Dr.

Dragutin FELETAR

ZRINSKI I LEGRAD
(U POVODU 320. OBLJETNICE UROTE ZRINSKO-FRANKOPANSKE)

1. UVOD
o le m o je značenje velikaških obitelji Zrinskih i Frankopana u povijesti hrvatskoga
n a ro d a i o v o g a dijela Europe - u političkom , gospodarskom i kulturnom p o g le d u . Za
p o d ru č je sjeverne Hrvatske od posebnog je zn a č a ja d je lo va n je č la n o v a obitelji
Zrinski, p o g o to v o nakon 1546. g o d in e ka da oni postaju vlasnicim a velikoga fe u d a ln o g p osjeda
u M eđim urju. Svoje sijelo Zrinski ustoličuju u Č akovcu, pa o vaj g ra d postaje i je d n o o d središta
gospodarstva, politike i kulture u ovom dijelu Europe u 16. i 17. stoljeću. U sastavu m eđim urskoga
zrinskog vlastelinstva nalazio se i o p p id u m
Legrad, koji se ta d a i fizički nalazio sjeverno
o d g la v n o g to k a rijeke Drave (p riro dn im
fe n o m e n o m p re sije ca n ja v ra ta m e a n d ra
Drave, Legrad je 1710. g o d in e "preseljen" u
Podravinu, ali je u p ravn o p rip a d a o u sastav
kotara Prelog sve d o p o č e tk a 20. s to lje ć a ).1
Za ž iv o t ljudi i fo rm ira n je n a s e o b in a
o d u v ije k su b ila strateški i g o s p o d a rs k i
osobito a tra ktivn a staništa na sutoku velikih
•HALLER
rijeka, p a ta k o i Legrad i o kolica im aju izuzet­
no dugu povjest - s kontinuitetom naseljenos­
ti od neolita d o danas (C arrodunum , Terra
C a c n a , D o m b ro , L e g ra d in u m itd .).2U
10,
sre d n je m vije k u o p o s to ja n ju i ra z v o ju
Legrada, kao središnjeg naselja na sutoku
Mure u Dravu, doku m e nti g ovo re v e ć o d 12.
i 13,st., a v e ć u 14. i 15. stoljeću u p ra v o o vo
trg o v iš te p o s ta je je d n o o d n a jv e ć ih i
gospodarski najznačajnijih naselja u o vom
dijelu Hrvatske i Ugarske. Stoga i nije č u d n o
što su i Zrinski, čim su dobili M eđim urje 1546.
ESZĆK. im. godine, u svoju titulu ugradili i naziv "k a p e ta n
,*!!tAV0MAf MAGYAR UjSAO n) mi '/v.-
legradski" - b u d u ć i d a je z n a č e n je o v e
utvrde n a d a le k o prelazilo loka lne okvire.
Legradska tv rđ a v a i trgovište d o b iv a ju novo
strateško zn a č e n je i p oložaj n a ko n 1552.
g odine i p a d a V irovitice u turske ruke - ta d a
Naslovna stranica knjige o povijesti Legrada, koju je 1912. se g ra n ic a d o b r a n o p o m a k la p re m a
napisao legradski učitelj Jenö Haller zapadu, s Đ urđ e vco m kao zadnjom slo b o d ­

PODRAVSKI ■ ZBORNIK 1991.

nom utvrdom "kršćanske Europe". Uskoro su Turci zauzeli veliki d io ju g o z a p a d n e Ugarske, ta k o
d a je Velika Kanjiža (Nagykanizsa) bila u njihovim rukam a o d 1600. d o č a k 1690. god in e.
G ran ica je ta d a tekla rijekom Murom i Dravom , a Legrad se našao na sam oj liniji o b ra n e kao
je d n a o d najisturenijih strateških to ča ka . Za bolje razum jevanje povijesti L egrada u vrijem e
Zrinskih, o v a je čin je n ica osobito važna.

2. LEGRADSKO TRGOVIŠTE (OPPIDUM)

Prema p o d a c im a s kojim a dosad raspolažem o, Legrad je im a o svoju utvrdu (vje rojatno
zemljanu, s drvenim palisad am a i drvenim k u ća m a ) v e ć u 14. stoljeću, a uz nju se form ira
trg o v a čko -o b rtn ičko p o d g ra đ e (suburbium), koje je o b a v lja lo središnje funkcije za širu okolicu.
Razvijajući neke sp ecifične obrte, dijelom vezane i za položaj na Dravi i Muri (zlatarstvo,
mlinarstvo, šajkaštvo - trgo vina na ča m cim a , te klasične obrte), kao i trg o v a č k e veze s okolnim
g ra d o vim a i trgovištim a, Legrad dem ografski i gospodarski ja č a , te kroz te razvojne e le m e n te
d o b iv a i neke statusne oznake i privilegije važne za poziciju srednjevjekovnih naselja u o vom
dijelu ugarsko-hrvatskog kraljevstva, odnosno kasnije Habsburške M onarhije.
R ačuna se d a je legradsko p o d g ra đ e (utvrda je u pravilu bila u rukam a fe u d a ln o g
g osp od ara, a to je bio uglavnom i vlasnik cije lo g a M eđim urja, sa sjedištem u Č a k o v c u )
zn ača jn e privilegije d o b ilo ve ć u 15. stoljeću. O važnosti L egrada d okum entiraju i izvješća o
m eđ up iem ićkim sukobim a (vezano uz Celjske), ka d a je 1446. g o d in e Ivan Hunjadi "u Podravini

e t V C U J H 4 > *U m .
f t f? n l ^ )

’j'yfn-v
jg tL tJ n v a CJ J'flu'tlM.
<1 c f l ) »t 0 kn'}>n rC

■ i S n

/ ) jt - d s H h i'j
Si pK.

