Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 6

NA

A
Pretraga...

C
NASLOVNICA NOVOSTI ▾ SVIJET ▾ KOLUMNA ▾ KULTURA ▾ NAŠI GRADOVI ▾ INTERVIEW ▾ FELJTON ▾ GRAD ▾ GALERIJA GRADITELJI MIRA ENG

Feljton (III): Religija, politika i tranzicija u BiH


Social media
   
Ć
Podijeli

Autor Amila Kahrović - Posavljak  Print Pošalji e-mail


14.10.2015. u 10:14

Povezani članci TACNO.NET APLIKACIJA


Iz Zagreba, s predumišljajem 5
Poluge moći u sustavu
obrazovanja
Kako je Vučić uradio ono što
su Izetbegovići obećavali
decenijama
Ubistvo u učionici broj 12
“Preuzimanje moći” sa
diplomatskog gledišta: Kako su
strani diplomati prije 80 godina
vidjeli Hitlerov dolazak na vlast
Dr. Nerzuk Ćurak: Ovo je
pobuna protiv političkog
sistema koji je od BiH napravio
Like 0
IZBOR UREDNICE
antidržavu, državu na čekanju,
frankeštajn državu Viktor Ivančić: Čijeg
Feljton (III)
uzdići na tron?
Religion in Post-Yugoslav Context (ur. Branislav Radeljić i Martina Topić), Lexington Books 2015. 12:26, 15.Dec 2019

