Servisiranje Računara - Software PDF

Kulturni centar “Kralj Fahd” Software
Servisiranje računara (Software)

Jasmin Kahriman
MTA, MS, MCP, MCSA
SADRŽAJ
1. Uvod ...................................................................................................................................................... 4
1.1. Savjeti za korištenje računara ....................................................................................................... 6
2. Operativni sistem .................................................................................................................................. 7
2.1. Preduslovi instalacije operativnog sistema................................................................................... 8
2.2. Koji operativni sistem instalirati? .................................................................................................. 9
2.3. Kako napraviti bootabilni USB Flash drive? ................................................................................ 11
2.4. Kako napraviti bootabilni DVD medij? ........................................................................................ 13
2.5. Konfiguracija BIOS / UEFI ............................................................................................................ 15
2.5.1. Nadogradnja BIOS ............................................................................................................... 18
3. Čista instalacija Windows.................................................................................................................... 24
3.1. Instalacija drivera ........................................................................................................................ 31
4. Instalacija aplikacija i uređaja ............................................................................................................. 32
4.1. Instalacija aplikacija .................................................................................................................... 32
4.1.1. Shareware vs Freeware ....................................................................................................... 33
4.1.2. Legalni software vs nelegalni software ............................................................................... 33
4.2. Instalacija uređaja ....................................................................................................................... 34
4.3. Dual boot machine ...................................................................................................................... 35
5. Konfiguracija mrežnih postavki ........................................................................................................... 36
3.1 Klase IP adresa ............................................................................................................................ 39
3.1.1 A klasa ................................................................................................................................. 39
3.1.2 B klasa ................................................................................................................................. 39
3.1.3 C klasa ................................................................................................................................. 40
3.1.4 D klasa ................................................................................................................................. 41
3.1.5 E klasa.................................................................................................................................. 41
3.2 Privatne i javne IP adrese ............................................................................................................ 41
3.3 Dodjeljivanje IP adresa................................................................................................................ 44
6. Kreiranje Workgroup-e ....................................................................................................................... 46
6.1. Kada preći sa Workgroup na Domain infrastrukturu .................................................................. 47
6.2. Prednosti korištenja Domene ..................................................................................................... 48
6.3. Kreiranje Workgroup-e ............................................................................................................... 48

6.4. Djeljenje podataka ...................................................................................................................... 49
6.5. Djeljenje printera na mreži ......................................................................................................... 55
7. Instalacija Linux Ubuntu 16.04 ............................................................................................................ 59
7.1. Instalacija programa.................................................................................................................... 65
8. Zlonamjerni programi ......................................................................................................................... 66
8.1. Putevi zaraze ............................................................................................................................... 67
8.2. Crvi .............................................................................................................................................. 67
8.3. Trojanski konj .............................................................................................................................. 67
8.4. Kako se zaštiti od malware? ........................................................................................................ 68
8.4.1. Up-to date operativni sistem .............................................................................................. 69
8.4.2. Edukacija krajnjih korisnika. ................................................................................................ 70
8.4.3. Korisničke šifre .................................................................................................................... 70
8.4.4. Antivirusi, spyware, adblock ............................................................................................... 71
8.5. Besplatna antivirusna rješenja .................................................................................................... 73
8.5.1. Avira Antivir......................................................................................................................... 73
8.5.2. Avast.................................................................................................................................... 74
8.5.3. Windows Defender ............................................................................................................. 75
8.6. Licencirana Antivirusna rješenja ................................................................................................. 76
9. Internet pretraživači ........................................................................................................................... 77
9.1. Google Chrome ........................................................................................................................... 78
9.2. Mozilla Firefox ............................................................................................................................. 79
9.3. Microsoft Edge ............................................................................................................................ 80
1. Uvod
Računar je elektronski uređaj koji od 1942. godine, pa do danas radi ono što mu čovjek kaže, obrađuje
podatke. Ako se vratimo u historiju razvijanja računara, vidjeti ćemo da su prvi računari bili ogromne
veličine, skupi, nepraktični i veliki potrošači električne energije. Kako je vrijeme odmicalo naprijed,
računari su postajali manji, jeftiniji, brži i trošili su manje električne energije. Danas, u 21. vijeku, život bez
računara je nezamisliv, kako za fizička tako i poslovna lica. Imamo računare koji mogu da stanu u džep i
koračaju zajedno sa nama, omogućavajući nam prikaz željenih informacija u realnom vremenu.
Na trenutak zamislimo život bez računara. Jedan od zadataka koji trebamo uraditi je poslati pismo iz
Sarajeva u Berlin. Kompletna procedura može potrajati od 7 do 30 dana. Koristeći elektronsku poštu i
online servise za slanje emailova, mnogo više vremena će nam treba za pisanje teksta nego za slanje
elektronske pošte.
Računar predstavlja kombinaciju hardware i software, koji zajedno omogućavaju obradu matematičkih
operacija i raznih podataka.
*Hardware – fizičke komponente koje komuniciraju zajedno (procesor, matična ploča, grafička kartica...)
*Software – program/aplikacija koja izvršava ono za što je kreirana. Npr. Paint je aplikacija za crtanje
Infromaciono-komunikacione tehnologije (Information Communication Tehnologies) ili ICT su skup

tehnologija koje se koriste pri automatskoj obradi informacija i njihovom prijenosu nekim komunikacionim
sredstvom.
Računar je uređaj (hardware) koji obrađuje, pamti ili razmjenjuje informacije. Način na koji to radi je
određen u programu. Program (software) je niz komandi koje određuju šta treba uraditi sa podacima.
Znači, dva neodvojiva dijela računara su::

 hardver – uređaj (hardware ) i
 softver – program (software)
Pošto hardver ne može da radi bez softvera, a softver nema smisla bez hardvera, jasno je da oni čine
računar. Naprimjer , ako zamislimo da je ljudsko biće računar, onda bi hardver predstavljale ćelije (tkiva,
organi, ...), a misli i ideje bi predstavljali softver. Hardverom treba upravljati, tj. na neki način treba
„natjerati“ procesor da sabere dva broja, disk da zapamti određenu sliku, monitor da prikaže podatke kako
treba, pointer da prati kretanje miša, štampač da odštampa željene podatke, itd. To je posao softvera ili
programa. Dakle, ispravan hardver ne radi ako nema softvera. Tip softvera koji upravlja hardverom zove
se sistemski softver (jer upravlja sistemom) ili operativni sistem.
Softver ne služi samo da upravlja hardverom, nego i za pružanje usluga korisniku (čovjeku). Tako su za
razne poslove kreirani različiti programi. Ako želite da otkucate neki tekst, određeni program nam nudi tu
mogućnost. Ako želite da kreirate neku sliku, koristit ćete neki drugi program. Čak i korisnik može napraviti
svoj program, za neku posebnu svrhu. Ova vrsta softvera koja pruža razne usluge korisnicima, tj. ima
konkretnu primjenu (application) u svakodnevnom poslu se zove aplikativni softver (primijenjeni ili
upotrebni program).
Dakle, softver dijelimo na:

 sistemski (operativni sistem za upravljanje hardverom) i
 aplikativni (primjenjivi).
Softver se kreira pomoću nekog programskog jezika. Najpoznatiji programski jezici su: Basic, Pascal,
Fortran, C, C++, Java, Delphi, VisualBasic, itd. Većina današnjih operativnih sistema je kreirana
(„napisana“) u C-u.
Operativni sistem (sistemski softver) je skup programa koji upravljaju hardverom, podacima i izvršavaju
naredbe korisnika. Funkcije operativnog sistema su:
 upravljanje procesorom (CPU),
 upravljanje memorijom (RAM),
 upravljanje I/O uređajima,
 upravljanje podacima i
 upravljanje aplikacijama.
Dakle, OS kontroliše i upravlja računarom uz pomoć instrukcija korisnika. Ako bi grafički prikazali odnos
korisnika i računara, onda bi to izgledalo kao na slici ispod.
Slika 1. Odnos korisnika i djelova računara
Proizvođači hardware komponenti idu u korak sa tehnologijom, oni je razvijaju, kako bi ispunili očekivanja
korisnika i olakšali svakodnevni život. Prije kupovine računara potrebno je da sebi postavimo pitanje koja
će biti namjena računara, da li je to rad u alatima za obradu teksta i korištenje Interneta, da li je rad u
naprednim aplikacijama ili za pokretanje igara. Na osnovu namjene, definišemo budžet i kupujemo
računar i komponente. Za manje iskusne korisnike, preporuka je posavjetovati se sa stručnim IT
profesionalcem. Pored hardware zahtjeva potrebno je definisati i software zahtjeve, koji uključuju
odgovore na sljedeća pitanja:
1. Koji operativni sistem želimo koristiti?
2. Da li je operativni sistem kompatibilan sa hardware koje kupujemo?
3. Da li su aplikacije kompatibilne sa operativnim sistemom?
Nakon što odgovorima na pomenuta pitanja, možemo pristupiti kupovini hardware i instalaciji
operativnog sistema i aplikacija.
1.1. Savjeti za korištenje računara

Korištenje računara je dio svakodnevnog života, bez obzira u kakvom okruženju radimo i živimo. Trend
razvoja informacijskih tehnologija transformisao je način na koji živimo, radimo i dolazimo do određenih
informacija. Mnogi ljudi provode 40 ili više sati na radnom mjestu, koristeći računar. Nepoznavanje pravila
sjedenja i korištenja računara i računarskih komponenti može nas značiti hroničnog bola u leđima,
problema sa vidom i drugih zdravstvenih problema. Kreiranje sigurnog i zdravog okruženja je jedan od
ključnih faktora koje trebamo implementirati u vlastitim životima, kako bi poboljšali produktivnost i
povećali efikasnost rada. Ergonomika je naučna disciplina koja je sve to kreirala za nas, i na nama je samo
da primjenimo savjete u našim životima.
Savjeti za ispravno sjedenje:
 Držati laktove blizu tijela pod uglom od 90 stepeni

 Držati ramena opušteno, a ne ukočeno ili pogrbljeno
 Kukovi, koljena i zglobovi trebaju biti pod uglom od 90 stepeni u odnosu na sjedište
 Držati stopala na podu ili osloncu za noge
 Sjediti uspravno i opušteno
 Držati glavu podignutom, te uši trebaju biti poravnane sa ramenima
 Izbjegavati bespotrebne pokrete vrata tokom rada na računaru
 Udaljenost između očiju i monitora bi trebala biti od 40 cm do 75 cm
 Visina stolice bi trebala biti od 38 cm do 55 cm
 Visina stola bi trebala biti od 72 cm do 75 cm
 Napraviti pauzu prije nego osjetimo potrebu za njom
Slika 2. Pravilno sjedenje na stolici

2. Operativni sistem
Operativni sistem je kompleksno software rješenje koje omogućava upravljanje uređajima i računarskim
komponentama. Interakcija korisnika sa hardware komponentama izvršava se koristeći operativni sistem,
a zatim aplikacije koje rade na nivo operativnog sistema. Dalje, driver je progam koji omogućava
komunikaciju hardware komponente sa operativnim sistemom. Npr. ukoliko želimo instalirati printer,
potreban nam je driver, koji će omogućiti komunikaciju između uređaja i operativnog sistema. Driver je
kompatibilan sa operativnim sistemom za koji je razvijen. Npr. driver za printer koji je namjenjen za
Windows 10 operativni sistem, nije kompatibilan sa Windows Vista operativnim sistemom, i obratno.
Korisnik
Aplikacija
Operativni sistem
Hardware
Slika 3. Odnos između korisnika, aplikacije, operativnog sistema i hardware
Pored klasičnih operativnih sistema javljaju se i dvije nove vrste:
 Mrežni OS – računari su povezani u mrežu, svaki računar ima svoj OS. Međusobno komuniciraju
pomoću nekog protokola (operativni sistemi mogu biti različiti, potreban je samo zajednički
protokol, tj. zajednički jezik za komunikaciju). Korisnik jednog računara može se prijaviti na drugi,
preuzeti neke fajlove, itd. Korisnik zna da nije sam u mreži, svjestan je različitih računara sa kojima
komunicira preko mreže. Mreže mogu biti lokalne i globalne.
 Distribuirani OS – korisnici ga vide kao jednoprocesorski sistem, ali, ustvari, radi sa više procesora.
Imamo više računara povezanih u mrežu, ali samo jedan OS, koji upravlja svim resursima u mreži.
U pravom distribuiranom sistemu korisnik ne treba da vodi računa o tome, gdje su njegovi fajlovi
smješteni ili gdje se izvršava njegov program, to je posao OS-a. Distribuirani OS se, dakle, ponaša
kao jedinstvena cjelina. Korisnik nije svjestan toga da je u mreži sa drugim računarima, njemu to
izgleda kao da je jedan računar.
2.1. Preduslovi instalacije operativnog sistema

