Seminarski rad:

Životinjski svijet u Kur'anu

Sarajevo, 2018.
Sadržaj:

Uvod: 3
Životinje spomenute u Kur'anu: 2
Gavran sinova Ademovih 2
Salihova, a.s., kamila 3
Ibrahim, a.s., i četiri ptice 4
Vuk Jusufov, a.s., 5
Junus, a.s., i kit 5
Krava Izraelćana 6
Musaov, a.s., štap (zmija) 7
Pupavac Sulejmana, a.s. 8
Mrav Sulejmanov 9
Dabbetu-l-erd 10
Uzeirov magarac 10
Isaova zemljana ptica 12
Pas stanovnika pećine 12
Ebrehin slon i jata ptica 13
Zaključak: 14

Uvod:

Hvala Allahu koji je nadahnuo naša srca ljubavlju i težnjom prema islamu. Salavat
i selam na Resulullaha, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede do
Sudnjega dana. Allah dž.š., smilovao se ljudima stvorivši ovaj svijet i na njemu sve
ono što je potrebno za opstanak i život na njemu, pa tako i životinjski svijet.. Od
mnoštva tog prelijepog Allahovog stvaranja spomenut ćemo životinje istaknute
Kur'anom i mudrost njihovog postojanja i povezanosti sa ljudima. Raznovrstan je i
lijep svijet Allahovih darova i mudžiza, te isto toliko ljudskim moćima opisa
nedokučiv. Mnogo je mudrosti i pitanja koja se vežu za ovu temu, a neka od njih
koja nam se možda prva javljaju jesu: 'Da li životinje imaju razum, te da li govore?',
te ćemo jednim dijelom pokušati dati jasan odgovor na to.

Životinje spomenute u Kur'anu:

1. Gavran sinova Ademovih
„Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako
da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. 'Teško meni!' Povika on, 'Zar i ja
ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!' I
pokaja se.“ (El-Maide,31.)

Prilikom iščitavanja kazivanja o vjerovjesnicima nailazimo na kazivanje o dvojici

Ademovih sinova, Kabilu i Habilu. Među Ademovom, a.s., djecom njih dvojica su
najpoznatija upravo zbog kazivanja koje ćemo navesti. Prema Allahovoj naredbi i
zakonu koji je propisao Ademu, a.s., njegovi sinovi su se mogli ženiti samo
sestrama iz drugog poroda, a ne i svojim blizankinjama. Međutim kabilu to ne bi
po volji, pa on sticajem okolnosti, šejtanskom vesvesom, ubi svoga brata Habila.
3
Uzvišeni Allah nam u suri El-Maide spominje ovaj događaj i kaže: „I ispričaj im o
dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli,
pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: "Sigurno ću
te ubiti!" – "Allah prima samo od onih koji su dobri" – reče onaj. "I kad bi ti
pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da
te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Ja želim da ti poneseš i
moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike." I
strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od
izgubljenih.“(El-Ma'ide, 27-30)

Dalje, Ibn Kesir u svom kazivanju navodi da je Kabil nosio svog brata Habila, ne
znajući šta da čini s njegovim mrtvim tijelom. Tada mu Allah posla dva gavrana
koji su takođe bili braća. Nakon što su se borili, jedan drugog ubi, te iskopa
kljunom rupu u zemlji i sahrani svoga brata. Vidjevši to, Kabil se zapita zašto i on
ne bi mogao uraditi isto. Kabil iskopa rupu i učini isto sa tijelom svoga brata
Habila. 1 Ovdje se možemo zapitati zbog čega je Allah, dž.š., poslao baš gavrana?
Da li je to možda zbog neizmjerne inteligencije i snalažljivosti koju mu je Allah
kao stvorenju, životinji podario. U suštini, Allah dž.š., svakom od svojih stvorenja
podario je neku superiornost i posebnost, a prednost gavrana nad njegovom vrstom
jeste upravo ta brzina, snalažljivost, superiornost i sposobnost brzog pronalaska
plijena snažnim, lagano zakrivljenim kljunom.