Završetak pravila legradskog Kušnjarskog i šoštarskog ceha iz 1697. godine

6
PODRAVSKI ■ ZBORNIK 1991.
zauzeo Đ u rđ e v a c i K o privnicu , a u M eđim urju samu u tvrd u L e g ra d a na ušću M ure i
D rave.3K onačno, kako n a vo d i Haller, g o d in e 1488. Legrad i službeno d o b iv a naziv trgovišta
(o p p id u m a ), sa svojom sam oupravom , a zasigurno 1610. i svoj zaseban trgovišni g rb .4 O vaj
statusni položaj Legrada (a u nekim dokum entim a spominje se č a k kao g ra d, civitas) definitivno
je znatno kasnije, u 18. stoljeću, sankcionirala c a rica Marija Terezija.5
Sve ce n tra ln e funkcije, prvenstveno strateške, gospodarske i kulturne, koje je Legrad v e ć
o b a v lja o za širu okolicu, snažno napreduju i razvijaju se u pravo u 16. i 17. stoljeću, ka d ovaj
o p p id u m p rip a d a p o d veliko m eđim ursko vlastelinstvo Zrinskih. Legradsko p o d g ra đ e (op -
pid um ) organizirano je kao i d ru g a slična poveljna trgovišta u to fe u d a ln o d o b a . Mjesto je im alo
značajnu sam oupravu, m o g lo je birati čla n o ve m agistrata (zebrane o bch in e), svojega suca
(iudex) i d ru g e dostojanstvenike, a g rad je naseljavao dosta slob od nja ka i ponešto km etova,
te d a ka ko vo jn a p o sa d a u tvrđavi. Žganec, primjerice, n a vo d i d a je "mjesto Legrad bilo i
p ovo ljn o trgovište, te je im alo svoj m agistrat. Zapisnici o sjed nica m a m agistrata č u va ju se od
1672. g o d in e , a pisani su v e ćim djelom latinskim jezikom, kasnije m ađarskim , a za vrijem e
apsulutizm a hrvatskim. Zna čajn o je d a legradski m agistrat sa senatorim a im a i sudačku v la s t"6
Haller, pak,spom inje d a su privilegije Legrađanim a o do b ra va li fe u d a ln i gospodari, sudački i
crkveni velikodostojanstvenici, p a i sami carevi. Kao prim jer n a vo d i povelju koju je kralj
Ferdinand III. izdao 1643. g o d in e i dozvolio Legrađanim a trg o v a n je p o cijeloj M ađarskoj, a suditi
im je p ak m o g a o je d in o su da c o p p id u m a Legrad.7
Zrinski su ne sam o priznavali privilegije i pravno ustrojstvo o p p id u m a Legrad, n e g o su
podup ira li n je g o v razvoj, jer je to bilo i u njihovom interesu. Nakon turskog zauzim anja Velike
Kanjiže i p o v la č e n ja g ra n ic a na samoj Muri i Dravi, ovi se odnosi don ekle kom pliciraju zbog
ratnih opasnosti i interesa vojske u legradskoj tvrđavi. M eđutim , usprkos miješanju n a ro d a i ratnih
dugogodišnjih prilika, čini se d a je Legrad i u to vrijeme ostao najvažnija n ase ob en a to č k a o vo g
djela Podravine i M eđim urja. Doduše nešto kasnije, dakle nakon d em ografske o b n o v e nakon
odlaska Turaka, župne m a tic e Legrada zapisale su ča k 1.112 d o m a ć in s tv a ili 6.039 stanovnika
(bilo je to 1771. g o d in e). Tako veliki broj stanovnika,Legrad više nikad u svojoj povijesti nije
d o stig a o .8 G o d in e 1650. za g re b a čki biskup Petar Petretić spom inje d a je u M eđim urje poslao
d va isusovca i d a su oni uz dru ga m jesta posjetili
i "civitas Legradinensis" - dakle g ra d Legrad - koji
je "p lodno tlo za vojnike i heretike".9O dnose
Zrinskog, odnosno legradske tv rđ a v e i njezine
v o jn e p o s a d e s je d n e strane, te le g ra d ske
zebrane o b c h in e i općinstva s druge, va lja lo bi
još istražiti i pobliže objasniti, ali p oznati p o d a c i
upućuju d a su ti odnosi bili nešto povoljniji i bolje
organizirani n e g o prim jerice u Koprivnici i drugim
g ra do vim a i trgovištim a na turskoj gra nici u to
d o b a . Tako je o p p id u m Legrad iako na samoj
granici uspio zadržati i civilno stanovništvo. Tu
crkva ima svoj kontinuitet, a isto ta k o i dje lova nje
ce h o v a i trg o v a c a - iako je m iješanje n aro d a ,
vjera i o b ič a ja bilo g o le m o (u to m sklopu p ose b ­
no je z a n im ljiv a p o ja v a p ro te s ta n tiz m a , a
kompleksna vjerska struktura Legrada ostala je
karakteristika to g naselja sve d o danas).
G o s p o d a rs k a s n a g a L e g ra d a u d o b a
Zrinskih prvenstveno se tem elji na obrtništvu i
trgovini, a bila je razvijena i ratarsko stočarska
Grb oppidum a Legrad iz 1610. godine proizvodnja. Uz Varaždin, Prelog, Koprivnicu i još

7
PODRAVSKI ■ ZBORNIK 1991.
neke g ra d o v e i trgovišta, upravo Legrad je jed no o d najznačajnijih cehovskih starih središta u
o vom dijelu Hrvatske. Zrinski su potica li razvoj o brta i trgovine, a njihovi majuri u Legradu, Donjoj
Dubravi i okolnim selima bili su prim jerno organizirani. Može se s dosta sigurnosti zaključiti d a su
bratovštine (vezane vjerojatno uz crkvu), koje su povezivale trg o v c e i osobito obrtnike, u
Legradu p ostojale v e ć u 15. i i 6. stoljeću.10 I je d a n o d najstarijih c e h o v a u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj u o p ć e , nastao je u Legradu - to je Nožarski ce h, koji je, p re m a n a v o d u Hallera,
osnovan još 1480. g o d in e .11 Cehovi su bili specifična, strukovna o rg anizacija obrtnika, a osobito
su se razvili krajem razdoblja Zrinskih, te u 18. i 19. stoljeću. J e d a n od najstarijih takvih cehovskih
udruženja u Legradu je c e h šoštara i kušnjara, koji je svoja pravila d o b io v e ć 1697. g o d in e , a
kasnije se osnivaju i drugi legradski c e h o v i.12 Legradski, pak, trg o v c i imali su poslovne veze s
partnerim a iz južne Ugarske, Štajerske i Hrvatske.
D akako, L eg ra d je u vrijem e Zrinskih im a o i d ru g e važne fu n k c ije (osim strateške),
n ad ove zuju ći se na d je lova nje obrtnika, trg o v a c a i p o ljo d je la c a . Tako je o vd je b io poznati
prijelaz - b ro d - preko Drave i Mure (s posebnim p o v la s tic a m a ubiranja pristojbi^ a 1674.
spom inje se i p ose bn a luka (vjerojatno za č a m c e , jer se njim a trg o v a lo rijekam a). G o d in e
1682. u Legradu je radila i solana (državni m o n op ol) za šire p o d ru čje , sol se o d a v d e razvozila
č a m c im a i na konjim a. Trgovačko značenje Legrada p od up ira li su i znam eniti tjedni, m jesečni
i godišnji sajmovi, osobito stočni, za što su se ta k o đ e r izdavale pose bn e povelje. 14
S obzirom na svoj geografski položaj, kao i mjesto u sustavu vlastelinstva Zrinskih i istaknuto
stratešku poziciju u obrani od Turaka, jasno je d a je Legrad u vrijem e Zrinskih bio vrlo zn a ča jn a
naseobina i gospodarska to čka u ovom prostoru. V e ć n je g o va n ep osred na o kolica bijaše

