IV.

PORIJEKLO I DOSELJENJE HRVATA

- interes od početka hrvatske historiografije

- posebna važnost pridana tijekom nacionalno-integracijskih procesa u 19. st.
- problem nedostatka izvora
- nijedan suvremeni izvor s podatcima o doseljavanju

- tri najvažnija izvora

- DE ADMINISTRANDO IMPERIO (O upravljanju carstvom)
- car Konstantin VII. Porfirogenet
- ostala djela:
- O temama (upravne jedinice u Carstvu, od 7. st.)
- O ceremonijama bizantskog dvora
- O djedu Baziliju (osnivač Makedonske dinastije)
- živi u prvoj polovici 10. st.
- služi se podatcima iz carskog arhiva u Carigradu
- nije mu cilj konstruiranje povijesne zbilje, nego pisanje uputa nasljedniku za
vladanje (odnos prema susjednim narodima)
- područje antičke Dalmacije podijeljeno između Hrvatske i Bizanta
- XXIX., XXX. i XXXI. glava
- dvije različite verzije o dolasku Hrvata
- I. verzija (XXIX. i XXXI. glava)
- Salonitanci svake godine na Veliki petak postavljaju vojsku na obali
Dunava da čuva stražu protiv Avara
- straža jednom prešla preko rijeke i zatekla žene i djecu bez ratnika
- pljačka i roblje
- sljedeće godine nova straža opet prelazi Dunav u namjeri pljačkanja,
no Avari ih spremno dočekuju
- Avari oblače odjeću ubijenih i polaze prema Saloni – propušteni kroz
Klis – pljačka i zauzeće Salone i čitave Dalmacije
- Avari/Slaveni/Avari koji su i Slaveni (Konstantinovi nazivi)
- Hrvati tada žive u „Velikoj ili Nekrštenoj Hrvatskoj“ sjeverno od
„Turske“ (Mađarska)
- car Heraklije (610. – 641.) poziva Hrvate u Dalmaciju da izbace Avare
- nakon pobjede Hrvati sami vladaju Dalmacijom
- starosjedioci na otocima i u bizantskim gradovima na obali
- II. verzija (XXX. glava)
- do avarskog zauzimanja Dalmacija istovjerna prvoj verziji
- Hrvati tada žive s onu stranu Bavarske
- jedan dio Hrvata pod vodstvom petero braće i dvije sestre odlučuje
se odvojiti i pronaći novu domovinu te dolaze u Dalmaciju
- Hrvatima vlada neimenovani arhont – otac arhonta Porge
- nema spomena cara – Hrvati došli samoinicijativno
- origo gentis (porijeklo naroda) – narativni književni oblik – obrasci
slični interpretaciji podrijetla drugih naroda
 - zašto dvije verzije istog događaja u jednom dijelu?
- XXX. glavu naknadno umetnuo anonimni autor
- Konstantin u XXIX. i XXXI. glavi želi naglasiti ulogu Heraklija u doseljenju
- Hrvati su od početka podanici bizantskoga cara
- izmišljena priča
- XXX. glava odraz hrvatske narodne tradicije
- informator dvora u Dalmaciji zabilježio priču od samih Hrvata
- želeći povećati objektivnost DAI umeće novu verziju u tekst
- možda Konstantin unio obje verzije pa tekst nije stigao revidirati
- Mladen Ančić o XXX. glavi
- Konstantin piše u vrijeme kada Bizant pobjeđuje Bugare te ne treba
saveznike
- u perspektivi cara svi narodi na Balkanu su njegovi podanici
- kraj 2. pol. 10. st. – Samuilo diže ustanak u Bugarskoj i Bizant treba
saveznike – car Bazilije II. se obraća Hrvatima (kruna Stjepanu I.
Držislavu)
- car pogoduje Hrvatima isključivanjem Heraklija iz priče – priznaje im
se suverenost nad teritorijem koji drže  II. verzija (XXX. glava)
- sve priče o porijeklu barbarskih naroda sačuvane iz pera rimskih ili romanskih autora
- interpretacija iz rimsko-kršćanske perspektive

- HISTORIA SALONITANA (Povijest salonitanskih i splitskih prvosvećenika)

- Toma Arhiđakon piše sredinom 13. st.
- oskudno znanje o ranom srednjem vijeku, no zanimanje za doseljenje Slavena
- nedostatak povijesnih izvora, osim ruševina Salone
- Izidor Seviljski na jednom mjestu spominje Slavene u Dalmaciji
- zaključuje da su Salonu porušili Slaveni
- visoko obrazovanje – zna da su u jednom trenutku Goti zavladali Dalmacijom
(Jordan: O podrijetlu i djelima Gota)
- govori o doseljenju Gota u Dalmaciju, Avare ne poznaje
- tada je doselilo osam plemena iz krajeva oko Visle
- u Dalmaciji već živi narod koji se naziva Kuretima – miješanjem s došljacima svi
postaju jedan narod
- Hrvate na nekim mjestima navodi kao Gote – argument u teoriji o gotskom porijeklu

