Professional Documents
Culture Documents
Mornar S Gibraltara - Marguerite Duras PDF
Mornar S Gibraltara - Marguerite Duras PDF
org
www.balkandownload.org
Marguerite Duras
Mornar
s Gibraltara
BalkanDownload.org
2
www.balkandownload.org
Bio jednom jedan muškarac koji nije bio sretan. Imao je ženu koja mu se nije sviđala
i posao koji mu se gadio. Bio je on slomljen od bijednoga života, bez doživljaja i bez
prijatelja.
Ipak, jednog je dana našao prijatelja. Bio je to vozač maloga kamiona koji ga je
povezao od Pise do Firence. Kad je stigao u Firencu, shvatio je da “njegov život ne
valja”, kako mu je to već i vozač rekao. Potom je, sve uz onu strašnu žegu, odlučio
promijeniti dvije-tri stvari koje će mu možda pomoći da nešto doživi. Napustit će po-
sao i rastati se od žene s kojom je dotad živio. On odlazi i posljednje dane odmora
provest će u jednom malom selu na ušću rijeke, o kojem mu je vozač pričao. Ondje
će se osmjeliti i ondje će, napokon, donijeti odluku o svom životu. I donio ju je. Ubr-
zo potom, još onako nesretan, susreće ženu koja je izrazito lijepa, jako bogata, a ima
i brod. Ona plovi morima u potrazi za mornarom s Gibraltara. Tko je mornar s Gi-
braltara? On je mladost, on je i zločin i nevinost, on je običan čovjek, on je more, on
je putovanje nakraj svijeta. On je muškarac kojega je nekoć voljela i koji se izgubio,
možda je umro, a možda se samo skriva.
Sreli su se. I svidjeli se jedno drugom. Skupio je hrabrost da odlučuje o svome ži-
votu. Slobodan je. Nema ni novčića. Ona ga zapošljava na svom brodu. On će joj po-
moći u potrazi za mornarom s Gibraltara. Isplovili su.
Postaju ljubavni par. Vole se, to je sigurno. Oni moraju savjesno tragati za njim,
za tim mornarom s Gibraltara koji će presuditi kraju njihove ljubavi. To im je posao.
A posve je razumljivo da ona voli mornara s Gibraltara, pa zato ga i traže. Uzbud-
ljiv zadatak s mnogo radosnih trenutaka. Od Sètea do Tangera i od Tangera do Abid-
jana, pa od Abidjana do Léopoldvillea, neprestano su u potrazi. Dobro im je znano
da nema varanja, da moraju savjesno tragati.
Hoće li naći?
3
www.balkandownload.org
PRVI DIO
4
www.balkandownload.org
Obišli smo Milano i Đenovu. Bili smo već dva dana u Pisi kad sam odlučio da posje-
timo Firencu. Jacqueline je pristala. Uostalom, uvijek je na sve pristajala.
Rat je bio završio prije dvije godine. Nije bilo mjesta u vlakovima. Bili su prepuni
u svako doba dana i prema svakom odredištu. Putovanje je postalo sport poput svih
drugih sportova i mi smo u tome bili sve uspješniji. No kad smo stigli u Pisu, na ko-
lodvoru su sve blagajne bile zatvorene, više nisu prodavali karte ni za jedan vlak. Po-
mislili smo na autobuse. Ni za autobuse više nije bilo karata. Zakleo sam se da ću još
danas stići u Firencu, i to usprkos svim tim preprekama. Na putu me je uvijek obuzi-
mala ta pomama, morao sam neprestano putovati, i tog mi je dana bila nepodnošljiva
već i sama pomisao da moram čekati do sutradan da bih vidio Firencu. Uopće ne bih
znao reći zašto je to tako, što sam očekivao od toga grada, kakvo otkriće, kakvu sam
se predahu ondje nadao. I doista, da nije bilo ove čežnje, nikada ne bih uočio i one
druge. Budući da je otpalo i putovanje autobusom, uporno sam se raspitivao o nekim
drugim mogućnostima. Rečeno mi je da se svake subote oko šest sati uvečer skupina
radnika vraća u Firencu, da njihov kamionet stoji na trgu ispred kolodvora i da kat-
kad povezu i putnike.
Otišli smo do trga ispred kolodvora. Bilo je pet sati. To znači sat čekanja. Sjeli
smo svatko na svoj kovčeg. Trg je u ratu bio bombardiran i vlakovi su dolazili i odla-
zili preko toga razrušenog kolodvora. Pred nama je prolazilo na stotine izmučenih i
znojnih putnika. Zamišljao sam da svi dolaze iz Firence ili da onamo odlaze, i gledao
sam ih sa zavišću. Već je postalo vruće. Na trgu je preostalo tek nekoliko stabala s
lišćem što ga je spržilo sunce i dim svih tih vlakova pa zato i nije bilo prave sjene.
Mislio sam samo na onaj kamionet i nije mi smetala vrućina. Nakon pola sata Jacqu-
eline mi je rekla da je žedna i da bi rado popila limunadu jer imamo vremena. Rekao
sam joj da ode sama jer ja nikako ne želim propustiti taj radnički kamionet. Odustala
je i kupila nam sladoled. Pojeli smo ga u žurbi jer nam je curio niz prste, bio je pres-
ladak i samo nam je povećao žeđ. Bilo je to 2. kolovoza. Talijani su nas upozorili na
pasju vrućinu i da najčešće stiže oko 15. kolovoza. I Jacqueline me je podsjetila na
to.
= To još nije ništa prema onome što nas čeka u Firenci = rekla je.
Ništa nisam odgovorio. U dva slučaja od tri ne bih joj odgovorio. Ljeto me je iz-
5
www.balkandownload.org
luđivalo. Bez ikakve sumnje, već sam bio izgubio svaku nadu da ću ikada doživjeti
nešto u čemu ćemo se slagati. Nije mi se sviđalo kad je govorila na taj način.
Napokon su stigli i ti radnici. Dolazili su u skupinama. Bili su to zidari koji su ra-
dili na obnovi Pise. Neki su bili u radnim kombinezonima. Prva je skupina potrčala
prema kamionetu prekrivenom ceradom koji se nalazio nedaleko od nas.
Jacqueline je potrčala prema vozaču koji je sjeo za volan. Mislila je da kao žena
može lakše pridobiti muškarca. Sve mu je to objasnila na talijanskom = što ga je na-
učila uoči našeg ljetovanja na dvomjesečnom tečaju po audio-vizualnoj metodi, koji
sam, uostalom, i ja pohađao = da smo, eto, nas dvoje Francuza doživjeli prometnu
nezgodu, da želimo stići u Firencu i da bi bilo jako ljubazno od njega ako bi nas po-
vezao u svom kamionetu. Odmah je pristao. Sjeo sam do njega da bih mogao pratiti
promet na cesti. Jacqueline se smjestila straga. I u Ministarstvu kolonija sjedio sam
bliže prozoru nego ona. To mi je bilo posve uobičajeno pa se i ona već priviknula na
to. Barem sam ja tako mislio. Mirno se smjestila straga. Kamionet je bio prekriven
ceradom, a toga je dana vladala vrućina od nekih trideset i šest stupnjeva u hladu. No
bilo je samo po sebi razumljivo da njoj vrućina uopće ne smeta. Za nekoliko trenuta-
ka vozilo je bilo puno. I krenuli smo. Bilo je šest sati uvečer. Na izlazu iz grada nas-
tala je gužva zbog biciklista. Vozač je kleo i proklinjao bicikliste koji su se kretali u
neprekinutom nizu iako je on bez prestanka trubio. U djetinjstvu je dvije godine ži-
vio u Francuskoj = to mi je odmah ispričao = i dobro je govorio francuski. Zato je
zbog mene vikao na francuskom. I to jako. A uskoro nisu bili u pitanju samo biciklis-
ti. U Firenci nije bilo posla, pa je zbog toga trebalo putovati sedamdeset i pet kilome-
tara. Radnicima je zaista teško. Nikome nije tako teško kao njima. Život je tako
skup. A plaće tako male. To ovako više ne može dugo potrajati. Stvari se moraju pro-
mijeniti. Ponajprije, treba promijeniti vladu. Treba je srušiti, promijeniti sadašnjega
predsjednika. Govorio je o sadašnjem. Dok je izgovarao njegovo mrsko ime, širio je
ruke od nemoći i bijesa, te ponovno nemarno i bezvoljno hvatao volan. Auto je kri-
vudao, vjetar se zalijetao u kamionet, a cerada odzvanjala poput udarca bičem. No
čini se da se ondje nitko zbog toga nije uzrujavao. Razmišljao sam o tome kako je
vjerojatno bilo tako svakoga tjedna, kako se svake subote vozač tako uzrujavao zbog
biciklista na izlasku iz Pise. Nisam se bojao. Previše me je bilo strah da danas uopće
nećemo krenuti prema Firenci, da bih se imalo uplašio zbog bilo čega drugoga, pa
čak i toga da onamo nećemo stići. I tako sam u tupom zadovoljstvu slušao vozača.
Ubrzo nakon izlaska iz Pise, još prije no što smo stigli u Cascinu, začuli su se pri-
gušeni krikovi ispod cerade. Bila je to Jacqueline. Vjerojatno su joj se radnici malo
žešće udvarali. To se moglo zaključiti po njezinu veselom vriskanju. I vozač je to
primijetio.
= Ako hoćete = rekao mi je pomalo nelagodno = vaša žena može sjesti pokraj
mene.
= Nije potrebno.
6
www.balkandownload.org
7
www.balkandownload.org
8
www.balkandownload.org
9
www.balkandownload.org
še to mala rijeka. Njezina blistava i mirna površina, brojne i blage krivine, zelena
boja, sve je tvorilo sliku rijeke koja nalikuje na uspavanu životinju. Izvaljena unutar
tih oštrih obala, onako nepristupačna, mirno je tekla.
= Kako je lijepa ta rijeka Arno = rekao sam.
Počeo mi je govoriti ti, a da to i nije primijetio.
= A što ti radiš? = upitao me.
= U Ministarstvu kolonija = odgovorio sam. = Matični ured.
= Sviđa ti se taj posao?
= Užasan je = odgovorio sam.
= Što radiš?
= Ispisujem potvrde o rođenju i smrti. = Jasno mi je = rekao je. = Radiš to već
dugo?
= Osam godina.
= Ja to ne bih mogao = rekao je nakon nekoliko trenutaka.
= Ne = odgovorio sam = ti to ne bi mogao.
= Pa ipak = rekao je = teško je biti zidar, zimi je hladno, a ljeti vruće. Ali stalno
prepisivati, to nikako ne bih mogao. Ima onih koji to mogu, potrebno je to, ali ja, ne,
ne, ja to ne bih mogao.
= Ni ja ne mogu = rekao sam. = A ipak to radiš?
= Radim. U početku sam mislio da ću zbog toga umrijeti, ali ipak to radim, no
znaš li što to znači?
= I sada još uvijek to misliš?
= Da se može od toga umrijeti? Da, ali sada netko drugi, ja više ne.
= Sigurno je strašno, to neprestano prepisivanje = rekao je polako.
= Ne možeš to ni zamisliti = rekoh mu.
Nema nikakve sumnje da sam to rekao pomalo šaljivo. Tako da se lako može po-
misliti da možda i nije baš tako, ili da ja na taj način govorim o svom životu.
= Čovjeku je važno ono što radi = oglasio se on. = Ne može se raditi tek tako.
= Ipak se to katkad mora = rekao sam = pa onda zašto to ne bih bio ja.
= Ali, ne = rekao je = ne, zašto baš ti?
= Pokušao sam ja i nešto drugo, no nikada ništa nisam našao.
= Katkad je bolje krepati od gladi = rekao je. = Ja bih na tvome mjestu radije kre-
pao od gladi.
= A tu je i taj strah da ostaneš bez posla. Pa onda stid, ne znam baš točno.
= Pa ipak ima tih slučajeva kad je veća sramota nešto raditi nego ne raditi ništa.
= Htio sam ja sudjelovati u biciklističkim trkama, pa biti istraživač, sasvim nevje-
rojatne stvari. A nakraju sam završio u Ministarstvu kolonija. Otac mi je bio u kolo-
nijalnoj službi pa mi je to bilo olakšano. Najprije, prve godine, to ti se čini nestvarno,
govoriš da je to tek neslana šala, druge godine, već se uvjeravaš da to ne može potra-
jati, potom dolazi treća, pa onda, znaš već kako to ide...
10
www.balkandownload.org
13
www.balkandownload.org
ti.
= Želim ti reći da to moraš brzo učiniti = uzvratio je.
= Možda imaš pravo = potvrdio sam nakon nekog vremena.
Zapuhao je ugodno svjež vjetar. On je manje uživao u tome od mene.
= Zašto mi sve to govoriš? = upitao sam.
= Pa ti i očekuješ da ti se to kaže, jel’ da? = rekao je blago.
I ponovio:
= Ne valja ti taj tvoj život. Svatko bi ti rekao to isto.
Malo je oklijevao i zatim je ipak odlučno rekao:
= To je baš kao i s tvojom ženom. Zašto si s tom ženom?
= Dugo sam se kolebao. A onda sam pomislio, pa zašto ne. Kad je njoj toliko sta-
lo do toga. Ona je tu u istom uredu sa mnom, gledam je cijeli dan kako to želi, shva-
ćaš što hoću reći.
Nije odgovorio.
= Čovjek dođe do toga da se više i ne želi izvući iz takva sranja pa sam sebe uvje-
ri da, u nedostatku nečeg drugog, može postići tu usranu karijeru.
To mu uopće nije bilo smiješno.
= Ne = rekao je i uopće mu se nije svidjela ta moja ironija = ne treba to tako.
= Mnogi bi učinili baš isto tako. Nemam nekih pravih razloga da se ne oženim
njome.
= Kakva je to žena?
= Pa vidiš i sam = rekoh mu = uvijek zadovoljna. Vesela. Žena ispunjena optimiz-
mom.
= Shvaćam = nato će on s grimasom na licu = ne volim baš vječno zadovoljne
žene. One su tako... = tražio je pravu riječ.
= Zamorne = dodao sam ja.
= Da, tako je, zamorne.
Pogledao me i nasmiješio se.
= Pitam se = rekoh tada = trebaju li čovjeku veliki razlozi da bi bio zadovoljan u
životu. I nisu li dovoljne tek tri ili četiri male stvari, da u nekom slučaju...
Okrenuo se prema meni i opet se nasmiješio.
= Da, dovoljne su sitnice = reče on. = Ali u životu nije dovoljno samo zadovolj-
stvo. Povremeno nam treba i nešto više, jel’ da?
= Što je to?
= Da budemo sretni. I ljubav, to je ono, da ili ne?
= Pa, ne znam = odgovorio sam.
= Ma, naravno, znaš ti to.
Nisam mu odgovorio.
= Dođi u Roccu = ponovio je. = Ako dođeš u subotu, bit ću tamo. Zajedno ćemo
poći u podvodni ribolov.
14
www.balkandownload.org
Više nismo razgovarali samo o nama. Stigli smo u Lastru i napustili dolinu Arna.
= Još četrnaest kilometara = rekao je.
Spustio je vjetrobran i sada nam je vjetar udarao izravno u lice, i to svom snagom.
= Kako je to ugodno = uzdahnuo sam.
= Uvijek je tako nakon Lastre, i ne znam to objasniti.
Sada se zbog vjetra činilo da se vozimo brže. Više gotovo da nismo razgovarali,
za razgovor bi trebalo podignuti vjetrobran, a vjetar je bio tako ugodan da više nismo
pomišljali na to. Povremeno bi mi viknuo:
= Još pola sata, još dvadeset minuta, još petnaest minuta i već ćeš vidjeti.
Htio je reći, grad. No mogao bi mi isto tako govoriti o nečem drugom, o ne znam
kakvoj sreći. Osjećao sam se tako dobro, onako sjedeći uz njega, s tim vjetrom, da
bih tako ostao još i koji sat. Ali on je bio tako nestrpljiv da mi pokaže ulazak u grad
da sam i ja ubrzo postao isto tako nestrpljiv da što prije stignemo u Firencu.
= Još sedam kilometara = viknuo je. = I tad ćeš je ugledati tamo dolje, kad prije-
đemo brežuljak.
Možda je već stoti put prelazio tim putom od Pise do Firence.
= Pogledaj! = viknuo je opet. = Evo nas točno iznad nje!
Zablistala je ispod nas poput preokrenuta nebeskoga svoda. Zatim, jedan zavoj za
drugim, i spustili smo se u dolinu.
Ali ja sam mislio na nešto drugo. Pitao sam se nije li upravo u tome rješenje da
ovako putujem od grada do grada i da budem zadovoljan zbog susreta s kakvim su-
drugom poput ovoga. I da mi u tom slučaju žena možda i ne bi bila potrebna.
Kad smo stigli, popili smo bijelo vino u nekoj kavani pokraj kolodvora. Jacqueli-
ne je izišla ispod cerade pomalo raščupana, otrpjevši tek malo uvredljivije udvaranje.
Nema sumnje da je drugima mogla biti lijepa. Ja sam pak mislio da dobro izgleda.
Bila je jako dobre volje.
U kavani mi je on opet pričao o Rocci. Pozorno sam ga promatrao dok je govorio
= u autu sam ga vidio samo iz profila. Mislio sam da svi ostali radnici sliče jedan
drugom, samo da on ne nalikuje ni na koga drugoga. Je li to zato što sam tako uživao
u razgovoru s njim? Odjednom sam se malo zbunio. Moram doći u Roccu, rekao mi
je, makar samo zato da se odmorim. Počela je žega. I što znači tjedan dana? Plivat
ćemo zajedno u Magri i, ako bude vremena, otići ćemo u podvodni ribolov u jednom
kutku koji on dobro poznaje, njegov rođak ima masku za povodni ribolov, posudit će
je. Onda, hoćemo li ići? Ići ćemo, odgovorio sam. Jacqueline se smješkala, nije u to
povjerovala. Nju nije pozvao da dođe u Roccu.
* * *
Te godine i tih dana u Firenci je vladala najveća ljetna pripeka. Već sam proživio
mnoge vrućine u svom životu, rodio sam se i odrastao u tropima, u kolonijama, a i
pročitao sam dosta toga o tome, ali tek sam u Firenci za vrijeme tih beskonačnih
15
www.balkandownload.org
dana uistinu saznao sve o vrućini. Ta žestoka žega postala je istinski događaj. Nije se
zbilo ništa drugo. Bilo je vruće, samo to, u cijeloj Italiji. Govorilo se o četrdeset i se-
dam stupnjeva u Modeni. A koliko je bilo u Firenci? Ne znam. Četiri je dana grad
bio zarobljen u tihom požaru, bez plamena, bez krikova. Prepuni tjeskobe, kao u vri-
jeme kuge ili rata, ljudi su ta četiri dana mislili samo o tome kako to preživjeti. I nije
bilo teško samo ljudima, ta je žega prijetila i životinjama. U zoološkom vrtu uginula
je jedna čimpanza. Ugibale su i ribe. Zbog toga je rijeka Arno počela zaudarati, pisa-
li su o tome u novinama. Asfalt se topio. Zamišljam da je ljubav bila prognana iz
grada. Za tih dana nije bilo začeto ni jedno dijete. Ni jedna rečenica nije bila napisa-
na osim onih u novinama, a i te su bile napisane samo o tome. Čak su i psi morali
pričekati neke ugodnije dane da bi se mogli pariti. Pa i ubojice su morale privremeno
odustati od zločina, a ljubavnici zanemariti jedni druge. Izgubilo se značenje sklada,
dok razum, onako prignječen, ništa nije otkrivao, a osobnost postala vrlo relativan
pojam kojemu je izmicao smisao. Bilo je to gore od služenja vojnoga roka. I sam
Bog još nikada nije toliko iščekivao. Rječnik cijeloga grada bio je jedinstven i sve-
den na minimum. Pet je dana bio jednak za sve. Žeđam. To više ne može potrajati.
To nije trajalo, to nije moglo trajati, ne postoji ni jedan primjer da je to potrajalo više
od nekoliko dana. Četvrte noći stigla je oluja. Već je bilo krajnje vrijeme. I odmah se
svatko u gradu vratio svojim uobičajenim poslovima. Samo ne i ja. Bio sam još na
godišnjem odmoru.
Prošlo je pet dana i oni su za mene bili posve slični jedan drugomu. Sve sam te
dane proveo u jednoj maloj kafeteriji. Dok je Jacqueline obilazila Firencu. Pritom je
jako smršavjela, ali sve te obilaske obavila je dokraja. Mislim da je vidjela sve pala-
če, sve muzeje, sve spomenike, baš sve što se moglo vidjeti u osam dana. Ne znam o
čemu je mogla razmišljati. No ja sam u toj kafeteriji, dok sam ispijao ledenu kavu, li-
ker od metvice ili jeo sladoled, mislio samo o Magri. A na što je mislila ona? Sigurno
nije mislila na Magru, mislila je na nešto posve različito, možda na nešto izrazito su-
protno od Magre. A ja po cijeli dan = uvijek svježa ta Magra, čak i za najvećih vrući-
na, uvijek svježa, uvjeravao sam sebe. More mi više nije bilo dovoljno, trebala mi je
rijeka, voda u sjeni drveća.
Već prvoga dana otišao sam iz hotela u kafeteriju. Mislio sam da ću poslije ledene
kave prošetati do grada. U kafeteriji sam ostao cijelo jutro. Jacqueline me zatekla u
podne sa šestom čašom piva. Rasrdila se. Kako je to moguće! Prvi put u životu biti u
Firenci i cijelo jutro provesti u kafeteriji! “Danas poslijepodne”, rekao sam, “pokušat
ću danas poslijepodne.” Bilo je dogovoreno da će svatko sam obilaziti grad i da
ćemo se potom naći u vrijeme obroka. I tako me ostavila poslije ručka. Vratio sam se
u kafeteriju pokraj restorana. Vrijeme mi je brzo prošlo. U sedam sati navečer bio
sam još tu. Jacqueline me ovaj put našla uz liker od metvice. I opet se rasrdila. “Ako
se maknem, krepat ću”, rekao sam joj. Bio sam u to siguran, kao što sam bio siguran
da će sutra biti bolje.
16
www.balkandownload.org
A sutradan nije bilo bolje. No ja sam toga dana uložio napor, prema dogovoru.
Poslije ručka, sat nakon što je otišla Jacqueline, izišao sam iz kafeterije u koju sam
se ipak bio vratio, i uputio sam se prema Ulici Turnebuone. Gdje je Arno? Upitao
sam to nekog turista koji me je odmah uputio u pravom smjeru. Zapravo sam silno
želio vidjeti krepane ribe kako plutaju na površini Arna. Stigao sam. I vidio sam ih
već s obale. Novinari su pretjerivali. Bilo ih je, ali mnogo manje nego što su oni go-
vorili. Bio sam razočaran. A ni Arno više nije baš nalikovao na onu rijeku koju sam
ugledao uz cestu na putu iz Pise, ukratko, na onu rijeku iz mojega sjećanja. Kakve li
svinjarije, pomislio sam, tek tanak mlaz vode, i još k tome ispunjen krepanim riba-
ma. To je Arno, promrmljao sam mrzovoljno. Uzalud. Bez ikakva učinka. Krenuo
sam. Ponajprije, ulice su bile prepune turista. I svima je bilo užasno vruće. Postojala
su dva ili tri smjera kojima se moglo krenuti od Arna. Da bih se ohrabrio, krenuo
sam jednim smjerom i stigao do nekakva trga. I prepoznao sam ga. Gdje sam ga već
prije vidio? Na razglednici, zaključio sam. La Piazza della Signoria, naravno. Zastao
sam na njegovu rubu. Pa dobro, eto ga, tu je, pomislio sam. Onako blistav plamtio je
pod suncem. Slomio sam se, doslovce, već pri samoj pomisli da ga prijeđem. Pa
ipak, kad sam već stigao do njega, svakako ga je trebalo i prijeći. Svi su turisti prela-
zili, morali su. Bilo ih je dosta, bile su tu i žene, bila su čak i djeca, svi su prelazili
tim trgom. Jesu li svi oni toliko različiti od mene? Idem i ja, pomislio sam, ali posve
nepredvidivo, sjeo sam na jednu stubu ispred galerije. Čekao sam. Moja je košulja
polagano postajala mokra i počela se lijepiti uz tijelo. I moj se sako polagano vlažio i
počeo lijepiti uz košulju. A ja, ispod toga sakoa i te košulje, ja sam mislio samo o
tome i više nisam mogao misliti ni o čemu drugom. Zrak se, ako se to može tako na-
zvati, prelijevao u duginim bojama kao iznad kakva kotla. Krenut ću, ponavljao sam
u sebi. Ali već je nekakav radnik išao prema galeriji. Stao je na nekoliko metara od
mene, iz svoje torbe izvukao veliki francuski ključ i odvrnuo otvor za vodu koji se
nalazio do mojih nogu. Kanal se napunio do samoga ruba. Gledao sam ga i obuzela
me vrtoglavica. Voda je izbijala u blistavom skoku. Priključiti usta na priključak
vode i prepustiti se punjenju kao taj kanal. Nasreću, na površinu mojega sjećanja is-
plivale su one krepane ribe. Možda je voda dolazila iz Arna. Nisam je pio, ali još
sam više mislio na Magru. Otkako sam stigao, svaki predmet i svaki trenutak poticali
su moju želju za njom. Osjećao sam to, trebalo je još malo, još samo malo da bih se
odlučio za taj put u Roccu. Primicao sam se tome sasvim lagano. Ali ono nešto malo
nije još pripadalo ovom danu. Čak ni trg još nije bio dostatan. A i nisam mu dopustio
da zbog njega dozri ta ideja. Odustao sam od prelaska trga nakon što sam vidio vodu
u kanalu. Ustao sam i krenuo. Prolazeći uskim ulicama, stigao sam do kafeterije u
kojoj sam proveo jutro. Nisam još ni progovorio, a konobar je već na prvi pogled
shvatio o čemu se radi.
= Velika čaša hladnog likera od metvice, to je upravo ono što treba gospodinu =
17
www.balkandownload.org
rekao mi je.
Ispio sam ga nadušak. Potom sam ga, izvaljen u svom stolcu, isparavao sve dok
nije došla Jacqueline.
Bila je to moja jedina šetnja po Firenci, hoću reći, moja jedina turistička šetnja.
Nakon toga ni sljedeća dva dana nisam se više micao iz kafeterije.
Taj konobar bio mi je jedina prikladna osoba i zato sam se vraćao. Od deset sati
do podneva i od tri do sedam sjedio sam i promatrao ga dok poslužuje. Osim toga
brinuo se i o meni. Povremeno bi mi donio novine. Katkad bi razgovarao sa mnom.
“Užasna vrućina”, rekao bi mi. Ili pak: “Ledena kava najbolji je napitak u vrijeme
ovakve žege. Gasi žeđ i ohrabruje.” Slušao sam ga. Pio sam sve što bi mi ponudio.
Rado se brinuo o meni.
Dok sam pio pola litre pića na sat i sjedio u društvu toga konobara, učinilo mi se
da je život gotovo podnošljiv, drugim riječima, da bih ga mogao proživjeti. Tajna je
bila u nepomičnosti. Nisam imao ništa zajedničko s turistima. A oni, očito, nisu tre-
bali toliko piti. U svojoj sam ih besposlici zamišljao kao da su satkani od specijalnih
spužvastih tvari koje bi pak mogle podsjećati, recimo, na kaktuse = osobitost koja je,
bez njihova znanja, odredila njihovo poslanje.
Pio sam, čitao, znojio se i, s vremena na vrijeme, premještao se po stolcima. Po-
nekad bih izišao i sjeo na terasu. I onda bih, doista, promatrao ulicu. Primijetio sam
da se bujica turista smirivala prema podnevu. I opet oživljavala oko pet sati. Prolazili
su u velikom broju. Prkosili vrućini. I mimo svoje posebne građe, bili su to heroji, je-
dini u gradu, turistički heroji. A ja sam bio na sramotu turizmu. Osramotio sam se.
Jednom sam to rekao i onom konobaru. “Ništa nisam vidio od Firence. To je baš ne-
dostojno.” On mi je smiješeći se objasnio da je to pitanje naravi, a ne pitanje volje, i
da ima onih koji to mogu i onih koji to ne mogu. Bio je siguran u to što govori jer je
on već doživio mnoge velike žege. I dodao je da je moj slučaj jedan od najtipičnijih
od svih onih koje je upoznao. Bio sam tako zadovoljan tim odgovorom da sam još
iste večeri sve to, od riječi do riječi, ponovio Jacqueline.
Oko četiri sata popodne prošao je kamion polijevajući ulicu. Za njim se pušio
asfalt i s ulice se širilo na tisuće mirisa. Udisao sam ih. Bili su ugodni i smirivali mi
savjest. Rekao sam samome sebi da ipak na neki način upoznajem Firencu.
Jacqueline sam viđao samo za vrijeme obroka. Nisam imao nikakve želje za raz-
govorom s njom. Ali ona, da, ona je imala. I to neizbježno. Pričala je što je sve vidje-
la prijepodne, potom poslijepodne. Više me nije nagovarala da se potrudim, nego je
hvalila ljepote Firence, uvjerena da će me na taj način potaknuti da i ja krenem u raz-
gledavanje. Hvalila ih je bez prestanka. Mnogo je pričala i uvijek o stvarima koje su
tako lijepe, ali tako lijepe da to ne smijem nikako propustiti i ne vidjeti ih, da se tu
radi, zapravo, ne znam točno, o mojoj časti, o mojoj kulturi, dapače, možda i o tom
pitanju, vidjeti ih ili ne vidjeti. Nisam je slušao. Pustio sam je da priča do mile volje.
Podnosio sam dosta toga i od nje i od života. Bio sam već istinski umoran od života.
18
www.balkandownload.org
Jedan od onih ljudi čija je drama u tome što se nikada nisu suočili s pesimizmom
prema vlastitoj mjeri. Takvi ljudi puste druge da im dugo pričaju, ali ne treba se u to
potpuno pouzdati. Pustio sam je da priča tri dana, dva puta dnevno, za vrijeme ručka
i za vrijeme večere. I onda je stigao treći dan.
Toga trećeg dana ostao sam u kafeteriji umjesto da odem u hotel, kamo me je ona
pozvala na sastanak u sedam sati. Rekao sam samome sebi da će me sigurno potražiti
ovdje ako me ne nađe u hotelu. Obično sam, silom ili milom, uvijek stizao na te sas-
tanke s njom. Toga sam dana pomislio da za to nema nikakve potrebe. Baš kako sam
predvidio, u kafeteriju je stigla u sedam sati i trideset minuta.
= Slušaj = rekla mi je ljubazno = ti me obmanjuješ.
Izgledala je zadovoljno.
= Ti misliš da te obmanjujem.
= Da, malo = rekla je sad ljubaznije.
Više nije htjela o tome razgovarati. Primijetio sam da je našminkana i da se pre-
svukla. Već od devet sati ujutro razgledavala je Firencu.
= Jesi li gdje bio? = upitala je.
= Ne, nigdje = odgovorio sam.
= Čovjek se na sve privikne = uvjeravala me je = pa čak i na vrućinu, samo se tre-
ba malo potruditi...
Već tri godine ona me svaki dan nagovara da se malo potrudim. Kako vrijeme
brzo prolazi!
= Smršavjela si = rekoh joj.
= Ne stoji mi to loše = rekla je nasmijano = a brzo će se sve i vratiti.
= Ne bi se smjela toliko zamarati.
= Ne mogu prestati.
= To nije točno = rekoh joj.
Pogledala me nekako začuđeno, pocrvenjela je.
= Nisi dobre volje = rekla je.
= Nisam u pravu. Kad jednom stigneš u Firencu, onda zaista moraš to iskoristiti.
= A što je s tobom? Zašto to govoriš meni?
= Ja to ne želim.
= Ti zaista nisi poput drugih.
= Ma jesam = odgovorio sam = samo ja to ne želim.
= Pa nećeš valjda reći da ti se ne sviđa grad?
= Ja to ne želim.
Ušutjela je na trenutak.
= Danas sam vidjela Giottova djela = rekla je.
= Ne zanima me = rekao sam.
Pogledala me, začudila se, i onda odlučila nastaviti.
= Kad čovjek pomisli = započela je = da je taj tip živio oko 1300. godine, i to pri-
19
www.balkandownload.org
je, naprimjer...
Pričala je o Giottu. Gledao sam je kako govori. Činilo se da je zadovoljna zbog
toga mog pogleda i možda je mislila da je slušam. Bilo je to njoj slično. Možda, ne
znam ni sam, već je zapravo mjesecima nisam gledao.
Izišli smo na ulicu. I dalje je govorila o Giottu. Uzela me pod ruku. Kao i uvijek.
Ulica se sklopila nada mnom. Mala je kafeterija odjednom postala beskrajno velika.
Prvi put otkako živim s tom ženom, osjetio sam nešto, što to, stid, da, zastidio
sam se kad sam osjetio njezinu ruku pod svojom.
Da, postoji ona kap vode koja se prelije preko ruba čaše. Pa čak kad ne možemo
saznati kakav je nevjerojatno složen put, nalik na labirint, ta kap vode morala proći
da bi stigla do ruba čaše i izazvala prelijevanje, čak ni tada nemamo nikakva oprav-
danja da ne povjerujemo u tu kap. I ne samo da u nju treba vjerovati, zapravo, ja u
nju vjerujem, nego se katkad čak treba i prepustiti prelijevanju, I ja sam se prepustio
prelijevanju dok je ona govorila o Giottu.
Sutradan, premda je već bilo dogovoreno da ne izlazimo zajedno, rekao sam joj
da je ni toga dana “ni u kom slučaju” neću pratiti u grad. Čudila se, ali nije se pobu-
nila. Ostao sam u hotelu. Kasno sam ustao, okupao sam se i odmah krenuo prema ka-
feteriji. Dosjetio sam se što ću raditi. Pokušat ću pronaći vozača onoga kamioneta. S
konobarom sam razgovarao tek malo i uvijek isto, bilo o vrućini, bilo o pićima koja
su najprikladnija za obranu protiv nje. I nakraju, čak se i njemu činilo da je to uvidio,
uvijek bi sve došlo na isto. A bio sam pomalo i umoran dok sam ga gledao kako trči
od stola do stola, neprestance u pokretu. Iako sam se već dva dana nadao kako će
naći četvrt sata odmora da sa mnom popije jedno piće, shvatio sam da je to čista uto-
pija. Onda sam se sjetio vozača kamioneta. Popio sam dvije kave i drugi put krenuo
u grad, prema kolodvoru, da potražim onaj mali bar u kojem smo nakon dolaska po-
pili bijelo vino. Iako dosad nisam smogao hrabrosti za posjet gradu, odjednom sam
bio spreman krenuti radi njega i pronaći ga. Bilo mi je tako vruće da sam u nekoliko
navrata pomislio kako će me taj pothvat stajati života. Pa ipak sam to savjesno oba-
vio. Pronašao sam bar. Objasnio sam, shvatili su i rekli mi da su, nažalost, svi radnici
u kamionetu otišli u Pisu, da je danas srijeda, i da oni dolaze samo subotom. Ukrat-
ko, rekli su mi ono što sam već znao. Jesam li možda zaboravio? Ne vjerujem. Ne,
htio sam se pretvarati da sam zaboravio, ponadali se nemogućemu, narugati se toj
nepravednoj kobi, a htio sam i povjerovati da je sve to osobno usmjereno protiv
mene. I uspio sam. Ogorčila me ta vijest. Na izlasku iz bara bijah već uvjeren da u
cijeloj Firenci ne postoji nitko s kim bih, onako iz običaja, mogao popričati i popiti
piće. Čak ni vozača nije tu bilo. U Firenci su bili samo turisti i ona, Jacqueline. A si-
gurno je bilo i čudaka moje vrste koji su imali mnogo slobodnog vremena i bilo im je
mrsko kretanje, samo gdje su se oni skrivali? I jesam li baš želio sresti se s njima?
Ne. Ne, samo sam želio biti sam s njom u cijelom gradu. I bio sam. Pet dana i pet
noći.
20
www.balkandownload.org
Izgubio sam svu slobodu. Obuzela je sve moje misli, zauzela moje dane, moje
noći. Teška rana na mom srcu.
Bio sam sin kolonijalnoga službenika, upravitelja jedne pokrajine na Madagaska-
ru, velike poput Dordogne, koji je svakoga jutra, zbog pomanjkanja oružja, postroja-
vao svoje osoblje i provjeravao im čistoću ušiju. Tako se s pomoću higijene slavila
velika Francuska. On je izdao i naredbu da se na početku školske godine izvodi Mar-
seljeza na cijelom njegovu teritoriju. Njega je oduševljavalo obvezatno cijepljenje,
ali je otjerao slugu da krepa negdje daleko kad je saznao da je bolestan. Pod nared-
bom je katkad znao unovačiti pet stotina muškaraca za potrebe velikih poduzeća bi-
jelaca, ah, kakvo li je bilo to gonjenje divljači! Odlazio je u pohode s vojnicima i po-
licajcima, tada bi opkolili sela i protjerali domoroce pucajući iz karabinki. On bi se =
nakon što ih je ukrcao u vagone za stoku, u smjeru već navedenih poduzeća, često
udaljenih i više od tisuću kilometara = vratio mrtav umoran, ali ponosan, i tada bi iz-
javio: “Bilo je jako teško. Pogriješili smo što smo ih učili povijest Francuske, Revo-
lucija nam opet donosi najveću nepravdu.” A baš je taj blesavac, taj pobočnik, uprav-
ljao pokrajinom od devedeset tisuća duša i imao gotovo diktatorsku moć. I on mi je
do šesnaeste godine bio jedini odgojitelj. Zato sam dobro znao što znači nekoga ne-
umorno nadgledati u svakoj sekundi, u svakom treptaju oka. Znao sam dobro što
znači živjeti u svakidašnjoj nadi i u očekivanju smrti, njegove smrti = zamišljanje da
su mog oca ubili ti iscrpljeni domoroci bio je, u mojoj petnaestoj godini, moj najljep-
ši san, jedini san koji je svemiru pridonosio nešto od iskonske iskrenosti = i što znači
ona neobična vrtoglavica kakvu može katkad izazvati pogled na noževe postavljene
na obiteljskom stolu = i što znači onesvijestiti se skriven u grmlju dok otac postroja-
va svoje osoblje i provjerava im uši. Ali sada, u Firenci, za vrijeme ove strašne vrući-
ne, više me nisu opsjedale te djetinjarije.
Sjedeći u kafeteriji, cijeloga sam dana mislio na nju, na onu s kojom sam bio za-
tvoren u tom gradu.
Čekao sam je satima poput kakva ludo zaljubljenog ljubavnika.
Zadovoljio me već sam njezin izgled, potvrdio je sva moja očekivanja. Nije ona
bila tek objekt moje nesreće, bila je njezina savršena slika, njezina fotografija. Nje-
zin osmijeh, njezin korak, što to govorim, već i sama njezina haljina jasno mi je ot-
krivala sve moje neizvjesnosti iz prošlosti. Sve sam to jasno vidio, mislio sam.
I to ona, ona koja nikada nije dotaknula karabinku, nikada nikoga nije postrojila i
nikome na svijetu nije pregledavala uši, pa što onda, to mi i nije bilo važno, naravno.
Sjedila je za doručkom, umakala kroasan u kavu s mlijekom, i to mi je bilo dovoljno.
Viknuo sam joj da prestane. Prestala je, bila je zatečena, ja sam joj se ispričao i ona
je to prihvatila. Bila je niska rasta, i to mi je bilo dovoljno. Bila je odjevena u halji-
nu. Bila je žena, i to mi je bilo dovoljno. Njezine najobičnije kretnje, njezine najbe-
zazlenije riječi, sve me to uzrujavalo. I kad mi je govorila, Dodaj mi sol, molim te,
21
www.balkandownload.org
bio sam zaslijepljen vrtoglavim značenjem tih riječi. Ništa mi njezino nije izmaknu-
lo, za ovih pet dana ništa njezino nije mi promaknulo, nije bilo izgubljeno za mene.
Ukratko, račun je završen. Tih pet dana promatrao sam je kao da su protekle tri godi-
ne.
Otkrio sam mnoge stvari. I to ne samo da je ovdje ona, žena, ili tako nekako, da je
živa, ili još nešto, da mi nikako ne odgovara, ne, ne, da ima još nešto, da je to biće od
one posebne vrste, od vrste optimista. Kad je riječ o tim ljudima, ostajao sam uvijek
pri svojoj neiscrpnoj raspravi: osobina tih optimista u tome je da vas iscrpljuju.
Uglavnom, uživaju u odličnom zdravlju, nikada se ne obeshrabruju, raspolažu znat-
nom energijom. Uživaju u čovjeku. Oni ga vole, oni ga veličaju, on je najvažniji
objekt njihova zanimanja. Priča se da postoji neka vrsta crvenih mrava, mislim da
žive u Meksiku, koji u vrlo kratkom vremenu požderu leš sve do kostiju. Ona izgleda
ljupko, ima dječje zube. Ona je već dvije godine moj mrav, ona je za to vrijeme prala
moje rublje, savršeno vodila brigu o mojim malim obvezama. I ona je krhka i ljupka
poput mrava, lako bih je mogao zgnječiti prstima. Uistinu, sa mnom je uvijek bila
pravi primjerak male ženke mrava. Samo zbog nje mogli biste jednom zauvijek zani-
jekati optimizam, samo zbog nje mogli biste njezine užitke proglasiti najturobnijima,
njezina djela najlažljivijima, njezino tlačenje najstrašnijim, samo zbog nje mogli bis-
te zanijekati sebe u njezinim užicima i u njezinim djelima, i to biste mogli sve do
svojega posljednjeg daha. Živim s njom već dvije godine.
I baš sam u Firenci, napokon, shvatio da je nadmašila sva moja očekivanja.
Nepresušan izvor = kako bih to nazvao = moje nove žestine prema njoj očito je
bila vrućina. Ona bi rekla: “A eto, ja jako volim vrućinu.” Ili pak: “Sve me toliko za-
okuplja da zaboravljam vrućinu.” Otkrio sam da to nije istina, da ljudsko biće ne
može voljeti takvu vrućinu, da je lagala kao i uvijek, lagala s optimizmom, da nju ne
zanima ništa drugo osim onoga za što se već unaprijed odlučila, te da u njezinu živo-
tu nema mjesta za bilo kakvu opuštenost, tako opasnu za promjenjivu ljudsku narav.
Pa ako bi posumnjala u to da je vrućina doista dobra, za koji dan bi posumnjala i u
sve ostalo, naprimjer, posumnjala bi da su njezina očekivanja u vezi sa mnom onako
pouzdana kako to ona želi. I stoga ne bi dopustila ni tračak sumnje u bilo što na svi-
jetu osim u ono što je smatrala “kažnjivim”. I tako sam ja, najveći majstor laganja,
napokon otkrio da su njezine laži, koliko god naizgled neznatne, bile bitno različite
od mojih.
= Čak i ribe krepavaju od te vrućine = rekao sam joj.
Nasmijala se. Očito je da nikada nisam bio uvjerljiv. Otkrio sam da mi je ostala
nepoznanica za sve to vrijeme što smo ga zajedno proživjeli i da su mi bliskije, na-
primjer, ribe iz Arna koje su bez oklijevanja pocrkale i koje su otvoreno zasmradile
zrak u gradu. Nikada nije otišla pogledati ih. Govorila je da u toj pasjoj vrućini ne
osjeća njihov veličanstveni smrad. Dok sam ga ja udisao poput mirisa ruža. Da ne
kažem kako ni o vremenu nikada nismo imali jednako mišljenje. Svako vrijeme ima
22
www.balkandownload.org
svoje draži, govorila je ona, i nikada nije ništa isticala, a ja sam, naprotiv, prema ne-
kom vremenu osjećao nesavladiv užas. Otkrio sam, također, da je u mom neprijatelj-
skom stavu prema njoj ona oduvijek vidjela, a da tako vidi i sada, pa čak i ovdje u
Firenci, samo prave razloge za svoja očekivanja. Samo što još nismo sklopili brak,
našalila bi se.
Nešto kasnije sam otkrio i to da, naprimjer, nikada prema ljudima nije bila ni po-
pustljiva ni radoznala i da je nikada nitko nije uznemirio. I da sam za nju bio jedina
osoba dostojna pažnje i istodobno vrijedna praštanja = čovječanstvo je dobro, govo-
rila je ona = njemu je potpuno poklanjala svoje povjerenje i ono je za nju predstav-
ljalo najveću sreću, a za nesreću pojedinaca nikada uopće nije marila. I da je nju za-
brinjavala samo nesreća čovječanstva. I sjećam se da je uvijek uživala u razgovoru o
tome i da je uvijek imala jasnu i postojanu viziju o njezinu rješavanju. I da je u uredu
bila omiljena, neprestance joj je rasla popularnost zbog njezine raspjevane naravi jer
je bila od onih optimista, tako poznatih, i prikrivenih, za koje se priča da bi usrećili
bilo koga, da su osjetljiva srca, puni razumijevanja, a upravo je nakon njezine pojave
u uredu moja tjeskoba poprimila najveće razmjere. Zato što, uistinu, nisam imao ni-
šta zajedničko sa slavujem, bio mi je stran taj bel canto prirode, i samo sam ja jedini
znao da ona nikada nikoga ne može usrećiti.
Više se nisam dosađivao. Neumorno sam istraživao nutrinu te žene, sve ono u nje-
zinu postojanju zadihane i krhke ženke mrava, i doživio na tone otkrića. Zlata, u tim
mojim zaslijepljenim očima.
Jednom sam se, pomalo postiđen zbog tolikog bogatstva, htio upustiti u borbu.
Došla je u kafeteriju. Da mi ispriča kako i nije tako strašno, kako joj lijepo pristaje
haljina, kako je sa svojim Plavim vodičem u ruci, prkoseći vrućini, beskrajno uživa-
la, kako je ipak mnogima bila sasvim podnošljiva, i kako nema razloga da ne bude
podnošljiva i meni. Ali onda je prišla stolu i poljubila me. Tada je još jednom njezin
optimizam prsnuo poput zrelog voća. No prisjećanje na ribe rasprsnute od vrućine,
onako uzdignute iz dubina Arna, mogle su me tek malo spasiti od pogleda na to. I
tako sam se još jednom vratio tim ribama koje je ubila vrućina.
Najplodniji su ipak bili oni noćni sati dok smo spavali. Nisam više mogao voditi
računa o vrućini u gradu i o njezinoj vlastitoj vrućini. Nisam više bio sposoban, su-
očen s njom, ni o čemu voditi računa, govoriti samome sebi da bi svaka druga, za
takvih noći, bila u krevetu jednako nepodnošljiva. Ne, bio sam siguran da postoje
bića čije tijelo odiše podnošljivom, bratskom toplinom. Dok ju je njezina toplina u
mojim očima izdavala, odavala njezin optimizam na očit i besraman način. Te su
noći bile prekrasne, ispunjene uzbudljivim maštarijama. Gotovo najljepše u mome
životu. Loše sam spavao. Neprestance sam se budio u trzajima = mislio sam da me
budila već sama njezina prisutnost, ona sama = i ja sam je potom dugo promatrao,
onako u mraku, kako spava tim neoprostivim snom. Zatim sam, kad više nisam mo-
23
www.balkandownload.org
gao gledati taj divni prizor, opet legao. I tada bi mi se svake noći prikazala ista rije-
ka. Bila je velika. Bila je blistava, netaknuta, bez traga bilo kakve žene. Plaho sam je
nazvao Magra. Već mi je ime samo po sebi osvježavalo srce. Nas dvojica bili smo
sami, taj vozač i ja. U cijelom krajoliku nalazili smo se samo on i ja, i nitko drugi. A
ona je potpuno nestala iz mojega života. Šetali smo uz rijeku. Imao je vremena. Bila
je to duga, slobodna subota. Nebo je bilo oblačno. Povremeno bismo zaronili, ops-
krbljeni podvodnim maskama, ali ne u more, već u tu rijeku, i tako bismo zajedno
plivali kroz taj nepoznati svijet tajanstvena i zelenkasta svjetlucanja, između riba i
vodenoga bilja. Zatim bismo izronili. Pa opet uronili. Nismo razgovarali, ništa nismo
rekli jedan drugomu, za to nije bilo nikakve potrebe. Ta se subota protegnula na tri
noći. Beskrajna. Neiscrpna. Ta želja da budem pokraj njega, ondje na obali te rijeke
ili u samoj rijeci, bila je tako snažna da je potirala svaku drugu želju. Ni jednoga je-
dinog trenutka nisam pomislio na neku ženu. Ne bih mogao zamisliti ni jednu pokraj
sebe u toj rijeci.
No s rađanjem dana rijeka je nestajala iz mojega života. Sama njezina pojava odu-
zimala mi je dah. Uopće više nisam mogao dokono sanjariti za svoje vlastito zado-
voljstvo.
To je ubrzo prestalo, još prije nego što su prestale te strašne vrućine. I to jednoga
poslijepodneva, vrlo grubo.
Pozvala me da s njom posjetim Muzej svetoga Marka, nešto što nije tražila još od
mojega dolaska = otkad se pojavio moj novi žar prema njoj, bio sam ljubazan. Pris-
tao sam. Toliko me zaokupljala da sam daleko od nje bio bez ikakva cilja. A muzej u
Firenci učinio mi se kao povoljno mjesto gdje ću je moći najbolje uhoditi, otkriti i
zateći je in flagranti u zločinu njezina optimizma. Pristao sam s oduševljenjem. I
krenuli smo. Toga je dana zavladala još veća vrućina. Asfalt na ulicama je ključao.
Kao da smo u hodu svladavali ljepljivu moru. U sljepoočnicama je udaralo, pluća su
sagorijevala. Pokrepalo je mnogo riba. Toga je dana uginula i ona čimpanza. A ona
je, onako očarana, kročila = nekoliko koraka ispred mene = kao da me vodi i kao da
podržava moj polet. Gadura, govorio sam u sebi. Mislila je da je uspjela, povremeno
se okretala da provjeri jesam li još uvijek iza nje. A ja sam kročio, kako sam to za-
mišljao, prema svojim najsmjelijim pothvatima, doduše, još neodređenima. Sve je
moguće. Sve se još može dogoditi, govorio sam sebi. Dopustit ću si to. Bio sam u
tome odlučan. I onda? Nisam znao što. Bio sam nadahnut, obuzet tisućama nakana u
posvećenoj neodlučnosti. Koliko god one bile neodređene, koliko god bile brojne,
ipak mi se nisu činile neznatne, dapače, činile su mi se tako velike upravo zato što su
bile tako brojne, tako neodređene. Kakva gadura, kakva gadura, ponavljao sam u
sebi. Visoko uzdignute glave, išao sam prema muzeju. I kroz potočiće znoja koji su
mi zamućivali vid, pri pogledu na to kako lijepo napredujem, spoznao sam radost ži-
vota, radost budućega života.
