima na terenu (kao što je opisano u prethodnim temama). Bitno je ne griješiti kod
oþitavanja azimuta i þitanja zemljovida, jer možemo zalutati (gubimo vrijeme), a u krajnjem
sluþaju i izgubiti se. Svoj položaj i pravac moramo þesto provjeravati, a ne preþesto da nam ne
oduzima vrijeme. Kada mjerimo azimute moramo obratiti pažnju da nismo blizu dalekovoda
ili nekih metalnih objekata (mostovi, tornjevi i sliþno) jer üemo pogriješiti u mjerenju
azimuta. Kod þitanja zemljovida moramo uzeti u obzir kada je zemljovid dopunjen i koji su se
objekti na terenu promijenili (izgraÿene prometnice i kuüe, porušena šuma, iskopani kanali i
sliþno).

44
12. PRAKTIýNI RAD
Izrada radova nam služi da bismo prikazali neki teren kakav je u prirodi. Stoga imamo
razliþite radove za razliþite prikaze. U praksi sa njima se najþešüe susreüemo na
orijentacijskim natjecanjima. Na natjecanjima üe nam trebati brzina za izradu tih radova, pa je
poželjno da ekipe i pojedinci radove što više puta crtaju.

12.1. SKICA TERENA

Skica terena je jednostavan crtež nekog terena crtan rukom u približnom mjerilu. Crta se bez
pomagala, “prostom rukom”. Promjer skice je u pravilu 20 cm (zato što se najþešüe crta na A4
formatu papira). Ovisno o širini terena koji crtamo (promjer zemljišta od 100 do 500 m)
koristimo mjerila od 1:500 do 1:2500 (što propisuje organizator natjecanja ili onaj tko nam
zadaje crtanje skice). Skica terena se crta kao tlocrt i mora sadržavati sve važnije objekte na
terenu koje vidimo iz stojne toþke. Crtamo je iz jedne toþke ne pomiþuüi se, tako da dijelove
koje ne vidimo ne crtamo. Objekte koje crtamo (zgrade, komunikacije, vodene tokove,
izohipse i sl.) na skici oznaþavamo topografskim znakovima. Kod crtanja skice dozvoljeno je
korištenje kompasa za odreÿivanje
sjevera i nekoliko važnijih azimuta, ali
se udaljenosti odreÿuju približno. Kod
ucrtavanja izohipsi osnovna visina
nam je ona na kojoj se nalazi veüi dio
terena koji crtamo, a od te visine
crtamo izohipse u plus i minus. Sve
objekte koje ucrtavamo u skici
moramo navesti u legendi (kazalu).
Osim legende skica mora još
sadržavati naslov rada, ime i startni
broj ekipe (i tko je crtao), pravac
sjevera, mjerilo, te ako želimo
možemo dodati i naziv natjecanja,
datum, potpis i sliþne detalje.
Središte kruga (koji se boduje) je naša
stojna toþka. Nakon ucrtanog kruga
odredimo važnije objekte po kojima
üemo se ravnati. Ne moramo crtati
skicu u krugu, ali objekti koje ucrtamo
izvan zadanog radijusa neüe biti
bodovani. Ucrtamo prvo veüe i
vidljivije objekte sa kojih smo
izmjerili azimute. poželjno je da nam
skica bude orijentirana tako da je
pravac sjevera na gornjoj strani papira,
ali nije uvjet. Ako nam je zgodnije
orijentirati skicu tako da neke veüe i važnije linije (prometnice, vodeni tokovi, rub šume i sl.)
crtamo tako da smo okrenuti u njihovom smjeru, možemo slobodno to uraditi, ali moramo
paziti da i pravac sjevera bude toþno ucrtan. Kada smo ucrtali važnije objekte crtamo sitnije