- LJETOPIS POPA DUKLJANINA (Kraljevstvo Slavena)

- napisano u drugoj polovici 12. ili u 13. st.
- anonimni svećenik barske Crkve opisuje nepostojeće Kraljevstvo Slavena koje
obuhvaća Hrvatsku, Bosnu, Duklju i Rašku
- cilj je naglašavanje važnosti Barske nadbiskupije (podređeno sve osim Hrvatske)
- 2 dijela
- I. dio – do 1000. godine – opis izmišljene dinastije
- II. dio – do 1180ih – uglavnom povijest Duklje
 - nema nikakvih podataka o doseljavanju Slavena
- govori o gotskom doseljavanju u Dalmaciju i opisuje gotsku dinastiju
- „onda su slijedila četiri zla vladara“
- u nastanku Goti neobjašnjivo postaju Slaveni
- argument u teoriji o gotskom podrijetlu

+ pisma pape Grgura I. salonitanskom nadbiskupu 600. godine – žali što su stanovnici Salone
ugroženi zbog barbara koji provaljuju (Slaveni/Hrvati)
+ Liber pontificalis
- papa Ivan IV. (640. – 641.)
- podrijetlom iz Salone
- šalje opata Martina u Dalmaciju da otkupljuje zarobljenike (Romani
zarobljeni od Slavena) i prikuplja relikvije (ugrožene crkve)

- arheolog Frano Bulić

- sarkofag opatice Ivane
- otkriven na salonitanskom groblju Manastirinama
- stigla iz Sirmiuma
- datiran indikcijom u 614. godinu
- posljednji datirani zapis na salonitanskim grobljima
- zaključak: Salona je pala negdje nakon 614. godine

- vrijeme doseljenja Hrvata

- ograničeno između 614. i 641. godine
- 626. velika opsada Carigrada (Slaveni, Avari i Perzijanci)
- napadačima nedostaje mornarica – slavenski napad na monoksilima doživljava
potpunu propast obranom bizantske mornarice
- sukob Avara i Slavena nakon poraza  raspad saveza i slabljenje Avarskog Kaganata
- Hrvati uslijed konfuzije nesmetano prolaze od Karpata do Jadrana

- jesu li Hrvati dio slavenske mase koja osvaja Dalmaciju ili dolaze naknadno?
- filolog Vatroslav Jagić – jezični kontinuitet od Slovenije do Bugarske
- naknadno pridošli narodi unijeli bi značajnu filološku promjenu
- potpora Franje Račkoga
- SLAVENSKA TEORIJA o porijeklu Hrvata
- poljski sociolog Gumplowitz (kraj 19. st.)
- Slaveni nisu u stanju formirati države, osim saveza u ratnim vremenima
- žive u malenim zajednicama – župama
- npr. Kijevsku Rusiju osnovali Normani
- Hrvati su Goti i zato su uspjeli stvoriti državu
- podrška tijekom NDH – vlč. Kerubin Šegvić (strijeljan 1945.)
- GOTSKA TEORIJA o porijeklu Hrvata
- ostale teorije o podrijetlu Hrvata
- IRANSKA TEORIJA (rane devedesete)
- dvije skupine zagovornika
- ekstremni – Hrvati dolaze doslovno iz Irana
- natpis Harahvati iz Perzepolisa
- pokrajina Harahvatija (dan. Afganistan – središte je grad Herat)
- umjereni – Hrvati iz južnih ruskih stepa – širi iranski kulturni krug
- Josef Strzygowski – hrvatske predromaničke crkve tlocrtno identične kavkaskim
- sličnosti u hrvatskom i perzijskom jeziku (indoeuropska skupina)
- elementi dualističkih vjerovanja

- podrijetlo imena „Hrvat“ nepoznato

- Radoslav Katičić (1986.) – iransko podrijetlo najmanje nevjerojatno
- ukrajinist Jevgenij Paščenko
- prijenos imena s iranskog područja s jedne skupine na drugu bez njihovih
stvarnih migracija
- u 11. i 12. st. spomen Hrvata u Ukrajini kod Kijeva, južnoj Poljskoj, okolici
Praga, Karantaniji, Hrvatskoj, Duklji („crvena Hrvatska“)
- ime označava određeni društveni sloj – graničari u Avarskom Kaganatu
- pojas oko Karpatske kotline, blizu političkih središta slavenskih državnih
tvorevina
- pojava i izvan područja pod avarskom upravom – teorija poljuljana