24
www.balkandownload.org
sve do zadnje kapi. I to bi učinjeno. Umirih se. Ta žena pokraj mene opet je polako
zastrla svoju tajnu. Nisam je više nimalo mrzio. Ukratko, odrastao sam u pola sata. I
to nije posve točno rečeno. Otkako sam odrastao, opet sam mogao vidjeti anđela.
Iz profila. Bio je opet slika. Jednako ravnodušan. Gledao je ženu. I žena je opet
bila slika, gledala je samo njega. Nakon pola sata Jacqueline mi je rekla, isto onako
tiho:
= Treba još mnogo toga vidjeti. Muzeji se rano zatvaraju.
Napokon sam znao da mi je to rekla samo zato što nije znala da sam ja prije upoz-
nao anđela, a isto tako nije to znala zato što joj ja to nisam rekao, i u tome je bilo
sve. Pa ipak joj nisam ništa rekao i nisam se dizao s klupe. Trebat će mi, zacijelo, još
dosta vremena za to. Anđeo je blistao, obasjan suncem. Ne bi se moglo reći je li on
muškarac ili žena, ne, bilo bi to teško, bio je pomalo što se komu htjelo. Na leđima
su mu bila krila, doista prekrasna i domišljata u obmani. Volio bih ga bolje vidjeti
nego što sam ga vidio, da možda malo okrene glavu i da me pogleda. Možda upor-
nim gledanjem i ponovnim gledanjem, te uranjanjem u tu sliku, ta mi se pomisao i ne
bi činila toliko nemogućom. Čak sam pomislio u jednom trenutku da mi je namig-
nuo. Vjerojatno je to bilo prelamanje svjetlosti s travnjaka jer se više nije ponovilo.
Sve odonda otkada je on tu, zatvoren u toj slici, nikada nije pogledao ni jednog turis-
ta, posve zaokupljen time da dobro obavi poslanje koje mu je povjereno. Zanimala
ga je samo žena, još od pamtivijeka. Uostalom, trebalo je priznati da i ne postoji ta
druga strana njegova lica. I kad bi on i okrenuo glavu da me pogleda, to bi lice bilo
tanko poput membrane, i jednooko. Bilo je to umjetničko djelo. Lijepo ili nelijepo,
nisam razmišljao. Ali, ponajprije, bilo je to umjetničko djelo. U nekim slučajevima,
ne bi ih trebalo predugo promatrati. Je li on ikada ikome namignuo makar treptajem
oka tijekom te četiri stotine godina? Nisam ga mogao ponijeti, niti spaliti, niti zagrli-
ti, niti mu iskopati oči, niti ga poljubiti, niti mu pljunuti u lice, niti govoriti s njim. I
zbog čega bih ga još gledao? Trebalo je ustati s te klupe i nastaviti život. I zbog čega
bih gledao i onoga drugoga, također iz profila, onoga koji vozi svoj kamionet onako
hirovito dok mi daje savjete o sreći? Onoga o kome sam sanjao svake noći, a koji je
sada bio zaglavljen u Pisi, u svom zidanju, baš kao ovaj ovdje u svojoj slici? Obuzela
me velika bol u prsima, pa u predjelu želuca. Prepoznao sam je. Već sam u životu
dva puta plakao, jednom u Parizu, jednom u Vichyju, a sve zbog Matičnog ureda. To
je anđeo, govorio sam sebi, taj vozač, taj izdajnik. Ali zašto bih plakao? Bol se pove-
ćavala: peklo me u prsima i u grlu, i to neće proći bez suza, znao sam. Ali zašto, ne-
prestance sam se pitao, zašto bih plakao? Ponadao sam se da ću, ako shvatim razlog
te čudne želje, moći to spriječiti, da ću svladati tu bol. Ali ubrzo se taj plam javio u
mojoj glavi i ništa više nisam mogao osmišljavati. Mogao sam si reći tek ovo: Ako to
toliko želiš, pa dobro, onda moraš plakati. Poslije ćeš već vidjeti zašto. Sve otkada
samome sebi ne dopuštaš plakanje, nisi iskren prema samome sebi. Nikada nisi bio
iskren, moraš odmah pokušati to promijeniti, moraš biti iskren, razumiješ?
27
www.balkandownload.org
Ta se riječ obrušila na mene, poput visokoga, strašnog vala, i potopila me. Nisam
se mogao izmaknuti.
Svatko plače na svoj način. Prostoriju je ispunio potmuo jauk, jauk teleta koje se
želi vratiti u štalu, kojemu je dosta paše i koje bi rado vidjelo majku kravu. Ni jedna
suza nije potekla iz mojih očiju. No tim jači bijaše moj urlik. I u tišini koja je nastala
toga trenutka, začuo sam, baš kao i svi ostali, ove riječi:
= Gotovo je s Matičnim uredom.
To sam ja kriknuo, to je jasno. I sam sam se trgnuo. Trgnula se Jacqueline. Trgnuli
su se turisti. Jacqueline se brzo snašla, brže od turista. Bol je nestala.
= Ti zbilja nisi kao drugi ljudi = rekla je.
Iako se nisam ponašao baš uobičajeno, nije me ništa pitala. Ali uhvatila me za
ruku i povukla tako naglo prema izlazu kao da Navještenje prijeti mome zdravom ra-
zumu.
Lako sam je slijedio. Odsada sam to mogao. Sada sam već znao, bio sam u to si-
guran, gotovo je s tim, više se ne vraćam u Matični ured. A ona, ona, da, ona će se
vratiti. Sada je sve jasno. Budući da sam sada bio iskren, možda neočekivano, isto
tako neočekivano postao sam i nerazborit, i budući da bi ostanak u Matičnom uredu,
i to uz nju, bio uistinu nepošten = a to dvoje nikada nisam razdvajao = više nisam
mogao ostati ni u Matičnom uredu, ni uz nju. Ne, nikoga nisam promatrao na taj na-
čin, uistinu nikoga, čak ni nju. Pa zbog kakve sam zablude onda tako loše postupao
prema samome sebi?
Nizale su se slike. Koračao sam pažljivo, automatski, sa strahom da ne poremetim
mirnu sigurnost u kojoj sam uživao nakon onoga svoga krika i nakon svoje izjave.
To je tako jednostavno, čak mi više nije bilo ni vruće. Prvi put poslije mnogo vreme-
na, čini mi se, nakon što sam umaknuo Nijemcima, napokon sam prema sebi osjećao
stanovito poštovanje. Ponajprije, patio sam i mnogo više no što sam toga bio svjes-
tan, pa budući da sam plakao, kako sam uopće mogao sumnjati u to? Zatim, ne samo
da sam govorio bez ikakve nakane nego je to bilo gotovo nesvjesno. Pa kako sam to
dobro znao, i kako nisam lud, i kako Navještenja i nisu baš tako česta, te neobične
pojave koje su me se osobno ticale malo su me iznenadile. Koji se to dio mene mo-
gao tako dobro, i to bez mojega znanja, uplesti u moje poslove? Kažem tako dobro,
jer čemu je to slično kad čovjek napušta siguran posao, pa makar i najnižega ranga,
posao nižega službenika, i to u Ministarstvu kolonija, pa dobro, ja sam ipak znao =
naročito poslije osam godina = da je za to, da bi se to izvelo, bilo potrebno, ni manje
ni više, nego pravo junaštvo. Pa ja sam osobno stotinu puta to pokušavao i nikada ni-
sam uspio. Ali koji je to dio mene, za boga miloga? Kako to nisam mogao otkriti, re-
kao sam sebi da je bolje pokušati pokoriti se tim nalozima, a ne gubiti vrijeme i po-
kušavati ga prepoznati. Ti su mi nalozi baš odgovarali, i još kako, pa ipak je to bio
onaj dio mene koji sam najbolje poznavao, onaj dio koji se više neće vratiti u Matič-
ni ured.
28
www.balkandownload.org
mi odgovorila. Prestao sam govoriti. Malo ju je umirila naša uobičajena stara šutnja.
Tek navečer, u sobi, najavila mi je da i ona namjerava ići u Roccu. I još mi je rekla
da ne ide onamo radi mora, nego zato da bude sa mnom. A ja joj ništa nisam odgovo-
rio. Ona mi u Rocci neće smetati, pomislio sam. Čak naprotiv, pomislio sam da će
mi, kad stignemo, biti mnogo lakše najaviti joj sve o mojim planovima. Ona će se
kupati u moru, što se i inače radi kad je more blizu, a ja, ja ću se kupati u Magri.
Bude li potrebno, ostat ću tri dana uronjen u Magru, pa bude li i nadalje potrebno,
ostat ću i tri noći, čekajući da ona otputuje vlakom. Činilo mi se uvjerljivijim priče-
kati u rijeci nego u hotelskoj sobi, i to nesumnjivo zbog velike vrućine. A osim toga
svatko na svoj način razmišlja kako će se najuspješnije i najbezbolnije od nekoga
rastati. Ja sam sebe zamišljao u Magri dok čekam polazak vlaka. Već sam se vidio
ondje, u njezinoj ugodnoj vodi, gdje sam skriven kao u najsigurnijem skloništu.
Samo sam se ondje osjećao hrabrim. Nipošto u hotelskoj sobi.
Tijekom naše posljednje noći u Firenci, a bila je to peta noć strašne vrućine, napo-
kon je stigla oluja. Od devet sati uvečer do ponoći gradom je puhao strašan vjetar, a
nebom su sijevale munje. Odzvanjala je zaglušna grmljavina. Ulice su bile puste.
Kavane su već bile zatvorene. A ta dugo očekivana kiša nikako da stigne. Neki su
očajavali zbog toga, mislili su da će stići tek sutra. No stigla je oko ponoći, i to lu-
dom brzinom, u galopu. Nisam spavao, čekao sam je. Čim je stigla, ustao sam i kre-
nuo do prozora i promatrao. Vodena bujica zapljuskivala je cijelu Toskanu, a i one
ribe koje su uginule zbog vrućine. Na drugoj strani ulice, pa zatim po cijelom gradu,
zasvijetlili su prozori. Ljudi su poustajali da bi vidjeli kišu. I Jacqueline je ustala.
Stala je pokraj mene kod prozora. Ali nije govorila o kiši.
= Sada više neće biti tako vruće = rekla je tiho = pa zašto ne bismo ostali u Firen-
ci?
A ja sam joj tada rekao ono isto što sam joj već bio rekao u kafeteriji.
= Moram otići u Roccu.
= Ne razumijem = rekla je nakon nekog vremena.
= Ni ja još točno ne znam zašto = rekao sam joj = ali znat ću kad budemo tamo, i
reći ću ti.
= Siguran si da ćeš više znati kad stignemo tamo?
= Sasvim siguran = rekoh joj.
= Ti uvijek imaš tako neobične zamisli = pokušavala se nasmiješiti = a ja, ja te
pak uporno slijedim.
= To je lijepo od tebe = rekoh joj.
Nije odgovorila. Odustala je. Još je malo ostala kraj prozora i zatim naglo, kao da
više ne može izdržati taj prizor, otrčala u krevet. Ostao sam nepomičan. Pozvala me
k sebi.
= Dođi spavati = zvala me je.
Nisam odgovorio, pretvarao sam se da nisam čuo. Već je danima nisam ni taknuo.
30
www.balkandownload.org
Ponajprije, nisam to mogao, a nakon posjeta muzeju bio sam svjestan da sam mnogo
slabiji i zato sam odlučio sačuvati snagu za buduće dane.
= Dođi konačno spavati = ponovila je.
= Gledam kišu.
= Još ćeš je dugo gledati?
= Želim je još gledati.
Više ništa nije pitala. Počela je patiti. Već zaboravljena svježina krenula je iz kraj-
njih noćnih dubina i ljudi su se začudili da nakon tolikog očajanja još uvijek mogu u
tome uživati.
Stajao sam dugo pokraj prozora. Počeo sam misliti na nju, pa sam opet dugo mis-
lio na Roccu. Onda opet na rijeku, i na njega, još jednom, zajedno smo pokraj rijeke
ili u samoj rijeci. Ispred nas prostruji jato riba nalik na svjetlosne zrake. Vrijeme je
oblačno. Sjetio sam se da je četvrtak. Doći će u Roccu u subotu, za dva dana. Dugo
je to. Kad bi bio u Firenci, prošetali bismo se po kiši. U blizini kolodvora nalaze se
kafeterije otvorene cijelu noć. To mi je rekao konobar iz one kafeterije u kojoj sam
proveo tolike dane. To sam ga pitao. Pili bismo i brbljali. Ali on nije tu i treba priče-
kati do subote. Treba biti strpljiv. Ostao sam dugo pokraj prozora, najduže u cijelom
svom životu, pušeći i razmišljajući o onoj rijeci i o njemu i, prvi put, o tome što bih
mogao raditi kad napustim Matični ured.
Nije bilo jednostavno stići do Rocce. Najprije je trebalo ići vlakom do Sarzane, a
potom nastaviti autobusom. Prvi dio putovanja bio je mukotrpan. Popustila je ona
strašna vrućina, ali u vlakovima je bilo još uvijek i zagušljivo i vruće. Vozili smo se
već čitav sat i tek je tada Jacqueline uspjela sjesti. A ja sam cijelim putem stajao uz
vrata. No ona mi se nijednom nije pridružila. Čak mislim da je samo uzgred pogleda-
la krajolik.
U Sarzanu smo stigli u pet popodne. Autobus je polazio tek u sedam sati. Krenuo
sam u šetnju gradom, a Jacqueline me šutke slijedila. Na ulicama smo sretali gotovo
samo žene. Svi su muškarci radili u pomorskoj bazi La Spezia i kad smo mi stigli,
oni se još nisu bili vratili. Bio je to mali grad s tijesnim ulicama bez drveća, širom
otvorenih siromašnih kuća okupljenih kao da su jedno prebivalište = tako da su jedna
drugoj pružale sjenu. Život je tu bio težak. Ali more je bilo blizu = osjećalo se u zra-
ku = tek nekoliko kilometara udaljeno, kao neka neiscrpna pričuva sreće. Obilazak je
bio brz, samo pola sata. Nakon toga pozvao sam Jacqueline da nešto popijemo dok
čekamo autobus. Pristala je. Pronašao sam jednu kavanu na glavnom trgu blizu tra-
mvajske i autobusne stanice.
Tamo smo ostali jedan sat uz kavu i pivo, šuteći. Trg je bio okupan suncem i pre-
pun djece.
Oko šest i trideset počeli su stizati tramvaji s polazišta pomorske baze La Spezia i
31
www.balkandownload.org
bili su prepuni muškaraca. Bili su to vrlo stari tramvaji, zahrđali od morskoga zraka.
Djeca su se prestala igrati, a žene su izišle iz kuća i promatrale ih. Sljedećih pola sata
trg je bio ispunjen dozivanjima, pozdravima, smijehom i velikom tramvajskom bu-
kom.
= Preostala su nam još četiri dana godišnjeg = rekla je tada Jacqueline.
Potužila se zbog buke tih starih tramvaja. Boljela ju je glava i popila je aspirin.
Autobus je stigao istodobno kad i zadnji tramvaj. I on je bio nevjerojatno star. Bili
smo jedini putnici na stanici. Nekoliko je kilometara vozio cestom koja vodi do po-
morske baze La Spezia, a onda je kod neke rijeke, bila je to Magra, krenuo prema
moru. Cesta je bila sve lošija, sužena i slabo pošljunčana. No to i nije bilo važno,
tekla je uz rijeku. Rijeka je bila velika i tiha; na njezinoj desnoj obali nanizali su se
brežuljci okrunjeni utvrđenim selima, a na lijevoj se obali pružala široka dolina Roc-
ce, zasađena maslinama.
Putovanje je potrajalo. Sunce je zašlo možda već nakon pola sata od našeg pola-
ska prema moru, a kada smo stigli, bila je već duboka noć. Autobus se zaustavio is-
pred gostionice koja je gledala, što sam već znao, prema rijeci. Zastao sam i proma-
trao je dosta dugo, onako u mraku. Mnogo sam razmišljao o njemu, već šest dana i
šest noći, uistinu mnogo, više no što sam ikada u životu razmišljao o nečemu, a mo-
žda do ovoga trenutka, i više no ikada o nekome. A osim toga ovdje je bilo to predo-
dređeno mjesto gdje ću razgovarati sa Jacqueline, gdje ću pričekati odlazak njezina
vlaka, gdje ću promijeniti svoj život. Ukratko, već sam deset godina čekao da stig-
nem na obalu ove rijeke. Bio sam tako umoran pri pogledu na nju, baš kao da sam u
sve to morao uložiti divovski napor.
Dočekao nas je postariji muškarac. Rekao nam je svoje ime: Eolo. Kao vjetar,
upitao sam ga. Kao vjetar, odgovorio mi je. Govorio je francuski. Rekao sam mu da
dolazim po naputku mlađeg muškarca, čije mi je ime nepoznato, da je on zidar koji
radi u Pisi, da ima zeleni kamionet, da dolazi u Roccu vikendom svakih petnaest
dana, da mu tu živi ujak... Malo je razmislio i ubrzo se sjetio o kome govorim. U sje-
nici nam je poslužio tjesteninu sa šunkom ispričavajući se što nema ništa drugo. Svi
su gosti već večerali, rekao nam je, i sada sigurno kreću ili prema moru ili prema
obali rijeke. Gotovo svi samo čekaju da počne ples. Nismo ništa rekli na to. Zašutio
je. Ipak je za vrijeme cijele večere ostao pokraj nas, vjerojatno zatečen zbog naše
suzdržanosti i šutnje. Odmah poslije večere zatražio sam sobu i flašu piva. Tako sam
umoran, rekao sam mu, da bih ga radije popio u krevetu. Mislio je da želimo jednu
sobu, i ja sam šutke prešao preko toga. Pošli smo za njim. Soba je bila uska, bez ku-
paonice. Krevet je imao mrežu protiv komaraca. Kad je otišao, Jacqueline je rekla:
= Možda bi bilo bolje da smo ostali u Firenci.
Je li to ona zaista mislila ili je to rekla tek zato da me potakne da joj kažem što ću
raditi u tom zabačenom selu na obali mora? Ne znam, niti sam to htio znati. Rekao
sam joj da mislim da je baš dobro što smo došli ovamo. Shvatila je da sam uistinu
32
www.balkandownload.org
sam imao neobičnu sklonost u brojenju. Kad bih krenuo, nastavio bih brojiti posve
druge stvari, a ne ovce. Koliko mi još neradnih dana preostaje nakon Jacquelineina
odlaska? Koliko mi novca ostaje? Koliko bih mjeseci, koliko tjedana, koliko dana
mogao živjeti s tim novcem? Koliko sam godina, zapravo, proveo zajedno sa Jacqu-
eline? A koliko u ministarstvu? U onom usranom uredu? Osam godina, tri mjeseca i
šest dana. Sa Jacqueline dvije godine, tri mjeseca i dva dana. Svirali su sambu, onu
istu koju sam čuo kad sam ustao. Koliko mi je godina još potrebno da bih ostvario
pravo na mirovinu? Dvanaest. Malo više od onog vremena što sam ga proveo u ak-
tivnom stanju, više od polovice. Čelo mi se oznojilo. Koliko bi mogla sada iznositi
mirovina na koju već imam pravo? Ne znam točno, vjerojatno polovicu od moje
pune mirovine. Bi li je trebalo zatražiti? Bi li trebalo voditi takvu brigu u mojim go-
dinama? Koliko mi je godina? Odjednom sam otkrio da sam upravo prije tri dana, u
Firenci, u vrijeme najveće vrućine, navršio trideset i dvije godine. Zatekao sam se li-
cem u lice sa svojim rođendanom. Pojavio se broj zapisan u plamenu, oborio se na
mene, ostao sam kao gromom ošinut. Opet se čula samba. Ne, odlučio sam, neću tra-
žiti mirovinu za te godine provedene u službi. Proslavit ću rođendan, prezirno odbi-
jajući da bilo što zatražim od Kolonijalne uprave. I potpuno zaboravljajući takve bri-
ge, te izračune, jer je već u njihovoj naznaci bilo jasno kako je kasno da se bilo što
poduzima, pa bilo to napuštanje Pariza, Jacqueline ili Matičnog ureda. Glazba je
prestala. Čuo sam pljesak. Zatim je ponovno počela. A počelo je i opet ono moje.
Opet sam postao plijen paklenih izračuna. Mozak mi je upao u zamku nerješivih pos-
tupaka. Uzimajući u obzir prosječno trajanje života, može li čovjek odustati od miro-
vine koja mu pripada za minuli rad? Drugim riječima, može li si dopustiti da radi,
zapravo, da proživi osam godina onako uprazno? Naročito u tridesetoj godini života?
Kupao sam se u znoju, ali nisam mogao odlučiti treba li to učiniti ili ne treba. Uosta-
lom, tko bi me mogao spasiti od takvih računanja? Kakve brojke, kakva bi mi miro-
vina mogla ikada nadoknaditi onih osam godina što sam ih izdržao u Matičnom ure-
du? Nikakva, naravno. No ima li tu opravdanja da čovjek ne naplati od svega toga
barem nešto, pa bilo to tek za aperitiv ili za cigarete?
Potrajalo je to dugo, gotovo cijelo vrijeme moje nesanice. I onda sam našao rješe-
nje: ustao sam polako da ne probudim Jacqueline, odjenuo sam se u mraku i sišao.
Bilo je prohladno. Ispred gostionice pružala se rijeka u ravnini s poljem maslina. Na
drugoj obali vrlo jasno se vidio osvijetljen prostor za ples. Tu i tamo, u dolini, moglo
se vidjeti i druge prostore, isto tako dobro osvijetljene. Posvuda su plesali. Uz mor-
sku obalu ljudi ljeti odlaze kasno na spavanje. S punim pravom. Promatrao sam ples
stojeći nepomično na obali rijeke. Iz glave su mi isparili svi moji računi i sada sam
mislio samo na ples. Bilo je sve u žaru plesa. Kad se čovjek zatekne sam usred glaz-
be i svjetla, odmah poželi susret s nekim isto tako osamljenim. Teško je to izdržati.
Osjetio sam erekciju. To me iznenadilo. Ne, uopće nisam posebno poželio neku
ženu. Je li se to zbilo zbog te plesne glazbe? Ili mi je to uzvraćeno protuudarcem
34
www.balkandownload.org
zbog rođendana? Uzvrat zbog prijevremene mirovine? Ali ja više nisam razmišljao
ni o rođendanu, ni o prijevremenoj mirovini. Uostalom, ni moji ostali rođendani ni-
kada nisu izazvali takav učinak, a što se tiče prijevremene mirovine, no zbog toga,
našalio sam se u sebi, mogao sam samo doživjeti nešto posve suprotno. I onda? Je li
to bilo zbog čežnje za nekim susretom? Ili za nekim razgovorom? Ili zbog očajanja
što nisam doživio nikakav susret? Zastao sam kod tog objašnjenja. Uostalom, to mi i
nije bilo toliko važno. Šetao sam već četvrt sata, pogleda usmjerena prema plesu i u
istom raspoloženju. I kada sam već bio siguran da će mi i večeras trebati dosta stplje-
nja, našao sam se licem u lice sa starim Eolom.
= Dobra večer, gospodine = rekao je.
Hodao je uz rijeku i pušio. Bilo mi je drago da sam ga sreo. Nikada nisam volio
starce i njihove su mi priče uvijek bile dosadne, ali večeras bih razgovarao i sa stogo-
dišnjakom, ma što to govorim, čak i s kakvim luđakom.
= Vruće vam je = pitao je = bilo vam je vruće ispod mreže za komarce, zar ne?
= Da = odgovorio sam mu = loše spavam kad je tako vruće.
= Zbog tih mreža još je više vruće. Ja spavam bez mreže, moja je koža stara pa ni
komarcima više nije stalo do nje.
Dobro sam ga vidio u mjesečevu odsjaju rijeke. Bila je to gomila tananih bora.
Kad bi se nasmijao, obrazi bi mu se napuhnuli, oči zasjale, i time bi poprimio lik os-
tarjela, pomalo raspuštena djeteta.
= Ne znam što čekaju i zašto već ne zapraše tu dolje, u podnožju brda. Već nam
tri godine samo obećavaju da će doći, da će doći.
Uopće mi nije bilo važno što priča. Vjerojatno sam ga gledao kao da mi je jako
važno to što će mi reći. Ipak se činilo da je pomalo iznenađen.
= Nisu tu samo komarci = rekoh mu = tu je i ta glazba zbog koje se ne može spa-
vati.
= Shvaćam. Čovjek se ne može priviknuti za jedan dan = odgovori on = ali sutra
ćete se već priviknuti.
= Naravno.
= No, čujte, ples se ne može zabraniti, zar ne?
= O ne = odgovorio sam = to nikako.
= Ali vidjet ćete = nastavi on = prije ćete se priviknuti na glazbu nego na komar-
ce.
= U to i ne sumnjam = složio sam se.
= To je gotovo zanemarivo u usporedbi s kolonijama = dodao sam još = kad je ri-
ječ o komarcima.
= Dolazite iz kolonija?
= Ondje sam rođen, ondje sam i odrastao.
= Brat moje žene živio je u Tunisu, trgovao je mirodijama u Tunisu.
Neko smo vrijeme razgovarali o kolonijama. Zatim je opet počeo o komarcima.
35
www.balkandownload.org
udale.
Pitao se hoće li ih uspjeti ikada udati, osobito onu stariju. Iako to uopće nisam
očekivao, čim mi je počeo pričati o svojim kćerima, kod mene je opet došlo do erek-
cije. Malo sam se zabrinuo. Hoću li ikada znati što zapravo želim? I što mi treba?
= Povremeno ima dosta kandidata = rekao je opet = ali svi su siromašni i plaše se
ženidbe. U Italiji se premalo zarađuje.
= A osim toga = dodao je = svi traže samo Carlu, a ne one druge dvije.
Nisam ga više tako pažljivo slušao, više sam promatrao ples. Možda bih se upra-
vo u to trebao upustiti na kraju cijele te priče i otići na ples.
= Mislim da je to zato što ona = nastavio je Eolo = uopće ne misli na udaju, misli
samo na ples. Ostale pak misle samo na udaju. A muškarci takve stvari uvijek pre-
poznaju.
= Uvijek = rekao sam = to da, uvijek.
= I ne radi se samo o muškarcima = rekao je = svima se više dopada Carla.
Pričao mi je o Amerikanki koja također najviše voli Carlu.
= Već su mi pričali o toj Amerikanki = rekao sam mu = i to onaj vozač kamioneta.
Zar je i vi poznajete?
Naravno da je poznaje. Ona se hrani u gostionici, pa da. Sviđa joj se hrana koju
priređuje njegova žena = a to je najbolja kuhinja u cijelome kraju, bez daljnjega. Su-
tra ću je moći vidjeti u gostionici. No on nije govorio da je lijepa jer ga to više nije
zanimalo i bilo mu je svejedno, a možda to više i nije mogao uočiti zbog sve slabijeg
vida. Ali rekao mi je da je vrlo ljubazna. I da je vrlo bogata. I sama. Došla je ovamo
radi odmora. Rekao mi je da je njezina jahta usidrena u blizini plaže. Da, vidio sam
je. Lijepa jahta, s posadom od sedam muškaraca. No ne plovi ona tek tako, radi zaba-
ve. Govorkalo se da pokušava nekoga pronaći, nekog muškarca kojega je jednom
upoznala. Neobičan muškarac. Neobična priča. I kako se govori... No jedno je sigur-
no, vrlo je ljubazna.
= I jednostavna je poput Carle. Dobro se razumiju. Katkad odlazi s njom na zde-
nac.
Povremeno večera u društvu svojih mornara. To je neviđeno. Oni joj govore ti i
zovu po imenu.
= I sasvim je sama? = upitao sam ga. = Baš ste sigurni da nema nikakva muškarca
pokraj sebe? Priča se da je lijepa.
= Budući da traži toga muškarca, onda ne može imati drugoga pokraj sebe, jel’
tako?
= Htio sam samo reći = odgovorio sam = dok traži onoga drugoga, pa kako joj ži-
vot prolazi u traganju...
Izgledalo je da mu je bilo pomalo neugodno zbog takva razgovora.
= To samo znači da ni jedan muškarac nije s njom, hoću reći, uvijek isti, to je si-
gurno. No moja žena, pa vi znate kakve su žene, ona kaže da ta nije bez muškarca,
38
www.balkandownload.org
39
www.balkandownload.org
već šest godina pokušavam izići iz ovoga mulja, i kako sam prevelika kukavica da se
sam iz toga izbavim, obeščastit ću tu službenicu, ona će vikati, netko će čuti i = bit
ću otpušten. Jedne subote popodne ostali smo dugo sami, i ja sam to obavio. To je is-
palo prilično loše. Vjerojatno je dugo bila bez muškarca. Subota popodne postala je
navika i tako su prošle dvije godine. Više nisam osjećao ni najmanju želju. Nikako
mi nije pošlo za rukom da mi se svidi. Pa ipak osjećam da sam poput drugih, da
mogu zavoljeti svakoga na svijetu. No nikada nisam uspio da se i ona pridruži tom
svijetu, pa da i nju zavolim. I nema nikakve sumnje da se moramo pomiriti s takvom
nepravdom. Sutra ću ja biti kriv za njezinu patnju. Ona će plakati. Bilo je to tako pre-
dvidivo i neizbježno, kao što se zna da će sutra svanuti novi dan. Bio sam jednako
nemoćan u tome da to spriječim kao i u tome da je zavolim. Njezine će joj suze pri-
dati novu draž, jedinu koju je ikada imala u mojim očima. Moram biti oprezan. Žene
koje su plesale iznova su me podsjetile na nju. Bila je sama u sobi, uspavana ili bud-
na, pitajući se gdje sam, nisam to mogao znati. Dopustio sam joj da dođe u Roccu i
još joj ništa nisam rekao o svojoj odluci, a prošla su već četiri dana. Jesam li u to
sumnjao? Ne, čini mi se da nisam. Sutra će plakati, bio sam u to siguran, bez obzira
na to kako god joj ja to rekao. Ona na to nikako neće pristati. Otići će oblivena suza-
ma. A ja ću ostati tu. Naša će veza do posljednjega trenutka ostati uzaludna. Palo mi
je nešto na pamet, vjerojatno ludo, gotovo da sam zažalio što je nisam poveo na ples.
Tko zna, možda sam joj uz ples mogao sve bolje predočiti, možda bi bolje razumjela.
Čvrsto bih je zagrlio i rekao: “Ostajem u Rocci, jer više ne mogu. Mi se moramo ras-
tati, ti to znaš isto tako dobro kao i ja. Bili smo loš par, umirali smo od gladi usred
najvećeg obilja. Zašto smo bili tako loše sreće? Ne plači. Gledaj kako te grlim. Goto-
vo da bih te mogao zavoljeti. To ovaj rastanak čini čuda. Pokušaj shvatiti da je to ne-
izbježno. I razumjet ćemo se, napokon = onako kako svatko uvijek može razumjeti
svakoga.”
Održao sam sebi taj lijepi govor tako uvjerljivo da više nisam zapažao djevojke na
plesu. No ipak, ako budem suočen s njom i njezinim očima, zaslijepljenima od glu-
pih suza, odmah postaje jasno da ja taj govor neću održati. I bilo je to za mene samo
po sebi razumljivo, kao što su mi povremeno u duhu navirale stanovite tlapnje pred
nepokolebljivom nepravdom života, smrti.
Završila je samba.
Četiri djevojke prišle su i sjele za stol, gdje sam se već ja nalazio. Brzo sam iza-
brao jednu koja me pozorno gledala. Počeo je ples, ovaj put blues, loše izvođen. Po-
zvao sam je na ples. No pojavilo se tu još jedno neizbježno pitanje.
= Da vi možda niste kći onoga Eola koji vodi gostionicu na drugoj obali rijeke?
Ne, nije.
= Drago mi je da sam vas našao = rekoh joj = ja sam potpuno sam.
Činilo se da je polaskana. Bio sam jedini Francuz na plesu.
= Kad ste ušli, odmah sam vidjela da tražite djevojku s kojom biste proveli večer
40
www.balkandownload.org
= rekla je.
Nisam joj protuslovio.
= Ja sam sâm. Došao sam danas.
= Shvaćam. Posve sâm u Italiji?
= Da = odgovorio sam.
Još više sâm zato što je ona bila ondje, na drugoj strani rijeke, i ona sáma u sobi.
Još više sâm nego što je ona. Još više sâm, nesumnjivo, zato što je nisam mogao za-
voljeti. Ni jedan rastanak nikada nije prirodan. S njom sam proživio teške dane uža-
sa. Znao sam da je nikada neću zamijeniti. I da je, usuprot svemu, naš zajednički ži-
vot, apstraktan i očajan, ukratko, naša zabluda, odsada nepobitna.
= Ja = rekla je djevojka = nipošto ne volim biti sama.
= Zapravo, i nisam baš sâm kao što bi se to moglo pomisliti. Sa mnom je jedna
žena. U ovom trenutku ona spava u gostionici. Mi ćemo se rastati.
Ples je završen. Sjeli smo jedno do drugoga ispred bara. Bila je ozbiljna.
= To je uvijek mučno = rekla je.
Gorjela je od želje da mi postavi pitanje, ali je diskretno pričekala da ja progovo-
rim. Vjerojatno ta djevojka obožava takve priče.
= Ljubazna je = objašnjavao sam = i lijepa je. Ništa joj zapravo ne mogu prigovo-
riti. Nismo jedno za drugo, u tome je sve. To se događa svakodnevno.
Ona će se vratiti u Pisu, ja ću ostati u Rocci kod staroga Eola. Otići ću u Sarzanu
promatrati tramvaje. Za početak, nekoliko ću dana raditi samo to. Nisam htio zamiš-
ljati ništa više od toga. Ljeto je bilo u punom jeku, nisam smio otići. Nisam se smio
vratiti u Francusku prije njegova kraja. To nikako. U ovom trenutku trebala mi je ta
žestoka vrućina koja će me prikovati tu gdje sam se zatekao i koja će opravdati moja
nedavna opravdavanja oko sumnje. Naprimjer, oko one sumnje treba li pisati Koloni-
jalnoj upravi radi moje prijevremene mirovine. Teško je napisati takvo pismo, pa
zato ovdje, to sunce, to ljeto, ta rijeka, sve će me to obeshrabriti u pisanju. Nisam baš
tako siguran da ga neke večeri, na nekom drugom mjestu, ne bih i napisao. Za dva
dana krenut ćemo u podvodni ribolov. I to cijela dva dana. Potom ću ga čekati do
druge subote. Upoznao sam staroga Eola. Moram ostati tu gdje nekoga poznam. Ne
smijem ostati sam, nikada više, nikada više taj užas, inače se svašta može dogoditi.
Dobro sam poznavao samoga sebe, bio sam slab, sposoban za svakakve podlosti.
= Nije vam baš do razgovora = rekla je djevojka.
= Razumljivo = odgovorio sam = jer sam malo zabrinut zbog te svoje priče.
= Shvaćam. Zna li ona da ćete je ostaviti?
= Jednom sam joj to već rekao. No ona, sasvim sigurno, nije u to povjerovala.
Rocca i ljeto. To će mi mnogo pomoći. Zazirao sam od samoga sebe kao od kuge.
Napokon će mi nečemu i koristiti to što su me godinama smatrali neizlječivim mla-
konjom.
= Tako je to uvijek = oglasila se djevojka = čovjek ne želi povjerovati. Možda ste
41
www.balkandownload.org
u Magri, ostati tamo, izležavati se, pa makar i tri dana ako bude potrebno, ako bi se
ona, naprimjer, ta tri dana nadala da ću poći s njom.
Nasmiješila se.
= Jedno je sigurno = rekla je = vi je morate ostaviti.
Nema nikakve sumnje da bi ona rado još razgovarala o tome, ali shvatila je da ja,
odjednom, više nisam mogao tako lako o tome govoriti.
= Kako bi bilo da zaplešemo = rekla je.
Ustala je i ja sam pošao za njom. Dobro je plesala. Neko smo vrijeme plesali bez
riječi. Progovorila je.
= Čudno je to = rekla je = kako sam ja u takvim pričama uvijek na strani muška-
raca, a protiv žena, ne znam zašto je to tako. Možda zato što žene žele zadržati baš
sve, i dobre i loše muškarce. One nikako da požele promjenu.
= Ja sam joj otežao život = rekao sam = nisam nimalo ljubazan prema njoj.
= Vjerojatno je to brižna žena = nastavila je = koja vas ne može varati. A te brižne
žene, te su najgore od svih žena. One i nisu prave žene.
Rekla mi je da je žedna i da bi rado nešto popila. Prestali smo plesati. Chianti koji
su nam natočili za šankom bio je mlak, no to joj nije smetalo. Voljela je popiti.
Pogledao sam je prvi put. Dosta obično lice nejasnih crta, krepko tijelo, vrlo lijepe
grudi. Bilo joj je negdje oko dvadest i pet godina. Opet smo zaplesali nakon chianti-
ja.
= A što je s vama? = zapitao sam.
= Radim kao prodavačica u Sarzani = rekla je. = Uvečer dolazim ovamo na ples.
Udana sam za mornara. Naša je priča već davno završila, ali u Italiji se ne može do-
biti rastava. To je vrlo skupo, treba otići u Švicarsku. Pokušala sam i tri sam godine
štedjela, ali odustala sam. Trebalo bi mi petnaest godina. Prihvaćam sve što mi život
donosi.
Naš je stol bio zauzet. Ostali smo pokraj ostalih uz razglas. Svirali su onu čuvenu
sambu. Sviđa joj se ta melodija? Da, sviđa joj se. Te godine postala je poznata u cije-
loj sjevernoj Italiji i svi su je pjevušili. A meni se baš svidjela ta djevojka. Pitao sam
je kako se zove.
= Candida = odgovorila je smijući se = baš pravo ime za mene, ovako nevinu.
= Imaš li mnogo ljubavnika?
= Imam ih dovoljno. Cijeloga ću života ostati prodavačica udana za onoga morna-
ra, pa onda... Jedino mi je žao zbog djece, i to je sve.
= Kada naiđeš na nekoga tko ti se sviđa više od ostalih, nastojiš li ga zadržati?
= Pokušavam ga zadržati na sve načine.
= Preklinješ ga? Plačeš?
= Preklinjem, plačem = odgovara mi smijući se = ali događa se da i ona druga
preklinje.
= Vjerujem ti = kažem joj ja.
43
www.balkandownload.org
Još smo plesali jedan sat i razgovarali, a zatim, usred plesa, povukao sam je van.
Kad sam odlazio, već je bio zašao mjesec i bila je mrkla noć. Bila je napola zas-
pala na obali rijeke.
= Odlazim kasno na spavanje = rekla mi je = i ujutro ustajem rano, i onda radim
cijeli dan. Zato sam pospana.
= Moram se vratiti = rekao sam = a ti ne smiješ ponovno zaspati.
Rekla je da ima tu negdje bicikl i da će se i ona vratiti. Rekao sam joj da ću je po-
tražiti, pristala je, dala mi je svoju adresu u Sarzani.
Vratio sam se sa skelarom. Eolo je još uvijek šetao. On bi rado još pričao, ali sam
ja bio pospan. Zatražio sam jednokrevetnu sobu samo za sebe. Nije se previše čudio.
Dok sam se penjao, prošao sam pokraj Jacquelineine sobe: ispod vrata nije prodiralo
nikakvo svjetlo. Još uvijek je spavala.
Ustao sam u kasno jutro. Jacqueline me čekala u sjenici. Što te spopalo? Od Eola
je čula da sam po noći zatražio drugu sobu. To sam joj ukratko objasnio. Vrućina i
nas dvoje u sobi, rekao sam joj, gušio sam se i nisam mogao zaspati. Činilo se da je
bila zadovoljna tim mojim objašnjenjem. Zajedno smo doručkovali. Promijenila se,
bila je gotovo dobre volje. U biti, to i nije bila tako loša zamisao što smo došli ova-
mo, odmorit ćemo se. Nisam zamijetio ironiju. Rekao sam joj da ću poći na kupanje
u Magri. Kakva je to ludost kad je more tako blizu, rekla mi je. Nisam je pozvao.
Otišla je na plažu, ali morao sam joj obećati da ću joj se pridružiti nakon kupanja u
Magri. Obećao sam joj.
Bilo je vruće gotovo kao u Firenci. Ali ovdje mi to nije smetalo. Dugo sam ostao
u vodi. Eolo mi je posudio barku, povremeno bih izišao iz vode i onda bih se, ispru-
žen na suncu, odmarao u barci. Zatim bih opet plivao. Ili bih plovio. No bilo je na-
porno veslati jer je riječno strujanje bilo dosta jako. Ipak sam jednom uspio stići do
druge obale a da se nisam previše otisnuo prema ušću. Prepoznao sam posve prazan
plesni prostor, a malo dalje i ono mjesto gdje smo se zaustavili Candida i ja. Bilo je
jako malo kuća koje su bile okrenute prema rijeci, ali zato mnogo voćnjaka okruže-
nih ogradama. Ispred svakoga stajao je privatni mali pontonski most i barke koje su
seljaci punili voćem. Kako je jutro odmicalo tako se povećavao promet. Najveći broj
natovarenih barki kretao je prema moru. Zbog sunca tovar je bio pokriven ceradom.
Magra je bila divna, baš kao što je to on bio rekao. Voda je bila čista i tako mlaka da
bi se moglo u njoj spavati. No nakon tjedna proživljena gore u onim kućama u Pisi,
pod onim paklenskim suncem, sigurno su je svi cijenili još više nego ja. Ipak mene
ništa drugo nije zamaralo osim loše prošlosti, brojnih laži i zabluda. Bilo je dovoljno
da malo više vremena izbivam iz vode i da mi se ponovno sve počne gaditi i da se
opet zabrinem za budućnost. Naprotiv, u vodi sam sve to zaboravljao, sve mi se čini-
lo lakšim, budućnost mi je izgledala prihvatljiva, čak i sretna. Dobro sam se osjećao
poslije plesa. Trebalo bi tako nastaviti. Naći i ostale drugove i neke druge djevojke.
Uzbudila me ta novina s Candidom, ona se tome čudila, rekla mi je: ti je svakako
44
www.balkandownload.org
moraš ostaviti, ona mora otići. To mi je bilo potrebno. Morao sam sam sebi nepresta-
no ponavljati da se ne može tako, da se ne smije tako živjeti kako sam ja dotada ži-
vio. Morao sam se jednostavno pridržavati te praktične odluke, tog postupka, ne os-
poravati to na račun nekog drugog razmatranja, nipošto. Trebalo je, prije ili kasnije,
u životu stići do toga. Vjerojatno se u Italiji lakše nego negdje drugdje može naći lju-
de koji su spremni s vama razgovarati, provesti neko vrijeme s vama, zabaviti se s
vama. Plivao sam i neprestance ponavljao taj credo, ponavljajući ga stotinu puta,
obećavši samome sebi, da ću se ubiti ako ne uspijem promijeniti svoj život. I nije
bilo tako teško izabrati između dvije slike: vidjeti sebe dok ulazim u vlak ili vidjeti
sebe mrtvoga. Izabrao sam ovu drugu: vidjeti sebe mrtvoga. Uistinu su me više plaši-
le oči onoga koji ulazi u vlak od zatvorenih očiju mrtvaca. Kad sam napokon izrekao
tu zakletvu, rijeka je odjednom poprimila nešto od onih posebno odabranih zgoda u
životu, gotovo kao što je to san, vino ili prijateljstvo.
Došlo je vrijeme da se pridružim Jacqueline na plaži. Možda ipak ne bih otišao
onamo da se, odjednom, nisam sjetio one Amerikanke. Želio sam je vidjeti, bila je to
tek nepromišljena želja, koju sam još prije deset dana pokušao potisnuti, no koju više
nisam htio potiskivati. Očito da meni i nije bilo važno upoznati tu Amerikanku, htio
sam je samo vidjeti. I nisam to želio toliko zbog onoga što su mi rekli o njezinoj lje-
poti, već više zbog onoga što su pričali o njezinu životu. A osim toga, uvijek sam vo-
lio brodove. I tako, ako je i ne budem vidio, vidjet ću njezinu jahtu. U ovo doba svi
su vjerojatno bili na plaži. Opet i opet, nastojao sam zaboraviti da moram razgovarati
sa Jacqueline.
Barku sam vratio Eolu i krenuo prema plaži.
Opazio sam odmah da je nema ondje. Kako su mi baš svi, osim Eola, rekli da je
vrlo lijepa, bilo je lako uočiti da na plaži nema ni jedne žene koja bi mogla biti ta
Amerikanka. Bilo je tek nekoliko kupača koji su bili većinom gostionički gosti i koje
sam već uočio za vrijeme doručka. No njezina je jahta bila usidrena na dvjesto meta-
ra od ušća, točno nasuprot mjestu gdje su se ljudi kupali. Čim me je ugledala, Jacqu-
eline je potrčala k meni.
= Kako si? Bio si na kupanju?
= Dobro sam.
Nasmiješila se i potom ponovila, gotovo riječ po riječ, sve ono što mi je već jutros
ispričala, da me je noćas tražila po cijeloj gostionici, da sam ustao sat poslije nje, da
joj je stari Eolo rekao da sam usred noći zatražio drugu sobu (nije joj rekao da sam
otišao na ples), da se nije usudila probuditi me, itd. Već tri dana nije toliko govorila.
Kupanje, pomislio sam. Požalio sam što sam je poveo u Roccu. A kad je riječ o sobi,
rekao sam nešto što joj toga jutra nisam bio rekao, to da mi je rođendan izazvao ne-
sanicu, i da uvečer na svoj rođendan čovjek ponekad zaželi potpunu samoću. “Jadni
moj dragi”, viknula je, “i da ja nisam ni pomislila na tvoj rođendan!” Kupanje, kupa-
45
www.balkandownload.org
nje. Svakako joj moram to još danas reći. Imala je na sebi, sjećam se, plavi kupaći
kostim, malo zastario po boji i obliku, što sam ga već vidio prošle godine u La Ba-
uleu. Je li to bilo zbog strašne vrućine kojoj je bila izložena u Firenci? Usprkos njezi-
nu dobrom raspoloženju, pomislio sam kako je mršava i umorna.
= Dođi na kupanje = rekla je.
Došao sam ovamo putem gdje nije bilo nikakve sjene, ali me je dugotrajno kupa-
nje u Magri toliko osvježilo da sam još mogao podnijeti sunce na plaži. Ne, još ni-
sam bio spreman za kupanje. Otišla je i nastavila onu igru loptanja koju je prekinula
kad sam došao. Loptala se s nekim mladićem i izvikivala i smijala se i silno se na-
mučila da bi me uvjerila kako se zabavlja. Igrala je loše i bez prestanka pogledavala
na moju stranu. Gledao sam u daljinu, napola zatvorenih očiju, no ipak sam je vidio.
Tek kad mi je okrenula leda, usudio sam se pogledati jahtu. Bila je blistavo bijela.
Nije ju se moglo gledati duže, kao da bi vas tim blještavilom poput biča ošinula po
očima. Ipak sam je gledao dok su mi oči izdržale, sve dok više uopće nisam vidio.
Tada sam ih samo zatvorio. Ponio sam je u svoju tamu. Zapljusnula me ubojitom
obamrlošću. Bila je to jahta od trideset i šest metara s dva mosta. Palubni saloni bili
su obojeni u zeleno. Imala je opremu za mirna mora. Uistinu, bilo je to tako bolno za
gledanje da sam gotovo povjerovao da plačem. No nema sumnje da sam si dovoljno
zatrovao i pogled i dosadašnji život, da bih tako mogao uživati u takvoj vrsti boli.
Povremeno bi preko mostova prelazili muškarci. Dolazili su i odlazili između salona
i prednjeg mosta. Jarbol za zastavu bio je gol. Ne događa se baš često da zastava nije
podignuta. Je li to bio običan nemar? Na njezinu boku bilo je ispisano ime: Gibral-
tar. Jacqueline je trčeći prošla između mene i nje, ali brzo, i više mi nije smetala.
Kako li je samo bila nemilosrdna ta njezina bjelina! Onako nepomična, usidrena u
plavome moru, posjedovala je mir i osornost osamljene stijene. Živjela je tu stalno,
rekli su mi, cijelu godinu. Ali među tim mornarima uopće nisam vidio obris žene.
Jahta na moru nije više bacala sjenu. Zavladala je strašna vrućina. Vjerojatno se
bližilo podne. Jacqueline se više nije loptala, viknula je da više ne može i zaplivala u
moru. Tada sam se sjetio obećanja koje sam si dao u rijeci, no to je bilo zadnji put u
mom životu. Odmah zatim, je li to bilo zbog sunca, više nisam mislio na to što ću
reći Jacqueline, već na to kako ću se vratiti i popiti aperitiv. Popit ću jedan, obećao
sam si, i to sa starim Eolom. Čim sam to odlučio, učinilo mi se da je to tako dobra
ideja kakvu već odavno nisam imao. Dugo sam razmišljao kakvo bih piće volio popi-
ti i postrojio sam ih u mislima. To me zaokupilo, onako istinski. Nakraju, dugo sam
se kolebao između pastisa i vinjaka s vodom. Pastis je pravo piće koje je pod ovim
suncem trebalo uputiti ravno u želudac. No vinjak, opet, no da, to je noćno piće. A
samo se pri sunčevoj svjetlosti može dobro vidjeti promiješan pastis u prelijevanju
duginih boja s mliječnom neprozirnošću. Vinjak s vodom glasovito je piće, ali zbog
vode uvijek pomalo žalite vinjak. Dok pastis ne možete žaliti jer se on ne pije bez
46
www.balkandownload.org
vode. Popit ću jedan u svoje zdravlje. Ali dok sam tako uporno razmišljao o pastisu,
čudna mi je misao pala na um. Bakreni predmeti. Zašto ne bih čistio bakrene pred-
mete na tom brodu? Odbacio sam tu misao i ponovno se vratio pastisu. Ah, tko nije
poželio pastis poslije kupanja u Sredozemnom moru taj uopće ne zna što znači kupa-
nje u zoru u Sredozemnome moru. A znaš li ti čistiti te bakrene predmete? Pa tko to
ne zna? Ali ne, onaj tko nije upoznao snagu te želje za pastisom pod suncem, i to
poslije kupanja, taj nikada nije osjetio besmrtnost smrtnosti svojega tijela. No odjed-
nom sam se uznemirio. Nikada nisam volio pastis. Kušao sam ga dva ili tri puta, ali
bez nekog većeg zadovoljstva. Uvijek sam više volio vinjak. Što me obuzelo da po-
želim pastis a da ga nisam kušao još od onih vremena kad mi se nije sviđao? Još jed-
nom, što mi se to dogodilo? Sve je to zbog sunčanice, pomislio sam, dok sam poku-
šavao objasniti samome sebi tu novu želju i tu neprimjerenu radost što sam je sebi
obećao. Tresao sam glavom na sve strane da se priberem i uspijem sve to shvatiti.
