MEDŽDI EL-HILALI-Pobjedonosna Generacija PDF

''
l
l
1
l
l
'
.
Naslov originala
El-Džilul-mev'udu bin-nasri vet-temkin
Naslov prijevoda
Pobjedonosna generacija
Autor
Medždi el-Hilali
Prijevod
Abdurrahman Kuduzović
Lektura
Omer Resulović
Korektura
Šemsada Džanić
Redaktura prijevoda
Benjamin Omerović
Dizajn korice
Amir Halilović
DTP
Suhejb Džemaili
Izdavač
Abdurrahman Kuduzović
Tiraž
300
Medždi el-Hilali
POBJEDONOSNA
GENERACIJA
SADRŽAJ
PREDGOVOR 9
RIJEč-DVIJE O KNJIZI 11
UVOD 13
1. POGLAVLJE
ZAŠTO GOVORITI
O POBJEDONOSNOJ GENERACIJI? 15
NADA U BOŽIJU POMOĆ 15
TREBA Ll ZAPOSTAVITI UZROKE? 16
KAD ĆE VEĆ STIĆI POMOĆ ALLAHOVA?! 17
PoDIZANJE MORALA 17
USMJERAVANJE EMOCIJA 18
I ŠTA ĆE SE TADA DESITI? 19
S PRVOM GENERACIJOM 20
ZAŠTO KUŠNJE? 21
PosLIJE POBJEDE ... 22
REZIME 23
2. POGLAVLJE
OSOBINE POBJEDONOSNE GENERACIJE 25
]E LI TO SAMO TEORIJA? 25
IzGUBLJENA SLAVA 26
ALLAH JE POMOGAO lZRAELIĆANE, ALI... 26
OD ČEGA ZAVISI POMOĆ? 27
OSOBINE POBJEDONOSNE GENERACIJE U OBJAVI 27
� 5
OSVRT NA ODREĐENE A}ETE 28

NA KOGA SE ODNOSE NAVEDENE OSOBINE? 30
KOLIKO JE POTREBNIH OSOBINA? 31
l. ISKRENOST PREMA ALLAHU 31
Pokazivanje pred svijetom 32
Traženje pomoći od nekog drugog, a ne od Allaha 32
Opasnost od skrivenog širka 33
Manifestacija iskrenosti 34
Ashabi i iskrenost 35
II. LJUBAV PREMA ALLAHU 37
Pokornost i postupanje u skladu s Allahovim hatarom 38
Iskreno obraćanje Allahu 38
Zahvalnost ria darovima 39
Strpljivost na kušnjama i zadovoljstvo sudbinom 39
Često obraćanje Allahu 39
Ljubav prema Poslaniku 40
Preferiranje Allaha i Poslanika 41
Privrženost i odricanje u ime Allaha 42
Ljubav prema Kur'anu 42
Često spominjanje Allaha 43
Pozivanje u islam 43
Ljubomora prema svetinjama islama 43
Ljubav prema šehadetu, pogibiji na Allahovu putu 43
Ashabi i ljubav prema Plemenitom Allahu 44
Ashabi i ljubav prema Resulullahu 45
Ashabi i hitanje u smrt 45
III. STRAH OD ALLAHA 46
Ashabi i strah od Allaha 47
IV RoBOVANJE ALLAHu 49
Ashabi su ovako govorili 49
V. PoNIZNOST PREMA ALLAHU 51
Odnos prema Allahu 51
Odnos prema sebi 51
Odnos prema ljudima 52
Ashabi - najponizniji vjernici 52
VI. SKROMNOST 54
Prema čemu gajiti ambicije 55
Bez kompromisa 55
Sloboda iziskuje... 56
6 �
Ashabi i skromnost 57
Dovođenje u propast? 59
Generacija slobode 59
VII. BoRBA NA ALLAHovu PUTu 60
Prva generacija i borba 60
Ispravnost cilja 61
Vrijednost cilja 62
VIII. STRPLJIVOST I POSTOJANOST 63
Kušnja, pa vlast 63
Ashabi i sabur 64
IX. UMJERENOST 66
Posvećenost dokazivanju istine 66
Naučimo biti umjereni 67
X. PRIJATELJEVANJE s VJERNICIMA 68
Blistavi primjeri 68
Preferiranje u nasušnoj potrebi 69
3. POGlAVLJE
KAKO STEĆI OSOBINE
POBJEDONOSNE GENERACIJE 71
ODNOS ZAVISI OD SPOZNAJE 72
1. SPOZNAJA ALLAHA 72
S Musaom, alejhis-selam 73
Iman u Allaha 74
Razum i emocije 74
Kako spoznati Svevišnjeg Allaha? 75
Allahova imena i svojstva 75
Znakovi u svemiru 76
Svakodnevnica 77
Vodič do spoznaje 78
2. SPOZNAJA SAMOG SEBE 79
Kako upoznati samog sebe' 80
Od čega je čovjek stvoren? 80
Čemu je duša sklona? 81
Zašto je važno spoznati svoju dušu? 81
Kako ćeš spoznati sebe? 82
Slabost 82
Neznanje i nemoć 82
Siromaštvo i potreba 82
� 7
3. SPOZNAJA DUNJALUKA 83
Kako biti skroman? 84
Kuća neprijatnosti i tuge 84
Teorija i praksa 85
4. UVJERENJE u AHIRET 86
Kako biti uvjeren u ahiret? 86
Radi čega smo stvoreni? 87
Odmor na proputovanju 88
Izvlačenje pouke 89
često čitanje Kur'ana s promišljanjem
o njegovim značenjima 89
čestito društvo 89
5. MUDROST- PLOD RAZUMIJEVANJA 90
Kako ispravno razumijevati islam? 90
Razumijevanje je vještina 91
Kako postati omiljen u očima drugih muslimana? 92
4. POGlAVLJE
KAKO JE PRVA GENERACIJA
PROMIJENilA SVOJ ODNOS PREMA ALlAHU? 93
METODE MIJENJANJA 93
KuR'AN - BISTRI IZVOR 94
ZNAJU ONI KOJI SU PROBALI 95
KuR'AN KAO NADNARAVNO DJELO 95
MEDINA - GRAD OSVOJEN KuRANOM 97
ŠTA ZNAČI ZAOKUPITI SE KURANOM? 97
NIŠTA NE MOŽE ZAMIJENITI PROMIŠLJANJE o KURANU 98
KuR'AN - IZVOR IMANA 99
TREBA LI ZAPOSTAVITI PAMĆENJE KuR'ANA? 100
BLAGO TEBI, ABBADE! 101
KuR'AN VLADA OSJEĆANJIMA 102
POSLANIK ISLAMA - NAJISKUSNIJI ODGAJATELJ 102
VEZANJE DOGAĐAJA ZA ALLAHOVU VOLJU 103
ULIJEVANJE NADE U AHIRET 104
POTICANJE NA SKROMNOST 105
ČIŠĆENJE DUŠE 106
!SPRAVLJANJE RAZUMIJEVANJA I POUČAVANJE MUDROSTI 108
USMJERAVANJE SNAGE I DJELOVANJA 109
U OKRILJU ČESTITOG DRUŠTVA 110
8 �
ODGOJ u MEDINI 110
5. POGLAVLJE 111
MOŽEMO LI MI BITI POBJEDONOSNA GENERACIJA? 111
POČNIMO ODMAH! 112
PllZI! 112
OsLOBAĐANJE OD ovosvJETSKOG.BREMENA 113
...A NAGRADA JE DžENNET 113
NE ZAGOVARAMO MONAŠTVO! 116
ŠTA NAM JE POTREBNO? 116
PovRATAK KuRANU, POČETNOJ TAČCI 111
ŠTA ZNAČI VRATITI SE KURANU? 118
U ČEMU JE NAPREDAK? 118
ODAKLE POČETI? 119
ISLAMSKI POKRET 119
IZGRADNJA POJEDINCA 121
PuT NOSIOCA ISTINE 122
HoćE LI MISIJA USPJETI? 122
POGOVOR 125
9
PREDGOVOR
Opstanak muslimanskog društva i njegov prosperitet za

vise od mnogih faktora. Primarni faktor koji je, ustvari, mjeri
lo ispravnosti određenog društva jeste ispravno uvjerenje (ar.
akida), tj . temelj islamskog učenja. A zatim slijedi praktična
primjena islama koja potvrđuje ispravnost akide. Smatrati da
muslimani mogu doći do ovosvjetskog boljitka i učvršćenja na
Zemlji a da ne primijene islam - u suprotnosti je s kur'anskim
načelima. Uzvišeni Allah kaže: " ...one koji će, ako im Mi
damo vlast na Zemlji, namaz klanjati i zekat davati, i do
bročinstvo zapovijedati, i zlo zabranjivati, a kod Allaha je
kraj svih stvari! " (El-Hadždž, 41)
Ako razmislimo o prvoj generaciji muslimana, uočit ćemo
da su ispravno shvatali islam i krajnje ga ozbiljno primjenjivali.
Osnovna razlika između odabranih i potonjih generacija leži
u praktičnoj realizaciji islamskih načela. Prvi su muslimani sa
znavali i prakticirali, dok mnogi ljudi danas, uče, ali ne prakti
ciraju, ili to čine na krnjav, pogrešan način. A o onima koji se
u osnovi ne zanimaju za islam, niti o njemu čitaju niti slušaju
- da i ne govorimo.
Zato je dužnost islamskih učenjaka i daija da probude
uspavani muslimanski um i povećaju njegovu vjersku svijest.
Kroz svijetlu islamsku historiju napisana su brojna djela koja
se direktno ili indirektno bave ovom tematikom.
Č ast nam je da balkanskim muslimanima ponudimo djelo
Poijedonosna generaczja koje, pored svoje sažetosti, predstavlja
itekako važnu kariku u lancu literature na bosanskom jeziku.
10 � Medždi el-Hilali
Autor, Allah ga sačuvao, u ovoj knjizi prezentira jedini put ka

boljitku muslimanskog korpusa, put utemeljen na kur'anskim
ajetima, vjerodostojnim hadisima i predanjima o požrtvova
nosti neponovljive generacije muslimana kad je riječ o rea
lizaciji islamskih načela. A posebnu pažnju autor je posvetio
osobinama pobjedonosne skupine.
Pored logičkog rasporeda poglavlja i autentične argumen
tacije, autor se pozabavio gotovo svim sadašnjim problemima
umeta i na taj način zaokružio jednu izuzetno važnu cjelinu.
Zato se iskreno nadam da će knjiga Poijedonosna generacija
naići na dobar prijem kod široke čitalačke publike. Posebno je
preporučujem daijama i profesorima islamskih nauka - da je
objašnjavaju običnom svijetu, budeći na taj način u njima žar i
brižnost za islamom, te ulijevajući im nadu u bolje sutra.
Mr. Safet Kuduzović