45
detalje. Ne smijemo pretjerivati u detaljima kako bi skica bila prepoznatljiva. Sljedeüa faza je
ucrtavanje izohipsi te oznaþavanje njihovih vrijednosti. Zadnja faza samog crtanja skice je
uljepšavanje (brisanje suvišnih dijelova, bojenje i sl.). Zatim popunjavamo vanjske elemente
skice. To znaþi da crtamo legendu u koju unosimo sve znakove koje smo koristili u skici te uz
njih pišemo njihovo znaþenje. Ako nemamo topografski znak za neki objekt koji smo crtali
sami izmislimo znak, ali ga moramo obavezno upisati u legendu. Osim legende ucrtavamo još
cmjer sjevera, te ispisujemo mjerilo (možemo nacrtati i grafiþko), ime i startni broj ekipe,
naziv rada, ekvidistanciju i sl.
Kod skice crtamo samo ono što vidimo sa svoj stojne toþke. Ako nam, primjerice, neka kuüa
zaklanja vidno polje, ucrtat üemo približno tlocrt kuüe, a ono iza kuüe neüemo crtati. Azimute
koje smo mjerili, na skici povuþemo do kružnice i tu im ispišemo vrijednost. Takoÿer i
vrijednosti izohipsi, ako završavaju na kružnici, možemo ispisati na kraju izohipsi. Izohipse
iscrtavamo “od oka”. Kod bojanja nastojimo koristiti one boje kojima se i inaþe neki objekti
oznaþavaju na zemljovidima (vode plavo, šume zeleno i sl.). Bitno je još napomenuti da se
više boduje toþnost i broj ucrtanih objekata, a manje urednost. Bez bodova se ostaje ako
nemamo ucrtano barem 50% objekata, ime i redni broj ekipe, legendu i pravac sjevera.

12.2. SKICA DIJELA PUTA

Skica dijela puta je crtež koji sadrži

najvažnije objekte i sliþne pojave
vidljive sa obje strane puta kojim je
ekipa prošla. Skica dijela puta nam je
dopuna dnevnika puta. Ona se crta u
pojasu širine 100 m s obje strane puta
izmeÿu najviše þetiri kontrolne toþke
(broj odreÿuje organizator natjecanja).
Radi se u mjerilu do 1:12500. Najveüa
udaljenost koja se crta može biti 10
km. Kontrolne toþke (KT) na skici
dijela puta moraju biti spojene ravnim
crtama s upisanim vrijednostima
azimuta i udaljenosti te strelicama koje
pokazuju redoslijed KT. Na crtežu se
oznaþava (crticama u nekoj drugaþijoj
boji) i put kojim je ekipa prolazila.
Objekti koji ne završavaju u pojasu od
100 m sa strane puta kojim ekipa
prolazi, naznaþavaju se nezavršeno
(topografski znak koji nema sa te
strane crtu koja ga omeÿuje). To su
najþešüe livade, šume, oranice i sliþne
veüe površine. Za razliku od skice
terena i skice pod kutom kod skice
dijela puta za vrijednosti izohipsi
uzima se apsolutna visina. Elementi koji se ispisuju na rad oko crteža isti su kao i kod ostali
radova, ali se obavezno dodaje još ekvidistanca.

46
Kod crtanja skice dijela puta prvo precrtavamo sa zemljovida osnovne elemente izmeÿu KS
koje trebamo crtati. Odnos kojim precrtavamo sa zemljovida dobit üemo tako da mjerilo
zemljovida podijelimo s mjerilom skice. S tim brojem množimo svaku izmjerenu udaljenost
na zemljovidu te tako dobivenu vrijednost ucrtavamo na crtež. Primjerice, ako nam je mjerilo
zemljovida 1:50000, a skice dijela puta 1:12500, množitelj üe nam biti 4 (50000:12500=4).
Tada üemo, recimo, dio ceste koji smo izmjerili da iznosi na zemljovidu 20 mm, na skici
dijela puta ucrtati u duljini od 80 mm (20x4=80). Da znamo koji dio zemljovida treba
precrtati na zemljovidu olovkom iscrtamo put kojim se kreüemo. Kada smo precrtali važnije
objekte sa zemljovida, unosimo detalje. Bitno je unijeti i sve izmjene koje su na terenu, a nisu
ucrtane na zemljovidu. ýesto üe nam se dogoditi da su izgraÿene nove kuüe, da je na mjestu
šume neka livada ili oranica te sliþne promjene koje moramo obavezno ucrtati na skici dijela
puta. Zatim naznaþimo kontrolne toþke izmeÿu kojih smo crtali skicu dijela puta, izmeÿu njih
povuþemo pravce (s oznaþenim azimutima i duljinama) te oznaþimo put kojim smo se kretali.
Na kraju skicu estetski dotjeramo i dodamo vanjske elemente skice (ime i startni broj ekipe,
smjer sjevera, ekvidistancu, legendu, mjerilo i sl.) bez kojih ne bismo dobili bodove.
Za izradu etalona organizatoru je najlakše prvo iskopirati zemljovid na onu veliþinu na koju
se crta skica dijela puta, zatim na terenu proüi sve moguüe putove kojim bi ekipe mogle iüi te
ih docrtati. Na kraju takvu skicu precrtati na paus-papir.

