WP Princeza Clara Od Grandalenije PDF

@a7L371cs
1
Ljubavni erotski romani & BD
@a7L371cs
Princeza Clara od
Grandalenije
2
@a7L371cs
"Što princeza radi ovako duboko u

šumi?"
"Dobro jutro, princezo.", govori Elma dok miče zastore.
"Ne. Elma, molim te. Još samo pet minuta.", zavučem se duboko
pod pokrivač.
"Morate biti spremni. Pa danas Vam je rođendan!", otkrije me

dok se trudim ne otvoriti oči, sklupčam se: "Bit će pjesme i hrane i
plesa...", uzbuđeno uzdahne kao da je to njen rođendan.
"Ovaj... neće biti isto bez tate.", pokušam se izvući na tu kartu.
"On se sinoć vratio. Što vam nisu rekli?"
Petnaest minuta kasnije...
Trčim hodnicima kao da me netko goni dok mi se haljina upliće

u noge. "Tata!", rukama pokušavam obuzdati haljinu, ali mi ne
uspijeva. Usput srušim par stvari koje su bile na zidu te napokon
dođem do dvorane primanja.
Otvorim vrata i ugledam tatu kako stoji s nekim ljudima i ne

obazirem se tko su oni, već potrčim i bacim se tati u zagrljaj.
On me raširenih ruku dočeka i zavrti: "Clara! Sretan rođendan."
3
@a7L371cs
Kad me spusti, tek onda primijetim da su oni neki ljudi u stvari

kraljevi. Popravim haljinu i naklonim se.
"Ispričavam se ako sam prekinula nešto. Oca dugo nije bilo.",

kažem spuštene glave.
"Clara od Grandalenije. Svaki put kad te vidim, izrasteš u ljepšu i

mudriju ženu.", kaže kralj Upagor od Zenardenije. Ja se zarumenim.
"Hvala najljepša.", nakratko pogledam u njega, ali nastavim

gledati pod.
"Upravo o tebi smo pričali.", nasmiješi se kralj Ludorf od

Henduneje: "I o našim sinovima."
Uplašeno ih pogledam svu trojicu: "Što s njima?"
"Sutra će prinčevi doći i ti ćeš, po protokolima birati svoga

budućega kralja.", tata stavi ruku na moje rame.
Pogledam ga sa suzama u očima: "Ispričajte me, gospodo. Imam

posla za obaviti."
I baš se tad pojavi moja mama. Najsavršenija žena na svijetu.

Odiše elegancijom i pameti, a da ne govorim o njenoj ljepoti.
"Gospodo.", kaže dok dolazi i nakloni se svakom, "Nadam se da

ne prekidam nešto."
"Nikako, Dorja.", otac je gleda.
4
@a7L371cs
"Smijem li posuditi Claru?", prebaci pogled na mene, "Moramo

o nečemu porazgovarati." Ton u njenom glasu mi govori da ovo neće
biti dobro.
"Naravno.", sva me trojica pogledaju. Majka mi pokaže znak i ja

krenem za njom u moju sobu.
"Pa dobro jesi li ti normalna?", upita me, već pri kraju živaca.
"Što sam napravila?", nevino je pogledam.
"A što nisi? Sinoć, kad sam ti došla javiti da ti se otac vratio, nije
te bilo. Pobjegla si i jahala sama. I onda sad ovo. Princeza ne trči,
Clara. Koliko ti puta to moram reći?", hoda lijevo desno i maše
rukama, čime pokazuje koliko apsurdno to zvuči.
"Mama ja ne želim biti princeza.", gledam je sa suzama u očima.
"Rekli su ti za zaruke, zar ne?", pogleda me suosjećajno.
"Ovo je najgori rođendan ikad.", sjednem na krevet i plačem.
Zvuči glupo, ali tko zna kakvi su ti ljudi? I još sam premlada za
udaju. Nisam spremna.
"Mila...", sjedne kraj mene i stavi ruku na moju, "Neće biti lako
odabrati, ali morat ćeš. Na kraju, to je tvoja dužnost kao princezi."
"Ali ja ne želim biti princeza. Želim biti ja. Ja koja mogu jahati i
trčati i biti sama bez da poslije dobijem lekcije kako biti princeza.",
prestanem plakati i gledam je tužno.
5
@a7L371cs
Ona duboko uzdahne. Slijedi novi val riječi koje mi ništa ne

znače.
"Neću te ovaj put zasipati. Ali znaš da te volim i da želim sve

najbolje za tebe.", privuče me u zagrljaj.
Obožavam njene zagrljaje. Tako su topli i... uvijek se osjećam

bolje.
"Znam mama.", kažem i odmaknem se, "Mogu li... jahati?"
"Ako baš moraš.", nasmije se. Zagrlim je i pođem brzim

korakom. Dva stražara me prate.
"Idem jahati. Dovedite mi Tuckera." , nasmijem se.
Tucker je uvezeni konj. Nije naš i zato se ističe. Veći je, jači i brži
od ostalih konja. Dobila sam ga za rođendan od oca.
"Tucker dolazi.", kaže konjušar i ode ga pripremiti. Ja stojim i

čekam.
Kad ga napokon vidim, također iza vidim i dva stražara na

konjima, na što se namrštim, a oni shvaćaju da ću pobjeći.
Počeškam Tuckera po glavi: "Hej, maleni. Tko ide prošetati?" On

zahrže i protrese glavom, a ja se glasno nasmijem.
Popnem se na njega i krenemo polako.
Pet minuta poslije...
6
@a7L371cs
Trčimo najbržim galopom koji Tucker može postići. Da, pobjegla

sam stražarima. Pa što?
Što mi se može dogoditi?
Ništa.
"Slobodaaa!!!", zaderem se, a Tucker zahrže u to ime.
Mislim da smo davno prošli granicu s Kentonejom, državom s

kojom Grandalenija ratuje otkad znam za sebe.
"Tucker, mislim da bi se trebali vratiti.", kažem i povučem uzde,

ali me ne sluša, "Tucker!"
Naiđe na prepreku i zaustavi se, te se digne na zadnje noge. Ja

udarim od njega, pa padnem iza njega. Udarim glavom i vrisnem, što
ga prestraši i on potrči.
Dignem se u sjedeći položaj i držim se za glavu: "Tucker!"
Vidim još jednog konja kako stiže Tuckera, a već pet minuta
poslije, vraćaju se.
Ugledam momka, stariji od mene možda pet godina, ništa puno.

Jak i lijep. Oko sebe ima luk i strijele mu vire uza širokih ramena. Ima
mač oko pasa. Konj je iste vrste kao Tucker, ali nije crn kao on već
bijeli s crnim flekama.
Jaše kao da je rođen u sedlu i gleda me zabrinuto. Te zelene oči

su me skroz obuzele. Ruke mi se tresu od njegovog pogleda. Srce mi
tuče kao da će ispasti.
7
@a7L371cs
Kad dođe do mene, siđe s konja i pruži mi ruku: "Princ Fabian od

Kentoneje."
Glas mu je muževan. Hrapav i dubok.
Tek sad primijetim malenu tiaru koju nose prinčevi. Prihvatim

ruku i pomogne mi da se dignem.
"Princeza Clara od Grandalenije.", protresem haljinu i popravim

je.
"Što princeza radi ovako duboko u šumi?", gleda me s malim

smiješkom u kutu usana.
"Što princ radi ovako blizu granice?", pogledam ga u oči.
"Hej! Ti si ta koja je kročila u naš teritorij.", slegne ramenima i

nevino digne ruke.
"Kako god. Moram ići. Ako me vide s tobom, neću Tuckera

vidjeti ikad više.", dođem do Tuckera i počeškam ga po glavi, a on
zahrže kao da ne želi ići kući: "Ni ja, Tuckeru, ni ja." Naslonim glavu na
njegovu.
"Često pričaš s konjima?", nasmije mi se.
"Često spašavaš princeze?", pogledam ga kao da ga izazivam da

uzvrati.
"Samo kad si ti u pitanju.", nasmije se zavodnički, a ja

preokrenem očima.
"Kako god.", kažem i popnem se na Tuckera.
8
@a7L371cs
"Nadam se da ću te ponovo vidjeti.", kaže i popenje se na svog

konja.
"Nije obostrano.", bezobrazno odvratim i dam Tuckeru znak da

krene. I on je dao svom konju znak da krene, pa je svatko otišao
svojim putem.
9
@a7L371cs
Moram se udati za glupu gorilu.
"... a ovo je moja kćer, Clara.", kaže otac, na što se ja naklonim.

Prije mene je predstavio svu moju ostalu braću i sestre.
"Drago mi je.", neki plemić nakloni glavu.
"Clara, vrijeme je da upoznaš prinčeve.", otac kaže, a ja

progutam knedlu. Pogledam majku, a ona me pogleda ohrabrujuće.
"Naravno, oče.", pratim ga i stanemo na rub uzvišenja na kojem

smo stajali. Stoji otac, do njega majka, a ja iza njih.
"Vrijeme je došlo!", kaže otac malo glasnije i svi obrate

pozornost na njega: "Moja kćer, princeza od Grandolenije, Clara će si
odabrati vjerenika. Naravno, prinčevi moraju zaslužiti ruku moje kćeri.
Sada ide upoznavanje, a onda ceremonija otvaranja testova."
Otac i majka se pomaknu i ja se stvorim između njih. Smijem se

iako mi nije do smijeha. Iz publike se čuju uzdasi i komentari kao:
"Tako je lijepa.", ili: "Nedostajat će mi njen zvonki glas."
"Prvi dolazi princ od Zenardenije.", kaže otac, a kralj Upagor

istupi iz gomile.
"Moj sin, Verdun je jači od bilo kojeg muškarca u kraljevstvu.",

kaže i istupi zaista snažan lik od 25 godina.
Kad pogledaš tijelo, nije tako loše, ali lice... ajme majko.
10
@a7L371cs
"Da, čim ga pogledaju u lice, onesvijeste se.", tata mi šapne i

oboje se nasmijemo, a majka nas prostrijeli pogledom.
"Nikad nije ranjen u borbi i naučio je sve oblike borbe.", nastavi

on.
"Slijedeći je princ od Heduneje.", kaže moj otac, a kralj Ludorf

istupi.
"Moj sin, Evan nije najjači, ali je najpametniji.", kaže Ludorf, a

istupi štrkljavi ljepotan.
Toliko je mršav da izgleda bolesno. U licu je lijep, ali mislim da

to ništa ne nadoknađuje.
"Zamisli medvjed vas napadne i ti vas obraniš.", otac kaže a ja se

zakihoćem.
"Slijedi ceremonija.", kaže otac glasno.
Svi se premjeste u dvorište, a tamo je sve spremno. Natjecat će

se u fizičkim disciplinama, a kad to vidim, dođe mi da udarim glavom
od zid.
Moram se udati za glupu gorilu.
Cijeli je dan prošao, a ja nisam ni riječi rekla.
Kad sam otišla u krevet, nisam mogla prestati razmišljati o

svemu.
11
@a7L371cs
Po glavi su mi se motali Evan i Verdun, ali i Fabian. Znam da

zvuči suludo, ali mislim da bih se prije udala za Fabijana nego za nekog
od njih dvojice.
Zato sam se odlučila još jednom iskrasti i jahati. To sam i učinila.

Kad smo Tucker i ja došli na ono mjesto gdje sam pala, zavezala sam
ga za obližnje drvo i legla.
Gledala sam zvijezde.
"Tucker, ja ne znam što da napravim. Oni obojica imaju svoje

kvalitete, ali njihove mane zasjenjuju te kvalitete. Mislim, kako da se
udam za glupog gorilu ili za pametni štapić od ribe?", govorim sama
sebi.
"Smiješni nadimci.", čujem nečiji glas i trgnem se.
"Tko je to?", upitam.
"Fabijan.", kaže i stvori se ispred mene, "Koji ti je nadimak za

mene?"
"Ti misliš da zaslužuješ nadimak?", pravim se hladna i

pokušavam zanemariti činjenicu da mi na njegovu pojavu srce titra.
"Nisko.", kaže i siđe s konja koji sam ode do Tuckera.
"Kako god. Nisam tu došla da s tobom raspravljam.", legnem na

travu.
"Zašto si onda prešla granicu?", legne kraj mene na leđa, a glavu

okrene prema meni.
12
@a7L371cs
Od njegove blizine mi se vrti.
"Tu me neće tražiti.", gledam zvijezde.
"Ne znam koliko ti je pametno biti na mom teritoriju.", kaže

ozbiljno.
"Zašto si ti tu?", ignoriram prethodnu rečenicu.
"Ne znam.", slegne ramenima i pogleda nebo.
"Nadao si se da ću ja naići.", nasmijem se: "Priznaj."
"Nikad.", gleda me nasmijano.
"Vrti mi se.", kažem i onda se glasno nasmijem.
"Ti si luda.", i on se nasmije.
"Onda smo isti.", zatvorim oči.
"Da...", čujem da se miče. Uskoro osjetim njegove tople usne na

svojima.
U utrobi mi je eksplodirao vatromet, leptiri su se iz dna stomaka

penjali u grlo i izvodili svoj ples.
Njegove usne su bile tako meke i tako ugodne na mojima.
A onda sam se sjetila tko je on.
Nadvio se iznad mene tako da nisam mogla ništa, preslaba sam.
13
@a7L371cs
Odvojio se od mene i zadihano gledao.
"Ja... ti... zašto si to napravio!?", panično se izderem na njega.

Gledao me je zbunjeno, kao da ni sam ne zna odgovor na moje
pitanje.
Toplina njegovih usana... još je mogu osjetiti.
"Ja... ne znam.", makne se i legne kraj mene, "Ne znam."
"Ubit će me. Zatvoriti u dvorac. Neću imati slobodu.", dignem se

na noge i hodam do Tuckera, međutim padnem, a on me uhvati.
Skroz se opustim u njegovim rukama i plačem.
Plačem jer se bojim oca i majke.
Plačem jer sam zbunjena.
Plačem zbog pritiska.
"Clara, bit ćeš u redu.", posjedne me: "Samo ne smiješ nikom

reći."
"Lako je to tako. Ja užasno lažem.", plačem.
"Bit će sve dobro.", kaže i zagrli me.
"Zašto si me poljubio?", pogledam ga, a iz mojih očiju suze samo

klize.
"Nešto mi je reklo da te moram poljubiti.", kaže "Neki nagon."
14
@a7L371cs
"Ma dat ću ti ja nagon.... i to u obliku šamara.", gledam naše

konje, "Je li tvoj konj, konj ili je kobila?"
"Kobila.", kaže i nasmije se.
"Pusti me.", kažem, a kad me pusti, dignem se.
"Ne možeš jahati takva.", drži me za ruke i pomaže da hodam:

"Pogotovo ne Tuckera i pogotovo ne sama."
"Što predlažeš? Da ti ideš sa mnom?", pogledam ga, a on slegne

ramenima "Jesi li ti poludio!?"
"Ne.", kaže dok se ja penjem na Tuckera.
"Ti si zli vitez.", kažem i odjašem od njega. Krajičkom oka sam

vidjela da se smješka slatko.
To je on, zli vitez.
***
"Majko, moram te pitati nešto.", kažem kad dođem do nje.
"Ne sad, dušo.", kaže i nastavi pričati sa sluškinjom.
"Što znaš o princu Fabianu od Kentoneje?", upitam, a ona se

zaledi.
"Možeš ići.", kaže sluškinji i okrene se meni, "Sve što znam su

glasine. Priča se da ubija po manjim selima svaku večer. Da je
15
@a7L371cs
neustrašiv ratnik i jedan od najboljih vođa. Toliko je lijep da te zaslijepi

i to koristi da zavede djevojke te da ih iskoristi."
"Misliš... da je on loš?", gledam je.
"Da. On nije za tebe, dušo.", stavi ruku na moje rame, a meni se

oči napune suzama.
"Mama... ja ne bi Evana ni Verduna.", pustim suzu, ali je

obrišem.
"A koga bi?", gleda me sa suosjećanjem u očima.
"Fabiana."
16
@a7L371cs
"Želim te."
"Ne dolazi u obzir.", kaže majka.
"Ali zašto?", idem za njom i tako dođemo do oca.
"Zeone, tvoja kćer je došla do sulude ideje. Riješi to.", kaže

majka.
"Što je bilo?", gleda nju, pa mene.
"Došla je do briljantne ideje kako da se rat s Kentonejom

završi.", kaže sarkastično.
"Slušam.", kaže otac unatoč tonu majčinog glasa.
"Ona misli da ako se uda za Fabiana, da će rat prestati.", majka

preokrene očima.
"Pa to je briljantna ideja!", otac skoči na mjestu.
"Kako molim?", majka ga gleda u nevjerici.
"Princeza za mir. O tome sam i sam razmišljao ali nisam znao

kako će Clara reagirati na to.", kaže.
"Ali...", majka zbunjeno gleda oca.
"Jesi li sigurna da želiš to?", upita me otac.
17
@a7L371cs
"Ne. Ne znam što želim.", oči mi se napune suzama.
"U redu je. Uzmi vremena koliko ti treba. Razmisli i donesi

odluku.", stavi utješno ruku na moje rame.
"Smijem li..."
"Jahati?", majka me prekine.
"Otići u svoju sobu.", kažem. Teško dišem. Kako će Fabian

reagirati?
"Možeš.", kaže otac. Ja odem i čujem kako se oni dvoje

raspravljaju o tome.
Shvaćam majku. Ona želi da odem negdje gdje će me voljeti.

Ona ne zna kakav je on. Ne znam ni ja. Što ako je on gori od ostalih?
Što ako on stvarno iskorištava cure, i ono posljednje: hoće li moći biti
vjeran meni ili ću ga morati dijeliti s drugim ženama?
***
Navečer...
Spremam se za otići na onu livadu.
Oblačila sam plavu haljinu koja ističe moj uski struk i ne baš tako
bujne grudi (uzmimo u obzir da imam tek 15 godina) i prva dva
pramena valovite kose sam zakačila straga.
Baš sam se obukla kad sam pod terasom čula šuškanje i hrzanje
konja.
18
@a7L371cs
Otišla sam vidjeti što je bilo. Nagnula sam se nad ogradu i srela
lice u lice s Fabianom: "Što ti radiš tu? Uhvatit će te.", upitam ga
zbunjeno.
"Naravno da hoće ako me ne pustiš unutra.", namršti se.

Maknem se s ograde i on skoči na terasu. Penjao se preko neke biljke
penjačice koju je majka voljela.
"Što radiš tu?", ponovim pitanje.
"Kasnila si.", dođe do mene i odmjeri me: "Pa sam došao ja k

tebi."
"Uhvate li te, oboje ćemo završiti mrtvi.", gledam ga u oči.
"Ako to znači još jedan trenutak s tobom, pristajem i na to.",

stavi ruke na moj struk.
"Fabiane... ne znaš što radiš.", kažem i stavim ruke na njegova

prsa.
"Ne razumiješ... od prvog puta otkako sam te ugledao, imam

potrebu da te gledam. Sad se ta potreba proširila.", približi mi se
skroz, a ja ustuknem i dodirnem leđima zid.
"Ne... nemoj me iskoristiti. Molim te.", gledam ga sa suzama u

očima, a on nakrivi glavu i podigne obrvu.
Oh, Bože, ta obrva! Kako je.... ugh! Obožavam je.
"Neću te iskoristiti. Zašto si pomislila to?", gleda me u oči.

Iskren je sa mnom.
19
@a7L371cs
"Ah... ne pitaj.", skrenem pogled, međutim on je tako ogroman

da sve što vidim su njegova ramena.
"Želim te.", privuče me sebi tako da sam u potpunosti oslonjena

na njega: "Želim te samo za sebe."
"Clara. Ponovo si pobjegla.", čuje se majčin glas iz sobe.
"Sakrij se. Bježi.", odgurnem ga od sebe i udahnem tri puta.
"Tu sam majko.", uđem u sobu.
"Zašto si u toj haljini?", gleda me sumnjičavo.
"Htjela sam je probati. Sumnjiča, slegnem ramenima: "Nisam

mogla odoljeti."
Ona se nasmije: "Dobro da je u tebi i nešto moje."
"Zašto si tu?", upitam.
"Često bježiš. Pitala sam se je li to slučaj i za večeras."
"Pa, tu sam.", slegnem ramenima.
"Naravno. Hoćemo li na terasu? Moram popričati s tobom o

nečemu.", kaže.
"Hladno je vani. Sad sam bila na minuticu i smrznula se.", kažem

i progutam knedlu. Ona uzme neku crnu plahtu i stavi preko mojih
ramena. Izvede me vani, a ja osjetim olakšanje što nema Fabiana.
20
@a7L371cs
"O čemu si htjela pričati?", upitam. Pokušat ću što brže obaviti

taj razgovor.
"O tvom odabiru. Ja i otac smo raspravili i smatramo da je za

tebe najbolji Verdun.", ona kaže: "Odluka je i dalje na tebi, ali... ne
želim da odabereš Fabiana. On je loš, a ti... ti si dobra. Zamisli kakve je
stvari činio curama tvojih godina.."
"Majko, stani.", zatvorim oči i udahnem duboko: "Ne želim

slušati o tome. Moja odluka je još ista."
"Razumijem, ali..."
"Ne. Nema ali, mama. Ostavi me samu.", kažem, a ona izađe.
Fabian se popenje: "Što je ovo bilo? Zar ti ona ovako o meni

priča samo jer su naši očevi u ratu?"
"Nisu samo očevi, Fabiane.", gledam ga: "Naša kraljevstva."
"Kako mene možeš birati ako ja nisam bio tu na dan testova?",

gleda me.
"To je ono princeza za mir.", kažem i spustim pogled: "Znači ne

želiš da tebe odaberem. Dobro."
Odem u sobu i zatvorim za sobom.
"Ne, odaberi mene. Želim da me odabereš.", lupa po vratima.
"Bježi od mene.", kažem dok se skidam.
"Ne. Obećaj mi da ćeš mene odabrati.", čujem iza vrata.
21
@a7L371cs
Kad se skinem, šutke legnem u krevet.
"Clara.", provali unutra, a ja se suzdržim da ne vrisnem.
"Bježi!", tiho kažem prijetećim tonom.
"Ne.", prekriži ruke, "Ne dok ne obećaš."
"Vrisnut ću.", ponovo kažem prijetećim tonom.
"Ne.", panično kaže. Ponovo se nadvije nada mnom kao crni

kišni oblak i ponovo spusti svoje usne na moje bacajući me tako u
trans.
Zatvorila sam oči. Izvukla sam ruke iz pokrivača i stavila dlanove

na njegove obraze. Naznaka brade nije bilo. Ima mekane obraze.
Pokušala sam se oduprijeti porivu, ali nisam uspjela. Uzvratila sam
poljubac.
Ljubili smo se tako dugo u noć.
Nismo išli dalje, ali pružilo nam je taj neki užitak. Pokrpalo našu
potrebu jednog za drugim. Međutim, koliko se god mi ljubili, ta se
potreba širi i množi.
22
@a7L371cs
"Ti, zabranjeno voće, da mi tako

uzmeš srce..."
"Vrijeme je da odabereš, kćeri moja.", kaže otac. U sobi

primanja se, osim nas dvoje nalaze kraljevi i prinčevi Zenardenije i
Henduneje, te glasnik Kentoneje. I ,naravno, moja majka.
"Moja odluka je...", pogledam sve osobe oko sebe još jednom.
Žao mi je što ću ih sve razočarati. Spustim pogled, "Kentoneja."
"Što?", Verdunu je izletilo.
"Zašto?", Evan upita.
"Pustite je. Njena odluka je njena odluka i poštujte je.", kaže

moj otac.
"Naravno.", kažu, naklone se i odu. Ostao je još glasnik.
"Prenesi poruku i vrati odgovor.", otac pruži pismo i glasnik

uzme, nakloni se i ode.
"Što sad?", upitam.
"Sad čekamo."
***
Navečer...
23
@a7L371cs
Ne znam bi li išla večeras... ne ide mi se.
Da, želim ga poljubiti. Ne samo jednom, već dok nas ne rastave.
Ali po glavi mi se mota izraz majčina lica kad sam odabrala

Fabiana. Razočarana je što sam, unatoč njenim upozorenjima,
odabrala njega.
Razumijem je u potpunosti. Ali kad bi barem znala što

osjećamo. Kad bi barem znala kako njegove usne savršeno stoje na
mojima. Kad bi barem znala...
Čujem kuckanje na prozoru, ali ništa ne poduzimam.
"Clara. Znam da si tu.", čujem meni najmiliji glas. Rastopila sam

se od njega.
Zavučem se dublje pod pokrivač i zagrizem usnicu da ne bih

učinila nešto što ću požaliti.
"Clara moram ti reći nešto.", kaže on tužno.
Samokontrolu sam digla na novu razinu kad se sad nisam javila.
"Otac će odbiti. Ne želi mir u zamjenu za tebe.", kaže i glas mu

se prelomi.
Dignem se i, onako u podvesti (što je bilo strogo zabranjeno

pokazivati muškarcima osim ako ste u braku) odem do vrata od
balkona i otvorim ih.
24
@a7L371cs
Prvo me zapljesne hladni zrak što se bio nalazio vani kad sam
otvorila vrata.
Zatim i val suza.
Fabian me zagli, "Žao mi je, princezo."
"Nagovori ga.... nagovori ga da... da pristane.", kažem u suzama.
"Ne mogu ja utjecati na njega, već moja maćeha. A ako ju

zamolim da ga nagovorim da kaže da, ona će učiniti suprotno.",
poljubi me u tjeme.
"Onda joj reci da me mrziš. Pobrinut će se za to da dospijem

tamo.", prestanem plakati i pogledam ga s tugom i nadom u očima.
"Hoću.", gleda me tužno. Stavi dlan na moj obraz, a prsti mu

dodiruju područje ispod mog uha, na što se stresem.
Zatvorim oči i opustim se u potpunosti. Njegove ruke se sada

nalaze na mom struku, pružaju mi sigurno utočište.
"Ti, zabranjeno voće, da mi tako uzmeš srce...", šapne mi.
"Ti si uzeo moje. Fabiane, što god da se dogodilo... nikad te

neću zaboraviti. Nikad neću zaboraviti ovo.", kažem dok stavljam prst
na njegove usne, a on ga ljubi.
To mi izaziva smiješak na lice, ali suze na oči.
Ja ću njega izgubiti.
25
@a7L371cs
Onaj grubijan nema šanse da bude nježan sa mnom... mogu mu

i umrijeti u rukama.
"Hej, nema loših misli.", kaže i poljubi mi suzu koja se spuštala

niz obraz, "Imam li dopuštenje da kročim u tvoju sobu?", upita dok me
podiže s poda.
"Prošli put ti nije trebalo dopuštenje.", smijem se.
Unio me je u sobu i položio na krevet. Pokrio me je i kleknuo

pored kreveta, rukama se naslanjanući na njega.
Približila sam mu se.
"Mislim da bi se trebali pomalo odvikavati jedno od drugoga.