Salihova, a.s., kamila

Kada nas upućuje, On nam na razne načine, kroz ljude i životinje, šalje one
glavne, najbitnije poruke. Priča o Salihu, a.s., njegovom narodu
odnosno devi ispričana je na sljedeći način. Naime, nakon što ih je
pozivao pravoj vjeri narod Semud je bio ohol, i odbio da prihvati Saliha
kao Božijeg poslanika, te mu tražiše da im da neki znak koji će potvrdti
njegovo poslanstvo. Poslanik im tada reče:
„O narode moj, evo ova kamila je znamenje za vas, pa je pustite neka pase
po Allahovoj zemlji i ne činite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila
kazna bliska.“ (Hud, 64.)
Kamila je živjela među njima i ubrzo dobila mladunče. Neki od naroda Semud
su prihvatili da povjeruju u Boga zbog onoga što su vidjeli, a i zbog
obećanja koje su dali. Međutim, ostali se nisu pokorili i počeli su da

1
Ibn Kesir, Kazivanja o vjerovjesnicima, 366-369. str

4
 mrze kamilu, jer ih je podsjećala na Saliha i obećanje koje su mu dali.
Kamila je pasla zajedno sa njihovom stokom i napajal se njihovom
vodom. Zapravo, jedan dan bi pila ova kamila, a drugi dan njihova
stoka. Salih im je rekao da je puste da pije sa izvora jedan dan, a drugi
dan ostale životinje, jer je tako Allah naredio: „I upozori ih da će se
voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupit će onaj čiji je
red.“ (Kamer, 28.)
Umjesto da zbog ovoga budu dobročinitelji, oni odlučiše da joj naude, te ubiše
i kamilu i njeno mladunče.
„A glavešine naroda njegova, one koje su se oholile, upitaše potlačene, one
među njima koji su vjerovali: 'Vjerujete li vi da je Salih poslan od
Gospodara svoga?' –Mi uistinu, vjerujemo u to što je po njemu
objavljeno' –odgovoriše oni. 'A mi doista, ne vjerujemo u to što vi
vjerujete' –rekoše oni koji su bili oholi. I zaklaše onu kamilu, i
zapovijed Gospodara ne poslušaše i rekoše: 'O Salihu, učini da nas
snađe čim prijetiš, ako si poslanik.'“ (El-A'raf, 75-77.)

Ibrahim, a.s., i četiri ptice

„A kada Ibrahim reče: „Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ!“

– On reče: „Zar ne vjeruješ?“ – „Vjerujem“ – odgovori on – „ali bih
da mi se srce smiri.“ – „Uzmi četiri ptice“ – reče On – „i isijeci ih, pa
pojedine komade njhiove stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi,
brzo će ti doći. Znaj da je Allah silan i mudar.“ (El-Bekare, 260.)
Ibrahimovo srce poželi da se smiri svjedočeći veličini Allahovog stvaranja,
pa on i učini ono što mu Gospodar naredi. "Pa, onda, uzmi četiri ptice,
isijeci ih..." tj. sveži ih, zakolji i isijeci! Kada ih je on svezao i zaklao,
pomiješao zajedno i podijelio na dijelove, nakon što ih je isjekao, na
svako brdo je stavio po jedan dio. Ibna Abbas kaže: „On je uzeo glave
ptica, a zatim mu je Allah naredio da ih pozove, pa je on učinio kako
mu je Allah naredio. Tada je vidio kako sve ide jedno drugom, perje
perju, krv krvi, meso mesu,a dijelovi svake ptice se sastavljau jedno s
drugim dok sve ptice nisu dovršene. Tada su one žureći krenule prema
njemu. Da bi jasnije vidio što je pitao, Allah je učinio da svaka ptica
dođe i uzme svoju glavu, koja je bila u ruci Ibrahima, a.s., pa ukoliko
bi se desilo da joj pruži glavu koja nije njena. Ona bi to odbila, a ukoliko
bi joj došla njena glava, tada bi se spojila sa tijelom Božijom snagom i
moći.“ Zato Allah uzvišeni kaže: „Znaj da je Allah Silan i Mudar!“, tj.
5
 Silan i niko ga ne može savladati, ništa mu se ne može zabraniti, pa što
On hoće to bude bez prepreke, jer je On nadređen nad svime, mudar u
Svojim riječima, djelima, zakonima i moći. Abdurrezzak kaže: - U vezi
sa riječima Uzvišenog: „ali da mi se srce smiri“ Ma'mer nam navodi
od Ejjuba da je rekao da Ibn Abbas kaže: „U Kur'anu nema ajeta koji
mi daje nade više od toga!“2

