UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

PRAVNE NAUKE
BANJA LUKA

Tema: TESTAMENT
Seminarski rad iz predmeta Nasljedno pravo

Student: Mentor:

Banja Luka, 2020.god.

SADRŽAJ
UVOD.............................................................................................................3
1.POJAM TESTAMENTA............................................................................4
2.OBILJEŽJA TESTAMENTA....................................................................4
3.SPOSOBNOST ZA SAČINJAVANJE TESTAMENTA...............................6
3.1.Uzrast.................................................................................................................6

3.2.Sposobnost za rasuđivanje................................................................................6

4.RAZVRSTAVANJE TESTAMENTA........................................................7
4.1.Redovni i vanredni testamenti............................................................................8

4.2.Javni i privredni testamenti...............................................................................8

4.3.Pisani i usmeni testamenti................................................................................8

5.OBLICI TESTAMENTA...........................................................................9
5.1.Svojeručni testament........................................................................................9

5.2.Pisani testament pred svjedocima......................................................................9

5.3.Sudski testament..........................................................................................10

5.4.Testament sačinjen kod notara........................................................................11

5.5.Konzularni testament....................................................................................11

5.6.Međunarodni testament.................................................................................12

5.7.Brodski testament..........................................................................................12

5.8.Vojni testament............................................................................................13

5.9.Usmeni testament.........................................................................................14

ZAKLJUČAK.............................................................................................15
LITERATURA...........................................................................................16

UVOD
2
 Testament predstavlja zakonom uređeni oblik jednostrane, strogo lične izjave volje za
to sposobnog lica, kojom ono određuje raspodjelu svoje imovine poslije svoje smrti, i
eventualno, daje druge izjave i naredbe u vezi sa svojom smrću. Drugim riječima, pravilo je
da testamentom, ostavilac uređuje raspodjelu imovine za slučaj svoje smrti, ali pored toga
ostavilac može da unese i neke neimovinske odredbe, a izuzetno takve odredbe mogu činiti i
isključivu sadržinu testamenta. Na primjer: priznanje vanbračnog očinstva, određivanje mjesta
i načina sahrane i drugo.

Testament u pravnom, tj nasljednopravnom smislu riječi treba razlikovati od tzv.

umjetničkih, političkih ili književnih testamenata.

I u nasljednopravnom smislu riječ testament ima više značenja. U formalnom smislu,

testament je svaka izjava volje uperena na postizanje nekog nasljednog efekta, tj. bilo čega sto
može činiti sadržinu testamenta, data u zakonom utvrđenom obliku za testament. Izjava volje,
koja nema nikakve veze sa onim sto može biti sadržina testamenta ne može se smatrati
testamentom ni u formalnom smislu. Npr. izjava volje koja se tiče političke situacije, naučnog
ili umjetničkog shvatanja ili mišljenja, sama po sebi, bez obzira na zadovoljenje forme, ne
može se smatrati testamentom ni u formalnom smislu. Što se tiče ovog, formalnog smisla,
ostavilac može imati više testamenata, i u tom slučaju oni će se međusobno dopunjavati, ali i
isključivati. U materijalnom smislu, ostavilac može imati samo jedan testament. Naime,
ostavilac može ostaviti više testamenata u formalnom smislu, ali sud mora, uzimajući sve
okolnosti u razmatranje, ustanoviti šta je posljednja volja ostavioca. Posljednja volja mora biti
jedinstvena i jedna, i to je ono što testament čini materijalnim.

1. POJAM TESTAMENTA

3
 U nasljednom pravu testament ima više značenja:

* u formalnom smislu zaveštanje je svaka izjava volje uperena na postizanje nekog

nasljednopravnog efekta, data u zakonom utvrđenoj formi za testament. U tom smislu neka
osoba može imati više testamenata, od kojih će važeći biti samo onaj poslednji (poslednja
volja ostavioca). Međutim dešava se situacija da zaveštalac napiše više testamenata, a da u
poslednjem ne uredi neko pitanje koje je uredio u prethodnim verzijama. Tada će, u određenoj
mjeri,važiti i prethodni testamenti.

* u materijalnom (subjektivnom) smislu zaveštalac može imati samo jedan testament - to je

poslednja volja ostavioca. Poslednja volja mora biti jedna i jedinstvena, jer je to ono što će
biti sprovedeno u pravnom životu. Testament u materijalnom smislu predstavlja
vanvremensku i apstraktnu volju ostavioca, što znači da, ako npr. testament bude uništen, on
će i dalje postojati u materijalnom smislu. Ako se nekako sazna njegova sadržina (ili bude
rekonstruisan), sud će postupiti po toj volji

.
* u objektivnom smislu, testament predstavlja ispravu koja sadrži ostaviočevu poslednju
volju, odnosno objekt na kome je napisan testament (npr. parče papira).