Orteliusova karta iz 1572. godine - Legraa se još nalazi sjeverno oa Drave

8
PODRAVSKI ■ ZBORNIK 1991.
pošum ljena i divlja, p o g o to v o pojas tzv. ničije zemlje - odnosno g ra n ic a s Osmanskim carstvom ,
g d je su h a ra čile razne vojske i b a n d e . G odine 1660. posjetio je Zrinskog i Č a k o v e c slavni turski
d ip lo m a ta i p u to p isa c Evlija Č elebi. Došao je u Legrad, ali nije ostavio opis o vo g o p p id u m a ,
n e g o m aštoviti zapis o lovu u n jegovoj okolici:
"Poslije sedam sati ja h a n ja stigli smo iz Legrada u blizinu N ovig ra da (Serinwar), ka d iz šume
p o č e sa svih strana p u c n ja v a iz to p o v a . Za čas tu izbi čita vo m ore ljudi, koji dižući hajku stvoriše
zaglušnu buku. Iz p la nin a sljegoše se zvjerad, p a izložiše svoje živote na pazar. U brojnih jele na
rogovi izrasli p o p u t vila. Bilo je i neke vrste m e d vje d a crvene dlake, koji liče na b a g d a d s k o g
lava. Strašni veliki zubati veprovi bijahu ve ći o d m a g a rca , a divlje o v c e i koze koliko g o v e č e .
A koliko je još bilo lisica, vukova, risova i zečeva, to sam b o g zna. M ed vje d i rastrgoše oko p e t
stotina ljudi. Tog d a n a uloviše ta k a v lov d a se u slavu njegovu p o p ilo m ožda tisuću kola v in a ".15

3. UTVRDE LEGRAD I N O V I ZRIN

Zahvaljujući u g la vn o m o ču va n im v e d u ta m a i nacrtim a u zbirkam a Austrijske n a c io n a ln e
b ib lio te ke (Ö sterreichische N ationalbibliothek) i Vojnopovijesnog m uzeja (Kriegsarchiv) u Beču,
te dijelom i p o d a c im a iz Arhiva Hrvatske u Zagrebu i rad ovim a naših povjesničara, d anas
znam o nešto više o dvije ve le b n e utvrde na ušću Mure u Dravu iz vrem en a 16. i 17. stoljeća - o
tv rđ a v a m a Legrad i Novi Zrin. Vrijem e je to, uglavnom , g ra ničn og položaja ovih u tvrda p re m a
turskoj južnoj Ugarskoj (sa sjedištem u Velikoj Kaniži), pa loka cija na sutoku velikih rijeka im a
osobito strateško značenje. U Podravini, od Drnja, Sigeca, Koprivnice d o N ovigrada, P rodavića
(Virja) i Đ u rđ e vca v e ć je faktički form irana Vojna krajina ili g ra nica , koja je bila sve cjelovitije
p o d izravnom k o m a n d o m austrijske vojske. U nastavku prem a za p a d u , dakle u M eđim urju, na
posjedu vlastelina Zrinskih form ira se uz Muru nastavak o b ra m b e n e linije, ali koja je ostala izravno
p o d kontrolom k a p e ta n a Legradskih - odnosno Zrinskih. Ta zrinska linija o b ra n e za p o č in je s
u tvrd o m a Legrad i Novi Zrin na sutoku Mure u Dravu, a nastavlja se u tvrd a m a u Kotoru
(Kotoriba), te u G oričanu, D eka no vcu i Križovcu, naslanjajući se d a lje na z a p a d p re m a Lapšini
i Štrigovi.16
Pa, kakva je bila u tvrd a Legrad? Kao što smo ve ć naveli, ranija srednjovjekovna legradska
u tvrd a oslanjala se na za m o čvaren i dravski poloj kao osnovni strateški, o b ra m b e n i pozicijski
e lem ent. M eđutim , to je u građevinskom i ka p a cite tn o m smislu bila utvrda posve lokalnog
z n ača ja . Njezini se opisi ili nacrti nisu sačuvali. Kada su Zrinski dobili M eđim urje (1546) v e ć se
jasno oslikavala turska opasnost s istoka, pa oni o d m a h p o č e tk o m d ru ge p o lo v ic e 16. stoljeća
pristupaju ne sam o rekonstrukciji v e ć praktički izgradnji nove tv rđ a v e u Legradu. Izgradnju ove
legradske utvrde z a p o č e o je Nikola Šubić Zrinski, ali poslije n je g o ve herojske p o g ib ije p o d
Sigetom (1566), nastavio je g radnju njegov sin Juraj Zrinski, koji je u glavn om i dovrši. Iz 1572.
nalazim o n a re d b u c a ra M aksimilijana, koji nalaže stanovnicim a M eđim urja d a g ra d e tv rđ a vu
Legrad kneza Juraja Zrinskog, a iz svibnja 1572. g o d in e sa čuva o se tlo c e rt legradske utvrde u
Kriegsarchivu u B e ču.18 Tada je uglavn om ve ć bila dovršena.
'Tlocrt legradske utvrde izrađen je prostom rukom na p ap iru veličine ondašnjeg arka,
o b o je n v o d e n o m b o jo m u ljubičastom tonu, kao zabilješka z a te č e n o g stanja na licu mjesta.
Ispod prikaza je rukom napisano - Legrat. Na nešto povišenom zemljištu uz ušće Mure u Dravu,
okružena v o d o m iz tri riječna rukavca, nalazi se tvrđ a va Legrad. Č etvrtasto oblikovan prostor
zatvoren p a lisa d a m a im a na kutovim a kružne bastione. Na za p a d n o j strani zida su je d in a vrata,
d o kojih se s k o p n a dolazi drvenim diživim mostom. Unutar tvrđavskog prostora n em a
nazn ače nih g ra đ e v in a ."19
G o d in e 1572. knez Juraj Zrinski u novodovršenoj tvrđavi u Legradu v e ć ima snažnu vojnu
posadu, jer Turci provaljuju i prijete iz osvojene Virovitice (1552), te iz južne Ugarske. V ojna
p o sa d a u Legradu bro ja la je ta d a 150 konjanika i 50 tra b a n ta , što je za o no vrijem e bila g o le m a
sila.20Zrinski, uz p o m o ć b e č k o g d vo ra i vojnih vlasti, d o b ro su održavali, a kasnije i n a d o g ra đ iv a li
legradsku tvrđa vu, ta k o d a je o n a uskoro postala središtem zrinske legradske g ra nice . Postala

