Jezik se pjesničke umjetnine prema Težaku može rabiti u školskoj interpretaciji pjesme, kao

lingvometodički predložak i u svrhu samostalnog učeničkog istraživanja pjesničkog jezika. U školsku

interpetaciju pjesme ne mora se uvijek i nužno uključivati lingvističku analizu, ali interpretacije
Cesarićevih pjesama zahtijevaju barem djelomičan dodir s gramatičkim činjenicama kako bi
interpretacija bila što potpunija i razumljivija učeniku. Dakle, lingvostilistička analiza u interpretaciji
može biti potpuna ili djelomična. Stjepko Težak navodi pojedine primjere kao što su pjesma Mrtva
luka u kojoj je nemoguće ne spomenuti futur (Čuti će…. vidjet će) i infinitiv (plovit) u objašnjavanju
ritma ili u interpretaciji Pjesnika prešutjeti zamjenu pridjeva genitivom (lopte nogometa). Nadalje,
spominje i pjesmu Predgrađe u kojoj je važna stilogena funkcija deminutiva i agumentativa (kućica-
kućerina), a u pjesmi Voćka poslije kiše valja istaknuti glagol gle s uskličnom i predikatnom funkcijom.
U interpretaciji Cesarićeve pjesme Željeznicom nameće se cjelovitija lingvostilistička analiza. Ritam
pjesme kao odjek ritma jednoličnog zvuka željeznih kotača i životne tuge i jurnjave u prenesenom
smislu građen je na bezglagolskim ili eliptičnim rečenicama, polisindetonom, i karakterističnim
cesarićevskim ponavljanjem. Neke Cesarićeve pjesme mogu poslužiti kao lingvometodički predlošci u
nastavi jezika. Težak objašnjava razliku između lingvostilističke analize u školskoj interpretaciji i
analize u nastavnom procesu gdje se pjesma upotrebljava kao lingvostilistički predložak koja leži u
tome što je u drugom slučaju lingvostilistička analiza usmjerena prema jednoj jezičnoj činjenici koja
postaje predmetom proučavanja. Tako se kao primjer može uzeti Cesarićevo uzastopno ponavljanje
glagola, osobito prezenta, ili pasiv u pjesmi Noć tajanstva koji se javlja tek jednom u prvom stihu. Noć
tajanstva uglazbljena je, može poslužiti i kao svojevrsna motivacija za proučavanje Cesarićeva teksta.
Cesarićeve pjesme mogu se iskoristiti i za samostalna jezična istraživanja učenika. Zanimljiva je i česta
tema Otkloni od književnojezične norme u kojoj učenici mogu otkrivati odstupanja od pravopisne,
fonološke, morfološke, sintaktičke i leksičke norme. Kao neke od fonoloških osobina kod Cesarića
mogu se izdvojiti apokope ( il, al, nit), sinkope (vrat´ma, ljud´ma) i kontrakcije (ko, reko, spavo).
Akcentuirana ili bar djelomično akcentuirana izdanja Cesarićevih pjesama skrenut će učeničku
pozornost na važnost akcenta i odstupanja od naglasne norme. Učenike se može potaknuti i da
istraže koliko i kako Cesarić upotrebljava imperfekt u svojim pjesmama i što time postiže. Učenici su u
srednjoj školi osposobljeni i za istraživanje rimotvornih elemenata. Može se ustanoviti da je u
Cesarića najzapažljivije rimotvorno sredstvo iskorištavanje dvojnosti (nek – neka, o kom – o kome)
bilo u skladu s književnojezičnom normom ili mimo nje. Kada je riječ o jezičnoj jednostavnosti u
Cesarića može se govoriti o standardnim riječima koje su vrlo česte u svakidašnjem govoru, o
kolokvijalizmima, dijalektizmima, arhaizmima, poetizmima, sinonimima, homonimima,