U Sarajevu 1 5. 1 . 1 432. / 22. 1 2.20 1 0.
11
Rl] E Č-D VI] E O KNJIZI
Nije jednostavno govoriti o bolestima i problemima mu

slimanskog umeta danas, jer su raznovrsni, brojni i često ne
sagledivi, a još je teže tražiti njihovo rješenje, alternativu i lijek
za njih. Knjiga Pof?jedonosna generacija bavi se objema temama.
Pisana je jezgrovito ali semantički bogato, pa iako je obimom
relativno malehna, obrađuje najvažnija pitanja vezana za uzro
ke slabosti današnjih muslimana, i ukazuje na najefektnije me
tode uz pomoć kojih se te iste slabosti mogu prevazići i nado
mjestiti neophodnom postojanošću i snagom.
Autor je, čini se, ciljano izabrao jezgrovitost kao karakte
ristični stil pisanja, kao da je time želio reći da nije vrijeme za
preduge priče niti za preširoke i komplicirane analize, nego je
vrijeme za rad i djelovanje, počevši od neprikosnovenog pola
zišta - od sebe samog, tj. mijenjanja sebe samog i svog odnosa
prema Uzvišenom Stvoritelju.
Energičnost koju autor nije krio prilikom pisanja ove knji
ge (a čini se da ju je napisao u jednom dahu), nije negativno
utjecala na sadržaj i umjesan slijed, niti je elan autora odvra
tio od teme. Naprotiv, to je iznjedrilo maksimum u ovako
kratkom prostoru o ovako složenoj temi. Zato se ova knjiga
i treba pročitati u jednom dahu, ali, ne zato što j e napisana
lagahnim, stilom za razbibrigu, nego zato što je takoreći živa
i nadasve praktična.
Kad se radi o prirodi prijevoda s arapskog jezika ako se
original vodi sintaktičkom disciplinom konciznost (ar. idžaz),
valja napomenuti da ovaj stil (kojim se u izričitoj mjeri od

likuje arapski jezik) nije jednostavno adekvatno prevesti na
drugi jezik, bez obzira o kojem se jeziku radilo. Teško je naći
adekvatan prijevod za kratke arapske izraze koji nose brojna
i duboka značenja a da se ne upotrijebi višak riječi; odnosno
da se unekolike ne odstupi od rečenog u izvorniku. IZratke
rečenice mogu biti izuzetno teške za čitaoca, posebno ako ih
prevodilac nije uvezao u logičan slijed.
U ovom se prijevodu izbjeglo obje opasnosti: i nejasnu
konciznost i nedosljedno odugovlačenje, pa je knjiga ostala
čitka, jasna i s karakterističnim stilom kojim se ovako važna
tema i može čitati - u dahu i s potpunom pažnjom.
Mr. Nedim Haračić

U Kuvajtu 1 5 . 1 . 1 432. / 2 1 . 1 2.201 0.
13
UVOD
Neka je hvala Svevišnjem Allahu, Njega hvalimo, o d Nje

ga pomoć i oprost tražimo, Njemu se utječemo od zla naših
duša i od naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga ne može
u zabludu odvesti, a koga u zabludu odvede, niko ga ne može
uputiti.
Svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha, Koji
nema saučesnika, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu
alejhi ve sellem, Allahov rob i poslanik.
Svevišnji Allah obećao je da će određenoj skupini Svojih
dobrih robova dati da naslijede Zemlju i čvrstu vlast: "'Ta,
Allahu sva Zemlja pripada, On je daje u nasljedstvo kome
hoće od Svojih robova. A sretan kraj bogobojaznima pri
pada! ' " (El-E'raf, 1 28) . Međutim, Allah, dželle šanuhu, nije
odredio mjesto ni vrijeme pojave pobjedonosne skupine, već
je postavio određene uvjete i osobine koje mora ostvariti ta
ista skupina, u bilo kojem vremenu i na bilo kojem mjestu, pa
će Svemogući Allah ispuniti Svoje obećanje: "Allah obećava
onima među vama koji vjeruju i koji rade dobra djela da će
takve zbilja na Zemlji učiniti namjesnicima, kao što je i one
prije njih učinio namjesnicima, i da će im vjeru njihovu
sigurno osnažiti, onu kojom On zadovoljan je da njima vje
ra je, i da će im On zbilja nakon straha njihova u zamjenu
sigurnost dati. Oni će samo Meni robovati i ništa Mi neće
pripisivati! A koji i nakon toga ne hudu vjerovali, takvi su
zbilja pravi grešnici. " (En-Nut, SS)
I ma koliko se ljudi trudili i zalagali za islam, diljem islam

skog svijeta, time islamu neće vratiti pređašnju slavu, osim ako
taj trud i zalaganje ne usmjere za ostvarenje osobina i odgoj
pobjedonosne generacije.
To je tako, a Allah će ispuniti dato obećanje: "A Mi smo u
Zeburu, nakon Opomene, zapisali da će Zemlju doista na
slijediti Moji dobri robovi! " (El-Enbija, 1 05)
Historija svjedoči da se mogu ostvariti preduvjeti Allaho
va obećanja. To su ostvarili ashabi, radijallahu anhum. Allah j e
ispunio Svoje plemenito obećanje: kroz nekoliko godina dao
im je vlast i sva ovozemaljska dobra: "...a ko to od Allaha
obećanje svoje bolje ispunjava? ! " (Et-Tevba, 1 1 1)
Budući da živimo u prijelomnom vremenu, kad nas sa
svih strana tama prekriva, kad koračamo mračnim tunelom,
kad naš umet krvari, priliči nam da stanemo rame uz rame, svi,
kako bismo načinili generaciju počašćenu pobjedom i vlašću
na Zemlji. Na tom putu moramo zalagati sve što posjeduje
mo. Također, razmišljajmo kako su ashabi, radijallahu anhum,
uspjeli ispuniti sve zahtjeve Božije pomoći i podrške, ne bismo
li krenuli njihovim stopama i postigli ono što su oni postigli!
Na nekoliko sljedećih stranica govorit ćemo o pobjedo
nosnoj generaciji. Molim Allaha, dželle šanuhu, da nas uputi
na ono ispravno i da primi ovo naše djelo.
'"Slavljen neka si! Nemamo drugog znanja osim onog
kojem si nas poučio Ti! Ti si, zbilja, znalac i mudar! "' (El
Bekara, 32)
15
1. POGLAVLJE
ZAŠTO GOVORITI
O POBJED ONOSNOJ GENERACIJI?
Vidimo da islamski umet proživljava veliko poniženje i

jad, da boluje od rana i trpi posljedice velike slabosti i nemoći.
Muslimani nisu jedinstveni, ne objedinjuje ih jedna zastava, a
neprijatelji ih napadaju sa svih strana.
Mi smo najponiženiji narod na Zemlji, ništa ne vrijedimo
u očima drugih, kao da i ne postojimo. Dovoljno nam je to
što nas Židovi, potomci majmuna i svinja, i njihovi saveznici
ponižavaju i izlažu svakojakim patnjama: ubijaju našu djecu,
ruše naše domove, zatvaraju našu omladinu. . . sve naočigled
cijelog svijeta. Patnja, poniženje, smrt ... Dokle?!
NADA u Božuu PO M o ć
Stvar je teža utoliko što s u nevjernici materijalno i teh

nološki napredovali u gotovo nedostižnoj mjeri. Stvarnost
govori da nam nevjernici neće dopustiti oponašanje njihova
napretka, a kamoli njihovo prestizanje u tome, s tim u vezi,
ostavili su nam izuzetno malo prostora za djelovanje.
Drugim riječima, procjene potvrđuju da bi ovaj naš neza
vidni položaj mogao dugo potrajati, pa i pogoršati se uslijed
velikih pretenzija Židova i svih krstaša spram muslimanskih
zemalja.
Tako procjenjuju oni koji se oslanjaju na materiju, ali oni

koji se pouzdavaju u Allaha podsjećaju da postoji izuzetno
velika, ljudskom umu nepojmljiva, snaga čiji će nosilac biti
pobjednik bez obzira na snagu svog neprijatelja. Da, to je Bo
žija snaga i Njegova moć! Njemu pripadaju vojske nebesa i
Zemlje. On sve posjeduje, u Njegovoj su vlasti vjetrovi i oluje,
gromovi i munje, zemljotresi i vulkani... Š taviše, bez Njegova
dopuštenja naši neprijatelji ne mogu obavljati najprostije ži
votne potrebe, a kamoli šta više.
I upravo je ta snaga naša jedina nada u borbi protiv žesto
kih neprijatelja. Allah nam je nada da ćemo povratiti nekadaš
nji ponos i vođstvo cijelog čovječanstva.
Ne zaboravimo da se u ovu snagu pouzdala nemoćna
skupina Izraelićana protiv silnika faraona i njegovih pristaša.
O tome govori sljedeći ajet: A narodu koji je ugnjetavan
"
bio, Mi smo u nasljedstvo dali istočne i zapadne krajolike

zemlje koju smo blagoslovili! I ispuni se lijepa riječ Gos
podara tvoga sinovima Israilovim, jer su bili strpljivi, a do
temelja srušismo Mi sve ono što su faraon i ljudi njegovi
načinili i što bijahu podigli! " (El-E'raf, 1 37)
TRE BA L I Z A P O S TAV ITI U Z R O K E ?
Nada u Allahovu pomoć ne znači zapostavljanje materi

jalnih uzroka, jer nam, možda, oni neće pomoći i jer nam ne
prijatelji neće dopustiti naučni napredak koji bi njih ugrozio.
Naprotiv, od nas se traži popunjavanje svih praznina, djelova
nje na svim poljima i maksimalno zalaganje glede poduzima
nja uzroka koji će nam osigurati snagu. Uzroci se ne poduzi
maju zato što oni donose pobjedu, već radi ispunjenja Allaho
va zahtjeva: "I koliko god je u vašoj moći, vi protiv njih pri
premite sile i postrojbe konja za borbu, da biste time strah
Pobj edonosna generacij aG"c'lll; 17
u kosti utjerali neprijateljima Allahovim, i neprijateljima

svojim " (El-Enfal, 60) . Uzroci ne donose pobjedu, pobjeda
. . .
je od Uzvišenog Allaha: "A pohjedaje samo u Allaha " (El . . .
Enfal, 1O); "Ako vas Allah pomogne, nad vama pobjednika

neće hiti! A ako vas Allah napusti, ko je taj ko će vas, osim
Njega, pomoći? !" (Alu Imran, 160)
I znajmo, srazmjerno poduzimanju uzroka ostvarit ćemo
izuzetno važan uvjet koji će nam osigurati pomoć i preporod.
MD ĆE VEĆ STIĆI P O M O Ć ALLA H O VA? !
Kad će Allah ispuniti naša nadanja, odbraniti nas, pomoći

protiv din-dušmana i dati da naša riječ bude gornja?!
Veličanstveni Kur'an na više mjesta odgovara na ovo pi
tanje, naglašavajući da za ostvarenje tog cilja postoje određeni
uvjeti. Allah, dželle šanuhu, rekao je: "Allah ne mijenja ono
na čemu jedan narod jeste, sve dok taj narod ne izmijeni
sebe! " (Er-Ra'd, 11) ; "O vjernici! Ako vi Allaha pomognete, i
On će vas pomoći i vaše noge učvrstiti! " (Muhammed, 7); "A
ako strpljivi budete i Allaha se bojite, njihova vam spletka
ništa naškoditi neće! Allah, doista, zna šta oni čine." (Alu
Imran, 120)
Dakle, na prvom je mjestu p :omjena u nama samima, tj .
napuštanje onoga čime Allah nije zadovoljan i činjenje onoga
što On voli... I to nije sve! Promjena mora biti temeljita, suštin
ska, ako se želimo osloboditi mraka u kojem neprestano lutamo.
P O D I ZANJ E M O RALA
Umet se želi osloboditi okova, i mora načiniti vođu koji će
ga povesti, ukazati na izlaz, upozoriti na djela kojima Plemeniti
Allah nije zadovoljan. Mora postojati skupina, tj. generacija koja
1 8 � Medždi el-Hilali
će moralizirati muslimane, ukazati im na iskren povratak Alla

hu, pogotovo sad, jer je umet sad za to spremniji više nego
ikada prije: din-dušmani pokazali su veliku mržnju i netrpe
ljivost, prije su to skrivali. Drukčije rečeno, oni oružje kojim
ubijaju muslimane, pred nama pripremaju i objelodanjuju svo
je planove o uništenju islama, ponižavaju nas kako bi uništili
naš moral i ugasili sve naše nade.
U S M J E RAVANJ E E M O C IJA
No, ipak, n e spavaju svi muslimani. Ima onih koji saosje

