SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ POVIJESTI

Pojmovi u području odgoja i obrazovanja

Filip Gunjača

1. prosinac 2018.
Mostar.
 Sadržaj

1. Odgojiteljska profesija u suvremenoj odgojno - obrazovnoj ustanovi ................................... 4

2. Odgoj, odgajanje, odgojitelj ................................................................................................... 4

3. Izobrazba i društveni položaj odgojitelja ............................................................................... 5

4. Odlike odgojiteljskog zanimanja ............................................................................................ 6

Zaključak .................................................................................................................................... 7

Literatura .................................................................................................................................... 8

2
 Uvod

U ovom eseju biti ćemo upoznati sa pojedinim definicijama odgoja, kako ih autorica
navodi, ali i ponajviše o samom procesu odgoja kako u predškolskom izdanju tako i u
učiteljskom. Također, riječi će biti i o samom načinu procesa odgoja i naučavanja odgojitelja,
te njegovih odnosa sa djecom koju odgaja.
Najvažniji je sam pristup prema djeci, tako da ćemo ovdje navesti brojne primjere
raznih tipova odgajatelja i njihovih pristupa prema djeci. Nesumnjivo, najviše govora
posvetiti ćemo odnosa odgojitelja prema djeci, što on zapravo treba imati kako bih pravilno i
uspješno postupao sa djecom i kakav njihov međusobni odnos treba biti, a tako i pristup i
odnos između odgojitelja i roditelja, te kako treba pravilno postupati sa djecom i njihovim
mogućnostima i potencijalima.

3
 1. Odgojiteljska profesija u suvremenoj odgojno - obrazovnoj ustanovi

Smatra se da priprema za kvalitetan život počinje predškolskim odgojem, te

obrazovanjem, a odnosi se na djetetov razvoj od rođenja do polaska u školu. Uspješnost
odgoja i pravilan razvoj djeteta najprije ovise o njegovim jedinstvenim i neponovljivim
mogućnostima. Ono opet ovisi o njihovom ukupnom sustavu odgoja i obrazovanja, te o
sadržajima, metodama, te kvaliteti međusobnih odnosa sudionika u tom procesu odgoja, a i
obrazovanja. Predškolski odgoj početni je dio sustava odgoja i obrazovanja kojim su
obuhvaćena mlađa djeca i sam odgojitelj nije jedini čimbenik odgovoran za uspješnost
odgojno - obrazovne djelatnosti u predškolskim ustanovama, ali ipak njegova je uloga velika
u pripremi djeteta za život. Poznavanje svakoga djeteta i naravno njegovih mogućnosti
odgojitelju omogućuje pravilan pristup i davanje zadataka za samostalne i skupne aktivnosti.
On tako otkriva što je dobro u djetetovoj aktivnosti i tako mu daje do znanja da ga on
podržava. Takvim odnosom prema djeci odgojitelj stvara pozitivnu sliku o sebi.1

2. Odgoj, odgajanje, odgojitelj

Ovdje autorica članka navodi pojmove odgoja prema raznim autorima, tako da ćemo
navesti osnovne stvari i pojmove o odgoju, a tako i o odgajanju i odgojitelju.
Odgoj je djelatnosti čiji je cilj određeno ponašanje, a smisao tih djelatnosti je svjesni subjekt.
Poboljšanje, održavanje i stvaranje vrijednih komponenti, a otklanjanje štetnih, znači
vrijednost odgojnoga djelovanja.
Odgajanje je bitna odrednica odgojno - obrazovnih ustanova i odgajateljeve djelatnosti
u njima. Dijete i roditelji, zajedno sa odgojiteljem, čine temeljne nositelje i realizatore te
složene i odgovorne djelatnosti. Dijete aktivno uči i razvija se, a u tome mu pomažu roditelji i
odgajatelji, svatko prema ulozi koju ima u tome procesu. Za stvaranje djetetove emocionalne
stabilnosti roditelji su nezaobilazni faktor u samom procesu njegova odgoja i obrazovanja.
Budući da odgajatelj sudjeluje u izgrađivanju i formiranju čovjeka kao najveće vrijednosti,
njegova je odgovornost kao takva veoma značajna. On je voditelj i organizator odgojno -

1
KATA LUČIĆ, ″Odgojiteljska profesija u suvremenoj odgojno-obrazovnoj ustanovi″, u: Agencija za
odgoj i obrazovanje, Zagreb, 2007., str. 151-152.

4
obrazovnog procesa. Njegova je uloga presudna u planiranju i provođenju odgojnoga
djelovanja, te u formiranju uljuđene osobe kao rezultata toga procesa.
Odgoj je proces čovjekova uljuđivanja, te izgrađivanja kulture osobnosti. Činjenica
razvoja znači da nije bitno u kojoj kulturi dijete raste jer ono još nije formirani član društva.
To tek postaje u procesu učenja. Društvo i kultura u kojoj dijete raste utječe na uspjeh
odgoja.2