2. OBILJEŽJA TESTAMENTA

Pod obilježjima testamenta podrazumevaju se njegove osobine kao pravnog posla1:

 Jednostrani pravni posao-jer nastaje izjavom volje jedne strane. Testator testamentom
može samo raspolagati svojim pravima i stvoriti obavezu za sebe. Obaveza iz
testamenta djeluje tek poslije smrti testatora. Obilježja testamenta nema dvostrani
pravni posao u kome učestvuju dvije strane. Da bi bio punovažan testament mora
ispunjavati opšte pretpostavke određene za jednostrane pravne poslove. Testament
mora biti rezultat slobodne i prave volje zavještaoca upravljene na sačinjavanje
testamenta. Ako je volja drugih lica došla do izražaja u testamentu, on je ništav.

 Lični pravni posao-izjava volje upravljena na nastanak testamenta mora biti učinjena
samo lično. Preduzimanje izjave volje lično predstavlja izuzetak od pravila da se
ugovor kao i drugi pravni posao može preduzeti i preko zastupnika. Lica koja za
testatora obavljaju određene materijalne poslove ne smatraju se punomoćnicima za
sačinjavanje testamenta.

 Opoziv pravni posao-testament je pravni posao koji se može u cjelini ili djelimično
opozvati u bilo koje vrijeme, sve do momenta smrti testatora. Testator može da sačini i
opozove neograničen broj testamenata. Opozivanje testamenta je, lični pravni posao i
preduzima se u formi propisanoj zakonom za testament.

1
Babić Ilija, Nasljedno pravo, Banja Luka 2010. god. Str.96-98.

4
 Ako postoji volja i znanje testatora da opoziva testament, za opoziv nisu bitni motivi.
Opozvani testament gubi svojstvo posljednje izjave volje. Shodno slobodi testiranja,
koja uključuje u sebe i mogućnost neograničenog opozivanja testamenta, testament
uvijek odražava posljednju volju zavještaoca.

 Dobročini pravni posao-nasljednici, legatari i druga lica na osnovu testamenta mogu

sticati prava, a obaveze samo ako pristanu da prime prava iz testamenta, pri čemu
obaveze ne mogu biti veće od prava. Zavještalac testamentom može naložiti
nasljedniku ili legataru da nešto učine ili da se uzdrži od nečeg što bi bio ovlašćen da
učini, ali najviše do visine zaostavštine odnosno koristi koja mu je testamentom
ostavljena. Testament je, dobročini pravni posao „jer mrtvom nije potrebna, niti je
moguće dati protivnaknadu“.

 Pravni posao za slučaj smrti-testament je pravni posao za slučaj smrti (mortis causa).
Za razliku od pravnih poslova između živih, koji nastaju i proizvode dejstvo za života
stranaka, testament proizvodi dejstvo tek poslije smrti testatora. Nasljednici i legatari
obuhvaćeni testamentom nisu ovlašćeni da zahtjevaju stvari i prava koja su im
testamentom raspoređena sve dok testator ne umre. Sačinjeni testament zavještalac
može opozvatu sačinjavanjem drugog testamenta ili tako što će raspolagati
individualno određenim stvarima i pravima koji su bili predmet testamenta.

 Pravni posao kojim se raspoređuje zaostavština-svosjstvo testamenta imaju sve

izjave volje kojima se određuje raspored zaostavštine na drugačiji način od onog koji
je predviđen zakonom. I izjava volje kojom je određen samo singularni sukcesor, ili je
data bilo kakva naredba u vezi sa zaostavštinom, u našem pravu smatra se
testamentom i kada njome nije određen univerzalni sukcesor (nasljednik). Odeđivanje
nasljednika u našem pravu, nije bitan sastojak testamenta.

 Formalni pravni posao-testament se može sačiniti u jednoj od zakonom propisanih

formi. Ako u vrijeme sačinjavanja testamenta nije poštovana forma određena
zakonom, testament je rušljiv. Ništavost se može isticati određeno vrijeme. Protekom
roka u kome se mogla isticati rušljivost, testament postaje punovažan, zbog čega se
tetstament ne može svrstati u strogo formalan pravni posao, nego u formalan posao.

