Znaj da su dokazi Njegovog postojanja veći od toga da se mogu izbrojati ili da se mogu obuhvatiti jer je sve

dokaz Njega i sve upućuje na Njega.

Izlaganje o tome ćemo sažeti u tri metode:

Prva metoda: Dokazivanje ajetima objavljenim o različitim vrstama postojećih stvari

To su stvari poput Zemlje, nebesa, životinja, biljaka, brda, mora, vjetrova, kiša, Sunca, Mjeseca, noći, dana
i drugih stvorenja. Sva ona ukazuju da ona imaju proizvođača koji ih je proizveo i stvoritelja koji ih je
stvorio.

Ovo je značenje Allahovih, dželle še'nuhu, riječi: „O ljudi, obožavajte Gospodara vašeg koji vas je stvorio,
a i one prije vas!“ (el-Bekara, 21.)1 Dva ajeta. I Allahovih riječi: „Zaista u stvaranju nebesa i Zemlje...“ (El-
Bekara, 164.) sve do Allahovih riječi: „...dokazi za narod razumom obdaren.“ (El-Bekara, 164.) i Allahovih
riječi: „Od Njegovih znakova je da vas je On od zemlje stvorio...“ (Er-Rum, 20.) sve do kraja šest ajeta. I
njegovih riječi: „Zar nismo Zemlju prostirkom učinili?“ (En-Nebe', 6.) do Allahovih riječi: „i bašče guste.“
(En-Nebe', 16.)

Sve što je došlo u Kur'anu od ukazatelja na stvorenja nosi ovo značenje, a toga je u Kur'anu veoma mnogo.

Pogledaj, Allah te učvrstio, na tebi najbližu stvar, a to si ti sam. U sebi ćeš vidjeti čudesnog stvaranja i
neobične uređenosti što je kategorički dokaz, te je zato Allah Uzvišeni podsjetio na Njegovo stvaranje
čovjeka na mnogim mjestima, pa je rekao: „Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili.“ (El-Mu'minun,
12.) sve do Allahovih riječi: „Vi ćete, poslije toga, pomrijeti.“ (El-Mu'minun, 15.) i rekao: „I u vama samima,
pa zašto ne pogledate!“ (Ez-Zarijat, 21.)2

Čudesno li je uređenje stvaranja čovjeka od neznatne tekućine, stvaranje njegovih kostiju i vena sa svim
njihovim različitostima, određivanje svake od njih za posebnu svrhu, prenošenje hrane do svakog organa
onoliko koliko mu je potrebno, različitost stvorene snage u njima, njegovo odlikovanje razumom kojim se
razlikuje od životinja, kako vidi sa dva oka, čuje sa dva uha, govori jezikom, hvata rukama i druga čudesa
kojima nema kraja čak i ako bi se životi istrošili u njihovom proučavanju. Nema sumnje da je sve to u
potrebi za uređivačem da ga uredi i stvoriteljem da ga stvori.

Zatim pogledaj pa ćeš vidjeti u svijetu stvorenja koja su veća od čovjeka, poput nebesa, Zemlje i drugog.
U njima ima toliko veličanstvenog stvaranja i čudesnih mudrosti da ih razumi ne mogu obuhvatiti.

1
Kaže Ibn-Džuzejj: „Spomenuo je stvorenja da bi ukazao na razmišljanje o Zemlji, nebesima, životinjama, biljkama,
vjetrovima, kišama, Suncu, Mjesecu, danu i noći. Sve to zato što oni razumski ukazuju na deset stvari, a to su: Da
Allah postoji, jer je stvaranje bez sumnje ukazatelj na Stvoritelja; i da je On jedan, bez sudruga, zato što nema
Stvoritelja mimo Njega: „Zar je onaj koji stvara isti kao onaj koji ne stvara?!“ (En-Nahl, 17.), i da je On Živi; Moćni;
Sveznajući; Koji sve radi po Svojoj volji, jer su ova četiri svojstva od uslova Stvoritelja jer se stvaranje ne odvija ukoliko
nedostaje neko od njih; i da je Oduvijek, zato što je On stvoritelj stvorenja pa je nemoguće da bude poput njih u
stvorenosti; i da je On zauvijek, zato što je onome čemu je utvrđena bespočetnost nemoguć nestanak; i da je On
Mudri jer su tragovi Njegove mudrosti vidljivi u Njegovom stvaranju stvorenja i uređenju svjetova; i da je On Milostiv,
zbog toga što u svemu što je stvorio ima koristi za sinove Ademove „I vama je podredio ono što je na nebesima i ono
što je na Zemlji.“ (El-Džasije, 13.) Stvorenja se u Kur'anu najviše spominju u kontekstu dokazivanja Njegovog
postojanja i jednoće.“ (Et-Teshil, str. 59.)
2
Kaže Ibn-Džuzejj: „I u vama samima“ to je pakazatelj na ono što postoji u čovjekovom stvaranju od znakova i pouka.
Neki učenjaci su rekli: „U njemu ima pet hiljada mudrosti.“ A neki drugi su rekli: „Čovjek je skraćena verzija cijelog
svijeta.“ (Et-Teshil, 371/1)
Allah, dželle še'nuhu, je skrenuo pažnju na ovo značenje u Njegovim riječima: „Jeste li vi teži za stvaranje
ili nebesa?“ (En-Nazi'at, 27.) do Allahovih riječi: „i planine nepomičnim učinio, na uživanje vama i stoci
vašoj.“ (En-Nazi'at, 32-33.) i u Njegovim riječima: „Stvaranje nebesa i Zemlje je veće od stvaranja ljudi.“
(Gafir, 57.)3

