Professional Documents
Culture Documents
Arzamas U Zvezdara Teatru, Silvia Ida Drndarski PDF
Arzamas U Zvezdara Teatru, Silvia Ida Drndarski PDF
Arzamas U Zvezdara Teatru, Silvia Ida Drndarski PDF
Nova predstava Zvezdara teatra, „Arzamas“, u režiji Ljiljane Todorović, premijerno će biti
izvedena 24. decembra u 20 časova, na Novoj sceni. Predstava je rađena na osnovu
istoimenog romana Ivane Dimić, koji je 2016. osvojio NIN-ovu nagradu. Autorka romana
zaslužna je i za dramatizaciju. U predstavi igraju Branka Petrić, Nela Mihailović i Milan
Lane Gutović.
Po rečima spisateljice, „Arzamas je roman o sreći i smrti koje se sudaraju kroz svakodnevni
život majke koja odlazi i ćerke koja ostaje. Za potrebe dramske radnje u adaptaciju romana
uveden je lik smrti kao svemoćnog impresarija koji direktno utiče na događaje. Smrt će
odneti majku igrajući tango sa ćerkom, ali ljubav će prevladati, jer ljubav je jača od smrti“.
Iako autorka insistira na tome da je predstava stvaralački čin koji nastaje nezavisno od pisca,
za rediteljku Ljiljanu Todorović je rad na ovom komadu bio posebno zanimljivo iskustvo, jer
kako ističe „Ivana Dimić je i savremenica i drugarica“. Naročit osećaj odgovornosti u
ophođenju prema tekstu proističe iz autobiografske prirode romana. Kako kaže rediteljka,
„Arzamas“ je istovremeno i arhetipska, i svakodnevna situacija, ali u osnovi je krajnje lična
priča Ivane Dimić, zasnovana na iskustvu višegodišnje brige o bolesnoj majci.
„Životna situacija u koju nas priča uvlači skoro da je prozaična, svima nama je savršeno
poznata... Svakoga je neka majka rodila, svako je nečije dete. Isto tako, mnoga od te dece već
imaju, ili će imati, vlastitu decu. Ipak! Iako satkana od poznatog, bliskog i prepoznatljivog
životnog materijala – opet je svakome od nas životna situacija gubitka roditelja nova,
nepoznata, užasavajuća; za nju nikada niko nije spreman“.
Smrt, koju tumači Milan Lane Gutović, nalazi se izvan predstave, nije njen sastavni deo, ali
je istovremeno i najvažniji, integralni činilac. Njena, odnosno njegova uloga, jeste da bude
spona između dešavanja na sceni i publike, a da se istovremeno u gledaocu probude smrt kao
način mišljenja, kao tajna i kao zagonetka. Ambivalentost same Smrti u izvedbi Laneta
Gutovića, leži i u činjenici da je reč „smrt“ ženskog roda, a da je igra jedan muškarac. To,
kako duhovito primećuje, njegovom liku daje bipolarni karakter.