5
3.SPOSOBNOST ZA SAČINJAVANJE TESTAMENTA
Sposobnost za sačinjavanje testamenta jeste mogućnost fizičkog lica da izjavama svoje
volje punovažno sačini testament, odnosno da ga punovažno opozove. Potpuna poslovna
sposobnost se stiče punoljetstvom, sa navršenih 18 godina života ili emancipacijom
(zaključenjem braka prije punoljetstva, sa navršenih 16 godina, po dozvoli suda), a djelimična
sa navršenih 15 godina života. Potpuna ili djelimična poslovna sposobnost ne poklapa se sa
radnom sposobnošću, bračnom sposobnošću, a ni sa testamentarnom sposobnošću.
Djelimično poslovno sposobno lice, koje nije navršilo 15 godina života, testamentarno je
nesposobno.

Opšte pretpostavke određene su za pravljenje bilo kog oblika testamenta, a obuhvataju

uzrast fizičkog lica i sposobnost za rasuđivanje. Testament može sačiniti svako lice sposobno
za rasuđivanje koje je navršilo 15 godina života.

3.1. Uzrast

Lice koje je navršilo 15 godina života može punovažno sačiniti testament. Testament
je strogo lična uzjava volje tako da lice mlađe od 15 godina ne može sačiniti testament ni
preko zastupnika. ZON je predvio da lica koja nisu potpuno tjelesno i duševno formirana ne
mogu sačiniti testament. Ništav je testament lica koje nije navršilo 15 godina života. Ako je
lice starije od 15 godina sposobno za rasuđivanje može sačiniti testament bez obzira na
godine starosti-dok je živo.

Zavještalac koji je navršio 15 godina života može sačiniti testament samo ako je
sposoban za rasuđivanje u vrijeme kad testament sačinjava. Pretpostavlja se da je svako lice
starije od 15 godina sposobno za pravljenje testamenta.

3.2. Sposobnost za rasuđivanje

Sposobnost za rasuđivanje obuhvata svijest i volju. Svijest uopšte je tekući saznajni

proces o nečemu, znanje i shvatanje nečega u određenom trenutku. Volja je sposobnost
upravljanja sopstvenim odlukama i njihovim izvršenjem. Sposobnost upravljanja odlukama
mora, osim toga, biti u potpunosti samostalna.

Lice kome nedostaje svijest ili volja nije sposobno za rasuđivanje ako su ti nedostatci
biološke prirode (zaostalog je duševnog razvoja, bolestan je, senilan,pod utucajem otrova,
opojnih pića, droge). Ako nedostaci u svijesti i volji nisu biološki (testator nije sposoban zbog
toga što je sačinio testament u bijesu, zbog svoje specifične naravi, zaljubljenosti. Ili nečeg
drugog što je uticalo na njegovu volju), oni su bez uticaja na sposobnost rasuđivanja i
testamentarnu sposobnost.

6
Punoljetnom licu oduzima se potpuna ili djelimično poslovna sposobnost ako je potpuno ili
djelimično nesposobno za rasuđivanje, zbog čega nisu u stanju da se samo brine o svojim
pravima i interesima. Staralac lica kome je potpuno oduzeta poslovna sposobnost, u
dužnostima i pravima izjednačen je sa staraocem maloljetnog lica koje nije navršilo 15 godina
života, dok staralac lica kome je djelimično oduzeta poslovna sposobnost ima dužnost i prava
staraoca maloljetnog lica koje je navršilo 15 godina života.

Ništav je testament lica koje je zbog nesposobnosti za rasuđivanje potpuno lišeno

poslovne sposobnosti. Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se, u bilo koje
vrijeme, može pozvati svako zainteresovano lice.

4. RAZVRSTAVANJE TESTAMENTA

Testamenti se mogu razvrstati na osnovu pojedinih bitnih obilježja koja neke

testamente povezuju u određenu skupinu. Najčešće se testamenti razvrstavaju zavisno od
okolnosti u kojima se sačinjavaju, s obzirom na činjenicu da li u njegovom pravljenju
učestvuje ili ne učestvuje državni organ i prema obliku u kome se ispoljava.

4.1. Redovni i vanredni testamenti2

Redovni testamenti su oni koji se sačinjavaju u redovnim okolnostima, koje su u životu

pravilo. Ove testamente može sačiniti bilo koje testamentarno sposobno lice, a traju
neodređeno vrijeme. Karakter redovnog testamenta imaju:

 Svojeručni testament;
 Pisani testament pred svjedocima;
 Sudski testament;
 Konzularni testament;
 Međunarodni testament.

Vanredni testament se sačinjavaju u vanrednim okolnostima: na brodu, za vrijeme

mobilizacije ili rata, kad ne može zbog posebnih prilika da se sačini pisani testament. Ovaj
oblik testamenta, može sačiniti lice koje ima određena svojstva: obavlja vojnu dužnost,
putuje brodom, nađe se u izuzetnim prilikama.