Zatim pogledaj u sve malo i veliko, neživo i živo, vidjećeš u njemu prefinjene mudrosti i harmoniju. Sve
što vidiš ili čuješ je zaseban neupitan dokaz postojanja njegovog Stvoritelja. Silni li su Allahovi dokazi!
Mnogobrojni li su ukazatelji na Allaha!

Pitalac ovdje može postaviti tri pitanja:

Prvo pitanje: Šta je dokaz da su ovi realiteti stvoreni nakon što nisu postojali?

Odgovor je da se na to upućuje na dva načina:

Prvi način: Ona su promenljivih svojstava, poput kretanja, zaustavljanja i sličnih iznenadnih stvari koje im
se dešavaju, a to od njih poništava mogućnosto opisivanja bespočetnošću i donosi o njima sud da su nastali
nakon što nisu postojali.

Ovime je dokazivao Ibrahim el-Halil, sallallahu 'alejhi ve sellem, prema onome što je spomenuto u Kur'anu
u riječima: „I kad nastupi noć, On ugleda zvijezdu i reče: “Ovo je Gospodar moj!”4 A pošto zađe5, reče: “Ne
volim one koji zalaze!“ (El-En'am, 76.) pa sve do Allahovih riječi: „a okrećem lice svoje, kao pravi vjernik,
prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio...“ (El-En'am, 79.) Kada je vidio da zvijezde, Sunce i mjesec
zalaze i mijenjanju svoje stanje spoznao je da su oni stvoreni i njima je ukazivao na njihovog Stvoritelja.
Ovo mu se desilo u njegovoj mladosti, prije punoljetnosti i obavezivanja – teklifa, a rečeno je i da je to bilo
kako bi dokazao svom narodu i odgovorio im.6

Drugi način: Svako sam po sebi zna da je nastao nakon što nije postojao i to vidi i kod drugih. Allah Uzvišeni
kaže: „Zar je to davno7 bilo kad čovjek nije bio pomena vrijedan?“ (El-Insan, 1.) i kaže: „... i tebe sam ranije
stvorio, a nisi ništa bio.“ (Merjem, 9.) Takođe vidi i bilje da nastaje nakon što nije postojalo. Allah Uzvišeni