Prije nego odlučimo instalirati određeni operativni sistem na računar, potrebno je da provjerimo da li
hardwware komponente ispunjavaju preduslove određenog operativnog sistema. Ukoliko se odlučimo za
instalaciju Windows 10 operativnog sistema potrebno je ispuniti sljedeće preduslove:
WINDOWS 10 ZAHTJEVI
CPU 1 GHz ili brži procesor
RAM 1 GB za 32-bitni ili 2 GB za 64-bitni
HDD 16 GB za 32-bitni OS ili 20 GB za 64-bitni OS
Grafička kartica Integrisana grafička kartica
Recolucija 800x600
Tabela 1. Windows 10 zahtjevi
Identične hardware komponente potrebne su za instalaciju Windows 7, Windows 8 i 8.1 operativnog

sistema. U praksi, stariji računari na kojima je instaliran Windows 7, radi mnogo brže sa Windows 10
operativnim sistemom. Ukoliko se odlučimo na instalaciju Linux operativnog sistema, i izaberemo Linux
Ubuntu 16.04.2, potrebno je da računar ispunjava sljedeće preduslove:
LINUX UBUNTU 16.04.2 ZAHTJEVI

CPU 2 GHz ili brži procesor
RAM 2 GB
HDD 25 GB
Grafička kartica Integrisana grafička kartica
Tabela 2. Linux Ubuntu 16 zahtjevi
Ključna hardware komponenta od koje zavise maksimalne performanse računara je matična ploča. Kada
kupujemo matičnu ploču, potrebno je da provjerimo specifikacije da li je „Windows 10 ready“, tj. da li
podržava instalaciju Windows 10 operativnog sistema.
Slika 4. Primjer matične ploče koja je „Windows 10 Ready“

2.2. Koji operativni sistem instalirati?
Ukoliko imamo potrebu za instalacijom operativnog sistema, pored instalacijskog medija (DVD, USB)
potrebno je da posjedujemo licencni ključ koji možemo kupiti direktno od Microsoft-a ili od lokalnih
kompanija koje rade prodaju operativnih sistema. Prije kupovine operativnog sistema, potrebno je da
analiziramo naše zahtjeve i preporuke Microsofta. Najbolje rješenje je instalirati Windows 10 operativni
sistem, najsigurniju platformu klijentskih operativnih sistema od strane Microsoft-a.
Kraj prodaje odnosi se na datum kada se određena verzija operativnog sistema Windows više ne
isporučuje prodavačima ni proizvođačima originalne opreme (OEM-ovima). Primjeri su OEM-ova Dell i
Toshiba – proizvođači PC-ja koji često predinstaliraju softver operativnog sistema Windows.
OPERATIVNI SISTEM DOSTUPAN KRAJ PRODAJE KRAJ PRODAJE ZA RAČUNARE SA

NA TRŽIŠTU MALOPRODAJNOG PREDINSTALIRANIM WINDOWS-
SOFTWARE OM
Windows XP 21.12.2001. 30.06.2008. 22.10.2010.
Windows Vista 30.01.2007. 22.10.2010. 22.10.2011.
Windows 7 Home Basic, 22.10.2009. 31.10.2013. 31.10.2014.
Home Premium, Ultimate
Windows 7 Professional 22.10.2009. 31.10.2013. 21.10.2016.
Windows 8 26.10.2012. 21.10.2014. 30.06.2016.
Windows 8.1 18.10.2013. 01.09.2015. 31.10.2016.
Windows 10 29.07.2015. N/A N/A
Tabela 3. Kraj prodaje
Kraj podrške odnosi se na datum kada Microsoft prestaje nuditi automatske popravke, ažuriranja i
internetsku tehničku pomoć. U tom trenutku provjerite imate li instaliran najnoviji dostupni servisni paket
ili ažuriranje. Bez Microsoftove podrške nećete više primati sigurnosna ažuriranja koja štite računar od
štetnih virusa, špijunskog softvera i ostalih zlonamjernih programa koji omogućuju krađu Vaših podataka.
OPERATIVNI SISTEM SERVICE PACK KRAJ OSNOVNE KRAJ PROŠIRENE PODRŠKE

PODRŠKE
Windows XP SP3 14.04.2009. 08.04.2014.
Windows Vista SP2 10.04.2012. 11.04.2017.
Windows 7 SP1 13.01.2015. 14.01.2020.
Windows 8 8.1 03.01.2018. 10.01.2023.
Windows 10 N/A 13.10.2020. 14.10.2025.
Tabela 4. Kraj podrške
Vrste Microsoft podrške za operativne sisteme:
 Osnovna podrška. Microsoft će standardnu podršku pružati najmanje pet godina nakon datuma
prestanka opće dostupnosti proizvoda. Ako, na primjer, kupite novu verziju Windows, a pet
godina kasnije objavi se nova verzija, podršku za prethodnu verziju imati ćete još dvije godine.
 Proširena podrška. Microsoft će proširenu podršku pružati najmanje pet godina nakon datuma
prestanka opće dostupnosti proizvoda.
Slika 5. Naljepnice licence
Slika 6. DVD mediji za instalaciju operativnog sistema

2.3. Kako napraviti bootabilni USB Flash drive?

Prvi korak prije kreiranje bootabilnog USB flash drive je donošenje odluke, koji operativni sistem
želimo instalirati na računar ili laptop. Ukoliko smo kupili operativni sistem sa licencom, potrebno je da
skinemo ediciju operativnog sistema za koji je licenca namjenjena. U praksi to znači da ne može instalirati
Windows 10 Pro i aktivirati licencu od Windows 10 Home. Potrebno je da licenca i edicija operativnog
sistema budu identične. Također, je bitno napomenuti da arhitektura operativnog sistema mora biti
identična, ukoliko je licenca namjenjena za Windows 10 Pro x64, licencu ne možemo instalirati na
Windows 10 Pro x86 arhitekturu. Ukoliko instaliramo Microsoft operativni sistem potrebno je skinuti
adekvatan ISO fajl sa web stranice https://www.microsoft.com/en-us/download. ISO fajl predstavlja set
fajlova i foldera koji se nalaze unutar jednog fajla sa .ISO ekstenzijom.
Kreiranje bootabilnog USB flash drive možemo uraditi na više načina, pomenuti ćemo dva koja se koriste
u praksi. Ukoliko se odlučimo na kreiranje bootabilnog Windows 10 USB flash drive, potrebno je da
skinemo „MediaCreationTool“ alat sa stranice https://www.microsoft.com/en-us/software-
download/windows10. Zatim pokrenemo alat i slijedimo korake:
Korak 1. Prihvatiti uslove ugovora o korištenju alata klikom na „Accept“
Slika 7. Ugovor o korištenju alata
Korak 2. Ukoliko radimo nadogradnju starijih operativnih sistema (Windows 7, Windows 8) na Windows
10, potrebno je kliknuti na „Upgrade“. Obzirom da želimo kreirati bootabilni USB flash drive potrebno je
kliknuti na „Create installation media (USB flash drive, DVD, or ISO file) for another PC“
Slika 8. Šta želimo napraviti sa MediaCreationTool alatom
Korak 3. Potrebno je da izaberemo jezik, ediciju Windows 10 i arhitekturu operativnog sistema. Windows
10 Home verzija je namijenjena za kućno okruženje, Windows 10 Pro za kompanije, Windows 10
Enterprise za kompanije i Windows 10 Education za obrazovne institucije.
Slika 9. Podećavanje jezika instalacije, edicije i arhitekture operativnog sistema

Korak 4. Na sljedećem prozoru potrebno je izabrati da li želimo kreirati bootabilni USB flash drive (USB
flash drive) ili želimo skinuti ISO file na računar (ISO file), a kasnije po potrebi kreirati bootabilni DVD ili
USB flash drive. U našem slučaju izabrati ćemo USB flash drive, a prije toga priključiti USB flash drive
minimalnog kapacitet na PC.
Napomena: Svi podaci koji se nalaze na USB flash drive prije kreiranja bootabilnog USB flash drive će
biti izbrisani. Ukoliko izaberemo USB flash drive, ISO fajl će se direktno snimiti na USB flash drive, a ne
na HDD računara.
Slika 10. Kreiranje bootabilnog USB flash drive i snimanje ISO fajla na HDD
2.4. Kako napraviti bootabilni DVD medij?

Druga metoda predstavlja snimanje ISO fajla Windows 10 operativnog sistema na računar, a zatim
kreiranje bootabilnog USB flash drive ili bootabilnog DVD medija. Ukoliko želimo da snimimo ISO fajl na
bootabilni DVD medij, potrebno je desnim klikom miša kliknuti na ISO fajl, a zatim kliknuti Burn this image.
Slika 11. Kreiranje bootabilnog DVD-a
Ukoliko se odlučimo da nam treba bootabilni USB flash drive, potrebno je da skinemo alat koji će nam
omogućiti kreiranje bootabilnog USB flash drive. Na tržištu je dostupno mnogo alata, no spomenuti ćemo
program „Rufus“, koji se može skinuti sa web stranice https://rufus.akeo.ie. Nakon što pokrenemo
„Rufus“ potrebno je izabrati USB koji smo priključili na računar (Device), zatim definisati ime USB flash
drive (New volume label), i na kraju izabrati ISO image, tako što ćemo kliknuti na i izabrati ISO fajl koji
se nalazi na HDD-u.
Slika 12. Kreiranje bootabilnog USB flash drive

2.5. Konfiguracija BIOS / UEFI
BIOS daje upute računaru kako obaviti niz osnovnih funkcija kao što su pokretanje operativnog
sistema i kontrola tastature. BIOS se također koristi za identifikaciju i konfiguriranje hardverskih
komponenti u računaru, kao što su tvrdi disk, optički uređaj, procesor, memorija, itd.
BIOS-u se pristupa i vrši konfiguracija, putem BIOS Setup Utility programa. BIOS Setup Utility je u suštini
sam BIOS. Sve raspoložive opcije u BIOS-u se podešavaju pomoću BIOS Setup Utility. BIOS Setup Utility-u
se pristupa na različite načine, ovisno o modelu matične ploče. Pogledajte kako se koristi BIOS Setup
Utility. BIOS sadrži brojne opcije za konfiguraciju hardvera koje se mogu mijenjati kroz setup utility
program. Spremanjem svih promjena i ponovnim pokretanjem računara, primjenjuju se promjene koje
ste modificirali na BIOS-u i na taj način BIOS šalje nove promjenjene instrukcije hardveru za rad.
Neke od opcija koje možemo podesiti unutar BIOS / UEFI:

 Promjena redoslijeda pokretanja hardvera (boot order)
 Vratiti zadane postavke BIOS-a
 Uklanjanje BIOS šifre
 Kreiranje BIOS šifre
 Promjena datuma i vremena
 Promjena postavki za HDD, SSD, optičke uređaje
 Pregled količine instalirane RAM
 Omogućavanje ili onemogućavanje logoa računala
 Omogućavanje ili onemogućavanje Quick Power On Self Test-a (POST)
 Omogućavanje ili onemogućavanje internog keša procesora
 Omogućavanje ili onemogućavanje keširanja BIOS-a
 Promjena postavki procesora
 Promjena postavki radne RAM memorije
 Promjena napona sustava
 Omogućavanje ili onemogućavanje RAID-a
 Omogućavanje ili onemogućavanje USB-a
 Omogućavanje ili onemogućavanje IEEE1394
 Omogućavanje ili onemogućavanje audio
 Omogućavanje ili onemogućavanje floppy kontrolera
 Omogućavanje ili onemogućavanje serijskih/paralelnih portova
 Odabir ACPI
 Promjena načina za suspend ACPI
 Promjena funkcije gumba za uključivanje
 Promjena power-on postavki
 Promjena zaslona koji će se prvi uključiti kod multi-display postavki
 Resetiranje Extended System Configuration Data (ESCD)
 Omogućavanje ili onemogućavanje BIOS kontrole sustavnih resursa
 Promjena postavki za brzinu ventilatora
 Pregled temperatura procesora i sustava
 Pregled brzina ventilatora
 Pregled napona sustava
Da bi omogućili bootanje sa USB flash drive ili DVD medija, potrebno je da konfigurišemo boot order. U
zavisnosti od proizvođača, modela matične ploče i instaliranog BIOS-a, pritiskom određene tipke,
pokrenuti ćemo BIOS. Unutar sljedeće tabele prikazane su tipke koje se koriste za pristuo BIOS.
PROIZVOĐAČ TIPKA
Acer F2, Delete, F1, CTRL+ALT+ESC

Asus F2, Delete, Insert, F10
Toshiba F2, F1, ESC, F12
Sony F1, F2, F3
HP F10, ESC
F1, F2, F6, F11, F12
Dell F2, F1, Delete, F12, F3
CTRL + ALT + ENTER, Fn + ESC, Fn + F1
Lenovo F1, F2
CTRL + ALT + F3, CTRL + ALT + INS, Fn + F1
Tabela 5. Pristup BIOS / UEFI
Nakon što pokrenemo BIOS, potrebno je pokrenuti boot order. Boot order definiše koji će uređaj nakon
paljenja računara da se pokrene, ukoliko je na njemu bootabilni operativni sistem ili aplikacija, isti će
automatski pokrenuti. U zavisnosti od verzije BIOS-a pristup boot order opcijama može biti drugačiji.
Potrebno je pomoću tastature, pristupiti BOOT opcijama, te promjeniti raspored dostupnih uređaja. Na
sljedećoj slici je prikazn BOOT order. Vidimo da su dostupne četiri opcije. Ukoliko želimo da računar boot-
a sa CD ili DVD uređaja potrebno je da prvi uređaj bude CD/DVD ROM, ukoliko želimo da USB Flash drive
bude prvi u boot-u, potrebno je da prvi uređaj bude „Removable Devices“.
Slika 13. Konfiguracija boot order u BIOS-u