- Florin Curta: Becoming Slav

- američki arheolog i medievist
- u razdoblju prodora Slavena preko Dunava , ti ljudi sami sebe ne vide kao etničku zajednicu,
nego su jednostavno raznorodne ratničke skupine koje sporadično prodiru na prostor
Bizantskoga Carstva
- bizantski pisci prvi put suočeni s došljacima sve kategoriziraju kao Slavene
- Slaveni kao zajednica produkt su bizantskih pisaca
- brojne reakcije među slavenskim znanstvenicima
- bizantski pisci daju slavensko ime samo došljacima u Trakiji, a ono je korišteno po
čitavoj Europi za imenovanje određenih skupina ljudi (npr. talijanski pisci također
koriste taj naziv)
- slaba vjerojatnost da su bizantski pisci samo tako izmislili naziv Slaven
- zajednice koje dolaze nisu etnički čiste, no slavenski identitet prevladava
- zaključak: identiteti se stvaraju, nisu nepromjenjivi i nastaju u određenom povijesnom
kontekstu

- redefiniranje pitanja hrvatskoga podrijetla

- jesu li Hrvati došli na prostor antičke Dalmacije kao skupina s već izgrađenim identitetom ili
je on konstruiran tek nakon doseljenja?
- izvori iz 9. stoljeća
- prva dva spomena imena „Hrvat“
- Trpimirova darovnica (852.) – dux Chroatorum
- natpis s imenom Branimira (879. – 892.) iz Šopota kod Benkovca – dux Cruatorum

- strani izvori tog vremena ne spominju Hrvate

- anali Franačkog Kraljevstva
- nepoznat narod Hrvata i Hrvatska kao zemlja
- govore o Dalmaciji/Liburniji u geografskom i Slavenima u etničkom smislu

- knez Borna
- spomen u kontekstu pobune kneza Ljudevita protiv franačke vlasti
- dux Dalmatiae atque Liburniae
- Liburnija = prostor između Raše i Krke, Dalmacija južnije
-dux Guduscanorum
- Guduscani su određena etnička skupina
- u vrijeme Račkoga predloženo da su stanovnici Gacke u Lici
- Porfirogenet opisujući hrvatski povijesni prostor spominje bana koji
samostalno upravlja Likom, Gackom i Krbavom
- ako je knez Gačana, upravlja i Likom  preteča bana
- titula avarskog porijekla, od imena kagana Bajana (6. st.)
- prvotna jezgra države na području Like, Gacke i Krbave već u vrijeme Avara s banom
na čelu  Borna uz pomoć Franaka širi svoju vlast na prostor Dalmacije (Nada Klaić)

- teza Damira Karbića

- Guduscani nisu Gačani, nego stanovnici prostora uz rijeku Guduču (pritok Krke u
Ravnim kotarima, blizu Bribira)
- Borna smješten u Bribir, najvažnije strateško mjesto u Dalmaciji, a ne u planinske
krajeve Like (jako malo srednjovjekovnih arheoloških nalaza)
- nosi gentilnu (rodovsku) titulu – vladar gensa/naroda – za koju je izabran, ali i
teritorijalnu titulu koja mu je dodijeljena od više (franačke) vlasti
- u trenutku rata Franačke i Bizanta staje na stranu Franaka koji u Dalmaciji traže
saveznike među ratničkim vođama  nakon rata upravlja osvojenim teritorijem

- teškoće u rekonstruiranju dinastijske povijesti

- Bornu naslijedio nećak ili unuk Vladislav (izabran od naroda, potvrđen od cara)
- između Vladislava i Trpimirove darovnice promjena
- dolazak nove dinastije – Trpimirovići
- potencijalni utemeljitelj Mislav – iz Bornine dinastije ili neovisan?
- što je dovelo do zamjene Bornine dinastije novom na mjestu duxa?
- Trpimir se naziva dux Hrvata, a ne Guduscana
- između oko 825. i 850. neka skupina koja se nazivala Hrvatima nadvladala
Guduscane i dospjela na prijestolje
 - Trpimir imao 2 ili 3 sina (Petar je možda samo dodatno ime)
- Petar (?), Zdeslav i Muncimir
- nijedan ne nasljeđuje oca, već na prijestolje dolazi „neki Domagoj“
- zavjerom protiv Domagoja, na vlast pomoću Bizanta dolazi Zdeslav (878.)
- Zdeslava nakon godine dana ubio „neki Branimir“
- tek nakon Branimira na prijestolju Muncimir
- nepoznata daljnja sudbina loze – prvi sljedeći poznati vladar je Tomislav
- tek od Tomislavovog nasljednika Krešimira I. možemo pratiti dinastiju („Krešimirovići“)
- pretpostavlja se da ipak jesu Trpimirovići