ćaju s islamom, njihov je broj iz dana u dan veći. Saosjećanje
se prema islamu, između ostalog, očituje u posjećenosti dža
mija od omladine i starijih ljudi, zanimanju za časni Kur'an,
naučne dersove, u rasprostranjenosti hidžaba ...
Simpatija prema islamu, dakle, postoji, ali ona sama nije
dovoljna, mora se usmjeriti na pravu stranu, tj. na temeljnu
promjenu u samom sebi, promjenu shvatanja i težnji, tajnosti
i javnosti, riječi i djela... Dakle, mora se poduzeti promjena
koja će ispraviti poimanje, omogućiti imanu da zavlada srcem,
osloboditi ga od ljubavi prema ovom svijetu. Ako se tako po
stupi, to će imati za rezultat natjecanje u činjenju dobrih djela,
želju za visokim razinama u Džennetu, iskrenu vezu s Alla
hom, nenadanje u tuđi posjed, uz ulaganje krajnjeg truda u
pripremanju i poduzimanju uzroka pobjede.
Uspjeh misije usmjeravanja osjećaja radi temeljne pro
mjene muslimana zavisi od uloženog truda, međusobnog pot
pomaganja i pomnog praćenja stanja. I tu na scenu stupa po
bjedonosna generacija jer je njoj prepuštena misija promjene
umeta i priprema terena za Božiju pomoć.
Ne treba zaboraviti, to je teška misija. Put do toga nije
nimalo ružičast. Mnogi ljudi padat će na kušnji, savladat će ih
Pobj edonosna generacij a � 19
ljubav prema ovom svijetu, neće biti spremni ni na bezazlenu

žrtvu ... Međutim, to će se prevladati uz upornost i postoja
nje uzoritih autoriteta u generaciji promjene, i to kad se svijet
uvjeri da su ti isti autoriteti iskreni i da žele opće dobro, odno
sno da ne traže hvalu niti nadoknadu za svoja djela.
To i neke druge stvari doprinijet će da se muslimani vrate
islamu malo-pomalo, pogotovo ako generacija promjene bude
mudro pozivala u vjeru i svijetu omili i, odatle, olakša ideju
povratka islamu, tako da je svi mogu razumjeti.
Srazmjerno uloženom trudu u buđenju umeta, podizanju
njegova morala, usmjerenju osjećaja i povratku islamu bit će
i pomoć od Svemogućeg Allaha, a Njegova će pomoć neizo
stavno doći, i sunce islama ponovo će zasijati i obasjati umet.
J Š TA ĆE S E TADA D E S I T I ?
Historija nas je naučila da s e s pojavom Allahova svje
tla, naziranjem buđenja nemarnih i oslobađanjem okova svi
nevjernici ujedinjuju protiv muslimana, počinju djelovati na
gašenju svjetla, gušenju nade i uništavanju sahve, islamskog
buđenja. Svi će biti jedinstveni u bojkotu protiv nas i uvećati
pritiske na svako mjesto u kojem se razvila zastava islama.
Pritisci će biti teški, poljuljat će umet, nevjernici će tako
pokušati pokoriti muslimane. I za očekivati je da će to obič
nom svijetu biti nelagoda, da će biti kivni. Iako će objaviti da
su oni uz muslimane i da su spremni na žrtvu, možda neće
moći podnijeti posljedice bojkota; hoće li prihvatiti da im
budu uskraćene neke elementarne životne potrebe, a o užici
ma i onim sporednim stvarima da i ne govorimo!
Ovdje dolazi do izražaja uloga odabrane generacije, koja
će se svesrdno zalagati za osiguravanje životnih potreba svije
tu, ulijevati im nadu, nastojati ih učvrstiti, povećati im moral i
podsjetiti na vezu s Uzvišenim Allahom.
20 WJ(;)Medždi el-Hilali
Drugim riječima, ta će iskrena generacija svoje potrebe

zadovoljavati tek pošto zadovolji potrebe običnog svijeta,
prvo će drugima osigurati dovoljne količine hrane i miran san,
pa tek onda sebi.
Dakle, tu generaciju, u početku islamske države, čekat će
velika, teška uloga, i sve će pasti u vodu i bit će gore, ne daj
Bože, ako oni u tome podbace.
S P RV O M G E N E RA C IJ O M
Kroz sve spomenute, teško podnošljive etape prošli su

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi,
muhadžiri, i ensarije, okosnica medinskog društva, koje je u
početku bilo izloženo velikim pritiscima, boj kotu, prijetnjama,
pa čak i oružanim napadima.
Komentirajući ajet: "Allah obećava onima među vama
koji vj eruju i koji rade dobra djela da će takve zbilja na Ze
mlji učiniti namjesnicima, kao što je i one prije njih učinio
namjesnicima, i da će im vjeru njihovu sigurno osnažiti,
onu kojom On zadovoljan je da njima vjera je, i da će im On
zbilja nakon straha njihova u zamjenu sigurnost dati. Oni
će samo Meni robovati i ništa Mi neće pripisivati . . . " (En
Nut, 55) , Ebul-Alija zapisao je sljedeće: "Vjerovjesnik, salla
llahu alejhi ve sellem, i ashabi u Meki su oko deset godina taj
no, u strahu, pozivali u iskreno robovanje Allahu, Koji nema
saučesnika. Borba im je bila naređena tek nakon preseljenja
u Medinu. U tom su gradu uvijek bili pod oružjem, uvijek su
bili pripravni, strahovali su od neprijatelja ... To je potrajalo
određeno vrijeme. Premda su trpjeli, bilo je i onih ashaba koji
su pitali: 'Božiji Poslaniče, hoćemo li cijelog života strahovati,
hoćemo li ikad odložiti oružje?!' Na to bi Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, odgovorio: 'Još malo se strpite, pa ćete se i u
Pobjedonosna generacija � 21
vrevi ljudi, nenaoružani, slobodno kretati�' I to je bio povod

objave 55. ajeta sure En-Nur. Zatim je Svemogući Allah dao
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pobjedu na Arapskom
poluotoku, arapska su plemena povjerovala i oružje se moglo
odložiti. A El-Bera b. Azib, radijallahu anhu, kazivao je: 'Ovaj
je ajet objavljen dok su ashabi strahovali za sebe."'1
ZAŠTO K U Š N J E ?
Možda ć e neko upitati: "Zašto umet prolazi kroz teške

kušnje, posebno u mjestima gdje se islam nedavno probudio?!
Zašto ga satiru smutnje i zašto ga svi ljudi napadaju?!"
Odgovor možemo naći u Allahovim, dželle šanuhu, rije
čima: "Elif-Lam-Mim. Zar misle ljudi da će hiti ostavlje
ni ako kažu: 'Mi vjerujemo ! ' i da na kušnju neće stavljeni
hiti?! A Mi smo na kušnju stavili i one prije njih, paje Allah
doista ukazao na one koji zbore istinu a ukazao je i na la
žljivce. " (El-Anke but, 2)
Kratkotrajnim kušnjama Allah ispituje iskrenost musli
mana kad se radi o ljubavi prema Allahu, iskrenosti prema
Njemu, pouzdavanja u Njega... Isto tako, to je ispit spremosti
na žrtvu radi islama. Kušnje su istovremeno radosne vijesti
pojave nove, snažne, mlade generacije umeta.
Nedaće također pojačavaju vezu s Allahom i ruše vezu
i nadu u sve drugo mimo Njega. Kad puknu sve veze s ma
terijom, nestane pouzdanja u nju i kušnje sve preplave, tad
će umet uvidjeti da im je samo Allah ostao, usrdno će Ga i
iskreno moliti, onako kako Ga davljenik moli. A rezultat će
biti rješenje, pomoć i vlast na Zemlji: "Mislite li vi da ćete u
Džennet ući, a još vam ne dođe iskušenje poput onoga što
ga iskusiše oni što prije vas minuše? Pa, njih je pogađala
1 Ebul-Fida b. Kesir, Tefsirul-kttr'ani!-azim, 3/283.
bijeda i bolest, a bili su toliko uznemiravani da hi čak Po

slanik i vjernici koji s njim vjerovahu zavapili: 'Kad će već
pomoć Allahova? ! ' Eto, Allahova je pomoć blizu, doista! "
(El-Bekara, 214)
P o s L I J E P O BJ E D E . ..
Nakon nesnošljivog perioda doći će, inšallah, pomoć Alla

hova, i umet će se ujedinjavati malo-pomalo, neistina će lahko
biti uništena. I tu će generacija promjene imati novu ulogu:
ujedinjenje umeta oko jedne riječi i njegovo predvođenje ka
uspostavi hilafeta, oslobađanje svih okupiranih muslimanskih
zemalja, izbavljenje potlačenih muslimana diljem svijeta...
Ova će generacija kasnije odigrati važnu ulogu u širenju
islama, prenošenju poslanice svijetu kako bi se ostvario Vje
rovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, nagovještaj o dolasku
islama u svako mjesto i radosne vijesti o oslobođenju Rima,
kad će islamska država biti prva svjetska sila, pa će zavladati
mir i sigurnost, izbaviti čovječanstvo iz zablude, izvesti ljude
iz tmina na svjetlo.
To će se, uistinu, desiti, Allahovom voljom, kao što se
desilo za vrijeme prve generacije, čiji je začetak bio na potla
čenim pojedincima Mekancima. Oni čitahu kur'anske ajete i
slušahu obećanje o pomoći i vlasti na Zemlji, dok je njihova
najveća želja bila živjeti u sigurnosti i biti oslobođen od stra
ha od bilo čije neprijatnosti. Oni su ti koji su lično doživjeli
učvršćenje na Zemlji i osjetili ponos i slavu islama. O velikog
li čuda, nakon straha za gole živote, morali su strahovati od
smutnji ovog svijeta i njegovih ljepota!
El-Buhari je zabilježio da je neko donio hranu Abdurrah
manu b. Avfu, radija,llahu anhu, kad je postio, i on reče: "Mu
sab b. Umejr ubijen je i umotan u nedovoljno dug ogrtač - ako
bi se pokrila glava, otkrile bi se noge, i obratno, a bijaše bolji