Kako se može otkriti da je čovjek poludio zbog sunčanice? Osim te želje = kao i one
o bakrenim predmetima = ništa drugo nije bilo neobično, dobro sam se osjećao. Mo-
raš se smiriti, rekao sam sebi. Ponovno sam legao na pijesak. No Jacqueline je izišla
iz vode i, uplašena zbog mojega čudnog ponašanja, došla do mene.
= Što ti je opet? = upitala je i ona.
= Ništa = rekao sam = smeta mi sunce. Mislim da ću otići popiti jedan pastis.
= Pastis? Pa ti nikada nisi volio pastis. – Postala je agresivna. = Opet ćeš se vratiti
svojim aperitivima.
= Prvi čovjek suvremenog doba = rekao sam = upravo je onaj tko je prvi poželio
nešto popiti kao aperitiv.
Pažljivo me promatrala.
= Što ti je? = ponovila je.
= Onaj tko se jednoga lijepog jutra, u naponu snage i zdravlja, vratio iz lova da bi
se pridružio svojoj maloj obitelji i onaj tko je, u trenutku povratka svojoj kući i svo-
joj sreći, počeo udisati zelenkast zrak šuma i rijeka, pitajući se što bi mu to moglo
nedostajati kad već ima ženu i dijete i sve što mu treba, onaj tko je sanjario o aperiti-
vu još prije njegova otkrića, upravo to je istinski Adam velika duha, prvi izdajica
Boga i naš zajednički brat.
Zašutio sam, gotovo iscrpljen.
= Zar si me doveo u Roccu da bi mi to ispričao? = I mirno nastavila: = Vjeruj mi,
ti se ne bi smio izlagati suncu.
= I zmija nije označila onu jabuku na stablu, nego onu trulu što je pala na zemlju.
I tada se naš Adam sagnuo do te trule jabuke, omirisao je i to mu se svidjelo. I što je
otkrio u toj truloj jabuci, u kiselom, mjehurastom i crvljivom vrenju jabuke? Jabuko-
vaču! Alkohol! Osjetio je potrebu za njim jer je bio oštrouman.
= Vjeruj mi = zavapila je Jacqueline = morao bi se osvježiti u vodi.
= Misliš da baš moram? = upitao sam je.
47
www.balkandownload.org
Otrčao sam do mora, uronio i odmah izronio, I nadalje sam vapio za pastisom. O
tome ništa nisam rekao Jacqueline.
= Je li sad bolje?
= Bolje je = odgovorio sam = samo sam se šalio, i to je sve.
= Nisi baš često takav = rekla je ona = pa sam se uznemirila. Svi govore da je
sunce strašno.
Potom je nakon nekoliko trenutaka nastavila, gotovo se ispričavajući:
= A ja sam te baš htjela pitati bi li pošao sa mnom na sunčanje tamo iza trski.
Pristao sam. Ustao sam, još sav mokar, i zatim smo se uzverali po dinama do tr-
ski. Bile su suhe, crne i tako guste da su prigušivale čak i šum mora. Jacqueline je
prostrla ručnik na jednoj čistini i skinula kupaći kostim. A ja sam opet mislio samo
na pernod da ne bih mislio na bakrene predmete. Ili sam vjerovao da baš o tome ne
želim misliti.
= Što je to s tobom zadnjih dana? = pitala me Jacqueline. = Zar me mrziš?
= Nije u tome stvar = rekao sam. = Samo mislim da se moramo rastati.
Gore iznad nas, nama slijeva, svjetlucala su snježna brda Carrare. Na drugoj stra-
ni, sva ona sela po brežuljcima djelovala su posve oprečno, izrazito tamno, utonula u
zidinama, vinogradima i stablima smokava.
Još ništa nije odgovorila. Mislio sam kako ona prašina na ulicama Sarzana možda
potječe od mramorne prašine.
= Ne razumijem = rekla je napokon.
I ja sam pričekao nekoliko trenutaka prije no što sam odgovorio.
= Ma naravno da razumiješ.
Čim ona ode, mislio sam, odmah ću poći do kamenoloma u Carrari i tamo ću se
prošetati.
= Ali zašto, zašto tako odjednom kažeš nešto takvo?
= Nije odjednom. To sam ti već bio rekao u Firenci, tamo u muzeju.
= Pa govorimo o tome = rekla je osorno = govorimo o muzeju. Uostalom, tamo si
govorio o Matičnom uredu.
= Točno = rekao sam = no to se svodi na isto. Ostajem u Italiji.
= Ali zašto? = upitala je uplašeno.
Možda će i on doći u kamenolom mramora.
= Ne volim te. Ti to znaš.
Začuo sam jecaj. Samo jedan jecaj. Nije mi odgovorila.
= A ni ti ne voliš mene = rekao sam blago koliko god sam to mogao.
= To nije moguće = rekla je napokon = pa što sam ti učinila?
= Ništa. Ne znam.
= To nije moguće = kriknula je = moraš mi to objasniti.
= Mi se ne volimo = odgovorio sam. = Tu se nema što objašnjavati.
Vrućina je postala nesnosna.
48
www.balkandownload.org
piti pernod.
Vjerojatno sam izgledao odsutno. Razbjesnila se.
= Ti ne voliš pernod = rekla je = i ne laži više, molim te.
Ona je otvorila oči i pogledala prema nama, ali nije nas vidjela. Bojao sam se da
nas je čula i zato sam govorio tiho.
= Zaista ga želim = rekao sam = a i mene to čudi.
Njezina je srdžba opet splasnula.
= Imam limune = rekla je pomalo blago = lezi. Ne možeš me samo tako ostaviti a
da mi ne objasniš. Moramo o tome razgovarati.
= Mislim da o tome ne moramo više razgovarati = odgovorio sam. = Sad ćemo
zajedno popiti aperitiv, i to je bolje nego razgovarati.
= Ma lezi = ponovila je = što to radiš?
Je li primijetila da mi glava nije usmjerena ravno prema moru?
= Ma lezi = viknula je = kad ti kažem da imam limune i odmah ću ti jedan prere-
zati.
Lice joj se nepomično kupalo usred raspuštene kose, tako da bi se iz nešto veće
udaljenosti od moje moglo pomisliti da uistinu spava. No njezina se ruka podignula s
grudi i smjestila na zatvorene oči. Je li bila lijepa? Nisam je dobro vidio. Bila je
okrenuta prema moru. Ali, naravno, bila je vrlo lijepa.
= Napokon = rekla je Jacqueline = slušaš li ti što ja govorim?
Budući da se i nadalje nisam micao, ustala je da vidi što ja to tako uporno gledam.
U ruci je držala kupaću kapu u kojoj su bile dvije polovice netom prerezana limuna.
Vidjela ju je. Ispustila je kapu i komadi limuna su se otkotrljali na zemlju. Nije pro-
govorila ni riječi. Čak ni limune nije pokupila. Ponovno je legla. Gotovo odmah pos-
lije nje, legao sam i ja. Nisam joj ništa više mogao reći, stvari su se odvijale same po
sebi, a da ja više ništa nisam mogao, nego sve tek prepustiti vremenu. Uzeo sam onu
polovicu limuna koja je pala blizu mene i iscijedio je u usta. Ništa nismo rekli. Iznad
naših glava, iznad te strave života sunce je jednako blistalo, jednako žarilo.
= Zar si to nju gledao? = napokon je upitala Jacqueline.
Glas joj je bio nekako drukčiji, usporen.
= Da, nju = rekao sam.
= Dok sam ti ja govorila, ti si gledao nju?
= Ti nisi govorila meni, govorila si sebi.
Posegnula je za ručnikom i pokrila se.
= Prevruće mi je = uzdahnula je.
To nije bila istina, no što je drugo mogla učiniti? Osjetio sam blagu naklonost pre-
ma njoj zato što je to izvela. Izgledala je kao da joj je hladno. Nisam se usudio pro-
matrati je, ali sam ipak vidio da drhti. Htio sam joj reći nešto prikladno, ali bio sam
nemoćan. Zrak je bio težak, zatrovan zbog prisutnosti one žene i ja sam mislio samo
na nju = i Jacqueline je to znala, morala je znati da patim, ako sam uopće zbog neče-
50
www.balkandownload.org
ga patio, i to samo zbog toga što nisam smio ustati da bih je opet vidio. I mogao sam
gledati onu ženu dok ova pati. Sada je znala da joj nisam lagao. A i ja sam to sada
znao bolje no ikada. Povezivala nas je još samo ta očita spoznaja. Tonula je u bol kao
što torpedirani brod tone u more, oboje smo svjedočili tom zbivanju, a da to nikako
nismo mogli izbjeći. I barem na nekoliko minuta sunce je neumoljivo obasjalo istini-
tost naših života. Blistalo je, žarilo je tako jako da je trebalo izdržati tu pravu bol. Pri
svemu tome, Jacqueline je, onako gola ispod ručnika, sve jače drhtala. Nisam joj ni-
kako mogao pomoći. Ništa se tu nije moglo, ja nisam patio. Patio sam jedino zbog
toga što nisam mogao ustati. Izdržati i opet izdržati prženje na suncu bilo je sve što
sam mogao učiniti za nju.
= I ostat ćeš ovdje? = upitala je napokon.
= Da, ovdje = rekao sam.
Odjednom se razbjesnila, ali to više nije bilo tako važno kao prije.
= Sve bolje i bolje = narugala se.
= Smiri se = rekoh joj = pokušaj se smiriti i shvatiti.
= Jadni moj dragi = narugala se opet = jadni moj dragi.
= Već sam ti prije rekao, čini mi se, da ću ostati.
I opet više nije slušala, samo je ponavljala ono što mi je već prije rekla.
= U svemu tome dobro je to što si ti kukavica. I ne vjerujem u to što govoriš. Čak
i ako si u to siguran, ja znam da nećeš za to biti sposoban.
= Mislim = rekao sam = da hoću.
Vjerojatno sam to rekao vrlo odlučno. Nestala je njezina srdžba.
= Ako se radi o Matičnom uredu odjednom je pokorno molila = mogu i ja to na-
pustiti, radit ćemo nešto drugo.
= Ne = rekao sam = ti nećeš napustiti Matični ured.
= A ako je ipak napustim?
= Ostat ću. Što god ti rekla, što god učinila. Ne mogu više.
Opet je zaplakala.
Žena je ustala. Na sebi je imala zeleni kupaći kostim. Njezino se dugo tijelo us-
pravilo iznad naših glava, prema nebu. Krenula je u more.
Kad ju je ugledala, Jacqueline je prestala plakati i ušutjela je. Više nisam mogao
podnositi to prženje na suncu. Shvatio sam da sam to podnosio zato da bih dočekao i
vidio kako ustaje i kako hoda ispred mene.
= Idemo se okupati = rekao sam.
Ponovno je pokorno molila, nekim slomljenim glasom.
= Zar ne bismo još porazgovarali?
= Ne, nikakve koristi od toga.
Navukao sam kupaće gaćice.
= Dođi na kupanje sa mnom = rekao sam joj još jednom, i to najblaže što sam mo-
gao. = To je najbolje za nas oboje.
51
www.balkandownload.org
Jesam li to ja govorio? Ponovno je zaplakala, ali sada bez srdžbe. Snažno sam je
uhvatio.
= Vidjet ćeš već za osam dana, odjednom, reći ćeš samoj sebi da sam možda imao
pravo. I onda malo-pomalo, vidjet ćeš, bit ćeš uistinu sretna. Što sa mnom nisi bila.
= Gadiš mi se = rekla je. Krenula je. = Ostavi me.
= Nisi bila sretna. Shvati barem to da nisi bila sretna.
Izišli smo iz tršćaka. Svega se savršeno dobro sjećam. Na plaži se nekoliko gosti-
oničkih gostiju igralo loptom. Različito su uzvikivali kad bi netko od njih uhvatio ili
izgubio loptu. Čuo sam ih već prije, još dok smo bili iza trskī. Vikali su i zato što im
je vreli pijesak pržio bose noge, pa zbog toga nisu mogli mirovati. Dvije mlade žene,
ispružene ispod suncobrana, hvalile su ih ili kudile, već prema njihovoj igri. Krenuli
smo trkom u more jer je i nama smetao vrući pijesak. Prolazeći pokraj igrača uhvatio
sam loptu u letu i potom im je dobacio. Nakon sunca more se činilo ledeno, oduzi-
malo nam dah pri ulasku u vodu. Bilo je mirno gotovo kao Magra, ali ipak su mali
pravilni i mukli valovi zapljuskivali plažu. Čim smo prošli, igrači su se prestali igrati
te su sada i sami uronili u more. Nikoga više nije bilo na plaži. Ležao sam na vodi.
Pokraj mene Jacqueline je iskušavala svoj kraul. Sjećam se da sam pomislio kako
neće dugo patiti jer pokušava plivati kraul. Bjesomučno je udarala nogama i remetila
usnulo more. Svi su ostali ležali na vodi. Jahta je bila ondje, usidrena između obzora
i nas. A između nje i nas plivala je žena. Opet sam pomislio na bakrene predmete, to
jest na budućnost. Ne plašim se više, ostajem u Rocci. Odluka je čvrsto donesena.
Odlučio sam to u trenu. Sve moje dosadašnje odluke učinile su mi se nepromišljene.
52
www.balkandownload.org
gledao moje prazne čaše. Zatim sam čuo kako pita Carlu samo zato da bi skrenula
razgovor:
= Jesi bila na plesu jučer navečer?
= Možete misliti = okrenula se Carla prema ostalima = cijele je noći stupao ispred
kuće.
= I večeras je također ples = rekla je ona.
Podigla je pogled prema meni, ali tako hitro da sam to samo ja primijetio.
= Dobro vam je poznato da to i ja znam = rekla je Carla.
Eolo je to slušao s određenim zanimanjem. Nije mi više bilo do smijeha.
= A ako te ja povedem, hoće te pustiti? = upitala je ona.
= Ne vjerujem = rekla je Carla gledajući oca.
Eolo se počeo smijati.
= Ne = rekao je = već sam vam to rekao, s vama nikako.
Odjednom sam postao vrlo oprezan. Srce mi je jako tuklo.
= Mogu je ja povesti na ples = rekao sam.
Jacqueline je bila već izbezumljena od bijesa, ali vjerojatno je manje patila. Ja tu
više ništa nisam mogao. Carla me pogledala vrlo začuđeno. A ona, čini mi se, bez
većeg čuđenja.
= Eh = rekao je Eolo = pa otkud to sada?
= Bilo bi mi drago = rekao sam.
Jacqueline je još jednom jauknula, sasvim tiho.
= Ne znam baš = rekao je Eolo = reći ću vam večeras.
= Ja nikada ništa ne smijem = povikala je Carla = moje sestre smiju sve što hoće.
Već joj je bilo dobro poznato njegovo grubo raspoloženje, morala se svladavati.
Svadljivo je pogledala oca.
= Vidjet ćeš = ona je sad tiho rekla Carli = vidjet ćeš, dopustit će ti da ideš.
Pogladila ju je po kosi. Carla je bila mirna. Još je uvijek svadljivo gledala oca.
= A navečer će reći da ne dopušta = promrmljala je.
= Jedan sat. I plesat će samo sa mnom.
= Ne znam još = rekao je Eolo = reći ću vam navečer.
= Vidite kako je grozan = zavikala je Carla.
Zvala je majka. Ručak je bio gotov. Prevrnuvši stolac, Carla je ustala i nestala u
gostionici. Kad je otišla, nitko više nikome nije imao što reći. Zatim se vratila, zajed-
no sa sestrama, noseći velike pladnje s kojih se pušilo. Terasom se širio miris ribe sa
šafranom. Počeo je ručak.
Ručak je potrajao. Carla je dvorila. Eolo je otišao u kuhinju da pomogne ženi.
Više nisam imao s kime razgovarati. Progonila me pogubna želja za tim da govorim.
Da govorim? Ne. Da vičem. I još nešto vrlo određeno: snažna pobuda da otputujem
brodom. Bila je to moja fiksna ideja koja me zaokupila za vrijeme ručka = takvo je
bilo moje pijanstvo toga dana. Tri sam puta ustao i krenuo jer nisam više mogao iz-
56
www.balkandownload.org
= Gadovi i kukavice = nastavila je ona, ne slušajući me. = To i nisu baš pravi mu-
škarci.
= Možda je tako = rekao sam nakon kratke šutnje = ali to mi je svejedno.
= Svaki bi muškarac to shvatio.
= Kad sam odlučio ostati, tamo u Firenci, tada još nisam ni znao za nju.
= I onda, prat ćeš palubu?
= Moja su očekivanja sada skromnija.
Spustila se na postelju, izmučena. Zatim je polagano i odlučno rekla:
= Nikada nisam mogla ni pomisliti da ćeš jednoga dana tako nisko pasti.
Nisam mogao i dalje stajati. Ponovno sam se ispružio.
= Upravo kad sam bio u Matičnom uredu, bio sam najveći gad rekao sam = čak i s
tobom, tu imaš pravo, bio sam gad. Bio sam nesretan.
= A ti misliš da sam ja bila sretna?
= Nisi bila tako nesretna kao ja. Da si onda bila tako nesretna, tada čak ne bi mo-
gla prati moje košulje.
= I ti misliš da ćeš naći sreću perući palubu?
= Ne znam. Brod je mjesto gdje nema papira, nema evidencijskih službenih knji-
ga.
= Glupane = rekla je = ako vjeruješ u sreću, to zapravo znači da ništa nisi shvatio.
= Pa ti tako često = sad sam se osmjelio = govoriš o sreći čovječanstva.
= Ja vjerujem u sreću = rekla je.
= Da = odgovorio sam = ali u radu i dostojanstvu.
Ustala je, sigurna u sebe, nepokolebljiva, kao i uvijek. Više joj nisam htio odgova-
rati, niti joj bilo što reći. Izgledalo je kao da će otići, zatim je zastala i umornim gla-
som zapitala:
= Je li u pitanju ta njezina lova, je li to što te je tako zadivilo kod te ženske?
= Možda = odgovorio sam = vjerojatno je to.
Još jednom je krenula prema vratima i, potom, opet zastala. Lice joj je bilo beziz-
ražajno, isprano suzama.
= Onda, to je konačno? To je kraj?
= Bit ćeš sretna = rekao sam.
No bio sam obeshrabren. Više nisam vjerovao u to da će to ikada biti, a onda mi je
to postalo svejedno, bila ona sretna ili ne bila.
= U tom slučaju = nastavila je = poći ću vlakom još večeras.
Nisam odgovorio. Zastala je i potom rekla:
= Je li istinita ona priča s jahtom? Računaš na to da ćeš otputovati?
= Jedna od tisuću mogućnosti = rekao sam.
= A što ako te ne uzme?
= Svejedno mi je.
Rukom je držala kvaku na vratima. Samo sam promatrao tu nepomičnu ruku, tako
61
www.balkandownload.org
neodlučnu.
= Hoćeš li me otpratiti do vlaka?
= Ne = uzviknuo sam = ne, idi, preklinjem te.
Gledala me ukočena pogleda.
= Žalim te = rekla je. Izišla je iz sobe.
Malo sam čekao, tek da vrata odjeknu u tišini gostionice. Zalupila je njima, jako.
Ustao sam, skinuo cipele i sišao stubama. Kad sam stigao do stražnjih vrata, obuo
sam cipele i krenuo. Bilo je negdje oko dva sata. Svi su se odmarali. Mjesto je bilo
pusto, bilo je to vrijeme najveće dnevne vrućine. Krenuo sam uz rijeku i hodao u
smjeru suprotnom od mora, prema vrtovima i nasadima maslina. Bio sam još jako pi-
jan, uostalom, bio sam takav i za cijelo vrijeme našeg razgovora. Jedna jedina jasna
misao ustrajala je u crnoj tmini u mojoj glavi, udaljiti se od gostionice. Moj neuspjeh
bio je tako sveobuhvatan da sam slabo uočavao njegove granice. Bio sam slobodan
muškarac, bez žene, i samo s jednom jedinom obvezom, biti sretan. Ali ako bi netko
upitao toga muškarca zašto je odlučio napustiti Matični ured, on na to ne bi mogao
odgovoriti. Upravo sam napustio svijet sreće u okruženju dostojanstva i rada, zato
što ih nisam uspio uvjeriti u svoju nesreću. Ukratko, sada je moja sudbina ovisila je-
dino o meni samome, i moj se probitak ticao samo mene. Vino mi se s vrućinom pe-
njalo do glave pa sam osjetio da se ponovno opijam. U jednom sam se trenutku zaus-
tavio i pokušao dolično ga ispovraćati. Ali nisam uspio, nikada nisam znao niti izba-
citi, niti uskladiti svoje želje, to je bilo nešto što je nedostajalo u mom razvoju i što
mi je dosta naškodilo. Pokušao sam još jednom. Nisam uspio. Tada sam pošao malo
dalje. Hodao sam nesigurno, vrlo polako, i sad je taj slobodni muškarac bio nezgra-
pan poput mrtvaca. Čitavim mojim tijelom kružilo je vino, pomiješano s mojom krvi,
i bilo je nužno da ga i dalje prenosim u sebi, još i još, sve dok ne iziđe i dok se ne is-
piša van. Trebalo je čekati. Čekati da se ispiša vino, čekati da ode vlak, čekati da se
podnese ova sloboda. Jer bio sam opijen vinom slobode. Čuo sam svoje srce kako
tjera tu bljuvotinu sve do mojih nogu, užarenih od tolika hoda.
Hodao sam dugo, ne znam, možda jedan sat, stalno kroz maslinike da bih se bolje
skrio. Zatim, kad sam se okrenuo i kad više nisam vidio gostionicu, stao sam. Bila je
ondje jedna platana, tek nekoliko metara od rijeke. Ispružio sam se u njezinoj sjeni.
Bio sam nezgrapan, baš kao mrtvac, mrtvac u sretnom svijetu slobode i rada. No sje-
na platane bila je osmišljena upravo za ovakve, za mrtvace moje vrste. I zaspao sam.
Kad sam se probudio, čak me je i sjena platane napustila i ležala nekoliko metara
dalje od mene, neprijateljska, sva u svom nepokolebljivom pomicanju. Spavao sam
na suncu jedan sat od ona dva koliko sam zapravo spavao. Više nisam bio pijan. Pi-
tao sam se koliko bi moglo biti sati i je li otišao njezin vlak. Posve sam zaboravio
ženu, jahtu, slobodu. Mislio sam samo na onu koja je otišla, ili će tek otići. Ta je mi-
sao bila uistinu strašna. Pokušavao sam pronaći sve dobre razloge zbog kojih sam se
još jutros rastao od nje, no ako sam ih i pronašao tako jasno iskazane, ipak mi nisu
62
www.balkandownload.org
Već je bilo jako kasno kad je Eolo pokucao na vrata. Provirio je i potom se ugurao
u sobu. Smiješio se. Ležao sam. Pozvao sam ga da ude.
= Svi su za stolom = rekao je = već je jako kasno.
= Nisam baš gladan = rekao sam. = Nije mi stalo do večere.
Približio se, nasmiješio i napokon sjeo u dnu postelje.
= Život je težak = rekao je.
Ponudio sam mu cigaretu, a i ja sam jednu zapalio. Shvatio sam da od podneva
nisam pušio.
= Sada je sigurno jako vruće u vlakovima = rekao sam.
= Vlakovi u Italiji nisu tužni = rekao je. = Svi razgovaraju i vrijeme brzo prolazi.
Više mi nije imao što reći. Čekao je.
= Zapravo, više ne znam zašto sam to učinio = rekao sam = i to je pomalo kao da
sam je ubio, onako ni za što.
= Ona je mlada = rekao je = i vi je niste ubili. Činilo se da se ne slažete.
= Nismo se razumjeli = rekao sam = to je točno, uopće nismo razumjeli jedno
drugo, ali to nije razlog.
= Vidio sam je jučer navečer kad ste izišli iz sobe. I možda onda kada ste stigli.
Htio sam povraćati. Više ne govoriti, spavati.
= Dođite na večeru = rekao je Eolo.
= Umoran sam.
63
www.balkandownload.org
64
www.balkandownload.org
DRUGI DIO
65
www.balkandownload.org
Popio sam dvije čaše chiantija, jednu za drugom, i čekao, ne znam što, možda da me
Carla podvori, ili da chianti počne djelovati. Ona me gledala kako pijem i isto tako
čekala da chianti počne djelovati.
Počeo je djelovati. Osjetio sam ga kako mi se razlijeva u rukama, u glavi, prepus-
tio sam mu se. Našminkala se, odjenula crnu haljinu, pravu plesnu haljinu. Bila je
nevjerojatno lijepa i poželjna. Novi gosti koji je još nisu poznavali često su je pogle-
davali i potiho pričali o njoj. A ona, ona je gledala mene. Jednom sam se okrenuo da
se uvjerim da je to točno i da tamo straga nije netko drugi, netko koga nisam prije vi-
dio. Ali ne, nije bilo nikoga drugoga osim mene na tom kraju terase, čak ni mačke na
zidu. Popio sam još jednu čašu chiantija. Sjedeći pokraj ulaznih vrata, čak me i Eolo
gledao kako pijem, suosjećajno i uznemireno. Nešto je tiho rekao Carli, a ona se po-
žurila i donijela mi tanjur s tjesteninom.
= Otac kaže = rekla je tiho, pocrvenjevši = da morate jesti, da ne biste popili pre-
više chiantija.
Brzo je krenula natrag, onako zbunjena. Žena ju je zaustavila dok je prolazila.
= Idem s tobom na ples = rekla joj je.
Pojeo sam malo tjestenine, zatim sam popio još jednu čašu chiantija. Postojao je
taj vlak koji je neprestano jurio kroz mrak u mojoj glavi, i ja sam pio da se oslobo-
dim te slike, da zaboravim. Tijelo me boljelo, lice mi plamtjelo zbog toga što sam
pod suncem spavao na zemlji. Vino je bilo dobro. Rijetko je skidala pogled s mene.
Naši su stolovi bili dosta blizu. Odjednom je postalo jasno da hitno moramo progo-
voriti jer su nam stolovi bili blizu i jer smo se gledali.
= Sviđa mi se ovo vino = rekao sam joj.
= Dobro je = rekla je tiho. = I meni se sviđa.
I odmah potom dodala:
= I vi idete na ples?
= Naravno = rekao sam = neće pustiti Carlu da ide samo s vama.
Nasmiješila se. Trebalo je pričekati da Carla završi s podvorbom. Ona je jela i pila
vino, sve uz cigaretu. Je li shvatila da nemam više što reći nakon što smo prozborili
onih nekoliko riječi? Počela je čitati časopis. Pokušavao sam što manje piti.
Zatim je došao i taj trenutak. Eolo je rekao Carli da se presvuče. Carla je odjurila
66
www.balkandownload.org
68
www.balkandownload.org
= O, ne = rekao sam.
Nije odmah odgovorila.
= Drago mi je da sam vas upoznala = rekla je napokon.
Opet smo se osmjehnuli.
= Gibraltar je vrlo lijep = rekla je. = Uvijek se o njemu govori kao o jednom od
bitnih strateških položaja u svijetu, a nikada ne kažu da je jako lijep. S jedne je strane
Sredozemlje, a s druge Atlantik. To su dva vrlo različita mjesta.
= Shvaćam. Baš toliko različita?
= Vrlo različita. I ta je afrička obala vrlo lijepa, okomita visoravan u moru.
= Jeste li često prolazili kroz Gibraltar?
= Često.
= Koliko puta.
= Mislim, šesnaest puta. Španjolska obala s druge strane mnogo je pitomija.
= Niste valjda zato što je vrlo lijep...
= Ne samo zbog toga = rekla je.
Vjerojatno je prosudila da naš susret nije dovoljno važan da bi mi rekla zašto.
= Jeste li to zbog nje toliko pili za ručkom?
= Zbog nje, da, i zbog, pa... ne znam, zbog života.
Ples je završio. Nas troje našli smo se kod stola.
= Jesi li zadovoljna? = zapitala je ona Carlu. = Jako dobro pleseš.
= Iako baš nemam prilike za to = rekla je Carla.
Promatrala je Carlu.
= Žao mi je što odlazim = rekla je.
= Vratit ćete se = rekla je Carla.
Tada je ona zapalila cigaretu. I gledala uprazno, rastreseno.
= Možda = rekla je. = Vratim li se, to će biti samo zato da vidim jesi li sretna i jesi
li se udala.
= Oh, još sam mlada = rekla je Carla. = A i ne treba se vraćati samo zbog toga.
= Zar ćete otići? = upitao sam.
= Sutra navečer = rekla je.
Prisjetio sam se što mi je jednom rekao Eolo: to nije zahtjevna žena.
= Zar ne možete to odgoditi za jedan dan?
Spustila je pogled i, kao da se ispričava, rekla:
= Teško. A što je s vama, ostajete li dugo u Rocci?
= Još ne znam, vjerojatno dosta dugo.
Opet su zasvirali. Carla je opet zaplesala.
= Možemo i dalje plesati = rekao sam = dok čekamo.
= Što?
= Da vi otputujete.
Nije mi odgovorila.
69
www.balkandownload.org
70
www.balkandownload.org
Završio je ples. Na zahtjev su ga ponovili više puta i još smo dugo plesali.
= Baš mi je zabavno = rekla je Carla = no žedna sam. Htjela bih limunadu.
= Pa treba samo otići po nju = rekla je ona. = Idem ja = rekao sam = i po dva ko-
njaka za nas?
= Kako hoćete. Već je kasno.
Bilo je toliko mnogo ljudi da sam se jedva probio do bara. Odmah sam popio je-
dan konjak i ponio još dva zajedno s limunadom. Carla ju je popila naiskap i opet
otišla plesati. I mi smo popili konjak i opet zaplesali.
= Vi zaista volite plesati = rekla je.
= Ne bih propustio ni jedan jedini.
= Eolo je rekao jedan sat = rekla je tiše. = Mi smo ovdje više od sata.
= Ne, nije još prošao ni sat.
= Čamac mora doći po mene za jedan sat.
= Onda, vidite da moramo još malo pričekati. Možemo opet zaplesati.
Glas mi je drhtao, ali više ne od straha. Poljubio sam joj kosu.
= Pričajte mi = rekoh = o mornaru s Gibraltara.
= Kasnije = reče ona. = To je prava opsesija.
= Malo sam pijan.
Nasmijala se, nevoljko. Dojadilo joj je plesanje. Loše smo plesali.
= Mislim da je Italija vrlo lijepa = rekoh.
Ušutjeli smo. Prisjetio sam se Jacqueline i eto me opet u tom vlaku gdje vlada
strašna vrućina, a on juri i juri kroz noć. Bio mi je već nekoliko puta pao na pamet,
ali ovaj put nisam ga uspio otjerati. Prigrlio sam je malo slabije. Pogledala me.
= Nemojte misliti na nju = reče ona.
= Sada je u vlakovima jako vruće, to je upravo zbog toga.
I opet reče, vrlo ljubazno:
= Bila je strašno srdita jutros, za vrijeme doručka.
= Sigurno sam joj zadao mnogo patnje za vrijeme toga doručka.
= Je li shvatila zašto je napuštate? = zapita ona nakon nekog vremena.
= Baš ništa. Bilo mi je jako teško objasniti joj razlog.
= Nemojte više na to misliti = i potom je dodala – uvjerena sam da na to ne treba
više misliti.
= Ali ona ništa nije razumjela = rekoh.
= Tko to već nije doživio?
Glas joj zazvučao pomalo prijekorno, ali i nadalje je bila ljubazna i nježna kao što
sa mnom nikada nije bila ni jedna žena.
= I što ćete sada raditi?
= Je li baš uvijek potrebno poduzimati nešto? Zar ne postoje slučajevi kad se to
može izbjeći?
= Ja sam to pokušala, baš to: ne poduzimati ništa. To nije moguće. Treba uvijek,
73
www.balkandownload.org
Ples je završio. Carla se vratila sva u znoju. Orkestar je zastao na pet minuta. Bilo
je to beskonačno. Poželio sam da ona zaboravi one bakrene predmete.
= Sigurno si još žedna = rekla je Carli = otiđi po limunadu.
= Idem ja = rekoh opet.
= Ne = reče Carla = već sam navikla, a to me i zabavlja ovdje. Bit ću brža od vas.
Da donesem i dva konjaka?
Nestala je. Ona ju je gledala dok je odlazila.
= U njezinim sam godinama i ja posluživala limunadu.
= Morate otputovati sutra. A ono o čišćenju bakra, to je samo zato što sam malo
popio. Morate zaboraviti to što sam rekao.
I dalje me gledala bez odgovora.
= Čak da mi netko i ponudi posao čišćenja bakra, ne bih to prihvatio. Previše pi-
jem i eto kakve sve stvari govorim samo zato što sam pio.
= Već sam zaboravila = rekla je.
I zatim, posve drukčijim glasom: = U Carlinim godinama = ponovila je = ja sam
pripremala i posluživala limunadu.
Zašutjela je, i onda zapitala:
= Jeste li dugo ostali u Matičnom uredu?
= Osam godina.
Dugo je šutjela.
= Rekli ste da ste u Carlinim godinama posluživali limunadu u kavanama?
= Da, moj otac je vodio kavanu-trafiku, s duhanom, cigarama i cigaretama, tamo
u Pirinejima. U devetnaestoj godini zaposlila sam se na toj jahti kao, kako bi se rek-
lo, konobarica u baru. Mladenačka ideja mlade djevojke. I Carli bi tako nešto moglo
pasti na um.
Sada smo prvi put razgovarali sjedeći. Povjerovao sam da je zaboravila priču o
bakru.
= Na toj istoj jahti? = upitao sam.
= Na toj istoj jahti = odgovorila je i, kao da se ispričava kretnjom ruke, dodala =
sada vidite kamo nas to vodi.
Vjerojatno se sa šesnaest godina isto tako vragolasto smiješila.
= I zašto ste onda ostali osam godina ako je to bilo tako strašno?
= Kakvo pitanje. Bio sam kukavica.
= Sigurni ste da se nećete opet onamo vratiti?
= Siguran sam.
= Zar možete biti tako sigurni nakon punih osam godina?
= To nije tako često, ali je moguće. I na toj istoj jahti ste upoznali i njega?
= Da. Kako se nije znalo što bi se s njim moglo početi, zaposlili su ga kao morna-
ra.
Opet je počeo ples.
75
www.balkandownload.org
Plesna se glazba pomalo gubila. Uskoro je nismo više čuli. Ugledali smo jahtu.
Most je bio osvijetljen i prazan. Znao sam što očekuje od mene. Ipak sam nabrzinu
odlučio da joj se prepustim i da je slijedim. Nabrzinu, više nije bilo nikakve zapreke
u meni. Kad smo stigli do plaže, zastao sam ispred nje i s užitkom je poljubio.
= Voliš ga? = pitao sam.
= Tri godine ga nisam vidjela.
= I onda?
= Mislim da mi se još uvijek sviđa i ako ga nađem, da ću...
= Jako ti je stalo do toga da ga nađeš?
= Zapravo ne znam = polako je odgovorila = ali ja ga mogu i zaboraviti na neko
vrijeme.
Malo je oklijevala i potom rekla:
= Čak da ga i zaboravim, ne zaboravlja on da ga ja tražim.
Pogledala me nekako izgubljeno, kao da me upućuje i ujedno očekuje da ja ra-
zjasnim tu tajnu.
= I tako proživljavaš jednu veliku ljubav, i to posve sama usred mora.
Tog sam se trenutka zakleo da više ništa neću nagađati osim = a nikad se ne zna =
možda jednoga dana, ako uopće dođe taj dan, u slučaju da uspijem tu čudnu priču
shvatiti bolje od nje same.
= Tako nekako = ustvrdila je.
Da bi to rekla, prišla mi je i prislonila se. Podignuo sam joj glavu i pogledao je.
= Još nikada nisam sreo ni jednu ženu mornara s Gibraltara = rekao sam.
= I što sad?
= Mislim da su mi upravo one nedostajale.
Kad god bih usnama dotaknuo njezine usne, gotovo da sam se onesvješćivao od
77
www.balkandownload.org
silne sreće.
= Drago mi je da si se pojavio = rekla je.
Nasmijao sam se.
= Jel’ bilo mnogo onih koji se nisu pojavili? Jel’ ih bilo?
I ona se slatko nasmijala, ali mi nije odgovorila. Nastavili smo put do malog pon-
tonskog mosta gdje je čekao čamac. Već se vidjela njegova svjetiljka. Obujmio sam
je oko struka, ukratko, gotovo da sam je nosio, da bih je lakše slijedio.
= Katkad čovjeku dosadi to traganje = rekoh = pa u tome je stvar, zar ne?
= Tako je = odgovorila je, pa onda zastala i dodala = katkad se osjećam osamlje-
no.
I stidljivo je dometnula:
= To je tako dosadno.
Zastao sam.
= Shvaćam = rekao sam.
Nasmijala se. Smijali smo se. I nastavili hodati.
U njezinu je čamcu spavao jedan mornar. Probudila ga je.
= Žao mi je što si me morao čekati = rekla mu je vrlo ljubazno.
Rekao joj je da mu to nije bilo teško i pitao je kako se zabavljala.
= Nije moglo biti kraće = rekao sam pokazujući na sebe = ostali smo dva sata
umjesto jednoga.
Bio sam pijan. Mornar se smijao, a smijala se i ona. Ukratko, toga se dana nisam
otrijeznio. I bez ikakva ustručavanja ispružio sam se u dnu čamca. Napokon sam od-
lučio da mi je sve svejedno i neka svatko misli što hoće.
Dok smo plovili, čuo sam je kako s mornarom razgovara o kasnijem polasku, no
tada sam još mislio da me se to ne tiče.
Nisam imao ženu prije nje. Jacqueline je te noći postala tek daleka uspomena
zbog koje nikada više neću patiti.
Iz kabine smo izišli oko podneva. Malo smo spavali i mnogo se zamarali. Ali bilo
je tako divno vrijeme i ona je poželjela poći na kupanje. Povezli smo se u malom
čamcu da stignemo do nedaleke plaže, samo dvjesto metara udaljene. I prije no što
smo stigli, ona je skočila u more.
Dugo smo bili u vodi, ali baš nismo plivali. Ronili smo, ležali na vodi, vraćali se
na plažu i sunčali se. Kad bi vrućina postala nepodnošljiva, vraćali bismo se u more.
Bijaše to vrijeme ručka i na plaži nije bilo nikoga osim nas.
U jednom trenutku, kad smo tek izišli iz mora i kad sam se htio ispružiti pokraj
nje, ugledao sam muškarca koji je dolazio iz pravca nasuprot Rocci, iz pravca gradi-
ća Marina di Carrara. Prepoznao sam ga tek kad je stigao vrlo blizu mene, na pedeset
78
www.balkandownload.org
metara. Posve sam ga bio zaboravio. Prepoznao me je, a prepoznao je i nju. Prepoz-
nao je ženu o kojoj mi je pričao, o lijepoj i osamljenoj ženi. Zastao je, zatečen. Dugo
nas je promatrao i onda skrenuo da nas zaobiđe. Uspravio sam se.
= Dobar dan = viknuo sam.
Nije odgovorio. Otvorila je oči, ugledala ga i ona. Ustao sam i krenuo prema nje-
mu. Nisam znao što bih mu rekao.
= Dobar dan = ponovio sam.
= A što je s tvojom ženom? = upitao je. Nije me pozdravio.
= Otišla je = rekao sam. = Gotovo je...
Još ju je gledao. Ležala je na suncu, tek nekoliko metara od nas. Mogla je čuti naš
razgovor. Činilo se da je to ne zanima.
= Ne mogu to baš shvatiti = rekao je.
Vjerojatno sam izgledao sretno. Dok sam razgovarao s njim, nisam se mogao suz-
držati, osmjehivao sam se.
= Nema se tu što shvatiti = uzvratio sam.
= A što je s tvojim poslom?
= I s njim je gotovo = odgovorio sam.
= I sve si to odlučio tek tako, u nekoliko dana?
= Tako je moralo biti. Ti si mi sâm rekao da je to moguće, a ja ti nisam vjerovao.
Sada kad je to gotovo, i sâm shvaćam da je moguće.
Stresao je glavom. Nije shvaćao. Gledao ju je i dalje, a potom pogledao i mene
bez ijedne riječi.
= Ona večeras odlazi = rekao sam mu. = Sreli smo se, onako usput.
Dugo smo se gledali. Opet je zatresao glavom u znak odbijanja, nekako čudno ne-
prijateljski.
= Vjeruj mi = oglasio sam se napokon.
Nisam mu mogao reći nešto u što bi i on morao povjerovati.
= Samo tako = ponavljao je polagano = i to u nekoliko dana.
= To se događa = rekoh = ni ja nisam vjerovao, ali eto, događa se...
= Baš dobro = složio se napokon.
= Pa ti si mi to rekao = uvjeravao sam ga.
Izgledao je zbunjeno. Nismo znali što bismo si još rekli.
= Dovidenja.
= Ostajem u Rocci = rekoh = pa, vidimo se.
Otišao je. Ali umjesto da nastavi put, krenuo je natrag. Stajao sam i gledao ga dok
odlazi. I onda sam odjednom shvatio da me je vidio jer me je došao potražiti u gosti-
onici staroga Eola, da je vjerojatno tamo bio još od sinoć i da je vjerojatno već priba-
vio podvodnu masku od svojega rođaka, da je mislio o tome, potražio skrovito mjes-
to gdje bismo se mogli kupati. I da mi je s pravom mogao predbaciti što sam zabora-
vio da smo trebali zajedno provesti taj dan. U jednom trenutku htio sam ga pozvati
79
www.balkandownload.org
80
www.balkandownload.org
Spustila je pogled.
= Kad se obogatim = rekoh joj = uvijek ću ga piti. Gledala me je. A ja sam gledao
plažu.
= Neobično je to = rekla je = da sam tako zadovoljna što sam te upoznala.
= Zaista je to neobično = rekao sam.
= Da.
= Velika neočekivana ljubav = dodao sam.
Nasmijali smo se. Zatim smo se prestali smijati, potom sam ustao i vratio se na
most.
= Gladan sam = ustvrdio sam. = Da odemo do Eola?
= Moramo pričekati mornare = odgovorila je. = Otišli su čamcem. Ili da otpliva-
mo onamo...
Zadržali smo se pokraj spremišta. Mornarima je poslala signale. Jedan se odvezao
i krenuo čamcem po nas. Prije no što smo krenuli prema Eolu, prošetali smo po pla-
ži, ali na suprotnoj strani od kupača.
= Ako imaš vremena = obratio sam joj se = mogla bi mi ispričati tu priču.
= Duga je to priča, mogla bi potrajati.
= Pa što onda, rado bih je čuo, makar i vrlo skraćenu verziju.
= Vidjet ćemo = odgovorila je = ako bude vremena za to.
Kad nas je ugledao da stižemo zajedno, Eolo se začudio, ali ne pretjerano. Nisam
se vratio poslije plesa i shvatio je da sam s njom. A kad nas je vidjela Carla, jako je
porumenjela. Mislio sam da nema nikakva smisla da joj išta objašnjavam. Ona je
razgovarala s Carlom kao i prošle večeri, no možda malo preko volje. A meni nije
bilo do razgovora ni s kim, osim s njom, pa sam zato šutio. Ondje su već bili stalni
gostionički gosti i još dva slučajna gosta. Izgledala je umorno, no meni je bila još
ljepša nego prošle večeri, i to sigurno zato što je bila umorna zbog mene. Rastreseno
je razgovarala s Eolom i Carlom, osjećajući da je prati moj pogled. Mnogo smo poje-
li, a i dosta popili. Kad smo povečerali, zatražila je posve tiho da se s njom vratim na
brod. A već je počeo i ples. Dok smo prelazili rijeku, čuli smo onu sambu od prošle
večeri. Kad smo ostali sami na plaži, s nestrpljenjem sam je poljubio. I malo prije no
što smo stigli do malog pontonskog mosta, upravo ona sama prvi je put progovorila
o tome kakve su mi namjere za buduće dane. Pitala je to sve u smijehu kao da se radi
o nekakvoj šaljivoj stvari, iako je sve to bilo malo prenaglašeno.
= I što je s tim bakrenim predmetima, još se time misliš baviti?
= Ne znam više.
= Više ti se ne sviđaju žene mornara s Gibraltara upitala je smijući se.
= Malo sam prerano progovorio o njima = odvratio sam = a da ih i nisam upoz-
nao.
= One su baš kao i sve ostale.
= To baš i nije točno. Prije svega, one su lijepe. A zatim, one, ma one nikada nisu
82
www.balkandownload.org
zadovoljne.
= I onda?
= I onda, kako se može pomisliti da su one svačije, a, zapravo, nisu ničije, onda je
dosta teško snaći se u svemu tome.
= Čini mi se da bi se isto to moglo reći za mnoge žene.
= Vjerojatno je tako = odgovorio sam = ali s ovima čovjek ni jedne jedine sekun-
de ne može biti siguran.
= Mislila sam da ti ne držiš mnogo do takve, kako bih to nazvala... no, do takve
vrste sigurnosti.
= Pa i ne držim, ali nije li tako i sa svim ostalim? Kad je čovjek sasvim uvjeren da
nema takvih sigurnosti, zar ih onda istinski ne poželi?
Nasmijala se, ali smijala se samo ona.
= Sigurno je tako = rekla je. = Ali to nije onakav strah koji će čovjeka spriječiti da
uradi ono što želi.
Nisam odgovorio. Tada je donekle zahtjevno upitala:
= Ako si uistinu onako slobodan kao što govoriš, zašto ne bi došao?
= Više ne znam ni sam = rekoh = ali, zapravo, zašto ne?
Otklonila je glavu i rekla pomalo stidljivo:
= I nemoj misliti da ćeš biti prvi.
= Nikada ništa slično nisam pomislio.
Zašutjela je. I onda nastavila:
= Govorim ti to zato da ne pomisliš kako bi to bilo nešto posebno. Ako dođeš.
= Jel’ ih bilo mnogo?
= Nekoliko = rekla je. = Tražim ga već tri godine...
= Što radiš s njima kada ti dojade?
= Bacam ih u more.
Nasmijali smo se, ali ne baš od srca.
= Ako nemaš ništa protiv = rekao sam = pričekat ćemo do sutra i onda odlučiti.
Ponovno smo otišli u njezinu kabinu.
I opet smo se kasno probudili. Sunce je već bilo visoko kad smo se pojavili na
mostu. Sve je bilo isto, baš posve isto a istodobno i posve različito, upravo zato jer se
sve obavljalo radi polaska. Ručali smo ono što smo zatekli u baru, sir i inćune. Popili
smo vino i kavu. Ponovno smo bili sami na brodu i nismo to mogli zaboraviti, čak ni
dok smo jeli. I za vrijeme jela više je puta pogledala na svoj sat, i to pomalo uznemi-
reno jer joj je bilo jasno da ni ja sam ne znam što hoću, pa joj se učinilo da o mom
polasku može odlučiti ona umjesto mene. I opet je progovorila.
= Što ćeš raditi ako ne pođeš?
= Uvijek se može naći nekakav posao. Donosio sam već previše odluka = nasmi-
83
www.balkandownload.org
diti na jahti. More i putovanja zamišljala sam u vezi s bijelim jahtama. U sindikatu
Yachting Cluba bilo je samo jedno radno mjesto, posao konobarice u baru. Pristala
sam. Jahta je kretala na putovanje oko svijeta na godinu dana. Tri dana kasnije jahta
je isplovila iz Marseillea. Bilo je to u rujnu, u zoru. Bila je usmjerena prema Atlanti-
ku. Sutradan, nekoliko sati nakon polaska, negdje oko deset sati, jedan je mornar
ugledao malu neobičnu točku na pučini. Kapetan je uzeo dalekozor i ugledao mu-
škarca na pramcu čamca. Plovio je prema nama. Zaustavljeni su strojevi, spušten je
lagan pomični most. Jedan ga je mornar izvukao na palubu. Rekao je da je žedan i da
je umoran. Još i sada čujem te riječi. Kad god se pokušavam prisjetiti njegova glasa,
uvijek se sjetim upravo tih riječi. Ukratko, tih jednostavnih, svakidašnjih riječi, no
koje katkad mogu postati itekako važne. Izgovorio ih je i onesvijestio se. Doveli su
ga k svijesti uz pomoć pljusaka i kvasine, prisilili ga da popije nekakav alkohol. Po-
pio je i onda zaspao ondje na mostu. Spavao je punih osam sati. Često sam prolazila
pokraj njega, baš često, ležao je pokraj bara. Gledala sam ga i opet gledala. Koža na
licu bila mu je opečena i izranjavana od sunca i soli, ruke oguljene od veslanja. Vje-
rojatno je nekoliko dana proveo vrebajući priliku za krađu čamca, a onda je možda
još nekoliko dana vrebao kakav brod. Bio je odjeven u kaki hlače, znaš već tu boju
zločina, ratnu boju. Bio je mlad, dvadeset godina. U tim je godinama već mogao pos-
tati zločinac. A ja sam u tim godinama mogla ići samo u kino. Svatko radi ono što
može. I ja vjerujem da sam ga zavoljela i prije nego što se probudio. Navečer, nakon
što su ga nahranili, otišla sam u njegovu kabinu. Upalila sam svjetlo. Spavao je. On
je već tako dobro poznavao strahote da ne samo što nije mogao ni pomisliti da bi
neka žena te večeri poželjela biti uz njega nego to i nije mogao poželjeti. Ali ja mis-
lim, da, sigurna sam u to, da sam upravo to željela. Prepoznao me, ustao i zapitao je-
sam li tu zato što mora izići iz kabine. Rekla sam mu da to nije to. I tako je počelo.