Vuk Jusufov, a.s.,

„Bit će mi doista žao ako ga odvete, a plašim se da ga vuk ne pojede, kad vi

na njega ne budete pazili“ – reče Jakub.
„Kako će ga vuk pojesti, a nas ovoliko!“ – rekoše oni – „mi bismo tada zaista
bili izgubljeni.“ (Jusuf, 13.14.)
Iako su znali da im jakub, a.s., neće povjerovati, baciše Jusufa u bunar,
odrezaše konopac da ne može izaći te odoše odatle. Dogovoriše se da
će zavarati svoga oca tako što će mu reći je Jusufa pojeo vuk. Da bi to
bilo uvjerljivije oni uhvatiše jednog vuka, zavezaše ga, ozlijediše jakim
udarcima te tako ponesoše Jakubu, a.s., pri tome zaklaše jedno bravče
te njime namazaše Jusufovu košulju i vuka. Donesoše to tako
poslaniku, međutim zaboravili su da pocijepaju košulju, iz čega on
shvati da vuk nije pojeo Jusufa, a.s., da je to zla i vučja narav njegovih
sinova te pusti jadnu životinju. Jakub, a.s., im reče: „U vašim je dušama
ponikla zla misao i ja se neću jadati“, tj. protiv vaših laži i obmana koje
navodite. „A od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što iznosite“, tj.
što spominjete od laži i nemogućih stvari. A lijepa je strpljivost ona
strpljivost u kojojse ne jada, kao što stoji u mursel hadisu.3

Junus, a.s., i kit

„I Junus je bio poslanik. Kad on odbježe na lađu i s njima baci kocku, i

kocka na njega pade, i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor, i da
nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi
njenoj do dana kada će svi biti proživljeni, i Mi ga izbacismo na jedno
pusto mjesto, a on je bio nemoćan, i učinismo da iznad njega izraste

2
Ibn Kesir, Tefsir Kur'ana, 186 str
3
Ibn Kesir, Tefsir Kur'ana, 664. str

6
 vriježa jedne tikve, i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više, i oni
povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog uživaju.“ (Es-
Saffat, 140-148.)
Nakon što Junus ode na lađu i baci s njima kocku koja na kraju na njega pade,
Allahovom voljom riba ga proguta. Bijaše to ogroman kit. Dužina
njegovog tijela premašila je dužinu srednjeg otoka, težina 100 hiljada
kamenica, a silovitost u morskim dubinama bi dovoljna da najopasnije
ajkule natjera da se razbijaju od morske hridi. Uprkos svojoj silini,
životinja je plakala. Upitavši meleka o onom što se desilo, i onome koji
se nalazi u njenoj utrobi, riba saznade da je to Junus, a.s., pokorni, koji
Allaha hvali i veliča. Samilost i slabost koji su ribom vladali, u suštini
su bili tu uzrokom Junusa, a.s. Kit tri dana nije jeo kako ne bi ugrozio
život poslanika, a kada bi ga pitao ima li nešto da za njega učini, čuo bi
samo Junusovu dovu: „Nema Boga osim Tebe, a ja sam se uistinu od
sebe ogriješio.“ Na kraju životinja postade slaba, njegova crijeva
počeše da proizvode ambru, a to biva samo od bolesti i pred smrt. Treći
dan Allahovom milošću izbaci iz svoje utrobe, Junusa, a.s., na obližnje
kopno.4