Zavještalac može sačiniti redovan oblik testamenta i kad postoje vanredne okolnosti,
ali je u životu, upravo zbog tih okolnosti, često faktički spriječen da to učini. Vanredni
testament se sačinjava u formi koja je pogodnija (jednostavnija) za testatora zbog
vanrednih okolnosti. Ako testatora ne zadesi smrt u propisanim vandrednim okolnostima,
vanredni testament važi određeno vrijeme po prestanku vanrednih okolnosti.

2
Babić Ilija, Ibidem, Banja Luka 2010. God. Str.102-103.

7
 Karakter vanrednog testamenta imaju:

 Testament na brodu;
 Vojni testament;
 Usmeni testament.

4.2. Javni i privatni testamenti3

Javne testamente testator sačinjava uz učešće za to ovlašćenog državnog organa.

Uloga državnog organa je da pomogne ostaviocu, na način propisan ZON-om, da sačini javni
testament. Javni testament u praksi je vjerodostojniji u odnosu na privatni testament. Javni
testamenti su:

 Sudski testament (sačinjava ga sudija po kazivanju zavještaoca);

 Konzularni testament (sačinjava ga konzularni predstavnik ili diplomatski
predstavnik BiH koji obavlja konzularne poslove);
 Međunarodni testament ( sačinjava ga ovlašćeno lice: sudija, lice koje obavlja
konzularne poslove, zapojednik broda ili vojni starješina);
 Testament sačinjen na brodu (sačinjava ga zapovjednik broda);
 Vojni testament (sačinjava ga komandir čete i drugi starješina njegovog ili
višeg ranga, ili neko drugi u prisustvu nekog od tih starješina, kao i svaki
starješina odvojenog odreda).

Privatne testamente testator sačinjava bez učešća državnog organa. Privatni testamenti
su:

 Svojeručni testament (sačinjava ga sam zavještalac);

 Pisani tesatament pred svjedocima (sačinjava ga sam zavještalac ili drugo lice
za zavještaoca uz učešće da svjedoka);
 Usmeni testament (sačinjava ga sam zavještalac usmenim izjavljivanje volje
pred tri istovremeno prisutna svjedoka).

4.3. Pisani i usmeni testamenti4

Pisani testamenti se ispoljavaju u napisanoj ispravi, javnoj ili privatnoj. Sačinjavanje

testamenta u pisanom obliku ima prednosti u odnosu na usmeno sačinjavanji testament.
Sadržina pisanog testamenta je izvjesna i, po pravilu, jasna, a kao izjava volje važi samo ono
što je u testamentu navedeno.

Usmeni testamet nastaje na osnovu usmene izjave testatora. U vrijeme kad je testator
izrekao posljednju izjavu volje ne sastavlja se pisana isprava. Usmeni testament je predviđen
samo za izuzetne prilike u kojima se nađe testator.

3
Babić Ilija, Ibidem, Banja Luka 2010. God. Str.103.
4
Babić Ilija, Ibidem, Banja Luka 2010. God. Str. 103-104.

8
5. OBLICI TESTAMENTA5
U našem pravu postoji veliki broj oblika u kojima se može izraziti posljednja volja. To
su sledeći oblici.

5.1. Svojeručni testament

Svojeručni testament, sačinjava testamentarno sposoban zavještalac koji zna da čita i

piše tako što ga svojom rukom napiše i potpiše. Za punovažnost ovog testamenta bilo je
dovoljno da je napisan i potpisan rukom testatora, bez prisustva svjedoka. Svojeručni
testament je redovan, privatan i pisan.

Bitni sastojci svojeručnog testamenta su: a) da je napisan rukom testatora i b) da je

potpisan rukom testatora.

a) Testament u cjelini mora biti napisan rukom testatora. To znači da mora korititi
pisana slova (rukopis) koja su karakteristična za svakog čovjeka. Nije punovažan
testament napisan štampanim slovima, otkucan pisaćom mašinom, štampačem
kompjutera. Testament ne mora biti napisan na srpskom jeziku nego na bilo kojem
stranom jeziku ako ga testator zna. Prirodni ili redni brojevi napisani u testamentu
ciframa nisu nepunovažni zbog toga što nisu napisani slovima. Testament mora u
cjelini biti napisan rukopisom testatora.
b) Zavještalac svojeručno mora potpisati testament. Testament mora biti potpisan
imenom, poznatim nadimkom, ili pseudonimom, nezavisno od činjenice da li je potpis
čitljiv ili nečitak, ako to ne izaziva umnju u njegovu autentičnost. Potpis se stavlja
ispod teksta posljednje izjave volje, jer se pretpostavlja da je završeno sačinjavanje
testamenta. Punovažan je i testament u kome potpis nije na kraju teksta, a testament je
pisan u vidu deklaracije.