3
Kaže Ibn-Džuzejj u komentaru ovog ajeta: „Ovo je iznošenje dokaza za neupitnost proživljenja. Onaj koji je stvorio
nebesa je u stanju da stvori tijela nakon njihovog nestanka.“ (Et-Teshil, 533/2)
4
Kaže Ibn-Džuzejj: „Njegove riječi: „Ovo je moj Gospodar.“ su riječi onoga koji postupa pravedno prema oponentu
iako zna da on nije u pravu, zbog toga što je to bolji način da ga pozove u istinu i bliže povraćanju oponenta. Zatim
im je uspostavio dokaz riječima: „Ja ne volim ono što nestaje.“ (El-En'am, 76.) odnosno: Ne volim da obožavam
promenljivo, zato što je promenljivost dokaz stvorenosti a stvorenost nije od svojstava Boga.“ (Et-Teshil, str. 259.)
5
Kaže Ibn-Džuzejj: „Ako bude rečeno: „Zašto je dokazivao zalaskom ali ne i izlaskom, iako oboje ukazuju na
stvorenost, zato što je oboje promjena iz stanja u stanje?“ odgovor je: „Zato što to jasnije dokazuje jer je to promjena
uz nestajanje i prekrivanje.“ (Et-Teshil, str. 259.)
6
Imam Ibn-Džuzejj je u „Et-Teshil“ prevagnuo ka tome da je Ibrahim, alejhi-s-selam, raspravljao sa svojim narodom,
dokazujući im neispravnost njihovog obožavanja zvijezda, ukazujući im na dokaz njihove stvorenosti a koji se gradi
na njihovom zalasku, nestanku i promjeni, pa je rekao: „Moguće je da mu se to desilo nakon punoljetstva i teklifa, i
da je on to rekao svom narodu kao odgovor i kritiku, i ovo je vjerovatnije, zbog njegovih riječi nakon toga: „... ja
nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!“ (El-En'am, 79.) Nezamislivo je da ovo kaže a sam je u pećini, zbog
toga što ovo iziskuje dokazivanje i odgovor njegovom narodu. To je zato što su oni obožavali kipove, Sunce, Mjesec
i zvijezde, pa je želio da im objasni njihovu grešku u vjerovanju, i da ih uputi da nijedna od ovih stvari ne može da
bude Bog, zbog postojanja dokaza o njihovoj stvorenosti, i da ih uputi da je onaj koji ih je stvorio i uredio njihov
izlazak, zalazak i nestajanje, pravi i Jedini Bog.“ (Et-Teshil, str. 259.)
7
Kaže Ibn-Džuzejj: „To vrijeme je vrijeme kada nije postojao, prije nego je stvoren.“ (Et-Teshil, str. 946.)
kaže: „... I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne
svakovrsno bilje prekrasno.“ (El-Hadždž, 5.)

Drugo pitanje: Ako bude rečeno: Šta je dokaz da su stvorenja u potrebi za Stvoriteljem i da ona nisu sama
sebe stvorila?

Odgovor na to se daje na tri načina:

Prvi: Stvaranje nečega samog sebe je nemoguće zbog toga što stvoritelj mora da postoji prije stvorenog,
a stvar ne može biti prije sebe. Allah, dželle še'nuhu, je na ovo skrenuo pažnju riječima: „Zar su oni bez
Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!“ (Et-Tur, 35.)

Sam o tome razmisli, sebe nisi znao prije nastanka pa kako možeš ti biti sam sebi stvoritelj? U ovom
značenju Allah Uzvišeni je rekao: „Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stavaranja nebesa i Zemlje ni
neke od njih prilikom stvaranja drugih...“ (El-Kehf, 51.)

Drugi: Stvorenja je dvije vrste: Ona koja su u okviru čovjekovih mogućnosti, poput knjige, gradnje i drugog.
I ona koja su izvan čovjekovih mogućnosti, poput stvaranja čovjeka od vode, izvođenja voćke iz sjemena i
slično.

Nema sumnje da je prva vrsta u potrebi za njenim stvoriteljem. Kada vidiš knjigu odmah znaš da ona ima
pisca, i kada vidiš izgrađenu kuću znaš da se njeni zidovi i krov nisu izgradili sami od sebe.

Isto tako i druga vrsta ukazuje na njihovog stvoritelja, i mora tako da bude, čak je i njihovo ukazivanje
jače, jer je njihovo stvaranje čudesnije a tragovi mudrosti u njemu vidljiviji. Kaže Allah Uzvišeni: „Onaj
koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio - ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva
nesklada8, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti
se vratiti klonuo i umoran.“ (El-Mulk, 3-4.) i kaže: „A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? - kako smo ga
sazdali i ukrasili...“ (Kaf, 6.)

Treći: Cijeli svijet sa aspekta razuma može da postoji a može i da ne postoji. Njegovo postojanje ukazuje
na to da mora postojati neko ko je prevagnuo njegovo postojanje nad nepostojanjem. Kaže Uzvišeni
Allah: „A Gospodar tvoj stvara ono što On hoće, i odabira.“ (El-Kasas, 68.)9

Treće pitanje: Ako bude rečeno: Šta je dokaz da je stvoritelj svih stvorenja Allah, dželle še'nuhu?

Odgovor: Stvorenja nije u mogućnosti stvoriti niko mimo Njega Slavljenog. Pojašnjenje toga je da je sve
postojeće ili živo razumno poput čovjeka, ili živo nerazumno poput životinja, ili neživo poput nebesa,
Zemlje, zvijezda, Sunca, Mjeseca i ostale nežive prirode.