UEFI (Unified Extensible Firmware Interface) je nasljednik BIOS-a koji dolazi na matičnim pločama nove
generacije, i dostupan je od izlaska Windows 8 operativnog sistema na tržište. Podržava razne prednosti
u odnosu na BIOS, a neke od njih su sigurnost, omogućava instalaciju HDD većeg kapacitet, veće particije
i druge. NA operativnim sistemima Windows 8, Windows 8.1 i Windows 10, UEFI možemo pokrenuti
kombinacijom tipki (kao u BIOS-u) ili direktno iz operativnog sistema.
Slika 14. Konfiguracija boot order u UEFI
Nakon konfiguracije boot order-a potrebno je snimiti postavke, kako bi promjene u BIOS-u ili UEFI bile
ažurirane. Konfiguracija BIOS-a se snima na CMOS bateriju.
Slika 15. CMOS baterija

2.5.1. Nadogradnja BIOS
Da bi izbjegli probleme gubljenja snimljenih konfiguracija u BIOS / UEFI, potrebno je da imamo

ispravnu CMOS bateriju. Ne postoji generalno pravilo koje definira koliko često treba mijenjati bateriju,
da li je to jednom u jednoj godini, ili jednom u tri godine. Onda kad primjetimo da imamo problema sa
satom i datumom, nakon gašenja računara, potrebno je da promjenimo bateriju. Voltaža baterije je 3V, i
kada ona spadne ispod 3V, postavke se gube, nakon gašenja računara. U praksi ima scenarija gdje je CMOS
baterija promjenjena nakon 2 -3 godine korištenja računara, a isto tako nakon 5-10 godina korištenja
računara.
Identično kao i kod nadogradnje operativnih sistema, drivers i aplikacija, preporučeno je uraditi i
nadogradnju BIOS / EUFI. Primjer. Proizvođači matičnih ploča kroz novu verziju BIOS / EUFI povećavaju
sigurnost, omogućavaju dodatne funkcionalnosti i rješavaju probleme koji su imali sa starijim verzijama.
Verziju BIOS-a možemo vidjeti na više načina, korištenjem integrisanih alata unutar Windows-a ili
instalacijom programa koji imaju mogućnost litanja tehničkih specifikacija računara. Potrebno je pokrenuti
System Information (msinfo32).
Slika 16. Pregled verzije BIOS-a (System Information)
Ukoliko ne možemo da koristimo Windows usljed sistemskih problema, verziju BIOS / UEFI možemo pok
Slika 17. Pregled verzije BIOS-a (BIOS)

Kako nadograditi BIOS / EUFI?
Na starijim matičnim pločama pored grafičkog okruženja, često proizvođač nudi nadogradnju putem
floppy diskete, gdje je potrebno da napravimo bootalnu floppy disketu i kopiramo fajl BIOS, koji kroz
komandni interfejs instaliramo. Na novijim matičnim pločama, postoji vi[e metoda nadogradnje BIOS /
UEFI, uključujući bootabilni USB flash drive, DVD medij, putem direktna instalacija iz operativnog sistema,
gdje možemo putem BIOS update program nadograditi BIOS / UEFI. Nadogradnja BIOS / UEFI, razlikuje se
od proizvođača od proizvođača. Preporučeno je da pročitamo korisničko upustvo i na osnovu procedure
koju je definisao proizvođač nadogradimo BIOS / UEFI. Neki od proizvođača matičnih ploča su: ASUS,
Gigabyte, MSI, Asrock, te brand name proizvođači HP, Dell, Lenovo i drugi.
Primjer ploče koju želimo nadograditi je ASUS P8B75-M. Da bi pristupili tehničkoj specifikaciji matične
ploče, drivers i fajlu za nadogradnju BIOS / UEFI, potrebno je da otvorimo oficijalnu stranicu proizvođača
(https://www.asus.com/support), u ovom slučaju ASUS i pronađemo matičnu ploču na osnovu modela
P8B75-M. Kada pronađemo model matične ploče na oficijalnoj stranici, potrebno je kliknuti na „Drivers
and Tools“ koji će nam omogućiti skidanje drivers i alata za matičnu ploču. Jedan od ključnih stvari je
izabrati adekvatan Windows koji koristimo i arhitekturu, u ovom slučaju to je Windows 10 64bit. Zatim je
potrebno kliknuti na BIOS, i pristupiti alatima koje imamo na raspolaganju.
Slika 18. Download BIOS

Naravno, prije nadogradnje BIOS / UEFI, potrebno je provjeriti trenutnu verziju BIOS / UEFI koji imamo.
Na sljedećoj slici prikazana je verzija 1606, kreirana 03.03.2014.
Slika 19. Pregled verzije BIOS-a
Dalje, na oficijalnoj web stranici možemo vidjeti da je ASUS razvijao novu verziju BIOS / UEFI, verzija 1701,
unutar koje je povećana stabilnost sistema. Ukoliko kliknemo na „Global“, skinuti ćemo fajl za
nadogradnju BIOS-a.
Slika 20. Upoređivanje trenutne verzije BIOS sa novom verzijom

Potrebno je snimiti fajl BIOS / UEFI na USB flash drive, a zatim pristupiti BIOS / UEFI, pritiskom tipke na
tastaturi (u ovom slučaju F2 ili DEL), kao sljedećeoj slici:
Slika 21. Pristupanje UEFI
Da bi pristupili alatu za nadogradnju BIOS / UEFI, potrebno je kliknuti na Advanced mode (F7) – Tool, a
zatim kliknuti na ASUS EZ Flash Utility, koji će nam omogućiti odabir fajla na osnovu kojeg ćemo
nadograditi BIOS / UEFI, prikazano na sljedećoj slici:
Slika 22. Update BIOS koristeći USB flash disk
Nakon što smo nadogradili BIOS / UEFI, potrebno je uraditi restart računara, i na kraju provjeriti da li je
uspješno instalirana nova verzij BIOS / UEFI, tako što ćemo otvoriti System Information alat.
Slika 23. Pregled nove verzije BIOS-a

3. Čista instalacija Windows

Nakon što smo konfigurisali boot order u BIOS ili UEFI, u zavisnosti od vrste matične ploče, potrebno je da
izvršimo instalaciju operativnog sistema.
Postoji nekoliko instalacija operativnog sistema, a neke od njih su:

 Clean installation (Čista instalacija) – instalacija operativnog sistema i pratećih aplikacija
 In-place upgrade (Nadogradnja operativnog sistema) – nadogradnja starijih operativnih sistema
na novije operativne sisteme
Potrebno je staviti DVD medij u DVD optički uređaj, ili USB flash drive u slobodan USB 2.0 ili USB 3.0 port,
a zatim resetovati računar. Ukoliko prethodno na HDD-u nije detektovana instalacija operativnog sistema,
Windows će automatski nastaviti instalaciju. A ukoliko je prethodno bila instalacija operativnog sistema,
računar će tražiti da pritisnemo bilo koju tipku na tastaturi koja će potvrditi da želimo pokrenuti DVD medij
ili USB flash drive.
Slika 24. Presss any key to boot from CD or DVD
Nakon što pritisnemo tipku na tastaturi, računar će da pokrene DVD medij ili USB flash disk.
Korak 1. Configure installation settings

Otvoriti će nam prozor u kojem je potrebno definisati jezik instalacije operativnog sistema, vrijeme i
format valute koji žemo koristiti, te tastatura.
Slika 25. Konfiguracija instalacijskih opcija (jezik, tastatura, vrijeme i valuta)

Korak 2. Install now

Kliknuti na „Install“, kako bi nastavili instalaciju Windows 10 operativnog sistema
Slika 26. Pokretanje instalacije Windows operativnog sistema
Korak 3. Applicable notices and licences terms

Potvrditi uslove korištenja i instalacije operativnog sistema od strane Microsoft-a.
Slika 27. Uslovi korištenja

Korak 4. Which type of installation do you want?

Ukoliko želimo da uradimo nadogradnju sa starijeg na noviji operativni sistem, potrebno je kliknuti na
„Upgrade: Install Windows and keep files, settings, and applications“.Tokom nadogradnje podešavanja,
instalirane aplikacije i podaci i dalje ostaju na računara, samo se mijenja operativni sistem. Bitno je
naglasiti da ne možemo bilo koji operativni sistem nadograditi na Windows 10. Unutar sljedeće tabele
nalazi se spisak operativnih sistema i edicija koje možemo nadograditi na adekvatan Windows 10
operativni sistem. Operativni sisteme Windows XP i Windows VISTA nije moguće nadograditi na Windows
10.
NADOGRADNJA WINDOWS 7 I WINDOWS 8 NA WINDOWS 10
Windows 7 Starter Windows 10 Home
Windows 7 Home Basic Windows 10 Home
Windows 7 Home Premium Windows 10 Home
Windows 7 Professional Windows 10 Pro
Windows 7 Ultimate Windows 10 Pro
Windows 7 Enterprise Windows 10 Enterprise
Windows Phone 8.1 Windows 10 Mobile
Windows 8.1 Home Windows 10 Home
Windows 8.1 Pro Windows 10 Pro
Windows 8.1 Enterprise Windows 10 Enterprise
Windows 8.1 Pro for Students Windows 10 Pro
Tabela 6. Nadogradnja sa Windows 7 na Windows 10 operativni sistem
Obzirom da radimo čistu instalaciju (Clean Installation) operativnog sistema, potrebno je izabrati „Custom:
Install Windows only (advanced)“. Čista instalacija operativnog sistema podrazumijeva samo instalaciju
operativnog sistema, bez driver za hardware i pratećih aplikacija koje će koristiti krajnji korisnik.
Slika 28. Odabir načina instalacije

Korak 5. Where do you want to install Windows?

Sljedeći korak predstavlja particioniranje HDD/SSD i odabir particije na koju želimo instalirati operativni
sistem. Obzirom da trenuti HDD/SSD nije particioniran, potrebno je kliknuti na „New“ a zatim „Apply“,
nakon čega će se kreirati particije. Kliknuti na „Next“.
Slika 29. Particioniranje HDD/SSD i odabir particije na koju želimo instalirati Windows
Korak 6. Installing Windows

Instalacija Windows 10 se izvršava. Prvo se kopiraju fajlovi (Copying Windows files) za instalaciju Windows
10, sa DVD ili USB flash drive na HDD/SSD. Nakon toga, kopirani fajlovi se pripremaju za instalaciju
operativnog sistema (Getting files ready for installation). Dalje, instaliraju se dodatne opcije/alati
(Installing features) i ažurira se operativni sistem (Installing updates). Kada Windows završi kompletnu
proceduru instalacije (Finishing up), Windows će se resetovati, kako bi izvršio inicijalizaciju operativnog
sistema.
Slika 30. Instalacija u toku
Korak 7. Create an account for this PC

Inicilizacija operativnog sistema predstavlja pripremanje Windows za korištenje. U sljedećem koraku
potrebno je definisati ime korisnika koji će koristiti računar, a zatim definisati i šifru i podsjetnik za šifru.
Kliknuti Next.
Slika 31. Kreiranje korisničkog računa

Korak 8. Get going fast

Na sljedećem prozoru, u sklopu tekstuanog sadržaja, Microsoft nam pruža informacije o nekim
mogućnostima Windows 10 operativnog sistema. Kliknuti na „Use Express settings“.
Slika 32. Odabir načina rada Windows-a
Korak 9. Meet Cortana
Cortana je naš virtuelni asistent koji nam omogućava olakšano korištenje i upravljanje Windows
operativnim sistemom. Ukoliko želimo koristiti Cortanu, potrebno je kliknuti „Use Cortana“. Ukoliko ne
želimo koristiti (naš slučaj), potrebno je kliknuti na Not now. Cortana se uvijek može uključiti ili isključiti
kroz Windows 10.
Slika 33. Da li želimo da koristimo Cortanu
Slika 34. Prikaz radnog okruženja, Windows 10 je instaliran