Nebitne sastojke testament ne mora ili može da sadrži. Najčešće se kao nebitni sastojci u
testament unose datum i mjesto sačinjavanja testamenta. Korisno je da zavještalac u
testamentu navede datum. Na osnovu datuma se lakše može utvrditi koji testament je u
važnosti u slučaju da je testator sačinio više testamenata. Mjesto sačinjavanja testamenta se
može naznačiti u testamentu, što može biti korisno u slučaju utvrđivanja da li je on sačinjen u
našoj zemlji ili u inostranstvu.

5.2. Pisani testament pred svjedocima

Pisani testament pred svjedocima alografski ili advokatski testament je posljednja

izjava volje testamentarno sposobnog lica koje zna da čita i piše, sačinjena u ispravi koju je
testator pokazao pred dva svjedoka, izjavio da je tu ispravu pročitao i da je to njegov
testament, koju su, zatim, testator i svjedoci potpisali. Ovaj oblik testamenta je pisani jer se
ispoljava u obliku pisane isprave. Spada u redovne testamente i privatne. Ovaj oblik
testamenta ne mogu sačiniti nepismena lica, odnosno lica koja nisu u stanju da pročitaju
testament. Nepismena lica mogu da sačine jedan od oblika javnih testamenata. Bitni sastojci

5
Babić Ilija, Ibidem, Banja Luka 2010. God. Str. 104-124.

9
pisanog testamenta pred svjedocima su: a)sastavljanje isprave o testamentu; b)izjava i potpis
zavještaoca; c)potpis svjedoka.

a) Ispravu o testamentu sastavlja neko drugi, a ne zavještalac. Ne smatra se da je

svojeručno sačinjena izjava posljednje volje ako je otkucana pisaćom mašinom,
štampačem kompjutera ili na sličan način. Smatra se da je takav tekst sačinio neko
drugi, te se tada primjenjuju pravila koja važe za pisani testament pred svjedocima.
Ovaj oblik testamenta je lako falsifikovati jer sadrži samo potpis testatora, dok
pismeno sastavlja neko drugi na koga se potpisuju osim testatora i dva svjedoka.
b) U prisustvu dva svjedoka testator izjavljuje da je već sačinjenu ispravu o testamentu
pročitao, da je to njegova posljenja volja, a potom se na ispravu o testamentu
svojeručno potpisuje. Izjava zavještaoca da je pisana isprava njegova posljednja izjava
volje mora biti izričita i jasna. Zavještalac ne mora pred svjedocima pričitati testament
niti ih upoznati sa njegovom sadržinom. Osim poznavanja čitanja i pisanja u momentu
kada potpisuje ispravu o testamentu, zavještalac mora biti u stanju da je pročita i
potpiše. Ako je zavještalac slijep, iako je znao da čita i mogao da piše, ili, na primjer,
nema naočare pomoću kojih je mogao da čita ili mogao da piše, takav testament nije
punovažan. Zavještalac se potpisuje ispod teksta testamenta, punim imenom i
prezimenom, početnim slovom imena i punim prezimenom, ali i poznatim
pseudonimom. Samo inicijali nisu dovoljni za punovažnost testamenta, jer je potpis
testatora najvažniji dokaz.
c) Potpis dva istovremeno prisutna svjedoka su nužni akti da bi testament nastao.
Poslovno sposobni svjedoci moraju, znati jezik kojim se zavještalac služi prilikom
izjavljivanja da je sačinjeno pisano pročitao, da je to njegova posljednja volja i da ga
svojeručno potpisuje. Svjedoci moraju biti prisutni prilikom nunkupacije. Oba
svjedoka moraju biti prisutna istovremeno prilikom nunkupacije. Nije punovažan
testament koji potpiše jedan svjedok u prisustvu zavještaoca poslije čega zavještalac,
pred tim i drugim svjedokom, izjavi da je to njegov testament.

Zavještalac u testament može unijeti i sastojke koji nisu nužni za punovažnost testamenta.
Najčešće se kao sporedni sastojci u testamentu unose: označenje svojstva svjedoka, datum i
mjesto sačinjavanja svjedoka. Testament ne mora sadržati označenje lica koja se, osim
zavještaoca, potpisuju na testamentu imaju svojstvo svjedoka, ali poželjno je da se naznači
njihovo svjstvo svjedoka.