od mene; i poginuo je Hamza, a i on bijaše bolji od mene, pa
je nama zatim dato bogatstvo ovoga svijeta, te smo se prepali
da je to naša požurena ovosvjetska nagrada za dobra djela... "
Zatim je Abdurrahman zaplakao i ostavio hranu.
Tu je i slučaj Habbaba b. el-Eretta, radijallahu anhu. Kad
se razbolio, neki su ga ashabi posjetili i rekli mu: "Blago tebi!
Uskoro ćeš se sresti sa svojim prijateljima!" On zaplaka i reče:
"Ne strahujem od smrti, već ste mi spomenuli prijatelje i pod
sjetili me na njih. Oni su svoju nagradu u potpunosti zad6ali!
A bojim se da smo mi nadoknadu za svoja dobra djela dobili
u bogatstvu, datom nam poslije njihove smrti."2
RE Z I M E
Generacija promjene mora svoju misiju u potpunosti iz

vršiti, mora podizati mlade naraštaje štiteći ih od bolesti dru
gih naroda, prekomjernog uživanja i nepravde i, odatle, otuđe
nosti od Allaha te gubitka Njegove zaštite i podrške.
Ponavljamo, umet je u velikoj potrebi za pobjedonosnom
generacijom, a ona se može proizvesti samo ujedinjenim na
porima. A zašto ne ujediniti napore glede toga kad će ta ista
generacija, uz Allahovo dopuštenje, podići moral u umetu,
usmjeriti njegove osjećaje, uputiti ga na djela koja Allah voli, a
potaći na sustezanje od svega što Milostivi ne voli!
Naravno, u toj će misiji pretrpjeti kušnje, poteškoće, bojkot
i napade din-dušmana. Poslije toga, nastupit će period blago
stanja, osvajanja, hilafeta i vođenja čovječanstva. A ona se ni
tad neće prepustiti uživanju, niti će odložiti oružje, nastavit će
podizati generacije i raditi na očuvanju ponosa i slave umeta,
i zalagati se za širenje islama, istinite vjere, na svakom mjestu.
2 Muhammed b. Jusuf el-Kandehlevi, Hajatus-sahaba, 1 / 1 00, 1 01.
25
2. PO GLAVLJE
OSOBINE POBJED ONOSNE

GENERACIJE
Sveznajući Allah izvijestio nas je u časnom Kur'anu o

određenim osobinama koje mora imati generacija koja :želi
Allahovu pomQĆ i vlast na Zemlji. I sve generacije imaju po
djednako priliku biti pomognute, od njih se tra:ži samo ispu
njenje uvjeta, i Allah će ih pomoći, bit će uz njih. Ovdje mo
ramo napomenuti nekoliko važnih stvari.
]E L I TO SAMO T E O RIJA?
Prije nego što se osvrnemo na osobine pobjedonosne ge

neracije, moramo akcentirati da postojanje generacije o kojoj
govorimo nije samo hipotetika i teorija koja se ispisuje na pa
piru, već je to stvarnost, jer je Allah kadar sve učiniti. Njeno
postojanje također nisu utopija niti pusti snovi kojima bježi
mo od gorke stvarnosti. Nikako! To je realnost koja se može
ostvariti u rekordnom roku ako se svi maksimalno potrudimo
u samoodgoju i odgoju svijeta: "Ko misli da ga Allah neće
nikako pomoći ni na ovom ni na onom svijetu neka pruži
uže jedno do neba, pa potom se objesi i vidi hoće li spletka
njegova otkloniti ono što ga srdi!" (El-Hadždž, 1 5)
Postojala je generacija koja je u džahilijetu bila preko svake
mjere podijeljena i razjedinjena, pa se pojavio islam i osvijetlio
26 <W�Medždi ei-Hilali
njihova srca, te u njima izazvao elementarne promjene: postali

su nove ličnosti koje su mogle ispuniti ono što je Allah, dželle
šanuhu, od njih zahtijevao. I On ih je vrlo brzo pomogao: zavla
dali su i srušili sve tadašnje nepravedne imperije, postali vodeća
sila na Zemlji i poveli čovječanstvo novim, blistavim putem.
Ne treba zaboraviti da su ti ljudi, prije prihvatanja islama,
bili otuđeniji od Allaha nego što smo to mi sada, pa ipak su,
promijenivši sebe i ispunivši ono što se od njih tražilo, zaslužili
pomoć i vlast, a time su islamu osigurali veliku slavu i prestiž.
Uspjeh zavisi od nas, ne trebaju nam grandiozne pripre
me, pomoć sa strane ... trebamo se samo promijeniti - i pojavit
će se pobjedonosna generacija, kao što se desilo s ashabima,
radijallahu anhum.
I z G U B LJ E NA S LAVA
Allah je pomogao ashabe, nije prekršio Svoje obećanje,
ali su kasnije generacije malo-pomalo počele odstupati od tra
ženih karakteristika, i tad je Svemogući Allah uskratio Svoju
pomoć i pobjedu. Nazadujući, te su generacije nevjernicima
pru:žile priliku konsolidacije, i to je dovelo do sadašnjeg kraj
nje lošeg položaja muslimana i njihove utučenosti.
ALLAH J E P O M O GAO lz RAE L I ĆA N E , A L I . . .
Kad je jedna generacija ispunila preduvjete pomoći i po

bjede, Svevišnji Allah uzeo ju je u Svoje okrilje i dao joj vlast
na Zemlji: "A narodu koji je ugnjetavan bio, Mi smo u na
sljedstvo dali istočne i zapadne krajolike zemlje koju smo
blagoslovili! I ispuni se lijepa riječ Gospodara tvoga sino
vima Israilovim jer su bili strpljivi, a do temelja srušismo
Mi sve ono što su faraon i ljudi njegovi načinili i što bijahu
podigli!" (El-E'raf, 137)
Međutim, jesu li oni ustrajali u izgradnji sebe kao pravih

vjernika?! Kur'an nam govori da su oni zatim počeli postupno
zastranjivati, udaljavati se od osobina koje su im osigurale Alla
hovo okrilje; počeli su također činiti nepravdu, ispoljavati oho
lost, čak se i širk pojavio... Pa ipak, Milostivi Allah opraštao im
je, ne bi li se povratili, ali su oni uporno nastavili sa svojom
obiješću, nepravdom i ohološću. I zaista je Allahova kazna bila
bolna: I gdje god došli, na njih će poniženje pasti, osim da
"
se za Allahovo uže prihvate i uže svijeta koji vjeruje, i njih će

gnjev Allahov stizati i bijeda snalaziti! Tako će hiti, jer oni
zbilja ne vjeruju u Allahove znake, i zato što su bez prava ika
kva ubijali vjerovjesnike. Tako će hiti, jer oni su protiv Boga
ustanici, i svake gr�ice prijestupnici!" (Alu Imran, 1 1 2)
O D Č E GA ZAV I S I P O M O Ć ?
Allah daje pomoć srazmjerno ustrajnosti i bogobojaznosti,

to je uzročno-posljedični odnos koji se nikad ne mijenja. Sve
višnji se Allah obratio Svom miljeniku Resulullahu, sallallahu
alejhi ve sellem: "A kad hi ti slijedio njihove strasti nakon što
je znanje došlo tebi, niko te od Allaha zaštitio i odbranio ne
hi!" (Er-Ra'd, 37). To je, uistinu, nebeski zakon: ...aGospodar
"
tvoj nikome neće nanijeti nepravdu." (El-Kehf, 49)
O S O B I N E P O BJ E D O N O S N E G E N E RACIJ E U O BJAVI
Č asni Kur'an na mnogo mjesta govori o pobjedonosnoj

generaciji. Mi smo dužni naći te poruke i razmišljati o njima.
(Treba znati da nije dovoljno ako se u određenom društvu
samo neki ljudi okite ovim osobinama, to neće biti razlog da
Allah pomogne umet!)
28 WJ(;) Medždi el-Hilali
O SVRT NA O D RE Đ E N E AJ ETE
l. "Allah obećava onima među vama koji vjeruju i koji

rade dobra djela da će takve zbilja na Zemlji učiniti
namjesnicima, kao što je i one prije njih učinio na
mjesnicima, i da će im vjeru njihovu sigurno osnažiti,
onu kojom On zadovoljan je da njima vjera je, i da će
im On zbilja nakon straha njihova u zamjenu sigurnost
dati. Oni će samo Meni robovati i ništa Mi neće pripi
(En-N ur, 55) . Dobit ćemo namjesništva i snagu
sivati..."
samo ako budemo iskreni Allahovi robovi i ako se suste
gnemo od svih vrsta širka.
2. "O vjernici! Ako neki od vas od vjere svoje otpadne,
Allah će doista umjesto takvih dovesti ljude koje On
voli, i koji Njega vole, vjernicima ponizne, nevjernici
ma osorne! Na Allahovu putu oni će se boriti, ni od či
jeg prijekora neće strepjeti. A to je Allahov dar, On dar
Svoj kome hoće podaruje, Allah sve obuhvata i Svezna
jući je. Vaši su zaštitnici samo Allah, i Njegov Poslanik,
i vjernici koji namaz klanjaju i zekat daju, ponizno
to čineći. A koji Allaha i Njegova Poslanika i vjernike
uzmu za zaštitnike, pa, Allahova strana pobjednička hit
će!" (El-Maida, 54-56)
3. "I koliko god je u vašoj moći, vi protiv njih pripremite
sile i postrojbe konja za horhu, da biste time strah u
kosti utjerali neprijateljima Allahovim, i neprijate
ljima svojim . " (El-Enfal, 60) . U širem značenju borbe,
. .
ovaj nas ajet potiče na pripremu svega što je potrebno za

borbu, prema mogućnostima.
4. "A nevjernici hi odgovarali poslanicima svojim: 'Ili
ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati, ili ćete se u
vjeru našu vratiti!' A poslanicima je Gospodar njihov
objavljivao: 'Mi ćemo, jamačno, zločinitelje uništiti, i
nakon njih doista ćemo vas na Zemlji nastaniti! Tako