47
13. TOPOGRAFSKI (KARTOGRAFSKI)
ZNAKOVI

Topografski znakovi nam pružaju informaciju o položaju, svojstvima i brojþanim

vrijednostima objekata koji se nalaze na zemljištu, a ucrtani su na zemljovidu. Svaki znak ima
svoj položajni i znaþenjski dio. Položajni dio nam govori gdje se objekt nalazi, a oznaþava se
toþkama, linijama i površinama. Kada uz položajni dio dodamo i objašnjenje prikladnim
opisom, dobit üemo i znaþenjski dio znaka. Znakove svrstavamo u nekoliko grupa koje üemo
posebno objašnjavati zbog njihovih specifiþnosti.

13.1. ZNAKOVI ZA OBJEKTE I NASELJA

Znakove za objekte prikazujemo toþkastim ili površinskim znakom. Toþkastim znakom

prikazujemo objekt kada ne možemo prikazati tlocrt objekta. Površinskim znakom
prikazujemo objekte kada možemo prikazati objekt u tlocrtu. Neke objekte prikazujemo
standardiziranim simbolima (crkve, kapelice, groblja) gdje izgled simbola pojašnjava o
kakvom se objektu radi. Uz neke simbole kao što su škola, rudnik, spremnik goriva i sliþno,
opisno se objašnjava o þemu se radi.

ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

zgrada: neboder:
a) toþkasti znak a) toþkasti znak
b) površinski znak b) površinski znak

objekt(javni, gospodarski i sl.): groblje: a) toþkastim znakom

- šk.-škola; b) površinskim znakom
- bl.-bolnica;
- pl.d. - planinarski dom i sl.

napuštena zgrada; ruševina zgrade

kršüansko

islamsko

židovsko

spomen groblje

baraka; nadstrešnica; kamp-kuüica

koliba; štagalj; katun

48
ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

Dvorac Crkva

crkva sa dva ili više tornjeva Džamija

Sinagoga samostan, manastir

Kapela Turbe

utvrda: ruševina:
a) toþkastim znakom a) toþkastim znakom
b) površinskim znakom b) površinskim znakom

stadion ili športsko igralište: gradsko naselje

a) toþkastim znakom
b) površinskim znakom

blok zgrada skupina zgrada

tvornica: ciglana manja niz zgrada

(prikazani površinskim znakom)

manja tvornica (tv.); manja ciglana (cg.); (prikazani rafinerija

toþkastim znakom a) toþkastim znakom
a) s dimnjakom b) površinskim znakom za posebne
b) bez dimnjaka objekte

silos: termoelektrana (TE);

a) toþkastim znakom nuklearna elektrana (NE):
b) površinskim znakom a) toþkastim znakom
(brojka oznaþava broj jedinica) b) površinskim znakom

tvorniþka hala; skladište; hangar tekuüa vrpca za razni materijal

dalekovod: hidroelektrana
a) prijelomni ili uoþljivi stup
b) transformator
c) oznaka za materijal stupova
(B - beton; D - drvo; G - željezo)
d) manji razvodni ureÿaj
e) oznaka napona u kV
f) veüi razvodni ureÿaj
g) transformator na podzemnom dalekovodu

49
ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

Plinara bušotina za eksploataciju nafte i

plina:
a) s tornjem
b) bez tornja

plinovod: spremnik goriva

a) nadzemni (N - nafta; Bz - benzin; Pl - plin)
b) podzemni

napušteni rudnik rudnik (uz znak je naziv

odgovarajuüe rude)