5.3. Sudski testament

Sudski testament, na osnovu usmene izjave zavještaoca, sastavlja sudija, na način

propisan zakonom. Testament je pisan, javni i redovan. Sudski testament može imati dvije
varijante:

 Jedna se sastavlja u situaciji kada je zavještalac u stanju da pročita ispravu o

testamentu;
 Druga je ako zavještalac nije u stanju da je pročita.

Sudski testament sačinjava sudija pojedinac opštinskog suda uz pomoć zapisničara.

Zapisnik se sastavlja na taj način što sudija kazuje glasno zapisničaru šta će unijeti u zapisnik.

10
 Prilikom sačinjavanja sudskog testamenta ne može postupati sudija koji je: potomak
zavještaoca, njegovi usvojenici i njihovi potomci, nejgovi preci i usvojenici, njegovi srodnici
u pobočnoj liniji do četvrtog stepena srodstva zaključno, supružnici svih ovih lica i supružnik
samog zavještaoca.

Mjesno nadležni sud za sastavljanje testamenta je sud na čijem području predlagač ima
prebivalište ili boravište. Sudski testament može sačiniti sudija pojedinac bilo kog osnovnog
suda u Republici Srpskoj. Testament se sačinjava u sudu, a van suda kada zavještalac nije
sposoban da dođe u sud ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi.

Prije nego što pristupi sačinjavanju testamenta, sudija utvrđuje identitet zavještaoca.
Ako je zavještalac lično i po imenu poznat sudiji, tada se i ne utvrđuje njegov identite. Kada
zavještalac lično i po imenu nije poznat sudiji njegov identitet sudija utvrđuje javnom
ispravom sa fotografijom i izjave jednog od svjedoka. Ukoliko zavještalac nema javnu ispravu
sa fotografijom, tada se njegov identitet utvrđuje izjavama dva poslovno sposobna svjedoka.
Poslovno sposobno je ono lice koje je navršilo 18 godina života ili je emancipovano. Ako
zavještalac nije testamentarno sposban, ili ne postoji slobodna i ozbiljna volja za sačinjavanje
testamenta, sudija neće ni utvrđivati identitet zavještaoca, nego će rješenjem odbiti da sastavi
testament. Kad sudija poznaje zavještaoca lično i po imenu, odnosno poslije utvrđivanja
njegovog identieta, sudija ispituje da li zavještalac ima testamentarnu sposobnost. Pošto
utvrdi da je zavještalac testamentarno sposoban, sudija će ispitati da li postoji slobodna i
ozbiljna volja zavještaoca za sačinjavanje testamenta. Sudija je, dužan da objasni testatoru
smisao testamenta, da mu ukaže na posljedice testamenta i da ispita da li je predmet
testamenta dozvoljen, odnosno da nije ništav- u protivnoti s prinudnim propisima, javnim
porijetkom i dobrim običajima. Sve radnje koje je sudija preduzeo unijeće se u zapisnik.

5.4. Testament sačinjen kod notara

Notar može sačiniti zavještaocu testament. Notar će testament sačiniti u skladu sa

odredbama ZON. Notar koji sačinjava testament, postupa na dva različita načina zavisno od
toga da li je zavještalac u stanju da pročita testament ili nije u stanju da pročita sastavljeni
testament.

Notar je nadležan da, prvenstveno, preduzima notarsku obradu isprave, zatim da izdaje
potvrde, kao i da ovjerava potpisem rukopise i prepise. Kad sastavlja testament on mora biti
notarski obrađen. Notarska obrada isprave znači da je isprava u cijelosti sačinjena od strane
notara u skladu sa odredbama Zakona o notarima.

5.5. Konzularni testament

Konzularni testament je oblik posljednje izjave volje koji, našem državljaninu u

inostranstvu, sačinjava konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik BiH.

Konzularni testament je pisam, redovan i javan oblik posljednje izjave volje.

11
 Ovaj oblik testamenta sastavlja se po pravilima predviđenim za sastavljanje sudskog
testamenta. Utvrđivanje identiteta zavještaoca i svjedoka obavlja se, po pravilu, na osnovu
pasosa. Identitet se može utvrdti i na osnovu javnih isprava izdatih u BiH. Svjedoci identiteta
mogu biti i strani državljani.

Konzularni testament sastavlja šef konzulata ili lice koje on izričito ovlasti za takve
radnje, odnosno odgovarajući diplomatski predstavnik BiH, državljanima BiH u inostranstvu.
On nema karakter muđunarodnog testamenta, izuzev ako je sačinjen po pravilima propisanim
i za taj oblik testamenta.