9
PODRAVSKI ■ ZBORNIK 1991.
 je čvrsto g ra đ e n a u tvrd a, prava renesansna nizinska fortifikacija, ko m b in a c ija zemlje, drvenih
palisada i kam enih kula i građevina. To se o čito vidi i na jed no j ve du ti legradske tvrđa ve, crta n o j
tušem, iz l639. g o d in e . Lj. Perči navodi: 'Tvrđavski zidovi su o d ka m e n a s kruništima i o tvorim a
za va tre no oružje. Na kutovim a su poligonalne natkrivene d rve ne kule sa o tvorim a za to p o v e .
Iza zida tv rđ a v e naziru se krovovi i kupola neke g ra đe vine . Do vanjskog re d a p alisad a je
nekoliko ku ća u p o d g ra đ u (suburbiumu). U stražnjem planu v e d u te vid e se brežuljci" (vje rojatno
Legradske g ore).21
Kada su Turci zauzeli Veliku Kanjižu (1600) strateško z n ače nje utvrde u Legradu b itn o je
poraslo, a tv rđ a v a se još više obn avljala i proširivala. Ti se radovi p o g o to v o izvode i n akon 1603.
g od in e, odnosno poslije smrti Juraja Zrinskoga. O velebitnosti o ve tv rđ a v e g o v o re i kasniji nacrti
i ve du te. Prema n a v o d u J. Hallera, potkraj 16. stoljeća u legradskoj tvrđa vi sta cion ira no je 200
mušketira i 20 to p o v a , a jedan o d prvih zapovjednika bio je Ladislav Č anji - d ok se 1641.
spom inje Ivan von Keiserstein 22lzgrađenost i pozicija u tvrde u Legradu slikovito o č a ra v a i
v e d u ta koja je nastala između 1660. i 1664. g odine, dakle u vrijem e velikih borbi Zrinskih s Turcima
iz Velike Kanjiže. Na ve d u ti se ta ko đ e r vidi dvostruki red drvenih palisada, p o to m ulazna vrata
sa stražarnicom , tvrđavski zidovi sa prostranim kulam a na kojim a su otvori za va tre n o oružje.23Lj.
Perči navo di i pla n Legrada G iuseppea Spalle iz d ru ge p o lo v ic e 17. stoljeća na kojem se uz
tvrđa vu nalazi i trgovište (op p id u m ) - na istoj lokaciji između ruka vca Drave. "Kaštel je smješten
uz samu o ba lu Drave, o d koje ga dijeli uski pojas zemlje i o pko p . Ima oblik p ravilnog č e tv e ro k u ta
sa snažnim rom b o id n im bastionim a na kutovim a. Snažna palisad a štiti unutarnji prostor u kojem
je šest m anjih četvrtastih građevina. Iza palisada su kam eni zidovi. Ulaz je m o g u ć kroz v ra ta na
za p a d n o j strani, a prilazi im se preko drvenog diživog m osta".24
Tražiti danas lokaciju legradske utvrde dosta je nezahvalan posao, jer se kroz stoljeća tok
Drave i njezinih ru k a v a c a bitno mijenjao. No, g o to v o sigurno se m ože tvrditi d a je zn am en ita
legradska tv rđ a v a bila locirana na današnjem lokalitetu kojeg n a ro d zove G radišće (a D rava
je nekad tekla južno o d njega, na Keblu). Tu lokaciju valjalo bi arheološki istražiti. Nakon dolaska
Turaka (1690) iz južne Ugarske, funkcija legradske utvrde kao strateške to č k e uvelike slabi, p a
" .................. i— r r i i i . .. . i i ............................................., i.i i i,............... ri i r ^ r