HERCEG-BOSNA U
Veličanje Kordića r
temelj društva
08:15, 14.Dec 2019

Tomislav Marković
Hrvatska i Srbija po
zločincima?
09:37, 12.Dec 2019

NAJČITANIJE
‘Moj ateizam potiče
kulture’
12:23, 12.Dec 2019

Boris Dežulović: Po
čovječastva nije vid
budale
17:04, 10.Dec 2019
Portal Tačno.net u narednim sedmicama feljtonizira prestižni zbornik ”Religion in the Post-
Yugoslav Context” (Religija u post-jugoslavenskom kontekstu) čiji je izdavač Lexington Books Drago Bojić: Bešću
(Lanham – Boulder – New York – London). Zbornik je objavljen ove godine, a urednici su tuđoj patnji
Branislav Radeljić i Martina Topić. Zbornik sadrži radove eminentnih istraživača iz oblasti 08:23, 9.Dec 2019
društvenih znanosti, te na zanimljiv i znanstveno utemeljen način propituje i otkriva mjesto
religije i religijskih zajednica u državama nastalim raspadom Jugoslavije.
FELJTON
Priređuje: Amila Kahrović-Posavljak
HERCEG-BOSNA U
Peto poglavlje zbornika rezervisano je za temu odnosa politike i religije u BiH. Dino Abazović[1] i Ivan Veličanje Kordića r
Cvitković[2] u poglavlju ‘’Religija i politika u Bosni i Hercegovini’’ s podnaslovom ‘’Ilustracije iz temelj društva
postratne i postsocijalističke tranzicije’’ ispituju načine na koji su religijske zajednice izvršile i vrše 08:15, 14.Dec 2019
drastičan utjecaj na politiku, ali i kako im je to sve omogućeno Dejtonskim ustavom koji je betonirao
etničku podjelu zemlje ne samo u teritorijalnom nego i institucionalnom smislu. Kako autori ističu, FELJTON: HERCEG-
poglavlje je fokusirano na međudjelovanje donositelja političkih odluka i religijskih zajednica. Osim HAAGU (8)
Kordić: Moji ljudi, d
toga, u iznesena su veoma bitna savremena promišljanja koncepta sekularizma koja će otkriti da je to nikad ne bi počinili
puno složenija pojava nego se prikazuje u mainstream medijima. Ahmićima
13:12, 7.Dec 2019
Na samom početku autori ističu institucionalnu složenost zemlje uzrokovanu Dejtonskim mirovnim
sporazumom koji jeste zaustavio rat, ali je i de facto legalizirao njegova postignuća stvarajući okvir za FELJTON: HERCEG-
dalje etničke podjele. HAAGU (7)
25 izgubljenih godi
‘’Kompleksna struktura organiziranja države u BiH može (bez obzira na to što je međunarodni 08:20, 30.Nov 2019
intervencionizam za cilj imao postizanje mira) se konačno podvesti pod model koji savremeni izvori
definiraju kao konsocijacijski.’’ Autori ističu da su ključni elementi ovog modela poput velikih koalicija,
proporcionalnosti, uzajamnog veta i segmentarne autonomije – već implementirani. DOSJE
‘’Što se tiče Bosne i Hercegovine, stvari su prilično jasne – velika koalicija je određena izbornim Brisel, Balkan, Boliv
zakonodavstvom (i rezultatima izbora) i procesima ustanovljavanja izvršne vlasti koja sadrži ključne Hrvatsko obavješta
stranke zasnovane na principu etničke reprezentacije; proporcionalnost je jednostavno tročlano međunarodne ene
Predsjedništvo, kao i izbor članova Parlamenta (u čemu se slijedi etnički i entitetski kriterij, posebno u 12:42, 19.Nov 2019
Domu naroda), ustroj Suda Bosne i Hercegovine itd; mehanizam zaštite vitalnih nacionalnih interesa
koji se koristi u parlamentarnoj praksi je, ustvari, uzajamni veto; i konačno, segmentarna autonomija Za bolju budućnos
prvo, i na najistaknutiji način, kroz institucije i politike (u najširem smislu) entitetskih struktura države, tj. privatne rme Sait
kroz kantone u FBIH (pet sa većinskom bošnjačkom populacijom, tri s većinskom hrvatskom i dva bivšeg SBB-ovog d
Sarajevo na esencij
takozvana mješovita kantona)… Pravni sistem u BiH se sastoji de facto od četiri pravna sistema:
13:41, 29.Aug 2019
pravnog sistema države BiH, pravnih sistema entiteta (FBiH i RS), i pravnog sistema Distrikta Brčko.
Može se tvrditi da postoji zapravo pet pravnih sistema ako se uzme u obzir da kantoni u Federaciji
imaju određene ustavne nadležnosti u smislu donošenja zakona i njihove implementacije.’’ Recept za pljačku: A
Sarajevo za dva sof
Autori navode da je, uprkos nastojanjima domaćih i stranih poduzetnika, ekonomska sfera u mnogim preko 2 miliona KM
u potpunosti ne fu
aspektima zanemarena i da osnovni uvjeti za zajedničku ekonomsku sferu nisu ispunjeni. Slično je,
12:05, 19.Aug 2019
pojašnjavaju autori, i na planu medija.

‘’Sažeto, takozvana postdejtonska Bosna i Hercegovina se uklapa u osnovne kriterije koji su potrebni
da bi se smatrala demokratskom (višestranački sistem i slobodni izbori), ali je u svojoj prirodi GRADITELJI MIRA
neliberalna demokratija.’’ Ovomu je razlog činjenica da je ‘’režim u BiH demokratski izabran ali rutinski
Turčilo: “Mladi se d
ignorira svoje ustavne obaveze i, štaviše, lišava svoje sugrađane osnovnih ljudskih prava.’’ Jedan od
prošlosti radi lakše
najpoznatijih primjera, naveden i u radu, je primjer presude u predmetu Sejdić-Finci.
10:17, 10.Dec 2019

Hana Ćurak: Novog


recitacija
08:22, 5.Dec 2019

Adnan Bratić: O no
njegovoj budućnos
personalnoj ulozi u
18:13, 19.Nov 2019

VIŠE OD SPORTA
Edin Avdić: Sarajev
mora imati KK Bos
14:59, 5.Dec 2019

Veličanstven potez
Zvijezda 09: Napus
zbog fotogra je rat
zločinca Slobodana
16:58, 1.Dec 2019

BiH i politička teologija Ozren Kebo: Ovoj z


lideri poput Feđe D
No kako je to politički postavljena Bosna i Hercegovina? Nakon analize ustavnog i zakonodavnog Veleža
okvira zemlje, autori idu u dubinu problematike konstituiranja političkog u BiH i njegovog suodnošenja s 08:01, 4.Nov 2019
religijskim zajednicama.