5.6. Međunarodni testament

Međunarodni testament je pisana isprava o posljednoj izjavi volje koju zavještalac podnosi
ovlašćenom licu, izjavljujući pred njim i još dva svjedoka testamenta da je to njegov
testament i da je upoznat sa njegovom sadržinom, poslije čega se svjedoci i ovlašćeno lice
potpisuju na testamentu, a zavještalac samo ako je u stanju da se potpiše..

Lica ovlašćena za sastavljanje međunarodnog testamenta jesu: sudija osnovnog suda, notar,
konzularni ili diplomatski predstavnik BiH koji vrši konzularne poslove i zapovjednik broda.
Za sastavljanje testamenta, nije nadležan i komandir čete ili koji drugi starješina njegovog ili
višeg ranga, ili neko drugo u prisustvu nekog od tih starješina, kao i starješina odvojenog
odreda. Međunarodni testament je rušljiv ako ga nije sačinilo ovlašćeno lice.

Međunarodni testament se mora sastaviti u pisanom obliku, na papiru, a ne i na drugim

predmetima, kao što to može biti slučaj kod svojeručnog testamenta. Isprava o testamentu ne
mora biti svojeručno napisana od testatora, tako da ga za zavještaoca može napisati i
ovlašćeno lice. Ona može biti otkucana pisaćom mašinom, štampačem kompjutera, lično od
strane zavještaoca ili drugog lica. Testamenet u ovom obliku može biti sastavljen na bilo
kojem jeziku čak iako ga zavjštalac ne zna da čita i piše.

Mjesto gdje zavještalac ima namjeru da čuva testament bilježi se u potrdi koju izdaje
ovlašćeno lice. Ako u potvrdu koju izdaje ovlašćeno li ce nije sadržana izjava zavještaocu u
kom mjestu on ima namjeru da čuva testament, to ne utiče na punovažnost testamenta.
Korisno je da zavještalac izjavi da li želi (i gdje) da čuva testament. Time bi se onemogućilo
njegovo oštećenje, uništenje ili falsifikovanje, a u slučaju gubitka testamenta lakše bi se
dokazalo da je postojao i kakva je njegova sadržina.

5.7. Brodski testament

Brodski testament posljednja je izjava volje, data za vrijeme boravka na brodu BiH,
koju je sačinio zapovjednik broda, po pravilima koja važe za sastavljanje sudskog
testamenta. Brodski testament je pisan, javan i vanredan.

Ovaj oblik testamenta može biti sačinjen na brodu unutrašnje plovidbe ili brodu
pomorske odnosno prekomorske plovidbe.

12
 Na punovažnost testamenta ne utiče vrsta broda, tako da se on može sačiniti na
putničkom, trgovačkom i turističkom brodu, ali i na brodu druge namjene kao što su
carinski brodovi, bdodovi za naučna ispitivanja itd.

Brodski testament sastavlja zapovjednik broda po pravilima važećim za sudski

testament. Postoje dvije varijante ovog testamenta-ako je zavještalac u stanju da čita i piše
ili ako nije u stanju da čita i piše. Važnost brodskog testamenta je ograničena na rok od 30
dana od dana povratka u BiH. Ako zavještalac umre u tom roku, testament je punovažan
osnov za pozivanje na nasljeđe.

Ukoliko je zavještanje sačinjeno na brodu u teritorijalnim vodama BiH, tada se rok od

30 dana, do koga testament važi, računa od dana kada se zavještalac iskrca sa broda na
kome je zavještanje sačinjeno. O navedenom roku sud vodi računa po službenoj dužnosti.
Brodski testament zavještalac može predati na čuvanje zapovjedniku broda po pravilima
koja važe za čuvanje isprave.

5.8. Vojni testement

Vojni testament posljednja je izjava volje koju sačinjava nadležni vojni starješina za
vrijeme mobilizacije ili rata, po pravilima koja važe za sačinjavanje sudskog testamenta. Ovaj
oblik testamenta mogu koristiti sva lica na vojnoj dužnosti (vojnici i starješine). Vojni
testament je pismeni, vanredni i javni oblik testamenta koji za vrijeme rata ili mobilizacije
zaveštaocu koji je na vojnoj dužnosti, po odredbama koje važe za sudski testament, sastavlja
komandir čete, drugi starješina tog ili višeg ranga, neko drugo lice u prisustvu nekog od tih
starješina, kao i svaki starješina odvojenog odreda.