3.1. Instalacija drivera
Komunikacija hardware komponenti sa operativnim sistemom je neophodna za funkcionalnost

kompletnog računara. Komunikaciju između hardware komponenti i operativnog sistema omogućavaju
drivers (upravljački programi). Nakon instalacije operativnog sistema, potrebno je instalirati adekvatne
drivere. Ukoliko smo sami sklopili računar (assembled PC), uz matičnu ploču i ostale hardware
komponente (grafička kartica, printer, skener ...) proizvođač isporučuje i CD/DVD na kojem se nalaze
drivers za ispravan rad komponenti. Ukoliko se desi da proizvođač isporuči hardware komponentu bez
CD/DVD, potrebno je na stranici proizvođača određene komponente pronaći adekvatne drivere za
operativni sistem koji smo instalirati. Npr. ukoliko smo sastavili računar sa matičnom pločom ASUS B150-
PRO i grafičkom karticom NVIDIA GeForce EX-GTX1050TI, a nismo dobili CD/DVD, potrebno je da
posjetimo web stranice porizvođača, ASUS i NVIDIA, i na osnovu modela pronađemo adekvatna driver.
 ASUS: https://www.asus.com/Motherboards/B150-PRO/HelpDesk_Download/
 NVIDIA: http://www.geforce.com/drivers
Unutar Windows 10 je integrisana baza drivera za veliki broj hardware komponenti, što znači da će
Windows 10 nakon pokretanja računara, automatski prepoznati određen broj hardware komponenti i
instalirati adekvatan driver. No, bez obzira na to, preporučeno je skinuti oficijalni driver sa stranice
proizvođača.
Slika 35. Device manager
Ukoliko se radi o brand name računarima (HP, Lenovo, Dell), pronalazak i instalaciju drivera radimo na
oficijalnim stranicama proizvođača, koristeći tkz. service tags, serijske ili brojeve proizvođača, koji se
nalaze na naljepnicama, na kučištima računara.
4. Instalacija aplikacija i uređaja

Nakon instalacije operativnog sistema i drivera koji su neophodni za komunikaciju hardware komponenti
i funkcionalan rad sa operativnim sistemom, sljedeći korak je instalacija aplikacija i dodatnih uređaja, kao
što su printeri, skeneri ili sl.
4.1. Instalacija aplikacija

Unutar Windows 10 operativnog sistem, integrisane se osnovne aplikacije koje omogućavaju pristu
internetu, otvaranje pdf fajlova ili slično. Ukoliko korisnik nije zadovoljan sa navedenim aplikacijama,
potrebno je instalirati druge aplikacije. Potrebno je napraviti granicu između legalnih i nelegalnih
aplikacija. Skidanjem nelegalnih aplikacija radimo zloupotrebu intelektualnog sadržaja, a također i postoji
velika vjerovatnoća da ćemo skinuti i zlonamjerni software, što će onemogućiti povredu naše privatnosti.
Neke od aplikacija koje su preporučene za svakodnevni rad korisnika:
 Microsoft Office 2016 – obrada dokumenata, rad sa bazama podataka

o https://products.office.com/en/try
 Google Chrome – Internet pretraživač

o https://www.google.com/chrome
 VLC Player – pregled video sadržaja

o https://www.videolan.org/vlc/index.html
 7 zip – de/kompresija podataka

o http://www.7-zip.org/download.html
 Adobe Acrobat Reader DC – pregled PDF fajlova

o https://get.adobe.com/reader/
 Avira – antivirus
o https://www.avira.com/#get-free-security-suite
Pored navedenih programa, možemo instalirati i druge programe koji omogućavaju rad sa određenim
dokumentima ili aktivnostima. Preporučeno je aplikacije skidati na oficijalnim stranicama web
proizvođača, a ne na third party sajtovima, gdje postoji mogućnost da ćemo pored aplikacije skinuti i
zlonamjerni program.
4.1.1. Shareware vs Freeware

Kada pojedinac ili kompanija razvije određeni program, ima puno pravo da korištenje naplati na
mjesečnom ili godišnjem nivou, ili da kupovinom programa korisnika ima mogućnost trajnog korištenja
određenog programa. Shareware su programi koji se mogu koristiti određen broj dana, npr. 15 dana, prije
nego se odlučimo za kupovinu. Nakon 15 dana korištenje, potrebno je kupiti licencu, kako bi nastavili
koristiti programe. Primjer shareware programa je WinZip (http://www.winzip.com/). Pored programa
koje trebamo platiti, postoje programi i koji su besplatni, sve što je potrebno je instalirati program i
koristiti. Primjer ovog programa je VLC player (https://www.videolan.org/vlc/index.html). Pored
navedenih programa postoje i programi koje je odmah potrebno kupiti, tj. proizvođač nije omogućio
shareware verziju. Primjer ovog programa je Malwarebytes 3.0 (http://www.malwarebytes.com).
Slika 36. Shareware vs Freeware
4.1.2. Legalni software vs nelegalni software

Kao što smo spomenuli u jednom od prethodnih poglavlja, potrebno je napraviti granicu između
legalnog i nelegalnog software, a samim time i granicu između sigurnosti i nesigurnosti. Većina krajnjih
korisnika, uključujući fizička i poslovna lica, izbjegavaju kupovinu licenci za operativne sisteme ili određene
programe, jedni zbog nedostatka finansijskih sredstava, drugi zbog lošeg menadžmenta koji nije definisao
plan i proceduru nabavke software, a treći zbog nepoštivanja intelektualnih prava krajnjih korisnika. Kada
se krajnji korisnik odluči na kupovinu određenog programa, dodatno dobija podršku, nadogradnju
programa, nadogradnju sigurnosnih propusta i onemogućavanje iskorištavanja pronađenih propusta.
Ukoliko skidamo operativne sisteme i programe na ilegalnim sajtovima (torrent), ko nam garantuje da
nismo korištenjem određenog crack-a omogućili udaljeni pristup našem računaru od strane zlonamjernih
hakera. Skidanjem ilegalnih software narušili smo nečije intelektualno pravo i povrijedili ono što je razvijao
mjesecima, godinama.
Slika 37. The Pirate Bay, izvor nelegalnog software
4.2. Instalacija uređaja

Pod instalacijom dodatnih uređaja podrazumijeva se instalacija printer, skenera, web kamera ili drugih
uređaja. U većini slučaja Microsoft posjeduje osnovne drivere za određene uređaje (basic driver), no
ukoliko želimo više opcija, potrebno je instalirati driver sa svim funkcionalnostima (full driver), a dodatno
proizvođači nude u sklopu software i driver. Npr. kupili smo dva printera HP Color LaserJet Pro M252n i
Lexmark mx510de, koji želimo instalirati na Windows 10. Kod nekih proizvođača, potrebno je pokrenuti
driver prije nego priključimo printer na računar, a kod nekih modela potrebno je priključiti printer na
računar, prije pokretanja driver. Preporučeno je pročitati tehničku dokumentaciju prije instalacije uređaja.
Slika 38. Instalacija printera

Potrebno je da posjetimo web stranice proizvođača i skinemo drivere za adekvatne modele. Na tržištu je
dostupno nekoliko proizvođača printera, skenera i drugih uređaja. Neki od njih su:
 HP: https://support.hp.com/us-en/drivers
 Lexmark: http://support.lexmark.com/index?page=driverSupport&locale=en&userlocale=EN_US
 Samsung: http://www.samsung.com/us/support/computing/printers
 Canon: https://www.usa.canon.com/internet/portal/us/home/support
 Kyocera: http://www.kyoceradocumentsolutions.com/support/index.html
 Xerox: http://www.support.xerox.com/support/enca.html
4.3. Dual boot machine

Ponekad možemo imati potrebu za korištenje dva ili više operativnih sistema na jednom računara.
Npr. imamo instaliran Windows 7 operativni sistem, i želimo da probamo Windows 10 operativni sistem,
prije nego uradimo nadogradnju sa Windows 7 na Windows 10. Praktično to bi značilo da imamo instaliran
Windows 7 operativni sistem na C:\ particiji, kreiramo novu particiju (D:\) na koju instaliramo Windows
10 opertivni sistem. Ukoliko želimo koristiti Dual boot machine preporučeno je da instaliramo prvo stariji
operativni sistem,a zatim noviji, u ovom slučaju Windows 7 – Windows 10. Dual boot machine nije
limitiran samo na Microsoft operativne sistem, moguće je kreirati dual boot machine Windows 10 – Linux
Ubuntu, ili neku drugu ediciju.
Slika 39. Dual boot machine
Particiju možemo kreirati na više načina. Jedan od načina je da kreiramo tokom instalacije Windows 7, a
drugi način je da kreiramo koristeći integrisane Microsoft alate (Disk Management) ili korištenjem third-
party alata koji omogućavaju upravljanje diskovima i particijama. Na tržištu su dostupni besplatni alati,a i
oni koje je potrebno kupiti.
5. Konfiguracija mrežnih postavki

Nakon instalacije operativnog sistema, drivers i pratećih aplikacija, jedna od sljedećih koraka je
konfiguracija mrežnih postavki. Pod konfiguracijom mrežnih postavki podrazumijeva se omogućavanje
računara da pristupi Internet sadržaju. Većina današnjih rutera, koji su isporučeni od strane ISP (Internet
Service Provider) imaju konfigurisano automatsko dodjeljivanje IP adresa, što znači da je samo potrebno
spojiti mrežnim kablom računar i ruter. Druga varijanta, koja je rijetka, ali koja se koristi češće u poslovnim
orkuženjima je konfiguracija statičkih IP adresa. Da bi konfigurisali statičke IP adrese, potrebno je izvršiti
ispravno planiranje IP adresiranja. Šta je to IP adresa?
Svaki uređaj koji ima mogučnost priključenja na računarsku mrežu, ima dvije adrese:
 MAC (Media Access Control) – adresa dodjeljena od strane proizvođača, ne može se mijenjati
- Primjer: 2C-41-38-97-34-D8
 IP (Internet Protocol) – adresa dodjeljena od strane krajnjeg korisnika / IT profesionalca ili DHCP
servera. Postoje dvije verzije IP adresa, IPv4 koja je na izmaku snage, i IPv6 koja predstavlja novu
generaciju IP adresa
- Primjer IPv4: 192.168.1.102
- Primjer IPv6: 2001:0:5ef5:79fb:24dd:7e:a3db:6dcd
Šta je DHCP?
DHCP (Dynamic Host Computer Protocol) je protokol koji omogućava automatsko dodjeljivanje IP adresa
u računarskoj mreži. Zahvaljujući DHCP ne moramo da brinemo da li je IP adresa koju bi statički dodjelili
slobodna, da li dodjeljujemo ispravnu IP adresu ili sl., sve to radi DHCP za nas. DHCP se može konfigurisati
na ruterima ili serverima. Na sljedećoj slici prikazan je ruter koji dodjeljuje IP adrese računarima na mreži
(PC1, PC2, PC3).
Slika 40. Ruter dodjeljuje IP adrese računarima na mreži

Kako pročitati MAC i IP adresu?
MAC i IP adresu možemo pročitati na dva načina, jedan je koristeći grafičko okruženje, tako što ćemo
pristupiti mrežnoj kartici shodno sljedećoj proceduri:
 Desni klik na mrežnu karticu – Open Network and Sharing Center – Change Adapter Settings –
Desni klik na mrežnu karticu – Status - Details
Slika 41. Pregled IP adresa mrežne kartice
Druga metoda čitanja MAC i IP adrese je kroz Command Prompt (CMD.exe). CMD.exe možemo otvoriti
na više načina, a dva od njih su:
 Desni klik na Windows logo – Command Prompt

 Windows logo + R – cmd
 Windows pretraživač - CMD
Na raspolaganju su nam dvije komande:
 ipconfig – prikazuje osnovne informacije o mrežnoj kartici (IP adresa)
 ipconfig /all – prikazuje detaljnije informacije o mrežnoj kartici (IP, MAC ...)
Slika 42. IPCONFIG
Slika 43. IPCONFIG /ALL

3.1 Klase IP adresa
IP adrese mogu imati vrijednosti od 0.0.0.0 do 255.255.255.255. Da bi se lakše upravljalo adresama, sve
adrese su podijeljene u određene klase IP adresa. U originalnoj Internet routing shemi razvijenoj 1980.
godine, adrese su podijeljene u 5 klasa:
 A klasa,
 B klasa
 C klasa
 D klasa
 E klasa
Posljednje dvije klase su klase specijalne namjene, te se rijeđe koriste. Klase su definisane u zavisnosti od
toga koliko okteta spada u network dio, a koliko u host dio.
3.1.1 A klasa
Prvi oktet klase A počinje od 0–127, odnosno kada je to prikazano u binarnom obliku od 0000 0000 – 0111
1111 (prva binarna cifra je 0 i ona se ne mijenja).
Karakteristika A klase je ta da prvi oktet predstavlja network dio, a ostala tri okteta predstavljaju host dio.
Iz binarne reprezentacije vidljivo je da postoji od 0 – 127 mreža, tačnije 126 mreža klase A sa po 224 =
16.777.216 - 2 iskoristivih IP adresa po mreži, oduzevši adresu mreže i broadcast adresu. Ako se pitate
zašto 24–ti stepen, sjetite se da od 32 bita oduzmete 8 bita mrežnog dijela, ostaje 24 bita u host dijelu.
Ako je rečeno da je prvi oktet u network dijelu, dolazi se do zaključka da je defaultna subnet maska za A
klasu 255.0.0.0.
Slika 44. A klasa
3.1.2 B klasa
Prvi oktet klase B počinje od 128 – 191, kada je to prikazano u binarnom obliku od 1000 0000 – 1011 1111.
Binarna nula sada je na drugom mjestu i prva dva bita se ne mijenjaju. Karakteristika B klase je da su prva
dva okteta u network dijelu, a druga dva u host dijelu. Kako prva dva bita ostaju fiksna, ostaje 14 bita da
predstavljaju mreže, odnosno ukupno 214 = 16.384 mreža, sa po 216 = 65536 – 2 iskoristivih IP adresa po
mreži. Ako je rečeno da su prva dva okteta u network dijelu, dolazi se do zaključka da je defaultna subnet
maska za B klasu 255.255.0.0.
Slika 45. B klasa
3.1.3 C klasa
Prvi oktet klase C počinje od 192 – 223, u binarnom obliku od 1100 0000 – 1101 1111 gdje se prva tri bita
ne mijenjaju, dok je sad binarna nula na trećem mjestu. Karakteristika C klase je da prva tri okteta spadaju
u network dio, a posljednji oktet predstavlja host dio. Kada se to pretvori, dobije se da klasa C ima 221 =
2.097.152 mreža, a u svakoj 28 – 2 = 254 iskoristivih IP adresa. Ako je rečeno da su prva tri okteta u
network dijelu, dolazi se do zaključka da je defaultna subnet maska za C klasu 255.255.255.0
Slika 46. C klasa