‘’Ako je politička postavka Bosne i Hercegovine nedvosmislena, aktuelna veza između religije i politike RIJEČ MLADIH
i nije tako specifična. U skoroj, ponavljanoj, diskusiji o ulozi religije u javnom prostoru Jurgen
Habermas se primarno fokusirao na potrebu za novim shvatanjem ‘političkog’, ukazujući na problem FESTIVAL MLADIH T
naročitog oživljavanja ‘političke teologije’ shvaćene na način Karla Šmita… Jednostavno rečeno, GRADA BEOGRADA
Orkanski visovi – R
kolektivni identitet više nije određen pravnim terminima suverene države već u etno-nacionalnom
mlade
konceptu političkoga romantizma… Zajedničke značajke predaka, tradicije, jezika ne mogu osigurati
11:59, 18.Dec 2019
socijalnu koheziju zasnovanu samo na pretpostavljenoj organskoj prirodi – zato političko vodstvo mora
konstatnto mobilizirati naciju protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja. U ovom smislu religija može biti
korištena kao dodatni rezervoar legitimiranja takvih politika.’’
DJEČJI KUTAK
U radu se kao jedna od ishodišnih činjenica navodi i da povijesna subjektivnost Bosne i Hercegovine ‘Bosančica za djecu
nije dostigla jedinstvo prostora i nacije. U BiH nikada nije postojala jedna nacija već nacionalni Aleksandre Nine K
pluralizam tj. nacionalno trojstvo. U procesu nacionalne diferencijacije religije i konfesije su igrale imaju zadatak da s
ključnu ulogu. kulturno nasljeđe
12:53, 24.Jul 2019
‘’Za razliku od prethodnog društvenog i političkog ustroja socijalističkog tipa (u SFRJ) gdje su postojali
termini poput ‘teizmi bez javnih uloga’, danas svjedočimo sistem čija je priroda utemeljena prije svega Čedomir Petrović: T
na etno-političkom sa teizmima koji imaju veoma značajnu ulogu.’’ Hranislava Dobrića
GOSPODIN KROKA
09:52, 25.Mar 2019

GRAD
Glavni grad BiH na
listi kreativnih grad
09:18, 31.Oct 2019

REPUBLIKA DJEDA
09:06, 25.Oct 2019

Josef Hurka: Put do


planine Matterhorn
14:35, 7.Oct 2019
Sekularno kao epistemološka kategorija

Prema popisu iz 1991. godine BiH se sastojala od 43,3 posto etničkih Muslimana (koji se danas zovu
Bošnjaci), 31,2 posto Srba i 17,4 posto Hrvata, te nešto ostalih. U smislu konfesionalne pripadnosti,
BUDIMO HUMANI
većina su bili muslimani (42,7 posto), zatim pravoslavni hrišćani (29,3) i rimokatolici (13,6). Autori VIŠNJA PAJTAK PON
postavljaju fundamentalno pitanje: ‘’Zašto je religiozno/konfesionalna identifikacija tako visoka u BiH NAŠU POMOĆ: Sam
(95 posto populacije je 1991. godine izjavilo da imaju religijsku/konfesionalnu samoidentifikaciju)?’’ u teškoj zdravstven
Kako ne bi bilo zabune oko pluralnosti, autori spominju da i u dominantno jednokonfesionalnim situciji
zemljama poput Hrvatske i Poljske postoji ovaj trend. Fundamentalno je pitanje kakve to veze ima s 08:01, 10.Oct 2019
političkim ustrojem BiH, odnosno u kakvoj su vezi politički ustroj i spomenute konfesionalne činjenice?
Autori dokazuju da politika u BiH temelji svoje veze s religijom na povijesnoj simbiozi političkog i Pomozimo HASNIJ
religijskog pa i danas većina ljudi u BiH ne uspijeva razdvojiti etničko od religijskog odnosno 11:33, 31.Mar 2019
konfesionalnog. Nominalno i zakonski, ističu dalje Abazović i Cvitković, BiH je sekularna zemlja. No
njezin je sekularizam često krivo interpretiran i ta je kriva interpretacija primijenjena u javnoj sferi.
”20 kruna za čovjek
Za razliku od odnosa vjere i države u socijalističko doba gdje je prvi period obilježen ideološkom ljudi
prisilnom ateizacijom, a onaj nakon njega dominantno političkim i državnim rigidnim sekularizmom, 09:37, 13.Mar 2019