Ako ne uspijem u planu, ti ćeš otići i... znaš. Bit će teže.", kaže
spuštenog pogleda.
"Fabiane, poljubi me.", pogledam ga tužno, a on mi se približi i

svoje usne s mojima stapa.
Ovo je bio poljubac pun gorčine, očaja, ljubavi i čega sve ne.
Ovo je oproštajni poljubac.
Obrisao je još jednu suzu što se bila spuštala na mom obrazu, i

otišao. Bez riječi, bez pozdrava.
Jer sve je to ništa.
Sklupčala sam se na krevetu i tiho jecala. Čula sam da se netko

približio vratima moje sobe, i da ih je otvorio, no nisam prestala.
"Clara, dušo, što se dogodilo?" Majka upita.
26
@a7L371cs
"Mama, ja... ne želim biti princeza. Mrzim biti princeza. Mrzim

sebe.", jecam, a ona sjedne na rub kreveta i moju glavu položi u svoje
krilo. Makne kosu što mi se bila od suza zalijepila i mazi me po glavi.
"U redu je, malena, osjećati se pod pritiskom. I ja se čak nekad

tako osjećam.", kaže.
"Stvarno?", zašto imam osjećaj da Fabijan nije otišao?
"Da. Dovraga, pa nije uvijek bilo lako podučavati vas kako da

budete ono što jeste. U početku sam mislila da vas previše volim da
bih vam oduzela slobodu. Sada znam da vam je upravo zato moram
uskraćivati."
"Mama.. sve me boli.", šapnem.
"Srce moje.", digne se na noge, a ja je pratim pogledom "Znam

da ćemo ti nedostajati. Znam koliko voliš ovo mjesto i ove ljude.", kaže
i dođe do vrata od terase "ali moraš biti otvorena.", kad to kaže,
otvori vrata i pred njom se nađe Fabijan. Upravo se popeo na terasu.
"Bježi.", kažem, a u očima mi se suze skupljaju, "Bježi ako ti je

život mio."
"Straža!" Majka se zadere, a Fabian se stvori ispred mene.
"Pobjegni sa mnom. Otići ćemo daleko odavde. Negdje gdje

smo samo ti, ja i livade.", kaže, i pruža mi ruku. Baš sam htjela
prihvatiti tu njegovu ruku, kad je uletjela straža. Tad sam pala u
nesvijest...
27
@a7L371cs
Budim se u nekoj drugoj sobi, a kad malo bolje pogledam, to je

zatvorska ćelija.
Dignem se i uhvatim za glavu koja boli, u njoj tutnji. Dođem do

vrata od rešetki i provučem glavu.
"Ima li koga? Halo!", dozivam, ali se nitko ne javlja.
Uskoro se čuje zveket lanaca i nečije gunđanje. Odmaknem se

od vrata jer se bojim.
Stave nekoga u ćeliju nasuprot moje i odu. Približim se vratima.
"Tko je to?", upitam i tresem se od straha.
"Clara?", Fabian se pojavi na vratima, "Mislio sam da te nikad

više neću vidjeti!"
Ispružim ruku prema njemu, kao i on prema meni. Fali mi

nekoliko centimetara da me on dotakne, smiri, nadopuni prazninu u
mom srcu jednim dodirom.
"Volim te, Clara. Nitko to nikad ne može promijeniti.", kaže.
Tad sam shvatila. Našu vezu ništa neće i ne može srušiti. Samo
ojačati.
28
@a7L371cs
"Nadam se da ćete ga preboljeti."
"Što će se s nama dogoditi?", upitam nakon nekog vremena.
"Razdvojiti će nas. Ući nam u glave i pokušati nas natjerati da

zaboravimo sve.", kaže, a u očima mu igra meni nepoznata vatra,
"Nećemo im to dopustiti, zar ne? Ne smijemo zaboraviti jedno drugo."
"Fabiane...", suze mi dođu na oči.
"Volim te, Clara.", šapne mi kao ljubavnik, očajno i posesivno.
"I ja tebe, Fabiane.", gledam ga i tresem se. Hladno je.
"Princezu odvedite u kućni pritvor, a princ ide na giljotinu.",

kaže sluga, a ja briznem u plač.
"Clara, u redu je.", Fabian me pokušava tješiti, "Umrijeti ću

sretan."
"Kako... kako misliš sretan?" Gledam ga i brišem suze.
"Ti si me usrećila. Ne znaš koliko. Svakim poljupcem sam se

osjećao spremnijim za ovo jer... vrijedilo je.", gleda me nasmiješeno.
"Ti si lud.", nasmijem se kroz suze.
"Onda smo isti.", nasmije se.
"Nedostaješ mi.", kažem.
29
@a7L371cs
"Tko je sad lud?", smije se.
"Luda sam što te volim?", podignem obrvu.
"Da. Luda si što me voliš.", nasmije se.
"Onda dobro. Luda sam. Najluđi luđak ikada.", skrenem pogled s

njega.
"Ja sam lud za tobom.", šapne, a ja se slatko nasmijem.
Nalazimo se u zatvorskim ćelijama, čekamo da dođu po nas.

Mene će zatvoriti, a njega ubiti, a on mene nasmijava.
I to sa sitnicama.
To je pravi Fabian. Ne onaj kojeg je moja majka opisivala. Oni ga

vide kao monstruma.
"Clara. Evo ih. Dolaze po mene.", kaže i digne se na noge, a i ja

to učinim.
"Ne.", tiho izustim. Jedan mene uhvati i odvuče u moju buduću

sobu. Prije nego li me je odvukao, ispružila sam ruku i osjetila njegovu
kožu na svojoj, što je kroz mene poslalo val poznatog elektriciteta i
ugode.
Na prozorima su rešetke, a vrata su limena. Kroz prozor je

pogled na hrpu ljudi okupljenih oko giljotine.
Uhvatim se za rešetke na prozoru.
30
@a7L371cs
Bez besmislenog vrištanja, Clara. Vrištanje i plakanje neće vratiti

Fabiana.
Evo ga, izvode ga.
Je li se to meni čini ili je niži malo? Čini mi se.
Legli su ga na giljotinu i sad sve čeka na znak mog oca. On

nakratko pogleda u mene.
"Koje su tvoje zadnje riječi?", upita moj otac.
"Nikad nisam volio, niti ću voljeti, Clara, mrzim te!" Fabian se

zadere, a ja zapanjeno gledam u prizor. Otac da znak, i djelić sekunde
poslije, Fabian je ostao odrubljene glave, a krajolikom se prožeo moj
vrisak.
"Nee!!! Fabiane!!" Vrištim dok mi se suze slijevaju niz obraze.

Držim se za rešetke kao da mi život ovisi o njima.
A i ovisi. Da se ne držim, pala bih. Jer, kao da mi je netko noge

odsjekao od ostatka tijela, ne reagiraju.
"Ne!!" Zaderem se još jednom i onda me stražari uvuku da ne

gledam kako mu miču tijelo.
"Pustite me! Pustite!! Ne! Fabijane!!", vrištim.
"Mrtav je.", jedan kaže.
"Da, nemaš se šta derati.", kaže drugi.
***
31
@a7L371cs
Dva mjeseca poslije...
Još jedna noćna mora. Još jedna neprospavana noć. Još jednom
slomljeno srce.
"Princezo, doručak." Uđe sluga i donese mi doručak.
"Ne osjećam se kao princeza danas, Zahra."
"Znam, princezo.", odvrati i stane sa strane.
"Sjedni. Ne želim da se mučiš.", pokažem na stolicu koja je bila

nedaleko od mene, i ona posluša.
"Nadam se da Ste bolje malo danas.", napravi sažaljivu facu.
"Valjda.", slegnem ramenima.
Ma koga ja lažem? Ja sam užas.
"Nadam se da ćete ga preboljeti.", kaže, a ja joj vratim prazni

pladanj.
"Ja ne.", nasmijem se.
"Vidimo se za vrijeme ručka, princezo.", kaže i ode.
Ponovo sam sama. Ja i tišina.
Jedina zabava ovdje je sanjarenje o Fabianu.
32
@a7L371cs
O njegovim sanjivim okicama i mekim usnama. Nježnim

dodirima i još nježnijim pogledima.
U sobu iznenada uđe otac.
"Clara, ako misliš da se možeš ponašati kako treba, ja i ti ćemo

ići jahati.", kaže i skrene pogled jer sam u podsuknji.
Tuckera nisam vidjela predugo.
"Naravno.", osmjehnem se, a on izađe da se ja presvučem.
Kad obučem haljinu boje krvi, izađem iz sobe i odem u staju.

Dođem do Tuckera.
"Pa gdje si mi mali?", upitam, a on kad čuje moj glas, digne se

na zadnje i zahže glasno i radosno. Pripremim ga i uzjašem. Otac je već
čekao.
"Nadam se da ne čekaš puno." Kažem i onda skupa laganim

kasom krenemo kroz vrata od dvorišta. Iza nas su četiri stražara.
Spustim pogled.
"Što te je toliko privuklo kod njega?", upita otac.
"On.", kratko odgovorim i suze mi naiđu na oči, ali ih povučem.
"Teško je, zar ne?", gleda u nebo kao da razumije.
"Poželim da sam ja bila na toj giljotini.", tiho izustim.
"Da. Znam kako ti je.", kaže, a ja mu pogledom dam do znanja

da mu ne vjerujem.
33
@a7L371cs
"Baš.", ljutito puhnem.
Primijetim da je Tucker nervozan. Pogledam okolo i shvaćam da

smo na granici. Srce mi zatuče jako.
"Ja sam bio zaljubljen i prije tvoje majke. Ludo zaljubljen. Bio
sam spreman dati život za nju, iako je bila samo pučanka.
Išao sam k njoj svaku večer i ljubovali smo. Jednom su nas

uhvatili i moj je otac postupio isto onako kao što sam ja sad.
I njegov je otac bio nesretno zaljubljen, i njegova majka. U krvi ti

je to.", kaže toplim glasom.
Naravno da plačem.
"Ali ono je bilo više od običnog zaljubljivanja. Naša ljuba nije

morala biti tragična.", Tucker osjeti moju tugu i spusti glavu.
"Mila..", htio je nešto reći, ali Tucker je naglo potrčao.
"Tucker! Stani!", zaderem se, a on trči brže nego ikada i nema

namjeru stati.
"Clara!!", čujem očev glas iza sebe, i kako me stižu. Nagnem se

do Tuckerovog uha.
"Izbaci sve iz sebe, dečko.", kažem. Nije on kriv što sam ja bila
zarobljena dva mjeseca pa ga nisam jahala.
Odjednom se zaustavi na, meni, jako poznato mjesto. Siđem s

njega.
34
@a7L371cs
"Nema ga više, Tucker.", gledam ga sa suzama u očima, a onda

ga zagrlim oko vrata. On ispusti neki bolni krik.
"Clara!", otac dođe. "Jesi li u redu?"
"Da. Tucker je... htio se osloboditi svega što se skupilo u ova dva
mjeseca.", kažem dok ga češkam po njušci.
"Zašto je baš tu došao?", otac ogledava oko sebe.
"Konjska posla.", slegnem ramenima.
"Dobro. Popenji se na njega, pa da se vratimo na naš teritorij.",

kaže. Popenjem se na Tuckera i zadnji put pogledam ovu livadu.
Našu livadu.
35
@a7L371cs
Hoću Fabijana.
"Upoznat ćeš princa Silvera od Finderlenije. Lijepo se ponašaj.",

kaže mi majka, a ja popravim svoju žutu haljinu i ispravim se ako je to
uopće moguće.
Stražar ih najavi i oni uđu. Princ i kralj od Finderlenije.

Najmanje, ali najmoćnije kraljevine.
Kralj je dosta mlad za kralja. Nasmijan i ozbiljan u isto vrijeme.
Princ je živeći anđeo. Svijetlosmeđa kosa i zelene oči. O građi da

ne govorim.
Clara, vrijem je da Fabiana staviš po strani. Dosta je tugovanja.
Moj otac predstavi svih svojih šestero djece. Ja sam najstarija.
Princ nije skinuo pogled s mene, a mene je moja majka naučila

da u prisustvu u važnih ljudi gledam u pod.
"Neka se Clara i Silver upoznaju.", kaže moj otac.
"I povedite ostale. Mi odrasli imamo važne razgovore za

obaviti.", kaže kralj... zaboravila sam mu ime.
Silver mi priđe i, kao džentlmen, ponudi ruku. Ja se osmjehnem i

naklonim, a onda ga uhvatim za podlakticu.
36
@a7L371cs
Moji braća i sestre poslušno idu pred nama, a kad izađemo vani,
oslobode se i igraju oko nas.
"Pa, čuo sam za tvoju priču.", kaže.
"Oh.", spustim pogled tužno.
"Na tvojoj sam strani.", gleda me.
"Kako to misliš?", pogledam ga upitno.
"Ti si lijepa i pametna i sve, a oni su ti za izbor dali ne baš

inteligentnog grubijana i slabića koji je koliko-toliko pametan. I ja bi
izabrao Fabijana.", kaže.
"Pa hvala ti. Napokon netko.", odahnem. U tom trenutku moja

najmlađa sestra padne i počne plakati.
"Ispričavam se.", kažem i odem do nje. Podignem je s poda.
"Mama.", ona plače, a Silver nas gleda otvorenih usta.
"To je... tvoja.."
"Ne, pobogu! Sestra mi je.", uvrijeđeno ga gledam.
"Oprosti.", kaže.
"Ne možeš mami. Mama nije slobodna trenutno. A i lijepo sam

vam svima rekla. Igra može, ali divljanje ne.", kažem i spustim je na
pod, a ona se nastavi igrati. Vratim se do Silvera.
37
@a7L371cs
"Clara, kad bi ti ponudio brak, što bi odgovorila?", Silver me

upita nakon što ga ponovo uhvatim za ruku.
"Ne znam.", kažem i pogledam ga sa suzama u očima. Nisam

sigurna koje su to suze.
"Bez pritiska.", obriše suzu koja mi je klizila niz obraz.
"Znači, vi ste došli ovdje..."
"Da ti ponudim brak.", nadopuni moju misao, a ja klimam

glavom u znak razumijevanja.
"Moram ti priznati da sam se nadala tome.", osmjehnem se.
"Stvarno?"
"Mnoge su priče o tebi ispričane. O neustrašivom vođi koji je

nadmudrio kraljevog mudraca.", nasmijem se.
"To je stvarno smiješna priča.", nasmije se glasno.
Ja jednostavno osjetim nečiji pogled na svojim leđima. Okrenem

se i ne vidim ništa. Ali znam da je netko tamo.
"Hoćemo li nastaviti?" Upita. Klimnem glavom. Dođemo do

staje.
"Dečko." Kažem kad dođem do Tuckera. On veselo mahne

glavom. "Žao mi je, mali. Ne mogu."
"Zašto ne?", Silver podigne obrvu uz podsmijeh.
38
@a7L371cs
"Tvoj konj je umoran...", izmotavam se.
"Odmorio se on do sad. Hajde, želim vidjeti kakve su tvoje

vještine na konju.", nasmije se. Pripremim Tuckera i uzjašem ga. Silver
je već čekao.
"Kako se zove?", upitam, pritom misleći na njegovog konja.
"Sulfus.", kaže.
"Zanimljivo. Kladim se da je Tucker brži.", nasmijem se i

potjeram ga u lagani kas.
"To ćemo još vidjeti.", Silver se nasmije i potjera Sulfusa u galop.

Prođe me, a ja stanem kad vidim da se krećemo prema granici.
"Što je?", vrati se do mene.
"Tamo je granica. Idemo ovuda.", okrenem Tuckera u suprotnu

stranu od tamo i potjeram ga u lagani galop.
"Hej! Gdje bježiš?", Silver dođe do mene.
"Rekla sam ti da je Tucker brži.", nasmijem se.
"Aha.", Silver preokrene očima nasmijano.
"I ako budem išla kod tebe, ovaj momak ide sa mnom.",
namignem mu, na što se on nasmije.
Stanemo kad dođemo natrag do dvorca. Okružimo ga jednom.
39
@a7L371cs
"Ti si super, znaš. Očekivao sam da ćeš biti dosadna.", Silver me

zadivljeno gleda. Samo se zarumenim.
Kad smo konje vratili u staju, ušli smo u sobu primanja. Tamo su
bile moja obitelj i njegov otac.
"Koji je odgovor?", moj otac nas gleda u išćekivanju.
"Pristajem na zaruke. Na brak još nisam spremna.", kažem, a

Silver se složi, kao i ostali.
Navečer je bilo slavlje u ime naših zaruka. Pravila sam se sretna

čitavo to vrijeme, a onda kada sam legla u krevet - suze.
Čitavu tu noć sam plakala, a halucinacija Fabiana me je tješila i

govorila da je u redu, da mogu biti sretna sa Silverom.
Ujutro sam se probudila sama. Obukla sam se i onda motala po

sobi i uređivala neke detalje koji mi nisu bili bitni, ali mi je bilo
dosadno.
Uskoro je došao doručak i onda sam čitav dan provela u

Silverovom društvu.
Zapravo, tjedan dana sam provela u njegovom društvu.
I tako je drag i pažljiv da mi ide na živce.
Hoću Fabijana.
Od večeras nemam taj luksuz plakanja. Odsad spavam sa

Silverom. Očeva ideja.
40
@a7L371cs
Da, sad bih ga tako... ugh.
Gledam ja njega, gleda on mene. Nijedno od nas ne dira krevet.

Oboje trpimo pritisak.
Petnaest godina razlike među nama.
On je duplo stariji od mene.
Nakašljem se i legnem u krevet. Legne i on, a onda mu okrenem

leđa.
"Nije da..."
"Razumijem.", prekine me, "Ali znaš da će poslati sluge da vide

kako spavamo."
"Čini što želiš." Šapnem, a on svoje ruke omota oko mene i

privuče me sebi.
Teško dišem, a suza suzu goni na mom licu. Ali ništa ne

poduzimam.
Svoju glavu zagnjuri u područje između vrata i ramena. Osjećam

da mu srce luđački tuče zbog mene, ali moje je usporeno.
Iznevjerila sam Fabiana i legla u krevet s drugim čovjekom. A on

je ubijen radi mene. I bio je sretan.
A ja sam ga prevarila.
"Dobro jutro ljepotice.", Silver miče kosu s mog lica.
41
@a7L371cs
To bi nekom bila životna želja.
Meni ne.
"Jutro Silver.", kažem ali ne otvorim oči. Poljubi me ispod uha

jer je tu koža osjetljiva. Naježim se.
"Ne mogu vjerovati da nisi pobjegla.", nasmije se, kao i ja.
"I ja sam se iznenadila.", nasmijem se glasno. On ruku vrati oko

mog struka.
"Tako si slatka kad spavaš. Kad ti je kosa preko lica, a usne

napola otvorene.", kaže Silver gledajući me.
42
@a7L371cs
"Mislio sam da me ne voliš više."
"Pogledaj ih samo kako idu jedno uz drugo!"
"Predivan par, zaista."
"Slažu se kao par cipela."
"Ona lijepa i mlada, a on u godinama, stasao."
To su bili neki od komentara dok smo prolazili gradom. Nismo ih

ignorirali, ali ni primali puno k srcu.
Na rukavcu naše rijeke Tmurne napravljen je park. Preko rijeke

je napravljen maleni drveni mostić. Stali smo na njemu, točno na
sredini.
"Prelijepo je ovdje. Gotovo da ne želim kući.", kaže Silver.
"Da. Nedostajat će mi sve ovo.", gledam uokolo, a on me uhvati

za ruke i gleda u moje usne.
Oko nas se skupila svjetina i svi očekuju poljubac.
"Kad sam s tobom, zaboravim na bilo što drugo.", Silver se

nagne i poljubi me. Njegove usne jesu meke i jesu tople, ali nema
iskre. Srce mi nije zatitralo i ne vrti mi se u njegovoj blizini.
Ovo nije ljubav.
43
@a7L371cs
Svi oko nas su počeli pljeskati kad smo se odvojili, a ja sam se,
cijela rumena zabila u njegova prsa.
Obgrli me rukama i ponosno gleda mene, pa publiku.
"Možemo li ići? Ne volim baš ovakve stvari.", kažem, a on stavi

ruku na moj obraz.
"Naravno.", smije se i poljubi me još jednom u čelo.
Uhvatim ga za ruku i lagano mic po mic dođemo do palače.

Tamo nas dočeka moj otac ozbiljnog lica.
"Mogu li je posuditi na sekundu?", upita Silvera, a on me

prepusti ocu.
"Moram ti reći nešto, mislim da je vrijeme da ti kažem.", kaže to

vrlo ozbiljno, kao da se sprema nešto jako loše.
"Dobro?", upitam u iščekivanju.
"Fabian je živ."
Prvo sam stajala nekoliko sekundi i gledala u njega kao da je

rekao da je osoba čiju sam odrubljenu glavu vidjela, živa.
"Što? Oprosti, krivo sam čula.", nasmijem se u nadi da je sve

šala.
"Dobro si čula. On je živ i zdrav. Kod kuće.", kaže i gleda me i

dalje onako ozbiljno.
44
@a7L371cs
"Kako molim?", gledam ga podignute obrve i ne vjerujem. Zar bi

mi moj otac lagao?
"A ti si zaručena i..."
"Pa što? Zaruke se mogu raskinuti, što ne?" Vičem na njega, a

Silver me pogleda.
"Idem jahati. Dosta mi vas je sviju." Bijesno odem u staju i

uopće ne pripremam Tuckera, već se samo onako popenjem na njega i
držim se za grivu. Udarim ga i on se baci u brzi galop. Ruke obavijem
oko njegovog vrata.
"Odvedi nas tamo gdje naša srca traže odmor.", kažem, a on

kao da je shvatio, odvede nas na našu livadu. Siđem s njega i počešem
ga po glavi. Odem tamo gdje smo skupa ležali na travi i sjednem, a
ogromna, napuhana žuta haljina bude svuda oko mene.
Plačem, jer što bih drugo.
"Ne mogu ja to. Kako su mi to mogli učiniti, Tuckeru? To nije

ljudski. Nije u redu. Zašto mi ne vjeruju kad im kažem da je to prava
ljubav?"
"Između tebe i Silvera?", čujem glas koji mi je nedostajao više

od života. Dignem se na noge i okrenem.
"Fabian!", krenem trčati prema njemu, ali on mi rukom pokaže

da stanem.
"Rekli su mi da spavate u istoj sobi. I da ste se poljubili na

mostu.", razočarano kaže, a na mom licu same suze.
45
@a7L371cs
"I meni su rekli da si mrtav.", približim mu se za korak, a na

njegovom licu vidim razočarenje, tugu i bijes.
"Nije isto!" Gurne me, a ja se spotaknem na korijen drveta i

padnem na stražnjicu.
"Znaš li kako je grozno bilo vidjeti te kako umireš? I svaki dan

gledati to mjesto iznova i iznova, a onda svaku večer sanjati noćne
more? Da, spavamo u istoj sobi i ono nam je bio prvi poljubac, tamo
na mostu. Ali njega ne volim. Nikad i nisam. On je samo jadna
zamjena, Fabiane. Tvoja zamjena.", kažem i dignem se s poda, te
otresem haljinu.
"Ne mogu ti baš tako prijeći preko toga.", Fabian je uporan.
"Dva mjeseca! Čekala sam dva mjeseca! Dva mjeseca sam te

oplakivala. Ja bih se trebala na tebe ljutiti. Zašto nisi ništa poduzeo?",
proderem se na njega.
"Mislio sam da me ne voliš više.", gleda me, a kunem se da sam

na trenutak u kutu njegovih očiju vidjela suze.
"Ma znaš što? Ionako me nitko ništa ne pita. Svakako se neću

udati za tebe, već za njega.", okrenem se i krenem prema Tuckeru.
"Ne, ne govori tako! Možemo..."
"Možemo što? Da moj otac raskine ovako dobru vezu s

najmoćnijim kraljevstvom? Zbog toga što ja želim? Ja sam princeza.
Služim narodu. Ne sebi.", okrenem se od njega u suzama. Dođem do
Tuckera i uspenjem se na njega.
"Hoćeš li ponovo doći?", priđe nam.
46
@a7L371cs
"Ne očekuj me ovdje više.", kažem i udarim Tuckera, na što se

on baci u galop.
Brzo smo došli, vjerojatno jer nema sve one opreme na njemu.
Uvela sam ga u staju i nahranila, a onda otišla u sobu. Tamo je već bio
Silver. Bio je ljut.
"I znači raskidamo zaruke?", gleda me u oči.
To je to, Clara. Trenutak istine.
"Ne. Oprosti zbog onog. Bila sam ljuta i... nisam razmišljala.",
priđem mu, a on me povuče na krevet.
"Bio bih sretan da me zavoliš jednom, znaš. To bi mi značilo

sve.", zagrli me, a ja uzvratim.
"Hoću. Vrijeme mijenja sve.", kažem i zadubim se u njegova

prsa.
Koliko se god on trudio biti Fabian, ne može.
"Nadam se.", kaže i spusti usne na moje ovaj put ljubeći me

pohlepno, kao da mora dokazati da ja samo njemu pripadam.
No nije stao na poljupcu. Počeo mi je skidati haljinu, a ja sam se,

iz inata, prepustila.
Kako bi gdjegod maknuo komad haljine, tako bi me poljubio, a

ja sam zatvorenih očiju uživala u pažnji. Kad sam završila potpuno
gola, počeo se i on skidati, a ja sam se prepala.
47
@a7L371cs
"S-Silver š-što to radiš?", upitam dok se odmičem od njega.
"Pa... što nismo sad...", on me zbunjeno pogleda.
"Poljupci da, ali to... nisam spremna, Silver. Što misliš zašto
nisam pristala na brak?", gledam ga prestrašeno.
"Oh, oprosti.", uzme pokrivač i omota me njime, "Nisam htio

biti napastan."
"U redu je... valjda."
48
@a7L371cs
"Zašto nisi sretna?"
"Volim te.", kažem i time zaradim još jedan poljubac.
"I ja tebe.", šapne mi, a ja se naježim.
Čovječe, kako ima jak utjecaj na mene!
"Fabiane, trebala bih krenuti. Silver će se zabrinuti.", pokušam

ga maknuti sa sebe, ali mi ne dopušta.
"Aaaaa... još samo malo..", pogleda me s nekim tužnim

pogledom, a ja preokrenem očima.
"Ne. Po tome nikad neću otići kući.", zabacim ga nekako i

dignem se. Popravim haljinu.
"Pa ti mene iskorištavaš.", tužno me pogleda.
"Ja tebe iskorištavam? A za što ja to tebe iskorištavam?",

podignem obrvu, a on se digne.
"Za svoje bolesne,", privuče me skroz sebi, "posesivne,", poljubi

me, "lude potrebe."
"Aha. Jer ipak ja sam luda, ha?", dam mu poljubac na blic.
"Najluđa.", napokon me pusti i ja odem do Tuckera. Popnem se

na njega i on počne lagano koračati.
49
@a7L371cs
"Do sutra!", mahnem mu i onda vratim pogled naprijed. Dam

Tuckeru znak da potrči i on me posluša, a ja raširim ruke i pustim da
režu zrak, dok mi kosa leluja na vjetru.
Sve napokon sjeda na svoje mjesto. Ja i Silver imamo bolje

odnose otkako sam ponovo sa Fabianom. Svi misle da se tih par sati
opuštam u prirodi. Da imam vrijeme za sebe i da je zato sve bolje. Jest
vraga! Svaki put se ljubimo dok nam ne bude muka, a i onda
nastavimo. Njemu je otac našao zaručnicu, ali govori mu da se strpi,
da će saznati na vrijeme. Nama još uvijek nije vratio odgovor. Zato
sumnjam da sam ja ta sretnica.
"Ljubavi!", začujem Silverov glas.
Ugh.
"Eto me!", siđem s Tuckera, poljubim ga po njušci i predam slugi

koji će se pobrinuti za njega.
"Da mi je znati što radiš tamo... Imam novosti.", nasmije se.
"Nikad nećeš saznati i koje?", nasmijano ga upitam.
"Za par tjedana se seliš kod mene.", dođe do mene, a ja ga

šutke gledam.
"Ne..."
"I, da. Vodimo i Tuckera.", kaže sav sretan.
"Jesam li lijepo rekla da mi novosti javite prije jahanja?", upitam

isfrustrirano i prođem prstima kroz kosu.
50
@a7L371cs
"Da, ali sam tek maloprije saznao.", kaže on, a ja ljuto projurim
kraj njega.
Uhvati me za ruku i okrene prema sebi, a meni se već suze liju

niz lice: "Što?"
"Zašto nisi sretna?", gleda me zbunjeno.
Jer više neću vidjeti Fabiana.
Misli, Clara, misli.
"A tko je sretan kad napušta svoj dom?", gledam ga u oči

uplakano.
"Ja. Ja sam bio sretan kad sam dolazio ovamo.", pobriše moje
suze.
Da je ovo Fabian napravio, bilo bi stoput bolje.
"Gle... sad neko vrijeme moram biti sama.", kažem dok odlazim.
"Zar nećeš jahati?", poviče za mnom.
"Tucker je umoran!", povičem. Odem do sobe primanja. Ovaj

put sam oca zatekla samoga.
"Clara, što je bilo?", zabrinuto se digne sa svoga trona. Bacim

mu se u zagrljaj i jecam.
"Ne želim ići!", plačem u očevu zagrljaju.
"Oh, dušo. Ni ja ne želim da ti odeš.", kaže i mazi me po glavi.
51
@a7L371cs
"Ne šalji me onda. Zašto nam više Kentoneja nije opcija? To što
ga volim je samo dodatan razlog tata!", plačem. Uvijek upali kad
kažem 'tata', ali to su bile manje stvari.
"Ne možemo ih prisiliti na mir, Clara.", kaže on suosjećajno.
"Ali... on me voli.", pogledam ga u oči, "Znam to, tata. Voli me."
"Čak i da te voli, sve ovisi o njegovu ocu. A i imaš zaručnika

Clara.", uhvati me za nadlaktice i polako odmakne od sebe, "Voli
njega."
"Ne mogu!", plačem i jecam kao luda.
"Saberi se!", njegov stisak na mojoj ruci ojača, "Ti si princeza!