će hiti za one koji će se stajanja preda Mnom bojati i
koji će od prijetnje Moje strepjeti!'" (Ibrahim, 1 3, 1 4)
S. "A Mi smo u Zehuru, nakon Opomene, zapisali da će
Zemlju doista naslijediti Moji dobri robovi! U tome je,
zbilja, pouka za ljude koji hudu Allahu robovali" (El
Enbija, 1 05, 1 06)
6. "I ispuni se lijepa riječ Gospodara tvoga sinovima Israi
lovim jer su hili strpljivi .. "
. (El-E'raf, 1 37); "I Mi smo iz
među njih vođe odredili, koji su po Našoj naredbi upu
ćivali zato što su strpljivi bili, i u Naše ajete čvrsto "\je
rovali!" (Es-Sedžda, 24) . Ovdje se naglašavaju strpljivost
i postojanost na istini. Tu je i sljedeći ajet: "To su vijesti
o nepoznatom koje tebi objavljujemo Mi, ti i narod tvoj
prije ovoga o tome ništa niste znali. Pa, ti strpljiv hudi,
doista sretan ishod bogobojaznima pripada!" (Hud, 49)
7. "Ti Pravom stazom idi kako je naređeno tebi, a stazom
tom neka idu i oni koji s tobom "\jeruju, i granice ne
prelazite! On zbilja sve vidi šta vi činite! Ne budite na
kloni prema onima koji su zločinitelji, pa da vas Vatra
sprži! Osim Allaha vi nemate pomagača, a akoli imate,
pomognuti nećete ni hiti!" (Hud, 1 1 2, 1 1 3) . Pobjedo
nosna se generacija mora okititi umjercnošću. Sintagma
prelaženje granica, spomenuta u ajetu, odnosi se na fana
tizam, a naklonost prema zločiniteljima odnosi se na po
pustljivost i podbacivanje: između toga jesu umjerenost i
istrajnost, bez njih vjernici gube pravo na Božiju zaštitu
i pomoć. Ovakvom shvatanju ajeta idu u prilog sljedeće
Allahove, dželle šanuhu, riječi: "l Mi smo tako vas učini
li zajednicom središnjom da biste bili s"\jedoci protiv
svijeta ostalog, i da Poslanik hude protiv vas s"\jedok.. . "
(El-Bekara, 1 43)
8. "O vjernici, šta je vama pa ste neki oklijevali kad vam se

reklo: 'Krenite u borbu na putu Allahovu!' I kao da ste
bili prikovani za zemlju! Zar vam je miliji ovozemaljski
život od svijeta onoga?! A prema s\_'ijetu onome slast ži
vota ovosvjetskog tek je neznatna! Ako u borbu ne bu
dete krenuli, On će vas kazniti bolnom kaznom, a vas će
drugim narodom zamijeniti i Njemu vi ni trunku štete
nećete nanijeti. Pa, Allah sve doista može!" (Et-Tevba,
38, 39). Za razliku od prethodnih ajeta, ovaj ajet izlaže ra
zloge poraza i oslobođenosti od Allahove podrške. I onaj
ko hoće pobjedu mora se osloboditi ljubavi prema ovom
svijetu, jer je to jedna od najopasnijih prepreka u uspjehu.
Navedeni ajeti sadrže sljedećih deset karakteristika: iskre

nost, ljubav, strah, robovanje, poniznost, skromnost, borba,
strpljivost i postojanost, umjerenost (po meni, ovo je najvaž
nija osobina jer je Allah, dželle šanuhu, poticao vjernike na
umjerenost još u Meki, dok su bili gonjeni i utučeni) i, posljed
nje, prijatcljevanje s vjernicima.
NA K O G A S E O D N O S E NAVE D E N E O S O B I N E ?
Uočit ćemo da određene osobine pobjedonosne genera

cije imaju individualni karakter, tj. svaki ih pojedinac može i
mora steći, kao što su naprimjer, iskrenost u djelima, ljubav
prema Allahu, strah od Allaha itd., dok se neka druga svojstva
mogu ostvariti samo u zajednici, naprimjer, pripremanje za
borbu, prijateljevanje s vjernicima i sl. i upravo se zato časni
Kur'an obraća vjernicima kao skupini, kao zajednici, jer se
brojna svojstva mogu ostvariti samo na nivou zajednice i sve
kolikog jedinstva.
To ćemo lahko zaključiti ako razmislimo o Allahovim ri

ječima: ...one koji će, ako im Mi damo vlast na Zemlji, na
"
maz klanjati i zekat davati, i dobročinstvo zapovijedati, i zlo

zabranjivati, a kod Allaha je kraj svih stvari!" (El-Hadždž,
41); A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima, oni
"
naređuju da se dobro čini, a zlo sprečavaju, i namaz Ida

njaju, i zekat daju, i Allahu i Njegovu Poslanik:u se poko
ravaju! Takvima smilovat će se Allah! Allah je doista silan i
mudar." (Et-Tevba, 71)
KO L I KO JE POTRE B N I H O S O B I NA?
Zanimljivo je pitanje da li su osobine pobjedonosne gene
racije ograničene na spomenutih deset, bez obzira da li je riječ
o onim individualnog karaktera (stjecanje znanja, oslonac na
Allaha i sl.) ili o zajedničkim (uspostavljanje reda, poslušnost
nadređenima, navraćanje na dobro i odvraćanje od zla i sl.)?
Karakteristike koje nismo spomenuli plod su spomenu
tih deset. Allahovom voljom i prirodnim slijedom stvari, po
bjedonosna će generacija steći sve druge pozitivne, popratne
osobine ako stekne deset navedenih.
I . I s K R E N O S T P R E M A ALLA H u
"Allah obećava onima medu vama koji vjeruju i koji rade

dobra djela da će takve zbilja na Zemlji učiniti namjesnici
ma, kao što je i one prije njih učinio namjesnicima, i da će
im vjeru njihovu sigurno osnažiti, onu kojom On zadovoljan
je da njima vjera je, i da će im On zbilja nakon straha njihova
u zamjenu sigurnost dati. Oni će samo Meni robovati i ni
šta Mi neće pripisivati. " (En-Nur, 55) . Zapanjuje kur'anski
..
izraz šej'en (ništa). Naime, on se odnosi na sve vrste širka,

32 �� Medždi el-Hilali
pokazivanje pred svijetom (rija) i traženje pomoći od nekog

drugog, a ne od Allaha.
Pokazivanj e pred svij etom

Pokazivanje pred svijetom znači da čovjek učini određeno
djelo radi Allahova zadovoljstva, ali i radi naklonosti i ljubavi
svijeta, odnosno radi očekivane ovosvjetske koristi, ugleda i sl.
Uvijek moramo imati na umu da je širk sve ono što iole naruši
našu iskrenost u namjerama.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, veli: " Č uo sam Resululla
ha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: 'Svevišnji Allah kaže:
'ja sam najneovisniji od toga da Mi se neko pridružuje! Ko učini
odredeno djelo radi Mene i radi nekog drugog, ostavit ću i njega i
njegovo djelo. ""3
Tu je i predanje Šeddada b. Evsa, radijallahu anhu, koji
pripovijeda: "Vidio sam kad je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, zaplakao pa sam upitao: 'Zbog čega plačeš, Boži
ji Poslaniče?!' On odgovori: 'Zaista, strahujem za svoj umet od
širka! Moj umet neće obožavati kipove, niti Sunce, niti Mjesec, niti
kamenje, već će činiti djela pokazujući se pred svijetom. '"4
Traženj e pomoći od nekog drugog,

a ne od Allaha
Od nas se zahtijeva i traženje pomoći isključivo od Ple
menitog Allaha, u svim djelima, jer su snaga i moć samo u
Allaha; širk je tražiti pomoć od nekog drugog, a ne od Gos
podara. I mnogi ljudi nisu svjesni da u opasnu kategoriju širka
spada pouzdavanje u sebe i svoje sposobnosti, što je njima
odlikovan nad drugim ljudima. Kad ostvare cilj, takvi se ljudi
raduju svojim sposobnostima i samozadivljeni su.
3 Muslim.
4 Ibn Madža i Rl-Hakim.
Pobjedonosna generacij a � 33
Jednostavno rečeno, u širk spada i svaka loša namjera koja

se ispriječi između čovjeka i dobrog djela, ali i traženje neuo
bičajene pomoći u izvršenju tog istog djela. Š ejhul-islam Ibn
Tejmijja imao je običaj kazati: "Pokazivanje pred svijetom pri
pisivanje je stvorenja Allahu ravnim, a samozadivljenost je pri
pisivanje sebe Allahu ravnim." On je zapisao i sljedeće: "Samo
zadivljen čovjek nije iskren u traženju pomoći od Allaha, a onaj
koji se pokazuje pred svijetom ne robuje iskreno Allahu." 5
Opasnost od skrivenog š irka

Pokazivanje pred svijetom i samozadivljenost vode u
oholost i dvoličnjaštvo, i to je veliki, izuzetno opasan grijeh.
Skriveni širk, u najmanju ruku, upropaštava djelo, i na Sud
njem danu to isto djelo bit će razasuta prašina. Allah, dželle
šanuhu, upozorio je: "O vjernici! Ne upropaštavajte prigo
varanjem i uvredama milostinje svoje, kao oni koji imetke
svoje dijele da ih svijet vidi... " (El-Bekara, 264)
Pored toga, samozadivljenost ima za posljedicu Allahov
gnjev i prijezir. U hadisu stoji: "Onaj ko se hvali i umišljeno hoda
srest će Allaha, a On će biti na njega ljut. "6 Tu su i sljedeće Po
slanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Pokajnik se treba
nadati milosti, a hvalisavac neka očekuje kaznu. "7
·
U Bici na Hunejnu važna nam je lekcija da samozadiv
ljenost ima za posljedicu neuspjeh, cjedilo i smutnju. Allah je
objavio: "Allah vas je na mnogim poprištima pomagao i na
dan Hunejna, kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono
nije nimalo pomoglo, a zemlja vam je, unatoč tome što je
5 Amr b. Musa el-Hafiz, E!-Udžb, str. 11. Citat je preuzet iz djela Medžmuu!fetava,
10/277.
6 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga imam Ahmed i El-Buhari, u djelu E!
.Edebu!-mufred, kao Ibn Amrovo, radijallahu anhu, predanje. Šejh El-Albani označio
ga je vjerodostojnim, u djelu Sahihul-džami (6157).
7 El-Bejheki, u djelu Juabu!-iman (7245).
prostrana, tijesnom postala, i vi ste se okrenuli bježeći!"

(Et-Tevba, 25)
Dakle, uz iskreno činjenje djela mora postojati iskreno
traženje pomoći od Svevišnjeg Allaha, a ne smije postojati sa
mozadivljenost zbog određenog uspjeha ili poduhvata; uspjeh
treba pripisati Allahu. To znači da bez iskrenog traženja po
moći od Gospodara određena generacija neće dobiti pomoć
niti pobjedu na Zemlji.
M anifestacij a iskrenosti
Iskrenost na čovjeku mora ostaviti određene tragove koje
osjećaju i on i njegovo društvo. Mnogo je znakova iskrenosti i
iskrenog traženja pomoći od Allaha:
• neočekivanje pohvale zbog djela od nadređenih, netraže
nje preferiranja i glorifikacije;
• maksimalno sakrivanje i zaboravljanje dobrog djela, ne
pričanje o njemu, ni direktno ni indirektno;
• nepostojanje želje da se sazna šta ljudi misle o određenom
čovjekovom djelu i neosvrtanje na pohvalu i pokudu;
• strah od isticanja pred drugima, treba se maksimalno su
stegnuti od isticanja;
• istovjetno činjenje dobrog djela javno i tajno, štaviše, taj
nost je iskrenom čovjeku draža jer se boji da će njegovo
djelo biti poništeno ako svijet sazna za to i pohvali ga;
• istovjetno doživljavanje pohvale i pokude, a zbog straha
od negativnih posljedica hvaljenja iskren čovjek poriče
svoje zasluge i pohvale;
• neosjećanje nelagodnosti ako se njegovo djelo pripiše
drugom čovjeku;
• tajno pomaganje drugim ljudima u činjenju dobrih djela;
• činjenje dobrih djela u strogoj tajnosti;
• neosjećanje nelagodnosti ako čovjek, iako iskusan i stru