- s Trpimirom Hrvati (možda samo skupina na tom području) prevladali u Dalmaciji  hrvatsko ime
postaje sinonim za sve stanovnike Dalmacije
- nepoznato vrijeme dolaska i porijeklo Hrvata – seoba nije ostavila traga u onodobnim izvorima
- možda došli sa Slavenima u 7. st.
- možda pojava tijekom franačko-avarskih ratova krajem 8. st.
- Trpimir imao dvor na Klisu i rezidenciju na Biaćima (između Splita i Trogira)
- najvjerojatniji prostor obitavanja skupine zvane Hrvatima

- lokalitet Biskupija kod Knina

- u 19. st. otkrivena velika crkva iz 830ih
- grobnica pripadnicima najvišeg društvenog sloja
- na grobovima pripadnika neke ranije elite (kršćanske ili poganske)
- nepoznata datacija
- dokaz postojanja ranijeg vladajućeg sloja nepovezanog s ranije spomenutim
etničkim zajednicama
- 1880ih otkriven sarkofag (isklesan veliki rimski kameni arhitrav)
- kostur jako dobro očuvan, no uništen noć nakon otkrića
- tkanina prošivena zlatom, pozlaćene mamuze, mač, zlatnik Konstantina V.
Kopronima, privjesak od gorskog kristala
- Branimir (?)

- pitanje povezivanja materijalne kulture i etničkog identiteta

- 1920ih njemački arheolog Gustaf Kossinna stavlja znak jednakosti između
- na prostoru na kojem se može identificirati jedna materijalna kultura, živi jedna
definirana etnička zajednica
- svi nose sličan nakit, koriste slično oruđe i keramiku itd.
- na temelju arheoloških ostataka moguće izdvojiti Hrvate u prošlosti
- kraj 19. st. „starohrvatska kultura“
- kultura ranosrednjovjekovnih Hrvata – pleter kao najpoznatiji element

- arheolozi, unatoč odbacivanju Kossinnine teorije, ipak upozoravaju da se svaka veza između nalaza i
identiteta ne može zanemariti
- analiza grobova i naselja
- grob na Biskupiji nudi poveznicu sa sličnim nalazima te omogućava pobliže određivanje
teritorija na kojem žive ljudi koji se pokapaju na taj način
 - nalazi franačkih mačeva često uz zlatnik bizantskog cara Konstantina V. Kopronima
- grobni prilozi karakteristični za prostor središnje Hrvatske
- lokalitet Bojina kod rijeke Une
- grob s pokojnikom – privjesak od gorskog kristala i pozlaćene mamuze (znakovi
vlasti), zlatnik Konstantina V.
- prvi koji nije između Zrmanje i Cetine
- pokojnik dio iste elite kao oni iz Biskupije kod Knina
- govori o opsegu vlasti (Hrvata) u 2. pol. 9. st.

- u 1. pol. 9. st. nametnuli se ostalim stanovnicima Dalmacije i osnovali kneževinu Hrvata

- elita obuhvaćenog prostora identificira se s Hrvatima
- puk si ne pripisuje etnički identitet
- kršćani – natio christiana
- imaju seoski/rodovski identitet
- Supetarski kartular
- benediktinski Samostan sv. Petra u Supetru (između Splita i Drniša)
- podatci za razdoblje 1080. – 1181.
- mnoštvo bilješki o kupnji zemlje i robova, zamjenama posjeda i sudskim
sporovima
- pobliže određivanje stranaka u poslovanju – identificiraju se po selima iz
kojih dolaze
- samo na jednom mjestu jedna skupina iz Solina označena kao plemeniti i
neplemeniti Hrvati

- John Fine: When ethnicity did not matter in the Balkans

- primjer utjecaja ideologije na istraživanje (izraziti jugonostalgičar)
- zbirka svih izvora o Hrvatima od početka srednjeg vijeka do 18. st.
- na južnoslavenskom prostoru žive samo Slaveni, no u 19. st. dolazi do izdvajanja zasebnih
(izmišljenih) nacija

- 9. stoljeće „ne zna za Hrvate“ – samo u Hrvatskoj Hrvati znaju da su Hrvati

- Ivan Đakon – Slaveni
- Gottschalk (benediktinac na Trpimirovom dvoru) – Dalmatinci i Slaveni
- u 10. stoljeću Hrvatska jača i igra ulogu u međunarodnim odnosima (sukob Bugara i Bizanta)
- pojava interesa izvan granica hrvatskog povijesnog prostora
- papa Ivan X. – Tomislav kao kralj Hrvata
- Konstantin VII. Porfirogenet – Hrvatska kao zemlja
- Ivan Đakon sada spominje Hrvate