3.1.4 D klasa
Klasa D je rezervisana za multicast komunikaciju. Multicast je mehanizam koji omogućava definisanje

grupe nodova i slanje poruke samo toj grupi, a ne svima u mreži. Kod klase D se prva 4 bita ne mijenjaju,
s tim da je na četvrtom mjestu binarna nula 1110 0000 – 1110 1111. Opseg multicast adresa je od 224 –
239.
Slika 47. D klasa
3.1.5 E klasa
Klasa E je rezervisana za istraživačke svrhe. Klasa E obuhvata IP adrese od 240 – 255, u binarnom obliku
od 1111 0000 – 1111 0111. Problem koji se kao posljedica neracionalnog raspoređivanja IP adresa pojavio,
bila je nestašica IP adresa. Da bi se spriječilo bespotrebno rasipanje IP adresa pojavljuju se rješenja koja
bi trebalo da dovedu do racionalnijeg korištenja IP adresa, a to su: subnetiranje, privatne adrese, NAT,
PAT i sl. Naravno, pojavljuje se i IP protokol verzije 6, za koji je rečeno da se teško može pojaviti manjak IP
adresa.
Slika 48. E klasa
3.2 Privatne i javne IP adrese
Da bi se što efikasnije upravljalo sa IP adresama, odlučeno je da se definišu određeni opsezi IP adresa koji
će biti privatni, a ostatak javni. Šta znači privatna IP adresa? U velikom broju slučajeva kompaniji ne treba
da svi računari budu dostupni direktno sa Interneta i uglavnom se to svodi na par IP adresa. Sa druge
strane, svaka prosječna kompanija ima oko stotinjak računara kojima je potrebno adresiranje. Zbog toga
je definisana grupa privatnih adresa, koje će imati samo lokalni značaj (unutar date organizacije) i neće
moći direktno „izlaziti“ na Internet. Ovakav pristup je široko prihvaćen, te danas sigurno ima milion mreža
koje koriste adresnu šemu sa privatnim IP adresama. Ukoliko ovi računari imaju potrebu da pristupaju
Internetu, onda se to ostvaruje koristeći NAT ili PAT (Network Address Translation ili Port Address
Translation).
Adresni opsezi koji se koriste za privatne IP adrese su:
 A klasa 10.0.0.0 to 10.255.255.255 (10.0.0.0 /8)

 B klasa 172.16.0 to 172.31.255.255 (172.16.0.0 /12)
 C klasa 192.168.0.0 to 192.168.255.255 (192.168.0.0 /16)
Privatne IP adrese omogućavaju komunikaciju unutar jedne mreže, i svako rutiranje podataka bez
prethodne konfiguracije, u drugu mrežu preko Interneta nije moguće.
Slika 49. Privatne IP adrese unutar kompanija
Javne IP adrese su dodjeljene krajnjem korisniku ili kompanije od strane ISP. Svaki host koji ima javnu
IP adresu je dostupan preko Interneta, za pristup određenim podacima ili hakiranjem. Koju javnu IP
adresu koristimo, možemo provjeriti na web stranici www.whatsmyip.org.
Slika 50. Prikaz javne IP adrese

3.3 Dodjeljivanje IP adresa
IP adrese mogu biti dodijeljene na dva načina:
 dinamičkim putem
 statičkim putem
Dinamičko konfigurisanje podrazumijeva korištenje DHCP servera koji će na zahtjev računara poslati
konfiguracijske postavke. Treba naglasiti da kod dinamičkog dodjeljivanja DHCP server „iznajmljuje“
adrese u određenom trajanju, te kada se ustanovi da je ta adresa slobodna (kada se utvrdi da je taj računar
ugašen i nije na mreži) onda se ta adresa vraća opet u adresni opseg definisan za iznajmljivanje.
Slika 51. Dinamička IP adresa
Statička IP adresiranje zahtjeva ručno dodavanje validnih IP adresa, prikazano na slici ispod. Statičko
dodjeljivanje se vrši tako što administrator ide od računara do računara i konfiguriše TCP/IP adrese. Ova
metoda je pogodna za manje mreže. Ukoliko želite dodijeliti IP adresu statičkim putem potrebno je u
Control Panelu odabrati opciju Control Panel\Network and Internet\Network Connections. U prozoru koji
se pojavio potrebno je desnom tipkom miša kliknuti na ikonu Local Area Connection, a zatim iz padajućeg
Menija odabrati opciju Properties. U dijaloškom okviru koji se pojavio odabrati opciju Internet Protocol
Version 4, a zatim tipkom miša kliknuti na dugmić Properties.
Slika 52. Statičko IP adresiranje
IP address: Predstavlja IP adresu računara na mreži

Subnet mask: govori koja vrijednost IP adrese je Network ID, a koji Host ID
Default gateway: predstavlja IP adresu za izlazak iz trenutne mreže. Obično je to IP adresa rutera
Preferred DNS: Omogućava pretvaranje imena u IP adrese. Obično je to IP adresa rutera ili ISP providera.
Bez validnog DNS-a, ne možemo pristupiti Internet resursima. Primarni DNS Server.
Alternate DNS: Omogućava pretvaranje imena u IP adrese. Obično je to IP adresa rutera ili ISP providera.
Bez validnog DNS-a, ne možemo pristupiti Internet resursima. Sekundarni DNS Server
6. Kreiranje Workgroup-e
U računarskim mrežama, administraciju klijentskih mašina možemo raditi na dva načina, kroz Workgroup
ili Domain. Ukoliko je mreža unutar kompanije mala, i broji od dva do desetak zaposlenika,
najjednostavnija i najisplativija metoda administracije klijenata je kroz Workgroup. Wokrgroup je
defaultni naziv za računarsku mrežu, baziranu na Microsoft operativnim sistemima. Svaki računar radi
zasebno, i neovisan je jedan od drugog, te svaki ima svoj korisnički račun, koji je aktivan samo na tom
računaru. Da bi korisnik koristio svoj korisnički račun na drugom računaru, potrebno je kreirati korisnički
račun na tom računaru, što je ujedno i nedostatak Workgroup-e. Pored navedenog nedostatka, postoje
idrugi nedostaci kao što su decentralizovano okruženje, max 20 konkurentnih konekcije na djeljenji uređaj
ili podatke.
Slika 53. Workgroup
Domain mrežna infrastruktura omogućava centralizovano upravljanje računarima i korisničkim računima.

To znači, ukoliko IT Administrator treba da promjeni određene opcije na računarima, to će uraditi sa jedne
lokacije, i neće morati fizički pristupiti svakom računaru. Da bi kreirali domensku infrastrukturu, potrebno
je imati fizički server sa instaliranim Windows Server operativnim sistemom, i klijentske mašine sa
edicijom operativnog sistema Professional, Enterprise, Education – ukoliko se radi o Windows 10. Ukoliko
se radi o Windows 7 operativnom sistemu, za domenu podržane su sve edicije osim Home edicija. Fizički
server na koji instaliramo domenu, tj. rolnu Active Directory and Domain Services (ADDS) naziva se domain
kontroler.
Slika 54. Domain
6.1. Kada preći sa Workgroup na Domain infrastrukturu
Ne postoji specifičan broj klijentskih mašina kada mreža treba preći sa Workgroup na Domain. No, većina
kompanija prelazi sa Workgroup na Domain, ukoliko imaju između 10 i 20 zaposlenika. Više razloga utiće
na prelazak sa sa jedne na drugu mrežnu infrastrukturu.
Primarni razlog prelaska je kada korisnici moraju zapamtiti više korisničkih računa kako bi izvršavali
određene poslove. Domenska infrastruktura omogućava prijavljivanje sa jednim korisničkim računom na
bilo koji računar, koji je dio domene. U pojedinim firmama, zaposlenici nisu striktno vezani za jedan
računar, te su primorani da koriste kako desktop tako i mobilne uređaje (laptop, tablet, smartphone).
Drugi razlog prelaska je administracija klijentskih mašina. Ukoliko je unutar firme zastupljeno manje od 10
računara, administracija i nije neki problem. No, zamislimo da moramo instalirati aplikaciju na 50
računara. Bez domenske infrastrukture, instalacija aplikacije bi potrajala nekoliko dana. Ukoliko imamo
domenski server, instalacija aplikacije će potrajati nekoliko minuta na svim računarima.
Treči razlog su konkurentne konekcije na druge uređaje unutar računarske mreže. Windows operativni
sistemi su limitirano od 5 -20 konkurentih konekcija, što znači da u određrenom trenutku pristup
određenim resursima može imati od 5 – 20 računara. Svaki naredni računar neće moći pristupiti resursima
na mreži.
6.2. Prednosti korištenja Domene
Instalacija domenskog kontrolera unutar LAN mreže, donosi razne prednosti, većinu njih smo spomenuli
u prethodnim podpoglavljima, no da sumiramo:
 Jednostavno upravljanje – upravljanje korisničkim računima je olakšano zbog centralizovane baze

unutar koje se nalaze svi korisnički računi.
 Group Policy – grupne polise se koriste u domeni kako bi konfigurisali, kontrolisali i upravljanje
korisničkim računima i računarima. Jednim klikom možemo promjeniti pozadinu Desktopa, bez
obzira da li se radilo o 20 ili 20,000 računara
 Redundancija i tolerancija greške – preporučeno je unutar mrežne infrastrukture imati najmanje
dva domen kontrolera. Ukoliko se desi da primarni domen kontroler prestane raditi usljed
hardware ili software problema, sekundarni domen kontroler će preuzeti funkciju primarnog
domen kontrolera, dok ne bude otkloljne kvar.
6.3. Kreiranje Workgroup-e
Ukoliko niste voljni za upotrebu složenih mrežnih operativnih sistema, odlučite se za jednostavno peer to
peer umrežavanje zasnovano na desktop verziji Windows –a.
Kao što smo već spomenuli, Workgroup je računarska mreža koja djeli isto Workgroup ime. Zamislimo
scenario u kojem imamo LAN mrežu sa deset računara na mreži, kompanije ne raspolaže finansijskim
sredstvima za kupovinu servera i centralizovanu administraciju. Rješenje je kreirati Workgroup mrežu sa
imenom kompanije.
Da bi kreirali Workgroup mrežu potrebno je otvoriti System alat u Control Panelu, a zatim kliknemo na
Advanced System Settings, otvorimo karticu Computer name, a zatim kliknemo na Change.
Computer name: ime računara