čan, ne bude izabran na određenu poziciju, iskren će čo
vjek pomagati i savjetovati izabranog kandidata;
• nehvaljenje sebe, neisticanje svog imena i svog mišljenja;
• neponošenje ničim što je čovjeku Allah, dželle šanuhu, dao;
• nepokušavanje isticanja svog talenta i znanja pred drugima;
• neočekivanje ovosvjetske nadoknade dobrog djela i nei
skorištavanje položaja radi stjecanja kakve koristi svojim
bližnjima ili prijateljima;
• neprigovaranje zbog dobročinstva i nepodsjećanje na nje
. ga onima kojima je učinjeno;
• često traženje oprosta od Allaha poslije učinjenog dobrog
djela;
• borba protiv samog sebe i neprihvatanje samozadivljeno
sti, poduzimanje samoliječenja i ostvarenja iskrenog ro
bovanja Allahu;
• nesmatranje sebe iskrenim, stalna samokritika i samosuđi
vanje da je čovjek licemjer...
Ashabi i iskrenost
Detaljnim proučavanjem sire, životopisa ashaba, radijalla
hu anhum, doći ćemo do sigurnog saznanja da je ova jedin
stvena generacija pomoć i pobjedu od Allaha dobila upravo
zbog intenzivne i kontinuirane iskrenosti; iskrenost se na nji
ma jasno očitovala.
Pogledajmo, naprimjer, koliko su težili sakrivanju djela.
Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, pripovijeda: "Nas še
sterica pošli smo s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem,
u neki pohod. Imali smo na raspolaganju jednu devu, jahali
s mo na njoj naizmjenično. Zbog toga su nam noge popuca
le od pješačenja, meni su čak nokti pootpadali, pa smo noge
umotavali u krpe, i taj je pohod zato nazvan Zatur-rika... " Ebu
36 w�Medždi el-Hilali
Burejda izjavio je: "Ebu Musa ispričao je ovaj događaj, pa se

pokajao zbog toga, strahujući da bi u tome moglo biti hvalje
nje dobrim djelom."8
Strahovali su od pokazivanja pred svijetom. Omer, radi
jallahu anhu, ušao j e u Poslanikovu džamiju i zatekao Muaza,
radijallahu anhu, da plače kod Vjerovjesnikova, sallallahu alej
hi ve sellem, kabura. Omer ga upita: "Zašto plačeš?" Muaz
kroz plač odgovori: "Plačem jer sam čuo Resulullaha, sallalla
hu alejhi ve sellem, da govori: 'I bezazleno pokazivanje pred
ljudima širk je! Allah, zaista, voli bogobojazne koji se ne ističu,
čiji se iz0stanak ne primjećuje, ali ni čije prisustvo ne bode u
oči; njihova su srca svjetiljke upute, i oni se spase svake mrač
ne tmine."'9
Strahovali su od zla svoje duše i brižljivo su se čuvali od
samodopadljivosti. Urva pripovijeda: "Vidio sam Omera, ra
dijallahu anhu, kako na glavi nosi posudu s vodom, pa sam
mu rekao: 'Vladaru pravovjernih, to tebi ne priliči!' On od
govori: 'Delegacije su mi došle dati prisegu na poslušnost, pa
me prožeo osjećaj samodopadljivosti, i htio sam ga se na ovaj
način osloboditi.' I odnio je posudu s vodom do trijema neke
ensarijke i sasuo vodu u njezinu posudu."
Uzmimo pouku iz dopisa koji je poslao Ebu Bekr, radi
jallahu anhu, Halidu b. el-Velidu, pošto je Halid ostvario ve
liku pobjedu u Iraku. U dopisu je stajalo: "Ebu Sulejmane,
čestitam ti na iskrenim namjerama i blagonaklonosti, nastavi
tako, i Allah će ti dati konačnu pobjedu. Nipošto ne dopusti
da te obuzme samozadivljenost, pa ćeš nastradati, i Allah će
te ostaviti. I nipošto ne prigovaraj zbog djela, jer samo Allahu
pripadaju zasluge, On je Onaj Koji nagrađuje."10
8 Muslim.
9 Et-Taberani i El-Hakim, i ovo je njegova verzija. Imam El-Hakim rekao je da je
lanac prenosilaca ovog predanja vjerodostojan.
10 Velid b. Seid, EI-Ahjija, str. 129. Preuzeto iz Et-Taberijevog djela Et-Tatih, 3/385.
Primijetimo strah Ebu Ubejde b. el-Džerraha, radijallahu

anhu, kad je jednom prilikom imamio svijetu i poslije namaza
rekao: "Dok sam imamio, šejtan me neprestano zavodio, pa
sam pomislio da sam bolji od vas. Nikad više neću predvoditi
namaz svijetu!"11
Ashabi su negirali sve pohvale. Kad bi neko pohvalio Ali
ju, radij allahu anhu, on bi proučio dovu: ''Allahu, oprosti moje
grijehe kojih oni nisu svjesni! Nemoj me kazniti zbog njihove
pohvale! I učini me boljim nego što misle da jesam!" Neki se
čovjek obratio Ibn Omeru, radijallahu anhu: "Ti si najbolji
čovjek, sin najboljeg čovjeka!" Ibn Omer ga osudi: " Š ta ti je!
Niti sam najbolji čovjek, niti sam sin najboljeg čovjeka. Ja sam
samo Allahov rob, nadam se Njegovoj nagradi i strahujem od
Njegove kazne. Tako mi Allaha, vi biste hvalili čovjeka sve
dok ga ne upropastite!"
Tu je i strah od dvoličnjaštva. Ibn Ebu Mulejka rekao je:
"Bio sam savremenik trideset ashaba i svi su strahovali da su
dvoličnjaci." Omer, radijallahu anhu, čak je preklinjao Huzejfu
b. el-Jemana: "Tako ti Allaha, reci mi je li mc Resulullah, salla
llahu alejhi ve sellem, uvrstio u dvoličnjake!" "Nije, i više ni za
koga to neću potvrditi", odgovorio je Huzejfa, radijallahu anhu.
I I . LJ U BAV P R E M A A L LA H U
Allah kaže: "O �ernici! Ako neki od vas od �ere svoje
otpadne, Allah će doista umjesto takvih dovesti ljude koje
On voli, i koji Njega vole, �ernicima ponizne, ne�ernici
ma osorne! Na Allahovu putu oni će se boriti, ni od čijeg
prijekora neće strepjeti. A to je Allahov dar, On dar Svoj
kome hoće podaruje, Allah sve obuhvata i Sveznajući je.
Vaši su zaštitnici samo Allah, i Njegov Poslanik, i �ernici
koji namaz klanjaju i zekat daju, ponizno to čineći. A koji
1 1 Abdullah b. el-Mubarek, Ez-Zuhd (834).
Allaha i Njegova Poslanika i vjernike uzmu za zaštitnike,

pa, Allahova strana pobjednička hit će! " (El-Maida, 54-56)
Ajeti nam govore o generaCiji koju Allah voli, kojom je
zadovoljan, kojoj je zapisao pobjedu nad neprijateljima.
Možda će neko reći: "Svi muslimani vole Svevišnjeg
Allaha, pa zašto se onda akcentira svojstvo ljubavi kad je
riječ o pobjedonosnoj generaciji? ! " To je tačno! Ali, ljubav
koju Allah, dželle šanuhu, želi od pobjedonosne generacije
jeste ljubav koja ovlada srcem i toliko se učvrsti da čovjeku
ništa nije draže od Allaha: "Ali, oni koji vjeruju, Allaha još
više vole " (El-Bekara, 165)
. . .
I skrena lj ubav ima svo j e znakove.
Pokornost i postupanj e u skladu

s Allahovim hatarorn
Č ovjek, Allahov rob koji voli Allaha hita zaslužiti Njego
vo zadovoljstvo i naklonost. Musa, alejhis-selam, ostavio je
Izraelićane i pohitao Allahu: "' aja pohitah Tebi da zadovo
. . .
ljan hudeš, moj Gospodaru! ' " (Ta-Ha, 84) . Iskreni se vjernik
uvijek trudi postići Allahovu naklonost, ne žali na tom putu
žrtvovati sve što posjeduje: "Ima svijeta koji se preda srcem
svim Allahovo zadovoljstvo tražeći " (El-Bekara, 207)
...
I s kreno obraćanj e Allahu

Iskren vjernik kaje se i iskreno obraća Allahu nakon što po�
čini nešto neprimjereno, poslije grijeha; kad izostavi obavezu,
lije suze jer strahuje od Allahove srdžbe. Resulullah, sallallahu
. alejhi ve sellem, obratio se Allahu iskreno, kad je u Taifu utjeran
u laž i odbačen; bojao se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
da to nije posljedica Allahova gnjeva. Zamolio je: "Allahu, Tebi
se žalim zbog slabašnosti sYoje snage, nesnalažljiYost i poniženje od
Pobjedonosna generacija� 39
ljudi! Allahu, Ti si zaštitnik potlačenih, Ti si i moj zaštitinik! Kome

me ostavljaš?! Strancu koji će me namršten dočekati, ili neprijate
lju kojem si vlast nada mnom dao ?! Ako Ti nisi ljut na mene, ja se
ni na šta drugo ne obazirem, a, opet, u Tvojoj zaštiti najveću širinu
nalazim. Utječem se Tvom licu, koje obasjava tmine i zbog kojeg
postoji ovaj i budući svijet, od toga da me stigne Tvoja srdžba i da
me pogodi Tvoj gnjev! Tebi se umiljavam sve dok ne budeš zadovo
ljan, nema snage ni moći osim u Tebe. " 1 2
Zahvalnost na darovim a
Allahove darove treba prihvatiti istinski, s radošću. Allahu
treba pripisati svako dobro koje čovjek doživi, uvijek Mu za
hvaljujući na tome i hvaleći Ga.
Strplj ivost na kušnj ama i zadovolj stvo su dbinom

Da neko iskreno voli Allaha, vidi se u njegovom strpljenju
na kušnjama i zadovoljstvu sudbinom, j er taj isti čovjek zna da
mu Sveznajući Allah želi samo dobro i da ga iskušava samo
zato da ga očisti od grijeha i približi ga Sebi: "I oni koji trpe u
čežnji za Licem Gospodara svog " (Er-Ra'd, 22)
. . .
Često obraćanj e Allahu

Onome ko voli Allaha drago je često činiti ibadet u osami,
obraćati Mu se, hvaliti Ga i isticati svoju poniznost pred Njim.
Budući da se slast može osjetiti samo u iskrenom obraćanju
Onome Koga se voli, čovjek željno iščekuje tišinu, kad ljudi
utonu duboko u san, kako bi uživao u skrušenom ibadetu. O
kako su divni trenuci kad čovjek obavlja namaz i iskreno zaziva
Allaha, a posebno dok je na sedždi! I stoga je, poslije obaveznog
12 Hadiski stručnjaci kažu da ova Poslanikova, sallallahu alcjhi ve sellem, dova nije
prenesena s vjerodostojnim lancem prenosilaca. (op. prev.)
namaza, najvredniji noćni namaz, jer je tad atmosfera za obra

ćanje Allahu ljepša i što se Svevišnji Allah u posljednjoj treći
ni noći spušta na ovozemaljsko nebo - kako priliči Njegovoj
uzvišenosti i savršenosti.
Pa, može li onaj ko tvrdi da iskreno voli Allaha izbjegavati
upućivanje dove i spavati?! El-Fudajl b. Ijad uzeo je Husejna b.
Zijada za ruku i obratio mu se: "O Husejne, Svevišnji se Allah
svake noći spušta na ovozemaljsko nebo i govori: 'Neiskren je
onaj ko tvrdi da Me voli ako noć u snu provede i od Mene se
okrene! Zar čovjeku ne predstavlja radost osamiti se sa svojim
voljenim!? Evo, Ja sam blizu kad nastupi noć, opisao sam Sebe
onima koji Me vole, pa Me oni dozivaju i obraćaju Mi se kao
da Me vide! U skoro će oni koji Me vole uživati u džennetskim
ljepotama."'13
Lj ubav prema Poslaniku