Princeze imaju svoje dužnosti!"
Odmaknem se on njega i koračam unatrag. Gledam onoga

kojemu sam najviše vjerovala a izdao me je. Tri puta u zadnjih par
mjeseci.
Zaboravila sam da ima povišenje od deset centimetara, pa sam

zakoračila u prazno i pala. On se trgnuo da mi pomogne, ali sam se
digla sama.
"Ne znam zašto sam ti ikad vjerovala. Izdao si me kad si mi bio

najpotrebniji.", plačem jer imam pravo na to. Pogledam ga pogledom
punim prijezira i pobjegnem. Odem u staju do Tuckera.
Našla sam ga kako leži, pa sam sjela kraj njega. Stavio je svoju
glavu u moje krilo.
52
@a7L371cs
"Kako se sve odjednom pogoršalo? Oh, nedostaju mi njegovi

poljupci i dodiri koje nikad nećemo ostvariti. Nedostaje mi on. Volim
ga. Znaš li to?", sačekam da mi Tucker da odgovor, ali sve što dobijem
je mahanje repom.
Uzdahnem duboko koliko mi korzet to dopušta.
"Znam. Sve je protiv nas. Ali jedna odluka jednog čovjeka....

može promijeniti sve.", ponovo čekam.
"Mislim da nema smisla pričati s konjima, ha?", nasmijem se i

pomazim ga malo.
Tako sam sjedala i razmišljala, a onda je naišao otac.
"Što radiš tu?", upita me.
"Pričam s Tuckerom. To jest ja njemu pričam svoje probleme, a

on spava u mom krilu. Što je bilo?", gledam ga.
"Tražili smo te. Nakon što si onako izletjela, pomislio sam da ćeš
se ubiti.", kaže, a ja se na to glasno nasmijem.
"Tata, pa ja volim sebe i svoje tijelo i sve. Samo što mrzim sve
oko sebe. Jedino ste mi ovog konja ostavili da bude uz mene kad mi je
potrebno.
"A tvoj zaručnik?", podigne obrvu.
"Shvati. Ne volim ga. Pokušala sam se natjerati da ga volim, ali

jednostavno je nemoguće.", gledam ga hladno.
"Kako znaš?", upita.
53
@a7L371cs
"Jer ja već volim nekoga. Fabiana.", pogledam Tuckera.
"To je to. Čujem li još jednom to ime iz tvojih usta, Tucker ide u
vojsku!", zadere se i ode. Tucker kao da je shvatio, pogleda me tužno.
"Ne brini. Suzdržat ću se.", pomazim ga.
Uzmem jabuku i nahranim ga njome.
"Oh, Tuckeru. Toliko problema, jedno rješenje, a nitko da

sudjeluje."
54
@a7L371cs
"Hvala za sinoć."
"Što!? Ne!", gleda me kao da sam ja to odredila.
"Znam! Ne pitaj! Tvoj otac će nam zagorčati živote.", doslovno

se bacim na stražnjicu.
"Kako misliš 'moj otac'?", pogleda me pomalo ljuto.
"Sve bi bilo lakše da on pristane za dogovor 'princeza za mir'.",

smireno odgovorim.
"Pa oprosti, ali vaše odredbe su prevelike. Nama se previše toga

oduzima tim dogovorom.", prekriži ruke.
"Ma daj, sad ćemo se oko toga..."
"Ne, baš. Kad kriviš mog oca, nije moj otac taj koji te je zatvorio
na dva mjeseca, uvjerio da sam ja mrtav i zaručio s nekim tamo
idiotom.", kaže s povišenim tonom.
A tako ćemo igrati?
Dignem se na noge: "Tvoj otac je najgori vladar kojeg sam u

životu vidjela. Dopušta tvojoj maćehi da upravlja svime. Toliko je
zaluđen njome, a ona je zla. Mi, Grandolenijci smo dobri za razliku od
vas....", zaustavim se prije nego kažem još nešto što ću požaliti.
"Dovrši!", gleda me hladnim pogledom. Isti onaj koji sam ja

uputila ocu kad me je izdao.
55
@a7L371cs
"Otpadnika!", zaderem se.
Eh, sad. Zašto otpadnici. Po starim legendama, mi smo bili jedno

kraljevstvo podijeljeno u klanove. Jedan klan je prekršio neko tamo
pravilo i onda su izbačeni iz Grandolenije.
"A tako. To si mislila o meni cijelo vrijeme? Da sam otpadnik?

Znaš što, ista si kao i svi drugi Granolenijci. Umišljena i glupa.", kaže,
popenje se na svoju kobilu, te odjaše.
"Što sam napravila?", padnem na koljena.
Tucker dođe do mene i pogurne me njuškom, a ja ni makac.
Ni suze ni ičega.
A onda se naglo trgnem. Skočim na Tuckera i on potrči. Pratimo

Fabiana dosta daleko, ali mu se kobila umorila pa je stao. Dođem do
njega.
"Nisam ono mislila.", kažem dok mu prilazim. Ponovo mi se javi

ona vrtoglavica, pa stanem u mjestu.
"Nego što si mislila?", prekriži ruke dok me gleda.
"Pričao si onako o mom narodu i... izbubetala sam gluposti koje

nisam mislila.", gledam ga.
"Istina. To jesu gluposti. A sad me ostavi na miru.", popne se na

kobilu, a ja odem do Tuckera, zagrlim ga oko vrata i plačem.
"Oh, Tucker.", promumljam.
56
@a7L371cs
"Zašto plačeš sad?", gleda me zbunjeno. Ja se okrenem prema

njemu.
"Jer imam milion razloga za plakanje. Kad bi me saslušao, znao

bi.", obrišem suze i popenjem se na Tuckera. Vidim da se nešto
premišlja, "Hajde, Tuck, odvedi nas kući."
Tucker se kreće polako. Umoran je. Nakon nekog vremena

siđem s njega i uzmem povodac. Vodim ga za sobom kroz drveće i
uskoro shvaćam da sam se izgubila.
Bravo ja!
Nisam uopće trebala ići za njim.
"Nisi li se izgubila?", Fabian mi priđe sa strane.
"Ne. Nisi li me pratio?", gledam ga dok silazi s kobile.
"Ne.", kaže i zagrli me.
"Znači pratio si me?", promumljam u njegovo rame.
"Da. Ali ti si ta koja se izgubila.", slegne ramenima.
"Kako god. Pomozi mi da se vratim.", kažem i pogledam oko

nas.
Kako se on snalazi ovdje? Sve je isto.
"Opaa... netko zapovijeda?", prekriži ruke.
57
@a7L371cs
"Molim te, pokaži mi put kući.", sklopim ruke.
"Naravno.", nasmije se.
Oh. Moj. Bože.
Obožavam njegov osmjeh.
Obožavam sve u vezi njega.
Naglo ga privučem sebi i poljubim. On omota ruke oko mog

struka.
"Da se ne skrivamo, ne bi bilo zabavno.", smijem se.
"Istina.", pogleda uokolo i onda me lagano pogura da krenemo.
Pričali smo o glupostima. Kao što su kopita. Raspravljali smo

kako su kopita građena i kako to da su tako čvrsta.
Da, pričali smo o glupostima.
I onda smo došli na granicu.
I onda je čarolija prestala.
Umorno sam uzjahala umornog Tuckera i bila sam tako umorna

da sam zaspala na putu.
"O moj Bože!", čujem Silverov glas i budim se.
"Gdje si bila?", majka me upita te mi da ruku, a ja je prihvatim i

siđem.
58
@a7L371cs
"Silvere... test povjerenja.", kažem i padnem na leđa, a on me

uhvati i odnese u sobu. Skine sve nepotrebno s mene i polegne me u
krevet. Zagrli me i tako i on zaspe.
Budi me hladnoća. Otvaram oči i shvaćam da Silvera nema.

Njegova strana kreveta je hladna, što znači da ga dugo nema i da
nema smisla dozivati ga.
Dignem se i odmah obučem ljubičastu haljinu. Odem u kuhinju i

uzmem si jabuku.
A onda se vratim u sobu jer sam zaboravila tijaru. Kako princeza

može zaboraviti nešto što joj čitav dan stoji na glavi?
Ne pitajte mene.
Izađem u dvorište i vidim da mi Silver prilazi na Sulfusu.
Nasmijem se i dam Sulfusu ostatak jabuke što nisam htjela jesti.
"Je li te gnjavi ovaj tu?", upitam konja dok ga češkam po njušci.
"Tko? Ja?", Silver siđe s konja i dođe do mene. Stavi ruke na moj
struk, a ja svoje omotam oko njegovog vrata.
"Hvala za sinoć.", kažem dok ga gledam u oči.
"Hm... reci to malo duže.", nasmije se.
"Hvala ti što si položio test povjerenja i što si me odnio u

krevet.", nasmijem se.
59
@a7L371cs
"I još nešto.", privuče me k sebi.
"Ne sjećam se da si išta drugo učinio?", gledam ga zbunjeno.
"Pusa za laku noć.", nasmije se.
"A pusa za dobro jutro? Prepala sam se kad te nisam vidjela kraj
sebe jutros.", napravim tužnu facu, a on me spusti usne na moje.
"Morao sam započeti pripreme za povratak kući.", poljubi me

još jednom u obraz.
Na to se namrštim.
"Dobro. Idem malo biti s majkom. Zanemarila sam je u zadnje

vrijeme.", kažem i okrenem se prema ulazu palače.
"Još si nekoga zapostavila.", kaže on, a ja ga zbunjeno

pogledam.
"Stalno si zauzeta. Nikako nisi sa mnom. A jučer smo se svi

zabrinuli za tebe. Mislio sam da si mrtva.", zagrli me, a u to se na ulazu
u dvorište nađu kralj i princ Kentoneje.
Fabian.
Pogledam u njegovom smjeru, a on nas gleda pogledom koji

govori da će nas sigurno rastaviti.
Nije bilo baš ugodno.
"A da odjašemo? Postalo je neugodno odjednom.", Silver

predloži, a ja se složim.
60
@a7L371cs
Uhvati me za kukove i polako prebaci na konja, a zatim se i sam

popenje. Uhvati uzde tako da mene okruži rukama, a ja se naslonim
na njegova prsa.
Žao mi je, Fabijane.
61
@a7L371cs
"Ti si pametnija nego što

izgledaš."
Uđem u sobu primanja i u njoj se nalaze dvije strane; na jednoj

strani su Silver i njegov otac, a na drugoj Fabian i njegov otac.
Okrenuti su prema mom ocu koji sjedi na tronu, a moja majka je

pored njega.
Priđem svojim roditeljima.
"Vrijeme je za odluku.", moj otac kaže onim svojim mudrim

glasom.
"Moja odluka je...", pogledam ih sve, zatvorim oči i uzdahnem,

"teška. Obojica imate kvalitete, kao i vaše države, ali tako i mane.",
okrenem se prema Silveru i sklopim ruke.
Gleda me bijesno, tužno i pesimistično.
"Silver. Ti si drag, nježan i pametan. Uz to, lijep si i imaš sve što

jedna princeza može poželjeti.", zatvorim oči i okrenem se prema
Fabianu.
On me gleda kao da je siguran u to da ću njega odabrati, iako se

vidi mala nesigurnost.
"Fabiane.... biram Silvera.", pogledam ga u oči.
62
@a7L371cs
"Što... Kako si mi mogla to učiniti?", napravi nekoliko koraka

prema meni.
"Straža!", moj otac se zadere, ali ja dignem ruku da ne prilaze.
"Mislio sam da me voliš.", gleda me i pokušava biti bijesan i

mrziti me, ali ja u njegovim očima vidim sve. Vidim tugu.
"I volim te.", priđem mu i stavim ruku na njegovu nadlakticu, jer

znam da ga to smiri, "Ali, kao što sam ti rekla. Potrebe kraljevstva prije
mojih."
"Ali neće biti mira između naših kraljevstava ako ti ne dođeš.",

kaže Fabianov otac. Odmaknem se od Fabiana.
"I na to sam računala. Između Grandalenije i Finderlenije je

trgovačka i vojna veza jaka. Kad bi se vojske Grandalenije i Finderlenije
ujedinile..."
"Nema više Kentoneje.", kaže Fabianov otac.
"Samo Grandalenija.", dovrši moj otac.
Nastane duga tišina.
"Ti si pametnija nego što izgledaš.", kaže Fabijanov otac.
"Mislim da se svi tu slažemo.", kaže Silver i dođe do mene i ruke

stavi na moje kukove. Ja spustim pogled pun suza.
"I tako ćeš plakati do kraja života samo zato da mene

povrijediš?", Fabian me gleda. I on je na rubu suza, a znam da bi
Silvera najradije sad izubijao.
63
@a7L371cs
"Kad ćeš shvatiti da nismo bitni mi, Fabijane? Ni mi ni ono što

mi želimo. Bitna je dobrobit kraljevstava."
"I mogli smo imati sve. Ti se udaš za mene, on se vrati odakle je

došao, a Grandalenija i Kentoneja se ujedine.", gleda me očajno.
"Ti stvarno ne želiš priznati poraz, zar ne?", Silver preokrene

očima. Čak i kad to napravi, napravi to elegantno.
"Ne. Nikad.", bijes u Fabianu samo ključa.
"Imam ideju. Neka se prinčevi natječu i onaj tko pobijedi, osvaja

ruku moje kćeri.", kaže moj otac, a ja blenem u njega.
"Da!", svi se slože, a ja ne dopustim sebi da plačem pred svima,

pa hvatam haljinu i podižem je par centimetara kako bi mogla hodati, i
odem brzim korakom u sobu. Sjednem na krevet.
Silver nakon par minuta uđe u sobu i zagrli me.
"Hvala ti što si me odabrala.", promumlja u moj vrat, a ja

skliznem iz njegovog zagrljaja i legnem na krevet.
"Sada više nije ni bitno. Bitno je da se vas dvojica međusobno

poubijate na sve moguće načine, a onda onaj koji pobijedi, dobiva
mene. Ja sam samo nagrada.", kažem i zakolutam očima.
"Nisi nagrada.", legne iza mene, stavi ruku oko mog struka i
privuče me sebi.
Kako ja samo mrzim kad on to napravi, pa to nisu istine.
64
@a7L371cs
"Ali ni tebi se nije lako odlučiti. Ja sam ti poslovno važan, a on...

pa on je tebi važan.", glavu položi iza moje i miriše mi kosu.
Ja jednostavno ne mogu opisati koliko je on čudan kad to radi.
"Da...", kažem i odmaknem se od njega. Okrenem se prema

njemu i gledam ga.
"Nećeš mi dopustiti da uživam u tvojoj blizini?", razočarano me

pogleda.
"Ah... pa da. Dopustit ću ti.", legnem, a on me ponovo počne

skidati i ljubiti. Zurila sam u strop i plakala. Nisam jecala, ali suze su
klizile niz obraze.
Zato sam u sebi vrištala i jecala najjače što mogu. Lomila sam
sve.
Ali u sebi.
Njegove su ruke bile svuda po meni. Kao i usne. Želudac mi se

popeo do grla i povraća mi se, ali moram mirovati.
Tri sata je on uživao, a ja sam žalila što sam se rodila. Onda je

napokon ustao i otišao negdje, vjerojatno se pripremati za sutra, i
ostavio mene da ležim golu, sklupčanu i uplakanu ispod plahti.
Nakon dosta vremena sam se smirila i obukla. Odlučila sam ovaj

put stvarno otići jahati.
Ja i Tucker smo jahali uz granicu satima. Nismo cijelo vrijeme išli

brzo. Nije ni bilo potrebno. Samo sam se trebala odvojiti od svega.
65
@a7L371cs
Toliko sam se zadubila u svoje misli da nisam shvatila da je noć.

Okrenula sam Tuckera i naslonila se na njegov vrat. Mazila sam ga po
vratu.
Opraštala sam se od svoga doma.
Prolazila sam kraj rijeke. Bilo je prelijepo.
Nebo je bilo puno crnih oblaka, ali pun mjesec se probija i

osvjetljava rijeku.
Nisam mogla samo gledati, pa sam se odlučila oprostiti od

svojeg kraja na pravi način.
Sišla sam s Tuckera, kojem je trebao odmor, pa je legao.
Polako sam koračala kroz vodu dok mi nije bila do korzeta. Bilo
je hladno, ali nisam marila. Vršcima prstiju sam prošla preko vode i
onda su mi se suze počele slijevati niz lice. U daljini se čulo žuborenje i
huk sove.
Zatvorila sam oči i igrala se s vodom. Djeluje umirujuće na

mene. Kao da ispire svu brigu sa mene.
Bar više nije pritisak na meni. Ne odlučujem ja, tako da mi je

malo lakše.
Ali i dalje duboko u sebi navijam za Fabijana. Ali mu to neću

priznati.
Čujem topot konja i zatim kako netko polako dolazi do mene

kroz vodu. Uskoro osjetim nečije ruke oko svog struka.
66
@a7L371cs
"Nestala si.", kaže, a ja se naslonim na njegova prsa i stavim

ruke na njegove.
"Da.", nasmijem se, "Što ćemo sad?"
"Sad ćemo uživati.", počne me ljubiti po vratu, a ja se stresem.
"Volim te, Fabiane.", ruku provučem kroz njegovu kosu.
"I ja tebe.", kaže i nastavi me ljubiti.
67
@a7L371cs
"U redu je ako nisi pobijedio."
"Prva disciplina je mačevanje.", kaže posebno odabrani stražar.
"Naravno.", promumljam i suzdržim se od preokretanja očima.
Silver i Fabian stupe u ocrtani krug.
Silver ima metalni oklop, napravljen samo za ovu priliku, a

Fabian ima štitnike od kože na potkoljenicama, podlakticama, kacigu i
neka vrsta drveni-kožnog štita na trbuhu.
Na znak su počeli kružiti. Fabian je uvježbavao zglob tako što je

vrtio mač i stajao je potpuno opušteno, za razliku od Silvera koji je bio
napet. Nije to htio pokazati, ali vidjelo se u njegovim pokretima.
Upravo zbog te napetosti, Silver je napao prvi, a Fabian se

obranio.
I to se ponavljalo.
Silver je napadao i napadao, a Fabian bi se izmicao ili branio.

Silver je ludio, a na Fabianovom licu je igrao osmijeh. I to ne bilo koji.
On namjerno izaziva.
Izaziva i mene. Svaki put kad bi Silver zamahnuo, meni bi srce

stalo. Prestala bih disati na sekundu.
A onda se sve okrenulo. Fabian je nemilosrdno napadao, a Silver

se za sekundu našao na podu.
68
@a7L371cs
Laknulo mi je.
"Slijedeća disciplina je streličarstvo!", kaže opet onaj stražar i za

par minuta je sve bilo spremno.
Prednost je imao isfrustrirani Silver.
Stao je nasuprot mete na 50 metara, napeo strijelu, udahnuo i

izdahnuo. Škiljio je te se pokušao fokusirati. Otpustio je strijelu, a ona
je pogodila drugi krug od unutra prema vani.
Zatim je na isti način gađao na 100 metara. Pogodio je treći

iznutra prema vani. Na 150 metara je pogodio zadnji krug.
Na redu je Fabian. Kod njega nije bilo puno ciljanja ni

fokusiranja. Stao je, podigao luk, napeo strijelu i otpustio je. Na 50
metara je pogodio sredinu, a na 100 metara drugu izvana. Na 150 nije
uspio pogoditi uopće.
"Slijedeća disciplina je konjaništvo!", poviče stražar, a ja se

ozarim.
Ovo se održavalo na posebnoj stazi. Trebali su se utrkivati, a

onda boriti na konjima.
Na utrkama je bilo tijesno, ali sudac je presudio za Silvera, što

nije moguće.
Namršteno sam gledala kako se Fabian dere na suca.
"Možda bi ga trebala ići smiriti.", kaže majka.
69
@a7L371cs
"Idem.", kažem i siđem do njega.
"Pa kako? Ne! Ja sam pobjedio!", viče na suca, a on samo

hladno vrti glavom.
"Fabiane.", kažem, a on se okrene prema meni. Krene prema

meni, ali Silver mu stane na put.
"Ne smiješ do nje. Kraljeva zapovijed.", kaže Silver, a Fabian ga

gurne.
"Možda jest kralj, ali nije moj.", Fabian pokuša doći do mene, ali
on mu ponovo stane na put, samo ga sada gurne.
"Svejedno nećeš doći do nje.", Silver baš inzistira.
"Silver, pusti ga.", kažem molećljivim glasom, a on se makne s

njegovog puta, ali i dalje gleda.
Fabian dođe do mene.
"U redu je ako nisi pobijedio.", kažem.
"Ali jesam. Julie je prva ušla kroz cilj.", naljuti se.
"Nisi mi dao da dovršim.", stavim ruku na njegov obraz, na što

se opusti, "Ja znam da si ti došao prvi. Nema šanse da je njegov konj
došao prije tvoga."
"Ne vjerujem ti.", prekriži ruke. Malo ga bolje pogledam i

zagrizem usnu.
70
@a7L371cs
"Ne moraš.", osmjehnem se. On uzme moju ruku i igra se s

mojim prstima.
"Krećemo.", kaže Silver, a Fabian ljuto prođe pored njega i

zakači ga ramenom. Silver mi priđe, poljubi ruku i ode, pa se i ja vratim
na svoje sjedalo.
Prinčevi uđu s konjima i mačevima. Neko vrijeme su to bili

neuspješni Silverovi zamasi, a onda je Fabian Silvera oborio na pod.
Kobila mu se podigla na noge da ga udari kopitima, a Silver joj

zabije mač u vrat, na što oboje padnu.
"JULIE!!", svugdje se zaori Fabianov očajnički krik, a uskoro i

suze.
"Ako nema konja, ne može se natjecati. Imaš li drugog konja?",

upitaju ga, a on odmahne glavom dok Julie mazi po njušci u suzama.
"Onda.."
"Ima!", ja dođem do nekog sluge, "Opremi Tuckera.", a zatim

odem i do Fabiana koji je klečao nad Julie.
"Tako ću ga pretvoriti u..."
"Fabiane. Saberi se. Dajem ti Tuckera, a znaš koliko mi on

znači.", okrenem njegovu glavu prema sebi, a on kimne glavom.
"Kao Julie meni.", vrati pogled na nju.
Čudno mi je da već nije napao Silvera.
71
@a7L371cs
"Ti.", dođem do Silvera, "Samo okrzni Tuckera i djed će ti se u

grobu okrenuti koliko ću ti boli nanijeti."
On me iznenađeno pogleda.
"Bila je to samoobrana.", gleda me tužno.
"Kako god.", kažem i okrenem se. Ugledam da su doveli Tuckera

i da je nervozan.
Priđem mu i pomazim ga po njušci: "Slušaj Fabiana, Tuckeru.",

poljubim ga i predam Fabianu.
Popenjem se natrag na svoje mjesto.
Silver ovog puta nije napadao neuspješno. Fabian i Tucker se

nikako nisu slagali. Fabian je nekoliko puta bio na podu, a sučev sretni
izraz lica mi samo dokazuje da Silver debelo pobjeđuje.
Silver je Fabiana dobro izranjavao prije nego što je borba

završila, a malo je falilo da meni suze poteknu.
"Pobjednik je Silver od Finderlenije!", prodere se onaj vojnik ili

stražar, štogod i odjednom nastane velika buka i slavlje.
Fabian mi je s poda uputio pogled koji je bolio više od cijele

situacije.
Žao mi je, govorio je taj pogled.
Razočarao sam te, govorile su oči.
Ostao sam bez tebe, oblikovao mi je usnama.
72
@a7L371cs
Nisam mogla više izdržati, a nisam imala gdje pobjeći, pa sam

pustila suze.
"Što ti je? Pa ne smiješ plakati.", majka me prekori.
"Ma to su ti suze radosnice.", nasmijem se kroz suze, a ona me

zagrli. Polako su ljudi počeli shvaćati da plačem i utihnuli su.
"Moja kćer je toliko sretna da plače!", moj otac se zadere i onda

opet nastane slavlje.
Jebem ti ja narod. I pravila. I sve.
73
@a7L371cs
"Ima još!?"
Ne mogu disati i ne znam je li to od korzeta ili zato što čekam da

Silver uđe u sobu i učini nešto grozno.
Od iščekivanja grizem nokte. Lupkam nogom od pod. Vidim da

je tu, ispred i da čeka. Više ne mogu čekati i odem do vrata i otvorim
ih.
"Hoćeš li ti više...", zbunjeno gledam u osobu koja se nalazi pred

vratima.
"Clara... moram razgovarati s tobom.", kaže.
"Nemamo mi o čemu razgovarati.", krenem zalupiti vratima, ali

on ih otvori.
"Moraš.", pogleda me ljutito.
"Ne moram ja ništa. Ne pripadam ja tebi više. Sad pripadam

drugom.", uz naglašene riječi, prekrižim ruke.
"Clara.", kaže strogim glasom.
"Jer ja sam stvar. Nagrada. Ako si tako gledao na mene čitav