Veduta tvrđave Legraa iz 1660. godine

10
PODRAVSKI ■ ZBORNIK 1991.
 se i g ra đ e v in a zapušta, a razvija se legradsko poveljno trgovište (op p id u m ). Pavlin Josip
B edeković vidio je slavnu legradsku utvrdu 1752. god in e v e ć ka o ruševinu i bez ikakve
funkcije.25
Kratka je, ali herojska, povijest druge ve le bn e Zrinske u tvrd e na sutoku Mure u Dravu -
N o v o g a Zrina. Radi se o kratkom razdoblju izgradnje i opstanka tvrđ a ve , od 1660. d o 1664.
g o d in e , a u uskoj je vezi s političkim i ratničkim djelovanjem slavnog hrvatskog b a n a Nikole
Zrinskog Kuršanečkoga. Zrinski se nije mirio sa prisustvom Turaka u Kanjiži i okolici, jer su
predstavljali stalnu prijetnju M eđim urju i Hrvatskoj. Stoga je 1660. nekako ishodio dozvolu d a s
lijeve o b a le M ure kod Leg ra da gradi svoju "ovčarnicu", koja se 1661. praktički pretvorila u
d o b ra n o b ranjenu m alu utvrdu - b io je to N ovigrad (Serinwar). Zrinski ta d a p oruču je Turcima u
Velikoj Kanjiži: "Pašu kanižkog p ak upozoravam neka nebi u b u d u ć e puštao stoku svoju p o polju
kanižkomu. U m ojem , naim e, m ajuru (N ovigradu) vazda ć e se nalaziti psi, koji bi m ogli rastrgati
stoku pašinu. Topove sam na b e d e m e postavio zato da moji borci uzm ognu p u c a ti na vukove
i m e d v je d e ".26
M eđutim , Zrinski se nije zadovoljio samo tvrđicom N ovigrad, v e ć uz p o m o ć Hrvatskog
sabora i drugih č im b e n ika za p o čin je 14. lipnja 1661. god in e gra diti novu, ve le bn u tv rđ a vu na
Muri, koju je prozvao na uspom enu svoje stare postojbine - Novi Zrin. Hrvatski sabor ta d a
zaključuje sljedeće: "Za u tvrđivanje N ovoga Zrina, koji je p o č e o i još uvijek g radi preuzvišeni
gosp od in g ro f b a n , o predjeljuju se kotarevi Franje G rub ašo va čkog a, Ivana Kiša, Tome H reljača
i Vuka Bužanića, plem ićkih su d a c a varaždinske županije, te o b a kotara županije križevačke.
Ovi su svi dužni i b it ć e o bavezni d a njegovoj preuzvišenosti p o d za p o v je d i na raspolaganje
stave o d svakog d im a p o d va težaka, koji će, prem a nalog u n je g o v e preuzvišenosti, biti
proviđeni sjekiram a i drugim a la to m za uređivanje tvrđe".27
D a n o m ice je na izgradnji N ovog Zrina radilo 500 do 1000 ljudi, a ra d o vim a je najčešće
rukovodio sam b a n Nikola Zrinski. Potkraj 1662. god in e na Muri (izm eđu Kotoribe i Legrada)
nastala je je d n a o d n ajvećih i najljepših renesansnih protuturskih u tvrd a na hrvatskom tlu. Evo
i opisa N ovog Zrina iz p era dr. Rudolfa Horvata: 'Tvrđava d o b ije oblik če tve ro ku ta . Zidovi bijahu

Veduta Novigrada na Muri iz 1662. godine

11
PODRAVSKI ■ ZBORNIK 1991.
 V e d u ta N o vo g a Zrina iz 1664. g o d in e

gra đe ni o d tesana ka m e na . Na svakom kutu stajala je č e tv e ro k u ta kula, a u sredini stari trokatni

d vor s dvije visoke kule. Č itava tvrđ a va bijaše p o d ig n u ta na pilonim a, jer se nalazila na
m o č v a rn o m terenu. O ko tvrđa ve bila je g ra b a n a p u n je n a v o d o m iz rijeke Mure. Sve to bijaše
zapravo nutarnji grad. O ko njega d a d e Zrinski p o d ig n u ti vanjske utvrde. O ne bijahu zem ljane,
a im ale su oblik n epravilna četverokuta. Visoki je nasip im ao na četiri m jesta trouglaste bastione
na kojim a su stajali to po vi. Mjestimice bijaše nasip okružen pleterom . To va ljd a za to d a lakše
odolijeva vo di koja g a je okruživala. Unutar to g a nasipa nalazila se, z a p a d n o o d sam e
unutrašnje tvrđa ve, n o va varoš: Novi Zrin. O vdje d a d e b a n za tri tje d n a d a ti sagraditi 30 ku ća
u kojim a su stanovali g ra đa ni, dokle se vojna p osa da nalazila u unutrašnjoj tvrđi. Da b u d e varoš
bolje zaštićena, okružiše nasipe hrastovim stupovim a, koji bijahu o d o z g o zašiljeni. Iz varoši nije
se m o g lo ići u unutarnju tvrđu izravno, nego preko posebne tvrđice , koja bijaše ta k o đ e r
okružena zidom, nasipom i grabom . Istom iz ove tvrđ e v o d io je diživ m ost u unutarnju tvrđu.
Slična se tv rđ ic a nalazila i na istočnom djelu od u nu tarn je ga g ra d a ".28
N ad glavnim ulazom u Novi Zrin stajao je veliki kam eni grb obitelji Zrinskih, za je dn o sa
natpisom : Sors b a n a nihil aliud (M alo sreće i ništa više), što je bila životna deviza m udrog
hrvatskog b a n a Nikole Zrinskoga. Bio je tu i još je d a n natpis: Nitko nas ne m ože napasti
nekažnjeno.29Potkraj 1662. godine Zrinski izazivački p oruču je Turcima u Velikoj Kaniži: "Sada je
m oja žena u N ovom Zrinu. Ako je u Kaniži koji junak, neka d o đ e u Novi Zrin i pozdravi ženu moju.
O na ć e mu d a ti koralje i džepni rubac!"30
Ipak, Turci su prijevarom i golem om vojnom silom razrušili velebni Novi Zrin - ljeti 1664. godine.

4 .STALNE BORBE S TURCIMA I EPOPEJA N O V O G A ZRINA

Kao što je p oznato, prodori osmanskih č e ta p rem a za p a d n o j Hrvatskoj i Ugarskoj d o g a đ a ju
se ve ć od p o č e tk a 16. stoljeća, a p o g o to v o nakon bitke kod M o h a č a (1526). S obzirom na svoj
položaj na sutoku Mure u Dravu, gdje je kasnije p o v u č e n a i g ra n ica , Legrad je bio u žiži tih ratnih
zbivanja, te d a p a č e je d n a od središnjih to č a k a dugogodišnjih stradanja.
Prodirući južnom Ugarskom prem a zapadu, turske č e te po prvi p u t su te m e ljito o p lja č k a le
Legrad ve ć 1526. g o d in e , ko da ovo trgovište još nije im alo značajnu utvrdu. Stalne bitke oko
—

PODRAVSKI ■ ZBORNIK 1991.

sam e utvrde ili p ak u sam oj okolici vodile su se neprestano slijedećih g o d in a , a osobito nakon
što su ovim prostorom zavla da li Zrinski, koji su upravo Legradsku utvrdu odredili kao središte
o tp o ra . Usprkos izgradnji legradske utvrde, branioci nisu uvijek m ogli o č u v a ti legradsko

, Vjf ii 9*1

Pogled na velebnu utvrdu Novi Zrin - 1664. godine

p o d ru č je o d p ro d o ra Turaka, p a č a k i o d njihove privrem ene vlasti u o vo m dijelu Hrvatske.