sadašnjost obiluje primjerima klerikalizma i privilegirane pozicije religijskih zajednica. Sve je to rezultat
krive interpretacije sekularizma. Autori dodaju:

‘’Ovo naravno nije slučaj samo u BiH i u tom je smislu vrijedno spomenuti Charlesa Taylora koji, u
knjizi The secular age (Sekularno doba, 2007.) upozorava kako mislimo da sekularizam (ili laicite) ima
veze sa odnosom države i religije, a to je djelomično istina. Zapravo se tu radi o demokratskoj državi
koja ima pravi odgovor na različitost. Zaista, kako to postavlja Talal Asad, sekularno nije opozicija
religiji; sekularno je epistemološka kategorija. Sekularizam je potpuno druga stvar, budući da je
svakako politička doktrina. Dio problema u BiH je pogrešno shvaćanje sekularnog kao nečeg što je u
kontinuitetu s religijskim (ili zadnja faza sakralnog), tj. kao nečeg što je oponent sakralnom i što ga
negira, a to dakako nije slučaj… Konačno u BiH se ne radi o ličnoj vezi s natprirodnim već o političkoj
zajednici.’’

Znanstveno, Abazović i Cvitković izdvajaju nekoliko relevantnih socioloških karakteristika BiH glede
odnosa između religijskog i sekularnog:

1. Prvo, nemoguće je zaobići ulogu religijskih zajednica u padu prethodnog sistema za šta su ih nagradile
strukture izrasle iz tog pada.
2. Drugi aspekt se tiče pojma multikonfesionalnosti budući da se veza i povijesno iskustvo odnosa religijskih
zajednica s državom razlikuju. Odnosi su se kretali od toga da su religijske zajednice htjele da kontroliraju
državnu moć (ili da sve u državi bude uređeno shodno njihovim vjerovanjima) do toga da, na drugoj strani,
nisu htjele da imaju ništa s državom negirajući čak i njene simbole. Između ova dva postoji i srednje
gledište. U ovom smislu, napominju autori, ne treba zaboraviti postratni priliv raznih misionara sa istoka i
zapada.
3. Treći aspekt se tiče pluralizma političkih partija. Neke od političkih partija su izradile svoje programe tako
da budu bliski principima vjerske zajednice kojoj pripadaju oni koji je podržavaju. Svrstavanjem na stranu
tih partija, religijske zajednice su odbacile pravilo prema kojem njihovi vjernici mogu pripadati bilo kojoj
političkoj opciji ili stranci.
4. U obzir se mora uzeti religizacija politike i politizacija religije što je vidljivo iz poteza religijskih vođa u
ratnom i poratnom periodu. Nema sumnje da dominantne religijske zajednice na Balkanu ohrabruju – kako
se vidi u ponašanju njihovog vođstva – formiranje nacionalnih država. ‘’Svijest o dubljoj ukorijenjenosti triju
religijskih zajednica u tri nacije je izgrađena uz svijest da nacionalna kultura i partikularna nacionalna
politika ne mogu preživjeti bez toga. Zato je važno izjednačiti naciju i vjersku zajednicu, kao i
konfesionalnu pripadnost s nacionalnom pripadnošću.’’