život..."
"Majka ti se razbolila.", prekine me.
74
@a7L371cs
"Što?", prođem kraj njega i pojurim prema njihovoj sobi. Ne

trčim, ali ubrzano hodam. Prođem bez riječi pored zbunjenog Silvera i
uđem u sobu.
"Princezo, nije dozvoljeno..."
"Začepi!", zalupim vratima i dođem do majke.
"Clara... zašto nisi sa Silverom?", uhvati me za ruku.
"Došla sam te vidjeti.", mazim je po ruci.
"Dobro sam ja. Tvoj otac zna sa ženama.", zatvori oči.
"Mama, bojim se.", suze mi se stvore u očima.
"Nemaš čega, dušo. To je predivna stvar.", nasmije se vjerojatno

prisjećajući se nje i oca.
"Bojim se. Što ako..."
"Dušo. Zamoli ga da stane i on će to učiniti. A sad idi. Budi

princeza, Clara.", pokaže mi na vrata. Izađem teškog srca i odem u
sobu, a Silver sa mnom.
Čim smo ušli u sobu, bacio se na posao. U roku minute sam bila
gola pod njim i trpila njegove odurne dodire i poljupce...
"Ljepotice, buđenje.", osjetim njegove poljupce po svom vratu i

odjednom dobijem veliki poriv da povratim.
"Zašto?", okrenem se prema njemu.
75
@a7L371cs
"Pa danas putujemo.", digne se i otkrije crvenu mrlju na

plahtama. Na sjećanja mi se digne želudac.
Obučem haljinu.
Priđe mi s leđa i zagrli me. Glavu zagnjuri u moj vrat.
"Spremna na ono svaku večer?", poljubi me kratko po crvenom

vratu i odmakne se. Izađe vani, a meni suze na oči odjednom krenu.
Protresem glavom i povučem suze.
Možeš ti to, Clara.
Izađem vani smješkajući se. Dođemo do blagovaone gdje je bila

čitava Silverova obitelj i moja obitelj. On ima samo braću jer su mu sve
sestre udate, a najmlađi brat je moje godište.
Doručkovali smo u priči, a otac nije skidao pogled s mog vrata.
"Clara, kakav ti je to vrat? Je li to neka bolest ili nešto?",

pogledava mene, pa Silvera, koji se smije.
"To vam je nešto kao označavanje. Kada vidite to na nekoj ženi,

bolje se odmaknite od nje jer pripada nekom muškarcu.", Silver
pojasni.
"Čudne li oznake... mogao si joj jednostavno ugljenom napisati

na čelo svoje ime.", otac kaže i sve oko njega prasne u smijeh.
Iako je istina... jedva mičem vratom od ovoga. Sve me boli, ne

samo vrat.
76
@a7L371cs
Kad je doručak završio, ja i Silver smo imali slobodno vrijeme do

ručka. Odlučili smo prošetati.
"Jedva čekam da vidiš našu sobu. Svidjet će ti se, siguran sam.",

zašto on mora pričati o tim temama, pa da se meni povraća?
"Princeza Clara od Finderlenije, molim vas da se dođete

pozdraviti sa kraljem i princom od Kentoneje.", kaže jedan stražar.
Pozdravim Silvera i pođem za stražarom.
Uđem u prostoriju. Fabian i njegov otac su sjedali, a kad sam

ušla, digli su se na noge. Prišla sam kralju i on mi je poljubio ruku uz
naklon. Fabian gleda u moj vrat.
"Bila bi savršena nevjesta.", kaže dok se diže.
"Hvala.", spriječim jecaj.
Dođem do Fabiana i on ponovi očevu radnju, ali učini to uz

veliko suzdržavanje. Nemoguće je izreći koliko sam boli vidjela u
njegovim očima, što je potaknulo moj sljedeći postupak.
Doslovno sam se bacila u njegov zagrljaj. Uzvratio je najjače što

može.
"On... dirao me je.", plačem u njegova prsa.
"Znam.", mazi me po kosi.
"I... ljubio me je...", kažem kroz suze.
"Znam.", poljubi me u kosu i ostavi glavu naslonjenu na moju.
77
@a7L371cs
"Boli...", procvilim.
"Clara, moramo se razdvojiti. Sve je protiv nas.", glas mu se

prelomi dok ovo govori: "Borio sam se i izgubio."
"Zbogom. Falit ćeš mi.", odmaknem se od njega i po posljednji

put gledam njegovo predivno lice.
"Ne govori zbogom. Vidjet ćemo se još.", kaže dok se penje na

konja i odlazi.
U snovima, Fabiane. Vidjet ćemo se u snovima.
***
"Vidimo se, majko.", podignem se sva uplakana. Nije fer. Iza

sebe ostavljam bolesnu majku.
"Možda jednog dana, kćeri.", i ona je uplakana. Izađem vani i

pozdravim se s braćom i sestrama. Zatim otac.
"Tata.", kažem i naklonim se.
"Čemu formalnost?", gleda me zbunjeno, a ja ga ošinem ti si

kriv za sve pogledom.
"Idemo?", Silver mi pruži ruku, a ja je prihvatim. Uđem u kočiju i

on uđe za mnom.
Kroz mali otvor u kočiji sam gledala kako sve meni poznato
nestaje i plakala, dok me je s druge strane Silver pokušavao utješiti
svime čime je mogao.
78
@a7L371cs
Putovali smo cijeli dan, noć i jutro i ja sam se s vremenom

smirila, a od umora i zaspala.
Probudio me je Fabian.
"Ljubavi.", nasmijem se i poljubim ga.
"Opa, netko je raspoložen.", kaže kad se razdvojimo.
Čekaj malo... to je samo Silver.
"Da... zašto stojimo?", pogledam kroz prozor i ugledam

ogromnu palaču. Bar dva puta veću od moje.
"Dobrodošla kući.", uhvati me za ruku i izađemo iz kočije. Ne

mogu opisati kako je sve ovdje uređeno. Mislim, i u nas je, ali ovo
ovdje... kao da sam u raju.
"Wow.", gledam oko sebe. Odem do fontane i gledam ju širom

otvorenih očiju. Statua dvaju Kupida i iz njihovi usta teče voda.
"Sviđa ti se?", upita Silver koji je, očito, odmah iza mene.
"Sviđa? Super je! Ti ovdje oduvijek živiš?", gledam i visoke

borove koji okružuju palaču i dvorište i udišem planinski miris koji mi
je dosad bio nepoznat.
"Nisi vidjela sve.", uhvati me za ruku i povuče.
"Ima još!?"
79
@a7L371cs
Nije fer
Gledam i ne vjerujem: pogled s terase od naše sobe je

nevjerojatan!
Mi smo na vrhu planine i dobiješ osjećaj da je cijeli svijet tu pred

tobom.
Ispred nas se prostire ogromna dolina. Rijeka se račva pod

planinom, a baš kad pomisliš da je dolina beskrajna, kad se zagledaš, u
daljini vidiš planine kako obrubljuju dolinu. Na dolini ima još jedan
grad i par sela.
Jednostavno prekrasno.
Jedva čekam sve ovo pretrčati s Tuckerom. I njemu će se

svidjeti.
"Ovaj pogled će te čekati svako jutro.", Silver se smiješka dok

me gleda. Zagrlim ga.
"Ova zemlja je predivna, Silver. Idemo jahati.", uhvatim ga za

ruku i povučem u staju, a dočeka me užas: svi konjušari su kod
Tuckera, a on leži na podu i odbija jesti.
"Princezo, možete Vi i drugog.."
"Ne. Tucker.", prekinem jednog i dođem do njega. Čim me vidi,

Tucker veselo zahrže. "Van.", kažem konjušarima.
80
@a7L371cs
"Ali.."
"Van!", dreknem na njega, na što svi izađu. Silver nas promatra.
Sjednem kraj Tuckerove glave. "Gdje su nas to doveli, ha?",

mazim ga po glavi.
"Ovo su tvoji novi prijatelji i naš novi dom.", uzmem jabuku i

stavim mu pred njušku, a on je ne želi pojesti.
"Tuckerrr... nemoj da te moram siliti.", namrštim se, a on

pojede. I kao da mu se apetit odjednom probudio, digne se i ode jesti.
Silver dođe do mene i pomogne mi da se dignem. Kad otresem
haljinu, ponovo odem do Tuckera.
"Hej, momak, a da odemo u šetnjicu?", kad to kažem, isti

sekund stane s jelom i počne hrzati i digne se na zadnje noge.
Pripremim ga, a Sulfus je već spreman, pa smo uzjahali.
Sišli smo niz planinu i do mraka jahali. Naravno, nismo stigli

cijelu dolinu, ali smo prešli veliki dio nje. U grad i sela također nismo
zalazili jer ću se sutra ja "upoznati s narodom", Silverove riječi.
Kad smo se vratili, pojeli smo večeru s njegovom obitelji i ravno

krevet. Krenuo me je ljubiti i skidati, ali kada sam vidjela da ne
namjerava stati, uspaničarila sam se.
"Silver, umorna sam.", maknem mu kosu s lica.
"Ma hajde. Bit ću brz, obećajem.", mazi me po nozi.
"Ne, molim te.", pogledam ga umorno, ali ništa. Nastavio je kao

da nije moja stvar to što će on sad raditi, kao da to nije moja briga.
81
@a7L371cs
Fabian mi nikad ne bi ovo napravio, pomislim.
***
"Ljubavi... Hajde, budi se.", osjetim nježne dodire po ruci.

Kunem se, lupnut ću ga, nek me još jednom nazove tako!
Naravno da neću, to je samo bijes.
"Dobro, dobro.", krenem se dignuti u sjedeći položaj, ali me

neka bol presječe i ja padnem u ležeći položaj uz prigušeni vrisak.
Silver je odmah pozvao liječnike i ne znam ni ja koga, a kad su

me otkrili, oko mene je bila lokva krvi.
Rekli su da me ne mogu spasiti, već mi samo produljiti život.

Rekli su da postoji jako rijedak cvijet koji liječi ovakve bolesti.
A on raste gdje? Ne izvoru rijeke Veoče. A gdje je to? Nasred

Kentoneje.
Kako očekivano.
"Ljubavi, neću se predati samo tako. Doći ćemo do toga cvijeta

na ovaj ili onaj način.", Silver me je pokušavao tješiti, na što sam samo
klimala glavom. Ispričavao se, pokušavao me razveseliti na sve
moguće i nemoguće načine sve dok jednom nije izvalio: "Ti ćeš samo u
Fabianu naći utjehu, zar ne? Upravo sad razmišljaš o njemu."
82
@a7L371cs
Zaledila sam se. On govori istinu. Meni je strašno žao što ne

mogu prestati misliti na njega. Stvarno želim i čim shvatim da mi je u
glavi njegov lik, misli prebacim na nešto drugo, ali on se stalno vraća.
Jednog dana sam se probudila, a Silvera nije bilo. Taj dan mi se

pojavila vrućica i počela sam povraćati. Kroz nekoliko dana sam
smršavila do kosti. Kosa mi je ispucala i izgubila sam boju.
Počela sam halucinirati Fabiana i Silvera naizmjenično. Prvo bi

mi Fabian prišao, stavio dlan na obraz i rekao da je sve u redu, a zatim,
kad bi on nestao, Silver bi uletio u sobu iavikao na mene dok mu ne
kažem da ga volim.
I dok je Fabian bio prekrasan, okružen toplinom i vedra lica,

Silver je bio s ogromnim podočnjacima, u ustima i očima mu se vidjelo
crnilo. Nekad bi bio tako strašan da bi mi srce stalo kad bih ga vidjela.
Primjećivala sam da sam na izmaku snaga. Pokušavala sam se

ne brinuti o tome. Govorila sam sama sebi da će Silver doći ruku pod
ruku s Fabianom i da će mi donijeti taj cvijet.
"Silver... dovedite mi silvera...", rekla bi kad bi mi došle sluge, ali

oni bi me samo sažaljivo pogledali i nastavili raditi što sam radila.
Mjesec dana sam samu sebe mučila kako bi se održala na

životu. Nakon tih mjesec dana više nisam ličila na sebe. Nisam ličila ni
na živo biće. Tupa bol preuzela me je u potpunosti.
Bilo mi je teško otvoriti oči, pa čak i disati. Jela sam tri puta
dnevno. Ne na moju volju. I opet bi povratila. Čitavo vrijeme sam se
znojila. Nisam znala odakle mi toga znoja više.
83
@a7L371cs
Izgubila sam osjet u prstima i usta su mi stalno suha. Shvaćam,

umirem. Ali zar će se sve ovako završiti? Umrijet ću sama, daleko od
kuće?
Nije fer. Ne zaslužujem takvu smrt.
Uvijek sam bila dobra prema svima, bila savršena princeza.

Bože, zar ćeš me kazniti jer sam voljela?
Ne želim umrijeti. Ne još.
84
@a7L371cs
Silverova halucinacija
Otvorim oči napola i vidim dva mutna zelena oka i dva još
mutnija plava. Namučim se da otvorim oči u potpunosti.
"Clara, Clara, Clara, Clara...", odzvanjao je Fabianov glas u mojoj

glavi.
"Ni-ni... ti nisi tu.", šapnem.
"Jesam, lj... draga.", opet odzvanja njegov glas u glavi.
"Fab... Fabiane?", šapnem i pokušam dignuti ruku do njegovog

obraza, ali plahta se u ovom trenutku činila težom od stijene.
"Da, ja sam. I imam lijek.", pred očima mi se pojavi neka čašica

za koju čak i ja mogu reći da smrdi.
"Fabiane.", osmjehnem se slabo kao da mi je to tek došlo do

mozga.
"Pij, Clara.", na usne mi prisloni tu čašicu. Tu nema nego guc, ali

nosnice i usna šupljina me već peckaju. Čak mi se i oči suze.
"Hajde, ljubavi.", Silverov glas se javi. Skupim ono malo snage

što imam i povučem tekućinu niz grlo. Kako ide niz moje grlo, tako
sam ja sigurnija da će me ta tekućina ubiti.
"Bravo. Sad moraš piti puno vode.", osjetim nečiju ruku na svom
čelu, i tijelom mi prođe poznati nalet energije dovoljan da podignem
85
@a7L371cs
ruku nakratko. Shvatio je poantu i uzeo moju ruku. Počeo ju je maziti i

ljubiti, a ja sam se nakon dugo vremena osjećala ugodno.
"Jesi li siguran da će joj to pomoći?", Silver priupita.
"Ne.", odmakne se od mene i spusti ruku tamo gdje je bila.

Namjesti mi pokrivač.
"Kako to misliš? Pa rečeno mi je..."
"U prelošem je stanju, u redu? Može joj pomoći, ali ne mora.

Ovisi o njenom tijelu.", moj omiljeni glas progovori pomalo
isfrustrirano. Zatvorim oči jer nemam snage držati ih otvorenima.
"Dobro. Možeš ići.", Silver kaže, a kad Fabian ode, legne kraj
mene.
Polegne me na svoja prsa i zagrli. Mazi me po kosi i leđima.
"Žao mi je. Znam da sam ja kriv, ali... žao mi je. Jako.", govori.
Stajali smo tako neko vrijeme, a onda me je opet polegao u

krevet i namjestio kako sam bila. Kao da namješta igračku.
Ja sam za njega drveni konjić kojeg iskorištavaš dok naposljetku

ne pukne. Mene je on bome iskoristio.
A još malo pa ću i puknuti.
A opet, možda je Fabian meštar koji će me svojim nježnim

dodirom i mekim usnama popraviti.
Možda.
86
@a7L371cs
Nadam se.
Svako malo bi Fabian ulazio u sobu i davao mi ono nešto što

peče i puno vode. Silver bi nekada nadgledao, a nekad ne. Kako god,
Fabian je uvijek gledao moje usne s čežnjom, iako se pravio hladan.
"Fabiane... zašto se praviš? Zar me ne voliš više?", prošapćem

mu jednom, a on se rastuži i pomazi me po obrazu.
"Ljubavi, nitko nikad nije volio kao ja tebe. Sad si udata. Ne

mogu tu ništa.", kaže i na moje usne prisloni vodu.
"Nitko me više neće htjeti. Ti jer sam Silverova, a ako i ozdravim,

neću moći imati djecu. Ni Silver me neće htjeti više.", kažem tiho, a
suza mi se skotrlja niz lice. On je obriše nježno.
"Čak i ovako bolesna si privlačna. I ne govorim to samo da bi te

oraspoložio, već jer je to jednostavno tako.", stavi mi ruku na rame, a
onda se digne.
Nakon duge tišine prozbori: "Vidimo se za par sati.", izađe.

Zatvorim oči, ali prije toga mi se učini da sam vidjela sjenu u kutu
sobe. Otvorim oči i vidim Silvera. Blijed je, pola kose mu nema i ono
čega ima, raščupano je. Očiju nema, tu je samo crna rupa. Isto je za
usta. Gledao me je onako šuplje i jezivo.
Ovo nije stvarno. To je halucinacija.
No, moje se srce ne slaže s tim. Tuče kao ludo od straha. Ništa
ne radi, ali izgleda jako zlonamjerno. Čak mu je i odjeća rasparana!
87
@a7L371cs
Polako podiže ruku prema meni i upire prstom, a ja od straha

paralizirana. Odjednom se začuje grozni vrisak. Nije zvučao ljudski, ali
sam razaznala jednu riječ.
"Kriva.", ponovim za njim. U sobu uđe stražar, a kad on uđe,

Silverova halucinacija nestane.
"Rekli Ste nešto?", dođe do mene
"Ostani.", tiho i kratko kažem, a u očima mi se jasno vidi da se

bojim.
"Kako Vi želite.", odmakne se od kreveta i stane uza zid.
Mislila sam da ću se tako poštediti halucinacija, ali sam bila u

krivu. Silver se ponovo pojavio. Ponovo je pokazao prstom na mene i
rekao: "Kriva.", ali rekao je to nadnaravno snažnim urlikom.
Stražar nije reagirao i mogu zasigurno reći: ili sam ja prolupala ili
je on slijep i gluh. Vjerojatno ovo drugo. Nema šanse da ja prolupam.
Kako god, tako su prošli dani, tjedni, pa tako i još jedan mjesec.
Moje se stanje nije popravljalo, ali se nije ni pogoršavalo, što je dobro.
Silverova halucinacija je svaki dan dolazila, govorila da sam kriva

i zatim lebdjela prema meni nenormalno brzo, međutim samo bi
prošla kroz mene.
Fabian je dolazio svako par sati. Svaki put je bio sve tvrđi. Kao
da je odlučio da mu je sve ovo teško za gledati i da me želi prestati
voljeti.
Jer, ljudi moji, nije lako gledati, a ne ljubiti.
88
@a7L371cs
I ja bih voljela tako, ali što bi me držalo na životu, ako neće

ljubav prema njemu? Za što ću se buditi svako jutro i spavati svaku
večer?
Sigurno ne zbog Silvera.
Odsad sam s njim u strogo poslovnim odnosima. Neće on mene

više tretirati kao igračku. Odsad sam drugačija. Dotakla sam samo
dno, ali popet ću se na sam vrh. Sama.
89
@a7L371cs
Theo
Dvije godine poslije...
"Silvere, mili, bi li mi pripremio Fabiana?", upitam ga. Ne,

Fabian nije princ, već moj novi konj. Tucker je... stradao u velikom
požaru koji je izbio prije godinu i pol. Jedva sam preživjela to.
I da, naravno da je Silveru bilo sumnjivo kad sam svog konja

nazvala prema svojoj prvoj ljubavi, ali sam ga uvjerila da nema veze s
njime.
Naivčina je kad sam ja u pitanju.
"Naravno, mila.", poljubi me u čelo i prođe kraj mene, a ja se

nasmijem. Da, ona mrzim-Silvera-jer-mi-je-uništio-život je odavno
gotova. Od toga ni ja ni on nemamo koristi. Vodila bih inat sama sebi,
pa mi nije imalo smisla.
Fabian je bio prisiljen otići čim sam ozdravila. Zapravo se još

oporavljam, ali pod kontrolom je. Nisam u životnoj opasnosti. Silver
me sluša u svemu, a još u krevetu!
Vjeran mi je i to sam provjeravala više puta. Nema sumnje - taj

lik je lud za mnom.
"Fabian je spreman.", kaže stražar. Nisam ga ni primijetila.

Klimnem glavom u znak razumijevanja i pođem do ulaza u palaču.
Trebalo mi je neko vrijeme jer se krećem elegantno, poput moje
majke.
90
@a7L371cs
Pokušavam, zapravo, ali nećemo o tome.
Popnem se na Fabiana i uskoro smo polako prolazili kroz grad.

Stanem pred jednim štandom siromašne žene koji su svi obilazili.
Siđem s Fabiana.
Kako to dobro zvuči!
U glavnom, priđem joj, a ona klekne i ljubi moju haljinu.
"Gospođo, molim Vas.", primim je za ruke i podignem je. Dosta

je stara iako izgleda mlađe nego što jest.
"Princezo, hvala što Ste me nagradili svojom prisutnošću.",

sretno me gleda.
"Molim Vas, zovite me Clara.", nasmijem se, "A sad, želim si

ukrasiti sobu nečim mirisnim."
"Naravno.", poskoči i ode do druge strane štanda. Nasmijem se i

odem za njom. Ona dva stražara me prate u stopu.
"Što imate za mene?", pogledam.
"Dakle, imate...", priča dosta dugo o cvijeću. Priča to sa žarom i

kao da je odrasla među cvijećem.
"Mislim da ću ovog.", pokažem maleni cvjetić koji se još nije ni

rastvorio.
91
@a7L371cs
"Ali... iskreno mislim da bi cvijeće trebalo biti lijepa kao žena

koja ga kupi. Ali ovaj cvijet ne dočarava Vašu ljepotu.", kaže i gleda me
sretno.
"Da... istina.", kažem i uzmem pitar s cvijetom, "Ali uz dovoljno

ljubavi, ovaj cvijet može biti ljepši od najljepšeg. Vaše riječi."
"Da, ali zar bi Vaše Veličanstvo trošilo vrijeme na cvijet?",

pogled joj se promijeni u nešto malo tužniji jer smatra da bi se ljudi
trebali više posvetiti cvijeću.
"To nije trošenje vremena.", dam cvijet stražaru i platim cvijet.
***
Navečer...
"Čovječe, pun sam.", Silver se skine i baci u krevet. Legnem do

njega na stomak.
"Nemoj pretjerivati. Ugojit ćeš se, a ni krunu nisi primio.",

prođem lagano dugim noktom kažiprsta preko njegovog torza.
"Mmm... polako s tim. Dobro je i ovako.", legne na mene i

ljubaka me po licu, zbog čega se glasno nasmijem.
"Ali zar ne bi bilo super? Ti, kralj najmoćnije države?", kažem

dok mi mazi obraze.
"A ti, moja kraljica.", jednu ruku stavi na moj struk, a ja?
Zatvorim oči i prepustim se.
92
@a7L371cs
Probudio me je miris onog cvijeta. Digla sam se iz kreveta i

obukla.
Zalila sam cvijet i počela pjevušiti nasumične riječi o svojim

osjećajima prema Fabianu, iako ne spominjem njegovo ime.
"Opa, pa lijepo pjevamo.", čujem Silverov glas iza sebe i

okrenem se prema njemu.
"Ne. Nisam pjevala.", zarumenim se i naslonim na prozor iza

sebe, na kojem je stajao cvijet, a pogled je bacao na dvorište u kojem
je trenutno bila gomila ljudi.
"Nisi. Pjevušila si.", Silver mi priđe i stavi ruke na moj struk.
"Nisam ni to. To je bio vjetar.", smijem se, a on se nagne i

poljubi me.
Kad se poljubac završi, odmaknem se od njega.
Nekoliko sati poslije...
Jašem Fabiana (joj, ovo zvuči tako prljavo) kroz dolinu i plačem.
Što, mislili ste da sam sretna sa Silverom? Pa taj čovjek me ubija

u pojam! Svakim njegovim dodirom se osjećam prljavije. Odvratnije.
Gadim se sama sebi.
"Jeste li u redu?", upita stražar i približi mi se.
"Majka mi se ponovo razbolila.", kažem i ispustim jecaj.
93
@a7L371cs
"Oh, pa biti će ona dobro. Molit ću se za nju.", kaže.
"Ja nisam neka vjernica, ali nadam se da će biti u redu.",

pogledam u nebo i zapitam se ima li one više sile o kojoj svi pričaju?
"Možda bi se trebali vratiti. Ubrzo će pasti hlad ovdje i počet

ćemo se smrzavati.", kaže on i pričeka da ja okrenem konja pa on to
učini. Ja obrišem suze i smirim se.
"Kako ti je ime?", upitam zatvorenih očiju.
"Theo.", odgovori nesigurno.
"Theo kao Theodor ili kao Theodozije?", upitam.
"Theo kao Theo.", posramljeno kaže. Osmjehnem se.
"I to je u redu.", slegnem ramenima i dam znak Fabianu da

krene.
"Dolazim iz jako siromašne obitelji iz Hunterdeora. Princ Silver

me je uzeo k sebi već u dvanaestoj godini života.", kaže kao da zna da
volim slušati tuđe životne priče. Odmjerim ga.
Kao stražar, ima 'rezervirano' nabijeno tijelo. Ima oštre crte lica i
obrve kakve mnogi muškarci samo požele. Crne oči su ga činile još
strašnijim, ali u punim, ispucalim usnama krilo nešto slatkoće.
"Jako velikodušno od njega.", skrenem pogled s njega i

zagledam se ispred sebe.
"I jest. Jako je velikodušan, a njegov otac... grozota od čovjeka.",

kaže, a ja se na to glasno nasmijem.
94
@a7L371cs
"Misliš da ne znam? 'Clara, ne miješaj se!', 'Žene nemaju prava,

služe samo za razmnožavanje'", oponašam njegov glas i pomilujem se
po nevidljivom trbuhu, na što se on nasmije.
"'Podgrij vatru. Hladno je.', 'Kralj ne smije čekati svog konja!',

'Kralj uvijek mora imati bar šest stražara uz sebe!'", i on emitira njegov
glas. Oboje se smijemo glasno, a ja se držim za stomak.
"Theo, nadam se da ćeš i slijedeći put ti ići sa mnom. Baš si me

oraspoložio.", pogledam ga zahvalno.
"Naravno."
95
@a7L371cs
To je život
"Ja se kladim u šamar da ćeš faliti.", nasmijem se i stavim ruke

na kukove.
"Ja bih se kladio u nešto drugo.", podigne obrve izazivački.
"Dogovoreno.", kažem. On napne strijelu i nekoliko sekundi

cilja, a na kraju pogodi treći krug iznutra.
"Ha! Nisi pogodio!", smijem se, a on me podigne u zrak.
"Nisam ni promašio.", poljubi me.
"Pola-pola.", smijem se.
"Što znači...", kaže upitnim tonom glasa.
"Da idem jahati.", potapšam ga po ruci, a on me spusti na tlo i

poljubi u čelo.
"Ionako imam posla sad.", kaže i ode.
Odem po Fabiana i uzjašem ga. Za mnom ponovo ide Theo. Kad

se dovoljno udaljimo od palače, pokažem mu da mi priđe.
"Trebate me, princezo?", gleda me upitno.
"Što misliš o Zaoru?", upitam. To je jedan od Silverove mlađe

braće.
96
@a7L371cs
"Jak je.", kaže zamišljeno.
"Ja bih rekla da je debeo.", nasmijem se.
"A one njegove obrve?", kaže i ja se počnem glasno smijati.
"Misliš obrva?", kažem u smijehu.
"Da, da. I ona njegova 'smrdljiva navika'.", kaže.
"Jao, jesi li ikad bio baš kraj njega kad ispusti vjetar?", upitam,
"Jer ja jesam."
"Užas. Ne znam kako sam ostao uspravan.", kaže.
"Misliš li da sam grozna osoba što radim ovo? Jer osjećam

malenu grižnju savjest.", kažem i oboje se uozbiljimo.
"Ma ne. Svi to rade ponekad, a to što osjećate grižnju savjest,

znači da ste dobra osoba.", kaže i to me malo smiri. Mislim, nije u redu
činiti to, ali ponekad mi se Silverova obitelj čini nepodnošljivom.
Svi ti muškarci u 'kući', a samo ja. Mislim, tu je i njegova majka

koja me mrzi iz meni nepoznatog razloga.
"Nemojte sad razmišljati o tome. Sad je vrijeme za opuštanje.",

pogleda nebo, te ja ponovim njegovu radnju. Potapšam Fabiana po
vratu.
"Imaš pravo. Ne znam zašto si dopuštam da me to dira.",

kažem.
97
@a7L371cs
Navečer...
"Dakle, kako ćemo?", Silver legne na mene i ljubi me po licu

misleći da ja to obožavam.
"Ja bih spavala.", kažem iako znam što će se dogoditi.
"A oklada?", poljupce spušta na moj vrat i ramena.
Opirala sam se gotovo neprimjetno, a u sebi sam plakala. Ovo je

mučenje, ali to je život, zar ne?
98
@a7L371cs
"Jako smiješno."
Što bi bilo kad bih pobjegla? Kad bih se dogovorila s Fabianom

(a tu ne govorimo o konju) i otišla u Kentoneju s njim.
To bi mi bilo puno draže od ovoga.
Ali opet... on je vjerojatno odustao od mene i našao si drugu

ženu. To sam krenula saznati.
Sišla sam s Fabiana i ušla u veliku i raskošnu kuću.
"Princezo?", vidim privatnog detektiva Larrsona kako mi se

klanja.
"Imam posao za tebe. Ponovo.", sjednem na stolicu u njegovom

uredu, a on sjedne preko puta.
Da, ponovo. Prije sam mu davala da prati Silvera i govori mi je li

s drugim ženama, jer, da me je varao, odavno bih ja pobjegla. Što bih
se ja mučila ovdje, kod njega, kad on ima drugu?
"Ponovo ono isto ili?", počne zapisivati nešto.
"Ne. Želim da mi saznaš sve o Princu Fabianu od Kentoneje.",

kažem.
"To je poprilično daleko..."
"Platit ću ti. Samo učini to.", prekinem ga, te se dignem i odem.
99
@a7L371cs
Vratim se u palaču.
Prolazilo je vrijeme. Sati, dani, tjedni, mjeseci.... pa i godina,

skoro dvije. Ja nisam dobila ništa od tog detektiva. I svatko koga bi
poslala, ne bi se vratio. Nikakve novosti. Ništa.
To me je ubijalo. Uskoro sam postala hladna, mrtva iznutra.