8
Kaže Ibn-Džuzejj: „Nesklada“ odnosno manjak skladnosti i izlazak iz okvira potpunosti. Značenje toga je da je
stvaranje nebesa u krajnjoj potpunosti tako da u njima nema ništa što bi im pridodalo mahanu poput dodataka,
nedostataka ili neskladnosti. Rečeno je: Želio je pod ovim stvaranje svih stvorenja. Nema sumnje da su sva stvorenja
stvorena sa potpunošću ali specifikacija ajeta stvaranjem nebesa je očitija zbog toga što je to došlo nakon ajeta:
„Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio...“ (El-Mulk, 3.) pa kao da su riječi: „ti u onome što Milostivi
stvara ne vidiš nikakva nesklada...“ objašnjenje i upotpunjenje onoga što je došlo prije njih.“ (Et-Teshil, 467/2)
9
Kaže Ibn-Džuzejj u tumačenju ovog ajeta: „Rečeno je da je povod njegovog objavljivanja iščuđavanje Kurejšija
odabiranjem Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, poslanstvom. Značenje je, dakle, da Allah stvara šta On hoće
i odabira za Njegovo poslanstvo koga On hoće od svojih robova. Izraz je uopšteniji od toga i bolje je da se tumači
prema uopštenosti, odnosno: Odabira apslutno sve šta hoće od stvari i radi ono što On hoće.“ (Et-Teshil, str. 624.)
Nema sumnje da živo razumno nije u mogućnosti da stvori čovjeka od vode, niti da izvede voćku iz
stabljike, niti bilo šta drugo od raznih vrsta stvorenja. Ako to nije u mogućnosti živo razumno onda je još
preče da to nije u stanju ni živo nerazumno, a ako živo nije u mogućnosti to da uradi onda je još preče
reći da ni mrtvo nije u stanju to da izvede. Time je utvrđeno da stvoritelj stvorenja nije od takvih vrsta
već da je veći od toga, a to je Allah Uzvišeni.

Poznato je da, kada bi se sva stvorenja okupila da stvore i najmanju stvar poput mrava na primjer, to ne
bi mogla učiniti. Ako nisu u mogućnosti da stvore najmanje onda je još preče da ne mogu ni nešto veće.
U ovom značenju je Uzvišeni Allah rekao: „Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni
mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili.“10 (El-Hadždž, 73.)

Allah, dželle še'nuhu, je ukazao na svoju izdvojenost u stvaranju rekavši: „Kažite vi Meni: da li sjemenu
koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to činimo?“11 (El-Vaki'ah, 58-59.) pa sve do ajeta: „zato hvali
Gospodara svoga Veličanstvenog!“ (El-Vaki'ah, 74.)

Takođe i u ajetima: „... šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju, Onaj koji je nebesa i Zemlju
stvorio...“ (En-Neml, 59-60.) sve do Njegovih riječi: „... Reci: “Dokažite, ako istinu govorite!“ (En-Neml,
64.)

Takođe i u ajetu: „A da ih upitaš: “Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?” - sigurno
bi rekli: “Allah!...“ (El-Ankebut, 61.) kao i u drugim ajetima.

Drugi način: Dokazivanje predajama Poslanika

Znaj da su Poslanici, alejhimu-s-selam, pozivali stvorenja u vjerovanje u Allaha, dželle še'nuhu. Njima su
se pojavljivale mu'džize koje ljudi nisu bili u stanju uraditi, poput izvođenja deve iz stijene, pretvaranja
štapa u zmiju, oživljavanje mrtvih, rascjepljenje mjeseca, izviranje vode između prstiju i druge stvari koje
ukazuju na njihovu istinitost. Zato je obavezno vjerovanje u Boga kojem pozivaju i prihvatanje srcem
onoga o čemu su obavijestili.

Zatim, ima ljudi koji su im povjerovali i ima onih koji su ih u laž utjerivali pa su takvi uništeni raznim
načinima uništenja koja je samo Allah Uzvišeni u mogućnosti izvršiti

10
Kaže Ibn-Džuzejj: „ne mogu nikako ni mušicu stvoriti“ to je ukazivanje manjim ka većem koji je onda još preči da
bude takav. Značenje je: Idoli koje obožavate nisu u stanju stvoriti mušicu niti bilo šta drugo pa kako da se obožavaju
mimo Allaha koji je sve stvorio? Zatim je dodatno pojasnio njihovu nemoć pa je rekao: „čak i ako se sastave“ odnosno,
čak i ako se međusobno potpomognu neće to moći ostvariti.“ (Et-Teshil, str. 545.)
11
Kaže Ibn-Džuzejj: “Ovaj i naredni ajeti sadrže utvrđivanje dokaza Jednoće, proživljenja, a sadrži takođe i upozorenje
i nabrajanje blagodati. Značenje: „sjemenu koje ubacujete“ je: ubacujete u matericu žene. „vi oblik dajete ili Mi to
činimo?“ je pitanje koje iziskuje da odgovore da je Allah Stvoritelj, nema Boga osim Njega.“ (Et-Teshil, str. 853.)