Krava Izraelćana

„A kada je Musa rekao narodu svome: „Allah vam naređuje da zakoljete

kravu“, - oni upitaše: „Zbijaš li ti to s nama šalu?“ – Ne dao mi Allah
da budem neznalica!“ – reče on.“ (Bekara, 67.)
Nakon što jedan od najbogatiji od njih bi ubijen, te im Musa reče da im je
Allah naredio da zakolju kravu, oni ga upitaše da li s njima šalu zbija.
On se utjecao Allahu od neznanja, te im objasnio da se rješenje
problema krije u klanju krave. Bi im naređeno da ubijenog udare
dijelom zaklane krave, pa kada to učine, on će se probuditi i otkriti ime
svog ubice. Narod namuči srce svog vjerovjesnika dugim pregovorima
o kravi. Rekoše mu da zamoli svoga Gospodara u njihovo ime te upitaše
kakva krava treba da bude. Musa im reče: „...Ta krava ne smije biti ni
stara ni mlada, nego između toga, srednje dobi.... Ta krava treba biti
jarko rumene boje da se svidi onima koji je vide...Ne smije biti istrošena
oranjem zemlje i natapanjem usjeva, treba biti bez mahane i ikakva

4
Ahmed Behdžet, Price o zivotinjama spomenutim u Kur'anu, 91- 126. str

7
 biljega.“ Oni zaklaše kravu, ali njihova srca opet ostadoše tvrda.

Ibn ebi-Hatem, s lancem prenosilaca koji seže do Muhammeda ibn Sirina,

prenosi od Ubejde es-Selmanija da je rekao: "Neki čovjek među
sinovima Israilovim bio je bezdjetan, a imao je dosta imetka.
Nasljednik mu je bio njegov bratić koji ga je ubio i iznio iz kuće noću,
ostavivši ga pred vratima nekog čovjeka. Ujutro je tužio tog čovjeka,
pa su se ljudi naoružali krenuvši jedni protiv drugih. Mudar i odlučan
čovjek među njima reče: "Zašto da jedni druge ubijamo, a među sobom
imamo Allahovog Poslanika?" Oni su, potom, otišli kod Musaa, a.s., i
iznijeli mu to. On je rekao: 2 El - Bekare / Krava 70 "Allah vam doista
naređuje da kravu zakoljete." Oni upitaše: "Zbijaš li to ti s nama šalu?",
a on reče: "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" On kaže: - Da se
nisu protivili, dao bih da zakolju najslabiju kravu. Ali, pošto su oni
cjepidlačili, Allah je prema njima bio strog, tako da im je na kraju bilo
naređeno da zakolju određenu kravu koju su našli kod čovjeka koji je
imao samo nju, pa im je rekao: "Tako mi Boga, za nju ne tražim manje
od količine zlata koja može stati u njenu kožu!" Uzeli su je za tako
visoku cijenu i zaklali, a potom ubijenoga udarili dijelovima od nje.
Nakon toga je oživio, pa su ga upitali: "Ko te je ubio...?", a on je
odgovorio: "Ovaj", pokazujući na svoga bratića, a zatim je mrtav pao.
Od njegove imovine ovome nije dano ništa i od tada ubica ne
nasljeđuje. Jasno je da je ova priča uzeta iz knjiga sinova Israilovih i
ona se može prenositi, s tim da se ne mora ni prihvatiti, ni negirati. Zato
se ona ne može uzeti kao argument, osim u onoj mjeri u kojoj se slaže
s istinom kod nas. Allah to najbolje zna!5

Musaov, a.s., štap (zmija)

„I mi naredismo Musau: „baci štap svoj!“ – I on odjednom progua sve ono

čime su oni obmanu bili izveli.“ (El-A'raf. 117.)

Nakon što Musa pokaza faraonu mudžize, dokaze poslanstva svoga, Faraon
se savjetova sa uglednicima gvalarima šta da rade. Odluka bi da se
saberu svi sahiruni i da pobijede Musaa, a.s., u dvoboju. Kada su se svi