Počela sam iskorištavati Silvera bez imalo grižnje savjesti.
Prestala sam jahati. Silver se svaku večer zadovoljavao mojim

tijelom, ali onda ga preko dana nije bilo. Očito me je varao. Ali, nije
me bilo briga. Nakon nekog vremena je ponovo bio vjeran samo meni,
što mi nije imalo nikakvog smisla.
Njegova majka me je odjednom počela voljeti. Tobože, ponosila

se mnom kao da sam njena kćer. A zašto?
Jer po cijele dane samo sjedim s njome, doslovno ne izlazim iz

one prostorije, pratim Silvera na svim događajima i pravim se sretnom
i zadovoljnom.
A, opet, znam da me iza leđa sažaljeva jer ne mogu imati djecu.

To joj užasno smeta, ali misli da sam, osim toga, savršena.
Ako ćemo iskreno, meni se više sviđala ona stara ja. Emotivna,
hiperaktivna ja. Puna ljubavi i čežnje za istom.
Zaboravila sam što je sreća. Sad je od nje ostao samo lažni

osmijeh.
Često, kad neki plemići dođu na večeru, upitaju što je s

Fabianom. Kakva je naša povijest.
100
@a7L371cs
Ništa. Moj odgovor je bio ništa.
On je samo moja prva ljubav. Nastavio je dalje. Ne mogu to

zasigurno znati, ali znam da bi njegov otac sigurno jedva čekao oženiti
sina tako da dobije pomoć od drugih kraljevstava. Samo je pitanje tko
je bio spreman pomoći.
Grandalenija uveliko pobjeđuje zahvaljujući Finderleniji.

Osvojen je veći dio teritorija.
Ja i Theo smo postali neka vrsta prijatelja. Savjetuje me i kad

sam isfrustrirana, dopusti mi da se ispušem na njemu.
Stvarno je drag i cijenim to. On je jedan od rijetkih osoba koje su

normalne.
Također, sjećate se one starice koja mi je prodala onaj mirisni

cvijet? Zaposlila sam je kao kraljevsku vrtlaricu i sada cijeli dvorac
miriši. Stvarno zna odraditi posao kako treba.
Ponekad odem kod nje pa pričamo o cvijeću. Onako, da mi dan

prođe.
Danas mi je devetnaesti rođendan. Prema mojim preračunima,

trebala sam imati četvero, možda i petoro djece. Htjela bih tu djecu,
bez obzira jesu li Silverova ili Fabianova.
Mislim da bi teže poludjela da imam djecu. Ne bih se predala.

Ovako mi je svejedno. Živjet ću, umrijeti kao i svako živo biće, samo
što neću donijeti nikakvu promjenu u svijetu.
101
@a7L371cs
Toga je bilo, toga će i biti. Uvijek će tu biti netko koga okolina

koči u pokazivanju svoga maksimuma.
Da se Fabian i pojavi, ne bi me mogao vratiti u prijašnje stanje.
"Draga?", Silver dođe do mene i njegove majke.
"Reci.", gledam ga nasmijano.
"Trip si je našao ženu.", kaže, a ja se pravim uzbuđena i

pogledam njegovu majku koja je bila uzbuđena kao da je njena udaja.
"Rosalina?", upita ona, a kad Silver kimne, digne se i gotovo

istrči iz prostorije.
"Wow. Još jučer sam ga korila da ne smije hodati na rukama

bezveze.", nasmijem se.
"Da.", sjedne kraj mene i obgrli me rukama.
"Jesi li je upoznao?", upitam.
"Da. Lijepa je, ali malo priglupa.", kaže i onda se oboje

nasmijemo. Samo što sam se ja, naravno, lažno nasmijala.
On je dobar dečko. Samo je hiperaktivan i nepromišljen. Lijep je

i jak, kao i Silver.
"Kako si ti? Nisam te dugo vidio.", skroz mi se približi, a ja

suspregnem zgađenu facu i nastavim se lažno smijati.
102
@a7L371cs
"Osjećam se malo umorno, ali sam dobro.", kimnem glavom

samoj sebi jer i sama želim povjerovati u to. Istina je da se osjećam
prazno.
"Aha. Sjećaš li se kako se jaše?", upita i nasmije se.
"Jako smiješno.", zakolutam očima.
"Ne, ozbiljno. Idemo malo jahati.", kaže, a ja se bez prigovora

dignem i krenem za njim.
Dovedu mi Fabiana i ja ga počeškam po njušci.
"Ideš?", Silver je već na Sulfusu.
"Da, naravno.", bacim tužni pogled na Fabiana i onda se

popnem na njega.
"Idemo kroz grad malo.", pokaže na stazu i onda damo znak

svojim konjima da kaskaju. On i Sulfus polako ubrzavaju, dok ja i
Fabian držimo svoj korak.
Kad dođemo do grada, ljudi nam se sklanjaju s puta i maze naše

konje kao da su svetinja. To mi se nimalo ne sviđa. Ne želim se isticati,
bez obzira na to što sam princeza među pučanima.
U daljini se čula poznata glazba, pa sam okrenula Fabiana prema

tamo. Kad sam došla vidjela sam da pučani plešu kolo iz moje
domovine. Odmah su mi suze krenule na oči.
103
@a7L371cs
"Ja njega još volim."
Sinoć sam okusila malo sreće. Također sam okusila i pet vrsta
pita i ne znam ti ni ja čega. Čim je Silver izjavio da mi je rođendan,
žene su se bacile pa pečenje, a muškarci na kovanje i ostalo.
Dobila sam puno željeznih ogrlica i narukvica. Naušnica i čega

sve ne. Jedan je napravio i malenu tijaricu, što me je zbilja dirnulo. Ali
ono što me je rastopilo je ono kolo koje su radi mene ponavljali i
ponavljali jer nisu znali nijedno drugo iz moje domovine.
Ovdje je narod tako dobar i neiskvaren. Valjda je rat iskvario

moj narod. Nadam se da to neće ostati tako nakon rata. Nadam se da
se Kentonejce prestati zvati otpadnicima i da će ih prigrliti kao svoje.
Ali mislim da ovaj rat ipak predugo traje da bi se to dogodilo.
"Kako si provela svoj rođendan?", upita me Diagora, Silverova

majka.
"Sišli smo u grad i naišli na kolo iz moje domovine. Zatim je

Silver izjavio da mi je rođendan i onda su građani počeli donositi
stvari. Jako smo se kasno vratili pa se nisam stigla svratiti.", kažem i
izostavim par detalja.
"A kad ste došli?", upita. Čovječe, stvarno je naporna, zar hoće i
to znati?
"Pa..", spustim pogled i zacrvenim se, a ona se zahihoće.
104
@a7L371cs
"Vidim. Znaš, još uvijek postoji mogućnost da zatrudniš.", kaže,

a ja se isti sekund dignem, previše ljuta da bih nastavila ovaj razgovor.
Naslonim se na zid čvrsto zatvorenih očiju.
Nisam ja kriva. To je Silverova krivica. Da je stao kad sam mu

rekla, sad bih imala djecu, a Silver ne bi bio osuđen da zauvijek ostane
princ, osim ako nađe drugu ženu.
To bi bilo super da ja ne moram ostati s njime. Mislim, briga me.

Nek nalazi drugu ženu, ali neka mene pusti. Ali ne. Mora Clara imati
zagorčan život.
Kad malo razmislim, i ja sam kriva. Mogla sam izabrati Fabiana

ali moja glupa usijana glava je mislila da je Silver bolji.
"Clara, što je bilo?", Silverov glas me prene iz razmišljanja.
"Ma, samo razmišljam.", otvorim oči i vidim da je spreman za ići

negdje.
"Trebala bi se spremati. Idemo u Gnereju na Sastanak Svjetskih

Vladara.", kaže i pruži mi ruku, koju prihvatim i hodamo skupa.
"Zašto ti ideš? Mislim, zašto ne ide kralj?", upitam.
"Ne da mu se putovati pa mene šalje. Kaže da ću tamo naučiti

što su to tenzije i kako izgleda sastanak bilo kojih vladara.", preokrene
očima.
"Ne kužim.", namrštim se zbunjeno.
105
@a7L371cs
"Nije ni bitno. Tebi je bitno da budeš tamo, uz mene.", uđemo u

sobu i ja počnem spremati sve osim odjeće koju će mi ropkinje
spremiti.
"Naravno. Bit ću uz tebe.", kažem.
"Kralj Kentoneje će biti tamo.", kaže, a ja se okrenem prema

njemu.
"Kao i moj otac.", nasmijem se, ovaj put zapravo.
***
Nekoliko dana poslije...
"Dobro nam došli!", kaže kraljica Gnereje i zagrli nas oboje,

jedno po jedno. Pogledam dvorac. Poprilično je velik, ali nije veći od
onog u Finderleniji.
Uđemo i odmah odemo na taj neki sastanak gdje su vladari i

vladarice bili odvojeni.
Mi smo bili u zasebnoj prostoriji, a oni u zasebnoj.
"Ti si kraljica Finderlenije?", priđe mi neka ženska, a po kruni

pretpostavim da je kraljica, te spustim pogled.
"Princeza, ali da.", petljam nešto prstima.
"Još uvijek je princeza. Bit će ona kraljica jednom.", začujem

majčin glas i podignem pogled.
106
@a7L371cs
"Majko.", dođem do nje polako i graciozno, te je zagrlim.

Smijem se od srca, koje lupa sto na sat.
"Clara, pa kako si mi?", odmakne se i odmjeri me.
"Sad sam dobro.", kažem i pogledam je. Blijeda je i mršava.

Premršava, "Pravo pitanje je: kako si ti? Ne izgledaš baš dobro."
"Nisam baš najbolje, ali sad je srce na mjestu.", nasmije se.

Sjednemo na kauč.
"Znaš, stanje u kraljevstvu se zaista mnogo popravilo otkako si

otišla.", stavi ruku na moju, ali ja gledam u vrata.
Ušla je prekrasna djevojka. Mislim, starija je od mene, ali bitno

da je prekrasna. I prišla nam je.
"Zdravo, ti si princeza od Finderlenije?", upita, a ja se dignem na

noge.
"Tko pita?", zbunjeno je pogledam.
"Melred, princeza od Kentoneje.", nakloni se, a zatim i ja.
Princeza od Kentoneje.
Znači, Fabian jest našao drugu.
Dobro za njega.
"Pa, Fabian mi je pričao puno o tebi.", kaže, a ja se zaledim.
"Jest?", nasmijem se. Ovo. Je. Neugodno.
107
@a7L371cs
"Da. Kaže da te još voli.", nasmije se.
"Stvarno? Mislim... ja sam njega... prebolila.", kažem, a ona me

iznenađeno pogleda. Jao, kako lažem! Kad bih ga sad vidjela, skočila
bih na njega i izljubila ga kao nitko ikog ikad.
"Oh.", nasmije se.
"Pa, s Fabianom si tu?", upitam.
"Da... otac se razbolio.", kaže ona a ja se poželim udariti glavom

u nešto.
Otac! Pa ona je njegova sestra! Melred! Govorio mi je o njoj!
"Jesi dobro? Bljeda si.", kaže, a ja stavim ruku na obraz.
I ja sam njegovoj sestri rekla da sam ga prebolila.
Bravo Clara!
Idemo svi aplauz za najveću idiotkinju ikad!
"Da...", sjednem na kauč i potapšam joj mjesto kraj sebe, ali ona
odbije i ode si po piće.
"Što je bilo?", upita majka tiho.
"Mama, ja njega još volim, a kad je rekla da je s njime..."
"Shvaćam. Samo se smiri. Sve će biti u redu.", potapša me po

ruci i onda vratim pogled na Melred koja se vraća i sjeda kraj mene.
108
@a7L371cs
"Kako je? Nisam... nisam ga dugo vidjela.", upitam.
"Sve gore i gore. Vidi se na njemu da dugo nije bio sretan.",

napravi tužni izraz lica.
"Kako?", gledam je jednako tužno.
"Pa, nije se nasmijao, onako od srca, već otkako si se ti udala."
109
@a7L371cs
"Tko je to?"
Zašto mene toliko boli to? Zašto me brine je li Fabian misli da

sam ga prebolila ili ne? Ionako sam vezana za Silvera.
"Još nisi zaspala?", čujem Silverov umorni glas. Vjerojatno sam

ga probudila svojim meškoljenjem.
"Ne.. oprosti ako sam te probudila.", stavim ruke na njegove

koje su bile oko mog struka.
"Ne ispričavaj se. Samo ti želim pomoći.", poljubi me u kosu i

privuče skroz uz sebe.
"Hvala.", prošapćem.
Jutro...
Svi se nalaze u sobi za doručak, u parovima. Svaki par ima svoj

stol.
"Nisam te pitala kako je prošao sastanak sinoć?", upitam Silvera

da ubijem tišinu koja je vladala među nama.
"Otac je imao pravo kad je rekao da nikad nisam vidio što su to

prave tenzije.", kaže, a ja se nasmijem možda malo preglasno. Vladari
za stolovima oko nas su se nakratko okrenuli prema nama.
"Oprosti.", prošapćem kad stavim dlan na usta.
110
@a7L371cs
"Ma u redu je.", nasmije se sebi.
"Clara.", začujem glas iza sebe i podignem pogled s hrane na

Silvera.
"Fabian.", pogledam ga.
"Mila...", napravi tužni pogled, a ja se dignem na noge i time ga

prekinem. Suze mi idu na oči i srce mi tuče.
"Reci što imaš tako da mogu ići.", prekrižim ruke i dobro mu

pogledam lice. Pregledavam svaki pedalj u potrazi za srećom, ali ne.
Samo tuga.
"Želim razgovarati o nama.", kaže, a ja mu rukom pokažem da

prestane govoriti.
"Onda se nema o čemu razgovarati.", iziđem iz prostorije, a suze

mi lete niz lice.
Kad sam prolazila kraj stola od Grandalenije, čula sam majčin i

očev glas: "Clara...", mama se krenula dignuti na noge.
"Bit će ona dobro. Ovo mora sama riješiti.", tata je spriječi.

Nakon toga sam ja izašla vani. Izašla sam i iz palače, na svjež zrak.
"Čovječe...", obrišem suze i počnem hodati nekom stazicom.

Nakon stvarno dosta hodanja, naišla sam na more.
More me je odmah asociralo na dom, a dom na Fabiana, a

Fabian me je natjerao na suze.
111
@a7L371cs
Sjela sam na liticu i gledala more. Pustila sam suze, ionako nitko
ne gleda.
More se u ovom trenutku čini tako velikim, a opet tako malim

nasuprot mojim suzama. Svaka je suza kao cijeli ovaj zaljev teška, ali
se zato ja osjećam lakše.
Razmišljala sam o tome da se bacim. Nekako bi mi lakše bilo da

ne živim nego da živim na ovaj način. Digla sam se na noge i povratila.
Zbunjeno sam gledala u svoj doručak, ali sam pretpostavila da samo
moram odležati par dana. Možda je to zbog nagle promjene tlaka u
zraku.
Tko će znati?
Vratila sam se do dvorca i ušla u sobu. Sjela sam za stol sa

ogledalom i počela češljati svoju crnu kosu. Sada mi je već do donjeg
dijela leđa.
Ispred sobe čujem komešanje. Znam što se događa. Fabian je

došao da me prisvoji nazad, ali ja ne želim da to učini.
Mislim, naravno da želim, ali što onda? Nije kao da možemo

samo pobjeći zajedno kao u pričama. Nemoguće je. Našli bi nas.
Kao što sam očekivala, Fabian je uletio u sobu, ali ono što nisam
očekivala bio je Silver.
"Ja ZNAM da me nisi prebolila. Jednostavno znam.", Fabian

bijesno stiska šake gledajući me.
"Naravno da jest. Sad ima mene, što ćeš joj ti?", Silver kaže kao
uvredu.
112
@a7L371cs
I mene je zabolilo.
"Dosta.", namrštim se.
"Ali..."
"Dosta!", prekinem Silvera, "Ponašate se kao djeca! I gore!",

dignem se na noge i oboje ih ošinem pogledom.
"Oprosti.", Silver pokunjeno kaže, pa onda i Fabian.
"Niste tu da bi se brinuli o ljubavnim životima već o budućnosti

svojih kraljevstava. Fabiane, sam si rekao da sam udata i da se tu ne
može ama baš ništa, stoga te molim da ne unosiš nemir u moj život
više.", tko je ovo rekao? Ja? Ovo nisam ja rekla. Ovo je, imam osjećaj,
samo još jedan od mojih glupih poteza koji će me poslije skupo
koštati.
"Zar stvarno želiš da odem?", upita s nevjericom u pogledu.
Coknem jezikom i stavim kažiprst na svoju usnu praveći se da

razmišljam.
"Da.", pogledam ga u oči, a on kimne glavom i izađe dok nas

Silver sumnjičavo gleda.
Coknuti jezikom je naš znak za 'Vidimo se večeras'.
"Napokon.", lažno odahnem i sjednem natrag na stolicu.

Pogledam se u ogledalo i nakrivim glavu. Nemam pojma što bih s
frizurom.
113
@a7L371cs
Na kraju sam je samo zgurala u urednu i elegantnu punđu.
Ostatak dana smo ponovo proveli odvojeni; muški su imali

sastanke, a ženske su se dosađivale u onoj prostoriji.
Saznala sam o svemu što se događalo u Grandaleniji, naravno.

Majka se stvarno uživila u govor koji je održala.
Kad je to završilo, otišla sam iza dvorca. Znam da će Fabian

tamo biti. Tamo nema nadzora.
Dođem u skriveni kutak među drvećem i začujem šuškanje iza

sebe. Okrenem se.
"Tko je to?", upitam.
"Ja.", preda mnom se pojavi visoka silueta....
114
@a7L371cs
Nedostaje mi život.
Mjesec dana kasnije...
"Izvolite.", Miera mi pruži pladanj s hranom. Tako je dobra

prema meni.
"Hvala.", protrljam okove oko svojih ruku i primim pladanj uz

osmijeh.
"Naravno. Treba li Vam još nešto?", upita.
"Da. Molim te, obraćaj mi se sa ti.", osmjehnem se, a ona se

nasmije i izađe iz ćelije. Zaključa me i ode.
Pogledam pladanj malo detaljnije. Riža i komad.... mesa? U

redu. Pojedem svoj obrok i odložim pladanj što dalje mogu, ali me
lanci prikovani na zid spriječe.
Sjednem na klupicu u svojoj ćeliji. Zahvalna sam na njoj. Imam

luksuz koji drugi zatvorenici nemaju.
Naravno, kao i obično, počnem razmišljati o tome što se

dogodilo da sam uopće završila tu.
"Ja.", preda mnom se pojavi visoka silueta zelenih prekrasnih

očiju. Gledale su me požudno i presretno.
115
@a7L371cs
"Fabiane.", kažem sretno.
"Clara.", kaže on jednakim tonom. Zagrlimo se. Kroz tijelo mi

odjednom prođe val topline i želje za plakanjem, pa se ne suzdržavam.
I on plače, samo na onaj tihi, muški način.
Bacili smo se na meku travu i dalje zagrljeni. Stavio je dlan na

stražnji dio mog vrata i poljubio me. U meni je igrala neviđena vatra
dok me je pribijao sebi i ljubio upravo onako kako on to radi - s
čežnjom.
Nisam mu ostala dužna. Mazila sam ga po kosi, onako kako on

voli. Odjeća je brzo nestala. Uskoro sam imala svoj prvi put, bez obzira
na Silvera.
Nasmiješim se na sjećanje mene i Fabiana i stavim ruku na donji

dio stomaka.
"Clara.", začujem Silverov glas, te se uozbiljim.
"Reci.", pogledam ga. Ušao je u ćeliju. Moja je ćelija okružena

zidovima, tako da nitko ne vidi što se događa, osim kroz vrata.
"Znaš po što sam došao.", zatvori vrata za sobom.
Klimnem glavom u znak odobravanja. Dignem se na noge, ali

prije nego li pošteno utvrdim ravnotežu, on me pribije uza zid. Počne
me ljubiti po vratu i ključnoj kosti. Nisam mogla suspregnuti gadljivi
izraz lica.
116
@a7L371cs
"Gdje si bila?", Silver upita čim sam kročila u sobu.
"Kod majke.", slažem i slegnem ramenima.
"Aha.", povuče me u krevet.
"Molim te, nisam raspoložena.", napravim umorni izraz lica.
"Ja jesam.", kaže i bez obzira na mene, kao da se to mene ne

tiče, on nastavi raditi što je htio.
Makne se od mene i izađe, a ja padnem na pod i plačem.

Ponovo sam došla na to da se gadim sama sebi.
Nakon nekog vremena Miera uleti i polegne me na klupicu.
"Hvala.", prošapćem u suzama, a ona izađe vani.
Prošli su sati dok sam se smirila. Onda sam se naslonila na

hladan zid iza sebe.
"Još samo tjedan dana.", kaže Fabian i pomakne mi pramen

kose s lica.
"I onda se vraćamo u stvarnost.", zatvorim oči i poželim da ovaj

trenutak traje.
"Volim te. Volim te kako nitko nikog nikad nije. Nemaš pojma
kako mi je teško bilo bez tebe.", poljubi me u obraz.
117
@a7L371cs
"Vjeruj mi, znam. Naravno da znam kad te volim još i više.",

preokrenem nas da sam ja gore, a on gore.
"Nja nja nja.", napravi neki čudni izraz lica i isplazi jezik, a ja se
nasmijem.
"Ti si dijete u glavi. Gori si od mene kad sam bila mala.",

nasmijem se.
"Pa neka sam.", poljubi me.
Ne mogu vjerovati kako sam dopustila da napravi budalu od

mene. Natjerao me je da mu vjerujem da mi vjeruje dok onda...
"Ljubavi?", Fabian me pita.
"Da?", pogledam ga.
"Aha!", začuje se Silverov glas. Uskoro na naš maleni proplanak

stupi tucet vojnika.
"Silver!", uplašeno kriknem.
"Zar si mislila da ti stvarno vjerujem? Onda si uistinu glupa!",

izdere se na mene.
118
@a7L371cs
Pustim još jednu suzu i obrišem je.
Nedostaje mi život.
119
@a7L371cs
"Kako si ti tu završio?"
"Clara.", kažem sama svoje ime kao da je izvanzemaljsko, "Clara.

Nema smisla."
Bože, ja sam poludila.
"Ovo je glupo.", nasmijem se.
"Što je glupo?", upita neki od zatvorenika. Ovdje je svaki zvuk

odzvanjao pa su zatvorenici na taj način komunicirali.
"Sve. Ova kazna općenito. Ovdje i nije tako loše.", slegnem

ramenima.
"Kako to misliš?", upita. Mislim da je ovo Grdalon, jedan od

težih zločinaca ovuda.
"Pa lijepo. Bolje mi je ovako nego onako kako sam živjela prije.",
protrljam si lice dlanovima.
"To zavisi od osobe. Stani malo, ti nam nikad nisi ispričala što si
napravila pa da si završila u samici?"
"I neću.", tako je. Odlučila sam to zadržati za sebe.
"To je u redu. Poštujem to.", kaže, a to zvuči kao da izmišlja

samo da se razgovor nastavi.
120
@a7L371cs
"Je li i ti misliš da ćeš poluditi?", upitam. Već sam previše puta

prebrojala kamenja u zidu i prešla rukom po crtama do kojih sam
mogla doći.
"Valjda već ludim. Tko zna jesi li ti tu? Možda si samo plod moje
mašte. Jako je malo vjerojatno da žena završi u samici.", kaže, "Iako bi
moj plod mašte vjerojatno imao više seksi glas, ako znaš na što
mislim."
Što je to trebalo značiti?
"Pobuna!", netko dođe i otključa mi vrata. Izađem i vidim da svi

bježe vani, pa sam tako i ja postupila.
***
Nalazimo se u logoru, u onim planinama što obrubljuju dolinu.

Ima petnaestak šatora, u svakom šatoru dvadesetak ljudi. Svi smo mi
varalice, lopovi, ubojice i tako dalje u nedogled. Nisam jedina žena, ali
nisam prilazila onima koje su tu. Jako su... neprivlačne i... odbojne.
Dva dana smo proveli tu, a onda smo pješke putovali dva, pa
spavali dva i tako dobra dva tjedna. Netko nam je nabavljao hranu ali
smo svi bili mršavi i izgladnjeli. Sve oko nas je smrdilo i nitko nije znao
gdje zapravo mi idemo.
Počeli su se tući i svađati za svakojake sitnice. Naučila sam razne

pogrdne riječi i izraze. Također sam naučila razgovarati pogledima.
Tako smo mi malo povučeniji komunicirali tijekom napetih situacija.
Bili smo u neizvjesnosti. Nismo znali što se dogodilo. Sve dok...
121
@a7L371cs
"Finderlanija je pala! Cijela kraljevska obitelj je ubijena!", netko

je povikao i odjednom je sve počelo brujati.
Silver je umro.
To znači da sam oslobođena braka s njime.
To znači da mogu biti s Fabianom.
To znači da napokon mogu biti sretna.
A to znači sve.
Još tjedan dana smo putovali dok se nismo našli pred

nepoznatim dvorcem. Bio je razrušen, ali je stajao na temeljima kao
kakav starac koji je bio jednom nogom u grobu.
"Gdje smo mi?", upitam nekoga neodređenog.
"Kentonejska glavna palača.", netko iz gomile kaže, a mene se

nešto skvrči u stomaku. Je li Fabian u redu? Gdje je?
Osjetim kako mi je krv iz lica nestala i bol u donjem dijelu

stomaka. Odem do spaljene trave koja je predstavljala vrt - i povratim.
Povraćam svaki dan u zadnjih mjesec dana, ali to sam pripisala

pothranjenosti, nesanici i nedostatku higijene.
"Jesi li u redu?", upita netko, a ja se uhvatim za gladni želudac.