Workgroup: Naziv Workgroup-e, obično je to ime kompanije
Computer name: Jasmin+

Workgroup: KRALJ FAHD
Kada želimo pristupiti računarima koji se dio iste Workgroup-e potrebno je otvoriti Network u
navigacijskom okviru, a zatim kliknuti na naziv Workgroup-e.
Slika 55. Konfiguracija Workgroup-e
6.4. Djeljenje podataka
Jedna od najvažnijih funkcija u mrežnom operativnom sistemu je njegova sposobnost da dijeli resurse s
drugim korisnicima mreže. Najčešći zajednički resurs je server file sistem. Mrežni server mora moći
podijeliti neki ili sav svoj diskovni prostor s drugim korisnicima, tako da korisnici mogu tretirati server disk
kao produžetak vlastitog disk prostora na računaru.
Mrežni operativni sistem omogućava sistem administratoru da utvrdi koje dijelove server file sistema će
podijeliti. Iako se cijeli hard disk može dijeliti, to nije uobičajeno. Umjesto toga, dijele se pojedinačne
datoteke ili folderi. Administrator može kontrolisati koji korisnici mogu pristupiti zajedničkom folderu.
Dijeljenje datoteka je razlog zašto postoje mnogi mrežni serveri. Mrežni operativni sistemi imaju više
sofisticiranih karakteristika za upravljanje diskom, nego operativni sistemi za desktop računare.
Naprimjer, većina mrežnih operativnih sistema može upravljati sa dva ili više hard diskkova kao da su jedan
disk. Osim toga, može stvoriti ogledala, što automatski održava sigurnosne kopije diskova na drugom
disku.
Scenario: Unutar kompanije nalazi se deset klijentskih mašina sa instaliranim Windows 10 operativnim
sistemom, jedan računar je slobodan i plan je kreirati File Server. Svi korisnici trebaju moći pristupiti
folderu u koji mogu kreirati novi sadržaj ili pristupiti određenom sadržaju.
Procedura:
1. Upaliti računar i prijaviti se sa aktivnim korisničkim računom. Ukoliko na korisničkim računu nema
definisana šifra, potrebmno je istu kreirati. Druga opcija koju možemo uraditi je kreirati novi
korisnički račun i definisati novu šifru.
2. Pristupiti particiji i kreirati folder sa imenom „Djeljeni podaci“
3. Desni klik na kreirani folder i kliknuti Share with – i izabrati jednu od ponuđenih opcija. Da li ćemo
kreirati HomeGroup ili podjeliti podatke sa specifičnim korisnicima, zavisi od nas samih.
Slika 56. Prvi korak djeljenja podataka
4. Ukoliko kliknemo na Specific people, otvoriti će nam se prozor gdje možemo definisati koji
korisnici će imati pristup djeljenom folderu, da li će to biti svi „Everyone“, specifičan korisnik ili
ćemo kreirati novi korisnički račun. Za svaki korisnički račun možemo definisati privilegije kao što
su samo čitanje – Read ili čitanje i pisanje - Read/Write.
Slika 57. Drugi korak djeljena podataka
Druga metoda djeljenja kreiranog folder na mreži koristeći Sharing karticu koja se nalazi u svojstvima
foldera. Potrebno je da kliknemo desnim klikom na folder i izaberemo Properties – Sharing. Dalje
kliknemo na Share ako želimo izvršiti djeljenje podataka na mreži, ili Advanced Sharing ukoliko želimo
konfigurisati djeljenje podataka sa naprednim opcijama.
Slika 58. Djeljenje podataka (II način, prvi korak)

Slika 59. Djeljenje podataka (II način, drugi korak)
5. Nakon što završimo proceduru djeljenja podataka na mreži, potrebno je konfigurisati ND

(Network Discovery) protokol kako bi računari na mreži bili vidljivi. To ćemo uraditi tako što
ćemo pristupiti Network and Sharing Center unutar Control Panel.
Slika 60. Konfiguracija ND protokola
Kako pristupiti kreiranim folderima na drugim računarima?
Nakon što smo kreirali folder i podjelili ga na mreži, te omogućili da su djeljeni podaci vidljivi na mreži,
potrebno im je pristupiti sa drugih računara. Proceduru je potrebno uraditi na svakom računaru.
Potrebno je otvoriti My Computer (Windows 7 i raniji OS) ili This PC (Windows 8, 10), te kliknuti na
Network unutar navigacijskog okvira. Nakon toga će nam se prikazati svi uređaji koji su vidljivi na
mreži. Da bi pristupili određenom računaru na mreži, tj. djeljenim podacima, potrebno je da kliknemo
na naziv računara, upišemo username i password i pristupimo podacima.
Slika 61. Pristup uređajima na mreži
Dodatno možemo kreirati prečicu na Desktop za pristup djeljenom folderu, kako bi ne svaki put
morali pristupati Network i pristupu računaru. Pored kreiranje prečice, možemo mapirati djeljeni
folder, tako što ćemo pristupiti djeljenom folderu, kliknuti desnim klikom i izabrati Map network
drive, izabrati drive letter i kliknuti Finish.
Slika 62. Dodjeljivanje djeljenom folderu drajva

6.5. Djeljenje printera na mreži
Zamislimo scenario u kojem manja firma ima četiri zaposlenika i jedan MFP HP printer, zbog nedostatka
finansija, zaposlenici su primorani koristiti jedan printer. Svaki put kada žele isprintati dokumente, iste
prebace na USB flash disk, uključe na računar na kojem je instaliran printer i printaju. Ova problematika
se jednostavno može rješiti djeljenjem jednog printera na mreži između svih zaposlenika.
Procedura djeljenja printera na mreži:

1. Potrebno je priključiti printer na jedan od računara
2. Instalirati driver od printera (uključiti driver za x64 arhitekturu)
3. Testirati printer da li ispravno rade u lokalnom okruženju
4. Otvoriti Device and Printer alat u Control Panel-u
5. Desni klik na instalirani printer i izabrati „Printer properties“
Slika 63. Pristup opcijama za djeljenje printera

6. Nakon što kliknemo „Printer properties“ otvoriti će se novi prozor unutar kojeg je potrebno da
otvorimo „Sharing“ karticu, a zatim kliknemo Change Sharing Options, kako bi nam Windows
10 omogućio djeljenje printera na mreži.
Potrebno je kliknuti na „Share this printer“ a zatim definisati naziv djeljenog printera, Apply –
OK.
Slika 64. Definisanje imena djeljenog printera
Nakon ove procedure printer je podjeljen na mreži i korisnici ga mogu koristiti.

Kako instalirati djeljenji printer na drugom računaru?
Nakon što završimo proceduru djeljenja printer na mreži, potrebno ga je instalirati na ostalim računarima.
Instalaciju djeljenog printer možemo uraditi na dva načina:
 Pristupiti računaru na kojem je lokalno instaliran printer

Otvoriti „Network“ u navigacijskom okvoru, 2x kliknuti na korisnika na kojem računaru je lokalno
instaliran printer, a i koji je podjeljen na mreži. Nakon što pristupimo korisniku, potrebno je
označiti printer i kliknuti desnim klikom miša, a zatim izabrati opciju Connect.
Slika 65. Konektovanje djeljenog printera (I način)
 Koristeći Device and Printers alat

Nakon što otvorimo Device and printers alat, potrebno je kliknuti „Add printer“, ukoliko Windows
ne detektuje djeljeni printer, potrebno je kliknuti „The printer that I wasnt isn't listed“, a zatim
pronaći djeljeni printer na mreži.
Slika 66. Konektovanje djeljenog printera (II način)

7. Instalacija Linux Ubuntu 16.04
Prije instalacije određene edicije Linux operativnog sistema, potrebno je skinuti ISO fajl sa oficijalne Linux
stranice, a zatim kreirati bootabilni USB flash drive ili DVD medij. Da bi skinuli ISO fajl, potrebno je pristupiti
na web site https://www.ubuntu.com/desktop i skinuti Linux Ubuntu 16 verziju operativnog sistema.
Nakon što kreiramo bootabilni USB flash drive ili DVD medij, potrebno je konfigurisati BIOS, kako bi USB
flash drive ili DVD medij bili prvi u boot-u. Nakon što se resetujemo računar i pokrene se Linux Ubuntu,
dobiti ćemo prozor u kojem je potrebno da izaberemo jednu od tri opcije: jezik, Try Ubuntu i Install
Ubuntu. Za razliku od Windows operativnog sistema, Linux omogućava pokretanje operativnog sistema,
bez instalacije, sve što je potrebno je kliknuti na Try Ubuntu.
Slika 67. Pokretanje bootabilnog USB flash diska ili DVD medija
Nakont što kliknemo Try Ubuntu, pokrenuti će se Linux radno okruženje, prikazano na sljedećoj slici.
Možemo koristiti LAN ili Wifi mrežu, surfati Internetom, raditi sa dokumentima ili drugim fajlovima, te
podatke prebaciti na USB Fash drive ili na CD/DVD medij. Ukoliko ne snimimo podatke USB flash drive ili
CD/DVD medij, podaci nakon resetovanja Linux-a, neće biti dostupni.
Slika 68. Prikaz radnog okruženja (Live CD)
Korak 1. Welcome
Da bi instalirali Linux Ubuntu operativni sistem, možemo ponoviti prethodni korak i izabrati Install Ubuntu,
a isto tako možemo da pokrenemo instalaciju sa radnog okruženja Linux Ubuntu, fajl „Install Ubuntu
16.04.2 LTS“, nakon čega će se pokrenuti prozor u kojem je potrebno da izaberemo jezik instalacije i
kliknemo Continue.
Slika 69. Odabir jezika instalacije

Korak 2. Preparing to Install Ubuntu

Na sljedećem prozoru, na raspolaganju imamo jednu od dvije opcije:
 Download updates while installing Ubuntu – instalacija nadogradnji i zakrpi tokom instalacije
Ubuntu
 Install third-party software for Graphics and Wi-FI hardware, Flash, MP3 and other media –
instalacija third-party aplikacija
Zatim kliknemo na Next.
Slika 70. Pripreme za instalaciju Linux-a

Korak 4. Installation type
Obzirom da je HDD na koji želimo instalirati Linux Ubuntu prazan, potrebno je kreirati particije na koje
želimo instalirati Ubuntu. To ćemo uraditi tako što ćemo kliknuti na „Erase disk and install Ubuntu“, a
zatim kliknuti Install Now.
Slika 71. Vrsta instalacije

Korak 5. Write the chnages to disks?

Unutar sljedećeg prozora potrebno je kliknuti Continue, čime potvrđujemo da želimo želimo kreirati
particije i instalirati Ubuntu.
Slika 72. Da li želite zvršiti promjene na diskovima?
Korak 6. Where are you?

U sljedećem prozoru potrebno je izabrati lokaciju gdje se nalazimo, u našem slučaju to je Sarajevo.
Slika 73. Odabir lokacije gdje se nalazimo

Korak 7. Keyboard layout

Nakon što smo konfigurisali lokaciju, potrebno je da konfigurišemo jezik tastature, u našem slučaju to je
Bosnian.
Slika 74. Odabir tastature
Korak 8. Who are you?

Unutar sljedećeg prozora potrebno je definisati:
 Your name – ime i prezime korisnika koji će koristiti operativni sistem

 Your computer's name – naziv računara na mreži
 Pic a username – ime korisnika
 Choose a password – kreiranje šifre
 Confirmy our password – potvda šifre
Ostale opcije:
 Log in automatically – omogućava da se korisnik automatski prijavi u Linux-u, nakon startanja

računara, tj. nije potrebno upisati šifru
 Require my password to log in – zahtjeva unos šifre kako bi se korisnik prijavio na računaru
 Encrypt my home folder – enkripcija podataka unutar Home foldera
Slika 75. Kreiranje korisničkog računa
Korak 9. Find even more software

Nakon konfiguracije operativnog sistema, potrebno je sačekati nekoliko minuta da se operativni sistem
instalira na računaru.
Slika 76. Instalacija Linux-a u toku

Slika 77. Instalacija Linux-a je završena
7.1. Instalacija programa

Kao i u Windows operativnog sistemu, unutar Linux operativnog sistema, integrisani su određeni
programi i alati koji olakšavaju korištenje operativnog sistema. No, bez obzira na to, često je potrebno
instalirati dodatne programe. Instalaciju programa može uraditi na dva načina, jedan je kroz komandni
interfejs, a drugi je kroz grafičko okruženje.
Slika 78. Ubuntu Software

8. Zlonamjerni programi
Najveći broj softverskih proizvoda koji se mogu naći na tržištu koristan je, konstruktivan i djelotvoran.
Međutim, postoje i programi koji se koriste zlonamjerno – to su računarski virusi. Ti programi su napisani
tako da u računarske mreže prodiru bez znanja korisnika, često se skrivaju u običnim programima ili
porukama elektronske pošte. Virusi svoje funkcije izvršavaju tako što od korisnika ne traže odobrenje, ne
upozoravaju ga na potencijalnu opasnost po računarski sistem i ne generišu poruke o greškama kada
nastane problem. Računarski virus je dio izvršnog koda koji se izvršava tajno i sposoban je da sam sebe
klonira u sklopu drugih programa. Nijedan dio prethodne definicije, tehnički gledano, ne ukazuje na to da
je virus obavezno destruktivan. Običnom, legalnom softveru, nije potrebno da radi u tajnosti, da se skriva
u drugim programima ili da se umnožava bez korisnikovog znanja ili dozvole. Zato je računarski virus, po
svojoj prirodi, idealno sredstvo za širenje računarskog haosa. U današnjem umreženom svijetu, u kojem
sve vrste lokalnih mreža zavise od pristupa Internetu, računarski virusi su prisutniji i opasniji nego ikada.
Pojam virus koristimo za opisivanje svih tipova destruktivnog softvera. Iako je to dobar i opšti
pojam, istovremeno je i pogrešan – virus je samo jedan od mnogih tipova rušilačkih programa. Tih tipova
ima mnogo i većina se smatra opasnim koliko i virusi. Svaki od njih ima različit režim rada. Danas se za
opisivanje destruktivnog softvera češće koristi izraz zlonamjeran softver (engl. malware). Zlonamjerno
napisani računarski program ili dijelovi programskog koda nazivaju se raznim imenima. To su: crvi (worm),
trojanski konji (trojan horse), logičke bombe (logic bomb), zamke (trap-door). Virus se obično sastoji od
dva dijela. Prvi dio je samokopirajući kod, koji omogućava razmnožavanje virusa, a drugi je dio korisni teret
(payload) koji može biti bezopasan (benigan) ili opasan (destruktivan, maligan). Neki se virusi sastoje
isključivo od samokopirajućeg koda i nemaju nikakav korisni teret. Iako virus ˝u promet˝ najčešće pušta
sam autor, kontrola nad razmnožavanjem oslobođenog virusa nije u rukama autora.
Slika 79. Razne vrste malware