Trajalo je šest mjeseci. Vlasnik ga je zaposlio. Prolazili su tjedni. Nikada nikome
nije pričao o sebi, čak ni meni. Još uvijek ne znam njegovo ime. Jedne večeri, nakon
šest mjeseci, bilo je to u Šangaju, sišao je s broda radi pokera i više se nije vratio.
= I još uvijek ne znaš koga je on ubio?
= Jedne večeri, tamo na Montmartreu, zadavio je nekog Amerikanca. To sam saz-
nala mnogo kasnije. Uzeo mu je novac, prevario ga u pokeru, zatim je novac izgubio.
Nije on zadavio tog Amerikanca da bi mu uzeo novac i nije se odlučio na to zato što
mu je bio potreban novac. Ne, s dvadeset godina tako nešto čovjek počini bez pravog
razloga, i on je to učinio, gotovo protiv svoje volje. Radilo se o kralju kugličnih leža-
ja, nadimkom Nelson Nelson.
Počeo sam se slatko smijati. Smijala se i ona.
= Pa ako netko ubije, pa bio to samo kralj biljarskih kugli = rekla je = ipak je on
ubojica. A ubojica je samo ubojica, i ništa više.
= Uvijek sam mislio = rekao sam = da takav slučaj ima i svoju dobru stranu, prak-
85
www.balkandownload.org
tičnu stranu.
= Da čovjeka oslobađa od mnogih dužnosti = rekla je = gotovo od svih dužnosti,
osim što se mora pobrinuti da ne krepa od gladi.
= A što je s ljubavi? = upitao sam.
= Ne = odgovorila je = nije me volio. Mogao je bez mene, mogao je bez ikoga.
Kaže se: kad ti nedostaje samo jedno biće, onda je svijet pust, ali to nije istina. Kad ti
nedostaje svijet, onda ti ga, uistinu, nitko ne može nadoknaditi. Ja njemu nikada ni-
sam mogla nadoknaditi svijet, baš nikada. Bio je poput svih ostalih, poput tebe, ne-
dostajala mu je Yokohama, široki bulevari, kina, izbori, posao, nedostajalo mu je sve
to. A ja, tek neka žena, što bih mu ja značila bez svega toga?
= Ukratko = rekao sam = netko tko ne treba nikoga drugoga.
= Upravo tako. Netko o kome se štošta priča, ali on ne treba nikoga drugoga. Ne-
kih sam se dana pitala, nisam li ja sve to izmislila, uistinu izmislila, ponajprije, njega
samoga. Njegova je šutnja bila neobična, nešto što nikada ne bih mogla objasniti. A i
njegova je zahvalnost bila isto tako neobična. Njegova mu se sudbina nije činila
strašnom. O tome nije uopoće razmišljao. Sve mu je bilo zabavno. Spavao je kao di-
jete. Na brodu ga nikada nitko nije osuđivao.
Malo je zastala pa rekla:
= Znaš, kad sam spoznala tu bezazlenost, kad sam ga vidjela kako spava pokraj
mene, to se nikada više ne može sasvim zaboraviti.
= To je sigurno bilo presudno = rekao sam.
= Da, jako = nasmiješila se = i mislim, zauvijek. = A što je s pokerom? = pitao
sam.
= Treba igrati nešto = rekla je = dok se može. Bilo je to jedne nedjeljne večeri,
odjednom se zaželio pokera. Kartao je s nekoliko kompanjona iz brodske posade. Si-
gurno je već u ranoj mladosti sjajno igrao poker. Nakon počinjena zločina više nije
kartao. I upravo je te večeri ponovno počeo kartati. U početku je dobivao. Potom je
oko ponoći počeo gubiti. Promatrala sam ga cijelo vrijeme dok je trajala partija. Lice
mu se sasvim promijenilo, igrao je opasno, kao da ga je taj novac pekao. Nije izgle-
dao uzbuđeno kad je počeo gubiti, a izgubio je mnogo više nego što je dobio, gotovo
cijelu mjesečnu plaću. Bacio je novac na stol, i to nekako radosno, kao da ga se, eto,
nakon svega, može i ovako iskoristiti. Što bi još imao zajedničko s ostalim ljudima,
ako to nije bio novac? A što je s ljubavi prema ženama? Ne, ne prema jednoj ženi,
nego prema ženama? Jer ja sam u cijelom tom razdoblju za njega bila poput svih os-
talih. I upravo je tada to počelo, te nedjeljne večeri na brodu, hoću reći da sam tada
shvatila da ću ga ubrzo izgubiti. Već smo oplovili Atlantik, Antile, Santo Domingo.
Već smo prošli Panamu i uplovili u Pacifik, prošli smo Havaje, Novu Kaledoniju,
Borneo, Malajski prolaz. Zatim nismo nastavili prema utvrđenom planu, izveli smo
poluokret prema Pacifiku. Dotada smo vrlo rijetko silazili s broda. Jednom na Tahiti-
ju, jednom u Noumći. I to je bilo sve ako ne računamo male izlaske radi kupovanja
86
www.balkandownload.org
sapuna za brijanje, i tome slično. Tako je bilo sve do Manile, to jest dva dana prije
partije pokera. Kad smo stigli do Manile, zaželio je pogledati grad. Imao je novce i s
tim što je imao osjećao se kao bogat čovjek. Bio je izgubio onu jednu plaću, ali osta-
le su mu sve druge plaće koje je prištedio. Tako smo rijetko silazili s broda i tako
smo malo mogli potrošiti da je, kad smo stigli u Šangaj, u novčaniku imao priličnu
svotu.
I upravo mi je ondje rekao da će otići na partiju pokera i da će se brzo vratiti. Če-
kala sam ga cijelu noć. Zatim sam ga sutradan tražila po cijelom gradu. Šangaj je je-
dini grad koji jako dobro poznajem, a jasno je i zašto. Nisam ga našla. Vratila sam se
na brod, tješeći se da se možda u međuvremenu vratio. Ali ni na brodu ga nije bilo.
Toliko sam ga dugo tražila da više nisam imala snage ponovno izići i tada sam ga
mogla jedino čekati na brodu. Otišla sam u kabinu i legla. Kroz prozorčić sam mogla
vidjeti pomični most. Gledala sam ga i, sve tako gledajući, napokon sam zaspala. I
meni je bilo dvadeset godina pa sam i ja dobro spavala. Kad sam se u zoru probudila,
brod je već bio na pučini, daleko od Šangaja. Prespavala sam veći dio noći. Nije se
vratio na brod.
Nakon toga pitala sam se često nije li vlasnik jahte naredio da se krene dok sam ja
spavala. Jednom, kasnije, to sam ga i pitala. Rekao mi je da nije. Još uvijek baš i ne
vjerujem u to. Ali što to znači? Da nije sišao u Šangaju, bio bi sišao negdje drugdje.
= Željela si umrijeti. Pomislila si kako bi jednostavno mogla otvoriti vrata kabine
i baciti se u more.
= Nisam to učinila. Udala sam se za vlasnika jahte.
Zašutjela je.
= Molim te čašu vina.
Donio sam joj vino, a ona je nastavila:
= Shvaćaš, mi si nikada nismo rekli da se volimo. Jedino je on to bio rekao one
prve večeri kad sam ga potražila u njegovoj kabini. No one je večeri rekao to zbog
iznenađenja, pa i zbog užitka, a bio bi to rekao isto tako i kakvoj prostitutki. A moglo
bi se reći da je tada to rekao samom životu. Nakon toga više nije imao razloga da to
kaže. Ali ni ja, koja sam itekako imala istinske razloge da mu to kažem, nikada mu
to nisam rekla. Ta je šutnja trajala dok smo i mi trajali, šest mjeseci. A ona koja je
slijedila nakon pristajanja u Šangaju trajala je mnogo dulje. Gotovo da sam se gušila
od obilja ljubavnih riječi, a nisam mogla protisnuti ni jednu jedinu.
Neko vrijeme nije mi rekla ništa više. Ustao sam i pošao do spremišta. Zazvala
me je.
= Jako je teško izvesti to što ti želiš, promijeniti život, kako se to kaže. Moraš biti
jako oprezan.
= A poslije? = pitao sam je.
= Što, poslije?
= Poslije Šangaja?
87
www.balkandownload.org
= Rekla sam ti. Vlasnik jahte otišao je u SAD radi rastave. Njegova je žena prista-
la na to uz veliku odštetu. Vjenčali smo se odmah nakon rastave. Jahtu je nazvao
mojim imenom. Postala sam bogata žena. Pripadala sam povlaštenom sloju bogatih.
Čak sam počela učiti gramatiku i pravopis.
= Još nisi razmišljala o ponovnom traganju?
= Na tu sam pomisao došla mnogo kasnije. Nikada nisam ni pomislila da sam se
zbog toga ovako udala, to nikako. No kada sam kasnije došla na tu ideju, mislila sam
da sam dobro učinila što sam tako postupila. Jako je skupo kad se nekoga traži na
ovaj način i zato treba imati mnogo novaca.
= I tako si za vrijeme toga braka stekla naviku da spavaš s... bilo kime?
Zašutjela je donekle zatečena, zatim je kao ispričavajući se rekla:
= Ponekad sam pokušavala ostati mu vjerna, ali nikako mi to nije polazilo za ru-
kom.
= Onda nije bilo potrebno niti pokušavati = rekao sam smijući se.
= Bila sam mlada = rekla je = a život na jahti veseo. Svake večeri priređivao je
ples da bi mi pomogao u zaboravu...
= More = rekao sam = pa mladi mornari...
= Da = nasmijala se ona = samo što oni nisu bili uključeni u ples.
= Razumljivo.
= Što je bilo više gostiju, to sam više mislila na muškarce koji su u potpalublju
slušali zvukove tih zabava priređenih zato da bih zaboravila jednoga od njih. Znala
bih pobjeći i otići u potpalublje, a katkad ga i prevariti. Jednoga dana...
Zastala je i pogledala na sat.
= Nemam više vremena = rekla je.
= Pa naći ćeš ga već, samo ako hoćeš. Uistinu, nema nikakve hitnje.
Opet se nasmiješila.
= Jednoga je dana smislio sramotnu mjeru opreza. Dao je postaviti rešetkastu pre-
gradu između gornjega mosta i ostatka broda. Gosti su se morali iskrcati jer su širili
ružne priče o meni.
= Što su govorili?
= Mislim da su govorili nešto kao: vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.
Ušutjela je neko vrijeme dok smo se smijali. I zatim nastavila:
= Tako smo nas dvoje ostali gore sami, onako oči u oči. Obećala sam mu da neću
prelaziti tu pregradu. Bila sam iskrena jer sam se uplašila za njegov razum kad sam
shvatila do kakvih je krajnosti stigao. To baš i nije dovelo do poboljšanja. Prolazili
su tjedni. I mjeseci. Vrijeme sam provodila čitajući ispružena u ležaljci na suncu.
Tog se vremena sjećam kao u nekom dugotrajnom snu. I upravo sam u vrijeme toga
sna prikupila snage za ostatak života. S vremena na vrijeme, da bih mu ugodila, ras-
pitivala bih se ili o budućim pristaništima, ili o podneblju, ili o neizmjernim morskim
dubinama. Potom bih nastavila čitati. Bila sam iskrena. Pomislila sam da se na neki
88
www.balkandownload.org
način može i ovako proživjeti život. Čini se da je i moj muž mislio isto tako i njego-
vo se nepovjerenje stišalo.
I onda, eto, jednoga dana morali smo pristati upravo u Šangaju. U pitanju je bio
mazut, jasno ti je da se ne bismo ondje zaustavili da se to moglo izbjeći. Upravo on-
dje, kako da kažem, ja sam se probudila, i to zauvijek.
Stigli smo tijekom jutra. Bili smo već budni i već smo čitali i za naše rešetkaste
pregrade. Prestala sam čitati. Promatrala sam taj grad gdje sam ga tako dugo tražila.
Promatrala sam ga od osam ujutro do podneva. A on je sjedio pokraj mene i proma-
trao me kako ga promatram. I on je prestao čitati. U podne sam ga zamolila da mi
dopusti da nakratko siđem s broda. Rekao mi je: “Ne, vi se nećete vratiti.” Rekla sam
mu da on više nije u Šangaju, da se više ne treba plašiti i da bih se htjela prošetati
gradom tek jedan sat, ne više od jednoga sata. Rekao mi je: “Ne, čak ako on i nije
više tu, vi se nećete vratiti.” Predložila sam mu da me radi veće sigurnosti prati netko
od osoblja s broda. Rekao mi je: “Ne, nemam povjerenja ni u koga.” Pitala sam ga
misli li on da mi ima pravo spriječiti izlazak, i misli li da muškarac ima pravo, pa tko
god on bio, izvoditi takvo nasilje nad ženom, pa makar to bila njegova žena. Rekao
mi je da, da to misli, i da me jedino sprečava, i to ‘za moje dobro’, da ne počinim lu-
dost. Više ništa nisam tražila. Izgledao je kao da pati, ali jasno sam vidjela da nikada
neće popustiti. U podne nismo ručali. Svatko je bio u svojoj ležaljci i tako smo oče-
kivali polazak. Jasno je vidio da bih ga najradije bila ubila i, kao obično, to mu je
bilo svejedno. Prošlo je poslijepodne. Stigla je večer. Prekrila je grad. Bili smo još
uvijek tu, očekivali smo polazak. On je vrebao mene, a ja sam ga željela ubiti. Upali-
la su se svjetla grada, sve se zacrvenjelo. Njegovo svjetlucanje doprlo je sve do mos-
ta odakle smo ga promatrali iza rešetkaste pregrade. Još i sada se sjećam lica svojega
muža u tom osvjetljenju. Zatražila sam još jednom da me pusti da siđem s broda, čak
i s njim ako mu to odgovara. Rekao mi je: “Ne, ubijte me, ali ne mogu.” Brod je is-
plovio oko jedanaest sati. Dugo je potrajalo dok se grad nije izgubio u noći. Ne znam
zašto ti sve to pričam. Sigurno zato što sam se od toga dana počela nadati, hoću reći,
počela sam vjerovati da mogu napustiti muža, da bih jednoga dana, možda, mogla
poživjeti nekim drugim životom. Kakvim? Čovjek nema nikada baš jasnu predodžbu
o tome, pa onda, kako bih to rekla, kako poživjeti nekakvim radosnijim, možda za-
bavnijim životom. I onda, nakon toga stravičnoga dana, nakon onoga gadnoga su-
mraka što sam ga promatrala dok se spuštao nad Šangajem, život s mojim mužem
postao mi je sve podnošljiviji. Činilo mi se da ga mogu napustiti onako lako kako mi
lako prolazi vrijeme. A ipak su mi bile potrebne još tri godine da ga konačno napus-
tim. Bila sam kukavica, kao što si rekao. Pa ako se može čekati, i to dosta dugo prije
nego čovjek učini ono što je već odlučio da će učiniti, to nipošto ne znači da nije
sposoban to i učiniti. Ja sam to učinila, ali tri godine kasnije.
Jedna je godina prošla, u Parizu. Kad mi je govorio o budućnosti, smiješila sam
mu se, a sigurno mu se ne bih mogla tako smiješiti da sam u nju vjerovala. Bila sam
89
www.balkandownload.org
Napokon smo se pogledali. Čak smo se oboje u jednom trenutku htjeli i nasmijati,
pomalo nervozno, vidio sam joj to u očima, ali nismo se nasmijali. Onda sam izgo-
vorio nešto prikladno.
= Pa eto, sad sam tu, na brodu.
Odmah se nasmiješila i tiho uzvratila.
= Nije to baš nekakav pothvat.
= Ne, nije to pothvat.
Ušutjeli smo. Još uvijek je bila okrenuta prema meni.
= Ostavlja ti to neobičan dojam?
Zvučala je pomalo zastrašeno.
= Mislim da svakako ostavlja neki dojam.
= A imaš li ti apetit = upitala je sad ona.
= Imam, svakako. I baš se pitam...
= Idemo nešto pojesti = rekla je razdragano.
Nasmijala se onako djetinjasto kao onda kad sam joj rekao da ću se ukrcati. Pošao
sam za njom do blagovaonice u baru. Već mi je bio poznat taj “bar”. Od prijašnjega
su Cyprisa ostali samo tepisi, svjetiljke i knjižnica. Odmah se moglo uočiti da na tom
brodu već odavno ne primaju goste. Bilo je to više nalik na stražarsku dvoranu nego
na bar, prostor je bio uređen tako da svima bude udobno, bez nekog posebnog ugo-
đaja, i to toliko loše da se činilo kao da je sve to namjerno izvedeno. Stara blagova-
onica za posadu, koja se nalazila uz odio za prtljagu, bila je napuštena i sada su mor-
nari jeli u istoj prostoriji s njom. Na tom se brodu jede kad tko hoće od sedam ujutro
do dest sati uvečer. Za svaki se obrok priređuju dva jela koja su odložena u posuda-
ma na električnim grijačima. I tu se svatko sam poslužuje. Osim toga na polici su po-
redani sirevi, voće, staklenke s inćunima, maslinama i ostale već gotove poslastice.
Ima i vina, piva i ostalog alkohola po želji. Kad smo ušli, tiho je svirao radio. I prvi
put sam zapazio klavir u kutu a iznad njega violinu, obješenu na zidu.
Sjela je za jedan stol, u naslonjač. A ja sam sjeo nasuprot njoj. Za drugim stolom
blizu nas jela su tri mornara. Pogledali su me kad sam ušao, ali i dalje su razgovarali.
Prepoznao sam onoga malog tamnokosog koji mi se obratio ondje na mostu. Opet mi
se nenametljivo osmjehnuo. Ona je ustala, otišla s dva tanjura do onih grijača i vrati-
la se na mjesto nasuprot meni. Kao da uopće nije primjećivala da me gledaju morna-
ri. Tek je u prolasku pokraj njih upitala:
= Kako je?
= Hvala, dobro = odgovorio je onaj mali tamnokosi.
Na tanjuru su ležale dvije na žaru pečene ribe, s komoračem u ustima. I one su me
začuđeno gledale.
= Voliš to? = upitala je. = Ako ne voliš, ima nešto drugo.
Volim to. Zamahom vilice odrezao sam ribama glave i gurnuo ih na rub tanjura.
93
www.balkandownload.org
Zatim sam odložio vilicu. Gledala je što radim. Osjećao sam poglede mornara i bili
su mi neugodni. Ne mogu reći da su bili zlobni, baš naprotiv, ali ja nisam bio navik-
nut da izazivam bilo čiju pozornost i to mi je oduzimalo tek. Mislim da se ona pre-
tvarala kako to ne primjećuje. Kad sam odložio vilicu, ona je poslije jednominutne
šutnje rekla:
= Ti to ne voliš.
= Kamo idemo? = upitao sam je.
Na to se pitanje ljupko osmjehnula i okrenula prema onoj trojici mornara. I oni su
se smiješili bez ikakve zlobe, pa čak i prijateljski.
= Prema Sèteu = rekla im je. = Hoću reći, prema Sèteu, za početak, zar ne?
= Tako smo i mislili = odgovorio je jedan od njih.
= Ne voliš ti tu ribu = rekla je = pa ću ti donijeti neko drugo jelo.
Ribu sam volio više nego išta drugo, ali to sam prešutio. Vratila se s nekakvim je-
lom što se pušilo na tanjuru.
= Zašto Sète?
Nije mi odgovorila. A ni mornari nisu odgovorili. Ustao sam i, kako sam upravo
vidio jednog mornara, krenuo sam prema baru i natočio si čašu vina. I ispio ga. Po-
novio sam pitanje.
= Zašto baš Sète? = to sam pitanje uputio svima.
Ali mornari su i nadalje šutjeli. Mislili su da na to pitanje mora odgovoriti ona.
= A zašto ne? = rekla je ona i okrenula se prema mornarima.
Ali oni se s tim nisu slagali, bilo je očito da to ne odobravaju. Još uvijek sam če-
kao. Okrenula se prema meni i tiho rekla:
= Prekjučer sam primila poruku iz Sètea.
Čim je to rekla, mornari su ustali i otišli. Nas dvoje ostali smo sami. Ali tek na-
kratko. Ušao je jedan mornar, raspremio stol i oprao čaše. I on me je znatiželjno po-
gledavao dok je to radio. Jeo sam bezvoljno. Pažljivo me promatrala, baš kao i prije
dva dana u onoj gostionici.
= Nisi gladan = rekla mi je.
= Istina = odgovorio sam = večeras i nisam baš gladan.
= Možda je to od umora. Ja sam obično uvijek gladna, ali večeras nisam.
= Vjerojatno je to zbog umora, sigurno je to uzrok.
= Ako je to zbog Sètea = rekla mi je = onda nemaš pravo što ne jedeš.
= Kad si dobila tu poruku?
= Neposredno prije nego Što smo otišli na ples.
= Poslije ručka?
= Upravo tako, jedan sat nakon što si ti otišao u svoju sobu. = Nasmiješila se i iz-
bjegla moj pogled. = Već dva mjeseca nisam dobila pismo i sad je to ispalo kao da je
upravo namjerno.
= Od koga je?
94
www.balkandownload.org
Svaki njezin pokret dok je jela, prinosila čašu ustima, dok je ustajala, sve sam to
svakog trenutka zapažao sve oštrije.
= Biti skriven među deset tisuća prolaznika u Ulici Canebière = nastavila je = to
je pravo sklonište za mornare s Gibraltara. = Još je tiho dodala: = To je talijansko
vino.
Popio sam ga. Bilo je dobro. Činilo se da je zadovoljna što tako rado pijem to
vino.
= Kakva pustolovina = rekao sam smijući se.
= Moram li još dugo govoriti?
= Dokle god možeš = odgovorio sam.
= Samo ondje = nastavila je = čovjek ima na stotine mogućnosti preživljavanja.
Može se voziti u metrou, ići u kino, spavati u bordelu ili u parku na klupi, može piša-
ti, šetati, i sve to u razmjernoj sigurnosti kakvu nigdje drugdje ne može naći.
= Zar ti u životu nisi nikada ništa drugo radila, nego samo tražila mornara s Gi-
braltara?
Nije ništa odgovorila, ustala je i otišla po novu čašu vina.
Stigli su i drugi mornari pa su i oni počeli pogledavati tog novaka koji se ukrcao
na brod. I dalje sam ispijao vino. Bilo mi je vruće. Vino je bilo hladno i dobro. Posta-
lo mi je svejedno što me gledaju. Nježno i pomalo podrugljivo uprla je oči u mene.
= Što se mene tiče, već sam ga dovoljno tražila = rekla je nakraju.
I onda je sasvim tiho rekla, onako kao za sebe, a ipak vidljivo i smijući se:
= Hoću li ti često morati ovako pričati?
= Kad mi je teško reći da prestaneš = odgovorio sam.
Ustala je još jednom, otišla do bara i vratila se s trećom Čašom vina.
= Bolje bi ti bilo da odmah doneseš cijelu butelju = rekao sam.
= Nikada nisam na to pomislila = odgovorila je smijući se = ali to je točno.
S onom kapom na glavi pomalo je sličila mornaru. I to vrlo lijepom mornaru.
Kosa joj je ispod kape padala po vratu, ali ona nije marila za to. Kad sam ispio i tu
čašu vina, rekla mi je sasvim tiho:
= Ti voliš vino.
Nisam ništa odgovorio.
= Hoću reći = rekla je = jesi li uvijek zadovoljan kad piješ vino?
Nagnula se prema meni kao da je to bitno pitanje.
= Uvijek = rekao sam. = Pričaj dalje.
Možda joj je to dojadilo, ali jedva da je to i pokazala.
= Samo u tim lukama ni koraci ni kretnje ne ostavljaju one zlokobne znakove na
koje policija tako uporno vreba. U gradu ih ima toliko, i to svakakvih vrsta, i pošte-
nih i nepoštenih, da ona može neprestano vrludati u pokušajima da se ne prevari
zbog svih tih sličnosti...
Slabo sam je slušao. Samo sam je gledao dok govori, a u tome je velika razlika. I
96
www.balkandownload.org
broda. Uznastojao sam začuditi se tomu, ali nisam to uspio. Čudio sam se jedino zato
što ona više nije bila ovdje, u kabini. Ubrzo se vratila. Namazao sam lice kremom.
Ispružila se na ležaju i ruke stavila ispod glave. Okrenuo sam se prema njoj.
= Kakva pustolovina = rekao sam, smijući se.
= Prava neviđena pustolovina = rekla je, smijući se i ona.
Nismo znali što bismo rekli.
= Nisi baš pričljiv = ustvrdila je.
= On je malo govorio, jel’ da?
= U Parizu je malo govorio. Ali to ipak nije nikakav razlog.
= I nije. Ja nisam ubojica = rekao sam. = Jednog ću ti dana puno pričati. A sada je
vrijeme da raspakirani svoju prtljagu.
= Pa ipak je glupo što si onako sve ostavio.
Odjednom se nasmijala jer se nečega sjetila.
Bio je jedan takav = započela je.
Zastala je i pocrvenjela.
= Kako to, takav?
= Oprosti = rekla je.
= Kako to, takav?
= Često griješim = rekla je.
Spustila je pogled i više se nije smijala.
= Kako to, takav? Moraš mi reći.
= Pa jedan = rekla je i opet se nasmijala = koji je došao na brod s vrlo velikim
kovčegom. Uistinu vrlo velikim. Pomislila sam da možda nema neki mali. Sutradan
je stigao na most u bijelim hlačama. Prekosutra tim bijelim hlačama dodao je kapu sa
šiltom. Mornari su ga nazvali “gospodin šef stanice”. Pokušao je brzo sići, skinuo je
i kapu, ali već je bilo prekasno.
= Vidiš da sam dobro predosjećao = rekao sam.
Smijao sam se. I ona se smijala, ispružena na ležaju.
= A drugi = upitao sam = što su drugi donijeli?
Prestala se smijati.
= Ah, ne = rekla je.
Katkad čovjek zapravo i ne želi ono Što žarko želi, naprotiv, poricanje je ono što
najviše želi. Ali ona, ona nije mogla patiti od takvih proturječja. Imala je i ona svo-
jih, ali vrlo različitih. A ja nisam dospio na ovaj brod da bih sudjelovao u njihovu
razrješenju.
Pa ipak, ona se u svoju kabinu vratila vrlo kasno, kasno noću, kasnije no što je to
možda bilo potrebno, kasnije no što je to zahtijevala moja uloga uz nju na ovom bro-
du
99
www.balkandownload.org
Loše sam spavao ostatak noći. Probudio sam se oko deset sati. Otišao sam do bla-
govaonice popiti kavu. Tamo su već bila dva mornara. Pozdravili smo se. Bio sam ih
već vidio prošle večeri i činilo se da su se i oni već priviknuli na mene. Čim sam po-
pio kavu, otišao sam na most. Sunce je već bilo visoko. Čudesna radost zapuhala je
sa zlaćanim vjetrom. Pri izlasku sam se morao nasloniti na vrata bara, bio sam toliko
zaslijepljen onim morskim plavetnilom.
Prošetao sam donjom palubom. Nje tu nije bilo, još nije bila ustala. Otišao sam na
pramac i tamo zatekao onoga maloga tamnokosoga koji mi se jučer navečer smiješio.
Slagao je konope i pjevao.
= Lijepo je = rekao sam.
= Kod nas na Siciliji more je uvijek takvo = odgovorio je.
Sjeo sam do njega. Jedva je čekao da malo popriča. Rekao mi je da ga je zaposlila
prije dva mjeseca, na Siciliji, da je došao na mjesto mornara koji je ostao u Siracusi.
Prije toga bio je mali od palube na teretnom brodu koji je prevozio naranče između
Siracuse i Marseillea.
= Velika je promjena = rekao je = taj boravak na jahti. Ima tako malo posla da
katkad izmišljam što bih radio.
Pritom je pokazao na konope.
Brod je plovio dosta blizu obale, uz usku ravnicu, nastanjenu, s brežuljcima u po-
zadini.
= Korzika? = upitao sam.
= Ma ne, to je još Italija.
Prstom je pokazao na jednu točku na obali: veliki grad s dimnjacima.
= Livorno = rekao je smijući se.
= A gdje je Sète?
= Sète je s druge strane obale = rekao je smijući se i dalje. = Ali more je tako lije-
po pa je, vjerojatno, poželjela da vam omogući još više užitka.
= Skrenut ćemo nakon Piombina.
= Samo da bude blizu Napulja = rekao je smijući se.
Uhvatio sam jedan savim mali konop i nesvjesno ga omotao oko ruke.
= Vidio sam vas prekjučer na plesu = rekao je odjednom.
Činilo mi se da taj još nije imao prilike vidjeti nekoga od moje vrste. Bio je tu tek
dva mjeseca.
= Upoznao sam je prije tri dana = rekao sam mu.
Pogledao me malo s nevjericom i nije ništa odgovorio.
= Zatekao sam se ovdje tek onako = objasnio sam = u očekivanju.
= Razumijem = rekao je.
Volio je pričati. Rekao mi je da i on zna tu priču o mornaru s Gibraltara. Ispričali
su mu to ovi mornari na brodu. Bio je zadivljen njime, samo nije shvaćao “zašto je
ubio Amerikanca”, ni zašto ga ona ovako traži.
100
www.balkandownload.org
= Ona kaže da ga traži, kao da se može nekoga ovako tražiti, i to po cijelom svije-
tu. Mislim da ona to priča tek tako.
= Kako se onda može objasniti ova njezina plovidba? = pitao sam ga.
= Naravno da je to teško objasniti, no možda se ona tek tako provodi.
= A ubio je Amerikanca?
= Neki kažu da je to bio Amerikanac. Drugi pak kažu da nije bio Amerikanac.
Svašta se priča.
= Uostalom, bio on Amerikanac, ili, možda, neki Englez...
= Točno = rekao je Bruno smijući se. = Mislim da se ta žena dosađuje.
= A zar se, ovako sasvim sama na brodu, ne dosađuje još više nego negdje drug-
dje?
Činilo se da mu je sve to istodobno i nelagodno i zabavno.
= Pa nije uvijek sasvim sama = rekao je. = Ali ona se ipak dosađuje i zbog nečega
drugoga, ne samo zbog njega, to je tako.
Nisam mu proturječio. I to ga je ohrabrilo.
= Ali jednoga dana morat će prestati, neće moći i dalje samo tako. Nitko ne može
dulje izdržati na tom brodu. To mi je rekao onaj kojega sam zamijenio, nisam mu
vjerovao, no sada znam da je tako.
Ispričao mi je da ona te svoje mornare jako dobro plaća, triput više od ostalih, da
nije pretjerano zahtjevna = sve je to u najboljem redu = ali nakon dva, tri mjeseca, ili
nakon šest mjeseci, mornari odlaze, osobito oni mladi. I uvijek su u najboljim odno-
sima s njom, jer nije to u pitanju.
= Ali ne može ga se neprestano tražiti a da ga nikako ne nalaze, to nije moguće =
dodao je nekako smeteno = već ćete i sami vidjeti kako je to. Gotovo se nikada nika-
mo ne ide, gotovo se ništa ne radi za tako dobru plaću. Kad se nekamo i stigne, to je
uvijek slučajno, osim kad stigne nekakva poruka, no to se rijetko događa. A onda se
baca sidro i čeka se. Što? Da onaj takozvani prepozna brod i da dođe na palubu.
Rekao je da mu je do te mjere dojadila ta dokolica, da je u Viareggiu zamalo dao
otkaz kad je vidio mornare koji su stvarno radili istovarujući sir s teretnoga broda.
= Ali za nju to nije ista stvar = rekao sam. = Što bi ona mogla raditi ako napusti
brod?
= Uvijek se može nešto naći = rekao je Bruno = pa to su samo priče.
= To je točno.
= Jednoga ćete dana već vidjeti, ni ona više neće moći izdržati da putuje tek tako.
= A što mislite, postoji li ta mogućnost?
= Za što to?
= Pa da ga nađe.
= Možete je slobodno pitati = rekao je pomalo zlovoljno = ako vas to baš toliko
zanima.
= O ne = odgovorio sam = pitam to tek onako, usput.
101
www.balkandownload.org
Ostavio sam ga, otišao do donje palube pred njezinu kabinu i čekao je. Htio sam
je samo čekati, ništa drugo. Ona misao o čišćenju bakra vratila mi se kao već zabo-
ravljena djetinjarija.
Uopće vise ne bih mogao raditi. Dosta sam radio onako zatočen, i to godinama,
pa si sada mogu dopustiti da ne radim ništa drugo, nego da čekam ženu da iziđe na
sunce. Mnogi bi muškarci učinili to isto, bodrio sam samoga sebe da se ne bih osje-
ćao tako osamljen.
Izišla je iz kabine. Prišla mi je. Morao sam zatvoriti oči kao jutros kad sam ugle-
dao more. Bila je zadovoljna. Uvijek je nekako djetinje zadovoljna.
= Stižemo u Livorno = rekla je = plovimo brzo.
Kasnije sam naučio da je to uvijek bilo tako, da su je uvijek iznenađivale udalje-
nosti od luke do luke, i da ju je uvijek trebalo na to podsjećati. Sigurno su joj se čini-
le sve kraće i kraće pa putovala je već tri godine.
= A Sète? = pitao sam je.
Smiješila se i promatrala more.
= Imamo vremena = rekla je.
I ja sam promatrao more i Livorno u daljini.
= Ali = bio sam uporan = u Sèteu te netko čeka, jel’ tako?
= Obavijestila sam Epaminondasa.
= Kada?
= Jučer navečer, još prije polaska.
= Ne misliš valjda ozbiljno? = rekao sam i pokušao se nasmijati.
= Mislim ozbiljno = rekla je. = No zar je to važno?
Više nismo razgovarali. U rukama je držala svoj atlas i ja sam zatražio da mi ga
pokaže. Bio je to sklopiv plastični atlas što ga je naručila u Južnoj Americi. Tu su
bili ucrtani samo naseljeni dijelovi svakoga kontinenta, i to vrlo precizno = odmah
mi je pokazala Roccu, tu malu točku, izgubljenu među tisućama drugih točaka na ta-
lijanskoj obali. Bile su još ucrtane doline i rijeke zbog čega su kontinenti, bijeli i
prazni, bili jednako ogoljeli kao i mora, što je već uobičajeno. Bio je to preokrenut
atlas, negativ Zemlje. Tvrdila je da ga zna napamet.
= Mislim da ga poznajem isto tako dobro kao što svaki stanovnik pozna svoj kraj
= govorila je.
Legli smo na ležaljke ispred bara. Svi su oko nas nešto radili. Samo ja nisam ništa
radio. To bi mi povremeno palo na pamet.
= Kad sljedeći put pristanemo, izići ćemo zajedno ako hoćeš = predložila je.
Stavila je sunčane naočale, promatrala more i pušila. To je baš ono što jedino zna,
sjesti, gledati more i pušiti, i čitati ili ne čitati, ili pak baš ništa ne raditi.
= Pričaj mi o ostalima = rekoh joj.
= Opet me potičeš na pričanje?
= Navečer = rekao sam pomalo oklijevajući = više nećeš pristati na to.
103
www.balkandownload.org
104
www.balkandownload.org
= A jedan drugi = nastavila je, kao da se nije mogla zaustaviti = trećeg je dana iz-
vadio fotografski aparat. To je Leica, rekao je, ali ja imam i Rolleiflex, a i jedan mali
Zeiss, koji, iako baš nije novi model, ipak najviše volim. Šećkao se na mostu noseći
sad Rolleiflex, sad Leicu, sad Zeiss, vrebajući, kako je govorio, odsjaje mora. Taj
neznanac htio je prirediti album snimaka o moru.
Šutio sam odlučno koliko god sam mogao, kako bih je pustio da priča.
= Najgori je bio onaj = nastavila je = koji je vjerovao u Boga. Može se dogoditi
da se to i ne opazi na kopnu, da ih se čak i na moru teško uoči. Malo sam posumnjala
zato što nije stekao ni jednog prijatelja među mornarima i zato što ih je stalno propit-
kivao o njihovu privatnom životu. Ali mislim da je Laurent još prije mene nešto pri-
mijetio. Jedne sam ga večeri opila. I počeo je pričati, pričati, a ja sam ga poticala i,
napokon, ispričao mi je da je mornar s Gibraltara ubojica, da je to nesretnik, da treba
imati milosti prema njemu i da bi njemu najviše koristilo kad bismo se za njega mo-
lili.
= I što si učinila?
= Nije važno. Taj sam put bila zločesta.
= Sigurna si da se to već na kopnu ne vidi?
= Ne uvijek = malo je oklijevala = a i mislila sam da baš i ne treba birati jako
oprezno.
Popio sam i drugi viski. Srce mi je jako tuklo, ali to je sigurno bilo i zbog viskija i
zbog toga što smo ležali na jakom suncu. Odjednom je prasnula u grohotan smijeh.
Upravo se vrlo živo sjetila nečega.
= Bio je i jedan koji mi je već prve večeri rekao: “Hajdemo, draga, zaboravi tog
muškarca. Na putu si da izazoveš skandal.”
I dalje se glasno smijala.
= A jedan je pak imao nevjerojatan apetit. Imao ga je već i na kopnu, ali to na bro-
du, no to je bilo pravo čudo. Mislio je da se na brodu ne jede dovoljno pa je između
obroka odlazio u kuhinju i proždirao banane. Pucao je od zdravlja. Volio je lagodan
život i namjeravao je tako nastaviti i na brodu.
= Sama si ih birala = rekao sam.
= Još jedan, koji je bio isto tako simpatičan, upozorio nas je čim smo krenuli:
“Gle, prati nas riblje jato.” I doista, pratilo nas je jato haringa. Objasnili smo mu da
je to uvijek tako i da nas katkad prati i jato morskih pasa, i to osam dana zaredom.
Mislio je samo na haringe. Silno je želio da zaustavimo brod da bi upecao nekoliko
haringi.
Zastala je.
= Nastavi = rekao sam joj.
= Ne. Više nije bilo takvih čudaka.
= Čak ni onih pravih čudaka? = zapitao sam smijući se, i to tako da je shvatila.
= Ah, da = rekla je = ima jedan kojeg sam zaboravila. Taj je pak cijeli život želio,
106
www.balkandownload.org
108
www.balkandownload.org
= Pa ako i jest to priča = opet je ponovila = upravo time sam ušla u samu priču.
Nasmiješila se.
= To je moguće. I to ću ispričati.
= Dogodilo se to zimi, u Marseilleu. Sišli smo s broda na obalu radi zabave i zato
smo ostali u Marseilleu. Bilo je mračno, oko pet sati ujutro. Bile su to duge, mrkle
noći. To se zbilo jedne noći koja je sličila onoj od prije šest godina kad je on počinio
zločin. U to vrijeme ja još nisam točno znala kakav je to bio zločin, znala sam samo
ono što sam ti već jednom bila rekla, da je ubio nekog Amerikanca.
Bilo nas je četvero. Moj muž, njegovi prijatelji i ja. Noć smo proveli u tom kaba-
reu koji se nalazi u jednoj maloj ulici pokraj Ulice Canebière. Ta se uličica spušta
ravno u Ulicu Canebière. Susret se zbio samo zato što se nismo mogli parkirati on-
dje, nego u Ulici Canebière. Nije bilo mjesta u toj uličici i dok smo išli prema auto-
mobilima, sreli smo ga.
Izišli smo iz kabarea. Bilo je pet sati ujutro. Dobro se još sjećam da je bila duga,
mrkla noć. Mogla bih sto puta ponoviti sve te okolnosti.
Kabare je ostao iza nas. Bili smo posljednji gosti. Posvuda i uvijek bili smo pos-
ljednji gosti. I najveći besposličari, bez ikakve sumnje. Pripadala sam onima koji
svaki dan spavaju sve do podneva.
Marseille je bio pust. Išli smo tom uličicom prema svojim automobilima.
Naši su prijatelji išli ispred nas, bilo im je hladno i zato su se žurili. Prošli smo tek
pedesetak metara kad je netko iskrsnuo iz Ulice Canebière. Dolazio je tom uličicom
prema nama.
Bio je to muškarac. Hodao je brzo. Nosio je vrlo mali kovčeg koji se činio vrlo la-
ganim. U hodu je mahao tim kovčežićem. Bio je bez ogrtača.
Stala sam. Čim je zakoraknuo iz te Ulice Canebière, odmah sam ga prepoznala, i
to samo po hodu. Moj se muž iznenadio. I upitao me što mi je. Nisam mogla odgo-
voriti. Gledala sam ga kako dolazi, prikovana na mjestu. Sjećam se da je i moj muž
stao i da ga je pogledao. Vidio je muškarca koji je išao prema nama. Nije ga prepoz-
nao. Pa iako je i u njegovu životu odigrao donekle važnu ulogu, nikada nije poživio
tako blizu njega da bi ga sada mogao prepoznati na takvoj udaljenosti. Pomislio je da
je nešto drugo spriječilo njegovu ženu, kako je to spomenuo, da konačno krene i da
mu odgovori. Nije znao što se zbiva. I jako se čudio. A i naši su se prijatelji već do-
brano udaljili. Nisu imali pojma da ih više ne slijedimo.
Na trenutak je zastao na onom dijelu pločnika. Podigao je glavu, pogledao oko
sebe i, posve neočekivano, hitro skrenuo prema našim prijateljima. Stao je ispred
njih. I oni su stali, silno zatečeni. Nešto im je govorio. Nije bio daleko od mene, mo-
žda desetak metara. Nisam čula što im je sve rekao, osim prve riječi. Bila je to riječ
“English”, a izgovorio ju je upitno i glasno. Sve ostalo govorio je jako tiho. Jednom
je rukom držao kovčežić, a drugom nešto maleno, nešto slično omotnici. Lice mu je
bilo posve ravnodušno. Prošlo je tek nekoliko sekunda dok su naši prijatelji shvatili
113
www.balkandownload.org
o čemu se radi. I onda je u toj mirnoj i tihoj uličici odjeknuo usklik negodovanja.
“Gubite se istog časa!”, viknuo je naš prijatelj. Čuo ga je i moj muž, okrenuo se i
tada ga je i on prepoznao. A on se ljubazno nasmiješio. Uopće nije ništa odgovorio i
nastavio je svoj put. Tako je stigao i do nas. I u tom me je trenutku prepoznao. Zas-
tao je.
Tri se godine nismo vidjeli’. Bila sam svečano odjevena. Shvatila sam što je gle-
dao. Bila sam u krznenom ogrtaču, skupocjenom i lijepom. Pogledao je muškarca
pokraj mene. I njega je prepoznao. Iznenadio se, ali samo nakratko. Opet se okrenuo
prema meni i nasmiješio mi se. Ali ja se još nisam mogla nasmiješiti. Predugo sam
ga promatrala. Bio je odjeven u ljetno odijelo, staro i neprimjerene veličine. Bio je
bez ogrtača, upravo kao i nekada. Pa ipak, i u tako ranu zoru, činilo se da mu nije
hladno. Zapazila sam kako je lijep. I otkrila da je lijep kao što je bio i onda kada je
zaspao na mostu one jahte. Katkad, poslije Šangaja, posumnjala bih da je tako lijep
kao što sam to nekoć mislila. Ali ne, nisam bila u pravu. Zadržao je onaj isti pogled,
jednako žestok, jednako nemiran zbog mnogih primisli. Otada su mi svi ostali pogle-
di bili dosadni. Već se dugo nije šišao. Kao i nekoć kosa mu je bila neuredna i predu-
gačka. Nije mogao otići frizeru a da pritom ne dovede u opasnost svoj život. Jedino
je opet bio isto tako mršav kao onda kad su ga spasili na jahti. Ali za tog je muškarca
gladovanje bilo prirodno stanje kao i za mačke noćne lutalice. Prepoznala sam ga us-
prkos toj mršavosti, svakako bih ga prepoznala već i po očima. I kad mi se nasmije-
šio onako s isprikom, a i to sam prepoznala, zato što se one davne večeri u Šangaju
nije bio vratio na brod, došlo mi je da kriknem zbog toga što sam to prepoznala. U
tom osmijehu nije bilo nikakva stida, nikakve, baš nikakve gorčine, samo neka obi-
jesna iskrenost. Zaboravio je na svoj kovčežić i na njegov sadržaj, zaboravio je i na
samoga sebe u taj noćni sat, u toj uličici, zaboravio je i na glad i na hladnoću. Bio je
zadovoljan što me vidi.
Nismo progovorili ni on ni ja. Progovorio je moj muž. Samo je on mislio da je ne-
izdrživa ta preduga šutnja tih prvih trenutaka te da je treba prekinuti. Bio je tako ne-
vješt. Pa ipak je još od našeg vjenčanja morao pomišljati da bi se takav susret mogao
dogoditi. Čovjek razmišlja o takvim mogućnostima i o tome što bi pritom trebalo po-
duzeti, zar ne? Ali kad se to i dogodi, tim više je zatečen koliko god da je o tome
mislio, u to nema nikakve sumnje. Sigurno je i previše o tome razmišljao. Upravo je
taj čovjek, s tisuću svojih predviđanja, ipak sada bio tako čudesno zatečen. Pa ga je
upitao:
= Više niste u mornarici?
I potom se polako udaljio od nas i stigao do vrata neke zgrade. Tamo se naslonio i
mislim da mu je pozlilo. Uostalom, udaljio se samo zato da ne bi pao na zemlju. Kad
je otišao, počeli smo razgovarati. Pitao me:
= Kako si?
= Dobro = rekla sam.
114
www.balkandownload.org
= Kad si onda ubio onog Amerikanca, to je, nesumnjivo, bilo radi manje svote od
ove, i to mnogo manje, zar ne?
Pod rukom sam osjetila ruku svoga muža koji me vukao da krenemo. Snažno sam
se oduprla. Pustio me je.
= Da, radi mnogo manje svote = našalio se = čak nije bilo ni pola ove svote.
Napokon je skupio sve novčanice i potom tom slobodnom rukom pružio sve to
mom mužu. U kovčežiću je ostao samo kruh. Rekla sam mu:
= Ne, moraš to uzeti.
= Ti se šališ = rekao je ljubazno.
Rekla sam mu da ih mora uzeti, da svakako mora uzeti.
= Što ti je? = zapitao me.
I dalje je držao i pružao svežanj novčanica.
= Ipak ih nije izbrojio = rekla sam.
Pažljivo je promatrao mojega muža.
= Zašto ste to učinili?
Nije bio nimalo ljutit.
= Zato da je pustite na miru = odgovorio mu je moj muž slomljenim glasom.
I dalje ga je promatrao.
= Niste trebali to učiniti = rekao je.
Moj muž nije mu odgovorio. Već je zažalio zbog tog pomalo djetinjastoga čina.
= Učinio je to onako, po svome = tad sam se ja javila = da može reći da mi ih ti
nisi darovao. Na taj se način oni ne osjećaju obeščašćenima.
= Ona je moja žena = rekao je moj muž.
Sjećam se da mu je u glasu odzvanjalo iskreno preklinjanje.
= Ne = ponovio je on = to nikako niste trebali učiniti.
I dalje sam gledala onaj kruh. Povikala sam:
= Kad ti ga je ubacio u kovčežić, više ga ne trebaš vratiti.
= Ne mogu to nikako = rekao je.
Bio je izrazito miran, tek malo začuđen.
= To ti ja darujem.
= To nije moguće, ne mogu, znaš to dobro.
= Ne želim da mu ga vratiš.
= Ali ja to ne mogu zadržati, znaš i sama = uvjeravao me on.
Još uvijek se čudio, vrlo uljudno. Rekla sam mu:
= A što bi drugo on mogao učiniti, reci mi?
= Ali ja to ne mogu.
= A ja? Ja koja sam se za njega udala?
Gledao me je. Vjerojatno je shvatio dosta toga što sve dosad, onako nevoljko, nije
htio shvatiti.
= Anna = rekao mi je = ne mogu.
116
www.balkandownload.org
117
www.balkandownload.org
zločin u Parizu, i to nad nekim Amerikancem čije pak ime ja nisam znala. Rekla sam
ono malo što sam znala.
I tada se naš prijatelj sjetio nečega. Pitao me je kad se dogodio taj zločin. Rekla
sam mu da se to zbilo prije pet ili šest godina. Rekao mi je da se otprilike u to vrije-
me u Parizu dogodio zločin o kojem se mnogo pričalo. Da je počinitelj bio vrlo
mlad, a njegova žrtva slavni američki industrijalac.
= Sad se sjećam = povikao je prijatelj = bio je to Nelson Nelson, kralj kugličnih
ležaja.
Upitala sam ga:
= Uistinu je to bio kralj kugličnih ležaja?
Smijala sam se od sveg srca. Već se tri godine nisam tako smijala. Rekla sam sa-
moj sebi da će me uvijek iznenađivati. I još sam rekla:
= Pa to je prekrasno.
= Što to? = pitao je moj muž.
= Ne znam, pa eto, to da se tu radi o kralju kugličnih ležaja.
Moj je muž rekao da u tome ne vidi ništa smiješno.
Ni ja nisam vidjela, ali to više nije bilo važno. Toliko sam se smijala da više ni-
sam mogla hodati.
= Taj zločin i nadalje je ostao nerazjašnjen = nastavio je prijatelj. = Dogodio se
navečer, na Montmartreu. Nelson Nelson vozio se u svom Rolls Royceu i vozač je
tim autom oborio nekog mladića. Ulica je bila mračna i uska. Automobil je jurio.
Mladić se nije mogao skloniti na vrijeme. Pao je. Blatobran ga je udario u glavu i kr-
vario je. Amerikanac je vozaču naredio da ga smjesti u automobil i da ga odvezu u
najbližu bolnicu. A kad su stigli pred bolnicu, u autu je bio samo Amerikanac, i to
zadavljen. Nije uspio ni kriknuti. Vozač ništa nije primijetio. Nestao je novčanik Nel-
sona Nelsona. Čini se da je u njemu bila povelika svota. Pretpostavlja se da je Nel-
son Nelson izvadio novčanik da dade neku odštetu tom mladiću, a kad je taj vidio to-
liko novaca, izgubio je glavu.
Pitala sam prijatelja da mi ispriča još ponešto o tom zločinu, ali on se više ničega
nije sjećao. Vratili smo se u hotel.