Obaveze dužnosti starješine da sastavlja vojni testament nije zavisna od njegovog čina nego
od funkcije u pojedinoj jedinici. Relevantno je da je starješina komandir čete ili koji drugi
starješina njegovog ili višeg ranga. U prisustvu nekog od ovih starješina testament može
sačiniti i drugo lice (npr. Diplomirani pravnik ili drugo lice osposobljeno za te poslove).

Testator ne može povjeriti sudu na čuvanje sačinjeni vojni testament. Zavještaocu jedino
preostaje da vojni testament da nekom tećem licu na čuvanje ili da testament čuva lično.
Ovakav način čuvanja testamenta je rižičan jer se vojnik, naročito u ratu, suočava sa
nebrojenim opasnostima. Testator ili lice koje čuva testament mogu poginuti u borbi i velika
je vjerovatnoća da će i testament biti uništen čak i u situaciji da je tijelo poginulog zavještaoca
bilo blagovremeno dostupuno njegovim saborcima.

ZON je odredio da vojni testament prestaje da važi protekom 60 dana po završetku rata, a ako
je zavještalac ranije ili docnije demobilisan, istekom 30 dana od dana njegove demobilizacije.
Rokovi u kojima prestaje važnot vojnog testamenta prekluzivni su i dijele se na opšti
(generalni) u trajanju od 60 dana po završetku rata i posebni (individualni) koji traje 30 dana
od demobilizacije svakog pojedinog zavještaoca.

13
5.9. Usmeni testament

Usmeni testament oblik je posljednje izjave volje koji se može sačiniti izgovorenim
riječima, u okolnostima zbog kojih nije moguće sačiniti redovni testament. Ovaj oblik
testamenta je usmeni, vanredni i pravatan. Usmeni testament se može sačiniti samo u
izuzetnim prilikama. Izuzetne prilike mogu biti objektivne i subjektivne. Objektivne
izuzetne prilike se ispoljavaju u nastupanju okolnosti koje nisu uobičajene, redona pojaa u
životu kao npr.zemljotres, poplava, požar, odron zemljišta i rude u rudarskom oknu koje
jednovrijemeno mogu predstavljati i višu silu ili slučaj. Subjektive izuzetne prilike
nastupaju za samog zavještaoca (npr.vozeći automobil doživi saobraćajnu nezgodu u kojoj
je teško povrijeđen ili iznenada pretrpi smrtonosni infarkt).

Usmeni testament je formalan. Proizvodi punovažno dejstvo testamenta samo volja

zavještaoca izrečena pred dva istovremeno prisutna svjedoka. Svjedoci usmenog
testamenta moraju biti punoljetni i potpuno poslovno sposobni (nije dovoljno da su samo
poslovno sposobni na osnovu emancipacije-sa navršenih 16 godina, po dozvoli suda, nego
da su navršili 18 godina života). Osim toga oni moraju znati i jezik na kome je testament
sačinjen, a ako je zavještalac gluvonijem, moraju znati i znake kojima se poslužio
zavještalac.

14
 ZAKLJUČAK

U rimskom pravu testament ima više značenja: u formalnom smislu zaveštanje ili
testament, je svaka izjava volje uperena na postizanje nekog nasljednopravnog efekta, data u
zakonom utvrđenoj formi. U tom smislu neka osoba može imati više testamenata, od kojih će
važeći biti samo onaj posljednji (posljednja volja ostavioca). Međutim dešava se situacija da
zaveštalac napiše više testamenata, a da u posljednjem ne uredi neko pitanje koje je uredio u
prethodnim verzijama. Tada će, u određenoj mjeri, važiti i prethodni testament.

U materijalnom (subjektivnom) smislu zaveštalac može imati samo jedan testament -

to je posljednja volja ostavioca. Posljednja volja mora biti jedna i jedinstvena, jer je to ono što
će biti sprovedeno u pravnom životu. Testament u materijalnom smislu predstavlja
vanvremensku i apstraktnu volju ostavioca, što znači da, ako npr. testament bude uništen, on
će i dalje postojati u materijalnom smislu. Ako se nekako sazna njegova sadržina (ili bude
rekonstruisan), sud će postupiti po toj volji.

U objektivnom smislu, testament predstavlja ispravu koja sadrži ostaviočevu

poslednju volju, odnosno objekt na kome je napisan testament (npr. parče papira

15
 LITERATURA

1.Babić Ilija, Nasljedno pravo, Banja Luka, 2010.god.

2.Romac Ante, Rimsko pravo, Beograd, 2003.god.

3. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske, Službeni glasnik RS br. 1/09,55/09, 91/16

4.www.wikipedia.org.

16
17