8.1. Putevi zaraze

Najčešće postavljano pitanje nakon otkrivanja virusa je kako je do zaraze došlo. Iako su mnoge stvari
vezane uz viruse vrlo složene, odgovor na ovo pitanje je više nego jednostavan. Kao što smo rekli, svaki
virusni kod, da bi se umnožavao, treba prethodno biti izvršen. Neki se programi na računaru izvršavaju
voljom korisnika, a neki automatski, bez njegove volje. CD i DVD-ROM su se pokazali kao odličan medij za
prijenos virusa, iako se sa njih, u pravilu, ne obavlja startovanje sistema, pa nisu pogodan medij za prijenos
boot sektor virusa. Nezgodna je činjenica da programi i podaci na njima dolaze u komprimiranoj
(zipovanoj) formi, što dodatno otežava pregled antivirusnim programima. Mreže - Zbog sve veće
rasprostranjenosti virusi na računarskim mrežama predstavljaju jedan od najvećih sigurnosnih rizika
danas, a predstavljat će ga i u budućnosti.
8.2. Crvi
Klasični virusi danas su zapravo rijetki. Današnji korisnici uglavnom se sreću sa crvima. Crv je, kao i
virus, napravljen tako da se kopira sa jednog računara na drugi, samo što on to radi automatski,
preuzimanjem kontrole nad funkcijama računara koje omogućuju prijenos datoteka i podataka. Kada crv
uđe u sistem, on dalje može da putuje sam. Velika opasnost kod crva jeste njihova sposobnost da se
umnožavaju u ogromnim količinama. Naprimjer, crv bi mogao da pošalje kopije sebe svima iz našeg
adresara e-pošte, a zatim bi njihovi računari uradili to isto, čime se izaziva domino efekat zagušenja u
mrežnom saobraćaju, što usporava poslovne mreže i Internet u cjelini. Kada se oslobode, novi crvi se šire
veoma brzo, zagušujući mreže, što može da znači da ćete vi (i svi ostali) morati da čekate duplo duže da
se otvore Web-stranice na Internetu.
Crv je potklasa virusa. Obično se širi bez pomoći korisnika i sam distribuira sopstvene potpune kopije
(možda izmjenjene) širom mreža. Crv može da zauzme memoriju ili propusni opseg mreže toliko da
računar prestane da reaguje. Pošto im nije potreban „program-domaćin“ ili datoteka da bi putovali, oni
također mogu da se krišom uvuku u sistem i omoguće nekome drugome da daljinski kontroliše naš
računar.
Crvi su maliciozni programi koji se šire računarskim mrežama i računarima, a da pritom ne inficiraju druge
programe. Ovdje vidimo osnovnu razliku između virusa i crva, a to je da crvi nemaju prvu i obaveznu
komponentu virusa, mogućnost infekcije programa. Crvi obično upotrebljavaju računarsku mrežu ne bi li
se širili i danas najčešće na adresu primaoca stižu u vidu attacha poruke elektronske pošte. Neki drugi crvi
za svoje širenje koriste različite sigurnosne probleme, ali svima im je karakteristika da ne inficiraju druge
programe.
8.3. Trojanski konj
Poput mitološkog trojanskog konja koji je ličio na poklon, ali su u njemu bili sakriveni grčki vojnici koji
su zauzeli Troju, savremeni trojanski konji su računarski programi koji djeluju kao koristan softver, a
zapravo ugrožavaju bezbjednost računara i izazivaju puno štete.
Trojanski konj je računarski program koji je upakovan da djeluje korisno, a zapravo je štetan i naizgled služi
za neku drugu operaciju od one za koju je napravljen. Trojanski konj bi, recimo, bio program koji izgleda
kao tekst procesor, a, zapravo, jednom pokrenut formatira hard disk. Mnogi autori virusa koriste trojanske
konje kako bi olakšali njihovo razmnožavanje. Trojanski konji se šire tako što navode ljude da otvaraju
programe misleći da oni potiču iz legitimnih izvora. Trojanski konji se mogu nalaziti i u besplatnom softveru
koji preuzimate. Nikad nemojte preuzimati softver iz nepouzdanog izvora. Microsoftove ispravke i zakrpe
uvijek preuzimajte pomoću usluga Microsoft Windows Update ili Microsoft Office Update.
8.4. Kako se zaštiti od malware?

Jedan od osnovnih problema sa kojim se korisnici na Internetu susreću je narušavanje CIA/AIC
sigurnosti. Na prvu pomisao, pomislimo da se radi o Centralnoj obavještajoj agenciji (Central Intelligence
Agency ). Naime, radi se sigurnosnom trouglu koji uključuje tri sigurnosna principa, koja je potrebno
očuvati, C - confidentiality (povjerljivost), I - integrity (integritet) i A - availability (dostupnost).
Slika 80. CIA
Jedan od najvećih problema sa kojim se korisnici susreću je zlonamjerni software, a kao posljedica toga i
provaljeni korisnički računai (Facebook, Twitter, E-mail i sl.). Posljedica navedenog problema leži u
(ne)znaju krajnih korisnika. Ukoliko se pridržavamo osnovnih propisa, smanjiti ćemo rizik zloupotrebe
naših podataka, održavati ćemo operativni sistem u fresh formi.
Implementacijom sigurnosnih rješenja smanjujemo rizik napada i zloupotrebe korisničkih podataka.
Preporučiti ću nekoliko savjeta koji će nam poboljšati potrošeno vrijeme na Internetu:

8.4.1. Up-to date operativni sistem

Jedno od osnovih pravila je koristiti novije operativne sisteme, koji pružaju bolju sigurnost, veću
produktivnost i na kraju novo korisničko iskustvo. Navikavanje na novi dizajn, ne treba da nam bude
prepreka, nego korak naprijed. Ipak je mnogo važnije imati sigurnije nego "ljepše" korisničko iskustvo, tkz.
user experience, koji je individualna stvar. Svaki Windows proizvod ima životni ciklus. Svaki životni ciklus
počinje kada se proizvod objavi i završava se kada se podrška za njega ukida. Poznavanje ključnih datuma
u ovom životnom ciklusu pomaže vam da donesete kvalifikovane odluke o tome kada da izvršite
nadogradnju ili napravite druge promjene na softveru. Iz upotrebe isključiti korištenje Windows XP (istekla
podrška) i Windows VISTA (nestabilan) osim ako nam je neophodan za poslovne potrebe. Više informacija
o životnom ciklusu pronaći na linku: http://windows.microsoft.com/sr-latn-rs/windows/lifecycle.
Slika 81. Prikaz podrške za Windows operativne sisteme
Mnogi korisnici izbjegavaju korištenje Windows update, što predstavlja veliki nedostatak. Prije 5-6 godina
imao sam slučaj u jednoj od lokalnih kompanija, gdje je kompletna služba (15 PCs), bila zaražena crvom
"Conficker", koji se uspješno izvršavao na operativnim sistemima koji nisu imali sigurnosnu zakrpu. Crv je
zagušio mrežu, usporio računare i onemogućio rad službe sa strankama, skoro dva dana.
Preporuka je aktivirati "System Restore", kako bi se kreirali Checkpoints prije i nakon svakog update.
Ukoliko se desi da update nije kompatibilan sa našom trenutnom konfiguracijom, potrebno je ili uraditi
System Restore ili ukloniti update. U poslovnim okruženjima implementirati WSUS (Windows Server
Update Services).
8.4.2. Edukacija krajnjih korisnika.

Najranjivija sigurnosna tačka su ljudi. Social Engineering je hakerska metoda, na osnovu koje
hakeri grade povjerenje prema žrtvi, te isto povjerenje prekrše zbog lične koristi i štete korisnika.
Zamislimo da konkurentna kompanija želi doći do informacijama o našim novim projektima, podacima ili
izvornom kodu. To je sve moguće, ukoliko se izgradi povjerenje između dvije osobe, tu se rodi ljubav, i
podaci lagano procure, bez osjećaja da smo učinili grešku. Upravo na tome je baziran Social
Engineering.Potrebno je kreirati poslovnu etiku, klasifikaciju informacija i podataka i normi po kojima se
zaposlenici trebaju ponašati. Poslovne informacije trebaju ostati u kompaniji, a ne izvan nje. Potrebno je
educirati korisnike o Social Engineeringu, sigurnom surfanju (phishing), zlonamjernom software i naučiti
ih da primjete problem, prije nego bude kasno. Edukaciju trebaju voditi IT stručnjaci koji posjeduju znanje
o pomenutoj oblasti.
Slika 82. Social Engineering
8.4.3. Korisničke šifre

Dvije kardinalne sigurnosne greške su korištenje slabih šifri i korištenje istih šifri na više korisničkih
računa. Unutar kompanije je potrebnu kreirati sigurnosnu polisu koja uključuje definisanje korisničkih šifri
na minimalno 8 karaktera, uključujući velika i mala slova, brojeve i interpukcijske znakove. Jedno od pravila
koje možemo primjeniti je mjenjanje šifri nakon 90 dana, korištenja, sa polisom da korisnici ne mogu
koristiti ranije korištene šifre. Nikada ne koristiti istu šifru na više korisničkih računa. Ukoliko zlonamjernao
osoba zloupotrijebi jedan korisnički račun, velika mogućnost je da će istu šifru probati i na drugim
računima, prije nego odreagujemo. Isto pravilo važi i za fizička lica.
Slika 83. Najgore korištenje šifre u 2016. godini
8.4.4. Antivirusi, spyware, adblock

Postoji razlika izmešu virusa i malware. Virus predstavlja dio koda koji se kopira na naš računar,
izvršava i na kraju uništava naš sistem, aplikacije ili podatke. Malware čine trojanci, spyware, adware,
ransomare, worms i virusi. Potrebna je korisnička intervencija da se zarazimo, tj. kliknemo na link ili
otvorimo file unutar kojeg je integrisan malware, te zarazimo naš računar. Sigurnosni eksperti kažu da ne
možemo jednim antivirusnim rješenjem sve ukloniti. Iz tog razloga je preporuka pored Antivirusa instalirati
i Antimalware. Ukoliko se radi o besplatnim antivirusima, preporučujem Avira FreeAntivir ili Avast, a
ukoliko se odlučimo na kupovinu licenciranog antivirusa, nećemo pogriješiti sa kupovinom NOD32
(godišnja licenca cca 50.00 KM). Ukoliko pričamo malware rješenjima, preporuka je instalirati AntiSypware
ili Malwarebytes. Nakon što instaliramo Antivirus i AntiSpyware, potrebno ih je konfigurisati na High
Protection, i kreirati automatizovano skeiranje hard diska po unaprijed definisanom vremenenskog
razdoblju. Preporuka je jednom sedmično.
Slika 84. Antivirusi

Svi virusi su malware, ali malware nisu svi virusi.
Kako izbjeći reklame? Po statistici o korištenju broswera (http://www.sitepoint.com/), već duži period,
Google Chrome je na prvom mjestu (Decembar 2015, 53.71%). Preporuka je instalirati AdBlock Plus koji
će onemogućiti izvršavanje dosadnih reklama i HTTPS Everywhere koji surfanje čini sigurnijim, tj. pokreće
web stranice kroz HTTP Secure protokol.
Slika 85. Reklame
"Najsigurniji računar je onaj koji je isključen iz mreže i struje i zaključan u ormanu".