3. Izobrazba i društveni položaj odgojitelja

Budući da odgoj i obrazovanje imaju društveni karakter, tako i zanimanje odgojitelja kao
stručnjaka koji planira i ostvaruje odgojno - obrazovni proces društveno je određeno.
Društvo određuje društveni položaj i socijalni status odgojitelja. Zadaća je društva osigurati
uvjete za ostvarivanje raznih odrednica, jer bez primjereno osposobljenih i motiviranih
odgojitelja, ne može se kvalitetno razvijati niti odvijati odgojno - obrazovna djelatnost ni na
jednom stupnju u vertikali. Odgojiteljska profesija je teška, zahtjevna, ali i stresna.
Neophodno je i vremenski izjednačiti izobrazbu odgojitelja s izobrazbom učitelja. Izobrazba
odgojitelja trebala bi se promijeniti u korist novoga načina izobrazbe, osposobljavanja i
stručnog usavršavanja. U stručnoj izobrazbi odgojitelja mnogo su važni pedagoški, psihološki,
jezični, literarni i kineziološki sadržaji. Također, potrebno je kvalitetno metodičko
obrazovanje i osposobljavanje, poznavanje metodologije pedagoškog istraživanja i odgojno -
obrazovna praksa u dječjem vrtiću.
Rad s djecom predškolske dobi zahtijeva razvijenu osobnost i izvornu kreativnost, te visoku
naobrazbu i stručnost odgojitelja u toj djelatnosti. Završetkom studija ne prestaje stručno
usavršavanje odgojitelja. Odgojitelj nije činovnik koji rutinski obavlja svoje zadaće, već je to
kreativna osoba visoke emotivne osjetljivosti prema djetetu, te prema odgojno - obrazovnoj
djelatnosti. Odgojiteljsko i učiteljsko zanimanje spada u skupinu složenijih zanimanja.

2
K. LUČIĆ, ″Odgojiteljska profesija u suvremenoj odgojno-obrazovnoj ustanovi″, str. 154.

5
 4. Odlike odgojiteljskog zanimanja

Različiti teorijski, ali i empirijski radovi utvrdili su kvalitete odgojitelja koje su važne
za uspješno obavljanje odgojno - obrazovne djelatnosti. Odgojitelj treba imati razvijene
komunikacijske sposobnosti koje mu omogućuju uspostavljanje suradničkih odnosa s djecom
i njihovim roditeljima. Moralne odlike odgojitelja i učitelja kao što su objektivnost,
samokritičnost, pravednost, dosljednost, smirenost i savjesnost, ljubaznost i susretljivost,
nezaobilazne su za uspješno odgojno - obrazovno djelovanje. Odgojitelj je model, uzor koji
djeca oponašaju i žele to biti. Odgojitelj mora biti odgojen da bi mogao odgajati. Oni
odgojitelji koji imaju pozitivne odlike uživaju ugled kod roditelja, djece i kulturne sredine.
Odgojitelji imaju zadaću poučavati, pokazivati, objašnjavati, usmjeravati, savjetovati, poticati
i navikavati djecu na ispravne postupke. Proces odgajanja zahtijeva i ljubav prema djeci.
Jedan od poznatijih francuskih humanista iz druge polovice 16.-og stoljeća Michel de
Montaigne, ističe i danas aktualnu tvrdnju da odgojitelj treba izvana zračiti mirom i radošću,
biti naoružan živim i veselim ponašanjem, te obećavati da će biti vrlo koristan.3
Navesti ćemo primjere dvaju tipova odgojitelja, a najprije ćemo krenuti sa onim
uspješnijim. Odgojitelj koji je uspješan je i demokratičan. On je brižan i usmjeren na dijete.
Osnažuje djecu i ima povjerenja u iste. Također, vodi brigu o svom ponašanju i osjećajima.
Rabi pozitivne riječi kao poticaj i s djecom raspravlja o rezultatima. On suosjeća s djecom
koja dožive neuspjehe, ali s djecom češće razgovara o njihovim mogućnostima, a manje o
neuspjesima.
Sada prelazimo na manje uspješne odgojitelje, koji su uglavnom dominantni i
didaktični. Od djece očekuju jednoznačne odgovore. Zahtijevaju poželjno ponašanje djeteta.
On odlučuje i upravlja dječjim aktivnostima. Također, okrivljuje djecu za nemogućnost
kontroliranja vlastitih istupa. Dijete mora prihvatiti njegov pogled na svijet. Često naglašava
neuspjeh, a vrlo rijetko uspjeh, a također nema razumijevanja za neuspjeh. Naglašava samo
ono što nije dobro i što je negativno. Ne pokreće raspravu o rezultatima.
Stoga, dolazimo do odgovora da odgojitelj može biti samo onaj tko ima snažnu ljubav prema
djeci i tko osjeća i razumije njihove potrebe i mogućnosti. Kao polazište odgojnog nastojanja
odgojitelj prihvaća dijete onakvo kako jest, pronalazi uspješne emotivno - poticajne načine
pridobivanja djeteta za suradnju.

3
K. LUČIĆ, ″Odgojiteljska profesija u suvremenoj odgojno-obrazovnoj ustanovi″, str. 159.

6
 Zaključak

Odgoj je veoma presudan čimbenik u stvaranju osobe, pojedinca i njegovog

ponašanja. Stoga je važno odgoju pristupiti u ranoj fazi života, tako da je ključno odgajanje i
obrazovanje djece u mladoj dobi.
Sam odgojitelj je nositelj odgojnih nastojanja u predškolskoj nastavi. Također je
utvrđeno da odgojitelj svojim odnosom i ponašanjem prema djetetu ulijeva povjerenje i utječe
na razvoj samopouzdanja i vjerovanja u sebe. Zato odgojitelj treba biti znalac i stvaralačka
osoba koja je prijatelj djeci. Njegova važna uloga u odgojno - obrazovnom procesu jest
stvaranje zajednice u kojoj se djeca dobro i prijatno osjećaju i u kojoj se svaki član treba
osjećati važnim i poštovanim i sigurnim u sebe.

7
 Literatura

LUČIĆ, KATA, ″Odgojiteljska profesija u suvremenoj odgojno - obrazovnoj ustanovi″, u:

Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb, 2007., str. 135-150.