Znak iskrene ljubavi jeste voljeti one koje voli Allah, a
zna se da Allah, dželle šanuhu, najviše voli Resulullaha, salla
llahu alejhi ve sellem. Praktičan rezultat ljubavi prema Allahu
i Njegovu Poslaniku jeste pokoravanje svemu što je on donio
od Allaha: "Ti reci: 'Ako vi Allaha volite, mene slijedite! I
Allah će vas voljeti i grijehe vam oprostiti! ' Allah grijehe
prašta i samilostan je." (Alu Imran, 31)
Ovaj je ajet objavljen zbog nekih ashaba, kad su osjetili
izuzetnu ljubav prema Allahu pa su pošli Vjerovjesniku, sa
llallahu alejhi ve sellem, da ga izvijeste s tim u vezi. Rekli su:
"Božiji Poslaniče, tako nam Allaha, mi, uistinu, izuzetno voli
mo Gospodara!"14
Ibn Kesir je ovaj ajet objašnjavao na sljedeći način: "Ajet
konačno rasuđuje o svakom onom ko tvrdi da voli Allaha, ali
1 3 Sejjid el-Affani, Ruhbanul-le;l, 1 /408.
1 4 Muhammed el-Kurtubi, Fl-Džamiu li ahkamil-kur'an, 4/40.
ne slijedi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: takav će biti

neiskren sve dok ne bude slijedio Pravi put, dini-islam, verbal
no i praktično. Hasan el-Basri govorio je: 'Neki su ljudi tvrdili
da vole Allaha, pa ih je Allah stavio na ispit ovim ajetom."' 15
Preferiranj e Allaha i Poslanika

Ljubav prema ženi, djeci, roditeljima - sve to treba biti
usputna ljubav u odnosu na ljubav prema Allahu i Poslaniku.
Ljubav prema bližnjima ne smije dovesti u pitanje ljubav pre
ma svetinjama, a kamoli je isključiti. A koga čovjek više voli,
vidi se kad se interesi dvije ljubavi suprotstave. Allah, d:želle
šanuhu, objavio je: "Ti reci: 'Ako su vam očevi vaši, i sinovi
vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rodbina vaša, i imeci vaši koje
ste stekli, i trgovina za koju se bojite da prohođe neće imati, i
kuće vaše u kojima uživate, draži od Allaha i Njegova Posla
nika, i borbe na putu Njegovu, tada sačekajte dok Allah Svoje
naređenje ne donese!' A Allah neće na Pravu stazu uputiti na
rod grešnički!" (Et-Tevba, 24) 16
15 Ebul-l 'ida b. Kesir, Tefsiru!-kttr'anil-azim, 1 /314.

1 6 lbn Kajjim el-Džcvzijja zapisao je: "Nije nedostatak voljeti porodicu, ali jest onda
ako čovjeka ta ljubav odvraća od onog što je korisnije za njega: od ljubavi prema
Allahu i Njegovu Poslaniku, odnosno ako umanjuje i slabi ovu potonju ljubav. U tom
slučaju ona nije pohvalna. Medutim, ako ljubav prema porodici pomaže u ljubavi
prema Allahu i Poslaniku i osnažuje je, pohvalna je. Naime, Allahov je Poslanik,
salbllahu alcjhi vc scllcm, volio konzumirati ledeno šcrbe, slatko, med i tikvice i volio
je oblačiti košulju, ali ta ljubav nije isključivala ljubav prema Gospodaru, već mu je,
možda, pomagala u posvećenosti Allahu. I to je prirodna ljubav. Ona ima karakter
namjere svog nosioca. Drugim riječima, ako čovjek činjenjem odrec1enih stvari ima
namjeru osnažiti se radi činjenja dobrih djela, zaslužit će nagradu, a ako pak tc stvari
radi čisto iz ljubavi prema njima i naklonosti, nema nagradu, a ni ka;mu, premda na
taj način propušta djelo kojim sc može približiti Allahu. Dakle, korisna ljubav dijeli
sc na tri kategorije: ljubav prema Allahu, ljubav radi Allaha i ljubav prema onome što
pomaže u činjenju dobra i sustezanju od zla. Postoje i tri kategorije štetne ljubavi:
ljubav prema nekom drugom, a ne prema Allahu, ljubav prema onome što Allah
ne voli i ljubav prema nečemu što umanjuje ili isključuje ljubav prema Allahu. I oko
spomenutih šest kategorija ljubavi vrti se sve što ljudi vole." Vidjeti: {gase!ul-!ehfon,
2/1 96, 1 97. U ovom su citatu učinjene odreclene intervencije.
Privrženost i odricanj e u ime Allaha

Iskrena ljubav nalaže ljubav prema onom koga Allah voli
(u onoj mjeri u kojoj ga Allah voli), odnosno zahtijeva mržnju
onoga koga Gospodar mrzi. U hadisu stoji: "Najjača imanska
veza jeste prijateljevanje Allaha radi i ispoljavanje neprijatelj
stva Allaha radi, tj. ljubav u ime Allaha i mržnja u ime Allaha."17
Tu je i sljedeći hadis: "Ko bude imao tri svojstva osjetit će
slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega
drugog, da voli čovjeka samo u Allahovo ime, i da se mrzi vratiti
u nevjerstvo kao što se grozi na to da bude bačen u vatru."1 H
Dakle, vjernik voli muslimane, a prezire nevjernike; više
voli muslimana praktičara nego onog koji podbacuje u tome;
dublje voli muslimane koji obavljaju skupni namaz u džamiji i
džume, koji slijede sunnet, od onih koji nisu takvi; veću ljubav
osjeća prema borcima na Allahovu putu, onima koji se bore
radi širenja islama na Zemlji, od onih koji su izostali iza borbe;
a među onima koji su izostali iza borbe, više voli bolje musli
mane, a ne one buntovne itd.
Lj ubav prema Kur'anu

Mora postojati i temeljna ljubav prema časnom Kur'anu,
treba uživati u njegovu čestom čitanju, slušanju i razumijeva
nju njegovih poruka.
Ibn Mesud, radijallahu anhu, imao je običaj kazati: "Neka
svaki čovjek svoju ljubav prema Allahu provjeri u svom od
nosu prema Kur'anu, jer ko voli Kur'an, takav voli Allaha i
Poslanika."19
17 Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Et-Taberani, kao Ibn Abbasovo,

radijallahu anhu, predanje. Autentičnim ga j e označio i šejh El-Albani, u djelu
Sahihul-džami (2539).
1 8 El-Buhari i Muslim.
1 9 Ibn Redžeb el-Hanbeli, Ef-Ihtijar.
Često spominj anj e Allaha

Č ovjek često spominje onoga koga voli; pa i oni koji vole
Allaha uvijek Ga spominju jer njihova srca ne mogu živjeti
bez zikrullaha, kao što riba ne može živjeti bez vode. U hadisu
stoji sljedeće: "Oni koji spominju Allaha i oni koji Ga ne spominju
slični su živima i mrtvima. "20
Pozivanj e u islam
Iskrenost se također ogleda u pozivanju svijeta Allahu i
omiljavanju Njegove spoznaje. Ebud-Derda, radijallahu anhu,
jednom je prilikom izjavio: "Pošto je Allah spustio Adema na
Zemlju, rekao mu je: 'Ademe, voli Me i omili Me ljudima!"'
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sa
llallahu alejhi ve sellem, rekao i ovo: "Najbolji ljudi iz mog
umeta jesu oni koji pozivaju u islam i omile ljudima Allaha."21
Lj ubomora prema svetinj ama islama

Iskren je samo onaj vjernik koga obuzme ljubomora kad
se krše propisi islama, pokušava obesnažiti Š erijat i kad se za
postavlja rad prema Kur'anu.
Lj ubav prema šehadetu, pogibij i na Allahovu putu

Džihad na Allahovu putu znači zalaganje i trošenje sna
ge radi Allahova zadovoljstva. Č ežnja za pogibijom u borbi
za islam najveći je pokazatelj čovjekove iskrene ljubavi prema
Gospodaru, ljubavi koja premašuje naklonost prema svemu
drugom.
20 El-Buhari.
21 Ibnun-Nedždžar. Vidjeti: Kenzpl-ummal (44069). Ovo je predanje murse!,
nedostaje mu prenosilac iz generacije ashaba.
Ashabi i lj ubav prema Plemenitom Allahu

Srca Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, drugova bila
su ispunjena ljubavlju prema Allahu, i to je ostavilo očit trag
na njihovo ponašanje, toj su ljubavi davali prioritet kad joj
se suprotstavila ljubav prema nečemu drugom, naprimjer, lju
bav prema očevima, sinovima i prijateljima. Kako su se ashabi
ponijeli u Bici na Bedru, naprimjer? Ebu Ubjeda, radijallahu
anhu, ubio je oca u toj bici; Ebu Bekr, radijallahu anhu, htio je
ubiti sina Abdurrahmana; Musab b. Umejr, radijallahu anhu,
ubio je brata Ubejda b. Umejra; Omer, radijallahu anhu, sasje
kao je nekog svog rođaka ...
I povodom ovih događaja Allah, dželle šanuhu, objavio
je: "Nećeš naći da ljudi koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet
vole one koji se Allahu i Njegovu Poslaniku suprotstavlja
ju, pa makar bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća
njihova, ili svojta njihova! Takvima je On vjerovanje upisao
u srca njihova, i ojačao ih svjetlom od Sebe! A uvest će ih
u bašče rajske, kroz koje teku rijeke, u njima vječno ostat
će! Allah njima zadovoljan je, a i oni zadovoljni Njime! Ta
kvi su stranka Allahova, a stranka Allahova jesu oni koji će
uspjeti, zbilja! " (El-Mudžadela, 22)
Iskrenost njihove ljubavi potvrdila se i prilikom hidžre iz
Meke u Medinu. Ostavili su imetke, domove, spašavajući vjeru
i pokoravajući se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi vc sellem. Da
nisu iskreno voljeli Allaha, ne bi to učinili.
Razmislimo samo o sljedećem predanju! Ez-Zubejr, radi
jallahu anhu, pripovijeda: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, sjedio je u Kubau u društvu nekoliko ljudi, kad se
pojavio Musab b. Umejr, radijallahu anhu, izuzetno oskudno
odjeven, te prisutni oboriše glave. Pristupio je i nazvao selam,
svijet mu je otpozdravio. Tada ga je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, pohvalio i rekao: 'U Meki su ga roditelji uvaža -
vali i omogućili mu svakojake užitke. I nijedan mekanski mladić

nije uživao poput njega, · ali je on to napustio radi Allahova zado
voljstva i pomažući svog Poslanika. ' "22
I Muazov, radijallahu anhu, slučaj izaziva divljenje. On je
patio od kuge, pa je, neposredno pred smrt, povremeno otva
rajući oči, molio: "Allahu, usmrti me kako god Ti hoćeš! Tako
mi Tvog ponosa, Ti znaš da Te najviše volim!"23
As habi i lj ubav prema Res ulullahu

Mnogo je primjera koji svjedoče o toj ljubavi. Imam Et
Taberani zabilježio je da je Urva b. ez-Zubejr, radijallahu anhu,
pripovijedao da su mnogobošci razapeli Hubejba b. Adija, radi
jallahu anhu, te ga pozvali: "Bi li volio da je Muhammed umje
sto tebe razapet?!" On odgovori: "Ne bih, tako mi Allaha! Ne
bih volio da njega trn ubode, a da ja budem na sigurnom!"24
Ashabi i hitanj e u smrt

Ostalo je da se ispriča kako se Hanzala, radijallahu anhu,
mladoženja, odazvao na poziv u borbu i poginuo u Bici na
Uhudu, pa j e Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi
s njim rekao: "Vašeg saborca Hanzalu zbilja kupaju meleki, pa
upitajte njegovu suprugu u vezi s tim. " Ona je na to pitanje od
govorila: "Odazvao se na poziv, a bio je džunup." Na to j e
Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Eto, zato su
ga meleki okupali. "25
A ne pitaj o njihovoj žudnji za pogibijom na Allahovu
putu! U tome im nije bilo, niti će biti, premca.
22 El-Hakim. Vidjeti: Hajatus-sahaba, 3/120.