Upravo na povratku i ja sam se odjednom nečega sjetila. Nekakva njegova ožiljka
na glavi, skrivenog u bujnoj kosi. Kad sam to jedne večeri otkrila dok je spavao, za-
čudila sam se što nasred glave ima neku vrstu crnoga ivera = po boji sličnog Rolls
Royceu = koji je presijecao bijelu kožu. Mislila sam da je to vrlo neobično, ali nisam
tome pridavala neku važnost. Nisam ga čak ni pitala što mu je to.
Povratak je bio mučan. Moj je muž rekao da se to oduvijek moglo očekivati i da
on nikako nije mogao ostati u Šangaju. Tražila sam od njega da se prisjeti kako sam
mu uvijek otežavala život. Prvi sam put zaključila da nema smisla tješiti ga uzalud-
nim obećanjima.
Dobro se sjećam toga. Kad sam se konačno našla sama u sobi, opustila sam se.
118
www.balkandownload.org
Skinula sam odjeću, navukla zastore i legla. Tek tada sam uzela one omotnice i pola-
ko ih otvarala jednu za drugom. Bilo ih je deset. U svakoj omotnici nalazilo se deset
fotografija i dvije razglednice. Bile su pričvršćene finom gumicom od one vrste koje
se stavlja na staklenke. I u svakoj od tih deset omotnica nalazilo se deset jednakih fo-
tografija i dvije jednake razglednice. U zanosu mi je darovao deset puta isto. Jedino
se cvijeće daruje na takav način, zajedno, u buketu. Pa ja sam i imala cvijeće u svo-
jim rukama. Jedino su se fotografije mogle smatrati besramnima. Na razglednicama
je bio Eiffelov toranj i špilja u Lourdesu u vrijeme procesije. Fotografije su bile ta-
nahne, očigledno otkinute iz nekakva bloka, a razglednice su trebale prividno pove-
ćati broj fotografija i obmanuti kupca.
Sutradan smo se vratili u Pariz.
Tri dana i tri noći čekala sam njegov telefonski poziv. To uopće nije bilo suludo.
Mogao mi je telefonirati, samo da je htio. Mogao me je naći u svakom telefonskom
imeniku, nažalost. Samo je trebao otvoriti imenik i potražiti bivšeg vlasnika Cyprisa.
Dok ja nisam imala baš nikakve mogućnosti pronaći njega. Čekala sam tri dana i tri
noći. Nije nazvao.
Nekoliko tjedana kasnije rekla sam samoj sebi da je, nesumnjivo, i bolje tako. Ne
bi mogao izdržati sve to s onim svojim sto puta manjim dnevnim prihodom. Još i
sada vjerujem da je otišao radi pokera. Taj čovjek nikada nije mogao ništa srediti u
svom životu, a još manje bi mogao to učiniti s mojim životom. Pokraj mene čeznuo
bi za pokerom. Bilo mi je draže da igra svoj poker i čezne za mnom. Čak sam uspjela
u toj prividnoj nevjeri uočiti želju za dubokom vjernošću. I on i ja bili smo usmjereni
na jedno te isto.
Počeo je rat. Prošlo je dosta vremena. Ovaj put vidjela sam ga tek nakon četiri go-
dine.
Zastala je u svojoj priči.
= Rado bih popila još jedan viski = rekla je.
Otišao sam po još jedan viski. Laurent je bio još uvijek tamo, kartao se s jednim
mornarom i bio je toliko zanesen da me nije ni opazio. Kad sam se vratio na most,
ona je stajala uz spremište i promatrala obalu. Pružio sam joj čašu. Prolazili smo is-
pred male luke, puste i slabo osvijetljene.
= Casiglioncello = rekla je = ako to već nije Rosignano.
Nisam je dobro vidio u tom svjetlu s donje palube, a tako sam žarko želio vidjeti
je što bolje. No bilo je to još podnošljivo.
= Često to pričaš? = pitao sam.
Osmjehnuo sam se.
= Ne = rekla je = ali silom prilika = oklijevala je pomalo stidljivo = često sam o
tome razmišljala.
= Kad te pitaju da pričaš, pričaš o tome?
119
www.balkandownload.org
= Silazimo.
Sišli smo. I pošli u potragu za nekim restoranom. Bila je to duga i teška potraga.
Luka je bila velika, ali turisti se ovdje nisu zadržavali. Ulice su bile ravne, nove i
otužne, bez drveća, okružene zgradama u nizu. Većinom nisu bile popločene, bile su
pune prašine. Bilo je malo trgovina, tek poneka voćarnica ili mesnica. Dugo smo ho-
dali dok smo napokon našli restoran. Vrijeme je bilo oblačno i teško. Bilo je i mno-
go, mnogo djece. Prilazila su nam sasvim blizu, potom bi otrčala prema snažnim ba-
kama, odjevenima u crno i kože uštavljene od mora, koje su nepovjerljivo promatrale
tu čudnu ženu. Bilo je vrijeme ručka, širio se miris češnjaka i ribe. Napokon smo
našli mali restoran bez terase, na uglu dviju ulica. Unutra je bilo svježe. Za jednim
stolom ručala su dva radnika. Na barskim stolcima sjedila su trojica bolje odjevenih
muškaraca. Pili su kavu. Stolovi su bili od sivoga mramora. Nema baš nekih poseb-
nih jela, rekao nam je gazda, juha, kobasice, pečena jaja, ali ako imate vremena, mo-
žemo vam prirediti tjesteninu. Pristali smo. Ona je naručila vino. Bilo je to loše vino,
ljubičasto, gusto, ali je stizalo iz podruma i bilo gotovo ledeno, lako smo ga pili.
Dosta smo hodali i sad smo ispili po dvije čaše, jednu za drugom.
= Ne može se reći da je baš dobro, ali je hladno = rekao sam.
= Volim tu vrstu vina.
= Može izazvati dosta zla = rekao sam.
= Izdati, to si mislio? = rekla je smijući se.
= To sam mislio.
Govorili smo o vinu, i to vrlo pomno. Često sam joj ulijevao. Onda je gazda donio
juhu. Jedva da smo je kušali.
= Kad je tako vruće, ne može se jesti = rekla je i malo porumenjela.
Složio sam se. S vinom se vratio umor = otkad sam je upoznao, nisam baš mnogo
spavao. No bio je to neobičan umor, neodređen, nije mi se spavalo. Nisam imao vo-
lje za jelo, nešto slično kao i prije četiri dana nakon kupanja, u onoj gostioničkoj sje-
nici. Njezino je lice bilo upravo kao onoga dana kad sam je prvi put vidio pri svjetlu
zelenkastom od grožđa. Pojela je tek malo više od mene. Hranio me, nesumnjivo, taj
umor, a i vino, tko zna? Naručio sam novu bocu vina.
= Katkada ne mogu prestati piti vino = rekao sam. = Ima takvih dana.
= To mi je poznato = rekla je. = Ali napit ćemo se.
= To nam baš i treba = rekoh.
Gazda je donio kobasice. Pojeli smo malo, nekoliko narezaka s plitice. Zatim je
donio salatu od rajčica. Bile su tople, vjerojatno su stigle tog časa s police susjedne
voćarnice. I od toga smo tek malo pojeli. Prišao nam je gazda.
= Pa vi ništa ne jedete = rekao je to na talijanskom. = Ne sviđa vam se?
= Jako nam se sviđa = rekao sam = ali zbog vrućine nemamo apetita.
Ponudio nam je da nam ispeče jaja. Ona je rekla da ne treba. Naručio sam još jed-
nu bocu vina.
122
www.balkandownload.org
126
www.balkandownload.org
127
www.balkandownload.org
128
www.balkandownload.org
129
www.balkandownload.org
Marseillea, ipak je morao misliti na mene. Zar si sve izgubio? Rekao je: Zaradio
sam. Bio sam na dobitku kad sam otišao. Nasmijao se, pomalo zbunjeno. Rekla sam:
Baš svašta... pa sam se i ja nasmijala. Rekao je: Zar ne vjeruješ? Nije stvar u tome,
ali nisam znala da bi jednom mogao biti sposoban za to. Pa ni on to nije znao. Jedan
od kartaša rekao je koliko je sati, on je svoje karte bacio na stol i potrčao. Rekla sam
mu: Grozan si. A on: Ali čak i da sam stigao navrijeme, što bi se moglo učiniti? Ni-
sam odgovorila. Sjetila sam se nečega i počela se smijati. Rekla sam mu: Znaš, onaj
se zvao Nelson Nelson i bio je kralj kugličnih ležaja. Iskolačio je oči, ukočio se od
iznenađenja i potom prasnuo u smijeh. Ne, ne...kralj kugličnih ležaja, ponovio je ne-
koliko puta. Rekla sam mu da bi i sam to svakako saznao, samo da je prije pročitao
novine. Ali kako to misliš, pa ja sam bio u bijegu? Opet se smijao, više me nije gle-
dao, a i ja sam se smijala. Upitao je: Sigurna si? Rekla sam mu da ne mogu biti sa-
svim sigurna, no tko bi mogao izmisliti tako nešto, kralj kugličnih ležaja? Ponavljao
je: Nelson Nelson, onako zaneseno. Smijao se ludo još dugo, dugo. Bio mi je drag taj
njegov smijeh... I s glavom na stratištu ja bih se previjao od smijeha.. .govorio je,..
.kralj kugličnih ležaja. Rekla sam mu da je mogao i gore proći s tim kraljem kuglič-
nih ležaja. Ah, kako mi je bio drag taj njegov smijeh! Rekao je da je to točno, kao i s
kraljem budala. Rekao je, sve u jednom dahu, kao da recitira: Osuđen na doživotnu
tamnicu za ubojstvo kralja budala. Zbog ljudi smo se smijali tiho, tiho. Još je rekao:
Ah, da sam znao, da sam samo znao da je to bio kralj kugličnih ležaja! Pitala sam ga
što bi učinio. Nije točno znao, ne bi mario za njega = ne ubija se kralja kugličnih le-
žaja = to je neozbiljno. Kad se malo stišao taj njegov smijeh, rekla sam mu da su mi
to ispričali oni prijatelji koji su onako dolično bili otklonili njegovo trgovanje. Tada
se prisjetio: Čak i da sam stigao navrijeme, što bi se moglo učiniti? A ja sam mu
objasnila da nikada nisam težila za tim da imam sređen život, stalnu plaću, kino sva-
ke subote, i tome slično. Rekao je da mu je to poznato, ali da bismo se odjednom iz-
gubili, i to već na skretanju u drugu ulicu. Tada sam mu rekla da nije isto ako je net-
ko spreman na to. Objašnjavao mi je polako, s naporom, da je tek nakon Šangaja
shvatio... Tražio je pravu riječ. Prekinula sam ga. Nije se iznenadio. Rekao je još i to
da je imao mnogo žena nakon našeg rastanka, ali da to sve njemu ništa nije značilo.
Upala sam mu u riječ. Pitala sam ga: A nakon što si mi darovao one fotografije, je l’
opet poker bio u pitanju? Rekao je da nije. Da je sutradan ujutro otišao do pošte, če-
kao da se otvori, da je tražio da ga spoje s Parizom i da je opet dugo čekao. I da je
spustio slušalicu nakon što su ga bili spojili. I to je sve. Pa zar to ne znači da se, za-
pravo, odlučio da to ipak ne učini? On je tvrdio da nije tako, da je to sve bilo zbog
umora, da je spavao u nekom prihvatilištu, da je prebivao na mjestima gdje nije mo-
gao doći do žene. Nikada nisam tražila druga objašnjenja. Malo sam pričekala i onda
zapitala: A sada? Rekao mi je da ima sobu u jednom hotelu. Opet sam pocrvenjela
dok me je gledao. Zapitao me: Zbog tolikih spoznaja, više ni sam ne znam. Jesi li
zbilja tako lijepa? Rekla sam mu da jesam. Opet je rekao da je u Marseilleu bio umo-
130
www.balkandownload.org
ran, ali da me je tako žarko želio ponovno vidjeti i kad je, napokon, dobio Pariz, da
onda više nije jasno vidio. I zatim, eto.
= Što?
= Naglo mi je prišao, raskopčao kaput, pogledao me i rekao: Za ime Boga! I eto. I
sve je nanovo počelo.
= A ti?
= Rekla sam mu da je gad. Sve je nanovo počelo.
= I tako si ponovno našla svoju mladost, čaroban miris brodskih spremišta i sve
one fantastične oceane koji su se prostirali prema vašim željama. A onaj neon u ka-
vani, koji je dotad bio tako okrutan, sada je postao užareno sunce zbog kojega si se
preznojila.
Od gazde sam naručio novu bocu vina.
= Oprosti = rekao sam i dodao = ti baš voliš pričati o tome.
= A što bih ti drugo pričala = odgovorila je.
Nisam joj odgovorio. A ona je, pomalo tužno, gotovo tiho dodala:
= Istina je da sam ti željela to ispričati.
= I onda?
= Već sam ti rekla. Živjeli smo zajedno pet tjedana i onda je otišao.
= A nakon njegova odlaska?
= To više i nije tako zanimljivo = rekla je i pokušala se nasmiješiti. = Napustila
sam Pariz i u okolici unajmila sobu. Bila sam toliko obeshrabrena da čak tri tjedna
nisam otišla u Pariz da se raspitam za pismo. I ondje sam počela sebe uvjeravati da
to nije vrijedno truda, da neće biti nikakvih pisama. Valjda sam se donekle urazumi-
la. A onda sam ipak otišla u Pariz. Nikakvo pismo nije stiglo u onaj stančić. U Parizu
sam ostala samo dva dana. I potom se vratila u onu sobu u okolici Pariza. Mislila
sam da ću tamo dugo ostati. Ostala sam osam dana. I opet otputovala. Išla sam od
grada do grada, uvijek prema jugu, prema španjolskoj granici i tako se, bez ikakve
namjere, približavala rodnom gradu. Kad sam napokon stigla, odsjela sam u jednom
hotelu i tamo ostala sve do večeri. Prisjetila sam se braće i sestara, neki od njih bili
su vrlo mladi kad sam otišla. Možda se javilo i grizodušje. Po mraku sam stigla do
maloga bistroa. Francuska je bila oslobođena i prozori više nisu bili zamračeni. Sve
sam ih prepoznala. Bilo ih je četvero, moj otac, moja majka, sestra i brat. Otac je
zaspao u stolcu. Majka je plela čarapu. Sestra je prala sude. Brat je sjedio za blagaj-
nom i, očekujući goste, čitao list Oslobođeni Parižanin. Sestra je ostarjela, brat je bio
visok i snažan, zijevao je dok je čitao. Nisam ušla, sad kad sam ih ponovno vidjela,
učinilo mi se kao da sam ih netom tek načas ostavila. Nisam osjećala nikakvu potre-
bu za tim da s njima popričam, da ih bolje upoznam, da im objašnjavam. Otputovala
sam sutradan. I opet u Pariz. Pansion mojega muža bio je prazan, kućepaziteljica je
opet plakala kad me je ugledala, bila je to osjećajna osoba. Rekla je: Kad samo po-
131
www.balkandownload.org
mislim na našega jadnoga gospodina. Ni tu nije bilo nikakva pisma. Vrt je bio zapu-
šten, u mojoj sobi nedostajala su neka stakla na prozorima. Platila sam kućepazitelji-
ci i rekla joj da odlazim u provinciju i da ću se vratiti. Zatim sam otišla u onaj mali
unajmljeni stan koji sam zadržala. I jedne sam večeri učinila nešto čudno, iako sam
vjerovala da to nikada ne bih mogla učiniti. Nazvala sam stare prijatelje svoga muža
i rekla da bih jednu večer rado provela s njima. I to ne bilo koje. Već upravo one koji
su bili s nama kad smo ga sreli u Marseilleu. Pozvali su me. Već su mi preko telefona
njihovi glasovi bili grozni i odvratni, ali ipak sam otišla k njima. Bili su vrlo pristojni
i razgovarali u skladu s okolnostima. I onda, recite nam, svakako je to vrlo mučno,
ali možemo li čuti kako se, zapravo, to dogodilo? Nisam im rekla, ubrzo sam otišla.
Sutradan sam treći put napustila Pariz i otputovala na Azurnu obalu. Opet sam unaj-
mila sobu, no sobu s pogledom na more. Bilo je još dovoljno toplo za kupanje. Ku-
pala sam se svaki dan, čak i nekoliko puta dnevno. I prvi put nisam imala neku po-
sebnu želju za novim putovanjem. Uopće nisam znala što bih počela sama sa sobom.
Prošlo je mjesec dana. Zatim sam malo-pomalo počela žaliti zbog onoga što sam uči-
nila. I žaliti što nisam otišla za njim u Marseille, pa čak i dalje. Eto tako. I jednoga
dana sjetila sam se one jahte pa mi je palo na pamet da bih ga mogla potražiti. I još
jednom pokušati s njim, ili bez njega, ostvariti ono što se naziva život.
I kad sam to odlučila, u tome nije bila presudna moja želja da ga ponovno vidim.
Mislim da je bilo upravo suprotno. Ali to je ipak bilo ono što sam najviše željela uči-
niti za samu sebe.
Otišla sam u Ameriku, preuzela nasljedstvo, dala opremiti jahtu i potom krenula.
Tražim ga već tri godine. I još nisam naišla ni na kakav trag.
Ulio sam i njoj i sebi ostatak vina iz boce. Popili smo to bez ijedne riječi i onda
dugo pušili.
= Eto = rekla je = više nemam što pričati.
Pozvao sam gazdu i zatražio račun. Zatim sam joj predložio da prošećemo gra-
dom prije povratka na brod.
Nije rekla ni da ni ne. Ustala je odmah poslije mene i tako smo izišli iz restorana.
Vrijeme se popravilo i više nije bilo tako vruće. Pljusak je morao biti dosta jak, ulice
su bile još mokre i voda je ležala u lokvama na mjestima gdje nije bilo dobro poplo-
čeno. Je li to bilo zbog poslijepodnevnoga kasnog sata ili zbog oluje? Kao da je sreća
preplavila grad. Bilo je mnogo više ljudi na ulicama nego kad smo dolazili. Sva su
gradska djeca bila vani, onako bosonogi u lokvama. Ona ih je gledala, čini mi se,
mnogo više nego jutros. Možda se pomalo čudila što joj ništa ne govorim = i povre-
meno me kradomice pogledavala. Ali to joj nije smetalo da radosno korača. Hodali
smo lako i skladno, a mogli bismo tako hodati satima, usprkos vinu i umoru. I uspr-
kos ruti što ju je predala Laurentu prije silaska s broda, usprkos utvrđenom satu pola-
ska. Već smo ga prekršili i kasnili jedan sat, ali o tome nismo govorili, i dalje smo se
kretali gradom u smjeru suprotnom od luke. Nakon pola sata slučajno smo stigli u
132
www.balkandownload.org
vrlo prometnu ulicu, s nizom trgovina, po kojoj su cijelom njezinom duljinom jurili
stari, dupkom puni tramvaji. Počeo sam pričati.
= Ovo me podsjeća na Sarzanu, gradić u blizini Rocce.
= Jednom sam tamo otišla s Carlom = rekla je.
= Volim takve gradove više od ostalih. Volim sve što je neprivlačno u svijetu.
= I što još?
= Neprivlačne gradove, neprivlačne okolnosti. Ne volim ni povlaštene gradove, ni
povlaštene okolnosti, baš ništa povlašteno na svijetu.
Nasmiješio sam joj se.
= Možda ipak pretjeruješ = rekla je.
= To nikako = odgovorio sam. = U to sam posve siguran.
Malo je oklijevala i onda zapitala:
= Mogao bi mi reći zašto?
= Pitanje značaja = odgovorio sam. = Tako se čovjek osjeća bolje nego negdje
drugdje. Ali vjerojatno postoji i neko drugo objašnjenje.
= A znaš li koje je to?
= I ne pokušavam to saznati.
Nije više pitala. Stisnuo sam joj ruku i rekao:
= Drago mi je da sam krenuo na ovo putovanje.
Pogledala me malo sumnjičavo, vjerojatno zbog mojega tona, i nije odgovorila.
Još sam rekao:
= Ako ti je po volji, sići ćemo s broda i u sljedećoj luci.
= Ako ti tako kažeš.
Opustila se i dodala smijući se:
= Ali više ništa neću moći pričati.
= Može se uvijek o nečemu pričati = rekoh.
Nasmijala se posve opušteno.
= Misliš?
= Siguran sam. Svi imaju neku priču za pričanje, svatko ima neku priču, zar ne?
= Znaš = rekla je polako = ti znaš da je uvijek sve moguće? Hoću reći, uvijek je
moguće da se on pojavi iza ugla sljedeće ulice?
= Znam = rekoh = a možda nas već čeka na brodu.
= Da = rekla je smijući se = ali na neki način = to je to, to je traganje za nekim.
= Znam. Ali siguran sam da je mornar s Gibraltara čovjek pun razumijevanja.
Časkom smo hodali bez riječi.
= Čudno je to = rekla je = kako se nikada ne pitam što bih zapravo učinila kad bih
ga našla.
= Baš nikada?
= Gotovo nikada.
= Sve u svoje vrijeme = rekoh.
133
www.balkandownload.org
Opet me probudila svježina. Upravo smo oplovili rt Korzike, bilo je nešto više od
pet sati ujutro. Miris makije nošen vjetrom stizao je sve do broda. Ostao sam na mos-
tu sve do sunčeva izlaska. Vidio sam još kako na obzoru nestaje Korzika i osjetio
kako malo-pomalo iščezava miris makije. Potom sam otišao u kabinu. Ostao sam
tamo i pomalo drijemao najveći dio prijepodneva. Onda sam se popeo do mosta. Po-
novno sam je vidio tek u podne, za vrijeme ručka. Izgledala je mirno, čak i veselo.
Izbjegli smo i razgovor i mogućnost da se zateknemo sami u baru. Požalio sam što
smo se naučili jesti za istim stolom. Sada to više nismo mogli promijeniti, i dalje su
nas pratile oči mornara. Ostavio sam je odmah poslije ručka i potražio Laurenta koji
je toga dana stražario. Razgovarali smo o svemu i svačemu. Ne i o njoj. O mornaru s
Gibraltara. O Nelsonu Nelsonu. Bio sam tamo već pola sata kad je stigla i ona. Kao
da je bila malo iznenađena što me je tu zatekla, ali to je bilo jedva primjetno. Prvi
put otkad je poznajem izgledala je besposleno. Sjela je do Laurentovih nogu i uplela
se u naš razgovor. Upravo smo govorili o Nelsonu Nelsonu i smijali se.
= Priča se = reče Laurent = da je običavao svojim žrtvama omogućiti doživotnu
rentu.
Tako si je priskrbio reputaciju plemenitosti. A to mu se dvostruko isplatilo. Budu-
ći da se radi važnih poslova morao brzo voziti, brižno je izračunao da bi izgubio
mnogo više vremena vozeći oprezno nego što ga je gubio kad bi, s vremena na vrije-
me, nekoga pregazio.
= Što ti sve nećeš izmisliti! = rekla je smijući se.
= To sam negdje pročitao = rekao je Laurent. = Već je imao dvadeset i pet prega-
ženih u svojoj aktivi pa se baš i nije mogao jako prevariti u svom računu s tim tvojim
mornarom s Gibraltara.
= Pa ipak se prilično prevario = rekao sam.
= Ah, što se toga tiče = rekla je = može se, i bez varanja, to i potvrditi.
= Očaran sam, baš si me zadivila! = reče Laurent.
= I kakva je to dvojba! = oglasio sam se. = Pa zar ne bi baš svatko postupio kao
Nelson Nelson? Kad samo pomislim kakva je to dvojba!
137
www.balkandownload.org
I te sam noći opet spavao na mostu, samo zato da je ne bih čekao u svojoj kabini.
Probudila me zora, kao jučer, kao prekjučer. Cijeli je dan nisam vidio nasamo. Ali
bio sam umoran kao da smo zajedno spavali. Otišao sam do spremišta i nalaktio se.
Približili smo se francuskoj obali. Plovili smo dosta blizu. Male luke promicale su is-
pred broda, bulevari su osvjetljavali more. Više nisam gledao. Naslonio sam glavu na
spremište i zatvorio oči. Tako mi se činilo da ne mislim ni na što, da sam ispunjen
njezinom slikom sve do kraja svojih ruku. Spavala je u svojoj kabini i ja sam mogao
zamišljati tek njezin san. I ti gradovi, tako nanizani na obali, bili su tu samo zato da
bi se pred njima istaknuo taj san. I već sam pomislio da neću moći još dugo izdržati
tu napetost, da ću ubrzo morati s njom razgovarati. Ostao sam tamo dugo, dugo, čela
oslonjena na spremište. I onda je zasjalo sunce. Sišao sam do svoje kabine, gotovo
protiv svoje volje, opijen njezinom slikom dok spava. A ona je bila tamo. Vjerojatno
me je dugo čekala i nakraju zaspala. Na noćnom ormariću bila je boca viskija. To je
nerazumna žena. Spavala je odjevena, pokrivač se omotao oko nje, sandale su pale
na pod, noge su joj bile otkrivene. Vjerojatno nije mnogo popila, boca je bila dopola
puna. Pa ipak je čvrsto spavala. Ispružio sam se na podu, na prostiraču, nisam je htio
probuditi, nisam je smio dugo gledati. Bilo mi je istinski stalo do njezina odmora.
Kad sam već stigao ovamo, svjestan da je ona tu, uspio sam malo i odspavati.
Probudio sam se prije nje. I ja sam spavao odjeven. Iz kabine sam izišao vrlo tiho i
otišao do blagovaonice. Popio sam mnogo kave. Svi su mornari bili na mostu. Bilo je
devet sati. Stizali smo u Toulon. Spavao sam tek četiri sata. Kad sam se popeo na
most, doživio sam jednako blještavilo kao i jučer, kao i svakoga prethodnoga dana.
Nema sumnje, nisam se još naviknuo na morsku svjetlost.
U Toulonu sam sišao s broda, imao sam jedan sat na raspolaganju. Nisam joj
predložio da i ona side. Nisam znao hoću li se vratiti na brod. Ali vratio sam se. Una-
toč izlasku, dan se beskrajno otegnuo. Proveo sam cijeli dan u kabini. Nije došla po
139
www.balkandownload.org
mene. Vidio sam je za večerom. Činila mi se tiha kao i jučer, ali u njezinu se pogledu
odražavao nekakav bolni umor, što još nikada prije nisam primijetio. Netko ju je pi-
tao je li bolesna, jedan od mornara, rekla je da nije. I te je večeri brzo otišla u svoju
kabinu. Odmah sam i ja otišao onamo.
= Čekala sam te = rekla je.
= Ne znam točno što želim = odgovorio sam.
= Moraš spavati na mostu = rekla je mirno.
Stajao sam ispred nje, a ona je bila ispružena na ležaju. Uvjeren sam da sam drh-
tao.
= Pričaj mi = rekla je.
= Ne mogu.
Pokušao sam se nasmijati.
= Zapravo, nikada nikome nisam pričao. Ne znam.
= To ništa ne znači = rekla je.
= Glupi smo. I ja sam postao glup.
Ovaj put je ona mene zamolila da odem.
Spavao sam malo, ali noćas sam spavao u kabini. Probudio sam se isto tako rano
kao i jučer. I onda uvijek ta svježa vruća kava nakon besanih noći. Na tom je brodu
to predviđeno, uvijek je tu kava za one koji loše spavaju. Prišao mi je Bruno. Učinio
mi se nekako neobičnim.
= Bolestan si? = pitao je.
Zanijekao sam, onako naslonjen na vrata tog bara.
= Sve je to zbog te svjetlosti = rekao sam = jer nisam naviknut.
Pokazao mi je obalu i nekako se našalio.
= Sète. Bit ćemo tamo za pola sata. Trebat će je probuditi.
Pitao sam ga zašto je tako dobre volje.
= Sve mi to postaje smiješno = rekao je.
Laurent je stigao i upravo čuo što je rekao.
= Nije to ništa neobično. Još od Sicilije je tako čudan.
= Iskrcavaš se u Sèteu?
= Zapravo ne znam ni sam, pa ako vas to zabavlja, točno je, mogu još malo ostati.
Treba znati prilagoditi se = rekao je Bruno.
Ubrzo je i ona stigla na most. Zazvala me s vrata bara. Pozdravili smo se u dobru
raspoloženju i prvi me put upitala kako sam. Bila je odjevena kao i obično u hlače i
crni pulover, ali još nije bila počešljana i kosa joj je slobodno padala na ramena. Re-
kao sam joj da sam dobro, da sam malo spavao. Ništa me više nije pitala. Popila je
dvije šalice kave, onako stojeći uz vrata, zatim je došla na most i promatrala grad.
Pozdravila je Brunu koji je, neprestance se šaleći, također promatrao grad. Znao sam
da se brine zbog Brune i sad je bila zadovoljna što se on smije. Smijala se s njim.
Moglo bi se pomisliti kako se smiju pri pogledu na grad, bio je to čudan prizor.
140
www.balkandownload.org
= Ne silaziš u Sèteu?
= Možda još ne = odgovorio je Bruno. = Otkad sam čuo da se govori o Epami-
nondasu, poželio sam ga upoznati, barem malo.
= Bilo bi mi drago = rekla je = da još malo ostaneš.
Bili smo udaljeni stotinjak metara od jednoga doka. Neki muškarac stigao je na
gat i mahao prema brodu. Ona mu je odgovorila smijući se. Stao sam pokraj nje.
= Vidjet ćeš = rekla je = Epaminondas je uistinu poseban.
= Baš kao što ste i vi posebni = rekao je Bruno, stalno se smijući. Reklo bi se da
je cijelu noć pio.
Otišla se počešljati. Kad je brod pristao, ona se već bila vratila. Epaminondas je
bio mlad i lijep, po narodnosti Grk. No prvo što sam zapazio nije bilo njegovo lice,
nego = zbog raskopčane košulje = neobična tetovaža na mjestu njegova srca. Bilo je
to jednako srce, tetovirano vrlo pomno iznad njegova srca, a bilo je probodeno no-
žem. Ispod sječiva, u kiši svih onih kapi krvi bilo je ispisano ime. Prvo slovo bilo je
A. Dalje nisam mogao vidjeti. Kako je bio uzbuđen što je ponovno vidi, to je tetovi-
rano srce udaralo istodobno kad i njegovo pravo srce, a i zabodeni bodež poskakivao
je grčevito u toj rani. Morala je to biti velika i naivna ljubav. Srdačno sam mu stisnuo
ruku, možda malo i presrdačno. Ona je primijetila moje pokušaje da bolje vidim nje-
govu tetovažu i nasmiješila mi se, pogledala me prvi put nakon Piombina. I to tako
da bih mogao povjerovati da me je željela uvjeriti kako ona, baš ona zna da ćemo
svladati sve svoje poteškoće. I da je to bilo tek pitanje dobre volje, da, dobre volje.
Popili smo čašu vina u baru nakon svih prijateljskih izljeva Epaminondasa sa svim
mornarima, osobito s Laurentom, koga je dobro poznavao. Epaminondas bi, nesum-
njivo, radije bio nasamo s njom, ali ona je zahtijevala da ostanem s njima. Ispili smo
bocu šampanjca. I Epaminondas je gledao mene, ali njegova je znatiželja bila primje-
renija od moje. Vjerojatno je imao dosta vremena da vidi i neke druge prije mene pa
se i nije morao previše čuditi takvim situacijama. Uostalom, više mi uopće nije bilo
neugodno što me promatraju kao neku prijeku potrebu u životu jedne žene. No i Epa-
minondas je ubrzo zadovoljio svoju znatiželju. I započeo svoj izvještaj. Epaminon-
das je promijenio zanimanje. Postao je vozač teretnoga kamiona između Sètea i
Montpelliera. I baš zbog takva zanimanja imao je priliku susresti mornara s Gibralta-
ra. A i mornar s Gibraltara je, ako se to može reći, promijenio zanimanje. Vodio je
benzinsku servisnu stanicu na državnoj cesti, točnije, između Sètea i Montpelliera.
Nasmiješila se kad je to čula. I ja također. Čim je Epaminondas počeo pričati, prepla-
vila me neodoljiva dobroćudnost. Pričao je jako lijepo. Ispričao se što joj je morao
reći za tu benzinsku stanicu, ali dodao je da mornari s Gibraltara rade ono što mogu,
gotovo nikada ono što žele, jer za njih ne vrijede ista pravila kao za druge ljude. To
je suvremena benzinska stanica, dobro posluje i vjerojatno donosi dosta novaca. Tom
stanicom upravlja mornar s Gibraltara, a vjerojatno je i suvlasnik, barem prema ono-
me što se priča.
141
www.balkandownload.org
Sada mu je ime Pierrot. Svi u tom kraju poznaju Pierrota. Pa ipak, nitko ne zna
odakle je došao. U mjesto Hérault stigao je prije tri godine, odmah poslije Oslobođe-
nja. Ime Pierrot, nesumnjivo, nije njegovo pravo ime, ali budući da nitko, pa ni ti,
baš nitko ne zna pravo ime mornara s Gibraltara, onda to i nije važno, zar ne? Ima li
što nevažnije od vlastitog imena ili nadimka? Pa eto njega, Epaminondasa, svi u
Sèteu zovu Heraklo, a da on = i tu se vragolasto nasmiješio = nikada nije doznao raz-
log tom nadimku, nije li to točno? Ona je to potvrdila. Mnogi i mnogi opskrbljuju se
kod Pierrota, nastavio je Epaminondas. Što još? Po narodnosti je Francuz i, koliko on
može prosuditi prema naglasku, vjerojatno je dosta dugo živio na Montmartreu. Pier-
rot je nevjerojatno spretan i vičan raznim zanatima, i to kao malo tko. Nedjeljom ga
se može vidjeti da vozi američki automobil koji je kupio za sitniš i koji je onda sam
preuredio tako da više nema ni traga od izvornog modela, i sada bez poteškoća posti-
že sto dvadeset na sat. Nikome nije poznato ima li stalnu ženu, a to je još jedna poje-
dinost. Bilo je mnogo prolaznih veza, a među njima ima i dosta onih koje dolaze u
benzinsku stanicu, to su one bogate, besposlene žene, nezadovoljne onime što im
pruža zabavni život Héraulta, ali jedno je sigurno = nije oženjen i živi sam. Jednoga
dana Epaminondas ga je pitao zašto nema ženu, a Pierrot mu je odgovorio nešto što,
nažalost, sada mora reći Anni.
= Imao sam jednom jednu ženu = rekao je Pierrot, a Epaminondas je pocrvenio i
glasno se nasmijao = ali ona mi se toliko prilijepila da nisam spreman upustiti se po-
novno u to.
Smijali smo se jako, sve troje. Epaminondas se opet ispričavao, ali on mora ispri-
čati sve po istini, zar ne?
Kad je prvi put vidio Pierrota, Epaminondas je bio zatečen. Iako prije nije ništa
zamišljao, iako je bio miljama daleko od svih tih priča, bio je zatečen. Zašto? Ne bi
znao točno odgovoriti na to. Je li to bilo zbog njegova pomalo suzdržanoga, turob-
nog držanja, nekako nalik na filmskog junaka? Ili zbog njegove vozačke neustraši-
vosti? Ili zbog njegova uspjeha kod žena? Ili zbog njegove osamljenosti i tajnovitosti
njegova okruženja? Po čemu prepoznajete nekoga koga niste nikada prije vidjeli? Po
čemu uočavate sve to? Može li se ipak sve razjasniti a da nikada ne odgovorite na
sve te sumnje?
Epaminondas se vozio svaki dan pokraj Pierrotove benzinske stanice kad je odla-
zio po povrće do tržnice u Montpellieru = prevozio je povrće. Prolazio je oko jedana-
est sati noću = a Pierrot je zatvarao tek oko ponoći. Epaminondas se često zaustav-
ljao i onda bi malo porazgovarali. Ali Pierrot je bio tako šutljiv = još jedna očita slič-
nost, zar ne = da mu je trebalo nekoliko tjedana da ga tek malo upozna.
Ali sada je to ‘tek malo’ značilo da Epaminondas zna više nego svi u tom kraju =
a oni ne znaju baš ništa = o tom Pierrotu. Šest mjeseci zaustavljao se četiri puta tjed-
no = a manje se nije moglo = na toj servisnoj stanici. Prije svega, saznao je da je Pi-
errot nekada bio u mornarici. Kad je to jednom saznao, onda se sve počelo malo brže
142
www.balkandownload.org
odvijati. Obično bi se svaki put prisjetili po jednoga kutka zemlje što su ga upoznali
na svojim brojnim putovanjima. Usput, Epaminondas je rekao da je pomislio kako je
lukavije da Pierrotu ne ispriča u kakvim je okolnostima putovao on, Epaminondas, i
= zar nije imao pravo? Imao je pravo, potvrdila je ona. I došao je dan kad su progo-
vorili o Gibraltaru, bilo je to sudbonosno. Epaminondas je pitao Pierrota poznaje li
ga.
= A kakav je to mornar koji ne pozna Gibraltar? = odgovorio je Pierrot.
Epaminondas se s time složio.
= On je na tako dobrom položaju = nastavio je Pierrot. A Epaminondasu se nje-
gov smiješak učinio vrlo znakovitim.
I na tome su se zaustavili te večeri. Epaminondas nije ustrajao. Nastavio je tek na-
kon osam dana. Možda je mogao još malo pričekati, ali bio je znatiželjan.
= Krasan je to kutak = rekao je Epaminondas = taj Gibraltar.
= Pa, kako se uzme = odgovorio je Pierrot = ovisi o tome iz kojega se kuta proma-
tra. U svakom slučaju, to je tako strateški čudesno mjesto, kao da je izmišljeno.
= I vrlo neobično, također = Epaminondas je to naglasio.
= Ne shvaćam te = odgovorio je Pierrot = ne znam što misliš time reći.
Pritom se, takoreći, neobično osmjehivao, osmjehivao se još neobičnije nego prvi
put. Kako bi to opisao? Kako opisati osmjehivanje samome sebi? To se ne može is-
pričati.
No jedno je bilo sigurno da je Gibraltar potaknuo Pierrotovu maštu i da je Epami-
nondas zapazio da on mnogo više priča o tom tjesnacu nego o bilo kojem drugom
mjestu.
= I kad uzmeš zemljopisnu kartu = kazivao je dalje = pa kad vidiš tu stijenu na
ulazu u Sredozemlje, onda moraš povjerovati u vraga = i dodao je = ili u Boga, već
prema tome na koju si stranu udaren.
Jel’ da se rijetko događa da čovjek sretne nekoga tko ima tako osobno mišljenje o
tom tjesnacu?
Anna se digla i zagrlila Epaminondasa.
I nije bilo samo to, nastavio je Epaminondas, sada ohrabren. Ponajprije, jedne je
večeri čuo Pierrota da zviždi neki napjev Legije stranaca, pa kako je znao da su broj-
ni nekadašnji mornari znali napjeve Legije stranaca, upravo je to nakraju učvrstilo
njegove pretpostavke. A onda je jedne večeri Epaminondas doživio kvar na kamionu,
u pitanju je bio dinamo, i onda je u vezi s tim poveo vrlo zanimljiv razgovor s Pierro-
tom. Epaminondas je to tako izveo, a slučaj se pokazao tako zgodnim da je Pierrot
bio uvjeren da se to dogodilo upravo tada = iako je kvar bio od jučer = te da Epami-
nondas neće moći zbog toga voziti.
= Ako se tu radi samo o kugličnom ležaju = rekao je Pierrot = ja ponešto znam o
tome pa ćemo vidjeti.
I bacio se na posao. Možda malo živčano, primijetio je Epaminondas. Rastavio je
143
www.balkandownload.org
dinamo, ležište je bilo slomljeno, zamijenio ga je. Kad je bilo gotovo, Epaminondas
je pokušao malo popričati.
= Kad čovjek malo razmisli = rekao je Epaminondas = onda se može samo diviti
sjajnom izumu kugličnih ležaja. Ali ja se u to uopće ne razumijem.
= Pa to je kao i sa svim ostalim = rekao je Pierrot = treba poznavati struku.
Riječ struka rekao je na nekakav neobičan način. Epaminondas je otkrio između
tog neobičnog tona i ubojstva, zapravo smaknuća, ispravio se, Nelsona Nelsona, ne-
kakvu vezu, možda dosta daleku, ali ipak...
= Tko je to izumio = nastavio je Epaminondas = taj sigurno nije bio neki bezvez-
njak.
= Možda taj nije bio bezveznjak = rekao je Pierrot = ali ja bih rado pošao na spa-
vanje.
Epaminondas se ispričao što ga je tako dugo zadržao. No još je bio zaokupljen
tom temom.
= Pa ipak, kako je to sjajan izum! = uskliknuo je.
= Malo si zakasnio s tim svojim divljenjem = rekao mu je Pierrot = to je izum od
prije dvadeset godina. A osim toga već je prije deset minuta prošla ponoć.
To baš ništa nije značilo, ali Epaminondas je i u tome vidio neki dokaz, vrlo neo-
dređen, doduše, kao da mu je i to bilo važno.
Završio je izvještaj. To je sve što je mogao učiniti, rekao je, kao da se tu radilo o
njegovoj neizbježnoj dužnosti gdje mu je poslana poruka da prepozna, da po svaku
cijenu pronađe mornara s Gibraltara. Ispričao se što, ovaj put, nije mogao izvesti to
bolje, donijeti joj i druge dokaze osim ovih koji, slaže se on s tim, više otkrivaju slut-
nju nego nešto drugo, to jest ne i prave činjenice. Ali, dodao je, on je mislio da ni to
ne treba zanemariti. Sjetio sam se da mi je rekla da je to treća poruka u dvije godine
koje joj je poslao Epaminondas. Pažljivo sam ga gledao i slušao dok je govorio, a
mnogo sam se i smijao. Ali mislim da sam ga shvatio. I sada kad je završio i kad je
on sam jedva povjerovao u tu svoju priču, pa čak i samoga sebe donekle sumnjičio,
pa i da je sve to izmislio kako bi ona došla i potražila ga u Sèteu, jer mu je bilo dosta
vožnje između Sètea i Montpelliera, i jer se zaželio novih putovanja, ja sam i nadalje
vjerovao u njegovu iskrenost. A mislim da je i ona vjerovala. I izjasnila se. Pa što
ako je izgledao pomalo zbunjeno, zar nije otkrio da u tom beskrajnom istraživanju ni
jedan izvještaj ne bi to mogao objasniti = čak ni njoj samoj?
I sada je oborena pogleda čekao da ona progovori. Postavila je uobičajena pitanja.
= Kosa mu je tamna?
= Tamna. Malo kovrčava.
= A oči?
= Jako plave.
= Jako, jako plave?
= Uobičajeno plave ne bih ni primijetio, da, jako, jako plave.
144
www.balkandownload.org
otvara i da ćemo biti osvijetljeni. Pokušavao sam je udaljiti od sebe, ali još nisam u
tome uspio. Dva sam dana spavao bez nje. Odjednom se pojavila Epaminondasova
glava, kao odrezana gornjim rubom zaklopca. Naglo sam je odgurnuo. Epaminondas
nas je promatrao. Potom je okrenuo glavu i otišao. Krenula je prema automobilu koji
se nalazio na nekoliko metara od ulaza u spremište, nasuprot zaklopcu. Da bi stigla
do njega, morala je zaobići drugi automobil koji joj je priječio prolaz. Spotaknula se
i pala preko blatobrana. I onda, umjesto da se uspravi, ostala je tako ležati zagrlivši
blatobran. Laurent i Bruno gledali su je odozgo, a iza nje je stizao Epaminondas. Ni-
sam odmah shvatio da bih joj trebao pomoći i podignuti je. Ležala je tako na blato-
branu, ispružena cijelim tijelom, ruku priljubljenih uz njegove rubove i meni se čini-
lo da se odmara i da joj je baš to potrebno. No Bruno je kriknuo, i to nešto strašno.
Tada sam jurnuo prema njoj i podignuo je. Pitao sam je da li se ozlijedila, rekla je da
nije. Sjela je u automobil i upalila ga, izgledala je mirno i pribrano. Tek tada sam se
silno uplašio. Kriknuo sam za njom. Je li to bila buka motora? Činilo se da ništa ne
čuje. Kriknuo sam još jednom. Provezla se kroza spremište i odvezla. Potrčao sam za
njom i zazvao je imenom. Nije se ni okrenula. Nestala mi je s vidika. Sjeo sam u dru-
gi automobil i upalio ga. Ubrzo je stigao Laurent, a za njim Epaminondas i Bruno.
Čuli su me dok sam je zvao.
= Što ti je? = pitao me Laurent.
= Provozat ću se malo okolo.
= Da i ja pođem s tobom?
Nisam to želio. Epaminondas je problijedio, kao da se probudio iz duboka sna.
Našao se ispred automobila.
= Što je to? = rekao je Bruno = To bi bio...
= Dokaz = rekao je Epaminondas pokazujući na mene, izbezumljeno i ponosno u
isti mah.
Viknuo sam da me pusti. Laurent ga je zgrabio za ruku i povukao. Još sam vidio
Brunu kako sliježe ramenima. Rekao je Epaminondasu da nas treba pustiti da se sami
izvučemo iz tih govnarija. Mislim da ga je Laurent izgrdio.
Sustigao sam je na izlazu iz Sètea, u jednoj uskoj ulici gdje je promet bio usporen
zbog tržnice. Slijedio sam je. Nije to mogla primijetiti jer je morala pažljivo voziti
zbog gužve na tržnici. Vozila je dobro, okretno i odmjereno. U jednom trenutku bio
sam tek desetak metara udaljen od nje. Stigli smo na cestu za Montpellier. Ubrzala
je. Njezin je automobil, nesumnjivo, bio jači od mojega, ali ja sam ipak uspio ostati
iza nje, i to dosta blizu, na dvjesto metara udaljenosti. Vrijeme je bilo izrazito lijepo.
Nisam točno znao zašto je slijedim, vjerojatno zato što mi je bilo nezamislivo da os-
tanem na brodu i da je čekam. Dobro sam je vidio. Katkad bih je sustigao, gotovo na
pedeset metara udaljenosti. Kosa joj je bila svezana zelenom vrpcom, između te vrp-
ce i njezina crnoga pulovera bilo bi ciljano mjesto za njezinu smrt. Uskoro je počela
voziti velikom brzinom i tako je vozila sve do benzinske stanice. Teško sam je slije-
146
www.balkandownload.org
dio. Sve je proteklo brzo, četvrt sata nakon izlaska iz Sètea, na sedamnaestom kilo-
metru, točno kako je to opisao Epaminondas, pojavile su se veličanstvene crvene
benzinske crpke kojima je upravljao Pierrot. Tamo su se već nalazila tri vozila. Us-
porila je, skrenula, sve prema propisu i stala u red iza njih. I ja sam usporio, skrenuo
i stao u red iza nje, udaljen tek dva metra. Još uvijek me nije vidjela, barem sam ja
tako mislio. Bila mi je okrenuta leđima i vidio sam samo njezin zatiljak između zele-
ne vrpce i crnog pulovera. Ugasila je motor. Muškarac je, samo nekoliko metara da-
lje, natakao benzin, očiju uprtih u brojčanik crpke. Malo se izdignula na svom sjeda-
lu, pogledala ga tek dvije sekunde i opet se naglo spustila. Krenuo je prvi automobil.
Muškarac je prišao drugom automobilu i tada ugledao nju. Nije se dogodilo ništa
drugo, tek taj nešto dulji pogled. Činilo se da nema nikakva prepoznavanja. Njezin
pogled nisam mogao vidjeti. A njegov, čini mi se, bio je usmjeren samo prema lije-
poj mladoj ženi, ali bez prepoznavanja. Mirno je napunio spremnik drugoga automo-
bila, pogledavajući je povremeno. Ne čini mi se baš tako mlad. No ja sam ga dosta
slabo vidio. Ona se nalazila između nas i zbog njezine se prisutnosti užario zrak. Vi-
dio sam tek jedno izobličeno lice, kao da je izmijenjeno zbog plamena.
Bila je na redu. Kao da to nije ni primijetila. Moglo bi se reći, kako mi se činilo,
kao da je zadrijemala. Muškarac je pristupio i smiješeći se rekao:
= Hoćete li se pomaknuti?
Bio je udaljen nekoliko metara od mene, obasjan suncem. I odjednom, napokon
sam ga mogao gledati, vidio sam ga. Prepoznao sam ga. Prepoznao sam mornara s
Gibraltara. Ona, naravno, nije imala ni jednu njegovu fotografiju, a ja nikada nisam
ni zamislio njegovo lice. No nisu mi bile potrebne takve oznake. Prepoznao sam ga
kao što se bez prijašnjeg poznavanja prepoznaje more ili što još, možda, bezazlenost.
Potrajalo je to nekoliko sekundi. I onda je prestalo. Nikoga više nisam prepoznao.
Nije to više bio njegov pogled, mogao je biti bilo čiji. I ubrzo ga je cijeloga prekrila
sjena općenite pomirenosti sa sudbinom. Moglo je doći do zabune tek na nekoliko
sekundi. Ali njoj je i to bilo dostatno = rekla mi je to kasnije = i zato se nije onesvi-
jestila kad ga je vidjela. Lagano se povezla prema crpki, klizeći tik do nogostupa.
Neki je automobil stigao iza mene. Slijedio sam je da bih mu ustupio mjesto. I dalje
se držala za volan.
= Natočite mi dvadeset litara = rekla je.
Prepoznao sam njezin glas, iako sam ga jedva čuo. Muškarac je opet poprimio
svoje lice u cjelini. Sada ju je promatrao nekako uobičajeno smjelo, pomalo razoča-
rano, pomalo ravnodušno, istodobno pouzdano i znatiželjno. Kako je to njegovo lice
moglo izroniti ili, tko bi to znao, dvaput izroniti, čak za dvije sekunde, u tako be-
smislenoj sličnosti?
Nakon što se udaljila, izišla je iz automobila. Okrenula se i ugledala me. Vjerojat-
no je znala da sam tu, nije izgledala iznenađeno. Bio je to osmijeh kakav još nikada
nisam opazio sve otkad se znamo, slabašan i ustrajan osmijeh. Poslala mi je poruku
147
www.balkandownload.org
da me ni jedne jedine sekunde nije mogla zaboraviti, čak ni za ono vrijeme kad je
pomislila da ga je opet našla, i onda se ispričala mojim očima što je to morala pre-
poznati, shvatiti da je to tako. Silno sam se trudio da je ne zazovem. Ubrzo se okre-
nula prema muškarcu. S leđa mi se činilo da je čudno odjevena u crne hlače i crni
pulover. Zar njezin izgled ne bi trebao sada natjerati u bijeg tog muškarca? Pa ipak,
on uopće nije pomišljao na bijeg.