Osjećam prazninu na svaki mogući način.
"Valjda.", slegnem ramenima.
122
@a7L371cs
"Primijetio sam da dosta povraćaš u zadnje vrijeme.", kaže ta

osoba, a kad se okrenem, ugledam Thea.
"Kako si ti tu završio?", pogledam ga zbunjeno.
"Zatvorio me je jer je mislio da ga varaš sa mnom, a onda sam

pobjegao s ostalima.", slegne ramenima.
Napokon se otvore vrata i svi mi nahrlimo na sigurno. Prizor koji

me je dočekao me je ostavio bez daha.
Svi.
Cijela kraljevska obitelj obješena o veliki luster u predvorju.

Pogledom sam potražila Fabiana, ali nije bilo ni njega ni Melred.
Odahnula sam, iako mi je knedla zapela u grlu.
Rasporedili su nas po sobama, troje po sobi i odmah smo se svi

bacili na spavanje. Doslovno sam zaspala u letu. Tri ili četiri dana,
nisam sigurna, je trajala faza oporavka od putovanja. Spavali smo, jeli i
spavali.
Nakon toga, svi su se raštrkali po svijetu.
Ja sam sišla dolje u grad, na tržnicu.
"Oprostite, znate li što se dogodilo sa preživjelim princom i

princezom?", ovo sam pitanje upitala svakog prolaznika i prodavača, a
za odgovor bih dobila odmahivanje glavom i slijeganje ramenima.
123
@a7L371cs
Na kraju dana sam odustala i vratila se u dvorac. Našla sam

Thea, pa smo skupa našli sobu za sebe, zatvorili se tamo i pričali, po
običaju, o glupostima.
124
@a7L371cs
"Ti si luda."
"Znam samo da su završili u rukama kralja Grandalenije.", kaže

jedan stranac, to jest prolaznik kojeg sam upitala, jednako kao i
dvadeset i pet drugih u zadnjih petnaestak minuta. Ovo je prvi
odgovor koji sam dobila u deset dana.
"Hvala, hvala puno.", naklonim se i otrčim na drugi dio tržnice,

gdje se Theo raspitivao.
Theo je obećao da će ostati uz mene do kraja života i da će mi

biti prijatelj pod cijenu života. Nešto kao najodaniji sluga samo što je
on za mene puno više.
"Theo!", zagrlim ga.
"Saznali Ste nešto?", nasmije se.
"Da! On je kod kuće! Kod moje kuće!", zaderem se.
Tjedan dana poslije...
Ja i Theo smo uspjeli zaraditi novce i sad stojimo pred mojim

domom. Ne vjerujem koliko mi je nedostajao ovaj teški, morski zrak.
Sam pogled na dvorac je meni nabacio osmijeh na lice.
***
125
@a7L371cs
"Draga moja! Pa stvarno si se namučila dok si pobjegla.", kaže

moja majka.
"Da. I onda sam čula da je Silver mrtav.", kažem, a ona me

sažaljivo pogleda.
"Stvarno mi je žao...", kaže majka, a ja opušteno frknem.
"Ne treba ti biti žao. Skoro me je ubio. Olakšao mi je time što je

mrtav."
"Clara!", prekori me.
"Što?", pogledam je onim ne-krivi-mene pogledom.
"Tako se o mrtvacu ne govori! Osobito ako je u pitanju tvoj

muž! Mislila sam da sam te naučila poštovanju.", kaže namršteno.
"On mene nije poštovao. Zašto bih ja njega?", na zadnjem dijelu

mi se glas povisi za čitavu oktavu.
"Jer je to tvoja uloga! Njegova dužnost nije da te poštuje, tvoja

je da poštuješ njega.", kaže.
"Kako god. Mrtav je i s tim smo završili.", kažem i dignem se.

Odem do vrta i povratim. Padnem na koljena nemoćno.
"Clara, zar si trudna?", majka me upita.
"Ne. Samo... samo mi nedostaje sna.", kažem.
126
@a7L371cs
"Ne povraćaš kad ti se spava. Pogotovo ne ti. Otiđi ti na

pregled.", kaže i odvuče me do babice (one su porađale žene prije.
Neka su vrsta starinskih liječnika).
***
"I što je rekla?", upita majka čim izađem iz prostorije, a ja

šokirano gledam u zid.
"Ja... trudna sam.", zapanjeno gledam u prazno. Dok moja

majka vrišti od uzbuđenja.
"Imat ću unuka!", prodere se.
"Mama...", suze mi se pojave u očima.
"Reci?", izgleda kao da sam joj svo veselje ovoga svijeta stavila
na pauzu.
"Ja... otac djeteta je mrtav.", padnem na koljena i plačem. Ona

me zagrli.
"Oh, mila...", poljubi me u kosu dok ja jecam.
"Mama gdje je Fabian?", upitam u suzama.
"On je u jednoj od ćelija, dolje u podrumu.", kaže, "Nije se htio

predati, a tvoj ga otac nije mogao ubiti. Nije imao srca da to učini."
Još jače zajecam. Jecaji mi se polako pretvaraju u vriskove.

Majka kaže nešto sluškinji koja nas je gledala, ali od vlastitih jecaj-
krikova nisam razumjela što.
127
@a7L371cs
Mazila me je po kosi i ninala kao što se to djeci radi.
Uskoro sam osjetila kako se ona povlači i snažne ruke oko mog
struka su je zamijenile. Podigle su me na noge i naslonile moju glavu
na svoja prsa.
"Ljubavi, u redu je. Sve je u redu.", mazi me po kosi i nina kao

majka maloprije, ali sad lebdim u zraku dok to radi.
"Ja sam.. trudna.", kažem u jecajima.
"Znam.", kaže i poljubi me u kosu.
"A Sil-Silver je ot-otac."
"Znam.", zagnjuri glavu u moj vrat i poljubi me, što me malo

smiri.
"Što ću sada?", i dalje u jecajima prošapćem.
"Ja sam tu.", osjetim da hoda, ali ne otvaram oči.
On će se pobrinuti za dijete? I mene? On će nas primiti da

budemo pod njegovim krovom?
Osjetim da me liježe na krevet i da se krenuo dignuti, ali ga

povučem na sebe. Otvorim oči i spojim nam čela.
"Što nam je ovo trebalo Clara? Zašto si izabrala Silvera?", mazi

me po obrazu.
"Znaš ti zašto.", nasmijem se.
128
@a7L371cs
"Ti si luda.", kaže i ponovi moju radnju.
"Luda za tobom.", poljubim ga.
129
@a7L371cs
"Svaki ću ti dan to govoriti."
"Pristajem.", ovaj put sam ja plakala. Kao i mama. Kao i cijela

obitelj.
"Možete poljubiti mladu.", kaže svećenik, a Fabianu nije trebalo

dva puta govoriti. Obujmio je moje obraze svojim toplim dlanovima i
poljubio me.
Sve je ono nas počelo pljeskati i zviždati, pa i plakati. Zagrlili smo

se.
"Napokon si samo moja.", šapne mi, a ja zatvorim oči i

prepustim se zagrljaju.
"Samo tvoja."
***
"Fa-Fa... Oh! Fabiane!", zavrištim dok grebem njegova leđa

noktima. Nikad nisam uživala kao sada, nikad mi nije bilo slađe.
"Ljubavi.", čvrsto me drži za kukove i lomi i mene i krevet. Ali

vrijedi. Zavrištim još par puta i onda smo stali. Legne na mene i opusti
se. Ljubaka me po vratu i smješka se.
"Aaah...", čupkam mu kosu na način na koji on to voli.
"Volim te.", lizne me uzduž vrata, a ja se stresem.
130
@a7L371cs
"Ja tebe ne.", nasmijem se glasno.
"Ma nemoj?", podigne glavu i pogleda me lažno ljuto.
"Nastavi.", povučem ga prema sebi u namjeri da me nastavi

ljubiti.
"Ne dok ne priznaš da me voliš.", gleda me onim svojim

zelenim, zamamnim očima.
"Mali, ne izazivaj.", namrštim se, iako mi je osmijeh na licu.
"Mali?", krene se dignuti, ali ga povučem natrag u krevet i

okrenem nas tako da sam ja gore.
"Ti si moj mali.", poljubim ga, a njegove se ruke nađu na donjem

dijelu mojih leđa.
"A što si ti?", gleda me zabavljeno.
"Ja sam tvoja velika.", nasmijem se.
"Ja mislim da tebi treba pomoć. Kao... prava pomoć.", nasmije

se glasno.
"Ti ćeš mi pomoći.", uozbiljim se. Krv mi nestane s lica i

problijedim.
"To dijete je moje, Clara. Ono je dio tebe i voljet ću ga.", prolazi
rukama po mojim leđima ne bi li me smirio.
"Da...", skrenem pogled.
131
@a7L371cs
***
"Clara!", Melred me zagrli.
"Mel!", uzvratim zagrljaj.
"Od sve te gužve oko tebe nismo stigle pričati!", odvoji se od

mene i uhvati me pod ruku.
"Ne pitaj... glava me boli i raspadam se.", gledam u daljinu.
"Ali bar si s Fabianom.", pogleda me vragolasti.
"Ma šuti.", zarumenim se.
"Kako ti napreduje trudnoća?", pogleda nakratko stomak, ali

vrati pogled ispred sebe.
"Napreduje. Ne znam što da kažem. Jednostavno...",

uzadahnem duboko i izdahnem.
"Da... pa, jedva čekam da postanem tetka.", nasmije se, a meni

se pred licem stvori Silver.
Isti se sekund suze stvore u mojim očima.
***
"Ljubavi, plakala si?", Fabian me zagrli, "Što je bilo? Je li te

netko.."
132
@a7L371cs
"Nije ništa. Sjetila sam se nečega.", nasmijem se njegovoj

reakciji. Poljubi me u obraz i stegne uz sebe.
"Ne želim napustiti ovo mjesto.", kažem.
"Ni ja. Pogled je prekrasan.", kaže i spusti glavu na moju.
"Mislila sam na tvoj zagrljaj, pametni.", promrmljam.
"I to ima dobar pogled.", nasmije se. Mogu vidjeti onaj njegov
ponosni kez kad me prevari.
"Ne bih se složila.", kažem. Namršti se i odmakne od mene.
"Što?", gledam ga nevino. On namršteno prekriži ruke.
"Nisam lijep?", gleda me ljuto. Ovo nje gluma. Ne razumijem

zašto se ljuti kad zna da se sprdam s njime.
"Ne.", kažem, a on se okrene od mene.
"Onda me nemoj gledati."
"Ti si najljepši.", obgrlim ga oko struka i naslonim glavu na

njegova leđa.
"Ne volim kad me onako zezaš.", Fabian leži na krevetu i gleda

strop.
"Neću više.", nasmijem se. Ja ležim do njega i gledam ga.
Nagnem se iznad njega i legnem na njegova prsa.
133
@a7L371cs
"Volim te.", zagrli me jako.
"I ja tebe. Danas smo si to govorili puno puta.", kažem.
"Svaki ću ti dan to govoriti.", poljubi me u kosu.
134
@a7L371cs
"Clarissa."
"Clara. Budi se.", Fabian me trese uz iznerviran jutarnji ton

glasa.
"Ne. A i Silver me je budio na ljepši način od toga.", promrmljam

u kušin.
"Misliš bolje od ovoga?", okrene me na stomak i počne škakljati.
"Da... on me je... ljubio.. prestani!", zadnji dio zavrištim, pa

prestane. Ili je prestao zbog prvog dijela.
"Gdje? Moram to pokriti svojim poljupcima.", gleda me.
"Otprilike ovuda.", kažem i pokažem cijelo tijelo.
"Ah, pa to sam već izljubio.", nasmije se samouvjereno. Dignem

se i obučem.
"Gdje ćeš?", Fabian me upita.
"Do Thea.", kažem.
"Tko je to?", stisne šake.
"Theo. Prijatelj koji je bio uz mene kad sam bila kod Silvera.",
podsjetim ga.
"Aha. Prijatelj.", ponovi i legne na krevet zamišljeno.
135
@a7L371cs
"Da. To ti je kao čaj s prijateljicama.", kažem.
"Ti s njime dijeliš detalje iz kreveta?", gleda me i smije se

glasno.
"Pobogu ne! Ni sa kim ne dijelim to. To je moje.", kažem i

poljubim mu ruku demonstrativno.
"A o čemu pričate onda?", pogleda me zbunjeno.
"Pa ne vrti se sve oko tebe.", slegnem ramenima i izađem.
Šetam hodnicima sve dok ne dođem do crne mrlje na zidu.

Stavim ruku na nju i nasmijem se.
Ta mrlja je nastala od malenog požara koji sam izazvala. Imala

sam šest godina i nosila sam svijeću.
Nastavim hodati i dođem do lagane udubine u podu, gdje se

nasmijem, ali nastavim.
To je bilo malo kompliciranije. Recimo da je na mene pao cijeli

oklop i da je pod oštećen, a ja sam prošla bez ogrebotine.
Došla sam do vrta i kad sam ugledala Thea, pokazala sam mu

rukom da dođe, što je i napravio.
"Što imaš danas za mene?", upitam.
"Ništa posebno. Svi su jako radosni što Ste se vratili.", kaže i

nasmije se.
136
@a7L371cs
"I ja sam radosna.", kažem.
"Vidi se. Zarazno je, veoma."
"Toliko uspomena... bila sam jako živahno dijete.", nasmijem se.
"Vjerujem."
"Clara!", začujem iza sebe. Okrenem se i u sljedećem trenutku

se nalazim na podu, a na meni je vrišteća princeza.
"Francesca!", uzvratim zagrljaj.
"Jako mi je žao što nismo stigli na svadbu..."
"Gdje je Trent?", prekinem je dajući joj do znanja da je u redu

što nisu došli, pa se dignemo i otresemo haljine.
"Eno ga, izlazi iz kočije. Ali pazi. Slomio je ruku.", kaže

Francesca.
"Koju?", zabrinuto se namrštim i počnem hodati do dvorišta, u

kojem se dočekuju gosti.
"Desnu.", odgovori Francesca i krene za mnom.
"Sreća što je ljevak, zar ne?", natjeram se na smiješak.
"Clara!", Trenton me zagrli unatoč krpama (koje su u ono doma

služile kao zavoji) i štapovima (koji su tada služili kao gips, da
stabiliziraju ruku.)
137
@a7L371cs
"Polako s tom rukom.", nasmijem se, "Pa kako ti se to

dogodilo?"
"Sramotno je.", odvoji se od mene i skrene pogled.
"Šapni mi.", pogledam ga znatiželjno, a Francesca se zahihoće.
Primakne svoje usne mojem uhu i šapne: "Zagledao sam se u

djevojku i propao niz stepence."
Nemoj se smijati.
Nemoj se smijati!
Clara, nemoj se smijati!
Ipak sam se nasmijala.
"Ma hajde, događa se.", potapšam ga po ramenu nasmijano.
"Da...", Francesca se pored nas gušila od smijeha.
"Clara od Grandalenije.", začujem tetkin glas i odmah se

okrenem prema njoj i naklonim. Ona je kraljica sada pa...
"Teta.", zagrlim je.
"Vidiš ti kako je ovaj moj sin smotan. Gleda djevojke pa

propadne!", kaže moj tetak i počne mu se smijati. Trenton spusti
pogled, a ja se namrštim.
138
@a7L371cs
"Oprostite, ali zar se Vi ne bi okrenuli za svojom ženom da je

prvi put vidite?", podignem obrvu pobjedonosno. Prestane se smijati i
problijedi. Pih! Kralj koji se boji svoje kraljice!
"Naravno da da.", pogleda me onim ubojitim pogledom kojim

ratni zarobljenici gledaju vojnike koji su ih zarobili.
"Pa onda u čemu je problem? Možda je to njegova buduća

žena? A stepenice su usputne.", lagano ga potapšam po ruci, ali kad
vidim da ga boli, prestanem. Razvedrio se. Kao i Francesca. Oni dvoje
iz nekog meni stranog razloga mrze svog oca.
Kad malo razmislim, ja više i nemam povjerenja u svog oca. Bar

ne kao nekad. Znam da su moje misli onda bile djetinjaste, ali...
"Clara, draga, tražio sam te.", Fabian me prekine iz razmišljanja i

shvatim da sam još uvijek u društvu obitelji.
Okrenem se i završim u toplom, čvrstom zagrljaju.
"Fabiane ovo je moja tetka, kraljica Clarissa, po kojoj sam dobila

ime, tetak tetak, kralj i rođaci Francesca i Trenton.", kažem u jednom
dahu i pokažem na svakoga.
On se nakloni kralju i kraljici, a princu i princezi klimne glavom.

Oni uzvrate.
"Razmišljao sam o tvojim riječima, mila.", kaže Fabian i natjera

me da se okrenem prema njemu.
On razmišlja o mojim riječima? On razmišlja? To je novo.
139
@a7L371cs
"I odlučio sam ti pokazati da ne mislim tako.", kaže i uhvati me

za ruku.
Ma o čemu o govori?
"O čemu ti?", zbunjeno ga gledam.
"Odlučio sam ti pokazati da se ne vrti sve oko mene.", stavi dlan

na moju ruku, a ja ga iznenađeno i zbunjeno pogledam.
Kad sam mu ja to rekla?
"Sve se vrti oko tebe.", kaže i poljubi me.
Bio je to onaj žedni poljubac - nije se sramio staviti ruku na donji

dio mojih leđa i privući me skroz do sebe, a ljubio me je kao da se
jutros nismo poljubili, a jesmo.
Uzvratila sam nježno. Nemam pojma zašto me je poljubio pred

svima, ali ću tu priču pratiti.
"Clarissa.", očev glas nas razdvoji. Dođe do svoje sestre i zagrli

je. Tada me je Francesca odvukla od svega.
140
@a7L371cs
"Ja sam ovdje muško!"
"Debela sam.", kažem dok se gledam u ogledalo.
"Nisi.", Fabian me straga pomazi po stomaku.
"Jesam. Vidi ovo?", napravim neki čudni izraz lica.
"Nema se što za vidjeti.", nasmije se i nasloni svoju glavu na

moje rame, a ja stavim ruke na njegove.
"Ima, već imam stomak.", napravim tužan izraz lica.
"Da, proširila si se cijela dva centimetra.", nasmije se.
"Prestani.", naslonim se na njega.
"Ljubavi?", poljubi me u vrat.
"Da?", pogledam ga u ogledalu.
"Sjećaš se kad smo se upoznali?", pogleda i on mene.
"Da, kako bih mogla to zaboraviti?", nasmijem se.
"Kad sam ti ušao kroz balkonska vrata i poljubio te i onda smo

se ljubili cijelu noć...", promrmlja u moj vrat, a ja se glasno nasmijem.
"Ili kad su te uhvatili...", pogledam sretno u ogledalo.
141
@a7L371cs
Koga briga jesam li debela dok se njemu sviđam?
"Ili...", poljubac u vrat, "... kad si...", poljubac u vrat, "...odabrala

Silvera."
Zatvorim oči namršteno i odmaknem se od njega.
"Baš si ga morao spomenuti?", okrenem se prema njemu ljutito.
"Zar ti to smeta?", upita raširenih ruku.
"Da. Jako.", prekrižim ruke očekujući svađu.
"Onda ga neću spominjati.", zagrli me.
"Fabiane.", kažem i udubim se u njegova prsa.
"Reci?", pomazi me po kosi.
"Nešto nije u redu.", kažem. Već vidim njegov zbunjeni pogled.
"Što?", upita smireno.
"Ne znam. Sve je predobro da bi bilo istinito. Predobro da bi

trajalo.", promrmljam u njegova prsa, a on me čvrsto uhvati za
ramena i odvoji od sebe.
"Clara, gotovo je. Mi smo dobro. Sve može krenuti samo na

bolje. Ništa ne može poći po zlu.", gleda me u oči.
***
142
@a7L371cs
"Ovo je loša ideja.", kažem zabrinuto i sjednem na sredinu

trosjeda. S jedne strane sjedne Francesca, a s druge Melred.
Melred je ostala živjeti s nama jer nije imala gdje.
"Ma daj se opusti.", kaže Francesca zabavljeno.
Ispred nas je trava i u njoj je ocrtan krug. U njega su kročili sad

skoro dvadeset petogodišnji Fabian i sedamnaestogodišnji Trent.
"Ovo neće na dobro.", nervozno pogledivam jednog pa drugog.
Odlučili su nas zabaviti jednom rundom karatea.
"Clara.", Melred mi stavi ruku na rame i malo se opustim.
"Gledaj, gledaj.", Francesca pokaže prstom na njih. Ima li ta cura

manire?
***
"Rekla sam da to neće dobro ispasti. A tko me je poslušao!?",

izderem se na svih.
"Daj se smiri! Nije tako loše!", Francesca se izdere na mene.
"Zar ti ne bi trebala braniti svoga brata? Ta već je imao

polomljenu ruku, a sad ima polomljeno rebro!", pogledam Trentona
koji jauče na podu.
"Nije se slomilo.", Fabian se brani.
143
@a7L371cs
"Ti šuti.", odbrusim Fabianu i čučnem kraj Trentona.
"Neću šutiti. Zašto mene kriviš?", upita. Dignem se nazad na

noge i okrenem prema njemu ljuto.
"Zašto te krivim? On je mlađi više od pet godina i ima slomljenu

ruku! Ti si najgori od svih! Što si htio dokazati? Ha? Da možeš srediti
sedamnaestogodišnjaka sa slomljenom rukom? Pa čestitam! Dokazao
si se!", prođem kraj njega i krenem prema dvorcu.
Oh, kako mi nedostaje Tucker.
"Kako se usuđuješ!? Nemam se ja kome dokazati! Učinili smo to

iz zabave!", prodere se i krene za mnom.
"Molim!? Tebi je to zabavno!? Srami se! Bože sačuvaj, za koga

sam se udala!?", uletim ljuto u dvorac.
Nisam ga više čula ali me je ljutnja toliko opalila da ne znam

kako je izbaciti.
Izašla sam s druge strane dvorca, gdje je staja. Hodala sam

među konjima.
Kojeg uzeti?
Je li mi uopće pametno jahati?
A onda sam ga vidjela. Prekrasni pinto ili ti ga šarac. Po njemu

su se prostrle smeđe fleke na bijeloj 'podlozi'. Griva je na vratu bijela,
dok je na glavi crna, kao i rep.
144
@a7L371cs
Prišla sam mu. Pogledam tablicu s imenom i onda ga pogladim

po njušci.
"Thor Jr., pa kako si mi? Jesi za šetnju?", upitam. On nije

reagirao.
Naravno Clara da nije reagirao kad je konj. Nije on Tucker. Kako

sam glupa čovječe.
Pa, šarac je inače takav. Ne povezuje se s ljudima. On je kao

svemoćni pastuh koji vječno galopira poljima sam.
Pripremila sam ga i uzjahala. Niži je od Tuckera, ali lakše ga je

natjerati u galop. Tucker je bio trom.
Nasmijem se na to.
Brzo dođemo na livadu. Thor Jr. se činio nervoznim, ali to me

nije brinulo. Čvrsto sam ga zavezala, legla na pod i gledala nebo.
***
"Gdje si bila?", Fabian me upita, već isfrustriran.
Siđem s Thora Jr.-a i predam ga konjušaru.
"Čuješ li me? Gdje si bila?", upita me i uhvati za podlakticu.
"Šta te briga? Hoćeš i meni nešto polomiti?", maknem njegovu

ruku sa sebe i nastavim hodati prema sobu.
145
@a7L371cs
Otkrila sam da ona livada nije ono što je bila bez njega, što me
je dodatno isfrustriralo.
"Da, hoću. Razbit ću te cijelu ako mi ne kažeš gdje si i s kim

bila.", kaže veoma isfrustrirano.
"Imam ljubavnika. S njim sam bila.", preokrenem očima.
"Što si rekla?", ne vidim ga, ali kao da vidim, stisnuo je šake i

vilicu.
"Ono što si čuo.", uđem u sobu i zalupim mu vrata pred nosom.

Legnem u krevet u odjeći jer mi se ne da odvezivati sve. Nemam
živaca.
Ležala sam u tišini, a onda je on uletio.
"Ma kako me možeš...", zastane jer ni sam ne zna što bi.
Pogledam ga već pospano. Podignem se u sjedeći položaj i ne

brinem zbog pokrivača koji je skliznuo s mene jer znam da će me
gledati u oči ako je ljut.
"Kako te mogu što?"
"A evo ne znam ni sam. Zbunjuješ me. Mislim, naljutila si se

zbog sitnice."
"Gubi se.", prekinem ga i iznervirano zatvorim oči.
"Cl.."
"GUBI SE!!!", proderem se.
146
@a7L371cs
"Neću!", prekriži ruke. Dignem se na noge.
"Ne razumijem tvoju logiku!"
"Koju!?", prekine me.
"Pokušavam.."
"Hajde! Reci!", ponovo me prekine. Namjerno to radi.
"Ona log.."
"Ne čujem odgovor!", ponovo me prekine. Stisnem šake dok me

on pobjednički i provokativno gleda.
"Možda jer si gluh! Odakle ti pravo da mlatiš

sedamnaestogodišnjaka slomljene ruke!?", počne nešto govoriti,
isfrustriran, ali samo nastavim glasnije od njega, "To nije ljudski! Udala
sam se za kretena! On je još mlad, a ti se odlučio junačiti pred svima!
Zar si mislio da će to meni biti zabavno!? Zar si mislio da ću te smatrati
svojim junakom!? Razmisli ponovo!"
"...što sam ja njega malo jače opalio po rebrima je užas, a ti

meni kažeš da me varaš i tebi je to u redu!?", nastavi se derati na
mene nakon što sam ja stala.
"Malo jače? Malo jače!?", pogledam ga onim pogledom koji

govori da sam iznevjerena u čovječanstvo.
"Pa dobro..."
"Lik je poletio! POLETIO! KAD SI GA OPALIO!", prekinem ga.
147
@a7L371cs
"Ne prekidaj me!", zareži i uhvati me za nadlakticu.
"A ti mene možeš?", kažem povišenim tonom. Sutra neću moći

govoriti koliko se derem sad.
"Naravno! Ja sam ovdje muško!", kaže očitim tonom, a ja se

ironično nasmijem.
"Da... naravno da jesi. I to ti daje sva prava ovog svijeta, zar

ne?", pogledam ga onim pogledom povrijeđenu-ženu-nikad-ne-diraj,
ako znate kako to izgleda.
Nije ništa odgovorio.
"Ti si rođen kao muško ovdje, ha? Pa što me nisi ošamario još,
ha? Je li, muški?", podrugljivo mu se derem u lice.
Stisnuo je vilicu i bacio me na krevet.
"Jer te volim, jebem mu!"
"Boli me briga, Fabiane. Danas-sutra ako bi imali još djece - pa i

ovo. Hoćeš li njima lomiti rebra?"
"Ne. Bože, toliko nasilan ipak nisam.", pogleda me uvrijeđeno.
"Naravno da nisi.", kažem sarkastičnim tonom.
"Clara.."
"Idi. Večeras, a možda i dalje, nećeš spavati ovdje.", kažem i

uvučem se u plahte.
148
@a7L371cs
"Pa gdje ću spavati onda?"
"Ovaj dvorac ima preko 200 soba, sve sa bračnim krevetima.