O sobito žestoke b o rb e vo d ile su se, primjerice, 1577. g o d in e k a d a p o s a d a legradske u tvrde
nije m o g la pružiti o tp o r n a d m o ć n o m neprijatelju, p a se ova tv rđ a v a č a k dvije g o d in e nalazila
u turskim rukam a.31
Nešto ranije, 1568. g o d in e , branitelji Legrada bili su bolje sreće. Tada je ovu "ničiju zemlju",
na granici dviju carstava, o d lu čio sa 4000 janjičara opljačka ti Skender-beg iz Slavonske Požege.
G la vna bitka d o g o d ila se u blizini Legrada, gdje je hrabra hrvatska vojska, p re d v o đ e n a knezom
Jurajem Zrinskim, p otu kla Turke, ta k o d a se "oni razbježaše na sve strane, a m nogi utopiše u
Dravi i Muri". P redaja kaže d a se ta j d io legradske okolice o d ta d a zvao Tursko groblje. U ovoj
slavnoj b ici je prijatelj kneza Juraja Zrinskog, građanin L egrada G ašpar Švaštić, uspio ubiti
Skender-bega, p a je zb og o v o g a p o d vig a kasnije za do bio p lem ićku titulu.32 Presudne bitke
vo dile su se i oko Leg ra da 1600. godine, ka da je sa 20.000 Turaka u o ve krajeve provalio
Khiaja-paša, zauzeo i Kanižu, te usput i Brežnicu, Baboču i Legrad. Upravo kod L egrada je 12.
kolovoza 1601. g o d in e bila o d Turaka h a m e tice p o tu č e n a vojska kraljevskog v o jv o d e Ferdinan­
d a (Turski k o m a n d a n t bio je ta d a H asan-beg iz Kaniže). Tada je Legrad na kraće vrijem e p a o
u Turske ruke, ali je kasnije, a osobito od 1618. godine, te m e ljito o b n o vlje n .33U Legradu je
sklopljen i je d a n o d regionalnih primirja između Zrinskih i Turaka (iz Kaniže). Bilo je to 1648. godine.
Mir, koji je in a č e b io kratko ga vijeka, inicirali su Turci iz Kaniže, jer im je Nikola Zrinski nanosio sve
osjetljivije gubitke. U Legrad su ta d a došli Hasan-paša i ostali turski visokodostojanstvenici iz
Kaniže, a poslije u g o va ra n ja mira, Zrinski je Turcima poklonio k o m p le t znam enitih legradskih
34
noževa.
Ipak, najžešće bitke s Turcima vodile su se u nekoliko n a v ra ta oko N ovog Zrina i N ovig ra da
- od 1661. d o 1664. g od in e. Nakon relativnog zatišja zimi izm eđu 1663. i 1664. g o d in e , Nikola
Zrinski s hra brom hrvatskom vojskom, provaljuje u proljeće 1664. g o d in e uz Dravu u južnu
Ugarsku, sve d o Osijeka g d je je zapalio znam eniti Turski m ost preko Drave. O slobodio je
privrem eno ta d a m n o g e g ra d o v e i utvrde, ali ne i Veliku Kanižu.Podaci g o vo re d a se u Novi
Zrin i Č a k o v e c vratio s g o le m im ratnim plijenom , u kojem je, m e đ u ostalim, bilo 3000 konja i 2000

13
PODRAVSKI ■ ZBORNIK 1991.
 Prikaz bitke kod Novoga Zrina ljeti 1664. godine

g la v a d ru ge stoke.35 Novi Zrin je od svoje izgradnje (1661. i 1662.) b io trn u oku kaniškim Turcima,
te su g a u nekoliko n a vra ta n a p a d a li i tražili od b e č k o g a d vo ra d a se poruši o v a tv rđ a v a
izgrađena "na prijevaru". Nakon osječke vojne Nikole Zrinskoga, Turci su d efin itivn o odlučili d a
o b ra č u n a ju s Novim Zrinom i d a upokore Zrinskoga.
Nakon neuspjele o p sa d e Kaniže, Zrinski se p o vu ka o u Č a k o v e c , a o d I. lipnja 1664. Turci su
na prostoru o d Kaniže d o Legrada koncentrirali u pravo g o le m e vo jn e snage - oko 30.000
vojnika i m n o g o o p re m e (to p o va ). P očetkom lipnja 1664. z a p o č e le su i prve b o rb e na
Legradskoj gori i oko N ovo g Zrina i Legrada. Vrlo krvava bitka vo dila se, prim jerice, 6. i 7. lipnja
1664. g o d in e za o to č ić na Muri između N ovigrada i N ovog Zrina, g d je se osobitom hrabrošću
iskazao g ro f Strozzi i o d b io janjičare.
U izvorima i literaturi sačuvani su detaljni opisi borbi za Novi Zrin. H rabra se p o sa d a o pirala
razm jerno d u g o , a veliku hrabrost pokazao je k o m a n d a t o b ra n e A ve nco u rt. Deset su d a n a
Turci p u ca li na Novi Zrin. Istom 19. lipnja 1664. okrenu vatru ta k o đ e r i na o tv o re n o polje, ta m o
g d je se nalazila kršćanska vojska. Veliki vezir je k sebi prikupio svu tursku vojsku iz Ugarske i bližih
turskih pokrajina. Turci se 29. lipnja 1664. spremiše za ko na čni o b ra č u n - na glavni juriš na Novi
Zrin. Prva je n a va la z a p o č e la 30. lipnja 1664. u p e t sati ujutro. Izm eđu 8 i 9 sati n a v a le Turci
iznenada svom silinom i u velikoj brzini, te p o d o b ro smišljenoj osnovi istovrem eno u d a re na sve
gradske utvrde N o vo g a Zrina. Izmučeni i prestrašeni, najprije N ijem ci p oče še bježati p re m a
Muri. Branila se sam o je d n a če ta , koja je stajala tik d o glavnih vratiju. Ne p ro đ e iza to g a niti
č e tv rt sata i Turci su bili gospodari velebne utvrde. Turci su 7. srpnja 1664. potpalili m ine koje su
raznijele kutne kule N o vo g a Zrina, a drvene zgrade i p alisade zapališe. V e ć 12. srpnja 1664.
g o d in e o d ve le b n o g N ovo g Zrina praktički ne ostade kam en na ka m e nu .36
Novi Zrin je p a o , a d a velika carska vojska od 20.000 vojnika, koja je bila u lo go ren a južno
o d Legrada, nije ništa poduzela. G lavnokom andujući carske vojske, g ro f M o n te c u c c o li v o d io
je defanzivnu politiku - nije Turcima d a o d a krenu d alje na jug ili z a p a d . Za Novi Zrin nije m ario,
jer je bio u zavadi s Nikolom Zrinskim, koji mu je bio konkurent za g la v n o g a k o m a n d a n ta carske
vojske. Zrinski, o g o rč e n i jad an , 30. lipnja 1664. g o d in e piše Ratnom vijeću u Graz: 'Teškom
žalošću im am vam , b la g o ro d n a gospodo, javiti nečuveni čin, kojem u n em a p re m c a u povijesti.