= Htjela bih da mi provjerite gume = rekla je.
Kako sad objasniti zašto se želi tamo zadržati? Morao sam se prisiliti i podsjetiti
se da su to već godinama samo slučajni susreti, i da je morala tako zadržati naviku te
navike, zapravo, svoju vjernost. Muškarac ju je pogledao zavodljivo radoznalo. Po-
tom se malo izgubila ta njegova smjelost, možda je ponešto osjetio od onoga što se
zbiva između nje i mene.
= Parkirajte se s ove strane = rekao joj je. Najprije moram poslužiti ove ostale.
Pritom je pokazao na preostale vozače, pa i na mene. Ponovno je sjela u svoj auto
i svrstala se ustranu, i to loše.
= Ne žuri mi se = rekla je.
Sad sam se ja pomaknuo. I bio sam sasvim blizu tog muškarca. Više nije imao ni-
šta zajedničko s onim kojega sam vidio maloprije. Činio mi se pomalo djetinjastim
jer baš ništa nije znao o tome što je u jednom trenutku mogao značiti i za nju i za
mene.
= Deset litara = zatražio sam.
Jedva da me je i pogledao. Ne, baš ništa nije shvatio od svega onoga što se zbiva.
Poslužio me nesvjesno, žurilo mu se da završi i s ostalim vozačima da bi se posvetio
ženi.
Krenuo sam cestom za Montpellier i ostavio je samu s njime.
Do Montpelliera mi je ostalo trideset kilometara. Automobil je dobro vozio. Brzi-
nomjer je pokazivao sto, zatim sto deset, pa sto dvadeset. Ostao sam na sto dvadeset
koliko god sam dugo mogao. Budući da sam prvi put u životu vozio tom brzinom, a
kako cesta i nije bila baš u najboljem redu, vozio sam vrlo pažljivo. Jedan je automo-
bil prošao iz suprotnoga smjera, zatim sam jedno vozilo pretekao, a onda sam uspo-
rio prije jednoga zavoja, i tek tada sam se sjetio da je ona vjerojatno još tamo, sama s
onim muškarcem, no sjetio sam se i njezina osmijeha kad se okrenula prema meni.
I onda sam usred vožnje ugasio motor. Nisam imao nikakva posla, a o povratku
još nisam želio ni razmišljati. Zapalio sam cigaretu. Opet sam se sjetio njezina osmi-
jeha i vidio sam ga tako jasno kao da mi ga je netom uputila. Čelo mi se orosilo. Po-
novno sam ga vidio drugi put. I opet treći put. Pokušao sam zatim izbrisati ga, misliti
na nešto drugo, obraniti se od te sreće, prisjetiti se, naprimjer, da se ona sada nalazi
unutar te benzinske stanice, da je sama s onim muškarcem, da je gola ispod onoga
crnog pulovera, a k tome taj crni pulover skida nevjerojatnom lakoćom. No njezin je
osmijeh bio jači, uvijek je stizao do mene i svojom snagom otklanjao sve što sam
148
www.balkandownload.org
mogao zamisliti.
Ponovno sam krenuo prema Montpellieru. I opet sam se zaustavio na prilazu gra-
du. Zatim sam nastavio sve do predgrađa. Tamo sam ostavio automobil uz cestu i
ušao u prvi bistro na koji sam naišao. Popio sam jedan, dva, tri konjaka. Potom sam
se obratio gazdi.
= Baš je vraški lijepo vrijeme.
Upravo sam to zapazio uz pomoć tih triju konjaka i ugodne svježine bistroa.
= Zaista je prekrasan ovaj rujan = složio se gazda.
Neobičan naglasak za taj Hérault, gazda je govorio nekako uglađeno, posve neo-
čekivano. Više mi nije bilo do razgovora. Popio sam i četvrti konjak, platio i onda
krenuo puteljkom s desne strane, odmah iza bistroa. Nisam znao kamo bih sa sobom.
Žarko sam želio ponovno je vidjeti, isto kao onda prvi put na plaži, ali morao sam
pričekati da završi to s onim muškarcem na benzinskoj stanici. Čak sam i zamišljao,
sve uz pomoć onih konjaka, kako možda upravo sada skida svoj crni pulover, no bilo
je to podnošljivo. I dalje sam hodao. Duž puta bile su nabacane kamene kocke koje
su, vjerojatno, ovamo dopremljene radi izgradnje nogostupa, a onda zbog rata napu-
štene istodobno kad i ta zamisao o nogostupima. Gledajući ih u tolikom broju, nakon
petsto metara sjeo sam na jednu. Potom sam opet čekao. Iz daljine se javila tvornička
sirena. Podne. Ovuda nije prolazio ni jedan automobil, povremeno tek poneki bicikl.
Bila je to prometna veza između kućeraka okruženih bijednim ogradama uz koje su
rasli slabašni, već požutjeli bagremi. Većina tih kućeraka bila je pokrivena krovnom
ljepenkom. Metalne žice ocrtavale su između njih neodređene granice na kojima se
sušilo rublje. Buka lonaca i suđa uz čangrizave usklike širila se sve do mene. Ručali
su stanari tih kućeraka.
Odjednom sam primijetio da više nisam sam na tom putu. Dva djeteta prolazila su
amo-tamo ispred mene. Starijemu je bilo desetak godina. Svojega malog brata vozio
je u dječjim kolicima, i to od onog zavoja kojim sam i ja stigao pa do jame za otpad
koja je presijecala put tridesetak metara dalje i iz koje su virile nakupine staroga že-
ljeza i koprive. Iza toga nalazio se kratak niz šikare i potom livada, s nogometnim
vratnicama bez mreže, koja se sterala sve do stabala posađenih uz autocestu kojom
su jurili automobili. Vonj truleži širio se zrakom.
Otkako sam stigao, dječak je skraćivao svoju rutu, tako da je sve češće prolazio
ispred mene. Bio sam mu jako zanimljiv. A manji je mirno spavao u kolicima. Glava
mu je poskakivala amo-tamo. Iz nosa su mu curile prozirne bale koje su se zaustav-
ljale na njegovoj uzdignutoj gornjoj usni. Neuredna kruta kosa padala mu je na oči i
nekoliko čuperaka slijepilo mu se na očnim kapcima. Uporne ljetne muhe lijepile su
mu se po licu a da ga nisu probudile. Stariji bi se povremeno zaustavio i promatrao
me. Bio je bosonog, mršav, s tamnom čupavom kosom. Na sebi je imao pregaču za
djevojčice. Glava mu je bila mala i sužena. Bili su to posljednji od posljednjih bića
na svijetu, potpuno zaboravljeni. Budući da se nisam micao, stariji se dječak osmje-
149
www.balkandownload.org
lio. Zaustavio je kolica s malim bratom na nekoliko metara od mene, zatim je korak
po korak krenuo prema meni, i to jedva primjetno, umiren zbog moje nepomičnosti.
To je trajalo dosta dugo. Promatrao me je pomalo kao što bi promatrao nekakav
objekt strave, užasa, nešto neodoljivo privlačno. Podignuo sam glavu i osmjehnuo
mu se. Vjerojatno sam to učinio prenaglo. Zakoraknuo je unatrag. Njegovo je div-
ljaštvo bilo čudesno. Opet sam se ukipio da ga ne natjeram u bijeg.
= Dobar dan! = rekao sam vrlo tiho.
= Dobar dan! = odgovorio je.
Opet se malo umirio. Ugledao je kocku na desetak metara od mene i sjeo na nju.
Izvadio sam cigaretu i zapalio je. Bagrem je bacao tek slabu sjenu i bilo je jako vru-
će. Opazio sam da je dječak zaboravio svojega malog brata, kolica su ostala na žar-
kom suncu, a dijete je i dalje spavalo glave okrenute prema suncu.
= Ne ostavljaj ga na tom žarkom suncu = upozorio sam ga.
Ustao je, kao da je zatečen zbog pogreške, naglo gurnuo kolica s druge strane
kocke u sjenu bagrema. Mali se nije probudio. Potom se vratio i sjeo na onu istu koc-
ku i počeo me promatrati u tišini.
= To je tvoj mali brat?
Potvrdio je glavom, bez ijedne riječi. Miris cigarete nije mogao rastjerati onaj
vonj truleži koji se širio zrakom. Ta dva djeteta vjerojatno su se rodila i odrasla u
tom vonju.
= Živim na jednom brodu = rekao sam.
Razrogačio je oči. Ustao je i približio mi se.
= A brod je velik kao odavde do one kuće = nastavio sam.
Rukom sam pokazao tu udaljenost. Više se uopće nije plašio, ni najmanje.
= Ti si zapovjednik?
Nasmijao sam se, posve nenamjerno.
= Ne, nisam.
Rado bih popio još jedan konjak, ali nisam se mogao odlučiti da ostavim to dijete.
= A ja volim avione = rekao je.
Bilo je u njegovim očima nekakve gotovo bolne nezasitnosti. U jednom kratkom
času zaboravio je na mene i pomislio na avione. Potom sam zapazio kako se vraća iz
svoga sna, prilazi mi posve blizu i opet me promatra.
= To je istina?
= Što?
= Da živiš na brodu?
= Istina je. Tom brodu je ime Gibraltar.
= Ako nisi zapovjednik, što radiš na tom brodu?
= Ništa. Ja sam putnik.
Ispred mene nalazila se jedna kopriva u cvatu, predivna. Vrijeme nikako da prođe.
150
www.balkandownload.org
Nagnuo sam se i, kao u nekom zanosu, otrgnuo sam koprivu i protrljao je rukama.
Zašto? Da bih prekinuo to trajanje. Uspio sam. Imao sam je u rukama i bilo je to vrlo
bolno. Začuo sam dječakov smijeh. Ustao sam. Dječak se naglo prestao smijati i po-
bjegao je.
= Dođi = pozvao sam ga.
Polagano se vratio, očekivao je objašnjenje.
= To će me naučiti = rekao sam.
Smijao sam se. Pažljivo me promatrao.
= Nisi znao da će te opeći?
= Zaboravio sam = odgovorio sam.
Umirio se. Sigurno bi mu bilo drago da još malo ostanem.
= Sad moram poći. Rado bih ti kupio avion, ali nemam više vremena. Vratit ću se
jednoga dana i kupit ću ti ga.
= Odlazi taj tvoj brod?
= Da, odmah. Moram poći.
= Imaš i auto?
= Imam i auto. Voliš automobile?
= Ne tako kao avione.
= Vratit ću se. Doviđenja.
= Vratit ćeš se?
= Vratit ću se i kupit ću ti avion.
= Kada?
= Ne znam.
= To nije istina, ti se nećeš vratiti.
= Doviđenja!
I pošao sam. Okrenuo sam se i još jednom pogledao dječaka. Već me je sasvim
zaboravio. Vrtio se opisujući široke zaokrete, ruku ispruženih poput krila, igrao se
aviona. Mali je i dalje spavao.
Kad sam se zatekao na sedamnaestom kilometru, vidio sam da se ništa nije dogo-
dilo. Tamo više nije bilo automobila. Muškarac je sjedio okrenut prema cesti, čekao
vozače i čitao novine. Stao sam malo dalje i popušio cigaretu. I ubrzo sam krenuo
prema brodu. Odvezli smo se s broda prije otprilike dva sata. Epaminondas je čekao i
razgovarao s Brunom. Potrčao je prema meni. Budući da smo ostali tako dugo, a ni
ona se još nije vratila, bio je prepun nade. A čini mi se da je i Bruno tako mislio.
= I onda? = viknuo je Epaminondas.
Rekao sam mu vrlo obzirno kako mislim da se stvari baš ne odvijaju povoljno.
Bruno je slegnuo ramenima i odustao od tog slučaja. I otišao.
= Ako se ona toliko zadržala = rekao je Epaminondas = onda vjerojatno dodatno
želi provjeriti, zar ne?
= Možda sada ispituje zato da bude sigurna da to nije on = rekao sam pomirljivo.
151
www.balkandownload.org
Sjeo sam pokraj njih. Kosa joj je bila malo u neredu zbog vjetra, čuperci su virili
iz bereta.
= I opet sam te uznemiravao bez pravog razloga, posve uzalud = uzdisao je Epa-
minondas.
= Nikada to nije sasvim uzalud = rekla je.
Da bi ublažila prijateljevu tjeskobu, otišla je po bocu šampanjca. Učinilo mi se da
je izgledala sretno. Epaminondas ju je gledao, nekako utučeno. Otvorio sam šampa-
njac. Da, izgledala je sretno poput nekoga tko je izišao iz mračnog prostora u kojem
je bio dugo zatvoren.
= U svakom slučaju = rekao je Epaminondas = čini se da te to nije jako iznenadi-
lo.
= Čovjek se svemu prilagodi = rekla je.
I dalje me je izbjegavala, nije me gledala. Bilo je to tako očito. Je li to primijetio
Epaminondas?
= Tako će uvijek biti jedan manje = rekao sam = a da to neće biti on.
= Ako to tako shvaćaš = rekao je Epaminondas = onda imamo vremena otkriti na-
mjere.
Nasmijala se, a i ja također.
= Možda je tebi sve to zabavno? = pitao je Epaminondas.
= A što to nije zabavno? = rekla je ona. = Pa zar i ja sama nisam zabavna?
= Nisi uvijek = rekao je Epaminondas. = Danas nisi zabavna.
= Čovjek misli da je jak = odgovorila je = a tako je slab da bi se mogao rasplakati.
= Ja sam kriv da si tako obeshrabrena = rekao je Epaminondas.
= Htjela bih znati što ti zapravo hoćeš = rekla je Anna. = Nije ti drago kad se za-
bavljam.
= A što je s tobom, ti si baš sigurna da znaš što hoćeš? = odvratio je Epaminon-
das.
Pogledala me i napokon se nasmiješila, i to tako bestidno da sam zbog toga pocr-
venio. A ovaj put to je primijetio i sam Epaminondas. I zašutio.
= Zna li čovjek baš uvijek što hoće? = zapitala me ona.
= Da = odgovorio sam = zna uvijek.
Osmjehnula se opet. A ja sam nastavio, i to odmah, zato da bih usmjerio tijek raz-
govora i zadržao još malo Epaminondasa koji je, očito, namjeravao otići.
= Kad bi ostao tek jedan jedini čovjek na zemlji, i onda bi se trebalo nadati da je
to upravo on. Kad netko misli ozbiljno, onda mora takav i ostati.
Nasmijala se na te riječi. Potom je ponovno ulila šampanjac u čaše. Prisilila je
Epaminondasa da još malo popije.
= Nikada to nije upravo on = rekao je = uvijek nešto nedostaje.
= Ovo je treći put da mi je Epaminondas dao znak = rekla je naoko mirno.
Popio sam šampanjac.
154
www.balkandownload.org
I odredio je. Trajalo je to dobrih pola sata. Nismo baš pozorno slušali ni ona ni ja
jer smo mislili na nešto drugo. Trebalo je otići do Dahomeja i tamo pronaći Louisa,
nekadašnjeg mornara s jahte, rodom iz Marseillea odmah ga se sjetila. Louis je proš-
loga tjedna pisao Epaminondasu i pitao ga u vezi s nekim Gégéom, kojega je upoz-
nao u Dahomeju u etničkoj skupini Ewe u Abomeyu, za koga Louis tvrdi da je sigur-
no taj mornar s Gibraltara.
Epaminondas još nije odgovorio Louisu jer je mislio da je razumno da najprije o
tome razgovara s Annom. Pričao nam je o toj skupini Ewe. Raspitao se. To je skupi-
na poljodjelaca i nomada koja jedan dio godine živi na visoravni Atakora. To je lijep
kraj, tamo ima i jezera i kudua, malih antilopa. Drugim riječima, nije znao jesu li te
Louisove obavijesti vrijedne toga da ona otputuje tako daleko. To ona sama mora
procijeniti. Istina je da je to daleko... Nakon svega, on, kao što je već rekao... Govo-
rio je dugo i pritom čas o čarima kudua, čas o neobičnom mornaru s Gibraltara. Pre-
dugo. I mi smo se predugo pogledavali. Sav posvećen toj skupini Ewe, Epaminondas
ništa nije primijetio.
= Pa zašto ne? = rekla je napokon. = Ali i ti ćeš s nama.
= Pa još ne znam = stidljivo je odgovorio Epaminondas.
= Brineš se zbog kamiona? = upitao sam ga.
= Čak i nije moj = rekao je. = Imam tek goli život i ništa drugo.
Shvatio sam jako dobro, a i razlozi su bili sasvim jasni, što je zapravo želio Epa-
minondas. No ona je odjednom rekla da mora malo razmisliti i potom otišla. Epami-
nondas je bio zatečen. Ostavio sam ga u takvu stanju i krenuo do svoje kabine da se i
ja malo odmorim. Odluka je pala. Samo nisam imao vremena to pobliže razjasniti.
Odlazimo u srednju Afriku. Zaspao sam u zelenoj savani prepunoj kudua.
Dugo sam spavao. Probudio sam se malo prije večere. I odmah krenuo u bar. Nje
tamo nije bilo. Bio je samo Epaminondas koji je tvrdo spavao ispružen u naslonjači-
ma. I nigdje nikoga na brodu nije bilo. Upalio sam svjetlo. Epaminondas je nešto
promrmljao, ali nije se probudio. Grijači s pliticama bili su ugašeni, večera nije bila
pripremljena. Odjurio sam u potpalublje i vidio da su oba automobila tamo. Polako
sam se vratio u bar, probudio Epaminondasa i zapitao ga gdje je ona. Rekao mi je
ono što sam već i sam znao, da je u svojoj kabini.
= Razmišlja = dodao je. = Ako počne razmišljati treba li otići do Dahomeja ili ne
treba, onda tome nema kraja. Kao da uopće treba razmišljati o nečem takvom.
Rekao mi je da se vratila iz kabine malo nakon toga što sam ja otišao i da je cije-
loj posadi dala slobodno do ponoći. I da je rekla da će isploviti u noći, ali da je zabo-
ravila reći u kojem smjeru.
= Nadam se da je dobro razmislila = rekao je Epaminondas = jer moram znati da
bih obavijestio svoga prijevoznika.
157
www.balkandownload.org
Ostavio sam Epaminondasa samoga i otišao do njezine kabine. Prvi put nisam po-
kucao prije ulaska. Ležala je odjevena, s rukama ispod glave, kao što je ležala ondje
iza trstike. Sjeo sam pokraj nje. Činilo se kao da je plakala.
= Dođi, idemo nešto pojesti u nekom restoranu = pozvao sam je.
= Nisam gladna.
= Ti uvijek imaš apetita.
= Ne uvijek.
= Gore je Epaminondas, dosta je uzrujan jer čeka da ti odlučiš ide li se do Daho-
meja. I mora obavijestiti svojega prijevoznika.
= Pa naravno da idemo, možeš mu to reći, polazimo noćas.
Pokušavala se sjetiti.
= A kamo idemo?
= E sad si pretjerala! = rekao sam joj. = Idemo do Dahomeja, tamo živi etnička
skupina Ewe u Abomeyu.
= Točno. To je dugo putovanje.
= Deset dana?
= Ako je more mirno, onda da. Ali ako nije, onda je to petnaest dana.
= Zar ne želiš ići u lov na kudue, onako kako to piše Hemingway u svojim knjiga-
ma?
= Ne = odgovorila je i dodala = to je dvadeset i treća poruka otkako ga tražim.
A onda je blago nastavila:
= Pa mi ne lovimo kudue.
= Ali budući da je i taj mornar rijedak primjerak, nekoliko dana možemo loviti i
nešto drugo, ako se slažeš. S vremena na vrijeme treba uloviti i neku sitniju divljač
da se napuni lovačka torba. Lovit ćemo kudue.
= A što ako je on tamo, u toj skupini Ewea?
= Onda ćeš s njim loviti kudue.
Šutjela je. Nisam se usudio otvoreno pogledati prema njoj.
= A je li taj lov na kudue opasan?
= Sasvim malo, baš koliko je to potrebno. A onda, ljudima su općenito svi kudui
jednaki. Pa prema tome i lov je, kako bih to rekao, nešto lakši.
= Može se razgovarati za vrijeme lova?
= U lovu ne smije biti ni najmanje buke, ne smije se govoriti. Pa svi to znaju.
= A smije li se govoriti sasvim tiho, šaptati na uho? To je valjda dopušteno, zar
ne?
= Sigurno = odgovorio sam = ali razgovara se samo o divljači. Tu nema druge za-
bave.
= Ah, tko bi rekao da sam ukrcala tako iskusnog lovca. Ali taj kudu, to je pomalo
ćudljiva divljač.
= Najljepša na svijetu.
158
www.balkandownload.org
propustiti.
Epaminondas je na to pobjesnio.
= Povuci to što si rekao ili ću te odalamiti.
= Ako se čovjek više ne može ni našaliti, dobro, onda silazim = odgovorio je Bru-
no. = I ništa ne povlačim.
= Ima on pravo = rekao je Laurent. Epaminondas se dostojanstveno udaljio.
= Mene izluđuje to = izjavio je = što ona dovodi takve glupane koji ne razumiju
baš ništa pod milim Bogom.
Ostavio sam ih. Otišao sam do njezine kabine. Opet je bila u mraku. Upalio sam
svjetlo. Ležala je kao i maloprije. Učinilo mi se da me ovaj put očekuje. Ispričao sam
joj o svojoj šetnji s Epaminondasom i ponešto od onoga što mi je govorio o Louisu
iz Abomeya. Pričao sam dosta dugo. Postala je pomalo nestrpljiva zbog toga, to sam
uočio. A onda više ništa nisam imao reći, čak ni o Epaminondasovim šalama.
= Možda bi bilo bolje da ovdje siđes s broda = rekla je i dodala = baš kao i svi os-
tali.
Sjeo sam na pod i glavu naslonio na ležaj.
= Ne želim sići.
= Prije ili kasnije, u čemu je razlika? = Još ne. Sići ću, ali još ne.
= Što misliš da moraš dočekati da bi sišao?
= Mornara s Gibraltara.
Nije se nasmijala.
= Oprosti mi, ali ja ne znam = dodao sam.
Onda je ona naglo i grubo zapitala:
= Ma, otkuda ti ovdje?
= Već sam ti rekao, Ministarstvo kolonija, tamo sam ispisivao...
= Zar si toliko glup da ne vidiš što se događa?
= Nisam glup, vidim što se događa.
= Pa ipak ne želiš sići?
= Još ne. To je jedino što znam. Nemam nikakva razloga za silazak.
= Ali ja = rekla je to polako = ti to dobro znaš, zar ne, ja imam bezbroj razloga da
te prisilim da siđeš.
= Ne marim ja uopće za sve te razloge.
Smirila se. I onda, kao da pita neko dijete, reče pomalo nježno i neiskreno:
= I onda ćeš tu ostati i šutjeti, šutjeti?
= Učinit ću ono što mogu.
= Misliš da se može zauvijek šutjeti?
= Mislim da se mora šutjeti dokle god se može. Ali ne i šutjeti... zauvijek.
Legao sam pokraj nje.
= Već više ne mogu šutjeti = rekao sam.
Bio je to tren kao da smo razgovarali. Ali to je prošlo i uskoro to više nije bilo
161
www.balkandownload.org
moguće. Priljubila je svoje lice uz moje i ostala tako, nepomična, jako dugo.
= Reci mi nešto, bilo što.
= Anna.
Ura na stolu pokazivala je dva sata. Nije nam se spavalo.
= Još nešto = rekla je.
= Lijepo mi je na ovom brodu.
Ispružila se i više ništa nije pitala. Ugasila je svjetlo. Kroz brodsko okno vidjela
se prazna obala pod blistavim svjetlom ulične svjetiljke. U jednom trenu kao da je
sva naša čežnja nestala.
= Treba spavati = rekla je = mi više ne spavamo, mi smo jako umorni.
= Ne, varaš se.
= U biti, drago mi je što si takav, zid...
= Šuti...
= Najveća ljubav na svijetu, što to znači?
Ugledao sam njezino lice, nejasno ga je osvijetlila ulična svjetiljka. Smiješila se.
Ustao sam, spreman da pođem. Pokušala me zadržati.
= Glupačo = rekao sam.
Otrgnuo sam se. Pustila me, nije me više pokušavala zadržati.
= Budi bez brige = rekla je = i ja znam šutjeti na svoj način.
Brod je isplovio noću. Spavao sam jako malo. Probudilo me podrhtavanje prope-
lera i dugo sam ostao budan. I onda, kad sam izgubio svaku nadu i kad se već počelo
daniti, napokon sam zaspao. Iz kabine sam izišao oko podneva. Ona je bila na mostu,
smirena i radosna, kao i svakoga dana. Razgovarala je s Brunom. Više nije bio pijan,
ali je bio zlovoljan jer je tvrdio da je krenuo na put protiv svoje volje, da nije htio ni
čuti o putu za Dahomej, i sve tako dalje. Pokušavala ga je umiriti i pričala mu da
ćemo loviti kudue. Čuo sam je kako mu govori:
= To je nešto što svakako treba iskusiti, i tako ćeš i ti to...
Gledao ju je nepovjerljivo. Bruno je bio najmlađi mornar u posadi. Trebalo nam
je mnogo truda da ga uvjerimo u nužnost toga putovanja. Ali svi su bili beskrajno
strpljivi s njim.
Ručali smo zajedno. Epaminondas je sjeo za naš stol. Obično bi svaki dan sjeo za
naš stol. Nikada nam nije smetao. Bio je veseo toga jutra. Vrijeme je bilo lijepo, za-
boravio je Majungu i sva svoja kolebanja, a možda čak, učinilo mi se, i pravi razlog
našega putovanja u Dahomej.
= Onda, putujemo = rekao mi je udarivši me snažno po ramenu.
= Putujemo, smiri se.
= Moći ćeš se hvaliti = dobacila mu je onako usput = da si me nagovorio na to pu-
tovanje.
162
www.balkandownload.org
tovo da je uživala u tome, čak ga i podržavala. Prošao sam kroz bar i popeo se do
mosta. Uskoro mi se pridružio Epaminondas. A upravo to sam i želio. Dobro smo se
razumjeli i želio sam s nekim porazgovarati.
= Onda = rekao sam = ni ti baš ne znaš što bi sa sobom?
= Nesvjesno sam namjeravao srediti knjižnicu = rekao je. = No to je bila samo
maglovita zamisao.
= Komu bi ikada mogla zatrebati sređena knjižnica na ovom brodu?
= Nikad se ne zna = odgovorio je. = Pri sljedećem pristajanju ona bi mogla ukrca-
ti i nekakva mislioca.
Nasmijali smo se dosta bučno.
= Nemam što raditi = nastavio je Epaminondas. = Nema posla za mene. Uosta-
lom, ja to nikada baš i nisam volio, mislim, posao.
= Kao ni ja. Pa ipak, danas ili sutra...
= Ti si ipak zaposlen = rekao je u šali.
= Stižemo u Gibraltar = odgovorio sam.
= Sutra u ranu zoru. Prvi je put i meni samome bilo sve to dosta čudno.
= Što misliš o tome?
= O čemu, o Gibraltaru?
= Ima li ikakve nade za nju?
= Što ste se svi tako uzvrpoljili oko toga, pa što ako je i nema = razljutio se.
= Istina. Htio sam samo saznati što misliš o tome.
= Čudna su ta tvoja pitanja.
= Nešto bih ti htio reći. Čini mi se jako čudno to ime Nelson Nelson.
= I opet, što koga briga za to je li...
= Pa da je to i bio netko drugi = rekao sam = dogodilo bi se isto.
= Točno = složio se Epaminondas = no kako bilo da bilo, kralj kuglica ili kralj bu-
dala, on ga je ubio.
= Kadikad mi se čini da ima deset priča mornara s Gibraltara.
= Lako moguće, ali o mornaru s Gibraltara postoji samo jedna. I to postojana.
Ušutio je i pogledavao me vrlo sumnjičavo.
= Previše pitaš = rekao je. = Ne valja ti to.
= O svemu se može razgovarati. Zašto ne? I onda sam nastavio:
= Uostalom, i ne moram pitati. Ta žena puno priča. Govorim o tome tek tako, kao
o bilo čemu drugome.
= Ne, to je možda žena koja ne zna uvijek što hoće, ali to nije brbljava žena.
= Pa zato i odlazi do onih tvojih Ewea.
= Ona nema izbora, da ga je imala...
= Istina. Ona nema izbora.
= Uplela se u tolike neprilike, i što misliš kako da se sad izvuče? U tome je stvar.
= Ti bi se jako radovao da ga nađe. = Ja jedini vjerujem da je to moguće.
165
www.balkandownload.org
Do Gibraltara smo stigli nešto ranije no što je ona rekla, nešto prije šest sati.
Ustao sam i otišao na most. Bila je već tamo. Cijeli je brod spavao, čak i Epami-
166
www.balkandownload.org
nondas. Bila je u kućnom ogrtaču, nepočešljana. Nema sumnje da ni ona nije puno
spavala. Ništa nismo rekli. Više nismo imali što reći, zapravo, ništa si više nismo
mogli reći, pa čak ni ‘dobar dan’, Stajao sam pokraj nje na prednjem dijelu broda, i
tako smo, nalakćeni na spremište, jedno uz drugo, promatrali približavanje prolazu.
Prošli smo ispred stijene. Nadlijetala su je dva aviona, onako svjetlucava, potom
su kružili u sve manjim krugovima, ciljano, nalik na lešinare. U svojim bijelim vila-
ma, šćućurenima na dinamitu, nagomilanima u zagušljivu, ali i izrazito domoljub-
nom promiskuitetu, spavala je Engleska, uvijek dosljedna samoj sebi, na okrvavlje-
nom tlu Španjolske.
Stijena se udaljavala a s njom i nedolična i mahnita sadašnjost svijeta. Približavao
se prolaz a s njim i njegova gotovo istovjetno nedolična i gotovo istovjetno mahnita
zastarjelost. Voda je neprimjetno mijenjala boju. Pojavila se afrička obala, suha i
gola, nalik na bazen soli. Njezinu krutu crtu presjekla je Ceuta. Promatrala ju je špa-
njolska obala, zaštićenija i mračnija. Prekrivale su je posljednje borove šume svijeta
Latina.
Uplovili smo u prolaz. Pojavila se Tarifa, majušna, sagorjela od sunca, okrunjena
isparavanjima. U njezinu bezazlenom podnožju odvija se strujanje, najčudesnija iz-
mjena protoka vode na cijeloj Zemlji. Podigao se vjetar. Ukazao se Atlantik. Ona se
napokon okrenula prema meni i pogledala me.
= A što ako sam sve to izmislila?
= Sve?
= Sve.
Sve ovo između nas postalo je sudbonosno. Baš kao što mi je govorila.
= To ne bi ništa mijenjalo na stvari = rekao sam.
Brod je zaokrenuo. Voda je postala zelenkasta i zapjenjena. Proširila su se Gibral-
tarska vrata. Potpuno se promijenila boja vode, neba i njezinih očiju. Bila je i dalje
sva u iščekivanju, okrenuta prema pramcu.
= Onda = rekoh = stigli smo? = Da = rekla je = stigli smo.
Prišao sam joj, uhvatio je za ruku i poveo je.
Već smo jedan sat bili u Tangeru kad je zaspala. Nismo prozborili ni riječi.
Ostavio sam je u kabini i otišao do blagovaonice, popio kavu i sišao s broda. Mis-
lim da s mosta uopće nisam pogledao prema gradu. Brzo sam sišao i počeo hodati.
Bilo je oko jedanaest sati i već je počela vrućina. Ali vjetar s mora strujio je gradom i
bilo je još podnošljivo. Krenuo sam prvom poprečnom ulicom na koju sam naišao
nakon četvrt sata hoda, zatim sam, i ne htijući, stigao u grad, do bučnoga šetališta,
načičkanog patuljastim palmama. Spavao sam jako malo, i to ne samo prošle noći
nego i svih ostalih noći još od Rocce, i bio sam sasvim iscrpljen. Šetalište se pružalo
u daljinu. Vjerojatno je to bila trgovačka žila kucavica toga grada. S jedne strane še-
167
www.balkandownload.org
talište se pružalo do luke, a s druge do slabo vidljiva trga. Niz tu ulicu vozili su gole-
mi kamioni natovareni ugljenom. Drugi, natovareni sanducima, strojevima i raznoli-
kim željeznim predmetima, tegobno su se uspinjali. S mjesta na kojem sam stajao še-
talište se moglo sagledati sve od luke do trga. Njime su gotovo bez prestanka tekla
dva duga niza automobila, ponajviše kamiona, i prekidala se tek u pravilnim razma-
cima zbog crvenog svjetla na pješačkim prijelazima. I pješaci su hodali podjednakom
brzinom, zaustavljali se i kretali nalik na pravilno, polagano i dugo mreškanje valo-
va. Šetalište mi se učinilo golemo, beskrajno, izrazito usporeno, uzburkano i svjetlu-
cavo poput mora. Morao sam sjesti na klupu da bih izdržao taj pogled. Prošao je i
mimohod međunarodne policije, s glazbom na čelu te povorke. Marširali su ponosno,
odmjerena koraka, dok su ih promatrali razdragani vozači. Kad su prošli, ustao sam s
klupe i krenuo dalje prema trgu. Činilo se da ondje ima i drukčijeg drveća osim patu-
ljastih palmi koje nisu bacale nikakvu sjenu, a vjerojatno se tamo nalaze i kavane s
terasama. Hodao sam vrlo polako. Mislim da sam bio umoran kao onda u Firenci kad
sam tražio vozača kamioneta. No sada se grad nije sklopio nada mnom, dapače, sve
se više širio i već sam pomislio da nikada i neću stići do njegova kraja, nego da ću,
kad jednom stignem do trga s kavanama, tamo i ostati sve do kraja života. Bio sam
beznadno sretan. Sjedao bih na svaku klupu i osluškivao. Cijeli je grad odisao žarom.
Kad bi čovjek pomno slušao, a za to je trebalo dosta pažnje, kroz golemu huku kami-
ona koji su se uspinjali šetalištem mogla se razabrati pomalo nejasna i udaljena huka
koja je stizala iz luke. Ustao sam i dalje hodao. Trebao mi je možda i cijeli sat da
stignem do trga. Kavane sa svježe polivenim terasama smjestile su se u sjeni platana.
Zaustavio sam se već kod prve. I upravo ondje, vjerojatno zbog umora, više ništa ni-
sam shvaćao od onoga što mi se događalo, i učinilo mi se da nikada više neću vratiti
životnu snagu. No potrajalo je to kratko. Tek što sam zatvorio oči i ponovno ih otvo-
rio, i već je prošlo. Prišao je konobar u bijeloj odjeći i s ubrusom preko ruke i upitao
me što želim popiti. Rekao sam: kavu. Eto, nisam umro od ljubavi prema ženi mor-
nara s Gibraltara.
= Hladnu?
= Ne znam.
= Jeste li dobro?
= Dobro sam, samo sam umoran.
= Onda toplu, to bi možda bilo bolje.
= Da, toplu = rekao sam.
Otišao je. Gledajući prema moru, trg se nalazio na najvišoj točki. Pružao se sve do
trgovačke luke, i još malo udesno od nje sve do luke za jahte. Tamo je bio Gibraltar,
bila je to najveća jahta, vrlo uočljiva. Možda još spava, možda se probudila, a možda
se i pita što se zbiva sa mnom. A možda, tko zna, možda je i mornar s Gibraltara već
tamo. Stigao je konobar s kavom.
168
www.balkandownload.org
169
www.balkandownload.org
Vjerojatno sam dugo ostao u toj kavani. Nakon ručka polako su pristizali gosti.
Konobar je sada bio vrlo zaposlen, nije obraćao pažnju na mene. Uskoro više nije
bilo mjesta na terasi. Prišao je i ljubazno mi dao do znanja da bih trebao poći.
= Sto franaka, molim = rekao je. = Ispričavam se.
Izvadio sam novčanik. U njemu je bila sva moja imovina, sve što sam skupio u
dosadašnjem životu koji je trajao osam godina i kojega se više nisam sjećao. Stavio
sam novčanicu od sto franaka na stol i rekao konobaru da bih rado još malo ostao.
= Onda morate još nešto naručiti.
Naručio sam još jednu kavu. Donio mi ju je odmah i rekao da to sada iznosi sto
trideset i pet franaka. Dao sam mu novčanicu od tisuću franaka. Nije imao sitnoga pa
ju je otišao razmijeniti. Tako sam dobio još deset minuta. Popio sam kavu. Prsnula
mi je u ustima kao miris njezine kose. Konobar se vratio s manjim novčanicama. Na-
pokon sam se odlučio i krenuo. Opet sam hodao tim gradom. Možda sam sada bio
odmorniji, ali srce mi je jako udaralo zbog sve te kave pa sam opet hodao vrlo pola-
ko. Restorani su se praznili. Vjetar je oslabio i zavladala je jača vrućina nego jutros.
Hodao sam. I uskoro sam čuo otkucavanje sata. Dva sata. Vjerojatno sam bio gladan,
ali nije mi palo na pamet da nešto pojedem. Imao sam drugih briga, nisam znao hoću
li se vratiti na brod ili će on isploviti bez mene. Naišao sam na mali park. I na praznu
klupu u sjeni platane. Sjeo sam i zaspao. Odspavao sam gotovo pola sata. Kad sam
se probudio, opet me zastrašio osjećaj sreće i opet nisam znao hoću li se vratiti na
brod. Iako to još nisam znao, ipak sam potražio šetalište kojim sam i došao. To je po-
trajalo. Bilo je jednako, isto tako prostrano i izduženo, ispresijecano crvenim svjetli-
ma na pješačkim prijelazima, prekriveno valovima kamiona koji su stizali iz luke. Si-
šao sam polako sve do obale, i to istim onim putem kao jutros. Gibraltar je bio tu,
sav osunčan i s praznim mostovima. Upravo su natakali mazut. Za to je bio zadužen
Bruno. Prišao mi je.
= Morao bi se ukrcati = rekao je.
= Zar ne silaziš u Tangeru?
= Već ćeš vidjeti gdje ću sići s broda. No ti bi se morao ukrcati.
I tako sam se popeo na brod s Brunom iza leđa koji me je nadzirao. Otišao sam
ravno u bar. Bila je tamo, i to s čašom viskija ispred sebe. Vidjela me je na obali i
kako se penjem na brod. S njom je bio Epaminondas. Bila je uplašena. Rekla je to
čim me je vidjela, bez ikakva stida.
= Uplašila sam se.
Odmah sam shvatio da je popila dosta viskija. I Epaminondasu je bilo drago što
me vidi.
= Tražio sam te = rekao je u šali = no stalno nekoga tražiti, to nije nikakav život.
Ako sada i tebe treba tražiti...
= Bio sam u jednoj kavani = rekao sam.
170
www.balkandownload.org
ni riječima iskazati. Bio sam pijan kao i ona, i to od samoga pogleda na nju. Stalno
mi je ponavljala da je pustim na miru.
= Pusti me.
Nije vikala. Molila me uporno i blago, katkad i malo začuđeno, jer je uopće nisam
htio slušati.
= Moraš hodati = govorio sam.
To sam stalno ponavljao a da joj nisam rekao zašto, a jesam li i sam znao, ne, ni-
kako, znao sam samo to da svakako mora hodati. U jednom je trenu i sama u to po-
vjerovala te je nekoliko minuta hodala. A onda ju je ponovno svladalo pijanstvo i
opet je samo tražila da je pustim na miru i pritom se opirala u hodu. A ja sam je opet
samo uvjeravao da mora hodati. Nijednom nisam ni posumnjao da nećemo stići do
trga. I stigli smo. Sada kao da u to ulaže svoje posljednje snage nakon tolikih viskija,
spustila u naslonjač pokraj mene.
= Bilo bi mi draže da si otišao u javnu kuću = rekla je.
= Samo bi mu još to trebalo = rekao je Epaminondas.
Tupo i bez riječi gledala me je kako jedem, prateći automatski svaku moju kret-
nju, kao da me sada gleda prvi put. Kad sam pojeo, otišla je opet po tri čaše viskija.
Pomagao joj je Epaminondas. Posrtala je.
= Nemoj više piti = rekao sam joj = prošetat ćemo malo gradom.
= Malo sam pijana = rekla je smijući se.
= Više se ne može ni držati na nogama = rekao je Epaminondas.
= Ja nisam pijan = rekao sam joj. = Pomoći ću ti. Jako bih volio da dođeš.
= Što to sve znači? = pitala je.
= Ništa = rekao sam. = Ništa ne znači baš ništa.
Epaminondas se udaljio, možda malo povrijeđen zato što mu nisam predložio da
pođe s nama. Pošao sam s njom u njezinu kabinu i pomogao joj u odijevanju. Sad je
prvi put odjenula ljetnu pamučnu haljinu zelenih i crvenih šara. Stavila je i šešir koji
je bio malo premalen za svu onu kosu što ju je podigla do tjemena. Lice joj je ispod
šešira bilo nekako iskrivljeno. Kao da spava poluotvorenih očiju. Htjela je sama pri-
jeći mostić. Ali nije uspjela, prestrašila se i na sredini zastala. Primio sam je čvrsto
pod ruku i poveo je. Ne znam točno koliko je čaša viskija popila, ali bila je propisno
pijana. Pila je bez prestanka dok je bila sama s Epaminondasom. Čim smo se našli na
kopnu, odmah je htjela ostati u kavani i dalje piti. Ali tu nije bilo kave. Rekao sam
joj to i prisilio je da hodamo. Uspeli smo se poprečnom ulicom i stigli do šetališta. I
tamo je zastala i opet htjela ući u kavanu. Ali ni tu nije bilo kave. Tada je rekla da bi
rado sjela na klupu. Nisam joj to dopustio jer sam se bojao da će zaspati čim sjedne.
Bila je uporna. Kad se okrenula kao da će ipak sjesti, i dalje onako uporna u svom
naumu, ja sam je povukao tako snažno da joj je napokon pao šešir, a kosa se rasplela.
Gotovo da to nije ni primijetila. Podigao sam šešir. A ona je, onako raspuštene kose,
nastavila hodati. Ljudi su zastajkivali i pogledavali prema nama. Ni to nije primijeti-
172
www.balkandownload.org
la. Kadikad je izgledala tako umorno da je zatvarala oči. Nikada je nisam vidio u tak-
vu stanju. Bio sam sav u znoju. Ali sada sam bio mnogo snažniji nego maloprije i
mogao sam je vući. Trebalo nam je gotovo pola sata da stignemo do sredine šetališta.
Uspon je postao blaži. Bila su već četiri sata popodne. Zapuhao je vjetar i u lice joj
vraćao raspuštenu kosu. Imala je dugu kosu koja joj je prekrivala prsa i spuštala se
sve do trbuha. Vukao sam je tako snažno da bi se moglo pomisliti da je vodim na po-
liciju ili da je izgubila razum. A ja sam mislio da je tako lijepa da ja to ne bih mogao
ni riječima iskazati. Bio sam pijan kao i ona, i to od samoga pogleda na nju. Stalno
mi je ponavljala da je pustim na miru.
= Pusti me.
Nije vikala. Molila me uporno i blago, katkad i malo začuđeno, jer je uopće nisam
htio slušati.
= Moraš hodati = govorio sam.
To sam stalno ponavljao a da joj nisam rekao zašto, a jesam li i sam znao, ne, ni-
kako, znao sam samo to da svakako mora hodati. U jednom je trenu i sama u to po-
vjerovala te je nekoliko minuta hodala. A onda ju je ponovno svladalo pijanstvo i
opet je samo tražila da je pustim na miru i pritom se opirala u hodu. A ja sam je opet
samo uvjeravao da mora hodati. Nijednom nisam ni posumnjao da nećemo stići do
trga. I stigli smo. Sada je i ona spontano sjela na stolac na prvoj terasi, baš tamo gdje
sam i ja sjedio prije jednog sata. Zabacila je glavu na stolcu i ostala tako mirna, za-
tvorenih očiju. Stigao je konobar. Bio je to onaj isti od jutros. Prepoznao me i poz-
dravio. Stao je ispred nas i sada smo je obojica gledali. Shvatio je i ljubazno mi se
nasmiješio.
= Samo trenutak = rekao sam.
Otišao je. Zazvao sam je vrlo blago:
= Anna.
Otvorila je oči, a ja sam joj kosu zabacio unatrag. Prepustila se. Bilo joj je jako
vruće, kosa joj se slijepila na čelu.
= Pojest ćemo sladoled = rekao sam.
Pozvao sam konobara koji nas je s nekoliko metara udaljenosti znatiželjno proma-
trao. Naručio sam dva sladoleda.
= Koju vrstu?
Nasmijalo me to pitanje. I opet je shvatio.
= Vaniliju = rekao sam. = To je najbolje.
= Ne = rekla je = neću sladoled.
Konobar me upitno pogledao.
= Dva sladoleda od vanilije = ponovio sam.
Nije se bunila. Promatrala je prolaznike. Sada ih je bilo mnogo. Poslijepodne se
bližilo kraju. Ali kamioni su i dalje prolazili. Automobili također. Vratio se konobar
sa sladoledom. Sladoled baš i nije bio dobar. Pojela je žličicu sladoleda, namrštila se
173
www.balkandownload.org
i odustala. Zatim je pomalo odsutno gledala dok sam ja jeo. I sve sam pojeo. Na šeta-
lištu je nastao zastoj i trg je odjednom bio prepun kamiona i automobila. Ispred ka-
vane zaustavila su se dva autobusa, jedan s djevojčicama, a drugi s dječacima. Svi su
automobili trubili istovremeno. Dječaci su pjevali “Pokraj moje plavuše”, a djevojči-
ce istodobno neku englesku pjesmicu. Ispred autobusa s dječacima nalazio se auto-
bus sa starim Amerikancima koji su razdragano gledali te dječake. Bila je to nevjero-
jatna buka. Zažmirila je, teško je to podnosila. Nije uopće razumjela što se to događa
i kao da se pomirila s mišlju da sam je s jahte prebacio do ove terase dok je ona spa-
vala. Na licu joj se ocrtavala tuga. Ali malo se otrijeznila.
= Zašto ne jedeš sladoled?
= Nije dobar.
Namrštila se s jedva vidljivim osmijehom.
= Pa nije baš zgodno što ostavljaš sladoled, barem zbog konobara = rekao sam.
Probala je još jednom, potom, ne, odustala je.
= Ne mogu.
Prolazili su brojni mornari i vojnici različitih narodnosti. Išli su dvojica po dvoji-
ca. Obično bi ispred terase malo usporili i onda gledali tu ženu raspuštene kose, po-
malo tupa i izgubljena pogleda.
= Popit ćeš kavu, jednu dobru kavu = rekao sam.
= Zašto kavu?
= Pomoći će ti dobra kava.
Konobar je i dalje stajao nekoliko metara od nas, stalno okrenut prema luci, ali
imajući nas na oku. Naručio sam kavu.
= Zašto? = pitala je opet.
Konobar je donio kavu. Nije bila naročito dobra, a već se i ohladila. Probala ju je i
onda rekla tužno, na rubu plača:
= U ovoj kavani ništa ne valja. I sladoled je bio jako loš.
Uhvatio sam je za ruku i objasnio:
= Tako je to u cijelom gradu. Kad je sladoled loš u jednoj kavani, onda je loš u ci-
jelom gradu, u svim kavanama u gradu. Sve kavane opskrbljuju se kod istoga slado-
ledara.
= A što je s kavom?
= S kavom je drukčije = rekao sam. = Ako hoćeš, možemo naručiti filtriranu
kavu.
= Ma, ne = rekla je.
Htjela je zapaliti cigaretu. Ali njezin se upaljač nije upalio. Duboko je uzdahnula.
Izvukao sam joj cigaretu iz usta i zapalio je. Obično se nikada nije bunila zbog takve
nedoličnosti, nikad se nije bunila ni zbog čega. Pušila je mirno, pomalo zgrčenih usa-
na, kao da joj se gadi.
= Bilo bi nam bolje da smo ostali na brodu = rekla je i nastavila: = To je uvijek
174
www.balkandownload.org
175
www.balkandownload.org
= Tko zna?
Stigli smo do šetališta koje se pružalo od trga do luke. Opet smo naišli na dugačke
rijeke kamiona s ugljenom i raznolikim metalnim teretom. Zastao sam na jednom
pješačkom prijelazu. Nije bilo nikakve potrebe da tu prelazimo i pomislio sam da joj
je to bilo jasno, no ničim to nije odavala.
= Sada ćemo prijeći = rekao sam.
Da, mislim da je shvatila, jer s druge strane šetališta očito nije bilo nikakvih kino-
dvorana. A gotovo da više i nije bila pijana. Policajac u bijeloj odori, stojeći na uz-
dignutom podiju, isto tako bijelom, svečanim je kretnjama upravljao prometovanje
tih metalnih čudovišta. I svi su se zaustavljali na samo jednu kretnju njegove ruke u
rukavici, uz naglu i zaglušnu škripu kočnica.
= Pogledaj prometnika = rekao sam.
Pogledala ga je i nasmijala se. Čekao sam prvi, pa onda drugi prometnikov znak.
Svako prelaženje, bilo pješaka bilo kamiona, trajalo je tri minute. Bilo je mnogo i
pješaka i automobila.
= To dugo traje = rekla je.
= Da, jako dugo.
Završio je drugi signal. Sad su stizali kamioni. Jedan kamion natovaren sanduci-
ma krenuo je svom brzinom. Nikoga više nije bilo na pješačkom prijelazu. Promet-
nik se okrenuo u poluokret i raširio ruke kao na križu. Ogrlio sam joj ramena i povu-
kao je prema naprijed. Sve je vidjela, kamion koji je krenuo, prijelaz bez pješaka.
Prepustila se. Prvi put uopće nisam osjećao da je vučem prema naprijed. Jurnuli smo.
Blatobran kamiona okrznuo mi je nogu. Neka je žena kriknula. Tek nešto prije no što
smo stigli do pješačkog otoka i upravo nakon krika one žene, dok je prometnik još
vikao, rekao sam joj da je volim.
Ukočila se ispred pješačkog otoka. Čvrsto sam je držao da ne bi pala pod kamion.