Posluži se.", okrenem se od njega i zatvorim oči dajući mi do znanja da
je ovaj razgovor gotov.
Slušam ga kako bijesno izlazi iz sobe i lupa vratima, a onda

krenu suze.
149
@a7L371cs
"Usamljeno. Povrijeđeno. Tužno."
"I jeste li se pomirili?", upita majka nakon što ja održim govor.
"Ne. Na kraju mu nisam dala da spava sa mnom.", kažem.
"Ali to je sitnica. Ne možeš radi toga stvarati drame u braku.",

kaže i nasmije se.
"Da, mogu. I hoću. Stvarno je nepravedan.", kažem.
"I ti si nepravedna.", zašto ta žena nikad nije na mojoj strani?
"Moglo ga je koštati života.", dignem se i izađem vani. Sjednem

na klupicu i udahnem par puta.
"Ljubavi.", Fabianov glas me natjera da podignem pogled.
"Da?", prekrižim noge.
"Shvaćam svoju grešku. Shvaćam zašto si ljuta na mene. Sramim

se svoje greške. Dajem ti obećanje da se neće ponoviti.", klekne pred
mene, "Sve ću učiniti samo da ne spavam opet sam sa svojim
mislima."
"Fabiane, nećeš spavati sam, ne brini. Večeras ćemo imati

maraton ljubavi, međutim...", dignem se sa noge i namršteno ga
pogledam, "Ako ikad. I mislim IKAD u životu ponovo udariš ikoga iz
moje obitelji, otkidat ću ti ruku kojom si ga udario."
150
@a7L371cs
"Naravno.", digne se i zagrli me, a ja samo preokrenem očima.
"Idemo sad do Trentona.", kažem.
"Da... već sam bio tamo.", kaže on.
"Onda nemoj ići.", kažem i odem. Hodam do njegove sobe i

razmišljam.
Ne. Ne smijem popustiti. Udario mi je rođaka, a već sutra će mi

udariti dijete. To mu neću dopustiti. Moju djecu ću udarati samo ja. I
nitko više.
Pomazim se po stomku.
Pokucam i uđem. Dočeka me Trenton na krevetu.
"Hej.", kažem i sjednem kraj njega.
"Hej. Čujem da si digla dramu zbog onoga.", kaže i nasmije se.
"Da... znaš, i ti si glup što si pristao. Jako sam razočarana. Mislila

sam da bar ti misliš svojom glavom.", prekrižim ruke na prsima.
"Clara, zašto si napravila dramu? Pa ja uopće ne ležim zbog

rebara, već jer sam udario rukom o tlo i dodatno je udario. Sad mi je
apsolutno zabranjen izlazak iz sobe.", nasmije se.
"I dalje. Mlađi si i slomljene ruke. Kakva je to logika?"
"Nema logike.", slegne ramenima.
151
@a7L371cs
"Idiote mali.", nasmijem se. Mislim nije da je samo dvije godine

mlađi i da je viši od mene.
Stavim još jedan jastuk pod njegovu ruku i izađem vani. Nađem
Thea i odemo do staje.
"Čiji je ovo konj?", upitam i pokažem na Thora Jr.-a.
"Trenutno ga nitko ne posjeduje.", kaže konjušar.
"Pripremite mi ga.", kažem i izađem. Theo priprema svog konja.
Dovedu mi Thora i ja se popnem na njega. Theo dođe za mnom i

polako jašemo prema livadi.
"Što je sad bilo? Da čujem."
"To jest bilo jako nepravedno od njega, ali zamisli da si ti on.

Kako bi se osjećala?", pogleda me. Sjedimo na onoj livadi.
"Usamljeno. Povrijeđeno. Tužno.", kažem.
"Eto. Ova svađa ne vodi nigdje, Clara.", napokon sam ga

natjerala da mi se obraća na ti, iako je pristao na to samo ako smo
sami.
"Počinjem žaliti što sam se uopće udala.", pogledam nebo.
"Zašto? Pa toliko si se mučila...", kaže i odmah mi pred oči

padne Silver, a ja refleksivno stavim ruku na stomak.
"Što ću ja s ovim djetetom?", zajecam, a on me zagrli.
152
@a7L371cs
"Clara, izvući ćeš se. Uvijek se izvučeš. Možeš se samo nadati da

je dijete Fabianovo.", odvoji se od mene.
"A kako ću znati?", pogledam ga sa suzama u očima.
"Po očima.", kaže. Ima smisla. Meni su oči smeđe, Fabianove su

zelene, a Silverove plave.
Iako puno ih ima u mojoj obitelji plavih očiju.
Ma nije bitno.
"Možda bih trebala prestati s tom dramom.", spustim pogled.
"Možda. Meni je baš zabavno gledati sve njih kako se nerviraju

oko toga ", nasmje se.
"Idiote.", gurnem ga lagano i smijem se glasno.
Evo, uspio me je nasmijati iako sam bila u suzama.
"Hvala. Ti si najbolji prijatelj svih vremena.", kažem.
"U Vašoj službi.", pokloni se iako sjedi.
"Trebali bi se vratiti. Mrak će.", kažem i onda se pokupimo i

vratimo u dvorac.
"Ti!?", Fabian se prodere.
"O moj Bože.", uplašeno pogledam Fabiana.
153
@a7L371cs
"Mislio sam da ste prijatelji!", govori dok ide prema nama. Ja

siđem s konja.
"Idi. To je zapovijed.", kažem i udarim mu konja po zadnjici.

Konj instinktivno potrči i Theo uskoro nestane.
"KAKO TE NIJE SRAM!? ZAR NEMAŠ NIMALO OBRAZA!? JOŠ SE

POJAVIŠ S NJIME!", izdere se.
"Nije onako kako..."
"NEMOJ MENI SRATI, GONI SE U SOBU!!! ODMAH!!", bjesni dok

mi prilazi. Grubo me hvata za nadlakticu i hoda tako brzo da ga jedva
stižem i da se spotičem. Ni to mu nije smetalo. Samo je nastavio sa
svojim grubim stiskom. Već si vidim modricu na ruci.
Već plačem. Nisam ništa učinila, ali me boli ono čega se bojim
da će mi učiniti.
Baci me na krevet i zalupi vratima.
"Kako si mogla? Mislio sam da me voliš?", uzme neku zdjelu i

baci je u pod.
"I jesam."
"NE LAŽI!! NE LAŽI ME!!", plane, pa se trgnem i pružim ruke da

se zaštitim.
Sljedećih par trenutaka se čuje samo njegovo glasno disanje.

Usudim se otvoriti oči i vidim da cijeli napet stoji i gleda me kao da će
tako izvući istinu iz mene.
154
@a7L371cs
"Kunem ti se... nismo ništa..."
"Šuti.", prekine me. Polako mu se počnem približavati.
"Volim tebe i samo tebe.", kažem.
"A sebe me voliš?", preokrene očima, "Još jedna laž. Ono, rekla
si mi da mene voliš. Sad još reci da voliš još nekoga pa još nekoga i
odmakni se od mene.", kaže jer se on nalazi do zida, a ja na korak od
njega. Toliko sam mu blizu da rubovi moje haljine već diraju njegove
noge.
"Fabiane... volim sebe jer volim tebe. Znam da nema smisla

ali...", nasmijem se kroz suze.
"Priznaj da si napravila dramu ni iz čega."
"Jesam. Iako, to sam napravila iz drugog razloga.", kažem.
"Kojeg?", smirio se, sad je na meni vrijeme da se isplačem.
Spustim ruku na stomak.
"Oh, ma ti se bojiš zbog djeteta.", zagrli me, a ja uzvratim.
Ovo je zagrljaj koji mi je trebao. Čvrst, sladak, posesivan, gorak,

pun ljubavi, čežnje i Fabianove surove snage.
155
@a7L371cs
"Imaš li mi nešto za reći?"
"Mislim da bi bilo dosta.", umorno se bacim sa Fabiana. Iskreno

nemam pojma kako sam izdržala dosad.
"Još jednom?", mazi me po licu.
"Fabiane, sunce će brzo izaći.", procvilim.
"Samo jednom?", sad on cvili. Okrenem se od njega i sklupčam.

On me pokrije i poljubi u vrat. Čujem, a i osjetim po krevetu, da se
diže.
"Gdje ćeš?", upitam jedva jer san me već savladava.
"Rekla si da će sad sunce. Ja se moram u cik zore naći s tvojim

ocem.", kaže.
To je to. Gotova sam.
***
Budim se i jedva jedvice otvaram umorne kapke. Pogledam

prema prozoru i procjenjujem da je kasno poslijepodne.
Uzdah. Izdah. Bravo Clara.
Dignem se na noge i obučem prvo što mi je palo pod ruku.

Sjednem za stol sa ogledalom i iznenadim se činjenicom da sam
156
@a7L371cs
blijeda kao sir. Također, nisam povraćala tri dana, tako da je to

ogroman napredak.
Uzmem četku i na veliku muku raščešljam kosu te ju spetljam u

neku... nakupinu kose. Izađem iz sobe te odem potražiti Francescu. S
njom sam se danas trebala naći.
Kad sam bila mala, ona mi je bila idol jer je bila slobodnog duha
i neukrotiva.
Sad mi je... neodgojena žena. Nema manire ni srama. Pitam se

gdje su njeni roditelji bili cijelo njeno djetinjstvo.
Našla sam je kako u vrtu pravi krunu od tratinčica.
"Hej!", kažem i natjeram se na osmijeh.
"Hej.", tužno mi odvrati.
"U redu. Slušam.", kažem i sjednem kraj nje.
"Zaljubila sam se.", kaže tužno što mi nema smisla.
"U koga?", nasmijem se.
"Nije bitno. Svakako ništa neće biti između nas.", kaže

potišteno.
"Ma hajde. Bit će ti lakše ako podijeliš s nekim.", potaknem je.
"On je moj stražar.", kaže.
Klasika.
157
@a7L371cs
"Možete pobjeći. Bar tebi to ne bi trebao biti problem.",

slegnem ramenima.
"Što je to trebalo značiti? Je li to uvreda?", pogleda me

namršteno.
"Ne. Ti si se uvijek činila slobodnom, znaš? Kao da te nikad ništa

ni u čemu nije spriječilo.", kažem.
"Jeste li ti i Fabian htjeli pobjeći?", upita.
"Razmišljali smo o bijegu, bar ja. Samo što nikad nisam bila
dovoljno hrabra za to.", udahnem, "Ali nije ista situacija."
"Znam.", spusti pogled.
"Ako je prava ljubav, snaći ćete se.", slegnem ramenima.
"Blago ti se. Ti si našla svoju pravu ljubav.", zagleda se u daljinu.
"Dakle tebi je sve ono bila gluma?", upitam pritom misleći na

divljakušu bez manira.
"Da..."
***
"Ne znam koliko ću još moći a da ne dignem ovo.", bojažljivo

kažem.
"Ma daj. Zar se ne osjećaš sigurno u mojim rukama?", osjetim

da me je poljubio u kosu.
158
@a7L371cs
"Gdje me vodiš?", stavim ruke na njegovu koja je bila oko mene

dok drugom jaše.
"Iznenađenje, Clara. Strpi se, pobogu malo.", kaže, a ja se

nasmijem.
"Ti si šef.", kažem.
Nakon nekog vremena osjetim da je zaustavio konja.
"Ne silazi bez mene. Past ću. Fabiane!", kažem, ali svejedno siđe
bez mene. Nakon što siđe, uhvati me čvrsto i spusti, ali ne na tlo.
Nastavi me nositi sve dok ne začujem onakvo odzvanjanje

kapljanja voda koje se nalazi u špiljama i jamama.
"Ne špilja. Samo ne špilja.", uspaničeno ga obgrlim oko vrata i

približim sebi. To jest sebe njemu.
"Smiri se.", nasmije se. Stavim ruku na stomak koji je već

narastao toliko da ne mogu oblačiti haljine. U petom sam mjesecu
trudnoće.
"Oh, moji će nas tako ubiti... izmasakrirati točnije.", namrštim se

preplašeno.
"Ne paničari.", kaže da ne paničarim. Ja imam taj neki strah od

špilja i životinja u njima.
"Ako nam nalete šišmiši..."
"Tiho.", poljubi me u čelo.
159
@a7L371cs
Uspjela sam se stišati na par minuta, a onda je stao.
"Tu smo. Spustit ću te na tlo.", obavijesti i nježno me spusti.

Digne mi povez s očiju. Par puta trepćem, ali kad se priviknem na ono
malo svjetlosti od tri baklje što ima...
"Fabiane.", uhvatim ga za ruku, a on uzdahne kao da me je

razočarao.
"Oprosti. Nisam...."
"Ovo. Je. Najbolje mjesto na svijetu!", tiho vrisnem i zagrlim ga.
"Stvarno?", odjednom se ozari. Osjetim da se dijete počinje

micati i da me je udarilo, što je poprilično zabolilo. Uzmem njegovu
ruku i stavim je na stomak.
"I dijete je reagiralo.", nasmijem se.
"Drago mi je da ti se sviđa.", poljubi me u čelo, a dijete ponovo

udari.
"Ovo će biti mali borac.", zastenjem i sagnem se. Stavim ruke na

stomak ne bi li se dijete smirilo.
"Kladim se da si i ti bila takva pa ti se sad sve vraća.", iz torbe

izvadi deku i prostre je po podu. Pomogne mi da sjednem, iako sam
htjela sama sjesti. Pogled je bio više nego prelijep.
Bio je cik zore i, pošto je ljeto, vani bi već bilo vruće. Ovdje je
bilo prohladno.
160
@a7L371cs
Fabian sjedne iza mene tako da me obujmi nogama, a ruke

položi na moj stomak. Uzme jednu malu dječju dekicu i pokrije me
sprijeda. Naslonim se na njegova prsa i zatvorim oči.
"Clara.", njegov glas počne odzvanjati prostorom.
"Da?", otvorim oči.
"Imaš li mi nešto za reći?", pomazi me po stomaku.
"Osim toga da si najbolji muž na svijetu? Pa i ne baš.", nasmijem

se.
"Jesi li sigurna da mi nemaš ništa više za reći?"
"Hm...", zamislim se.
"Kao, na primjer spol djeteta? Bila si kod babice i ništa nisi

govorila.", poljubi me u čeljust, a ja se naježim i opustim.
"To će biti iznenađenje.", već vidim kako se mršti.
"Zašto?", upita.
"Zar ne želiš sjediti pred mojom sobom i iščekivati? Ako smo

nešto naučili, to je da je ljepše srljati u nepoznato. Opasnije, ali
ljepše.", zamislim njega kako ludi po hodnicima, a onda sljedeća slika.
On sjedi s djetetom u ruci. Gleda ga/ju u prekrasne zelene okice i
smije se.
Nažalost, kao da osjećam... to dijete nije Fabianovo. Kao da

osjećam Silvera. Možda je to samo trag njegovog maltretiranja, ali
osjećam njegovu prisutnost. Svugdje je. Pa i u meni.
161
@a7L371cs
162
@a7L371cs
"Da... iza nas."
"Prekrasna djevojka.", kaže mi babica.
"Djevojka?", nasmijem se ošamućeno. Pružim ruke i primim je.
"Kako ćete je nazvati?", upita babica.
"Alice."
Beba je plakala, ali kad sam je primila u ruke, smirila se i

znatiželjno me gledala ogromnim zelenim okicama. Nasmijem i
gledam u svog anđela.
Znoja ima kao da sam iz rijeke izašla, kao i suza. Sve me boli.
"Zovite mi Fabiana...", kažem prije nego li me u potpunosti

savlada san.
***
Otvorim oči i poskočim.
"Ljubavi.", Fabian mi priđe zabrinuto.
"Alice. Gdje je Alice? Gdje je moje dijete?", uplašeno se dignem

s kreveta i pogledom pregledavam sobu, ali krevetića nema.
163
@a7L371cs
"Clara, smiri se.", priđe mi i pokuša me zagrliti, ali meni se suze

već slijevaju niz moje lice, te se odmaknem od njega.
"Gdje je Alice!? GDJE JE MOJE DIJETE!?", izletim vani i lutam

hodnicima. Vrti mi se i slabo mi je. Ne znam gdje da idem.
"Clara, smiri se!", Fabian me prati i kad bi me uhvatio za ruku,

otrgnula bi se.
"Gdje je Alice!?", moj glas se orio dvorcem. Ispred mene se

pojavi sluškinja sa bebom u ruci. Uzmem je od nje i shvatim da je ona
izašla iz kuhinje, te da je to kruh.
Bacim joj kruh natrag i nastavim teturati i posrtati hodnicima.
"Clara, kakva Alice?", Fabian me okrene prema sebi.
"Kako to misliš koja Alice? Naša Alice! Naša kćer!", gledam ga u

suzama.
"Mi nemamo kćer, Clara. Što to trabunjaš?"
"Ne trabunjam... sinoć. Sinoć sam je rodila. Gdje je? Fabiane

gdje je Alice!?", padnem na koljena, ali me on podigne u san.
"Mora da si sanjala.", kaže dok me nosi prema sobi.
"Nisam sanjala. Znam da nisam sanjala.", plačem.
"Onda ne znam što je.", polegne me na krevet.
"Ja znam.", namrštim se, "Ti... Vi... odveli ste mi dijete."
164
@a7L371cs
Grubo me uhvati za nadlaktice i pribije za krevet: "Nema.

Nikakve. Alice. Pomiri se s tim."
***
Izađem iz dvorca i nađem se u vrtu. Vidim malenu djevojčicu

kako trči travnjavima.
Crna uvojita kosa - kao kod mene - lelujala je na vjetru kako je

trčala, a njene velike, zelene okice su gledale okolo kao da traže
nekog. U crtama lica izgleda kao Melred, iako ima pune usnice, kao ja.
Protresem glavom. Ona nije tu. To je samo moja luda glava

umislila da imam kćer.
"Clara.", majka se stvori kraj mene.
"Majko.", naklonim se.
"Fabian kaž..."
"Ne želim pričati o tome. Sramotno je.", pognem glavu.
"U redu je. Događa se.", zagrli me.
"Ne znam odakle mi da ja mogu biti trudna.", odmaknem se od

nje.
"Idemo prošetati.", pokaže mi rukom prema malom

šesterokutnom glorijet.
Klimnem glavom i odemo tamo. Kad sjednemo, mene presiječe

mala bol u stomaku. Jer je tvrdo, valjda.
165
@a7L371cs
"To ti je u krvi.", kaže ona a ja upitno podignem pogled.
"Kako to misliš?"
"I meni se to dogodilo. Kao i mojoj majci i njenoj majci. Ne brini,

proći će s vremenom.", kaže.
"Ali zašto se iznenada osjećam prazno?", pomislim.
"Ne znam. Možda je san djelovao stvarnije od sna.", kaže.
"Oh, rekla sam to na glas.", spustim pogled.
"Clara.", sažaljivo me pogleda.
"Jesu li zato baku prozvali ludom?", pogledam je, "Jer nije

povjerovala?"
"Ona je umišljala da vidi to dijete. Prvo su mislili da se šalila, ali

jednom je krenula za tim djetetom. Htjela se baciti."
"Oh.", to je sve što uspijem izustiti.
"Ali to je sada iza nas, zar ne? Sad kad znaš istinu.", nasmije se.
"Da... iza nas."
***
"Povijest se očito ponavlja.", nasmije se Fabian, a kad ga ošinem

pogledom, uozbilji se, "Što?"
166
@a7L371cs
"Ništa.", okrenem se od njega i krenem prema staji.
"Ne bi ti bilo pametno jahati.", kaže.
"Zašto?", okrenem se natrag prema njemu.
"Jer si imala groznicu. Užasna groznica. Povraćala si i svi smo

mislili da umireš.", kaže Fabian, a ja skrenem pogled zamišljeno.
***
"Fabian kaže da sam bila bolesna.", kažem ocu.
"Da... bila si užasno bolesna. Imala si užasnu vrućicu. Gorjela si

kao svijeća.", kaže.
Meni je ovo malo sumnjivo.
167
@a7L371cs
"Jesi li umorna?"
"Clara budi se!", osjetim da me netko trese. Otvorim oči i vidim

babicu, sluškinju, pa na kraju i Fabiana.
"Što... Alice?", progovorim iako ni ja ne znam zašto govorim to.
"Ma Alice je dobro. Spava. Ti si imala noćnu moru i vrištala si.",

kaže zabrinuto, a ja se ozarim.
"Alice je dobro? Ona je živa? Nisam luda?", smijem se.
"Da, Clara. Sve osim zadnjega. Ti si totalno prolupala.", sjedne

umorno na krevet. Nasmijano ga zagrlim, te se i on nasmije.
"Neka sam.", pustim ga i dignem se na noge.
"Gdje ćeš?", upita te se i on digne.
"Idem do Alice.", pogledam ga. Odjednom mi se zavrti i padnem

ravno u njegove ruke, "Ili će Alice doći k meni?"
"Alice će doći tebi. Ne smiješ se dizati par dana.", kaže dok me

stavlja u krevet.
"Može li joj krevetić biti tu, kraj našeg kreveta?", upitam.
"Ma što god želiš.", izađe.
Izdahnem zadovoljno.
168
@a7L371cs
Dakle ono jest bio samo san. Moja Alice je živa, a znam da je
Fabianova. Ona 'Silverova prisutnost' je u stvari bio samo moj strah od
njega.
Vrata se otvore i začuje se dječji plač. Uđe Fabian koji očajnički

pokušava smiriti Alice. Preda mi je, a kad je prislonim na svoja prsa,
prestane plakati i osmjehne se. Počne se glasno smijati, a meni je
osmijeh od uha do uha.
"Tko je preslatka mala princezica? Tko?", tepam joj dok je

mazim po obrašćićima, a ona se glasno smije.
"Kako?", Fabian nas zabezuknuto gleda.
"Lijepo.", smijem se, "Alice je najljepša princezica. Alice."
Fabian sjedne do mene i obgrli me oko struka, a Alice ga

pogleda u oči znatiželjno.
"Što da radim?", Fabian ne prekida očni kontakt.
"Nasmij se.", kažem, a on pogled prebaci na mene kao da pušta

djetetu da pobijedi bitku.
"Samo to?", Fabian kaže, a u tom trenutku Alice počne plakati.

Pogledam prema vratima i tamo stoje moji roditelji. Otac namršten
kao da se pita kad smo do toga došli, kad sam ja odrasla, dok je majka
zaljubljeno gledala u Alice.
"Uđite.", kažem, a majka, kao da je odjednom izgubila svu

gracioznost, sjedne kraj Fabiana, ali ga gurne i sjedne na njegovo
169
@a7L371cs
mjesno. Alice se još više raskrivila kad je otac došao, mada je on došao
polako i kraljevski.
"Oh, Clara. Ista je ti.", kaže otac preko volje.
"Ma šta? Ovo je kopija naše Melred.", kaže majka, "Sjećam je se

ja dok je još novorođenče bila."
"Kako molim?", pogledam mamu, a Alice počne vrištati, pa je

počnem ninati i tepati joj da se smiri.
"Dok je Melred bila dijete toliko malo da se toga sada ne bi

mogla sjetiti, ona i njena majka su bile kod nas jer je ona slučajno
zatrudnila. Kad je kralj to saznao, tražio je njih dvije u zamjenu za mir,
no taj se pregovor spletom događaja prekršio.", kaže majka zadnji dio
kao da je nebitan.
"Zašto bi ona bila baštu?", obrišem znoj sa čela.
"Jer smo prve rodice.", kaže majka.
"Znači ja i Fabian smo drugi rođaci?", pogledam ga i on je bio

jednako iznenađen kao ja.
"Da."
***
"Tu.", pokažem na mjesto u našoj sobi gdje će biti krevetić koji

se može ljuljati.
"Evo. Sviđa li ti se?", upita Fabian kad ga dovuče.
170
@a7L371cs
"Savršeno.", nasmiješim se.
"Daj da je stavim u krevetić.", kaže Fabian a ja se automatski

namrštim.
"Ne.", privijem je još sebi.
"Dobro, dobro.", digne ruke u znak i sjedne kraj nas.
"I bolje ti je.", nasmijem se.
"Čudo moje malo.", obgrli me oko struka.
"Da. Preslatka je.", nasmijem se.
"Mislio sam na tebe.", poljubi me u sljepoočnicu, a ja se

nasmijem.
"Volim te.", poljubim ga, a on uzvrati nježno.
"Jesi li umorna?", makne mi kosu s čela.
"Nikad.", vratim pogled na nju. Spavala je i izgledala kao mali

Kupid. Imala je maleni, ali gusti čuperak kose.
***
"Došla ja na babine! Gdje je majka?", kaže moja jako glasna

tetka.
Koliko tetki ja uopće imam? Znam li ih sve?
171
@a7L371cs
"Evo me.", kažem i dignem se sa stolice koja je bila kraj

krevetića.
"Clarice!", zagrli me, "Darovi su ti u sobi. Kako si mi? Jesi li se

oporavila?", sve kaže u jednom dahu.
"Ja... pa nigdje bez ovog jastuka.", nasmijem se i pokažem na

jastuk, "Oprostite, ali moram sjesti. Već mi se vrti.
"Samo ti sjedi, dijete drago.", kaže kad sjednem. Fabian mi priđe

i stavi ruku na rame.
"Hoćeš prileći?", Fabian me upita.
"Neka me, hvala.", stavim ruku na njegovu.
"Kako su samo slatki!", svaka riječ joj je bila izrečena u višem

tonu. Sklopila je dlanove i stavila ih pod bradu kao da moli.
Ovo će biti jedan dug, naporan dan.
172
@a7L371cs
"Je li ti imaš ožiljaka?"
U tihoj noći, mjesec je sjao na nebu, zrikavci su pjevali svoje

pjesme. Sve je mirno i spava. Sve dok...
"Fabiane, kćer ti se raskrivila.", potapšam ga po glavi ne bi li se

probudio.
"Ona je i tvoja kćer.", promrmlja.
"Ja se brinem za nju zadnjih devet mjeseci.", gurnem ga, ali se u

stvari odgurnem od njega i padnem s kreveta.
"Mila, jesi li dobro?", skoči i podigne me, a meni su oči

poluzatvorene.
"Samo sam pala s kreveta. Ne bi bio prvi put.", odmaknem se i

krenem prema krevetiću, ali sve se oko mene zavrti i padnem na pod.
"Clara!"
***
Probudim se, ali oko mene nema nikoga. Pogledam prema

krevetiću, ali ga nema. Brzo se dignem na noge, ali noge mi otkažu pa
padnem na pod. Ogledam se oko sebe i ugledam štake.
"Što...", primim se za krevet i nekako uspenjem.
"Zaista nam treba niži krevet.", uspušem se.
173
@a7L371cs
"Ljubavi, budna si.", Fabian uđe u sobu i dođe do mene.
"Što mi se dogodilo?", upitam.
"Ne smiješ se dizati. Još se nisi odmorila od porođaja.", kaže.
"Donesi mi Alice. Želim da je stalno sa mnom.", pogledam

prema krevetiću.
"Alice je sa Melred.", kaže on.
"Kako molim? Ne. Dovedi mi je.", kažem.
"Zašto? Zar ne vjeruješ Melred?", upita, a ja ga uhvatim za

ovratnik i bijesno privučem sebi.
"Riječ je o mojoj jedinoj kćeri. Ne vjerujem nikome, Fabiane.",

namršteno ga gledam.
"Clara što ti je?", makne moje ruke i sjedne kraj mene.
"Ne znam.", oči mi se napune suzama, pa me zagrli,

"Jednostavno ona noćna mora... izluđuje me.", počnem jecati, a on
me posjedne u svoje krilo i tješi.
"Clara, sve je u redu. Alice je dobro, sve je dobro.", poljubi me u

kosu.
"Zašto se ja ne osjećam tako?", plačem.
"Oh, Clara...", nina me kao bebu.
174
@a7L371cs
"Zašto stalno izgovaraš moje ime?", pogledam ga.
"Jer... rekli su mi da ćeš vjerojatno umrijeti i... valjda se još

nisam priviknuo na to da si tu.", stisne me jače uz sebe.
"Nemaš pojma koliko sam sretna što te imam.", prestanem

jecati i zagrlim ga oko vrata. Čujem da su se vrata otvorila. Okrenem
se i vidim Melred kako drži rasplakanu Alice.
"Nisam je mogla smiriti.", preda mi je, a ja je primim u ruke i

osjetim neki neobičan mir.
Alice prestane plakati. Uzmem rupčić i nježno joj obrišem lice, a

ona se nasmije i uzme rupčić. Prevrtala je rupčić i gledala ga širom
otvorenih očiju. Kao da gleda u nešto najneobičnije ikad.
Nasmijem se i prinesem svoje usne njenom čelu. Fabian me

obgrli oko struka i stavi glavu na moje rame.
Na trenutak sam zaboravila da sjedim u njegovom krilu.
"Ajoj... tako ste slatki.", i nju sam zaboravila.
"Mel..."
"Znam. Idem.", prekine Fabiana i izađe. Naslonim se na njegova

prsa i vratim pogled na Alice.
"Jednog dana ćemo joj morati ispričati našu priču.", nasmijem

se jedva čekajući taj trenutak.
"Koju priču?", pogleda me zbunjeno.
175
@a7L371cs
"Bila jednom jedna princeza. Koliko joj se slobode uzimalo,

toliko ju je ona više željela.", počnem pričati.
"Jednog ju je dana majka jako naljutila pa je otišla jahati.",

Fabian nastavi, "Odjahala je iza granice. Tamo gdje je bilo
zabranjeno."
"Tamo je srela hrabrog princa.", kažem, "I on je nju očarao

svojom ljepotom."
***
"I živjeli su sretno do kraja života.", kažem.
"A što s malom princezom?", pogleda me svojim velikim,

zelenim očima.
"Mala princeza je odrasla i imala je puno životnih avantura, baš

kao njena mama.", kažem.
"Ali njene avanture su ostavile ožiljke na njenoj mami.", tužno

uzdahne.
"Oh, pametno moje.", poljubim je u čelo, "Iz prošlosti učimo,

Alice. A ožiljci su tu da nas podsjete na prošlost."
"Je li ti imaš ožiljaka?", upita.
"Svatko ima ožiljke, kćeri moja. Samo ih neki vješto sakrivaju.",

poljubim je, "Laku noć, sutra-ću-imati-četiri godine."
"Laku noć.", kaže i onda izađem iz njene sobe.
176
@a7L371cs
177
@a7L371cs
"Izgledaš kao mama."
"Mama!", zadere se Alice i skoči na mene, "Pogodi što je danas!