14
PODRAVSKI ■ ZBORNIK 1991.
Jutros zauzeo je dušm anin Novi Zrin, kojemu su tem elji i zidovi bili neozljeđeni, p red o č im a vaše
velike vojske, ta ko re ć i sam o jednim u da rce m sablje... a gosp od in M o n te c u c c o li nije na
nje go vu o b ra n u niti sablje p ovu kao ".37
I kasnije, p a i nakon krva vo g a završetka Urote zrinsko- frankopanske, Legrad je im ao brojne
sukobe sa kaniškim Turcima, sve d o 1690. g odine. Legrađani su se osobito istakli u bojevim a za
o s lo b a đ a n je južne Ugarske i Kaniže, a za ove zasluge m nogi su n ag ra đe ni.

5. PLJAČKA ZRINSKOG LEGRADA

Ratna e p o p e ja N ovo g Zrina ka o d a je najavila i krvavi kraj v la d a v in e Zrinskih u M eđim urju
i Legradu. Je d n o slavno razdoblje završilo je u otim ačini i pljački Zrinskih im anja, a je d n a o d
najslavnijih velikaških obitelji u hrvatskoj povijesti sasječena je d o korijena. Tragične d a n e 1670.
i 1671. g o d in e uvelike je osjetio i o p p id u m Legrad, a p o g o to v o n je g o va tvrđ a va .
Čim je c a r Leopold 29. ožuljka 1670. g o d in e Zrinske i Frankopane proglasio "nevernikom
naše krune", p lja čka i hajka koja im a m alo ko m p aracija u našoj i evropskoj povijesti - m o g la je
z a p o č e ti. Im a n je "p re m ilo s tiv n o g a g o s p o d in a g ro fa P e tra v e k iv e č n o g a Zrinskoga i
Legradskoga k a p e ta n a i g o sp o d a ra o d M eđim urja" o p lja č k a n o je na naj bezobzirniji način: na
M eđim urje je navalilo "više vojske neg o na Turke". Grof Ivan Herberstein, g ro f Ivan Ernest
Paradaiser, g ro f Ferdinand Ernest Breuner, barun Fridrich Saurer, barun Ivan Ja kob Teuffen-
b a c h , g en eral Spankau, g ro f Nikola Erdödy i drugi velikaši i oficiri pohrlili su sa svojim č e ta m a u
M eđim urje ne bi li ih z a p a o što ve ći dio pljačke.
G eneral Spankau provali o d Varaždina u M eđim urje 13. travn ja 1670. g o d in e , a istog d a n a
iz Koprivnice u Legrad krene sa 4000 vojnika general Breuner. Vojska je uništavala i o p lja č k a la
sve d o č e g a je došla. D oslovce. Barun Ivan Wildestein 30. travn ja 1670. piše d a je n je m a čka

Popis zaplijenjenih dobara na allodiumu Legrad 1670. godine

15
PODRAVSKI ■ ZBORNIK 1991.
vojska " u Č a ko vcu uzela sa sobom sve, ta ko d a bolesnoj grofici Katarini Zrinskoj nije ostavila
niti zdjele niti ražnja. Vojska je odnijela sve vrijednosti, tka nin e i osam pari konja, a ostavila je
d va n ajgo ra para". Koprivnički general Breuner 28. travn ja 1670. piše Ratnom vijeću u Graz i
ovo: "M eđim urci, osobito pak oni iz Legrada, Kotoribe i drugih m jesta uz Muru, zahtijevaju d a
b ud u pripojeni Vindiškoj krajini". Ljudi su se na smrt preplašili zulum a vojske. Vojnici g e n e ra la
Breunera bezobzirno su o pljačkali Legrad, okolne zrinske m ajure i km etska staništa.39
Kad su o p u n o m o ć e n ic i Kraljevske komore, Petar Prašinski i Franjo Špoljarić, službenici
tridesetnice (carine ) u Nedelišću, započeli službeni popis im anja Zrinskih, našli su sam o neznatne
ostatke slave i b la g a Zrinskih. Kada su stigli u Legrad, o v d je su zatekli sam o 16 gusaka i 21 patku!
0 pljački u Legradu g o vo re i brojna povijesna svjedočanstva. "Više ljudi iz Legrada svjedočilo
je p o d zakletvom d a je sa tam ošnjeg m ajura o dnijeto, m e đ u ostalim, 30 p o kriva ča , 37 "glava"
soli, više o d šest kola različitih nam irnica, dvije v e ć e la đ e zvane "šajke", 89 g la v a stoke, 124 svinja
1 prasadi, 421 g o v e đ a koža, više različitoga a la ta , p a č a k i d v a zarobljena Turčina, p e t
zarobljenih V laha, te ka o kruna svega - jed na zarobljena djevojka". Bilo je nasilja različitih vrsta,
p a č a k i o tim a n ja p ra va na zemljišne posjede. Benedikt Sarka, sluga iz Legrada, spom inje "neke
zemlje koje su sudski zaplijenjene, ali su ih Legrađani silom uzeli n atrag . Slično je bilo i sa šum am a,
o ra n ic a m a i sjenokošam a na naplavini Veliki Otok, koje su stanovnici sela p o n o v n o osvojili".40
O tužno je završilo slavno razdoblje Zrinskih u Legradu 1671. g o d in e , baš kao i 1691. k a d a je
u bici kod S lankam ena p og inuo i zadnji Zrinski - g ro f A d a m . Za Legrad su nastupila d ru ga
razvojna vrem en a, a ostali su povijesni ožiljci i n a ro d n e uspom ene. Oni potvrđuju staru
Frankopansku maksimu: Navek on živi ki zgine pošteno!