To što sam joj rekao nije bilo nešto veliko. Tek riječi od tisuću drugih koje bih joj
mogao reći. No mislim da je to morala od nekoga čuti otkada je izgubila mornara s
Gibraltara. Stajala je ispred toga pješačkog otoka, nepokretna, pomalo blijeda.
= Papers! = viknuo je prometnik.
Jednom sam je rukom držao kraj sebe dok sam drugom vadio osobnu kartu i pru-
žao je prometniku. Nije bio pretjerano bijesan. Kad ju je vidio tako klonulu, pomislio
je da se jako uplašila da ću biti pregažen. Pogledala ga je smiješeći se, baš kao da su
njezine misli posvećene njemu. Prometnik je to vidio i nasmiješio joj se. Vratio mi je
moje isprave i napravio poluokret da bi zaustavio kamione i propustio nas dvoje.
Prešli smo.
= Sad baš i ne želim ići u kino = rekla je.
Smijala se. Smijao sam se i ja. Ulica je kružila oko nas kao da smo u jahaonici.
Hvatala me vrtoglavica od toga što sam joj rekao. Vratili smo se natrag i prešli pje-
177
www.balkandownload.org
šački prijelaz, no ovaj put poštujući prometni znak. Prometnik se naizgled iznenadio,
ali nam se opet nasmiješio. Našli smo kino u maloj ulici koja se pružala okomito na
šetalište. Vratili smo se na brod malo prije večere. Još jednom nas je Laurent morao
čekati prije isplovljavanja.
178
www.balkandownload.org
smo bili obični turisti, a nismo to ni mogli biti. Za sve one koji nekoga traže sva su
pristaništa dobra, manje su bitna kao uobičajena mjesta, a mnogo važnija kao pribje-
žišta određene vrste muškaraca. I nema sumnje da je upravo on bio ta kazaljka koja
između svijeta i nas, nazovimo to tako, uspostavlja povezanost jaču od svih ostalih.
Naravno, mi odlazimo do Cotonoue u potragu za njim, ali ne možemo zanemariti da
ga možemo naći i mnogo prije, u svakom pristaništu. Kad smo usputno gledali onaj
plastični atlas, i to dok smo plovili prema Cotonouu, nama se činilo da cijeli atlas
nastava samo on i nitko drugi. A kad smo prolazili avenijama Dakara ili pak uličica-
ma Freetowna ili dokovima Grand Bassama, mi smo ga nesvjesno tražili u svakom
bijelom muškarcu. Sve ostalo bilo nam je dosadno. Iz tih sam se pristaništa uvijek
vraćao jako umoran. I onda bih radi oporavka pio viski. A pio sam ga sve više i više.
I ona ga je pila sve više i više. Kako se plovidba bližila kraju, ispijali smo ga u sve
većim količinama. Pili smo uvečer. Zatim poslijepodne. Zatim ujutro. I tako započi-
njali sve ranije svaki novi dan. Na brodu je uvijek bilo pričuve viskija. Ona je već
dugo pila, naravno, sve otkad ga je počela tražiti, ali tijekom ovoga putovanja pila je
s većim užitkom nego prije, barem tako mislim. Ubrzo sam i ja pio kao i ona, osim
toga, kad bismo se našli zajedno, više je nisam opominjao da ne pije previše. Vjero-
jatno je to bio znak da smo postali odgovorni. Najviše smo pili viski, ali pili smo i
vino i pernod. Ipak, naravno, najdraži nam je bio viski. Viski je američko piće, ali
ponajprije, to piće namijenjeno je upravo dugotrajnim traganjima na moru.
Plovili smo uz afričku obalu i poslije Tangera ona nam je neprestance bila na vidi-
ku. Stjenovita i kaotična sve do Senegala, odjednom je postala ravna i siva. I ostala
takva sve do kraja. No kadikad smo pronalazili i raznolikosti, i to uz pomoć viskija.
Čak sam jednom zbog nje otkrio komičnu stranu svog položaja. Dok sam je gle-
dao takvu vječnu i jednoličnu, iznenada mi se učinilo neodoljivim to što sam tako
vezan uz taj brod da se čak više i ne čudim što sam pristao na potucanje sve do Afri-
ke, iako sam inače već prvom prilikom bio spreman za iskrcavanje. Ona se smijala i
rekla mi da je tako bilo i s drugima, a da to nisu ni znali, naravno, jer nisu svi pozna-
vali afričku obalu da bi to mogli shvatiti, pa da taj moj položaj i nije tako neobičan
kao što mislim.
Tri dana prije no što smo stigli u Cotonouu, doživjeli smo prilično žestoku oluju.
Pozatvarana su sva vrata i sva okna i nitko nije smio izići na most. Epaminondas je
patio od morske bolesti i žalio “što se nije mogao tomu othrvati”. Trajalo je to dva
dana. Brod se podizao poput ulješure i potom tromo padao u užasna vrtloženja. I sva-
ki se put javljalo pitanje hoće li se ponovno podignuti. Bruno se pitao često, Epami-
nondas katkad. Dok smo mi to proživljavali drukčije. Kako brod u svom ustrajnom i
uzaludnom kretanju nije napredovao, već odolijevao koliko god je mogao, otkrivali
smo sličnost naših i njegovih napora. No već sutradan, baš kao i on, kao i svi, upravo
tako nastavili smo i mi. Iako je oluja još trajala, pojavilo se sunce. Kroz barska okna
gledali smo osunčano burno more. Bijaše to izrazito lijepo. Propeleri bi se često za-
179
www.balkandownload.org
tekli izvan vode i tada bi cijeli brod zacvilio od straha. No tog nam je dana zapravo
bila zabavna pomisao da bi mogao potonuti prije Epaminondasova dogovorenog su-
sreta.
Dva dana prije dolaska u luku vrijeme se razvedrilo. Od toga smo dana plovili
ubrzano da bismo nadoknadili izgubljeno vrijeme na putu prema mornaru s Gibralta-
ra.
Pristajanje uz afričku obalu uvijek je surovo, to je obala bez otoka, bez uvala u
kojima se uzburkano more polako smiruje, bez otočja koje uobičajeno najavljuje
kontinent i valjuška se u moru.
Bio je to prekrasan dan. U susret su nam stizala jata dupina, od one vrste takozva-
nih morskih svinja. Onako srebrnasti iskakivali su i pokušavali nas zavesti tražeći žr-
tvu za svoj žestoki apetit. Ona im je bacala kruh. Lagano mreškanje valova zanjihalo
je ocean i mi smo uplovili u Gvinejski zaljev s batimerijskom dubinom od pet tisuća
metara, sa savršeno mirnim obzorom što ga je tek prema kraju poslijepodneva pore-
metio dimnjak jednoga teretnog broda, a još kasnije nekoliko žutih jedara od gvinej-
skoga pamuka. Pristali smo u luci Porto Novo negdje oko šest sati uvečer.
180
www.balkandownload.org
kim suncem. Vjerujem da su mnogi mogli pomisliti da je lud, jer sam, onako nevi-
čan, prvoga dana gotovo i sam došao u napast da to pomislim. Ali ne, nikako, nije on
bio lud. Louis se družio samo s crncima. Bijelci iz luke Porto Novo nisu htjeli niti
čuti za njega. Bio im je naporan. Bijelci su mislili da je brbljav, nepouzdan, nesposo-
ban i štetan za njihov ugled. Samo su crnci voljeli Louisa. Nije im smetala njegova
neobičnost. Nisu se brinuli zbog njegova nepostojanoga života, zbog onoga ‘od da-
nas do sutra’, naprotiv, čak im se sviđao.
Ta nas je nepostojanost ubrzo dosta stajala. Ni ta njegova neobičnost nije ponuka-
la Annu na uzmak. Nakon svih tih proživljenih godina, znala je da i najneznatniji
znakovi, pa i oni najnejasniji, svi ti znakovi koji bi u neiskusnih novaka izazvali pod-
smijeh, da upravo oni mogu katkad prikrivati začetak istine, baš kao što se kojiput
mora vjerovati svima, i lažljivcima, i budalama, pa čak i luđacima. Svi se mogu pre-
variti, govorila je ona. I toliko je vjerovala Louisu da je bila spremna otputovati, pre-
ma njegovim smjernicama, i u najudaljenije krajeve centralne Afrike, sve do zelenih
savana Ouellé.
Louis je živio u malom, dosta trošnom bungalovu, koji se sastojao od dvije pros-
torije i bio okrenut prema luci. Louis je bio jedini bijelac u toj četvrti naseljenoj do-
morocima. Već dvije godine živio je s jednom mladom pripadnicom etničke skupine
Peul u prilično nestalnom zajedništvu, no čini se da je i njoj to savršeno odgovaralo.
Čim smo stigli, Louis je pozvao Annu i Epaminondasa na večeru. Pridružio sam im
se i ja, doduše malo kasnije, nakon što ga je, vjerojatno, Epaminondas obavijestio o
mojoj ulozi na brodu, pa se Louis ispričao što me je zaboravio. Učinio je to čim sam
stigao k njemu. Rekao mi je da mu je jako drago što sam došao i prema meni se od-
nosio vrlo prijateljski i prirodno, kao prema još jednom muškarcu koga je povela sa
sobom da joj bude ugodnije iščekivati mornara s Gibraltara i, ukratko, koji joj iteka-
ko pomaže u traganju. Uostalom, moja velika pažnja, koju sam posvetio priči što
nam ju je ispričao te večeri, potpuno ga je uvjerila u opravdanost njegovih zaključa-
ka o mojoj ulozi u traganju uz nju. Na toj večeri zatekao se i četvrti gost, najbolji Lo-
uisov prijatelj, crni učitelj u školi za dječake u Cotonouu, koga nam je Louis predsta-
vio kao čovjeka koji u cijelome Dahomeju najbolje poznaje mornara s Gibraltara, ali
i kao autora djela napisanog na francuskom jeziku, knjige od šest stotina stranica
koju je izdalo Ministarstvo kolonija, u kojoj je ispričana epopeja dahomejske kraljice
Domicigui, prabake kralja Béhanzina. Za vrijeme te večere mnogo se razgovaralo o
kraljici Domicigui. Tim više što sam i ja, kao službenik Ministarstva kolonija imao u
rukama to djelo, taj uvjerljivi dokaz dobrobiti kolonijalizma, jer ga je, eto, napisao
crni autor na francuskom jeziku. Louis nam je dugo govorio o tome kako je sudjelo-
vao u stvaranju toga djela i u njegovoj obradi. Mislio je da je to majstorski uradak.
Srdačno sam čestitao autoru na njegovu trudu. Pritom nisam priznao, što je i razum-
ljivo, da nisam pročitao ni jednu jedinu riječ. No sad je izgledalo da sam za Louisa i
njegova prijatelja bio jedini bijelac, tako je rekao, uz mornara s Gibraltara, koji je
181
www.balkandownload.org
pročitao djelo o Domicigui i to cijenio. Zbog toga je njihova radost bila dvostruko
veća. U njihovim je očima, ako to možemo tako reći, sada bio još jasniji povod na-
šem susretu, kao i našem boravku u Dahomeju. Posve prirodno. Pa iako je priča koju
nam je pričao Louisov prijatelj bila popraćena slučajnim aluzijama o prošlosti Daho-
meja, činilo se da Anni sve to nije ni najmanje smetalo. I kako bi onda to moglo
smetati meni, gotovo spremnom na sve?
182
www.balkandownload.org
gospodina traži ‘bijela policija’ jer mi se čini da sam shvatio, doduše uz pomoć svoje
neznatne, pomalo zakržljale inteligencije, da je to jedna od najuočljivijih karakteristi-
ka onoga drugoga gospodina, za kojim već odavno tragate, tako da vam je to postala
i vaša najdraža razbibriga. Pritom mislim, oprostite mi, na gospodina mornara s Gi-
braltara.
Brojni su i raznoliki glavni predmeti optužbe protiv gospodina mornara s Gibral-
tara. Zločini, naravno, krade, krijumčarenje i, oprostite mi, Madame, što se tako mo-
ram izraziti, no ja sve moram ‘reći po istini’, tu su još, povrh svega, i obljube. I od-
mah napominjem da je ovaj glavni predmet optužbe, to jest obljuba, jedan mali pro-
pust bijelaca zato što nisu htjeli shvatiti da su obljube kod nas, u našem Dahomeju,
svrstane u djelomične zločine. Osobito kad je riječ o gospodinu mornaru s Gibraltara
jer je utjecaj gospodina mornara s Gibraltara velik, vrlo velik kod nas, a to znači i
kod naših žena i kod naših djevojaka koje se sve još s čežnjom sjećaju starih dobrih
vremena u Dahomeju kad se ljubav vodila onako slobodno kako se i diše, a to vrijedi
za sva životna doba, za bilo koje vrijeme dana, za bilo koji položaj i bez ikakva sud-
benog nadzora.
Što se pak mene tiče, imao sam čast upoznati gospodina mornara s Gibraltara. I ja
sam potječem, no kako biste to znali, iz Abomeya, moja supruga veći dio vremena
boravi ondje, a i ja često odlazim tamo uživati u bračnom blaženstvu. Ta su putova-
nja usklađena s mojom učiteljskom djelatnošću koja mi omogućuje i nemali broj za-
dovoljstava. Između ostaloga imao sam i to veliko zadovoljstvo i izvanrednu čast
upoznati gospodina mornara s Gibraltara, pa čak i katkad s njime izmijeniti prijatelj-
ske riječi.
No svi ostali, mi stanovnici Dahomeja, općenito, ne zovemo gospodina mornara s
Gibraltara tim navedenim nazivom. I to zbog toga što osim Louisa i mene, koga je
Louis poučio, nitko ne zna da je to njegov pravi nadimak, to jest vaš izbor, jer vam je
dragocjeniji od svih zemaljskih časti i slasti, kao što se to govori. A mi stanovnici
Dahomeja poznajemo ga pod običnim nadimkom Gégé. Kažem to obično Gégé, a
ne, oprostite mi, da ne bude zabune, Glé-Glé, što je nadimak slavnog oca kralja
Béhanzina.
Bit će mi malo teže opisati Gégéa, oprostite, gospodina mornara s Gibraltara. Bu-
dući da sam, kao što to možete i sami prosuditi, zapravo crnac, na neki sam način
rasno nesposoban za raspoznavanje različitosti u crtama lica bijelaca. Toliko se loše
snalazim u tome da sam jednoga dana pri susretu s gospodinom našim Generalnim
guvernerom rekao: onda, kako je, stari moj, jer sam pritom mislio, a to je bilo još u
početku našega prijateljevanja, da je on, zapravo, ovaj naš, ovdje prisutni, Louis. A
što se, kažem vam to sada u povjerenju, itekako moglo loše završiti. No čini mi se da
bih ipak mogao reći, a da to ne kažem, svejedno kazujući to, kao što to vi govorite,
da bi gospodin mornar s Gibraltara, u najgorem slučaju, mogao malo sličiti gospodi-
nu Epaminondasu. Nelagoda koju osjećam kad vam moram opisati njegovo lice po-
183
www.balkandownload.org
jačava se time što gospodin mornar s Gibraltara nosi kolonijalni šešir i tamne naoča-
le, i ja ga nikada nisam susreo na ulicama Abomeya bez te zaštitne opreme upravo
neizbježne za svakoga bijelca u našoj koloniji Dahomej, koja se nalazi, kao što već
znate, u samoj blizini ekvatora. Uza sve to mogu vam reći, oprostite mi, Madame,
što dovodim u kušnju vaše osjećaje, da naše žene govore da ima plave oči. Jedne tvr-
de = a bio sam primoran raspitati se i ja sam da bih vas mogao obavijestiti o tome =
da su plave kao plavetnilo neba u zoru, dok druge kažu da su plave kao ona jezera na
visoravni Atakora pri isparavanju u sumraku. No budući da tamne naočale, naravno,
nisu prozirne, nisam ništa vidio u njegovim očima što bi vam moglo poslužiti za pot-
vrdu. Povodom vašega dolaska ovamo, moći ćete, ako želite, procijeniti te istančane
i pjesničke raznolikosti. Mogu još toliko dodati da su i s jedne i s druge strane tih iz-
razito pravilnih naočala, crte njegova lica pravilne i da njegova kosa = a zbog njego-
va šešira koji, to vam sad ovdje kažem i oprostite mi, pomalo obilježava samovolju =
vjerojatno još uvijek prekriva površinu njegove lubanje. A nju sam zapazio tek kao
okvir tom šeširu koji je, i to mogu potvrditi, crne boje.
Izvori zarade gospodina mornara s Gibraltara brojni su i raznoliki. A sve se svodi
na ono što ovdašnji bijelci nazivaju trgovinom. Mislim da ta riječ označava trgovinu
koja je istodobno nova, izvorna i, kako se kaže, vrlo osobna. To se uglavnom odnosi
na predmete našega dahomejskog obrtništva i na zlato. I ne trguje on sam. Priča se
da gospodin mornar s Gibraltara ima svoje ljude po cijeloj Africi, posebice u Obali
Bjelokosti, Nigeriji, u istočnom Sudanu, u gvinejskom planinskom masivu Fouta
Djallon, pa sve do udaljena porječja Ouellé s nekom vrstom ljudožderskih plemena.
Što se pak tiče raznih djelatnosti gospodina mornara s Gibraltara, iako su naši raz-
govori uvijek bili kratki i uglavnom svedeni na kratke obavijesti, ipak po pričanju
znam da se radi o alkoholnim pićima, posebice o već navedenom viskiju koji, prema
Louisovu pričanju, ima tako znakovito mjesto za nekoga tko ima opterećenu prošlost
i otežavajuće okolnosti na savjesti. On je i lovac, lovi sve životinje u koloniji, pa čak,
ako nema nešto drugo, i gavrane na ulicama Abomeya. Živi poput nas ostalih, poput
siromašnih crnaca koje naziva svojom braćom i živi u zajednici s dvanaestak Peul
domorodaca koje također naziva braćom i koje je, priča se, podjario protiv svoje laž-
ljive bijele braće u kolonijalnoj upravi. Navodim još onu pojedinost koja mi je osob-
no vrlo draga, da vrlo dobro poznaje povijest Dahomeja i da istinski cijeni našega
velikog Béhanzina.
Za gospodina mornara s Gibraltara ovdje, u našem Dahomeju, govore isto što i
Louis, da je on tvrd i odlučan meštar. A naše jednostavne duše, svi oni pastiri na vi-
soravnima, misle da je on neuhvatljiv i pod zaštitom bogova. Uspoređuju ga s veli-
kim kuduom koji juri poput vjetra, pa neki pri rađanju sunca i uz bogatu maštu vjeru-
ju da u njemu vide osvetnički preobražaj našega velikog Béhanzina. Voli on te uspo-
redbe. Kao i ono Što kao duhan dijeli tim pastirima na visoravnima. Ali sada još o
onome što za nas može značiti gospodin mornar s Gibraltara. Zbog svoje mitologije,
184
www.balkandownload.org
toliko različite od naše, vi to ne možete pojmiti. Reći ću vam još da se gospodin mor-
nar s Gibraltara, kao što se to kaže, bitno promijenio. Sada mu ruke više nisu jedino
oružje, tu su sada i vojničke puške mauzerke. I svaki muškarac koji živi s njim ima
jednu mauzerku. Što znači, ako se ne varam, da gospodin mornar s Gibraltara ima
deset mauzerki. Kupuje ih u britanskoj Nigeriji gdje isto tako ima prijatelje. To su
puške s po šest metaka i izrazito su smrtonosne. Gospodina mornara s Gibraltara ne
može se nikada vidjeti bez puške preko ramena i on uopće ne skriva svoju djelatnost,
pa čak, jednim dijelom, ni svoju povijesnu prošlost. I mi također znamo da je nekoć
počinio zločin u Parizu, toj velikoj prijestolnici. On to kazuje izrazito prostodušno i
izrazito smjerno, tako da bi to opet učinio ako bi to bilo potrebno, čak katkad i žali
što je to već učinjeno i što se to ne može ponoviti. Međutim, možda radi opreza, uvi-
jek zaboravlja ispričati u kakvim je okolnostima počinio taj zločin i tko je bio žrtva.
A i ja sam uvijek zaboravljao, bit će vam to razumljivo, ispitivati gospodina mornara
s Gibraltara o toj pojedinosti. Poznavajući žestoku prirodu gospodina mornara s Gi-
braltara, nisam se usudio izložiti se opasnosti, kao što to veli Louis, da me ubije ako
mu u oči kažem da dobro znam da je on izvršio smrtnu kaznu nad američkim kraljem
automobilskih kugličnih ležaja, gospodinom po imenu Nelson Nelson. No nadao
sam se da ću to učiniti onako izdaleka, mislim, pismenim putem, i objasniti mu da
može uživati u mojoj potpunoj podršci kad je, nažalost, gospodin mornar s Gibraltara
morao pobjeći iz Dahomeja.
To je, vjerujte mi, vrlo tužno, to da vam moram reći tu tužnu vijest. Gospodin
mornar s Gibraltara odjednom je postao okrivljenik za dva nova zločina, počinjena
upravo ovdje, u Dahomeju, i on se više ne nalazi među nama. Jednim jedinim hicem
iz svoje mauzerke upucao je policajca iz Abomeya koji ga je, i to kao pridošlica u
kolonijalnoj policiji, drsko zatražio isprave nasred jedne ulice u Abomeyu, a isto
tako upucao je i jednoga kolonijalnog bijelca koji mu je već neko vrijeme bio supar-
nik u trgovini zlatom. I ta je dva nepromišljena čina izveo u jednom jedinom danu.
Kako sad objasniti takvu razdražljivost kod gospodina mornara s Gibraltara? Tih je
dana u našem gradu Abomeyu vladala velika vrućina. Ali ne obazirući se na bilo
kakvo objašnjenje, kolonijalni bijelci, uplašeni zbog toga iznenadnog aktiviranja
gospodina mornara s Gibraltara, podnijeli su peticiju gospodinu Generalnom guver-
neru. I tako je gospodin Generalni guverner poslao za gospodinom mornarom s Gi-
braltara sve raspoložive snage kolonijalne policije. Tada je vaš smjerni sluga imao
čast proslijediti tu vijest, preko posrednika, do gospodina mornara s Gibraltara. Kako
su tada sve ujedinjene policijske snage krenule iz luke Porto Novo prema Cotonouu,
gospodin mornar s Gibraltara spustio se iz Cotonoua do luke Porto Novo. Bilo mu je
to lako izvedivo jer u luci Porto Novo nije ostao ni jedan bijeli policajac, svi su već
bili u Cotonouu. Tako je gospodin mornar s Gibraltara mogao posve mirno kidnuti u
novom smjeru.
Najprije je dospio u bespuća savane, zatim uz pomoć prijatelja u Belgijski Kongo.
185
www.balkandownload.org
Kad je jednom onamo stigao = vjerojatno ćete odmah uočiti tu crtu osobnosti = gos-
podin mornar s Gibraltara potaknuo je širenje vijesti da se zatekao u životnoj opas-
nosti jer belgijske vlasti nisu izvršile ekstradiciju u njegovu korist, te da su ga pri-
hvatili njegovi ljudožderski drugovi da bi ga pojeli povodom godišnje proslave nji-
hova velikoga plemena. Ta je lukavština dugo dremuckala u mozgu gospodina mor-
nara s Gibraltara i, Madame, vi se ne morate uopće uzrujavati. Naime, u vrijeme jed-
nog od naših posljednjih susreta gospodin mornar s Gibraltara najavio mi je sam da
će, bude li jednoga dana to potrebno, otići niz obalu u Belgijski Kongo, pa kad se
jednom zatekne ondje, budu li ga i dalje progonili, uistinu poduzeti to krajnje rješe-
nje i potaknuti da se proširi glas o tome da su ga požderali ljudožderi. Rekao mi je:
‘Gégéa policija nikada neće uloviti, baš nikada.’ Kad smo već kod toga, napominjem
to kao upozorenje, gospodin mornar s Gibraltara o sebi govori uvijek i samo u tre-
ćem licu. Tako kaže: ‘Gégé je gladan.’ Ili: ‘Gégé je dobro.’ Ili pak: ‘Gégéu je strašno
dosadno.’ I tako dalje. Za vrijeme onoga spomenutog susreta, najdužeg otkad sam
imao čast upoznati se s gospodinom mornarom s Gibraltara, objasnio mi je da mu je
život bio takav kakav je već bio, to jest nalik na život kakav bi si on sigurno poželio
kad bi se to moglo poželjeti, da je dosta zadovoljan životom kakvim je poživio, tako
da za njim ne treba žaliti niti bi mogao zamisliti da ima neki drugi = ne previše razli-
čit = pritom je, nesumnjivo, mislio da bi mogao biti zatvoren, naprimjer = pa mu je,
prema tome, svejedno ako nestane kod onih ljudoždera. Čak mu se to činilo kao po-
željan oblik smrti, rekao je, što je čudno, baš kao da je uvijek to i želio. ‘Šteta,’ rekao
mi je, ‘da Gégé umre posve zdrav a da ne može ničemu poslužiti, i da to zdravlje
potpuno istrune u tom afričkom tlu. Šteta, jer bi njegovi drugovi ljudožderi bili jako
zadovoljni da ga sasvim prijateljski pojedu. Da je Gégé bolestan, star, kozičav, onda
je afričko tlo pravi izbor, ali kako je on sada u dobrom stanju, velika je šteta propus-
titi tako dobar komad!’ I u boravištu gospodina mornara s Gibraltara policija je našla
komad kartona, što ga je bio ostavio prije odlaska, koji dokazuje ono što sam upravo
rekao: ‘Ne zamarajte se. Ne tražite Gégéa. Nema više Gégéa. Ne tražite ni njegovo
truplo. Nema nikakva traga od Gégéova trupla u afričkom tlu, i to zbog pravoga raz-
loga, što vam svi u Abomeyu mogu reći, Gégéa su pojeli njegovi drugovi ljudožderi i
fućka mu se zbog vas. Post scriptum: Gégé’ ne žali ni zbog čega, ni zbog policajca ni
zbog bijelca.’
Stanovnici Abomeya pri ispitivanju rado su potvrdili ono što je rekao njihov gos-
podar. Nemoćna policija vratila se u luku Porto Novo.
I onda sam pomislio da je važno obavijestiti gospodina Epaminondasa da sada
znamo gdje ćemo naći gospodina mornara s Gibraltara. Prije tri mjeseca on nam je
pisao iz Léopoldvillea. Pismo je bilo naslovljeno na mene = ne zato što sam njegov
najbolji prijatelj, nego zato što jedini mogu pročitati pismo pisano na francuskom je-
ziku. Pismo smo uništili, naravno, ali ga se savršeno dobro sjećamo. ‘Dragi Béhanzi-
ne’, govorio mi je u šali, ‘Gégé je u Léopoldvilleu. Snalazi se najbolje što može. To
186
www.balkandownload.org
je velik grad, to je pravo čudo u svim tim kolonijalnim govnima. Po svaku cijenu tre-
ba živjeti ovdje. Nađu se čak i prijatelji. Karta se. Zakopajte njegove mauzerke. Do-
viđenja, Vaš Gégé.’
Čim je stiglo to pismo, Louis je odlučio, opet preko posrednika, pisati gospodinu
mornaru s Gibraltara. Postalo je hitno. Vi ste već bili na putu prema Sèteu kamo vas
je, prema našem saznanju, pozvao Epaminondas. Tada smo se, onako zatečeni, kako
se to kaže, odlučili da, ohrabreni zbog daljine, progovorimo o njegovoj prošlosti, o
vama, Madame, i o vašoj razonodi. Pitali smo ga je li on presudio gospodinu Nelso-
nu Nelsonu, kralju kugličnih ležaja američkih automobila i da nam to potvrdi ako je
to istina. Rekli smo mu i to da ga jedna gospođa, po imenu Anna, ukrcana na brodu
nazvanom Gibraltar, traži na sve četiri strane svijeta.
Možda su te riječi bile presmione, pismo preslobodno, tko bi to znao. Pritisnuti
zbivanjima, možda smo to napisali malo preuranjeno. Naime, prekjučer smo primili
pomalo nervozno pismo gospodina mornara s Gibraltara. Evo ga: ‘Kad bi Gégé i bio
ubojica Nelsona Nelsona, on to sigurno ne bi potvrdio, osobito ne pismeno. Treba
biti ili lud ili glup, pa pomisliti da bi to mogao potvrditi. A što se tiče spomenute
Anne, uvijek je možete uputiti na Gégéa. Već ćemo vidjeti što se može učiniti za nju.
Neka potraži Gégéa u Lću, u prvom bistrou na lijevoj obali Konga.’
Ispričavam se, Madame, što sam tako dugo pričao. Više vam nemam što dodati,
osim da s velikom naklonošću promatram vaš pothvat.”
Vratili smo se na brod dosta kasno. Bili smo umorni zbog toga što smo se morali
suzdržavati od smijeha dok smo slušali tu novu verziju priče o mornaru s Gibraltara.
Uputili smo se svi troje prema baru, kao što se i dolikuje, da popijemo viski i razmo-
trimo pouku te večeri. Epaminondas je izgledao tako tužno da se to pitanje nametnu-
lo samo od sebe.
= Mislim da ovaj put baš i nije ispalo dobro = rekao je.
Smirivala ga je koliko je mogla.
= Vjerojatno se promijenio = rekla je. = Zašto to ne bi bilo dobro? Pa i on ima
pravo na promjenu, zar ne?
No njezin gromki smijeh, koji je izbio već nakon prve čaše viskija, spopao je čak
i Epaminondasa.
= Ovaj put moći ćeš reći da sam te uvalio u čudnu nepriliku = rekao je.
= Nakraju ću povjerovati da on itekako postoji = oglasio sam se.
Epaminondas se opet našao u čudu.
= On samo želi reći = objasnila je Anna = da ćemo zbog svih tih njegovih ma-
uzerki morati biti malo pažljiviji nego s ostalima.
= Kad razdražljivci nose puške preko ramena, može se dogoditi da se time i pos-
luže, kako da kažem, onako malo prebrzo.
187
www.balkandownload.org
= No znaš = obratio mi se Epaminondas = tebi kao da se ovaj put silno žuri. I još
je dodao nakon nekog vremena: = Čudno je to jer mi se čini kao da nije u pitanju
samo on, kao da vas još nešto privlači obalama rijeke Kongo.
= Naravno, kudui = odgovorio sam. = Onako, tek malo.
= Ne rugaj mi se = rekao je Epaminondas = i ja sam dobro znam da to nisu kudui.
= O čemu govoriš? = pitala je Anna.
= Ne znam točno = odgovorio je Epaminondas i pogledao i nju i mene. = Znam
samo da su tu samo on i kudui. I da i vi dobro znate da je vjerojatnost jedan prema ti-
suću...
= To i nije tako loše = rekla je Anna = taj omjer jedan prema tisuću.
= Pa da je samo jedan prema deset tisuća = javio sam se sad ja = ni tada se to ne
bi smjelo zanemariti. Još će se zrcaliti naši likovi u vodama Konga.
= Nisam baš siguran da će se tamo zrcaliti i moj = dodao je Epaminondas.
= Obožavam te = rekla je Anna.
= Možda = odgovorio je Epaminondas = ali s obzirom na njegovu situaciju sada,
teško ćeš ga nagovoriti da ostavi svoje mauzerke.
= Nemam ništa protiv tih instrumenata = rekla je.
= A kako stojiš s ljudožderima?
= To su dobri momci = rekao sam = pa ćemo im ponuditi kudue. Osim toga, ako
budu uporni, obećavam ti da ću leći na roštilj umjesto tebe.
= To je sigurno = rekao je uz glasan smijeh = jer s obzirom na ono što možeš iz-
gubiti...
= Ne vjerujem da će se to razviti do takve krajnosti = rekla je. = Gégé će se za-
uzeti za nas, vjerojatno je vrlo utjecajan.
Tri smo dana ostali u Dahomeju zbog manjeg oštećenja broda što ga je izazvala
oluja kroz koju smo prošli pri dolasku. U ta tri dana jako smo se zbližili s Louisom i
njegovim prijateljem učiteljem. Epaminondas, Bruno i Louis krenuli su u pokusni
lov na kudue u blizini. Neiskusni Epaminondas nije ništa ulovio, ali je zato dosta raz-
ličitih životinja promašio, tako da se vratio oduševljen i, kao da su čarobnim štapi-
ćem izbrisane sve njegove bojazni, sada je želio što prije stići do porječja Ouellé.
Bruno se pokazao kao dobar strijelac i ulovio je jednog jelena. Tako se i on vratio
posve drukčiji, čak i ozaren, i jako zadovoljan što je pristao i ukrcao se u Sèteu. Lo-
uis je bio toliko suzdržan da ništa nije ulovio. Laurent je iskoristio tu priliku od dva
dana pa je dvije noći zaredom proveo s malom Peul kojoj je bilo jako dosadno u Co-
tonouu. Da bismo mu još olakšali, Anna i ja prihvatili smo učiteljev poziv da autom
odemo do Abomeya. Sljedeći dan stigli smo čak i do Lagosa u Nigeriji. I nismo po-
žalili. Na povratku smo imali jednog prijatelja više. Ostali članovi posade proveli su
svoje slobodno vrijeme u bordelima Cotonoua i luke Porto Novo. Ukratko, svi su taj
189
www.balkandownload.org
tih istih velikih kraljeva, kako nas je poučio. U ruci je držao list bijelog papira koji je
trebao predstavljati ugovor iz 1890. Zamolio nas je da se prestanemo smijati. To je
dosta dugo potrajalo, ali napokon su se svi smirili uz Laurentovu, njezinu i moju po-
moć.
Pantomima je počela dugom šutnjom dok je Béhanzin gledao ugovor koji je, u
principu, netom potpisao, tu strahotu što ju je netom počinio, na što su ga netom bili
prisilili a da nije na vrijeme shvatio njegovo značenje. Nakon dugotrajnog užasava-
nja, bez imalo snage da progovori ijednu riječ, Béhanzin je progovorio.
= Ugovor = započeo je on = što je to, zapravo, taj ugovor, što bi to moglo biti?
Prije svega, papir, što je to? Gurnuli su mi pero u ruke, držali su mi ruku. Potpišite,
potpišite! govorili su mi. Što? Predaja Dahomeja? Pa da se ne nasmijem! Upravljali
su sa mnom da bi me ubili!
Istinski uzbuđen učitelj objašnjavao nam je Béhanzinova kolebanja.
= Budući da nije poznavao vrijednost ugovora, kako je onda mogao imati ikakva
pojma o tome? Dugotrajan je i težak put dok se sve te važne stvari ne slože u glavi.
= Mi kao zemlja utvrđenoga običajnog prava nismo imali ni pojma o tome. Nismo
znali za papir, a potpis, ma vi se šalite. Spržit ćemo ti mozak ako to ne potpišeš, rekli
su mi. A kako ću vam potpisati i kakva ću vam sve obećanja dati, ma nemojte me na-
smijavati!
= I tako, nevin kao novorođenče = oglasio se učitelj Béhanzin je potpisao svoju
smrtnu osudu.
Svi smo mi dosta popili da bi nas mogla dirnuti Béhanzinova nesretna sudbina.
No zadivio nas je Louis. Cijelo se društvo otvoreno zabavljalo, ali to nije smetalo na-
šoj dvojici prijatelja. Smijala se i Anna, ali je lice prikrivala rupčićem da to ne bi bilo
tako vidljivo. Samo se mala Louisova Peul uopće nije smijala. Nakon djetinjstva pro-
vedenog na visoravni Atakora, vjerojatno je kraće vrijeme proboravila u nekom bor-
delu u Cotonouu. Već je zaboravila Laurenta i sad je Epaminondasu i meni tako dir-
ljivo namigivala kao da nas želi uvjeriti kako se ona zna dobro ponašati u društvu.
Sigurno nije prvi put gledala tu monodramu o Béhanzinu.
Louis je očajnički plakao, čupao kosu = čupao ju je istinski = valjao se po tlu i
dok je to izvodio, da mu bude spretnije, onaj ugovor iz 1890. držao je u zubima.
Anna ga je gledala, obamrla od smijeha. Posve me je zaboravila.
= Prisilili su me da prodam svoj narod = vikao je Louis = sav moj narod iz Abo-
meya = iz plemena Peul, Haussa, Eouć, Baiba. Potpiši, rekli su, ma potpiši. Potpisao
sam. I što to sad znači, što im znači to potpisati, pitam ja vas. To be or not to be, bio
papir ili ne bio, potpisati ili ne potpisati, kakva je tu razlika za mene, gdje sam tu ja,
ja, Oko svemira. Kakvo sam tek nevinašce bio! O Glé-Glé, časni moj oče, sustiglo
me tvoje prokletstvo! Više nisam ono Oko morskoga psa Oko svemira, veliki kralj
Abomeya! Više ne značim ništa! Sad sam nevinašce svemira koje pati, kako samo
191
www.balkandownload.org
pati!
Učitelj je imao suze u očima. Louis mu je dopustio tek malo predaha.
= Ne = viknuo je učitelj = ne, nisi ti proklet. Ustat će nove generacije i zazvat će
tvoju nevinost!
= Dok su čekali = derao se Louis = gurnuli su mi mauzerku pod rebra i rekli: pot-
pisi! I kakva je tu razlika između praska prdeža i potpisa, pitam ja vas! I zar ću ja
samo tako prodati svoj narod narod Peul, Haussa, Eouć i Baiba? Zar ću samo jednim
jedinim potezom dati sve svoje kćeri u bordel? I zar ću sve svoje sinove dati u jaram
tim bljedolikima? Pa u ime čega sve to?
Svi smo imali podvojene osjećaje između ludoga smijeha i suosjećanja. No uglav-
nom nas je obuzimao ludi smijeh.
= Ma kad se samo sjetim da smo prešli pet tisuća kilometara da bismo to vidjeli!
= vikao je Epaminondas koji se oduševljeno lupao po bedrima.
Mala Peul nije mu dopuštala predah. Postala je nasrtljiva. I dalje nam je dosta
otvoreno namigivala. “Kako ti je ime?” zapitao sam je. “Mahaoussia, ovčja sisa”,
rekla je i rukama podignula dojke da bi potkrijepila svoje riječi. Od toga nam se
malo zavrtilo u glavi, i Epaminondasu i meni. Anna je to primijetila. “Čime se ba-
viš?” pitao je Epaminondas. “Ja, ja sam princeza, ali i kurva u luci Porto Novo.”
Louis više nije imao dvojbi. Napokon je shvatio što je upravo učinio. Obuzet neo-
pisivom srdžbom, ispružen na tlu, grčevito je pljuvao po ugovoru iz 1890. Lupao se
po stražnjici i pozivao svoje podanike na pobunu.
= Dođite, mili moji, pokažite bljedolikima da naši običaji vrijede koliko i njihovi.
Svladat ćemo ih svojim kopljima, ispeći ćemo ih, pogostit ćemo se! Dođite da im po-
kažemo da naši običaji vrijede koliko i njihovi, itekako!
Zagrizao je u zamišljenu nadlakticu kao pravi izgladnjeli pripadnik plemena. Iz-
daja je poništena. Papir, smotan u kuglicu, odbačen.
= Razboljet će se = zabrinula se Anna.
Društvo se tako dobro zabavljalo da je Louis morao vikati da bi ga se čulo.
= Budi strpljiv, Béhanzine = derao se učitelj.
= Osvanuo je dan velikoga pokolja = urlao je Louis. = Na oružje, sinovi moji!
Dojurite, čete crne Afrike, istjerajte tlačitelja! Probudi se, sveta krvi naših predaka!
Neka se očisti naše rodno tlo od svih tih vojnika. Ispecite nam te generale, te pukov-
nike!
Malena Peul postala je vrlo nasrtljiva.
= Imamo vremena da odemo = rekla je.
= Ovo bi me možda moglo zanimati = odgovorio je Epaminondas.
= Kasnije = rekla je = tu je priča generala Doddsa, odvođenje Béhanzina. Dugo-
trajne patnje. Imamo vremena.
Nismo poznavali toga Doddsa i ona nam je objasnila da je to francuski general,
junak u osvajanju Dahomeja.
192
www.balkandownload.org
time da je odmah pitala kako bi mogla ostati na brodu. Rekao sam joj da to nije mo-
guće, da na brodu može biti samo jedna žena. I pokazao sam je. One su se pogledale.
Opisao sam joj kako živimo na brodu, kako je to sve mukotrpno i teško, te da je sve
posvećeno traganju za mornarom s Gibraltara, a ova je večer sasvim neuobičajena i
drukčija od svih naših navika. Ona je bila sigurna da ćemo mornara s Gibraltara naći
u porječju Ouellé. I ona sama vidjela ga je jednom kad je došao u Cotonouu. Baš po-
put svih crnih žena Dahomeja i ona je maštala o njemu i jedino bi zbog njega odusta-
la od svoje karijere u velikoj metropoli. Govorilo se da su žene iz područja Ouellé
jako lijepe i tako uglađene da čak ako ga i ne nađemo, uostalom to je vrlo nepouzda-
no, sigurno je da Dahomej više nikada neće vidjeti Gégéa. Ostavio sam je u tim ža-
losnim mislima i krenuo prema Anni. Mornari su se i nadalje zabavljali. Prisjećali su
se pojedinih smiješnih zgoda iz svojih brojnih traganja za mornarom s Gibraltara.
Dok sam joj prilazio, pomislio sam da u tome više ne mogu biti odgovoran. Zapazila
je to. I uznemirila se. Oči su joj postale svjetlije i začuđene. U tome sam prepoznao
neobičan strah koji sam jedino ja mogao podijeliti s njom, ukratko, ono nešto jedins-
tveno što sam samo ja mogao dijeliti s njom u cijelosti, to naše jedino zajedničko do-
bro. Obgrlio sam je i privukao je na koljena. Rekao sam joj da se više ne treba bojati.
Uspio sam je uvjeriti.
= Dobro je počeo taj lov na kudue = rekla je.
= Nije to još ono pravo = odgovorio sam.
= Nije to još ono pravo? = pitala je smijući se.
Laurent je sjedio pokraj nas. Ali nama nikada nije smetala ničija blizina, a o La-
urentu da se i ne govori. Potom je onako djetinjasto dodala:
= Pa ti si pravi veliki lovac na kudue.
Okrenula se prema Laurentu.
= Slažeš se sa mnom?
= Slažem se = rekao je Laurent i pogledao nas naizmjence. = A slažem se i u tome
da lov na kudue može biti jako koristan ako se u njega uloži, kako bih to objasnio,
dosta žara.
Svi smo se slatko smijali.
= Točno tako = rekla je. = Napokon ću početi vjerovati da je sva mudrost u tome
da na brod ukrcaš samo velike igrače pokera i velike lovce kudua.
= Ali i velike pijance = rekao sam = što si ti i učinila.
= I veliki pijanci = nastavila je smijući se zavaljena u stolcu = svakako bi morali
biti savršeno pouzdani.
= Želio bih postati = izgovorio sam tada = najpijaniji pijanac južnih mora.
= Zašto?
Zdušno se smijala.
= Da, zašto zapravo? = pitao sam.
= Ne znam = rekla je = otkud bih to ja mogla znati?
194
www.balkandownload.org
195
www.balkandownload.org
vrijeme najvećih vrućina. Niska i gusta magla prekrivala je grad. Žestoka oluja hara-
la je gradom nekoliko puta dnevno po pola sata. Nakon toga sve bi se smirilo. Ljudi
su teško disali. Onda bi se opet nagomilali sivi oblaci i opet bi provalila oluja. Vode-
ni vrtlog obarao bi se na grad. Ljudi su opet disali. I opet bi se stvorio sivi oblak. I
opet bi svi očekivali novu oluju. To je bogat grad. Avenije su široke. Tu su zgrade od
tridesetak katova, banke, a ima i mnogo policije. Ima dosta dijamanata u temeljnom
sloju te kolonije. Na tisuće crnaca kopa, usitnjava, prosijava, i rade sve to onako za-
kopani u dubokim podzemnim galerijama zato da bi udovica pokojnoga Nelsona
Nelsona mogla ukrasiti svoje prste. Afrika okružuje grad sasvim izbliza. A on pak
blista nemilosrdnim čeličnim bljeskom. Ali s poštovanjem se odnosi prema njoj. U
protivnom, ona bi opkolila grad i obavila lijanama njegove nebodere. No kad smo
stigli, Léopoldville je još vladao njome radi najveće sigurnosti gospode Nelson Nel-
son.
Jahta je usidrena. Anna, Epaminondas i ja obišli smo, kao što je i red, kavane uz
Kongo. Popili smo dosta piva ispod mnogih ventilatora i slušali razgovore gostiju.
Malo smo popustili s viskijem da bismo ih doista pažljivo poslušali. Epaminondas
nas nije napuštao. Svi naši razgovori, ako ih je i bilo, uvijek su se vodili samo o lovu
na kudue. Kako smo ipak dosta sumnjali u pravi Gégéov identitet, govorili smo samo
o kuduima.
Tako smo proveli tri dana. U ta tri dana popili smo mnogo piva. Na našu sreću ku-
dui su nam pružali neiscrpne mogućnosti. Epaminondas, koji je pri dolasku bio po-
novno uznemiren, bio se toliko ohrabrio da je opet počeo gubiti strpljenje radi budu-
ćeg lova.
I na kraju trećega dana, nakon večere, kad je Epaminondas već toliko očajavao
oko toga lova i oko spašavanja života u toj vrućini, iznenada smo čuli neobičan raz-
govor. Zatekli smo se u otmjenom baru u okolici grada. Već smo dva puta došli ova-
mo radi konobara, čovjeka na pragu starosti, razočarana, koji nam je u slobodnim
trenucima pričao o Africi. Bili smo tu već pola sata kad su ušla dva muškarca. U bi-
jeloj odjeći, s dokoljenicama i s puškom preko ramena. Jedan je bio visok. Drugi pak
nizak. Bilo im je jako vruće i bili su blatni sve do koljena. Bili su jako preplanuli od
kongoanskog sunca. Dolazili su izdaleka i bili su jako zadovoljni što su stigli. Nisu
bili stalni posjetitelji ovoga bara. Naručili su dva viskija.
= Onda, što ćemo? = počeo je prvi.
= Već si naručio = rekao je drugi.
= Gospoda dolaze izdaleka? = uljudno je zapitao konobar.
= Iz porječja Ouellé = rekao je prvi.
= Gle, gle = rekao je sasvim tiho Epaminondas.
= Onda, što ćemo? = rekao je drugi. = Dajte nam to još jednom.
= Čini se da je vrućina ove godine uranila = opet se vrlo uljudno javio konobar.
= Kurva jedna = rekao je prvi. = Gume su nam se gotovo rastopile. Bio si sjajan,
196
www.balkandownload.org
= Baš lijepo ako vi tako obavljate svoj posao = rekao je Epaminondas ojađeno.
= Reci, nešto nije u redu? = zapitao je Henri Legranda.
Legrand je izgledao ushićeno s poluzatvorenim očima.
= Pričekaj = rekao je Legrand.
= Čini se da mu nije dobro = rekao je konobar.
= Onda, hoćeš li već zinuti? = pitao je uznemireni Henri.
= Čekaj, čekaj malo = rekao je njegov druškan.
= Ako već mora pasti = rekla je Anna = bilo bi dobro da mu oduzmete čašu.
= Salamurusi! = uskliknuo je Legrand. = To je riječ koju sam tražio.
= Hvata ga to često? = zapitala je Anna.
= U ledeno doba postojali su salamurusi = rekao je oduševljeni Legrand.
= Takav je on = svima je objašnjavao Henri = izgleda tako ljubazno, jednostavno,
i sve tako, ali on je intelektualac. Nije glup.
= Eto vidiš = rekao je Legrand = pomogle su mi riječi umak i salamura.
= Ako ste znali da je takav = rekla je Anna Henriu = onda ste nas trebali upozori-
ti.
= Ne mogu podnijeti = objasnio je Legrand = kad se ne mogu sjetiti neke riječi. U
ledeno doba zemlju su nastavali salamurusi = bio je uporan.
= Sad vidiš = rekla mi je Anna = da su tada postojale neke životinje.
= Da, saurusi, mislim = složio sam se.
= I meni se čini da je tako = rekao je konobar. = Tu zavarava ta salamura. Uosta-
lom, što se mene tiče, u tome ne vidim ništa nezgodno.
= Onda, saurusi, ako baš hoćete = rekao je Legrand, malo smeteno.
= Onda? = pitala je Anna. = Je li ih bilo ili nije? = Više ne znam = odgovorio sam
sasvim tiho.
= Saurusi su živjeli prije, u to sam siguran = odjednom se javio Epaminondas.
= Ne moramo vam vjerovati = dostojanstveno je rekao Legrand. = Znao si to? =
ipak je zapitao Henria.
= Zapravo = rekao je tada Henri = ako je u to doba postojao samo led, pitam se
što su mogli žvakati ti saurusi...
= Jesu li veliki ti saurusi? = pitala me Anna.
= Jako veliki = odgovorio sam = i slični krokodilima.
= Kad je u pitanju prehrana = javio se Legrand = na sve se navikneš, pa to je ba-
rem poznato. Kad ne postoji ništa drugo nego led, onda se jede led, i gotovo.
= Ako su saurusi bili tako veliki = rekla je Anna = spremna sam povjerovati da ih
nije ni bilo, ali zato vjerujem da su ipak postojale sasvim male životinje.
= I zato nam je to sve uzalud = rekao je konobar. = A ja bih najviše volio pišati na
poledici.
= Sasvim mali = rekla je Anna = sasvim, sasvim mali, ali vjerojatno su postojali.
Mali kukci. Što oni jedu? Pa, ništa. A jedva da i dišu. To onda znači da mogu dugo
199
www.balkandownload.org
= Ljudi kao i svi drugi = odgovorio sam. = Ali imaju tako velik apetit da proždiru
sve na što naiđu.
Nitko ništa nije rekao. Svi su šutjeli i ništa im nije bilo jasno. Bilo je prevruće da
bi mogli što razumjeti.
= Mislim da je i večeras to propala stvar = rekla mi je tiho Anna.
= Drugi ćemo im put sve to “nacrtati” = reče Epaminondas.
= I kamo ga sve guraju ti saurusi? = napokon je zapitao Jojo.
= No sad je dosta = rekao je Henri.
= Reći ću ti = smirivao ga je konobar = ne uzrujavaj se.
= Ne guraju ga baš nikamo = javila se Anna smijući se = i kako je to uvredljivo...
= Bili su jako veliki i jako ružni = rekao je konobar = lovili su sve i u moru i na
kopnu...