Pogodi što je danas!"
"Alice, sretan rođendan.", kažem i povučem je u zagrljaj ne bi li

me tako prestala ozljeđivati.
"Hvala! Tata! Zna.."
"Sretan rođendan dušice.", privuče je sebi i poljubi u čelo. Ona

je ista otac. Od mene ima te prekrasne usnice i onu dječju iskrenost,
iako mislim da će ona ostati tako iskrena do kraja života.
Također je od mene pokupila da obožava Fabiana. Uvijek

pokušava zadobiti njegovu pažnju, a on je usmjerava prema meni jer
ne zna s djecom.
Okrenem se i odem. Ne, nisam ljubomorna, nego sam

dogovorila čaj s Theom. Baš smo sjeli kad je do mene dotrčala Alice.
Ona nikad ne hoda, ona samo trči.
"Mama, djed kaže da će napraviti bal u ime mog rođendana.",

uzbuđeno kaže.
"Kako lijepo! Idi se sad igrati s nekim.", kažem. Od toliko djece u

dvorcu ona baš mene.
178
@a7L371cs
Otrči natrag u dvorac, a ja se sjetim prikaze iz sna. Alice pomalo

i liči na tu djevojčicu, iako mi se u pamćenje urezala ogromna tuga na
njenom licu.
To je zabrinjavajuće.
"Da čujemo, kakve su to tužne misli?", Theo spusti šalicu na stol.
"Djevojčica iz sna je tužna.", namrštim se, "Iz onog sna kad sam
rodila. I sad ne mogu dešifrirati zašto je tužna."
"Princezo, brinete se oko nebitnih stvari. Možda Vam je Vaša

podsvijest govorila da Ste tužni.", srkne malo čaja.
"Ne. Djevojčica je bila tužna. Alice je bila tužna. Onako, zaista

tužna.", zagledam se u travu kuda je trčala.
"Zar mislite da Ste predvidjeli budućnost?", kaže, a ja tu

zastanem.
Nisam predvidjela budućnost... samo... zbunjuje me zašto je

Alice iz mog sna bila tužna.
"Vidite? No, to po strani, imamo važnijega posla.", kaže.
"Kakvog?", upitam.
"Prinčev rođendan je uskoro. Moramo mu početi nabavljati dar

ili darove.", kaže, a ja klimnem glavom.
"Stalno govori da želi muško dijete... Kaže da mu ništa drugo ne

treba.", spustim pogled.
179
@a7L371cs
"Mora biti još nešto.", kaže i stavi ruku na moju.
"Žalio se na mač.", kažem.
"Bravo! Obožavat će ga.", kaže.
"A kako ti to znaš?", podignem obrvu i suzim oči sumnjivo.
"Kao prvo, znam vas oboje bolje nego što sami sebe znate. Kao
drugo, svakom muškarcu mač kao dar od žene znači puno više nego
običan mač.", kaže.
"Ti ćeš biti dobar prijatelj i..."
"...i odabrati mač.", nastavi moju misao.
"Hvala ti. Najbolji si.", nasmijem se.
"Dobar dan.", Fabian sjedne kraj mene, također s čajom u

rukama.
"Dobar dan.", Theo uzvrati pozdrav.
"O čemu se priča ovdje?", obgrli me oko struka.
"Ogovarali smo.", namignem Theu.
"Koga?", pogleda me svojim nedefinirajućim pogledom.
"Sve.", slegnem ramenima.
"I mene?", upita, a mi se počnemo smijati.
180
@a7L371cs
"Tebe najviše.", poljubim ga u obraz nasmijano.
"Hajde, da vidim kako ide to vaše ogovaranje.", prekriži ruke i

gleda nas. Neko vrijeme traje neugodna tišina, a onda se ja i Theo
prasnemo smijati.
"Nisi ti za ogovaranja.", potapšam ga po ramenu znalački, a on

se namršti.
***
"Lydia!", raširim ruke i zagrlim je.
"Oh, Clara. Nemaš pojma koliko si mi nedostajala!", stisne me

jako. Lydia je moja starija sestra, no otac je se odrekao. Duga i
neugodna priča.
"I ti meni.", odvojimo se, pa obrišem suze sa svoga lica.
"Gdje je mala Alice?", upita. Ona je pobjegla kad sam ja imala

deset i ovo je prvi put da je vidim odtad.
"Alice!", zaderem se, a ona dođe. Zagleda se u Lydiu kao da joj

je poznata.
"Alice, ja sam teta Lydia.", kaže ona i čučne kako bi joj bila bliže.
"Izgledaš kao mama.", kaže i uspoređuje nas pogledom.
"Da. To je zato što smo sestre.", Lydia se nasmije.
181
@a7L371cs
"Zar je ljubav zamršena?"
"Lydia, oprosti što pitam, ali.."
"Znam što ćeš pitati. Znam da su to tajili od vas.", spusti pogled

kao da se srami, "Potajno sam se udala za pučanina. Mislili smo da mu
onda neće biti druge ego da nas prihvati."
"A u stvari su vas se odrekli...", i ja spustim pogled.
Teško mi je znati da su se nje odrekli radi ljubavi. Mene i

Fabiana su prihvatili, što mi sada još teže pada.
"Lydia, morat ću posuditi Claru na trenutak.", Fabian se

odnekud pojavi i prije nego što si rekao "keks", bili smo u sobi.
"Što je bilo?", upitam, a on me gurne na krevet
Počne me skidati i ljubiti gdje stigne.
"Predugo te nisam osjetio.", prošapće dok se skida.
"Polako, molim te.", odmaknem se od njega, ali me ponovo

uhvati i uđe u mene svom silinom.
"NE!!!", proderem se, pa uspori. Stavim ruke na njegova

ramena i približim ga sebi. Poljubim ga, a ne mogu zaustaviti svoje
stenjanje, što ga dodatno uzbudi. Počne ostavljati poljupce i ljubavne
ugrize po meni. Uskoro osjetim i njegov i svoj kraj.
182
@a7L371cs
Legne kraj mene, a ja se dokoturam na njegova prsa.
"Što je ovo bilo?", pitam dok ga mazim po prsima. Primijetim da

su mu mišići jači nego prije.
"Došlo mi je da nismo predugo.", obgrli me.
"Hvala.", poljubim ga negdje oko srca.
"Uvijek.", pomazi me po leđima. Dignem se, obučem i sjednem

kraj njega.
"Idem natrag Lydi-i.", kažem, a on me zagrli.
"Nemoj. Baš nam je dobro išlo.", rastuži se.
"Žao mi je. Moram ići.", poljubim ga u čelo i izađem vani.
Šetam hodnicima. Stavim ruku na donji dio stomaka i nasmijem

se. Nemojte krivo shvatiti, ali osjećam se ispunjeno. (��)
Ne radi ovog sad, već općenito. Sve je dobro. Za sad.
Dođem do Lydie i sjednem.
"Što je to bilo?", upita vragolasto se smješkajući.
"Znaš ti što je bilo. A sad mi otkrij malo više detalja o tebi i tvom
pučaninu."
***
"Mama!!", Alice se zaleti u mene i zagrli me.
183
@a7L371cs
"Reci, mamino.", poljubim je u kosu.
"Tata mi je pokazao strerilaštvo.", kaže, a ja se namrštim.
"Fabiane!", gledam ga namršteno.
"Što? Pa imamo veoma darovitu kćer.", Fabian dođe i uzme mi

je iz ruku.
"Dat ću ti ja darovitu... Alice, dođi ovamo!", kažem, a ona se

iskobelja iz njegovih ruku kraj mene.
"Clara, ona je i moja kćer.", prekriži ruke.
"Ali je moj posao naučiti je kako da bude princeza.", i ja

prekrižim ruke i skrenem pogled.
Krajičkom oka vidim da se saginje prema njoj, a u sljedećem

trenutku čujem da Alice plače. Okrenem se prema tamo.
"Što se dogodilo?", čučnem i uhvatim je za ruke.
"Tata me je udario!", plače. Dignem se na noge.
"Kunem se nisam namjerno..", digne ruke u znak predaje.
"KAKO NISI NAMJERNO!?", gurnem ga, "JESAM LI TI REKLA DA

MI NE DIRAŠ DIJETE!?", ponovo ga gurnem, "ŠTO SAM REKLA DA ĆE SE
DOGODITI AKO TO UČINIŠ!?", sačekam da odgovori, ali izgleda da
nema tu namjeru, "UBIT ĆU TE!"
Ponovo ga gurnem, ali on mi uhvati ruke.
184
@a7L371cs
"Slobodno. Umrijet ću znajući da sam u pravu.", smireno kaže.
"Mrzim te.", kažem, uzmem rasplakanu Alice i odem u njenu

sobu.
"Voliš me!", Fabian se zadere za mnom.
"Goni se!", zaderem se i pokušam smiriti Alice.
***
"Ali stvarno me nije jako udario, mama.", Kaže Alice.
"Mila, ne mogu dopustiti da te itko udara. Pa čak i ako je to tvoj

otac.", pomazim je po obrazu.
"Ne želim da se vi ne volite više.", kaže i snuždi se.
"Ne brini.", poljubim je u obraz, "Volimo se mi. Samo... odrasli

smo i ljubav se sada čini jako zamršena."
"Zar je ljubav zamršena?"
"Nikako. Ljubav je prekrasna.", nasmijem se.
"Ali sad si rekla..."
"Pričinilo ti se.", poljubim je u čelo, "Toliko si umorna da ti se

pričinja. Zato se moraš naspavati da bi bila velika, lijepa princeza."
"Ti si puno spavala kad si bila mala.", kaže ona, a ja se

nasmijem.
185
@a7L371cs
"Laku noć, princezo.", kažem i izađem iz sobe.
186
@a7L371cs
Pa nisam grizli
"Mogu li ući?", iza vrata proviri Fabianova glava.
"Da.", kažem, a on uđe.
"Nisam namjerno. Htio sam je demonstrativno oduzeti, ali... pa

evo ne znam ni ja što se zapravo dogodilo. Samo znam da sam malo
prebrzo zamahnuo rukom i u sljedeć..."
"Dobro.", prekinem ga.
"Sigurno?"
"Da. U redu je.", nasmijem se i potapšam mjesto kraj sebe na

krevetu, "Možda sam i ja malo preburno reagirala.", slegnem
ramenima.
"Nešto nije u redu.", oprezno priđe krevetu, "Clara, jesi li to

sigurno ti?"
"Ne izvodi.", nasmijem se glasno.
"Ozbiljan sam. Nešto nje u redu. Kako si se tako brzo odljutila?",

zbunjeno me gleda i zašuti na par sekundi, a onda se namršti, "Jesi li
našla ljubavnika?"
"Ne, budalice.", nasmijem se, "Alice me je smirila."
"Kako? Uspavala te?"
187
@a7L371cs
"Pa nisam grizli. Alice ima svoje načine, ne brini.", povučem ga u

krevet.
"Gdje je Alice bila dosad?", zagrli me.
***
Udahnem i izdahnem. Gledam kako Lydia odlazi na konju i

rupčićem obrišem suze s lica. Nabacim osmijeh i vratim se u vrt.
Naredim da mi se donese kava i sjednem. Ubrzo dođe kava, pa je
počnem piti. Gledam vrt i pomislim kako bi sve bilo šarolikije kad bi
došla ona vrtlarica iz Finderlenije.
Sjetim se kako je onaj dvorac mirisao, pa zatvorim oči i

nasmijem se.
"Jeste li za jahanje?", začujem Theov glas, pa ga pogledam.
"Nažalost, morat ću odbiti ovoga puta.", žalosno ga pogledam.
"Što je bilo?", sjedne kraj mene.
"Ništa. Samo... sad je sve na mjestu i sviđa mi se ovako."
"Bojite se da bi sve moglo nešto dogoditi ako odete."
"Da. Ovako imam sve konce u rukama.", kažem, a u tom

trenutku mi priđe sluškinja.
"Princeza Alice se razbolila.", kaže, a ja se dignem i odjurim do

nje. Ovo joj je prvi put da je bolesna osim tu i tamo neka prehladica.
188
@a7L371cs
Uđem u njemu sobu i sjednem na njen krevet.
"Alice, dušo.", kažem i maknem joj kosu s lica, "Ti goriš."
"Jeste li se ti...", zakašlje se jako, "... i tata pomirili?"
"Oh, mila. Je li tebi zbog toga loše?", pomazim je, "Naravno da

smo se pomirili."
"Ali bila si..", ponovo se zakašlje, "... jako ljuta na njega i..."
"Alice, to je ono što ljudi rade kad su ljuti jedni na druge. Pomire
se."
Ona se samo nasmije, što mi bude nevjerojatno slatko, pa je

zagrlim.
"Alice.", začujem Fabianov zabrinuti glas kako nam prilazi.
"Mama kaže da ste se pomirili.", pogleda ga svojim zelenim

očima koje su počele izgledati malo ozbiljno, iako je ona uvijek
nasmijana.
"Jesmo.", kaže Fabian i poljubi me u glavu, a ja zatvorim oči.
189
@a7L371cs
"Onesvijestila si se."
"Kakvo joj je stanje?", upitam.
"Jako, jako loše. Mogla bi.."
"Ne. Neće umrijeti. A znam i tko će joj pomoći.", prekrižim ruke.
"Nadam se da će vam pomoći jer... dajem joj tri tjedna

maksimalno."
"Razumijem.", uđem u njenu sobu i sjednem na njen krevet.

Kad je vidim ovako slabu, meni nije dobro. Tužno joj pomaknem crni
pramen s lica.
"Mama...", prošapće.
"Ššššššš.... Moraš odmarati, mila.", osmjehnem se tužno, ne bi li

je bar malo ohrabrila.
"Dobro... idem spavati.", prošapće i zatvori umorne okice.

Izađem vani smireno, ali čim sam zatvorila vrata njene sobe, jecaji su
se samo nizali.
Naslonila sam se na zid i plakala.
Zašto se moja mala leptirica razbolila? Nije to zaslužila. Zaslužila

je sve najbolje u životu.
190
@a7L371cs
"Ljubavi, sve će biti u redu. Lydia je na putu ovamo. Pomoći će

nam.", Fabian me zagrli.
"Moja mala Alice....", promrmljam u njegovo rame.
"Hajde. Rečeno nam je da imamo posjetitelja.", obriše mi suze s

lica, a ja se smirim. Odemo u vrt i vidimo da je tamo kočija. Priđemo
kočiji.
"Clara, kako li te je lijepo vidjeti.", kaže Silver, a meni se zavrti u

glavi. Fabian me uhvati.
"Što ti radiš tu? Kako si živ?", Fabian upita za mene.
"Nisu zatvorenici jedini pobjegli.", pogleda me značajno.
"Ne... ne sada. Alice je bolesna...", pokažem prema dvorcu.
"Alice? Tko je Alice?", Silver upita.
"Oh, Bože, uzmi me sad.", promrmljam.
"Naša kćer.", Fabian mu odgovori.
"Kćer? Ali Clara ne može ostati trudna.", pogleda me

iznenađeno.
"Neka ga netko ubije. Sad. Odmah.", kažem slugama,

"Požurite."
"Clara, daj ne bubetaj.", Silver.
"Ti šuti.", Fabian se cijeli napne.
191
@a7L371cs
***
Otvorim oči i nalazim se u svojoj sobi. Kraj mene je Fabian, a ja

sam cijela u znoju. Protresem Fabiana.
"Reci?", otvori oči.
"Jesam li sanjala da je Silver došao?", upitam.
"Ne. On je tu. U zatvoru. Spavaj, pobogu.", kaže.
"Pa, kako..."
"Onesvijestila si se.", privuče me u zagrljaj i poljubi u kosu, da bi

u sljedećem trenutku ponovo spavao.
I ja zatvorim oči i zaspem jer sam u njegovom zagrljaju.
***
Stanem ispred vrata od Alice-ine sobe.
Trebala bih ući i biti joj podrška, ali ako je još jednom vidim kako
je onako slomljena, i ja ću se slomiti.
Udahnem i izdahnem. Mogu ja to. Ja sam tu da joj. Budem

podrška. Ona je razlog mog života. Ona i Fabian su sve što je meni
bitno.
Uđem i osmjehnem se.
192
@a7L371cs
Sljedeća tri dana nisam izlazila iz njene sobe. Pričala sam joj
razne priče ili bi samo bdjela nad njom dok spava. Te tri noći nisam
spavala.
Silver je završio u zatvoru. Odlučili smo zataškati da je živ. Tako

je najbolje za sve.
193
@a7L371cs
Kraj
"Clara, njeno stanje je jako, jako loše. Zašto nisi zvala prije?",
Lydia me napadne.
"Ne napadaj me. Mislila sam da je to obična mala groznica."
"I jest, ali ona je dijete, pobogu! Zar si zaboravila kako je biti
dijete?", počne mahati rukama.
"Ponašaš se kao majka. Pa nisam ja kriva što mi se dijete

razbolilo!", stavim ruke na kukove.
"A ti si ista otac. Ništa nikad nisi ti skrivila!"
"Hoćeš li mi pomoći ili ne?", upitam iznervirano.
"Hoću. Ali da znaš da si me naljutila.", namršti se.
"Kako god.", prekrižim ruke.
"A vas dvije se ponašate kao djeca.", majka kaže. Pogledam u

nju.
"Majko...", namrštim se.
"Clara, idi svojoj kćeri. Treba te.", majka me pošalje. Naravno.

Lydia joj je uvijek bila mezimica.
194
@a7L371cs
Odem do Alice, ali ona spava. Uhvati me neki nemir. Nešto nije
u redu. Osjećam to.
Fabian uleti u sobu.
"Oca ti je udario srčani."
***
"... i da ga nikad neću izdati.", završim zakletvu i osjetim krunu

na svojoj glavi. Podignem se iz klečećeg položaja i svi počnu pljeskati.
"Kraljica Clara od Grandalenije!!", odzvanjalo je uz gromoglasan

pljesak.
"Kraljica...", promrmljam sebi u bradu.
***
"Mama jesi li ti kraljica sada?", Alice me upita tiho.
"Da, Alice.", nasmijem se ohrabrujuće.
"Moja mama je...", zakašlje se, "... kraljica."
"Nisam ništa drugačija, mila. Hajde, princezo, odmaraj.",

pomazim je po obrazu. Lydia joj stavi nove obloge neke čudne biljke
na lice.
"Laku noć, mama.", tiho odgovori i zaklopi oči. Obrišem suze i

izađem vani.
195
@a7L371cs
Fabian me zagrli.
"Je li bolje?"
"Ne. Ista je kao prije.", uzvratim zagrljaj.
Fabian jest kralj, ali bez autoriteta kralja. On je samo figura. Ja

vladam. Mislim da sam prva kraljica na svijetu.
Za dva mjeseca, Alice je ozdravila. Iz bolesti je izašla jača i ljepša

nego prije, ali ozbiljnija.
Saznala sam da sam trudna. Babice kažu da su možda blizanci.
Što se kraljevstva tiče, ja se trudim biti što bolja kraljica. Sve

trgovinske i vojne veze su se poboljšale i stvorili smo nove saveze.
U narodu sam dobila naziv "Velika Clara" jer je Grandalenija

uistinu postala velika zahvaljujući meni.
"Samo uporni pišu povijest.", znao je reći moj otac. Ja jesam

uporna, a nadam se i da ću ući u povijest.
Theo je ostao uz mene kao pomoćnik, baš kao što je obećao.
Blizance sam rodila i nazvala ih Maya i Vladimir.
Fabian to nikad neće priznati, ali njemu je Maya favorit. Zato što
je izgledom ista kao ja, a kod osobnosti je doslovno njegova kopija.
Lydia je otišla živjeti na selu čim je Alice ozdravila i onda je došla

na krštenje blizanaca. To je zadnji put da sam ju vidjela. Par godina
196
@a7L371cs
poslije, sva ostala moja braća i sestre su se oženili ili udale. I sve sam
ih s ponosom i časti otpratila, baš onako kako je moj otac mene.
Kraj.
197
@a7L371cs
O Meni
Hej! Ja sam Ana i ja sam jednostavna djevojka koja voli

komplicirati likovima svojih priča živote.
Volim se poboljšavati u pisanju, stoga su savjeti uvijek dobri.
Na Wattpadu imam dva profila: @a7L371cs i @lazy_ass, gdje
pišem još priča, a PCOG je u original sa @a7L371cs
198

WP Princeza Clara Od Grandalenije PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

WP Princeza Clara Od Grandalenije PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

WP Princeza Clara Od Grandalenije PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

@a7L371cs

"Što princeza radi ovako duboko u

"Dobro jutro, princezo.", govori Elma dok miče zastore.

"Morate biti spremni. Pa danas Vam je rođendan!", otkrije me

"Ovaj... neće biti isto bez tate.", pokušam se izvući na tu kartu.

"On se sinoć vratio. Što vam nisu rekli?"

Petnaest minuta kasnije...

Trčim hodnicima kao da me netko goni dok mi se haljina upliće

Otvorim vrata i ugledam tatu kako stoji s nekim ljudima i ne

On me raširenih ruku dočeka i zavrti: "Clara! Sretan rođendan."

Kad me spusti, tek onda primijetim da su oni neki ljudi u stvari

"Ispričavam se ako sam prekinula nešto. Oca dugo nije bilo.",

"Clara od Grandalenije. Svaki put kad te vidim, izrasteš u ljepšu i

"Hvala najljepša.", nakratko pogledam u njega, ali nastavim

"Upravo o tebi smo pričali.", nasmiješi se kralj Ludorf od

Uplašeno ih pogledam svu trojicu: "Što s njima?"

"Sutra će prinčevi doći i ti ćeš, po protokolima birati svoga

Pogledam ga sa suzama u očima: "Ispričajte me, gospodo. Imam

I baš se tad pojavi moja mama. Najsavršenija žena na svijetu.

"Gospodo.", kaže dok dolazi i nakloni se svakom, "Nadam se da

"Nikako, Dorja.", otac je gleda.

"Smijem li posuditi Claru?", prebaci pogled na mene, "Moramo

"Naravno.", sva me trojica pogledaju. Majka mi pokaže znak i ja

"Što sam napravila?", nevino je pogledam.

"Mama ja ne želim biti princeza.", gledam je sa suzama u očima.

"Rekli su ti za zaruke, zar ne?", pogleda me suosjećajno.

"Ovo je najgori rođendan ikad.", sjednem na krevet i plačem.

Ona duboko uzdahne. Slijedi novi val riječi koje mi ništa ne

"Neću te ovaj put zasipati. Ali znaš da te volim i da želim sve

Obožavam njene zagrljaje. Tako su topli i... uvijek se osjećam

"Znam mama.", kažem i odmaknem se, "Mogu li... jahati?"

"Ako baš moraš.", nasmije se. Zagrlim je i pođem brzim

"Idem jahati. Dovedite mi Tuckera." , nasmijem se.

"Tucker dolazi.", kaže konjušar i ode ga pripremiti. Ja stojim i

Kad ga napokon vidim, također iza vidim i dva stražara na

Počeškam Tuckera po glavi: "Hej, maleni. Tko ide prošetati?" On

Popnem se na njega i krenemo polako.

Pet minuta poslije...

Trčimo najbržim galopom koji Tucker može postići. Da, pobjegla

Što mi se može dogoditi?

"Slobodaaa!!!", zaderem se, a Tucker zahrže u to ime.

Mislim da smo davno prošli granicu s Kentonejom, državom s

"Tucker, mislim da bi se trebali vratiti.", kažem i povučem uzde,

Naiđe na prepreku i zaustavi se, te se digne na zadnje noge. Ja

Dignem se u sjedeći položaj i držim se za glavu: "Tucker!"

Ugledam momka, stariji od mene možda pet godina, ništa puno.

Jaše kao da je rođen u sedlu i gleda me zabrinuto. Te zelene oči

Kad dođe do mene, siđe s konja i pruži mi ruku: "Princ Fabian od

Glas mu je muževan. Hrapav i dubok.

Tek sad primijetim malenu tiaru koju nose prinčevi. Prihvatim

"Princeza Clara od Grandalenije.", protresem haljinu i popravim

"Što princeza radi ovako duboko u šumi?", gleda me s malim

"Što princ radi ovako blizu granice?", pogledam ga u oči.

"Hej! Ti si ta koja je kročila u naš teritorij.", slegne ramenima i

"Kako god. Moram ići. Ako me vide s tobom, neću Tuckera

"Često pričaš s konjima?", nasmije mi se.

"Često spašavaš princeze?", pogledam ga kao da ga izazivam da

"Samo kad si ti u pitanju.", nasmije se zavodnički, a ja