8.5. Besplatna antivirusna rješenja

Ukoliko smo jedan od korisnika koji koristi računar u kućnom okruženju, i ne želimo da izdovjimo novac
za kupovinu antivirusnog rješenja, na tržištu je dostupno na desetine besplatnih antivirusa. Jedan od njih
je integrisan u Windows 10 operativni sistem, Windows Defender. Među ostalim besplatnih antivirusima
izdvojiti ćemo dva koja se najviše koriste, Avira Antivir i Avast.
8.5.1. Avira Antivir

Avira Operation GmbH & Co. KG je Njemačka kompanija koja je razvila Avira Antivir. U ponudi imaju
antiviruse za korisnike koji koriste računare u kućnom okruženju, poslovne korisnike i smartphones.
Ukoliko se odlučimo na korištenje Antivir Free u kućnom okruženju, potrebno je da otvorimo web stranicu
https://www.avira.com i skinemo antivirus. Uz instalaciju besplatne edicije Avira, dobijamo niz drugih
alata uključujući VPN, Addon koji nas štiti tokom surfanja na Internetu. Nakon instalacije Avira free,
potrebno je konfigurisati High Protection i konfigursati automatsko skeniranje (dnevno, sedmicno) i pratiti
izvještaje koje je generisao program. Avira je kompatibilna sa Windows, Linux, iOS i Android platformom.
Slika 86. Avira Antivir

Slika 87. Konfiguracija Avira Antivir
8.5.2. Avast
Češka kompanija Avast Software razvila je anivirusno rješenje Avast, dostupno na web stranici
https://www.avast.com. Kao i Avira, Avast ima na raspolaganju edicije ja korisnike koji koriste računar u
kućnom okruženju, te za poslovne korisnike. Kompatibilan je sa Windows, MAC, Android i iPhone/iPad
uređajima. Nakon instalacije Avast, potrebno je konfigurisati High Protection i konfigursati automatsko
skeniranje (dnevno, sedmicno) i pratiti izvještaje koje je generisao program.
Slika 88. Avast

8.5.3. Windows Defender
Windows Defender je antivirusni software integrisan u Windows 10, koji dolazi zajedno sa
instalacijom operativnog sistema. Ukoliko Windows Defender detektuje da je instaliran dodatni antivirus
(Avira, Avast, NOD32), automatski će se ukloniti kako ne bi prouzrokovao konflikt, što bi rezultiralo u
sporijem radu Windows 10.
Windows Defender možemo otvoriti na dva načina:
 Control Panel – Windows Defender

 Settings – Update and security – Windows Defender
Windows Defender nas štiti od zlonamjernih programa kao što su virusi, crvi, trojanci, spyware, adware i
dr. Ukoliko je Windows Defender aktivan, biti će prikazan u taskbaru.
Slika 89. Prikaz Windows Defender
Ukoliko Window Defender detektuje zlonamjerni program, automatski će obavjesiti korisnika o skeniranju
fajla i njegovom uklanjaju.
Real-Time Protection – pruža zaštitu u realnom vremenu, ukoliko Windows Defender detektuje
zlonamjerni software tokom rada korisnika, blokirati će njegovo otvaranje i izbrisati će ga
Cloud-based Protection – pruža zaštitu kada Windows Defender šalje statistiku Microsoftu, o
zlonamjernom software
Automatic sample submission – omogućavanje slanje sumnjivih fajlova Microsoftu

8.6. Licencirana Antivirusna rješenja

Pored besplatnih antivirusa, na tržištu su dostupni i antivirusi koje je potrebno kupiti prije korištenja. Neki
od proizvođača, omogućavaju korištenje trial verzije antivirusa (7 – 30 dana). Ukoliko antivirus ispuni naša
očekivanja, možemo kupiti licencu na godišnjem nivou. Preporuka za poslovne korisnike je koristiti
profesionalna rješenja, koja zahtjevaju kupovinu licence za određeni antivirus.
Neki od antivirusa preporučeni od strane IT stručnjaka:
 NOD 32, https://www.eset.com/

 Bitdefender, https://www.bitdefender.com
 Kaspersky, https://www.kaspersky.com/
 McAffe, https://www.mcafee.com
Slika 90. NOD32, Kaspersky, Bitdefender, McAfee

9. Internet pretraživači
Pristup Internet sadržaju je jedna od svakodnevnih aktivnosti, neophodnih za izvršavanje dnevnih
aktivnosti. Ukoliko analiziramo različite proizvođače Internet pretraživača, doći ćemo do zaključka da je
svaki pretraživač bolji od drugog, kako tvde kompanije koje ih proizvode. Takve marketinške poteze treba
uzeti sa rezervom i pratiti analize krajnjih korisnika i kompanija koje vrše testiranje određenih proizvoda,
u ovom slučaju Internet pretraživača. Prema analizama Microsoft-a, Microsoft Edge je najekonomičniji
Internet pretraživač za Windows 10 operativni sistem. Ra razliku od GoogleChrome koji potroši bateriju
laptopa za 9 sati, Mozilla Firefox koji potroši bateriju za 8 sati, Microsoft Edge može da radi punih 12 sati,
prije nego baterija laptopa bude prazna.
Slika 91. Internet pretraživači
Najvažniji ključni faktor za odabir jednog pretraživača u odnosu na drugi je brzina rada, radno okruženje,
funkcionalnosti i mogućnosti proširenja ukoliko trebamo dodatne opcije koje nisu integrisane u
pretraživač.
Slika 92. Ko vlada Internet tržištem?

9.1. Google Chrome

Google Chrome je besplatan pretraživač razvijen od strane Google kompanije, i najzastupljeniji je na
svjetskom tržištu. Pruža niz mogučnosti, od integracije gmail računa, podrškom za veliki broja nadogradnji
(extensions / add-ons). Integracija Gmail računa omogućava pristuip istoj historiji, zabilješkama na više
uređaja, od tableta do pametnih telefona. Google Chrome može skinuti sa web stranice
https://www.google.com/chrome i instalirati na računar. Ukoliko ne znamo koji browser da izaberemo,
počnimo sa Google Chrome. Google Chrome pruža veliki broj dodataka koji omogućavaju dodatne opcije.
Dodatne možemo skinuti sa web stranice https://chrome.google.com/webstore/category/extensions i
instalirati unutar Google Chrome.
Neki od preporučenih dodataka:
 Adblock Plus – omogućava bokiranje dosadnih reklama

 Avira Browser Safety – pruža zaštitu od web stranica unutar kojih se nalazi zlonamjerni sadržaj,
koji može da zarazi računar. Instalira se kao dodatak antivirusnom software „Avira“
 Instant Translate – omogućava prevod riječi tokom surfanja, potrebno je da 2x kliknemo na
određenu riječ ili je markiramo, dodatak će nam izbaciti prevod. Bez dodatna je potrebno da
kopiramo riječi i zalijepimo u Google Translate, što baš i nije praktično
 HTTPS Everywhere – pokretanje web stranica koristeći HTTPS protokol
Slika 93. Adblock Plus

Slika 94. Prikaz instaliranih dodataka (Google Chrome)
9.2. Mozilla Firefox

Ukoliko ne želimo da koristimo Google Chrome, sljedeći pretraživač koji trebamo testirati je Mozilla
Firefox. Mozilla Firefox je pretraživač, razvijen od strane Mozille, možemo ga skinuti sa web stranice
https://www.mozilla.org. Pored Internet pretraživača, Mozilla je razvila besplatan email client software
koji omogućava korištenje emailova, poznat pod imenom Mozilla Thunderbird. Kao i kod Google Chrome,
postoji veliki broj dodataka koje možemo instalirati u Mozilla Firefox. Mozilla Firefox je pouzdan i brz
pretraživač, te preporučen od strane korisnika.
Neki od preporučenih dodataka:
 Adblock Plus – omogućava bokiranje dosadnih reklama
 Avira Browser Safety – pruža zaštitu od web stranica unutar kojih se nalazi zlonamjerni sadržaj,
koji može da zarazi računar. Instalira se kao dodatak antivirusnom software „Avira“
 Instant Translate – omogućava prevod riječi tokom surfanja, potrebno je da 2x kliknemo na

određenu riječ ili je markiramo, dodatak će nam izbaciti prevod. Bez dodatna je potrebno da
kopiramo riječi i zalijepimo u Google Translate, što baš i nije praktično
 HTTPS Everywhere – pokretanje web stranica koristeći HTTPS protokol

Slika 95. Prikaz instaliranih dodataka (Mozilla Firefox)
9.3. Microsoft Edge

Unutar Windows 10 dostupna su dva Internet pretraživača, Internet Explorer 11 i Edge. Internet
Explorer nikada nije ispunio zahtjeve krajnjih korisnika, i ostao pretraživač koji su korisnici nastavili
koristiti. Konačno Microosft je otišao korak napred, sa novim pretraživače, pod imenom Edge. Pored web
stranica, omogućava pokretanje .PDF i .XPS fajlova, što znači da nemamo potrebu za instalacijom third
party programa, no ukoliko se odlučimo preporuka je koristiti besplatni PDF preglednik Adobe Acrobat
Reader DC, koji možemo skinuti na web stranici https://get.adobe.com/reader. Prema rječima Microsoft-
a, Edge je trenutno najbrži pretraživač na tržištu, što su pokazali testovi krajnjih korisnika, dostupni na
Youtube.
Dodatne opcije koje pruža Microsoft Edge:
 Reading List – Ukoliko nam se desi da želimo pročitati 2-3 članka u toku dana, a ne možemo to
uraditi odmah, članke možemo dodati u listu za čitanje, tkz. Reading List, kojoj ćemo pristupiti
kada budemo imali vremena.
Slika 96. Prikaz Reading list
 Make a Web note – Edge je jedini pretraživač koji trenutno ima integrisanu mogućnost dodavanja
bilješki na web stranici. Web stranice sa bilješkama možemo snimiti u OneNote ili Reading List i
kasnije im pristupiti
Slika 97. Web note
 Share – omogužava da podjelimo trenutni sadržaj (email, calendar, Twitter, Facebook …)

 Cortana – Cortana je virutelni asistant integrisan u Windows 10, koji olakšava krajnjim korisnicima
korištenje računara i Interneta. Integrisana je u Edge i omogućava pretraživanje Interneta putem
glasovnih komandi.

Servisiranje Računara - Software PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Servisiranje Računara - Software PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Kulturni centar “Kralj Fahd” Software

Servisiranje računara (Software)

6.3. Kreiranje Workgroup-e ............................................................................................................... 48

Infromaciono-komunikacione tehnologije (Information Communication Tehnologies) ili ICT su skup

Znači, dva neodvojiva dijela računara su::

Dakle, softver dijelimo na:

Slika 1. Odnos korisnika i djelova računara

1.1. Savjeti za korištenje računara

Savjeti za ispravno sjedenje:

 Držati laktove blizu tijela pod uglom od 90 stepeni

Slika 2. Pravilno sjedenje na stolici

Pored klasičnih operativnih sistema javljaju se i dvije nove vrste:

2.1. Preduslovi instalacije operativnog sistema

Identične hardware komponente potrebne su za instalaciju Windows 7, Windows 8 i 8.1 operativnog

LINUX UBUNTU 16.04.2 ZAHTJEVI

Slika 4. Primjer matične ploče koja je „Windows 10 Ready“

2.2. Koji operativni sistem instalirati?

OPERATIVNI SISTEM DOSTUPAN KRAJ PRODAJE KRAJ PRODAJE ZA RAČUNARE SA

OPERATIVNI SISTEM SERVICE PACK KRAJ OSNOVNE KRAJ PROŠIRENE PODRŠKE

Vrste Microsoft podrške za operativne sisteme:

Slika 5. Naljepnice licence

Slika 6. DVD mediji za instalaciju operativnog sistema

2.3. Kako napraviti bootabilni USB Flash drive?

Korak 1. Prihvatiti uslove ugovora o korištenju alata klikom na „Accept“

Slika 7. Ugovor o korištenju alata

Slika 8. Šta želimo napraviti sa MediaCreationTool alatom

Slika 9. Podećavanje jezika instalacije, edicije i arhitekture operativnog sistema

2.4. Kako napraviti bootabilni DVD medij?

Slika 11. Kreiranje bootabilnog DVD-a

Slika 12. Kreiranje bootabilnog USB flash drive

2.5. Konfiguracija BIOS / UEFI

Neke od opcija koje možemo podesiti unutar BIOS / UEFI:

Acer F2, Delete, F1, CTRL+ALT+ESC

Slika 13. Konfiguracija boot order u BIOS-u

Slika 14. Konfiguracija boot order u UEFI

Slika 15. CMOS baterija

2.5.1. Nadogradnja BIOS

Da bi izbjegli probleme gubljenja snimljenih konfiguracija u BIOS / UEFI, potrebno je da imamo

Slika 16. Pregled verzije BIOS-a (System Information)

Slika 17. Pregled verzije BIOS-a (BIOS)

Kako nadograditi BIOS / EUFI?

Slika 18. Download BIOS

Slika 19. Pregled verzije BIOS-a

Slika 20. Upoređivanje trenutne verzije BIOS sa novom verzijom

Slika 21. Pristupanje UEFI

Slika 22. Update BIOS koristeći USB flash disk

Slika 23. Pregled nove verzije BIOS-a

3. Čista instalacija Windows

Postoji nekoliko instalacija operativnog sistema, a neke od njih su:

Slika 24. Presss any key to boot from CD or DVD

Korak 1. Configure installation settings

Slika 25. Konfiguracija instalacijskih opcija (jezik, tastatura, vrijeme i valuta)

Korak 2. Install now

Slika 26. Pokretanje instalacije Windows operativnog sistema

Korak 3. Applicable notices and licences terms

Slika 27. Uslovi korištenja

Korak 4. Which type of installation do you want?

Slika 28. Odabir načina instalacije

Korak 5. Where do you want to install Windows?

Korak 6. Installing Windows

Slika 30. Instalacija u toku

Korak 7. Create an account for this PC

Slika 31. Kreiranje korisničkog računa