U skladu s ovim posebna pažnja se posvećuje statusu religijskih zajednica u oblastima koje su u ratu
kontrolirale tri vojske. ‘’Svaka od njih je skoro izgradila status državne konfesije u tim mjestima, a
druge dvije su završile na manjinskoj poziciji (ako i to). U nekim su dijelovima Bajram i Božić prećutno
postali državni praznici (neradni su dani, a u nekim dijelovima BiH podrazumijevaju čak i duže
odsustvo iz škole). Konačno, i također krucijalno, razmatra se povratak i revitaliziranje religije u
postsocijalističkim društvima. Naučnici su propitivali da li je povratak religije, koji je također zadesio i
BiH, posljedica povećanog broja vjernika ili slobodnijeg i poželjnijeg ispoljavanja religijskih osjećaja.
Prema jednoj studiji, bila su dva sinhrona procesa u bivšoj Jugoslaviji u postsocijalističkom periodu:
jedan je povratak religije u javnu sferu, a drugi je povratak religiji.’’

Poželjni teizmi i izbori

Autori zaključuju da, ako je ateizam bio poželjan u prethodnom sistemu, danas je socijalno nepoželjan
dok je teizam socijalno poželjan. ‘’Osim toga, povratak religiji se desio kroz ‘neo-politizaciju’ religije i
‘neo-klerikalizaciju’ politike. Zapravo u zadnjoj deceniji dvadesetog stoljeća nismo vidjeli uspon religije
u BiH već njen poraz: njeno gaženje, nipodaštavanje i omalovažavanje religijske razlike drugoga.’’

No, tačka u kojoj se najviše ozbiljuje ‘’neoklerikalizacija’’ politike i ‘’neopolitizacija’’ religije su izbori.
‘’Religijski simboli služe za mnogo više od iskazivanja religijskog identiteta, odnosno dobijaju
karakteristike kulturalnog identiteta. To znači da postoji veći stupanj saglasnosti u odbrani krišćanskih
ili islamskih simbola nego što ima vjernika koji prakticiraju vjeru među njima. U trenutku kada su postali
simboli određenog identiteta u BiH, postali su sredstva za zaštitu nacionalnog i motiv za nesuglasja i
sukobe. Ukratko, u ovoj regiji, slično poljskom primjeru, religijski simboli su prvo profanisani pa
resakralizirani, ali kao nacionalni simboli prije svega. Religijski simboli su dio izbornog dekora.’’

Zbog već evaluirane uloge religije u postsocijalističkim društvima autori insistiraju na tome da se
konfesija pretvorila u bitku za nacionalna prava, a pitanja koja se tiču pobožnosti su sve više prisutna u
medijima. Navodi se i stav Mirka Blagojevića: ‘’Ovo sve znači da je pomenuta desakralizacija društva
prije svega uzrokovana socio-političkim a manje duhovnim razlozima. To je jedini način da se razmatra
desekularizacija, budući da društveni događaji iz ranih devedesetih nisu išli u smjeru općih duhovnih
traganja, ličnog smiraja i društvenog mira, već u suprotnom smjeru: destrukcije, opće nesigurnosti,
straha i patnje.’’

U smislu izbora autori spominju dva bitna momenta: prva je buđenje nacionalnog kroz povratak
religijskim korijenima. Drugi su ‘’govori religijskih vođa u predizbornim kampanjama u kojima su
sugerirali vjernicima, najčešće indirektno, da glasaju za određenu stranku.’’Autori navode da su
religijske zajednice znale odlučiti izbore u lokalnim zajednicama, a i na parlamentarnom nivou
kandidati također traže podršku religijskih grupa. ‘’Mnogi od njih se sjete religije u vrijeme izbora.’’
Posebno je bitna uzajamnost moći religije i politike i nešto o čemu se u javnom prostoru srazmjerno
malo govori. Abazović i Cvitković napominju da zbog moći tri glavne religijske zajednice, vođe
nacionalnih stranaka i političke elite paze da ne uvrijede te zajednice. Istovremeno, vođe religijskih
zajednica imaju omiljene kandidate.