5
Ibn kesir, Tefsir Kur'ana, 70. Str.

8
 iskupili i tražili nagradu, počinje dvoboj. Na prijedlog Musaa, a.s., prvo
sahiruni bacaju svoje konopce i štapove. Iza njih on baci svoj štap koji
se pretvori u ogromnu zmijurinu, koja proguta sve što su oni pričinili.
Kada su se u to uvjerili, kao stručnjaci sihra, oni reagiraju: „Mi
vjerujemo u Stvoritelja svjetova, Musaa i haruna.“ 6
Tako, u vezi sa riječima Uzvišenog: "I on baci svoj štap - kad on prava
zmijurina", Es-Suddi kaže: "Riječ označava mužjaka zmije. Ta je zmija
otvorila svoja usta. Ona su joj bila tolika da joj je donja vilica bila na
zemlji, a gornja na ogradi dvorca. Zatim je krenula prema Faraonu, da
bi ga zgrabila. Kada je on to ugledao, uplašio se i skočio, istovremeno
izvršivši nuždu od straha - iako mu se to prije nije dešavalo - pa je
povikao: ′O Musa, skloni je pa ću povjerovati u tebe i poslati sa tobom
Israilove sinove.′ Musa, a.s., uzme je, pa se ona ponovo pretvori u štap."
Predanje slično ovom navodi i Ikrime od Ibn-Abbasa. 7

Pupavac Sulejmana, a.s.

„I on izvrši smotru ptica, pa reče: „Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan.

Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti
ili ću ga zaklati!“ (En-neml, 20-21.)

Muhammed bin Ishak ka`e: ”Kada bi Sulejman, a.s., ujutro dolazio u svoj
med`lis - mjesto za sjednice i sjedenje - obilazio bi ptice. Njemu bi
ispred svake vrste ptica svaki dan dolazio predstavnik te vrste ptica. Od
onih koje je pozivao da mu do|u, za svaki dan letenja, svaka vrsta ptica
imala je svog opunomo}enika. Ugledao je Sulejman, a.s., sve vrste
ptica koje postoje osim pupavca, je li to da ne mogu vidjeti pticu ili je
on odsutan? Kaznit ću ga tako što ću mu počupati perje, izložiti ga
suncu ili ću ga zaklati, ako mi ne donese valjan razlog.
Uzvišeni kaže: "Izbivao je” pupavac “nedugo, a onda dođe", tj. bio je
odsutan kratko vrijeme, zatim dođe i reče Sulejmanu: "Doznao sam ono
što ti ne znaš", tj. vidio sam ono što ti i tvoja vojska niste vidjeli. "iz
Sabe ti donosim pouzdanu vijest", tj. dolazim sa potpuno istinitom i
sigurnom viješću. Stanovnici Sabe su iz Himjera, a oni su kraljevi

6
Mustafa Spahić, Povijest islama,139-179.
7
Ibn kesir, Tefsir Kur'ana, 493.

9
 Jemena, zatim reče: „Vidio sam da jedna žena njima vlada, i da joj je
od svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni, vidio sam da se
ona i narod njen Suncu klanjaju,a ne Allahu, šejtan im je prikazao
lijepim postupke njihove i od Pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju
da nađu Pravi put.“(Neml,22-26)
Nema niko među stvorenjima veći od Njega. Pošto je pupavac pozivao dobru,
obožavanju jedino Allaha, dž.š., i činjenju sedžde samo Njemu,
zabranjeno ga je ubiti. Imam Ahmed, Ebu-Davud i Ibn-Madže prenose
od Hurejrea, r.a., i kažu: /398/ "Poslanik, s.a.v.s., zabranio je ubistvo
četiri vrste životinja: mrav, pčela, pupavac i ptica zavnu 'sured'8."486
Sened-lanac prenosilaca ovog hadisa je vjerodostojan.9

Mrav Sulejmanov

„Pa kad su došli do doline mrava, reče jedan mrav: „O mravi, ulazite u svoje
stanove, da vas, ne znajući, ne zgazi Sulejman i njegova vojska. I on
se nasmija glasno riječima njegovim i reče: 'Gospodaru moj, nadahni
me da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i
roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje i uvedi
me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!'" (En-Neml, 18-19.)
Zatim se okrenu svojoj vojsci i reče da zaobiđu dolinu mrava.10

Dabbetu-l-erd

„A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastočio štap njegov – upozorio
ih je da je umro, i kad se on srušio, džini shvatiše da ne bi na muci
sramotnoj ostali da su budućnost prozreti mogli.“ (Saba, 14.)
Uzvišeni spominje kako je umro Sulejman alejhisselam i kako je Allah skrio
njegovu smrt od džina koji su mu bili potčinjeni na teškim radovima.