Pilana naftovod:
a) nadzemni
b) podzemni

vapnenica; klaþina kamenolom; kop

(K - kamen; M - mramor; P -
pijesak;
Š - šljunak)

antenski stup radio-postaje; televizijske postaje ili

relejne postaje:
a) mjerila 1:25 000 i 1: 50 000
b) mjerila 1:100 000 i 1:200 000
(brojke oznaþavaju visinu stupa u m)

Vjetrenjaþa meteorološka postaja

spomen-ploþa toranj:
a) za motrenje
b) za ostale namjene

usamljeni grob Spomenik

vjerski znak; raspelo

sjenik u polju; kozolec

50
13.2. ZNAKOVI ZA PROMETNICE
Prometnice se oznaþavaju linijama koje nisu u mjerilu. Željezniþke pruge i žiþare oznaþavaju
se crnim linijama sa dodacima koji objašnjavaju o kakvoj se pruzi radi. Ceste se oznaþavaju
crvenom bojom (omeÿene su crnom bojom) sa dodatnim oznakama koje prikazuju o kakvoj
se cesti radi. Ceste u izgradnji, kolni putevi i pješaþke staze oznaþavaju se crnom bojom. Na
zemljovidima u mjerilu 1.25 000 kod mostova se dodaju slovo i dva broja (npr. B 30/8).
Slovo oznaþava materijal od kojeg je most napravljen ( B - beton; C - cigla; D - drvo; G -
željezo; K - kamen). Brojevi oznaþavaju nosivost u tonama i širinu kolnika na mostu.
Primjerice 30/8 oznaþava most nosivosti 30 tona i širine kolnika 8 m.

ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

pruga normalnog kolosjeka, pruga normalnog kolosjeka,

dvokolosjeþna (širine 1,435 m) jednokolosjeþna (širine 1,435 m)

pruga normalnog kolosjeka, pruga normalnog kolosjeka u

elektrificirana izgradnji

uskotraþna pruga uskotraþna pruga u izgradnji

(broj oznaþava širinu u m)

napuštena pruga tramvajska pruga

žiþara; uspinjaþa za zemljovide 1:100 000

za zemljovide 1:25 000 i auto-cesta

1:50 000

auto-cesta (11-širina jednog kolnika; 4- cesta namijenjena iskljuþivo za

širina razdjelnog traka; 11-širina drugog motorna vozila
kolnika; A-asfalt) (A-asfalt; 9-širina kolnika)

auto-cesta s jednim izgraÿenim kolnikom cesta sa suvremenim kolnikom

(A-asfalt; 11-širina (A-asfalt; 8-širina kolnika)
izgraÿenog kolnika)

cesta namijenjena iskljuþivo za promet makadam

motornih vozila (8-širina (M-makadam; 4-širina kolnika)
kolnika; A-asfalt; 9-širina planuma)

cesta sa suvremenim kolnikom bolji kolni put

(7-širina kolnika; B-beton; 8-širina
planuma)

cesta sa kolnikom od tankog sloja asfalta za zemljovide 1:200 000

(5,5-širina kolnika;
P-penetracija asfaltom; 6-širina planuma)

auto-cesta (A-asfalt; 2/12-broj

kolnika/širina jednog kolnika)

51
 ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

makadam ili cesta s besprašnim kolnikom auto-cesta s jednim izgraÿenim

širine 3-4 m (4 i 3,5-širina kolnika; M- kolnikom (A-asfalt; 12-širina
makadam; P-penetracija asfaltom; 5,5 i 6- izgraÿenog kolnika)
širina planuma)

bolji kolni put cesta iskljuþivo za promet

motornih vozila (A-asfalt; 8-
širina kolnika)

za zemljovide 1:25 000, cesta sa suvremenim

1:50 000, 1:100 000 i kolnikom (A-asfalt; B-beton;
1:200 000 koji su izdani K-kocka; 6-širina kolnika)
nakon 1980. Godine

auto-cesta (A-asfalt; 12-širina jednog makadam

kolnika) (M-makadam; 4-širina kolnika)

auto-cesta sa razdvojenim kolnicima bolji kolni put

(strelice pokazuju smjer prometa)

auto-cesta s jednim izgraÿenim kolnikom

(A-asfalt; 12-širina izgraÿenog kolnika)

ceste u izgradnji, kolni

putovi i staze

suvremena cesta (8-širina planuma; A- auto-cesta u izgradnji

asfalt; 7-širina kolnika)