B ilješke:

1 Opširnije o tom e u knjizi Dragutina Feletara: Legrad, Č akovec 1971. O tom e također pišu i:Jen ö Haller: Legrad törtenete, Eszek
1912. te A nđe la Horvat: Spomenici arhitekture i likovnih umjetnosti u Međimurju. Zagreb 1956.
2 Temeljito o tom e u knjigam a D. Feletara i J. Hallera
3 Fara Joszef: Muraköz törtenetenek rövid fogiaiata, Szombatheiy 1942. str. 13
4 Jenö Haller, o.e., str. 24 - 26
5 Marija Terezija izdaje 8. kolovoza 1759. godine povelju kojom proglašava Legrad slobodnim i poveljnim trgovištem (oppidum om ).
Arhiv se čuva u Arhivu Vojvodine u Srijemskim Karlovcima. Dragutin Feletar: Pravila legradskog Šoštarskog i kušnjarskog ce h a iz
1697. godine. Podravski zbornik, Koprivnica 1975. str. 135.
6 Vinko žganec: Sličice iz povijesti Legrada, Međimurski kalendar, Č akovec 1924, str. 95 - 98
7 Jenö Haller, o.e., str. 67; Dragutin Faletar, o.e., str. 134
8 Tabella Parochiarum anno dom ini 1771, Nadbiskupski arhiv Zagreb; Branimir Gušić: Prilog etnogenezi legradskoga kraja. Liječnički
vjesnik. Zagreb 1962, str. 122 - 125
9 Spomenica rimokatoličke župe Legrad, Dragutin Feletar: Legrad, o.e., str. 79 - 80
10 Dragutin Feletar: O bučarstvo i kozarstvo varaždinskog kraja do 1945. godine. Zbornik ra dova Zavoda za znanstveni ra d JAZU,
Varaždin 1989. broj 3, str. 127 - 128
11 Jenö Haller, o.e., str. 133 ('1480. godine kralj Matijaš potvrdio je štatute čakovečkom i iegradskon nožarskom cehu")
12 Temeljito o tom e u članku D. Feletera: Pravila legradskog.... o.e., str. 134 - 145
13 Dragutin Feletar: Legrad, o.e., str. 100 - 110; Spomenica rimokatoličke župe Legrad
14 Josephus Bedekovich: N atale solum saneti Hieronymi..., Neostadii Austriae 1752., str. 278
15 Evlija Čelebi: Putopis, Sarajevo 1964.
16 Joshepus Bedekovich, o.e.. str. 278; D. Feletar: Legrad, o.e., str. 71 - 100
17 Lijerka Perči: Neki prikazi tvrđave Legrad u 16. i 17. stoljeću. Muzejski vjesnik 9, Koprivnica 1986, str. 15
18 Rudolf Horvat: Poviest Međimurja, Varaždin 1907. str. 119; LJ. Perci, o.e., str. 15
19 Krigesarchiv Wien, HKR 1572 77 Exp; Lj. Perči. o.e., str. 15
20 Radoslav Lapašić: Prilozi o povijesti Hrvatske u 16. i 17. stoljeću.... Starine 18. Zagreb 1887, str. 34
21 Lijerka Perči. o.e.. str. 15; Ta veduta Legrada čuva se u Austrijskoj nacionalnoj biblioteci u Beču (Ösrerreichische Nationalbibliothek
Wien), c od ex 8622 i 8623
22 Jenö Haller, o.e.. str 153; D. Feletar: Legrad, o.e., str. 74 -105
23 Krigesarchiv Wien, KA G la 220 alfa, br. 39; Ljerka Perči, o.e.. str. 16
24 Krigesarhiv Wien, IV 24.159/2; Ljerka Perči, o.e., str. 16 -17
25 Josephaus Bedekovich, o.e., str. 33; D. Feletar: Legrad. o.e., str. 77 - 105
26 Prema na vodim a Jenö Hallera: D. Feletar: Legrad. o.e., str. 84
27 Zapisnik Hrvatskoga sabora o d 27. veljače 1662. godine, Arhiv Hrvatske Zagreb
28 Rudolf Horvat: Poviest Međimurja, Zagreb 1944, str. 86 - 110
29 P rem ayedutim a iz Beča i navodim a J. Hallera
30 Klaić, Sišić I dr.: Posljednij Zrinski i Frankopani, Zagreb 1911, str. 8
31 Prema na vodim a J. Hallera; Vinko žganec, o.e.. str. 95 - 99
32 Prema navodim a J. Hallera; Vinko žganec, o.e., str. 95 - 99
33 Prema navodim a J. Hallera; D. Feteler: Legrad, o.e., str. 73 - 75
34 Rudolf Horvat. o.e.. str. 82
35 Ferdo Šišić: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb 1962, str. 298 - 299; Josip M atasović: Stari osječki most. N arodne novine,
Zagreb 1929.
36 PremaJ. Sišiću i R. Horvatu; D. Feletar: Legrad, o.e.. str. 94 - 98
37 Klaić, Sišić i dr.. o.e.. str. 34
38 Vladimir Kapun: Zapljena i pljačka imanja Zrinskih u Međimurju, Međimurski kalendar 1969, Kajkavski kalendar 1970. i 1971.
39 Klaic, Sišić i dr., o.e., str. 127
40 Prema navodim a J. Hallera; Rudolf Horvat. o.e.. str. 208 - 209

16
PODRAVSKI ■ ZBORNIK 1991