8
'Es-Su'red' je ptica ogromne glave, bijelog stomaka, zelenih leđa, koja lovi male ptice
9
Ibn Kesir, Tefsir Kur'ana, 1009. Str.
10
Ahmed Behdžet, Priče o životinja spomenutim u Kur'anu, 211-222. str

10
 Ostao je naslonjen na svoj štap dugo vrijeme, oko godinu dana. Nakon
što je crv rastočio štap, on je oslabio, te je pao na zemlju. Tako se
saznalo da je on odavno umro, a džini i ljudi su jasno shvatili da džini
ne znaju skriveno kako su umišljali i ljude obmanjivali. "I kad se on
srušio, džinovi shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali“, ne bi proveli
cijelu godinu u patnji radeći za njega. Tako su se ljudi uvjerili da su ih
džini lagali, da su znali gajb. Na to ukazuju njegove riječi: "Crv koji je
bio rastočio štap njegov -upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio
džinovi svatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su gajb znali", da su
budućnost prozreti mogli. Asbeg veli: "Doprlo mi je da ga je crv
rastakao godinu dana prije nego što se srušio." Slično spominje ne jedan
od prethodnika, a Allah najbolje zna.11

Uzeirov magarac

„Kako će Allah oživiti ove što su pomrli?“ I Allah učini te on umre i tako
ostade stotinu godina, onda ga oživi i zapita: „Koliko si ostao?“ –
„Dan ili dio dana.“ – Odgovori. „Ne.“ Reče On, „ostao si stotinu
godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje, nije se pokvarilo; a pogledaj i
magarca svoga – da te učinim dokazom ljudima...“ (El-Bekare, 259.)
"Kako će Allah oživiti ove što su pomrli?!" Vidio je strašne ruševine i učinilo
mu se da ih nije moguće ponovo podići. Allah Uzvišeni na to odgovara:
"I Allah ga mrtvim učini stotinu godina, a zatim ga oživi", jer je, nakon
što je prošlo sedamdeset godina od njegove smrti, grad ponovo

11
Ibn Kesir, Tefsir Kur'ana, 1130. Str.

11
 podignut i naseljen, te su se i Izraelićani vratili u njega. Oživivši ga
stotinu godina poslije njegove smrti, Allah mu je prvo dao oči da
pogleda šta Allah čini, kako oživljava njegovo tijelo. Kada se to tijelo
upotpunilo, "rekao mu je", posredstvom meleka, "Koliko si ostao?" On
reče: "Ostao sam dan ili dio dana!" Ustvari, kada je on umro, bio je
početak dana, a kada ga je oživio, bilo je pred kraj dana. Zato je on,
ugledavši sunce kako sija, pomislio da je to sunce od istoga dana, pa je
rekao: "ili dio dana!" A zatim mu reče: "Ne, ostao si stotinu godina!
Pogledaj jelo svoje i piće svoje, nije se pokvarilo!" A tu su bili grožđe,
smokve i sok, što se nije bilo promijenilo. "A pogledaj i magarca
svoga!", kako ga Allah oživljava dok ti to gledaš, "da Te učinim znakom
za ljude", tj. dokazom za Povratak "a pogledaj i kosti, kako ih
sastavljamo", tj. kako ih podižemo da bi se jedna s drugom sastavilaIma
čitanja i: "kako ih oživljavamo", "a onda mesom oblažemo!" Dakle,
nakon što budu razbacane i desno i lijevo, Allah šalje vjetar koji ih
sakuplja sa svih strana, zatim stavlja svaku kost na njeno mjesto tako
da nastaje magarac s kostima, ali bez mesa, da bi potom to Allah
obložio mesom, živcima, krvnim sudovima i kožom, te poslao meleka
da u nozdrvu magarca puhne i da ovaj zareve. Sve je to bilo uz
dopuštenje Allaha Uzvišenog i naočigled Uzejra. Kada se uvjerio u to,
"on je rekao: 'Ja znam da Allah doista sve može!'", tj. ja to znam jer
sam to svojim očima vidio i stoga o tome obavještavam svoje
savremenike!12