cesta sa osuvremenjenim kolnikom (5-širina cesta u izgradnji

planuma; A-asfalt; 4-širina kolnika)

makadam (5-širina planuma; napuštena cesta

M-makadam; 3,5-širina kolnika)

bolji kolni put obiþan kolni put

objekti zraþnog prometa lošiji kolski

put

zraþna luka: konjska staza

a) toþkastim znakom
b) linijskim i toþkastim znakom
c) površinskim i toþkastim znakom

pješaþka staza

zrakoplovni svjetionik mjestimiþno neuoþljivi pješaþki

put

52
ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

željezniþka postaja: serpentina

a) toþkastim znakom (toþkice oznaþavaju zavoj koji
b) površinskim znakom dulja vozila ne mogu savladati
odjednom; crtice oznaþavaju
uspon veüi od 10%)

most: mosta na stupovima; vijadukt

a) toþkastim znakom
b) linijskim znakom

most za izmjeniþni željezniþki i cestovni most za istodobni željezniþki i

promet cestovni promet

mostovi bliski i usporedni most na plovnim objektima

tunel: galerija:
a) toþkastim znakom a) toþkastim znakom
b) površinskim znakom b) površinskim znakom

uzak most za pješake i stoku; viseüi most proširenje na cesti

Brvno suženje na cesti

propust na željezniþkoj pruzi ili cesti zaštitni zid

(broj oznaþava visinu zida u m)

strma kosina potporni zid

(broj oznaþava dubinu u m) (broj oznaþava visinu zida u m)

nasip (broj oznaþava visinu u m): pruga ili cesta na nasipu

a) veüi (broj oznaþava visinu nasipa u
b) manji m)

pruga ili cesta u usijeku

(broj oznaþava dubinu usjeka u m)

prolaz cesta kroz naselje

(primjer)

križanje cesta i pruge u razini

(primjer)

križanje cesta i pruge izvan razine

(primjer)
a) nadvožnjak (objekt iznad razine zemlje)
b) podvožnjak (objekt u razini zemlje)

53
13.3. ZNAKOVI ZA RELJEF
Reljef se oznaþava izohipsama i visinskim toþkama. Visinske toþke su kote i trigonometrijske
toþke (TT) te objekti kao trigonometrijske toþke. Izohipse se crtaju smeÿom bojom (linijama,
crticama i toþkama) kao i sve pojedinosti reljefa zemljišta.

ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

osnovna izohipsa: Kota objekta

-10 m na 1:25 000 (broj oznaþava nadmorsku visinu u podnožju
-20 m na 1:50 000 i 1:100 000 objekta)
-100 m na 1:200 000

glavna izohipsa kota toþke na zemljištu (broj oznaþava

(broj oznaþava nadmorsku visinu) nadmorsku visinu toþke)

pomoüna izohipsa: kota prijevoja ili sedla (broj oznaþava

a) polovica osnovne ekvidistancije nadmorsku visinu toþke)
b) þetvrtina osnovne ekvidistancije

a) trigonometrijska toþka (TT) (broj

oznaþava nadmorsku visinu toþke)
telekomunikacijski stupovi kao TT
b) trigonometrijska toþka (TT)
stabilizirana preko 1 m

nivelmanska toþka; reper (broj meteorološka postaja kao TT

oznaþava nadmorsku visinu toþke)

crkva kao TT graniþni stup kao TT

džamija kao TT spomenik kao TT

sinagoga kao TT tvorniþki dimnjak kao TT

samostan ka TT kilometarska oznaka-ploþa na obali rijeke kao

TT

pregib zemljišta, uoþljivo blag, koji se ne može udolje sa uoþljivim pregibima koje se ne može
prikazati izohipsama prikazati izohipsama

padnice na izohipsi (oznaþavaju smjer pada ponikva; vrtaþa; dolac:

zemljišta a) prikazana toþkastim znakom
b) prikazana izohipsama

ponikva, u nizinskom zemljištu, koja se ne humak, na nizinskom zemljištu, koji se ne

može prikazati izohipsama može prikazati izohipsama

54
ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

prirodna kosina udubljenje, u nizinskom zemljištu, s

usjeþenim stranama

škrape, mrežaste škrape, rebraste

jaruga, vododerina: stjenoviti slojevi:

a) vlaka, veüa a) vodoravni
b) vlaka, manja b) kosi
(brojevi oznaþavaju dubine u m) c) okomiti

sipar, šljunkoviti ili zemljani, s toþilom stjenovito zemljište

stjenoviti greben stijene; plazovi; ledenjaci

površinski kop (brojevi oznaþavaju dubinu u

m):
prijevoj; planinsko sedlo
a) zasjek
b) otkop
c) iskop

špilja: deponij otpadnog materijala:

a) s vodom a) toþkastim znakom
b) bez vode b) površinskim znakom

usamljena stijena prikazana toþkastim jama, bezdan

znakom

suhi rov terasa u krškim i jako erozivnim predjelima

hrpa kamenja, kameni humak

55
13.4. Znakovi za vodene tokove i hidrografiju

Vodene površine se crtaju plavom bojom. Kada se crta površinskim znakom rub vodene
površine naglašava se tamnijom plavom crtom. Hidrografski objekti se crtaju simbolima za te
objekte najþešüe plavom ili crnom bojom.

ZNAK ZNAýENJE ZA ZEMLJOVID

1:25 000 1:50 000 1:100 1:200

000 000

rijeka širine preko (površinskim

znakom)
10 m 25 m 50 m 100 m

rijeka širine
(linijskim znakom)
od 5 do 10 m od 10 do 25 m od 20 dood 40 do
50 m 100 m

rijeka širine do
(linijskim znakom)
5m 10 m 20 m 40 m

kanal širine preko

(površinskim znakom)
10 m 25 m 50 m 100 m

kanal širine
(linijskim znakom)
od 5 do 10 m od 10 do 25 m od 20 dood 40 do
50 m 100 m

kanal širine do
(linijskim znakom)
5m 10 m 20 m 40 m

rijeka ili kanal,

povremeno bez
5m 10 m 20 m 40 m
vode, širine preko

rijeka, potok, kanal ili jaz,

povremeno bez vode, širine do:
5m 10 m 20 m 40 m

56
ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

Ponornica kanal u usijeku

(broj oznaþava dubinu usjeka u m)

kanal s betoniranim usjekom, ili kanal podzemnog sustava za

zaštitom od betonskih ili navodnjavanje
kamenih ploþa (broj oznaþava
dubinu usjeka u m)

kanal betonski, na zemljištu ili akvadukt

na nosaþima do 1,5 m visine

kanal s veüim nasipima kanal s manjim nasipima

(brojevi oznaþavaju: 6-dubinu (brojevi oznaþavaju: 3-dubinu
usjeka od vrha nasipa do usjeka od vrha nasipa do kanala; 2-
kanala; 2-visinu nasipa u m) visinu nasipa u m)

kanal ili jaz na nasipu prolaz kanala i drugih vodotoka

(broj oznaþava visinu nasipa u ispod ceste, pruge ili drugih
m) objekata

jezero, bara ili lokva:

a) manje površine
ribnjak s nasipima i branom
b) veüe površine

obala: pjeskovita obala

a) odreÿena
b) neodreÿena

stjenovita obala

obala okomito usjeþena: osigurana obala:

a) kamenom ili betonom a) kamenom ili betonom
b) udaljena od toka b) drvetom

Potkopina podzidana obala (sa šetalištem)

strme obale (strane) potoka u strme obale (strane) potoka u

brdovitom ili planinskom dijelu nizinskom dijelu
(broj oznaþava dubinu korita u (broj oznaþava dubinu korita u m)
m)

