Možeš o nekome pričati sat vremena, u onome trenutku kada si rekao „ali“, to briše sve ono što je do

tada izgovoreno. Član sam udruge u kojoj radi gospođa maserka, draga je, ljubazna, pozitivna,
marljiva, ima puno kvaliteta ali – u jednome me dijelu nervira. I taj dio, naravno, ruši sve ono
pozitivno. Gospođa je, naime, umislila da je duhovna osoba. Prije desetak godina je naletila na jednu
od new-age mesija koja nudi instant produhovljenje, od tada prakticira meditaciju i to joj daje pravo
da se smatra produhovljenom. Problem je u tome što je gospođa umislila da je bolja od drugih. Sve
osobe koje po njezinim kriterijima nisu duhovne, nisu dobre. Na stranu to što je gospođa homofob,
sjećam se kako je obrazlagala da je homosexualnost bolest koju treba liječiti, toliko o duhovnosti,
pomislio sam. Na stranu i neki drugi propusti razvidni kod gospođe maserke, ono temeljno što me
svrbi, ujedno i poanta ove priče – gospođa je debela. Nije kadra odoljeti najprimitivnijim porivima,
onima za hranom, a drži mi predavanja o vrlinama i duhovnosti. Svaka osoba koja radi na sebi, a ne
uspijeva pobijediti svoj trbuh, ne mora se dalje niti truditi. Trbuh je temelj rada na sebi, početak
svake duhovnosti i svih vrlina.