Dino Abazović

‘’Problem je što je vjerski pluralizam u BiH uveden kao nacionalni/konfesionalni pluralizam. Njegovu su
suštinu konstituirale tri nacionalne stranke (SDA, SDS, HDZ), svaka uz jaku podršku ‘svoje’ konfesije
(Islamska zajednica, SPC i Rimokatolička crkva).’’

Autori su se uhvatili u koštac i sa problemom uvođenja vjeronauke u škole sa svim konzekvencama


koje je to polučilo kako kod onih koji ne shvataju suštinu diskriminatornosti te prakse, tako i onih koji ne
shvataju da je religija jedno od osnovnih ljudskih prava. U znanstvenom, sociološkom, smislu autori
nude odgovor na ovo pitanje koje se godinama u bh. javnosti nameće kao aporija:

‘’Na kojigod način država regulirala odnose sa religijskim zajednicama, mora paziti da ne ugrozi bilo
čije vjerske slobode jer je sloboda vjere jedno od osnovnih ljudskih prava… Neprihvatljivo je, a što je
praksa u nekim postsocijalističkim državama da se ograničava sloboda manifestiranja i širenja religije
prema broju sljedbenika (ako ih je manje, država propiše da religijske aktivnosti moraju bit
zabranjene). Ako postoji i jedan jedini sljedbenik, on/ona mora imati slobodu djelovanja. U suprotnom
država ne može tvrditi da garantira slobodu vjeroispovijesti. Sve religije i sve religijske zajednice
moraju biti jednake pred zakonom, ali i u praksi. Bilo kakve pravne ili stvarne razlike među građanima
uzrokovane njihovim religijskim uvjerenjem su neprihvatljive.’’

Problemi civilnog društva

Civilno društvo je neodvojiv aspekt promišljanja pomenutih problema u BiH. U tom smislu autori
navode binarni diskurs Jeffreya Alexandera o civilnom društvu u kojem je ovo određeno kao društveni
podsistem analitički i do određenog nivoa empirijski odvojen od sfere političkog, ekonomskog i
vjerskog života: ‘’Civilno društvo je sfera solidarnosti u kojoj su apstraktni univerzalizam i
partikularističke verzije zajednice napeto isprepleteni. To je i normativni i stvarni koncept. Civilno
društvo zavisi od resursa, od inputa iz drugih sfera, od političkog života, ekonomskih institucija, od
širokih kulturoloških rasprava, od teritorijalne organizacije i od primordijalnog’’

U radu se tvrdi da je ova teorija pogodna za shvatanje bh. situacije jer binarni kontekst postaje vidljiv
na tri nivoa: na nivou društvenih motiva, društvenih razlika i društvenih institucija koji su svi određeni
simboličkim kodovima i kontrakodovima.

‘’U slučaju postdejtonske BiH problem može biti određen na sljedeći način: ‘civilno društvo protiv
koga’? … Ako, na primjer, shvatimo civilno društvo kroz reduciranu prizmu nevladinih organizacija što
je prilično tačno u slučaju BiH, čini se da je glavna funkcija NVO-a, skoro paradoksalno, održavanje
ionako loše situacije, računajući na to da država neće ili neće moći ispuniti svoju funkciju… Ako još
uzmemo u obzir činjenicu da se većina nevladinih organizacija finansira iz fondova stranih donora i da
su, kako vrijeme prolazi, strategije NVO sektora uglavnom određene donorima te nemaju mnogo
zajedničkog sa stvarnim okolnostima i potrebama, situacija se čini još pesimističnijom.’’