= Da pravo kažemo bez ikakva ustručavanja = rekao je Epaminondas u grčevitu
smijehu.
= Nikada ni riječi o tome = reče Jojo.
= Dovraga = derao se Epaminondas = vi ste onda jedini na svijetu.
= A što ćemo onda s pticama? = upita Henri.
= Da = rekla je Anna = mislim da je to za večeras propala stvar.
= Ptice su kao i ljubav = rekao sam = postoje oduvijek. Sve vrste nestaju, samo
ptice ostaju. Kao i ljubav.
= Shvatili smo = odazvao se Epaminondas. = Kad imaš krila = objasnio je = mo-
žeš se spasiti od potresa.
= Čudesno = primijeti Henri. = Još jednu rundu = rekao je konobaru.
= Čini se da ćemo i mi nestati = rekao je Henri. = Hoće li gospodin popiti nešto s
nama = zapitao me = a možda i gospođa? Onda pet, André, ime vam je André, zar
ne? Da? Da, najbolji vinjak.
= Treba se nadati da ipak nećemo nestati = rekao je Epaminondas.
= Ali ti saurusi, što je s njima, još postoje? = pitao je Jojo.
= Tko bi znao! = odgovorim.
Baš je zabavno = rekao je Epaminondas.
= Došli smo ovamo da se malo našalimo = rekao je Henri objašnjavajući. = Ono
porječje Ouellé, to je sve jako lijepo, ali tamo nije baš zabavno...
= Ah, je li? = zapitao je Epaminondas očekujući objašnjenje koje, uostalom, nije
dobio.
= Zasad = rekao je André = to se ne može reći, izgledate kao da se baš dobro za-
bavljate.
= Evo ga, opet ga je spopalo = rekla je Anna pokazujući na Legranda.
= Istina je, imaš baš čudnu facu = rekao je Henri. = Opet tražiš neku riječ?
= Ne = odgovorio je Legrand. = Razmišljam, zamisli ti to.
= Rano se sjetio = rekao sam posve tiho.
201
www.balkandownload.org
= Ja možda znam malo = sada je viknuo Jojo = ali ono što znam to znam. Zašto
onda treba govoriti o njima kad ih više nema?
= Ma dovraga, dovraga i još jednom dovraga! = derao se Henri.
= Kako je sve to zabavno = uživao je Epaminondas. = Ostajem u Lću.
= Pa razgovaramo o nečemu = rekla je Anna. = Govorimo tek tako, o bilo čemu,
treba razgovarati o nečemu, zar ne? = zapitala je Legranda.
= Jasna stvar = složio se Legrand.
= Nema nikakva razloga da ne pričamo o njima samo zato što ih više nema, zar
ne? = rekao sam.
= Njegov je problem u tome = objašnjavao je André = što uvijek mora naći vezu
između ovoga i onoga, zar ne, Jojo? A avion je avion.
= Ništa ne razumijem = rekao je Jojo.
= A što to? = pitala je Anna.
= Baš ništa.
= Ne viči toliko = rekao mu je Epaminondas = i reci mi što ne razumiješ.
= Ništa neću reći = rekao je Jojo.
= U njegovoj glavi nije mozak = vikao je Henri = tamo je nekakva zmešarija.
= Nikada nisam vidio tako nešto = složio se Epaminondas. = Točno je da je to
zbilja neobičan slučaj.
= André, natoči mi onaj prvoklasni vinjak Napoléon = rekao je Jojo vrlo dosto-
janstveno.
= No jedno se mora priznati. Taj se razumije u kvalitetu = rekao je André.
= Tako smo mirno razgovarali = rekao je Henri = i onda odjednom svi su se oku-
pili oko toga gospodina, svi mu pokušavaju objasniti nešto što ne treba objašnjavati.
= Upravo tako = rekao sam.
= Ne ljuti se = rekao je André Jojou. = Sve treba uvijek promatrati s bolje strane.
= A da odemo nekamo drugamo? = zapitao je Legrand Annu u povjerenju.
= Ne treba se žuriti = rekao je Epaminondas. = Sviđa mi se Jojo.
= Točno, ne treba se žuriti = rekla je Anna.
= Cijeli život je pred nama = rekao sam.
= I am saurus = rekao je Jojo. = Što to znači na engleskom?
= Ah, ah! = kliktao je Epaminondas. = I am very saurus!
= Odakle dolazite? = pitao je Legrand.
= Iz Cotonoua = rekla je Anna smijući se.
= A vi? = sad je zapitao mene.
= Iz Cotonoua = rekao sam i ja smijući se.
Činilo se da Legrandu ništa nije jasno. Onda je ipak rekao:
= Ipak je zabavan taj život, pa mi smo tu naveliko pričali o saurusima i o bordeli-
ma.
205
www.balkandownload.org
206
www.balkandownload.org
= Jako volim one koji dolaze kad se to ne očekuje od njih = rekao sam.
= Ne govori prebrzo = rekao je Epaminondas. = I am not very sitsaurus.
= Ako ode = rekao je Henri = vraški ćemo se dosadivad.
= To je bar jednostavno = rekao je Legrand = koliko god da ga ne podnosimo, po-
trčali bismo za njim da ga uhvatimo. Čudno da on to ne razumije.
= Što to ja ne razumijem? = rekao je Jojo.
= Da je to između vas i nas pitanje života i smrti.
= Opet mi se rugate = rekao je Jojo = ali baš me briga, baš me briga, i za vas i za
sauruse!
= Uh! = uzdahnuo je André.
= U božjem vrtu raznoliko je cvijeće = derao se Henri = i to vam je jedina istina.
Dva piva, André. Već nam je dosta vinjaka.
= Tri = rekao je Epaminondas.
= Četiri = rekao je Jojo.
= Sedam? = zapitao sam Annu.
= Sedam = rekla je ona.
= Rado bih vam to donio = odgovorio je André = ali poslije svih onih vinjaka što
ste ih sasuli u grlo, to će vam stvoriti savršenu ugljičnu mješavinu. I prema mom
dvadesetsedmogodišnjem konobarskom iskustvu morali biste i dalje piti samo vi-
njak.
= Pa vi ste naš pravi brižni otac = rekla je Anna.
= Neću vam donijeti pivo = rekao je André = osim ako biste htjeli proučiti kako
ugljik djeluje na sauruse.
= Nema baš mnogo tako sposobnih i razumnih konobara = rekao je Henri.
= Ipak mislim = javio se druškan = da jedno dobro pivce, onako fino ohlađeno...
= André, ja ne razumijem = rekao je Jojo = što je s tim ugljikom?
= Eksplodira = javio sam se ja.
= Kao da ste progutali dinamit = rekla je Anna.
= Nikada ništa nisam čuo o tome = rekao je Jojo. = Rugate mi se.
= I am not very sitsaurus = rekao je Epaminondas.
= Ne eksplodira uvijek = rekla je Anna = samo jednom od tisuću slučaja.
= Onda = upitao je André = može vinjak?
= Može, al’ s vodom = rekao je Henri.
= Za sve?
= Za sve.
= Ne događa se svake večeri = rekao je André = da imam tako razumne goste.
= Ne, za mene, ne = rekao je Jojo. = Ja hoću pivo.
= I ti ćeš dobiti vinjak kao i svi drugi = rekao je André.
= Ne možeš ti meni zapovijedati = rekao je Jojo = i ja ti lijepo velim da hoću
207
www.balkandownload.org
pivo, a ne vinjak.
= Pa ipak ćeš dobiti vinjak = rekao je André = čak ću ti to ja platiti.
= To znači = odgovorio je Jojo = da mi ti zabranjuješ pivo?
= Da = rekao je André = i to za tvoje dobro.
= Posljednji put ti kažem = rekao je Jojo = André, donesi mi pivo!
= Želite eksplodirati = pitala ga je Anna = to hoćete, Jojo?
= Ne mora se eksplodirati od jednoga piva = odgovorio je Jojo.
= Svi pijemo vinjak = rekao je Henri = pa ćeš i ti lijepo popiti jedan, zar ne? I to s
vodom, jer to gasi žeđ kao i pivo.
= Ne dolazi u obzir = rekao je Jojo. = Ja hoću pivo.
= Ljubim te = rekao je André = ali nećeš dobiti pivo.
= Zapamtit ću ti to, André = rekao je Jojo.
= Baš bih htio znati = javio se Henri = što takav tip radi u životu?
= Ako vam smetam = rekao je Jojo = samo mi recite.
= Nije riječ o tome = odgovorio mu je Henri = samo se pitam što ti možeš raditi.
= Radim to što radim = rekao je Jojo.
= Nema nikakva zla u tome = reče Henri = pa svatko radi ono što može.
= Kad ste takvi = rekao je Jojo = idem ja. Doviđenja.
= Doviđenja = rekla je Anna.
Gospodin Jojo je otišao.
= Odakle je on? = upitao sam.
= Iz Indokine = odgovorio je André = ili odnekud s Pacifika. Poznam ga već deset
godina i nije se ni za dlaku promijenio.
= Znači = obratio se Legrand = vi ste Anna.
= Da, to sam ja. A tko ste vi?
= Ništa = rekao je Legrand.
= To sam si i mislila = rekla je Anna tiho.
Konobar i Henri diskretno su šutjeli.
= A oni? = pitao je Legrand i pokazao prema nama.
= Oni su oni = rekla je Anna.
= Ne razumijem = rekao je Legrand.
= Imam mnogo prijatelja = objasnila je Anna.
Legrand se namrštio.
= Idu i oni? = pitao je.
= Naravno = odgovorila je Anna.
= Mislim da nisam baš dobro kapirao = rekao je Legrand.
= Nije važno = rekao je Epaminondas. = Kad bi čovjek htio sve shvatiti...
= Jedan bi život bio premalo = rekao sam.
= Je li to daleko? = pitala je Anna.
= Dva dana autom = rekao je Legrand vrlo nevoljko.
208
www.balkandownload.org
Epaminondas je rano ustao da kupi dvije mauzerke i jedan karabin. To nam sva-
kako treba = kako nam je objasnio = radi putovanja u porječje Ouellé jer moramo
biti spremni za slučaj da ugledamo kudua.
Imali smo dogovoren satanak s Legrandom u vrijeme aperitiva, i to u onom istom
baru u kojem smo se sreli prošle večeri. Epaminondasu je bilo jako važno da se tamo
pojavimo s našim mauzerkama i karabinom preko ramena. Bio je opet jako dobre vo-
lje. No zato se to ne bi moglo reći za Legranda koji se pri našem dolasku uopće nije
smiješio, zapravo posve suprotno.
= Što vam to znači? = zapitao je.
Ta ga je šala jako oneraspoložila.
= To su mauzerke i karabin = ljubazno mu je objasnio naš Epaminondas.
Legrand je bio odgovoran čovjek. Odmah je zatražio, doduše vrlo uljudno, da
odamo svoj identitet, kao i ime broda.
= To je ozbiljno shvaćanje zadatka i nikako drukčije = rekao nam je.
Složili smo se s njim. Imao je on svoja načela, rekao nam je, ali i iskustva; obavi-
jestio nas je da mu ovo nije prvi put da izvršava tako osjetljiv zadatak. Lako nas je
uvjerio u to. Bio je izvanredno odan Gégéu i pretjerano oprezan. Uostalom, bio je i
donekle bojažljiv. Za vrijeme putovanja o njemu nismo bogzna što doznali osim da
Gégéa pozna već dvije godine, da i sam dolazi iz Abomeya i da Gégé i on rade za-
jedno otkad su se upoznali. Na Annu se nije mnogo obazirao i općenito nije bio ni-
malo znatiželjan. Bio je, prema njegovu mišljenju, ali i prema našem, kako bih to re-
kao, nekako vojnički suzdržan, a i smatrao je da nipošto ne smije odustati od tog oz-
biljnoga zadatka. Moramo imati povjerenja u njega, upozorio nas je prije polaska.
Imali smo povjerenja u njega do samoga kraja. Vodio nas je kamo je htio, uostalom,
sasvim dobro. Epaminondas je izazvao jedinu poteškoću, no i ona je ubrzo bila uklo-
209
www.balkandownload.org
Toga smo dana prošli velike vlažne ravne prostore Zavale Konga. Ceste su bile
dobre. Automobili su bili u dobrom stanju. Vrijeme u Africi na tim geografskim širi-
nama ne predstavlja neke probleme. Sasvim je prirodno da vladaju velike vrućine, no
nitko se nije zbog toga žalio, možda zato što nam je krajnji cilj toga puta bio tako
srcu prirastao. U porječju Konga kiša pada cijele godine = no čini se da i tu ima ma-
lih pomaka zbog ekvinocija. I toga je dana padala. Šuma je bila beskrajna. Pa ipak
nikada nije bila jednolična, već naprotiv, izrazito raznolika, no samo za one koji je
žele uistinu pogledati. Tu automobilske trube odzvanjaju kao u katedrali. I prekrivaju
je niski oblaci. I cijelo se vrijeme prazne iznad nje, iz čiste navike, duboko u njezinu
dubinu, duboko u dubinu same zemlje. Izlijeva se na tone vode. Zaustavili smo auto-
mobile. Pljuštalo je tako snažno i bučno da je to moglo izazvati strah. Iznenađeno ju
je promatrala kako pada. Bilo je čudno nju vidjeti u svemu tome, dok su njezine oči
naizmjence poprimale nijansu tamnozelene boje šume i prozračnosti pljuska. I njoj je
bilo vruće, čelo joj je bilo oznojeno i brisala ga je, nesvjesno i odsutno, gornjim dije-
lom cijele ruke sve do lakta, i ta me je njezina kretnja taknula u srce. Nismo mogli
razgovarati zbog šuma tog pljuska. I tako sam je gledao kako gleda kišu i rukom bri-
še znojno čelo. Već i to mi je bilo dovoljno. No i treptanje njezinih kapaka diralo mi
je srce. I odjednom, gledajući je tako, pomislio sam da u njoj vidim još nešto drugo
što ne bih znao opisati i što možda ne bih smio vidjeti, i tada sam kriknuo. Epami-
nondas je poskočio i viknuo na mene. Ubrzo se pokazalo da i on teško podnosi trop-
sku klimu. A ona je problijedjela, no nije me pitala što se to sa mnom događa. Povre-
meno bi se ukazala rijeka Kongo. Katkad mirna. Katkad nemirna. Tekla je kroz šumu
kao luda, i to u velikoj krivini koju cesta nije uvijek pratila. Buka njezinih brzaca
čula se na deset kilometara i mogla bi se usporediti s rikom sto tisuća slonova. Kadi-
kad je bilo organizirano i razgledavanje, no Legrand nam nije dopustio da iskoristi-
mo tu mogućnost. Prošli smo kroz nekoliko sela. Najčešće su to bila majušna sela
utonula u dubini šume. Jedino kudui i slonovi = i to oni najveći na svijetu = mogu se
prilagoditi i snalaziti u tome. Potom umiru od starosti na toj svojoj netaknutoj zemlji
i ona ih jede, kao što samu sebe jede u neprestanom obnavljanju od početka svijeta.
210
www.balkandownload.org
Čudne su boje prošarale šumu. Katkad bi postala crvena poput zločina. Pa onda siva,
i odmah potom posve bljutavo bezbojna. Teško smo disali. Neprestane oluje ispunile
su zrak teškim uljastim isparavanjima. Da pravo kažemo, to i nije bio zrak namije-
njen ljudima, nego slonovima i kuduima. Pa ipak se nitko nije tužio zbog toga. Ni-
smo vidjeli ni jedan cvijet koji bi nas podsjetio na već poznato cvijeće. Nema sumnje
da je i ono poput kudua bilo nevidljivo.
Budući da Legrand nije smatrao potrebnim da nam omogući ručak, već smo tije-
kom poslijepodneva stigli u gradić neobična imena Coquilhatville, od kojega je Epa-
minondas mnogo očekivao, ali on baš ni po čemu nije bio neobičan. Tu smo napustili
Kongo, ali opet smo ga sreli oko šest sati uvečer u jednom drugom gradu, i to mnogo
manjem, po imenu, ako se dobro sjećam, Dodo. Tamo smo konačno napustili Kongo
i krenuli ravno prema sjeveru da što brže stignemo do porječja Ouellé. Promijenila se
i cesta. Najprije više nije bila tako dobra, zatim je postala loša, pa više nije bilo ni tu-
canika i morali smo jako paziti da ne upadnemo u blatne jarke. Negdje oko osam sati
uvečer napustili smo ravnicu i počeli se lagano uspinjati prema povišenim savanama
porječja Ouellé. Postalo je nešto svježije. Zastali smo na jednom odmorištu gdje je
bilo nekoliko bungalova bijelaca i jedan omanji hotel. Vlasnik je bio bijelac i pozna-
vao je Legranda. Epaminondas je s malom nelagodom primijetio da su ta dva mu-
škarca slična i = da su nas očekivali. Dugo smo se tuširali. Usprkos vrućini, bili smo
jako gladni, čak i Epaminondas. Bungalov je djelovao otužno. Bio je prljav, golih zi-
dova, a osvjetljavala ga je samo jedna acetilenska svjetiljka. No rekli su nam da mo-
žemo dobiti viski, i to holandski. Anna ga je odmah naručila. Večerali smo. Epami-
nondas je jeo s mauzerkom preko ramena. Tek nakon tri holandska viskija odložio je
tu pušku na stolac pokraj sebe. Legrand viski nije ni taknuo. A mi smo ga i dalje pili,
kao za inat njemu. Bio je on nepovjerljiv čovjek. Još uvijek mi nije jasno zbog čega
smo mu bili tako sumnjivi. No bili smo mu neprestance sumnjivi, čak mu je bio sum-
njiv i naš apetit te večeri. Ipak je trebalo o nečemu razgovarati. I o čemu smo mogli s
njim razgovarati?
= Vi lovite kudue? = pitala ga je Anna.
= Nikad ja jednog jedinog kudua vidio nisam = rekao je = pa vam pričat’ o tome
ne mogu.
= Kakva šteta = rekla je Anna. = Baš bih večeras voljela čuti lijepe priče o kudu-
ima.
= A ja sam mislio da vas zanimaju saurusi = rekao je Legrand.
= Ali ne = uvjeravala je Anna = upravo vas zanimaju saurusi, a mene kudui.
= Živio je = javio sam se ja = a još i sada živi u Somaliji jedan mali kudu. Najma-
nji u cijeloj Africi. Nastanjuje padine velikoga masiva Kilimandžara. Brz je kao vje-
tar, ima kratku grivu nalik na onu u ždrebeta. Izrazito je nepovjerljiv i plah. I vrlo in-
teligentan. Shvatio je jednom zauvijek da je on rijetka i nedostižna lovina.
= Je li on oduvijek bio rijetka i nedostižna lovina?
211
www.balkandownload.org
= Ne oduvijek = odgovorio sam. = Bio jednom jedan koji je vidio lovca na auto-
mobilu. Lovac mu je bio simpatičan a njegov auto neobičan. Prišao je i, umjesto poz-
drava, umiljato polizao gume tog automobila. Svidio mu se okus guma. Ali lovac je
pomislio: ovaj mi se kudu izruguje. Lovci vole rijetku i nedostižnu lovinu. I dao je
on to na znanje tom bestidnom kuduu. Sada se nalazi daleko, tamo na netaknutim pa-
dinama Kilimandžara.
Legrand me pogledao vrlo nepovjerljivo.
= Jel’ vi to zapravo govorite o kuduima?
Anna ga je odmah uvjerila u to.
= To je naša najmilija divljač = objasnila mu je.
= A osim toga = javio se Epaminondas = bila ona najmilija ili ne, o čemu drugo-
me bismo mogli razgovarati s vama?
= I k tome mi smo na njegovu području, zar ne? = zapitao sam.
Bili smo žedni i pili smo naizmjence viski i pivo. A to je ubrzo dovelo do određe-
nog učinka. Dok smo pili, Legrand nas je uvrijeđeno promatrao.
= A što je sa Gégéom? = pitao je Epaminondas. = Jel’ on ubijao kudue?
Prvi put se Legrand nasmijao nekako poticajno.
= Oh, pa on... = rekao je.
Nije dovršio rečenicu. Svi smo se nasmijali kao da smo shvatili. Što je još jednom
zbunilo Legranda.
= Lovac na kudue = rekao sam = posebno je biće. Jako je strpljiv. Ne žuri mu se.
= Treba ga čekati = rekao je Epaminondas šaleći se.
= Katkad u lovu na kudue lovac ne spava = rekao sam = čak i ne jede. Događa se.
Pitanje naravi. Ima onih koji to mogu. Ima i onih koji to ne mogu.
Legrand me promatrao kao da baš ništa ne razumije. I posve drukčije nego u Epa-
minondasa, kad nije shvaćao, lice bi mu se izobličilo i postalo ružno.
= Bolje da se osmjehnete = rekla mu je Anna. = Sigurna sam da će vam biti opro-
šteno. Uostalom, mi to nikome nećemo reći.
Bila je tako lijepa da sam pomislio da će napokon popustiti, da će je blagonaklono
pogledati. Ali ni govora!
= Ne smiješim se ja tek tako, za volju bilo koga = rekao je.
= Tako i treba = rekao je Epaminondas.
Anna je podignula noge na stol, onako kako je to običavala često na brodu dok
smo sami brbljali u baru. Njezini su gležnjevi nježni kao gležnjevi kudua.
= Tvoji su gležnjevi nalik na gležnjeve kudua = rekao sam.
= Tko zna = rekla je = možda ćemo sutra vidjeti jednoga. Žarko želim vidjeti jed-
noga od onih malenih, kao što kažete, s čupavom grivom, kolutastim roščićima, iz-
nad maloga tvrdoglavog čela.
= Da smo se mogli zaustaviti na jedan sat = rekao je Epaminondas = kad nije lije-
valo, tko zna, možda smo mogli vidjeti barem jednoga?
212
www.balkandownload.org
Izazovno je pogledao Legranda. Ali Legrand nije odgovarao. Slušao me je, još
uvijek zapanjeno.
= Pričaj mi, hajde = rekla je Anna = na koji su način postali rijetka i nedostupna
divljač nakon što je onaj polizao lovčeve gume?
Počeo sam milovati njezine gležnjeve slične kuduovim gležnjevima. Bilo je očito
da to smeta Legrandu jer je skrenuo pogled, ali je i dalje pozorno slušao. Vjerojatno
mu je u životu bilo jako dosadno.
= Lovci, zapravo, nisu htjeli njemu nauditi. To nikako. Ali oni su stigli u lov na ri-
jetku i nedostižnu divljač i sada su bili uvrijeđeni. Povrh toga, imali su spremne kara-
bine, očišćene i napunjene, i htjeli su ih upotrijebiti. I upotrijebili su ih. Kudu nije
odmah umro. Dugo je plakao. Nitko ne bi smio vidjeti kudua dok plače. Ležeći uz
rub ceste, okrvavljene njuške, kudu je plakao od tuge što mora umrijeti. Oplakivao je
travnate padine Kilimandžara, riječne prijelaze u porječju Ouellé, tihe zore na čisti-
nama savana. Lovac ga je dokrajčio. Ubacio ga je u prtljažnik svoga automobila i
vratio se u svoj šator. Nikome nije pričao o svojoj pustolovini. Radilo se tek o jed-
nom kuduu, a ima ih u izobilju, ali tko će ikada moći iskupiti bezazlenost toga jedi-
nog kudua? Sutra ujutro lovac je bio nezadovoljan zbog svoga gorkoga iskustva.
Nije smogao hrabrosti da ustane i ostao je u svom šatoru sve do podneva.
= Ha, ha! = prasnuo je u smijeh Legrand = za tako glupu priču...
= Odmah se vidi da vi nikada ne ustajete u podne = rekla mu je Anna. = I dalje?
= Kudui su postali nedostupni u lovu, i tako je i ostalo sve do danas.
= A lovac? = pitao je Epaminondas.
= Priča se da je ustao samo zato da napusti Afriku i da se nikada više ne vrati...
= To nije bio pravi lovac = rekla je Anna. = Oh, kako bih voljela sutra ubiti jedno-
ga kudua.
= A ja = javio se Epaminondas = što bih ja sve dao...
= Kad netko ubije jednoga onako kako ga treba ubiti, poslije iščekivanja koja tra-
ju danima i danima, pa i tjednima, onda naprotiv, taj biva sretan. Tada ga nabaci na
krov automobila, istakne rogove, a na povratku trubi i objavljuje to gromoglasno. I
odjednom život je lijep.
Dugo promatra kudua pri svjetlosti acetilenskih svjetiljki. U samom traganju pot-
puni je zaborav.
= Poželite i druge kudue dok ga tako gledate? = pitala je Anna.
= Itekako = odgovorio je Epaminondas.
= Ah, želja vam ostaje zauvijek = rekao sam. = Ali tako se rijetko događa da net-
ko ubije više kudua zaredom da u očekivanju tih drugih može pasti u očaj od čežnje.
= Ali = rekla je ona = može se pozabaviti i nečim drugim?
= Naravno = rekao sam = može se vratiti svojim svakodnevnim obavezama, ali
čovjek više nije isti. Promijenio se zauvijek.
Smiješila se, pomalo pijana od viskija i od želje da ubija kudue. Obuzimao me sve
213
www.balkandownload.org
veći nemir dok sam joj milovao gležnjeve. Zavladala je nepodnošljiva vrućina. Po-
vremeno bi napola sklopila oči. Bili smo iscrpljeni. Legrand je zaspao i potiho hrkao.
Epaminondas se prepustio sanjarenju. Anna je pogledala Legranda i nasmiješila se.
= To su muke zbog odanosti = rekla je. = Gégé sigurno ne traži tako mnogo. = A
onda je nastavila: = U tom vašem američkom romanu, recite mi, govorit ćete i o ku-
duima? Budući da je gospodin Hemingway već govorio o tome, nije li to pomalo ne-
časno?
= Bez gospodina Hamingwaya uopće ne bi bilo govora o tome = rekao sam = pa
zar je onda bolje lagati i reći da smo govorili o nečemu drugome?
= Ne = rekla je = bolje je reći istinu, pa što Bog da. Nagnula se iznad stola i polo-
žila glavu na prekrižene ruke.
Kosa joj se rasplela, a češljevi pali na pod.
= Što ćete još reći u svom američkom romanu? = zapitala je potiho.
= Pričat ću o brojnim putovanjima = rekao sam. = Bit će to izrazito mornarski ro-
man, što je neizbježno.
= Pisat ćete o boji mora?
= Naravno.
= I o čemu još?
= O sanjivim afričkim noćima. O mjesečini. O tam-tam zvukovima savane.
= I o čemu još?
= Tko zna? Možda o ljudožderskoj gozbi. O boji mora i o svim nijansama mora u
svakom pojedinom trenutku dana, to sasvim sigurno.
= Ah, bilo bi mi drago da ljudi to dožive kao putopisnu priču.
= Pa i doživjet će to tako, jer mi putujemo.
= Baš svi?
= Možda ne svi. Njih desetak možda neće.
= A što će ti misliti?
= Ono što budu htjeli, sve što budu htjeli. Ali uistinu, sve što budu htjeli.
Zašutjela je. I dalje glave položene na rukama.
= Pričaj mi još malo = rekla je sasvim tiho.
= Kad se spava = nastavio sam = i kad se zna da je on tamo i da leži ispred šatora,
tada je jasno da bi osim toga kudua sve ostalo bilo previše, da nikada više neće biti
drugoga, da će onaj tamo biti jedan jedini. I to je možda ono = sreća.
= Ah = rekla je nježno = kako bi to bilo strašno da ne postoje kudui.
Opet sam zazvao, mislim, njezino ime, kao što sam to već učinio jutros. I opet se
Epaminondas trgnuo. Legrand se probudio. Pitao je što se događa. Umirio sam ga.
Ništa, rekao sam. Krenuli smo na spavanje. Epaminondas je morao spavati u sobi s
Legrandom. I čuo sam Legranda kako pita zašto mu se izrugujemo i koliko će dugo
još trajati ta komedija.
= Tko zna? Možda će već sutra završiti = odgovorio je vrlo mudro Epaminondas.
214
www.balkandownload.org
Sutradan smo, kao pravi lovci, krenuli u četiri sata. Legrand je imao strogi raspo-
red puta i čvrsto ga se držao. Vozili smo se noću već više od jednoga sata, ceste su
bile loše i bilo je prilično teško. A onda se pojavilo sunce ponad savane u porječju
Ouellé. Jako je lijepa ta zemlja. Tu su doline, izvori, mnogo jasnije nebo. Kadikad se
mijenja i šuma, no mnogo je rjeđa nego u Zavali Kongo. Tlo je prekriveno gustim i
visokim stabljikama. Prava domovina kudua. Tu i tamo izroni iz tla crno kamenje
čudnih oblika što Epaminondasa često podsjeti na lik naše najdraže životinje. Bilo je
mnogo svježije nego prošle večeri. Ouellé je izdignuta visoravan od petsto do tisuću
metara koja se polako penje prema Kilimandžaru. Ovdje uvijek puše vjetar. Ovdje
ima i oluja, ali one nisu žestoke. Putovi su postali sve lošiji i bilo nam je sve teže sli-
jediti Legrandov džip.
Oko podneva stigli smo u omanje selo. Tu više uopće nije bilo bungalova bijela-
ca. Legrand nam je rekao da ovdje završavaju kolni putovi i da više nismo daleko od
našega cilja, tri sata hoda otprilike. Bili smo tako poslušni da se činilo kao da ima
puno povjerenja u nas. A mi smo pak već bili naviknuti na njegovo ponašanje. Čak je
i Epaminondas nakraju mislio da smo mogli i gore proći.
Zadržali smo se dosta dugo u tom selu. Legrand nam je rekao da iziđemo iz auta i
da ga na miru pričekamo. Rekao nam je da mora prikupiti još neke obavijesti prije
nego što krenemo. I tako je nestao, a mi smo ostali sami. Izišlo je cijelo selo, uzbu-
njeno zbog našega dolaska. A mi smo ostali na mjestu i posjedali. Toliko smo bili
poslušni da se nismo micali sve dok je Legrand bio odsutan. Nastambe u selu bile su
poslagane ukrug oko veće okrugle čistine. Sve su kuće bile slične, ispred svake bila
je podignuta mala veranda na stupovima, pokrivena trskom. Svi stanovnici, bez iz-
nimke, došli su nas vidjeti: i muškarci koji nisu izgledali naročito zaposleno, i žene
koje su tkale na verandama kad smo mi stigli. Svi su promatrali Annu iz velike blizi-
ne, ali i nas koji smo bili uz nju. Bili su to prvi predstavnici plemena Montboutu. Bili
su viši od onih drugih plemena koje smo vidjeli u dolini Konga, k tome i ljepši. Veći-
na njih, tih mješanaca Berbera, nije bila tako crna. Mnogi su imali istetovirane obra-
ze i čelo. Njihova lica bila su većinom vrlo blaga. Žene su bile gole do struka. Mala
djeca prilazila su im da bi sisala poput kozlića, dok su nas one promatrale. Epami-
nondas je zapazio da nitko od tih ljudi nije izgledao kao ljudožder. Čak je zatražio
malo holandskog viskija što ga je Anna bila ponijela pa smo i mi popili dosta u znak
sloge s njim. Dopustili smo im da nas gledaju koliko god im drago. I još nešto čud-
no, svi naši osmijesi bili su uzaludni i ostali su bez odgovora. Razgovarali su nadugo
o nama = o našem fizičkom izgledu, neizbježno = i to vrlo glasno, kao da su jako
udaljeni jedni od drugih. Njihovi glasovi bili bi sigurno zastrašujući kad ne bi bilo
onih njihovih blagih lica i kad mi ne bismo bili od one vrste ljudi koji se gotovo ni-
215
www.balkandownload.org
čega ne plaše.
Napokon se vratio Legrand u pratnji dvojice muškaraca koji su bili odjeveni u
evropske hlače i pušili cigare utaknute u goleme usnike. Nimalo nije bio zadovoljan
zbog vijesti koje je upravo čuo. Rekao nam je da je jučer navečer u ovo selo stigla
policija. I da postoji velika mogućnost da je ovamo stigla zbog uzbune oko našega
dolaska i da bi se mogao očekivati ne samo njezin povratak u toku dana nego i to da
ovaj put krene još dalje, sve do sela gdje smo se mi trebali pridružiti Gégéu. Nije us-
pio saznati je li ovaj već upozoren. Ako su ga upozorili, onda će nam sigurno biti
jako teško saznati u kojem je smjeru pobjegao, bit će nam jako teško pronaći ga.
= Jako teško? = pitala je Anna.
= Možda i nemoguće = rekao je Legrand.
= Oh ne! = uzviknula je Anna.
= Umjesto da im se prepustimo = rekao je Legrand.
= Ja sam bogata = rekla je Anna.
= To je jako skupo = rekao je Legrand.
= Ali ja sam jako bogata = rekla je Anna.
= Toliko bogata? = pitao je razdragano Legrand.
= Da = rekla je Anna. = Upravo sramotno.
= U tom slučaju = rekao je Legrand = ako nije prekasno, možda ćemo uspjeti...
I odjednom kao da se iznenada nečega sjetio.
= Ali = rekao je = što ako to ne bude on...
= Već je i to dovoljno = rekla je Anna.
= Ne razumijem = rekao je Legrand nakon nekoliko trenutaka.
= Htjela sam reći = pojasnila je Anna = da čak i u tom slučaju...
Legrand je odlučio da je bolje krenuti prema selu, udaljenom tri sata hoda, gdje se
još prošle večeri krio Gégé. Jedino tamo mogli bismo saznati u kojem smjeru treba
nastaviti našu potragu, ako već ne nađemo Gégéa. Činilo se da je odjednom postao
poduzetan i da je sretan zbog toga, naročito nakon onoga što je predložila Anna, i
čak je prvi put poslije Léopoldvillea pristao i popio malo holandskog viskija u druš-
tvu s nama.
Odmah smo krenuli na put da ne izgubimo ni najmanju priliku za susret sa
Gégéom. U svakom trenutku mogao je otići i zato smo se morali požuriti. Legrand se
više nije baš točno sjećao puta i zato su s nama pošla i ona dva pripadnika plemena
Montboutu s kojima je on prije toga održao dug tajni sastanak.
Odmah nakon izlaska iz sela krenuli smo utabanim putom, a bio je tako uzak da
smo morali ići u redu jedno za drugim, i nikako drukčije. Anna je išla ispred mene, a
red su predvodili Legrand i ona dvojica Montboutua. Iza mene, na kraju reda, išao je
Epaminondas. Bilo je vruće, ali je popuhivao onaj vjetar savane i zbog toga je na
216
www.balkandownload.org
tom putu bilo dosta podnošljivo. Anna se povremeno okretala, smiješila se i mi smo
se tada gledali bez ijedne riječi. I o čemu bismo nakon svega mogli govoriti? Bila je
još bijeda nego inače, no tako malo smo spavali i vjerojatno je bila umorna. Nakon
pola sata hoda Legrand nam je podijelio sendviče i kekse koje je ponio iz onoga ho-
tela u kojem smo prespavali. To nas je jako dirnulo. Ali nitko od nas, čak ni Epami-
nondas, nije uopće bio gladan. I ništa se nije dogodilo za vrijeme toga dugog puta.
Jedino je Epaminondas kadikad znao neobično kriknuti = što je podsjećalo na povike
dvojice Montboutua = a sve to zato što je pomislio da je ugledao kudua. I samo zbog
toga već smo kasnili pola sata. A bila su tu i ona dva Montboutua koji su povremeno
uzvikivali tako neobično da smo svaki put malo poskočili. Teren je bio valovit, a po-
vremeno i jako valovit. Pri većim udubinama vjetar bi prestao i pješačenje bi postalo
mučno. No onda bismo opet brzo stigli do visoravni i opet zatekli huku vrućeg vjetra
savane.
Nakon dva sata hoda staza je postala dosta strma i potom se spustila do duboke i
prohladne doline. Legrand se okrenuo i najavio Anni da više nismo daleko. Ponovno
smo se popeli drugom stranom padine i opet stigli do nove savane, prorijeđene i pre-
krivene visokim gustim stabljikama koje su nam sezale sve do grudi i kroz koje je
hujio vjetar. Nailazili smo na brojne druge staze, isto tako uske i utrte, koje su presi-
jecale ovu našu i tekle poput krvnih žila kroz porječje Ouellé. Oko tri sata zahvatila
nas je kratka oluja. Morali smo se skloniti ispod jednoga stabla dok nije prošla. Po-
pušili smo cigarete i popili malo holandskog viskija. Ali nitko nije želio pričati, pa
čak ni Legrand. I upravo za toga kratkog odmora Epaminondas je zapucao na jednu
pticu koja se također sklonila na stablu. Promašio je. Legrand se razljutio. Bili smo
već tako blizu, rekao je, i to je bio najbolji način da se otjera mornar s Gibraltara.
Ipak, prije no što smo opet krenuli, i on je dva puta zapucao u zrak. Ali to je bio
znak, rekao nam je. Savanom je dugo odjekivao taj zvuk, a zrak je poslije oluje bio
tako čist da je odzvanjao poput kristala. Pola sata kasnije, držeći sat u ruci, Legrand
je opet zapucao u zrak, ali ovaj put samo jedanput. Zatim nam je rekao da stanemo i
da budemo posve tihi. Prošla je cijela minuta u savršenoj tišini. I onda se iz savane
začuo nekakav mukli i otužni tam-tam. Legrand nam je objavio da nam treba još
pola sata do našega cilja. Otada više nisam gledao Annu. A ni ona se više nije okreta-
la. Čak ni Epaminondas nije više vidio ni jednoga kudua.
Pola sata kasnije, kao što je već bilo najavljeno, nakon jednoga naglog zavoja,
pred nama se pojavilo nisko i mračno selo, nalik na termitnjak izgubljen u visokim
travama savane. Hodao sam ispred Anne i slijedio Legranda, ali na određenoj udalje-
nosti. On je prvi istupio na seoski trg. I zaustavio se. Stao sam iza njega. Na tom trgu
nije bilo ni jednoga bijelca.
Selo je bilo nalik na ono koje smo napustili, ali je bilo manje i središnji trg bio je
četvrtast, a ne okrugao poput onoga. I opet jednake nastambe i verande prekrivene tr-
stikom. Sve je bilo mirno. Anna i Epaminondas stigli su malo poslije nas. Na veran-
217
www.balkandownload.org
dama su žene sjedile i tkale. Na trgu su se igrala gola djeca nalik na svjetlucavi ba-
kar. Kovač je obrađivao nekakvo oruđe i pritom prema nebu slao mlaz plavičastih is-
krica. U čučećem stavu muškarci su prebirali proso. Kovač nas je samo pogledao i
nastavio svoj posao. Žene su još više prionule tkanju a muškarci prebiranju. Samo su
djeca potrčala prema nama, kričeći poput ptica. Ostali se nisu ni pomaknuli. Čudan
izraz pojavio se na Legrandovu licu. Bilo je očito da nas nisu očekivali. I ne samo to.
Pokazali su nam da smo doista nepoželjni. Legrand se počešao po glavi i onda nam
rekao da mu sve to ne izgleda uobičajeno. Pokazao nam je praznu verandu i rekao
nam da sjednemo tamo. Kad smo stigli, dvojica Montboutua otišla su ravno u kuću
smještenu na desnoj strani trga, desetak metara daleko od nas, a i Legrand je pošao
za njima. Tamo je na verandi, na hasuri sjedila jedna žena i ta nas je žena promatrala,
a sve to opazili smo tek kad je Legrand otišao od nas. Oni Montboutui nešto su joj
govorili, ali ona uopće nije slušala što joj oni govore. Za razliku od drugih, ona nije
ništa radila. Gledala je Annu. Bila je lijepa. Činilo nam se da je Legrand pozna, poz-
dravio ju je, odgurnuo onu dvojicu i onda počeo i sam govoriti. Vjerojatno je to bila
vrlo mlada žena. Vjerojatno nije bila iz toga sela, njezina urođenička pregača bila je
drukčija od ostalih, i po boji i po obliku, bila je izvrsne kvalitete, sive boje s nabaca-
nim crvenim pticama, bila je pričvršćena na njezinu ramenu, a ne skupljena oko stru-
ka. Vidjela se samo jedna gola dojka. Bila je neobično lijepa. Nije bila izrazito viso-
ka, ali bila je viša od ostalih urođeničkih žena koje smo dotada sretali. Ruke i ramena
bili su jednake bakrenaste boje kao i boja one djece. I njezino punačko i glatko lice
bilo je nalik na dječje. Ne, ona nije bila iz toga sela, vjerojatno je došla izdaleka, iz
nekoga grada. I doista, njezine široke i pune usne bile su namazane ružem.
Čudan miris širio se tim selom.
Legrand je govorio oko tri minute. Zatim je pričekao. I ona je pričekala i onda mu
vrlo kratko odgovorila, neprestance promatrajući Annu. Zubi su joj svjetlucali ne-
kakvim divljim blistavilom na njezinoj tamnoj puti.
Na stupićima verande te kuće bile su obješene dvije plesne maske, bijela i crna,
od obojena drveta, a iznad njih bili su blistavi kolutasti rogovi. I Anna ju je pomno
gledala. Legrand je opet počeo govoriti. No ona ni sada nije odgovarala. Legrand je
razmislio, počešao se po glavi i okrenuo se prema nama.
= Ne želi nam reći gdje je on = rekao nam je.
Anna je ustala i krenula prema kući. I mi za njom. Epaminondas i ja, da kažem po
istini, jedva smo to dočekali. Bila je jednako lijepa i tako izbliza. Anna se približila i
nasmiješila joj se, bila je jako uzbuđena. Žena ju je gledala, oči su joj bile širom
otvorene zbog nevjerojatno bolne radoznalosti, ali nije uzvratila osmijehom.
Pojačao se onaj čudni miris koji se širio zrakom, iza nas se podigao neki lagani i
opori dim. Ali nitko nije na to obraćao pažnju, osim mene. I to jedva. Upravo tako.
Anna je stajala ispred žene i gledala je. Isto tako stajala je i žena, ali nikako se
nije mogla nasmiješiti. Anna je izvadila paketić cigareta iz džepa svojih hlača i pru-
218
www.balkandownload.org
žila ga prema njoj. Učinila je to vrlo smjerno i nasmiješila joj se, a ja još nikad nisam
vidio takav osmijeh, smijesila se onako samoj sebi, zaboravljajući zašto je došla i što
zapravo traži od nje. Žena se trgnula pri pogledu na cigarete. Spustila je pogled, uze-
la cigaretu i prinijela je ustima. Sva čežnja ljubavi ocrtala se u njezinoj ruci. Drhtala
je. Nagnuo sam se i pripalio joj cigaretu. No ruka joj je tako podrhtavala da je ispus-
tila cigaretu. Podigao ju je Epaminondas. Uzela ju je nesvjesno, prinijela je ustima i
snažno povukla dim. Ta je žena voljela pušiti i u pušenju pronalazila snagu i smire-
nje. Prvi put je pogled svrnula od Anne na nas dvojicu, na Epaminondasa i mene, i to
jednako bolno radoznalo. Pokušala je shvatiti, nije shvatila, i pomirila se s tim.
= Recite joj = rekla je Anna vrlo tiho = recite joj da su moguće brojne zabune.
Legrand je to dosta teško preveo. Ona nije odgovorila.
Do nas je stigao velik oblak dima, nošen večernjim strujanjem vjetra. Ali još nit-
ko nije našao vremena da ga primijeti. Osim mene. Iako je bio neobično opor i smrd-
ljiv.
= Moguće su mnoge, mnoge zabune = rekla je Anna.
Legrand je prevodio, i dalje uz velike poteškoće. Pomalo se uzrujavao. Učinilo se
u jednom trenutku da će žena odgovoriti, ali opet je zašutjela.
= Recite joj = opet je rekla Anna = da ga ja tražim već tri godine.
Legrand je opet preveo. Žena je dugo gledala Annu, opet razmišljala, mnogo dulje
nego maloprije, opet je spustila pogled i nije odgovorila.
= Možda će drugi progovoriti = rekao je tada Legrand okrenuvši se prema trgu.
Anna se uspravila.
= Ne = rekla je Anna = ne želim razgovarati ni s kim drugim osim s njom.
Čekala je još dugo prije no što je progovorila. Primirila se. Žena je popušila ciga-
retu i ona joj je ponudila još jednu. U tom trenutku odjednom je vonj dima postao
tako jak da su svi morali to primijetiti. Anna se okrenula i strašno problijedjela. Gle-
dala je u daljinu odakle je to stizalo. A stizalo je odostraga, iza trga, što nije bilo da-
leko. Anna je gotovo jedva primjetno pokušala pobjeći, ali u suprotnom smjeru, na
onu stranu odakle smo stigli. Zatim je zastala. Legrand očito nije razumio ništa od
svega toga. Potrčao sam, a slijedio me Epaminondas. Na jednoj maloj okrugloj čisti-
ni dva su muškarca okretala kudua na ražnju. Okretali su jednu granu koja je bila
provučena između njegovih vezanih nogu. Njegova glava, još netaknuta, pometala je
tlo nozdrvama, ali njegov dugi vrat, taj znak njegove slobode u najudaljenijim šuma-
ma zemlje, bio je već opržen plamenim ugrizima. Gorjela su njegova kopita i pritom
se cijelim selom širio taj vonj koji nas je uzbunio. Rogovi su bili uklonjeni. Ležali su
na zemlji kao mačevi odloženi iz ruku ratnika. Vratio sam se Anni.
= To je kudu = rekao sam = veliki kudu.
I žena je pogledom pratila sve te naše pokrete, a da ništa nije razumjela. A i Le-
grand, koji nije imao mašte, nego tek blijedu misao, isto tako nije shvatio ništa više.
Anna je brzo došla k sebi. Na minutu se oslonila na jedan stup verande, a onda prišla
219
www.balkandownload.org
pustiti. Nije odgovorila. Gledala je Annu očima osuđenice na smrt, zatim je podigla
prst, taj prst sudbine. Zatvorio sam oči. Kad sam ih otvorio, prst sudbine se bio zaus-
tavio na njezinu vratu ispod lijevoga uha. Viknula je. Legrand je odmah preveo.
= Udarac nožem prije dvadeset godina.
Anna nije slušala. Opet se naslonila na stup, lica izobličena od straha. Zapalila je
cigaretu.
= To nije to = rekla je.
Legrand nije preveo. Bio je vrlo razočaran.
= To nije to = rekla je Anna ženi.
Odmahnula je rukom. Oči su joj bile pune suza. I žena je to vidjela. Uhvatila ju je
za ruku i počela se smijati. I Anna se nasmijala. Udaljio sam se.
= Ona laže = rekao je Legrand.
= Oh, ne = rekla je Anna.
Krenuo sam prema kuduu. Epaminondas me slijedio. Sada je i kuduova glava bila
u vatri. Muškarci su ga maknuli s vatre i već su otkidali s njegovih slabina dugačke
pozlaćene komade. Osjetio sam Epaminondasovu ruku na svom ramenu. Pogledao
sam ga. Smijao se. I ja sam se pokušao smijati, ali još to nisam mogao. Mislio sam
da mi kudu pritišće srce. Anna je stigla zajedno sa ženom koja se sada neprestance
smijala poput djeteta. Anna mi se približila i pogledala kudua. Žena je rekla nešto
Legrandu.
= Ona kaže = preveo je Legrand = da biste morali malo pojesti.
I ona sama otrgnula je tri komada s blistavih slabina kudua i pružila nam to. Samo
tada sam pogledao Annu.
= Tako je dobar taj kudu = rekla je.
Bilo je to ono lice koje sam poznavao. Odsjaj plamena treperio je u njezinim oči-
ma.
= To je najbolja stvar na svijetu = rekao sam.
Mislim da je samo žena shvatila da se volimo.
221
www.balkandownload.org
222
www.balkandownload.org
O autorici
Ući u romane Marguerite Duras = to je kao da ulazite u more. Ne samo što je cijeli
njen opus (literarni i ini) natopljen morem i oceanima, već ćete se ulazeći u njezin
svijet osjetiti nanovo rođenim i preporođenim, otprilike kao da ste netom otplivali
prema pučini. Onaj tko ne voli more reći će da ono u njemu pobuđuje samo asocija-
cije na vodenu masu što se tromo valja pod suncem ili mjesečinom. Mnogi njezini
romani polagani su i svečani poput španjolskog plesa sarabande, puni dijaloga u ko-
jima se prividno ne kaže ništa bitno i situacija u kojima se jedva nešto dogodi osim
osobnog rasapa.
Njezine su junakinje strasne i lude, tumaraju loše održavanim vilama po raznim
meridijanima, gdje sreću svoje ljubavnike. Njezine se junakinje, poput svoje autori-
ce, nerijetko utapaju u alkoholu. Pišu pjesme koje njihovi muževi ne razumiju, te ih
stoga žele zapaliti. Blago rečeno, muškarci su ponešto inferiorni ženama u romanima
Marguerite Duras. Koliko god su rasprave o muškom i ženskom pisanju zastarjele,
toliko ih čitanje Duras uvijek iznova rasplamsa, jer njezini su romani ženskog roda i
mogli bismo ih zvati poemama ili pjesmama u prozi, premda je autorica sebe strogo
zvala “piscem” ili -”romanopiscem”.
223
www.balkandownload.org
224
www.balkandownload.org
udaljiti od nas i prepustiti nas našim plitkim zabavama? Pitanje je to koje zasad osta-
je bez odgovora.
MILANA VUKOVIĆ RUNJlĆ
225
www.balkandownload.org
O prevoditeljici
Ana Kolesarić bavi se prevodilačkim radom više od trideset godina. Prevodila je dje-
la Blaisea Cendrarsa, Marcela Pagnola, Jeana Gionoa, Jorgea Sempruna, Julesa Ver-
nea, Charlesa Perraulta, Amélie Nothomb. Kao vanjska suradnica školskog programa
Radio Zagreba vodila je emisije o francuskoj književnosti. Lektorirala je i redigirala
brojne prijevode s engleskog, talijanskog, ruskog i mađarskog, no prije svega s fran-
cuskog jezika.
226
www.balkandownload.org
Zabilješke
1 Forces Françaises de l’intérieur = Unutrašnje francuske snage, okupljene 1944. u borbi protiv njemačke
okupacije (op.prev.).
227
www.balkandownload.org
Sadržaj
Mornar s Gibraltara 2
PRVI DIO 4
DRUGI DIO 65
O autorici 223
O prevoditeljici 226
Zabilješke 227
228