Isaova zemljana ptica

„Kada Allah rekne: „O, Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema
tebi, i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u
bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti,

12
Ibn Kesir, Tefsir Kur'ana, 185. Str.

12
 i Tevratu i Indžilu naučio: i kada si, voljom Mojom, od blata* nešto
poput ptice naoravio i u nju udahnuo i kada je ona, voljom Mojom,
postala ptica.“ (El-Maide, 110.)

Ljudi oko Isaa, a.s., su smatrali da jednom kada neko umre, ne može ga više
niko oživjeti. Isa je to slušao, ali njegovo lice ostajalo je
nepromijenjeno. Jednog dana sjeo je ispod stabljike ruže i uzeo grumen
zemlje u ruke, podigao je tu zemlju i pitao one oko sebe: „Šta je ovo?“
na šta odgovoriše da je to grumen zemlje, a Isa ih potom pita: „Da li
ovaj grumen zemlje može letjeti nebom?“ Odgovoriše: „Nikako.“
Zapita ih Isa: „A zašto?“ Zašutješe bez odgovora. On im reče: „Zato što
ovaj grumen nema duha u sebi... no kad bih od njega načinio pticu kao
što je, naprimjer, slavuj, pa kad bih puhnuo u njega, i zamolio Boga da
u njega udahne od duha Svoga, ne mislite li da bi tada mogao poletjeti?
Isa je od zemlje napravio nešto u obliku ptice da bi, nakon što je to
završio, puhnuo u grumen te se on pretvorio u slavuja, Allahovom
voljom.13

Pas stanovnika pećine

„I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i mismo ih prevrtali sad na

desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na
ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.“
(El Kehf, 18.)
Pas i stanovnici pećine jesu prva tema spomenuta u suri Kehf. Mladići koji su
živjeli među nevjerničkim narodom željeli su da učine hidžru u Ime
Allaha pa ih je Allah iz svoje Milosti sklonio u pećinu i uspavao. U toj
pećini nalazio se pas koji je spavao sa njima 309 godina.14
Pošto ih je Allah uspavao, želio je - slava neka je Njemu - da njihove oči, dok
spavaju, budu otvorene, pa zbog toga i kaže: “i pomislio bi da su budni,
ali oni su spavali”, zatim kaže: "Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad
na lijevu stranu.” Ibn-Abbas, r.a., kaže: "Da se nisu prevrtali, rastočila
bi ih zemlja i istruhli bi." "...a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na
ulazu je ležao." El-vesid/ulaz, pećina, vrata pećine, tj. njihov pas je

13
Ahmed Behdžet, Price o životinjama spomenutim u Kur'anu, 251-268. str
14
Ahmed Behdžet, Price o životinjama spomenutim u Kur'anu, 269-290. Str.

13
 ležao podvijeniih nogu na ulazu, kao što obično psi čine. On je sjedio,
zapravo, napolju ispred ulaza, zato što /97/ "meleki ne ulaze u kuću u
kojoj ima pas", kao što se spominje u "Sahihu" Njihov bereket je
zahvatio njihovog psa, pa je i njega savladao san kao što je i njih
savladao u takvom stanju. “da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi
te uhvatio." Uzvišeni je unio u njih strah kako niko ne bi pogledao u
njih, a da ga strah i začuđenost ne bi uhvatila, kako se niko ne bi njima
približio i kako ih niko ne bi dodirnuo sve dok se ne postigne rok
određeni i dok se ne završi njihovo spavanje onoliko koliko je Allah
Uzvišeni želio da bude, s obzirom da je u tome mudrost i jasan dokaz i
ogromna milost.15

Ebrehin slon i jata ptica

..."Zar lukavstvo njihovo nije upropastio“

"i protiv njih jata ptica poslao",
"koje su na njih grumenje od gline pečene bacale",
"pa ih kao izjedeno lišće koje su crvi istočili učinio?" (El - Fil, 1-5.)

"Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!" Vlasnici slona
su oni koji su sa Ebrehom, Abesincem iz Jemena došli da sruše Kabu,
pa je Uzvišeni Allah od njih odbranio svoju nepovredivu kuću. Allah
nije pomogao Kurejšije protiv Abesinaca zato što su oni bili bolji od
njih, nego zato da bi zaštitio Drevni hram koji će Allah učiniti još
časnijim i slavnijim, slanjem posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda,
a.s.
čuvši za ovo, Ebrehe se zakleo da će krenuti na Meku i do temelja srušiti
Kabu.... Kada je Ebrehe pripremio slona da krenu za Meku, Nufejl ibn
Habib je pričao slonu, uzeo ga za uho i rekao mu: "Mahmude, lezi i
vrati se zdrav tamo odakle si i došao. Ti se nalaziš na svetoj Božijoj
zemlji!" Zatim je pustio slona pa je slon legao. Nufejl je zatim otišao,
popeo se na brdo i pridružio se Krejševićima. Vlasnici slona su slona
udarali i gonili da ustane, ali je on odbijao da posluša. Kad bi ga
okrenuli prema nekoj drugoj strani, ustao bi i krenuo, ali kad bi ga
okrenuli prema Hramu, opet bi legao. "...i protiv njih jata ptica poslao,

15
Ibn Kesir, tefsir Kur'ana, 801. Str.

14
koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On kao lišće koje
su crvi istočili učinio?" Ibn Ebi-Hatim svojim lancem prenosilaca od
Ubejd ibn Umejra prenosi da je rekao: "Kada je Allah htio da uništi
vlasnike slona, na njih je poslao ptice, poput zidarskih lasta, koje su
dolazile iz mora, od kojih je svaka nosila po tri kamenčića, po dva u
nogama i po jedan u kljunu. Kad bi iznad njih naletjele, graknule bi, a
onda na njih izručile kamenčiće iz kandži i kljuna. Koji god bi kamenčić
pogodio nekog od njih u glavu, prošao bi kroz cijelo tijelo i izašao , a
kad bi promašio glavu i pogodio drugi dio tijela, izašao bi na drugu
stranu. Ata ibn Jesar kaže: "Od kazne koja ih je pogodila, svi vlasnici
slona, nisu odmah pomrli. Neki su pomrli odmah, dok je od drugih
otpadalo meso, komad po komad, dok su bježali.

15
Zaključak:

Pored svih već ovdje spomenutih životinja, Allah dž. š., u Kur'anu spominje i
pauka koji Njegovom voljom spasi Muhammeda, a.s., kad bi u pećini. Uistinu je
vlika i neobuhvatljiva Allahova mudrost i milost stvaranja i pomaganja jednih
svjetova drugim. Kroz ove i mnoge druge primjere možemo vidjeti koliko se
poruka i pouka krije u jednom, naizgled jednostavnom Božijem stvorenju, koje
vrijedi i ima uloga mnogo više nego što to mislimo i vidimo. Zato poštujmo sve
ono od Allaha dato, makar to bio i najsitniji mrav. Hvala Allahu koji nam je
omogućio da ga spoznamo i ljepotu Njegovog Uzvišenog stvaranja osjetimo.

16
Literatura:

1. Ahmed Behdžet, Priče o životinjama spomenutim u Kur'anu, preveo

s Turskog Ismalil Kadić, El Kalem, El Bejan, sarajevo, 2001.
2. Abu Hamid el Gazali, Znamenja o Allahovim stvorenjima, preveo s
arapskog Enes Karić, Islamica, Bejrut, 1986.
3. Ibn Kesir, Kazivanja o vjerovjesnicima, preveo s arapskog Ahmed
Adilović, El Kalem, Bužim, 2007.
4. Ibn Kesir, Tefsir Kur'ana, izabrao Muhamed Nesib, 2001.
5. Elvir Duranović, Pripovijesti Allahovog poslani, a.s., Ilmijje,
Bugojno, 2007.
6. Mustafa Spahić, Povijest islama, El Kalem, El Bejan, Sarajevo,
1999.

17
Zaključak:

18