Pitanje je, prema autorima, šta će se desiti s NVO sektorom kada država nadiđe svoje
‘’frankenštajnsko’’ ustrojstvo i uđe u EU? ‘’Je li fer očekivati pojavu civilnih grupa ili pokreta sa
eksplicitno nedemokratskim simboličkim kodovima – na primjer euroskeptika zasnovanih na desno
orijentiranim ideologijama?’’Uostalom, autori navode i unutrašnju kontradikciju u konstituiranju civilnog
društva, a to je da je diskurs represije inherentan liberalnom diskursu. Ovo umnogome određuje
pozicioniranje nevladinog sektora.

U modernoj Europi je religijski identitet postao stvar ličnog izbora što je najbolje ilustrirano frazom
‘’vjerovanje bez pripadanja’’.

‘’Sretni paradoks sekularizma, prema Željku Mardešiću, leži u činjenici da on slabi političku prirodu
religije, otvarajući u isto vrijeme prostor za jačanje religioznosti religije u ili izvan samih religijskih
institucija.’’

Ipak, pojavljivanje religije u javnom prostoru je definirano i kao deprivacija i ovaj se proces smatra
ključnim od osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas. Prema Joseu Casanovi, navodi se u radu,
ova deprivacija znači prije svega činjenicu da ‘’religijske tradicije širom svijeta odbijaju da prihvate
marginalnu i privatnu ulogu koje su im rezervisale teorije sekularizma.’’

Autori navode ideju Stevea Brucea da se ‘’kulturalna odbrana’’ javlja kada su dvije ili više zajednica u
sukobu a njihovi članovi imaju različite religijske tradicije (protestanti i katolici u Sjevernoj Irskoj; Srbi,
Hrvati i Bošnjaci u bivšoj Jugoslaviji). Tada religijski identitet može dostići društvenu važnost i služiti
kao poziv etničkom jedinstvu i ponosu. Slična se situacija javlja kada jedna zajednica dominira drugom
(druge religije ili bez religije) i religijske zajednice uzimaju ulogu branitelja kulture i identiteta ljudi nad
kojima se dominira. U situacijama kulturalne tranzicije, religijske zajednice imaju ulogu pomoći ljudima
da se nose s promjenama s kojima se suočavaju. Autori rad zaključuju sljedećom tvrdnjom:

‘’U konačnici, promjena od religije po nasljedstvu do religije po izboru sprječava oživljavanje ‘političke
teologije’ u okviru Šmitove distinkcije prijatelj-neprijatelj, u BiH kao i drugdje’’

(Iduće srijede: Pitanje legitimacije: sukobi SPC i Crnogorske pravoslavne crkve. Polarizacija
modernog makedonskog društva)

Feljton (II): Slučaj Slovenije i poricanje Holokausta u Hrvatskoj

Feljton (I): Religija, države nasljednice Jugoslavije i ratovi

[1] Vanredni profesor na FPN Univerziteta u Sarajevu i akademski koordinator programa religijskih
studija na Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije UNSA. Autor je knjiga Za Boga i naciju:
sociološki pristup religijskom nacionalizmu, Religija u tranziciji: eseji o religiji i politici, Bosanski
muslimani između sekularizacije i desekularizacije. Primio je brojne nagrade i bio je na mnogo
studijskih boravaka.
[2] Profesor na FPN UNSA i član ANU BiH. Objavio je dvadeset šest knjiga i brojna poglavlja te
znanstvene radove. Neke od njegovih publikacija su Konfesija u ratu, Rječnik religijskih pojmova,
Religije suvremenog svijeta, Sociološki pogledi na naciju i religiju, Moj susjed musliman… Također je
akademski direktor Postdiplomskog programa iz religijskih studija na UNSA.

Like 0

Autor Amila Kahrović - Posavljak Social media


    
14.10.2015. u 10:14 Podijeli

 Print Pošalji e-mail

Impressum / Pravila prenošenja sadržaja / Opći uvjeti korištenja / Zaštita privatnosti / Marketing /
© Copyright 2016 tacno.net. Sva prava zadržana.

You might also like