57
ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

gaz
(broj oznaþava dubinu gaza u m,
pristanište s mostom za
a slova vrstu tla; K-kamenito,
pristajanje brodova
P-pjeskovito, B-blatno)

skela motorna (trajekt) s skela za prijevoz vozila

mostom za pristajanje

skela za prijevoz ljudi i stoke skela za prijevoz ljudi

brana betonska ili kamena, brana, betonska ili kamena s

prikaz linijskim znakom prijelazom za vozila, prikazana
linijskim znakom

brana, zemljana prikazana brana, zemljana s prijelazom za

površinskim znakom vozila, prikazana površinskim i
linijskim znakom

brana prikazana linijskim brana od naslaganog ili nabacanog

znakom kamenja, pruüa ili drveüa

pregrada ili brana: slap; vodopad:

a) drvena a) na veüoj rijeci
b) betonska b) na manjoj rijeci

slap; vodopad:
a) na rijeci þiji je tok prikazan
plovnost za veüe brodove
površinskim znakom
b) na rijeci ili potoku þiji je tok
prikazan linijskim znakom

plovnost za manje brodove:

a) u oba smjera
plovnost na splavi
b) samo u jednom smjeru

obijaþ vode:
a) betonski ili kameni
ledobran ispred mosta
b) drveni

mlin, mlinica, kamenica mlin na þamcima

kilometarska oznaka na obali

rijeke (broj oznaþava
otok; ada
kilometražu)

58
ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

smjer toka prud; sprud

izvor veüe obilnosti izvor manje obilnosti

kaptirani izvor veüe obilnosti kaptirani izvor manje obilnosti

zdenac; bunar zdenac s ÿermom

zdenac arteški cisterna u kojoj stalno ima vode

Vodotoranj cisterni u kojoj ima povremeno vode

bazen za vodu crpka za vodu

Vodovod dolap, naprava za navodnjavanje

tunel za vodu; pokriveni kanal spremnik vodovoda

cijev za vodu, nadzemna

obalna crta mora: obala pjeskovita

a) odreÿena
b) neodreÿena

obala kamenita ili šljunkovita

obala grebenasta obala strma

obala neprikladna za obala klisurasta

pristajanje, koso graÿena

dno suho za vrijeme oseke, dno suho za vrijeme oseke, pjeskovit

muljevito

dno suho za vrijeme oseke, dno suho za vrijeme oseke, kamenito

šljunkovito

59
ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

dubina mora izobata za dubine 2 m

(brojevi oznaþavaju dubinu
mora s obzirom na hidrografsku
nultu razinu)

izobata za dubine 5 m

izobata za dubine 50 m izobata za dubine 10 m

izobata za dubine 100 m izobata za dubine 20 m

hrid: greben u hidrografskoj nultoj razini

a) toþkastim znakom
b) površinskim znakom

greben koji se za vrijeme oseke

pojavljuje iz mora

podrtina djelomiþno iznad mora greben stalno uronjen, manje od 2 m

ispod hidrografske nulte toþke

podrtina iznad koje je dubina greben stalno uronjen, više od 2 m

poznata ispod hidrografske nulte toþke (broj
(broj oznaþava dubinu do oznaþava dubinu do grebena u m)
podrtine;
Wk (engl.) wreck - podrtina)

podrtina pod morem, opasna granica podvodnih opasnosti

Pristanište gat:
a) þvrsto graÿen
b) od naslaganog kamenja
c) od nabacanog kamenja
d) drveni
e) prikazan toþkastim znakom

lukobran

bitva: svjetionik, svjetlo

a) u vodi
b) na kopnu

Hidrant

oznake zidane plutaþe oznaþene

60
ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

oznake usaÿene plutaþe za vez

stup; kolac; motka; letva plutaþe svijetleüe

sidrište za velike brodove sidrište za male brodove

sidrenje zabranjeno kuþica kabelska

vlaka-navoz na traþnice podvodni kabel (el.-elektriþni;

(rampa prijelazna) TT-telegrafsko-telefonski)

trajekt za željezniþka vozila s granica zabranjenog podruþja,

mostom za pristajanje odnosno granica plovidbe

trajekt za motorna vozila s kanal bagerirani; plovidbeni put

mostom za pristajanje

dok, suhi
solana

most okretni:
a) toþkastim znakom
b) linijskim znakom

61
13.5. ZNAKOVI ZA RASLINJE I VRSTE TLA

Raslinje se oznaþava zelenom bojom u tlocrtu. Krajevi površina se oznaþavaju tamnijom

zelenom linijom. Oznake koje oznaþavaju o kakvom se raslinju i tlu radi oznaþene su crnom i
zelenom bojom, a vodenasta tla plavom bojom.

ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

šuma (primjer mješovite):

a) odreÿena granica šuma sa prosjekama
b) neodreÿena granica (bjelogoriþna, crnogoriþna i mješovita šuma)
(samo na 1:25000: G-gusta, R-rijetka, SG-
srednje gusta, Š-šikara;
20/0,3-srednja visina drveüa u m/
srednja debljina stabala u m)

pošumljene površine pod mladim sadnicama plantaža topole

do 1,5 m visine

teško prohodno bodljikavo grmlje; šuma prikazana toþkastim znakom

šikara; makija
(samo na 1:25000;
2-visina grmlja 2 m)

uzak šumski zaštitni pojas

grmlje gusto:
a) odreÿena granica grmlje razliþite gustoüe:
b) neodreÿena granica a) s odreÿenom granicom
(samo na 1:25000: broj oznaþava visinu grmlja b) bez odreÿene granice
u m)

vinograd
park

vinograd sa ogradama od naslaganog kamenja i

terasama (primorski tip)
voünjak

Hmeljište vinograd plantažni

rižino polje
livada; pašnjak; utrina

Drvo

62
ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

drvo, usamljeno i uoþljivo: drveüe pokraj ceste:

a) bjelogoriþno a) pojedinaþno
b) crnogoriþno b) drvored

drveüe, skupina drveüe, niz; drvored

Šuma šuma s prosjekama

teško prohodno bodljikavo grmlje; grmlje:

šikara; makija a) gusto
b) razliþite gustoüe
(gustoüa znakova prilagoÿena je
gustoüi grmlja u prirodi)

rasadnik; mlade sadnice

tlo, moþvarno, prohodno (ocjena se odnosi na tlo, moþvarno teško prohodno:

kretanje pješaka): a) bez trstike
a) bez trstike b) sa trstikom
b) s trstikom

tlo, moþvarno neprohodno:

a) bez trstike
tresetište
b) sa trstikom

tlo, periodiþno poplavljeno

tlo, kamenito

63
13.6. ZNAKOVI ZA GRANICE, GRANIýNE OBJEKTE I OGRADE
Graniþna crta se oznaþava crnom isprekidanom toþka-crta linijom, a podebljana je crvenom
debelom linijom. Ostali objekti se oznaþavaju crnom bojom, osim "žive ograde" koja se
oznaþava zelenom bojom.

ZNAK ZNAýENJE ZNAK ZNAýENJE

granica državna ograda zidana ili od naslaganog

kamenja

graniþna postaja (karaula) ograda žiþana

stup graniþni plot; vrljika; dašþana ograda; jasno uoþljiva granica na rubovima
naselja i drugih objekata

ploþa graniþna ograda živa; živica

graniþna oznaka u vidu

križa na
stijeni ili na ploþi

13.7. ZNAKOVI ZA VRSTE PISMA I VELIýINU SLOVA

Na zemljovidima veliþine i debljine slova te vrsta slova oznaþava o kakvom se objektu ili
naselju radi. Tako su veliki gradovi upisani velikim tiskanim podebljanim slovima veüe
veliþine, dok su mali gradovi upisani velikim tankim tiskanim slovima manje veliþine. Kod
sela, otoka, planina i sliþno vrijedi isto pravilo. Razlika u slovima izmeÿu sela i gradova, osim
u veliþini slova je i ta što se gradovi pišu velikim tiskanim slovima, a sela malim tiskanim
slovima. Da bi se razlikovala imena naselja, planine, podruþja, otoci i sliþno, koriste se
razliþiti tipovi (fontovi) slova.

64
Literatura:

- Gvozden R. ûoloviü, "Vojna topografija", Beograd, 1979.g.

- Više autora, Priruþnik za izviÿaþe "Orijentacija", Ljubljana, lipanj 1983.g.
- Bojan Bošnjak, Izviÿaþ 5-6, Zagreb, 1980. g.
- Propozicije DION-a, SIH, Zagreb 2004. g.
- Izviÿaþke transverzale, SIH, Zagreb, 2004. g.
- Edi Periü, Svijet skauta, broj 12, strana 8-9, Split, ožujak 2002.g.
- Radovi s natjecanja “Memorijal 12 redarstvenika” (nekoliko godina) i “DION 2002”
- Topografsko znakovlje, Zagreb, 1993. g.
- Wikipedija (Krešimir Pleše – Topografija)

65