23 Ibn Kudama el-Makdisi, Er-Rikkatu ?Jel-buka, str. 252. Vidjeti: imama Ibn Sa'd,
Et-Tebekat.
24 Vidjeti: ibid, 1 /400.
25 Ebu Nuajm, u djelu Hi!Jetul-e?J!ija.
46 �� Med�di el-Hilali
Omer, radijallahu anhu, svom j e bratu neposredno prije

Bitke na Uhudu, rekao: "Uzmi moj oklop!" Međutim, ovaj mu
je odgovorio: "I ja želim poginuti na Allahovu putu!" I nijedan
od njih dvojice nije ga obukao.26
Abdullah b. Džahš, raclijallahu anhu, molio je Allaha ne
posredno prije Bitke na Uhudu: "Allahu, preklinjem Te da su
tra kad se sukobima s neprijateljem, poginem i da oni raspore
moj stomak, odsijeku mi nos i uši, pa me Ti upitaš na Sudnjem
danu u ime koga sam se žrtvovao, te ja odgovorim: 'U ime
Tvoje, Allahu, žrtvovao sam se!"'27
I I I . S T RA H OD ALLAHA
Allah, dželle šanuhu, rekao je: "A poslanicima je Gos

podar njihov objavljivao: 'Mi ćemo, jamačno, zločinitelje
uništiti, i nakon njih doista ćemo vas na Zemlji nastaniti!
Tako će hiti za one koji će se stajanja preda Mnom bojati i
koji će od prijetnje Moje strepjeti!"' (Ibrahim, 1 3, 1 4); " 'Ta,
Allahu sva Zemlja pripada, On je daje u nasljedstvo kome
hoće od Svojih robova. A sretan kraj bogobojaznima pripa
da! '" (El-E'raf, 1 28)
Strah od Allaha - rezultat veličanja, uznošenja i strahopo
štovanja te svijesti o vlastitim nedostacima glede robovanja Alla
hu treba živjeti u srcima pobjedonosne generacije. Isto tako, pri
njima se mora naći strah od posljedica grijeha kojih se ljudi ne
mogu osloboditi, lošeg svršetka, teškoće smrtnih muka, ispita u
kaburu, strahota Sudnjeg dana, polaganja računa pred Allahom,
manje dobrih nego loših djela, neuspjeha na sirat-ćupriji...
I velika je razlika između trenutnog straha koji pokrene
čovjekove osjeća.je i pošalje određene poruke, pa zatim nesta-
26 Vidjeti: Hajatus-sahaba, 1 /32.
27 Vidjeti: ibid, 1 /389.
ne i sve opet bude kako je 1 bilo, i između stalnog straha koji

čovjeka uvijek podsjeća i opominje.
Strah od Allaha treba imati za rezultat činjenje; dobrih dje
la, bogobojaznost i opreznost u svim riječima i djelima, a to
iziskuje vođenje brige o govoru i sustezanje od mnogih dopu
štenih stvari kako se ne bi upalo u zabranjeno.
Traži se da ova osobina potakne čovjeka na veličanje Alla
hovih propisa: "Eto tako je! A ko velikim Allahove propise
smatra, pa, oni su znak bogobojaznih srdaca! " (El-Hadždž,
32) i učini da se natječe u dobrim djelima jer: "Doista, oni
koji od straha pred Gospodarom svojim strepe, i oni koji u
aj ete Gospodara svoga vjeruju, i oni koji Gospodaru svome
nikoga ne pridružuju, i oni koji dijele od onoga što dato im
je, i čija su srca puna straha što će se vratiti Gospodaru svo
me, eto takvi žure da djela dobra čine, i oni se zbog njih s
drugima natječu!" (El-Muminun, 57-61)
Dakako, ova osobina ima veliku ulogu u istrajnosti na
Pravom putu i, odatle, dobijanju Allahove zaštite i pomoći: "A
ako strpljivi budete i Allaha se bojite, njihova vam spletka
ništa naškoditi neće! Allah, doista, zna šta oni čine." (Alu
Imran, 1 20)
Ashabi i strah od Allaha

Ako makar ovlaš potražimo ovu osobinu u ashabima, pr
voj generaciji, vidjet ćemo da je ona zauzimala važno mjesto u
njihovim srcima i da j e imala veliki upliv u organizaciji njihova
života i ponašanja. Navedimo samo nekoliko primjera.
Ebu Bekr, radijallahu anhu, najbolji čovjek poslije Re
sulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i poslanika, govorio je:
"Kamo sreće da sam bio crvotočno drvo koje ljudi posijeku!"
Navodi se da je ovaj ashab pokazujući na j ezik govorio: "Ovo
me je uništilo! " Č esto je plakao govoreći: "Plačite! Ako ne
možete plakati, onda se pravite da plačete."28

Omer, radijallahu anhu, u trenutku umiranja govorio je:
"Tako mi Allaha, kad bih imao zlata koliko Zemlja, iskupio
bih se od džehennemske kazne i prije nego što je vidim!" I po
sljednje što je rekao bilo je: "Teško meni i teško mojoj majci
ako mi Allah ne oprosti!"
Osman, radijallahu anhu, imao je običaj kazati: "Kad bih
bio doveden između Dženneta i Džehennema i ne bih znao
gdje ću završiti, izabrao bih da budem prašina prije nego što
saznam hoću li u Džennet ili u Vatru."
Ebu Ubejda, radijallahu anhu, izjavio je: "Volio bih da
sam ovca koju će ljudi zaklati i pojesti njeno meso."
Ispod očiju Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhu, bili su
očiti tragovi čestog plakanja iz straha od Allaha, dželle šanuhu.
Ebu Zerr, radijallahu anhu, govoraše: "Kamo sreće da
sam bio drvo koje će ljudi posjeći! Kamo sreće da nisam
postojao!"29
Neki čovjek u prisustvu Abdullaha b. Mesuda, radijallahu
anhu, nepromišljeno reče: "Ja ne bih volio biti od onih s desne
strane, volio bih biti od onih Allahu bliskih." Misleći na sebe,
Abdullah samo kaza: "Postoje i oni ljudi koji bi voljeli ne biti
proživljeni poslije smrti."
Š eddad b. Evs, radijallahu anhu, legao bi u postelju i pre
vrtao se s boka na bok, nije mogao zaspati, pa bi rekao: ''Alla
hu, strah od Džehennema ne da mi zaspati!", i ustao bi te
klanjao do zore.
Majka pravovjernih Aiša, radijallahu anha, imala je običaj
kazati: "Tako mi Allaha, voljela bih da sam stablo! Zaista, vo
ljela bih da sam ostala ilovača, da me Allah nije stvorio."3° Kad
je bila na smrtnim mukama, u njenu je sobu ušao Abdullah b.
28 Šemsuddin b. Kajjim el-Dževzijja, Ed-Dou /)ed-deva, str. 80-84.
29 Vidjeti: Hajatus-sahaba, 2/372, 373.
30 Vidjeti: ibid, 2/372, 373.
Abbas i pohvalio je, na što ga je prekorila: "Ostavi me! Tako

mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, voljela bih da sam u za
borav sasvim pala!"
IV. R o B OVA N J E ALLAH U
Allah, dželle šanuhu, kaže: "A Mi smo u Zehuru, nakon

Opomene, zapisali da će Zemlju doista naslijediti Moji do
'hri robovi! U tome je, zbilja, pouka za ljude koji hudu Alla
hu robovali." (El-Enbija, 1 05, 1 06)
Iskreni robovi često spominju Allaha, uvijek su Mu po
slušni, i po tome su poznati kod meleka. Oni su srcem vezani
za džamije i održavaju ih, rano odlaze na skupni namaz, uživa
ju u namazu, dugo se zadržavaju na rukuu i na sedždi, iskreno
zazivaju Gospodara, revnosno prakticiraju sunnete, ustrajava
ju u obavljanju noćnog namaza, redovno čitaju Kur'an, mno
go udjeljuju na Allahovu putu, često poste, stalno mole Alla
ha, ne odvraća ih vođenje brige o ljudima i njihovo pozivanje
u vjeru od samoodgoja, uvijek nastoje uspostaviti ravnotežu i
ojačati iman - oni su pobjedonosna generacija.
Ashabi su ovako govorili

Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, opisao je ashabe: "Ne
vidim da je danas iko sličan Poslanikovim, sallallahu alejhi ve
sellem, drugovima: osvitali su prašnjavi i raščupani, s jasnim
·
tragovima na čelu od dugog zadržavanja na sedždi, noći su
provodili na kijamu, a učili su Kur'an da bi se osvježili za novi
namaz. Kad bi osvanuli, neprestano bi spominjali Allaha i po
vijali se od skrušenosti, kao što se drvo povija na vjetru, i
plakali su iz straha od Allaha."31
31 Sejjid el-Affani, Sa!ahu!-ummetifi u!ut;vi!-himma, 4/ 1 95.

SO <W� Medždi el-Hilali
Trudili su se u obavljanju skupnog namaza. Ibn Mesud,

radijallahu anhu, jednom je prilikom rekao: "Kome pričinjava
zadovolj stvo da sutra sretne Svevišnjeg Allaha kao musliman,
neka čuva ove namaze jer će biti prepoznat po njima. Zaista
je Allah propisao vašem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
sunnete, Allahove upute, a namazi se ubrajaju u sunnete, upu
te. Ako vi počnete klanjati u svojim kućama, kao onaj što izo
stavlja zajednički namaz i klanja u svojoj kući, tada ćete osta
viti sunnet svog Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a ako
ostavite sunnet, zalutat ćete. Kada čovjek propisno uzme ab
dest i pođe u džamiju, Svevišnji mu Allah za svaki korak upiše
jedno dobro, pobriše jedno loše djelo i uzdigne ga za stupanj
više. Ja znam da mi nismo izostavljali zajednički namaz u dža
miji, izostavljali su ga samo jasni licemjeri. Nekada bi nekog
od nas dopratili među dvojicom, oslanjajući se na njih, dok
bi taj stao u saf.'' A Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, veli:
"Kad bismo primijetili da neko ne dolazi na sabahski i jacijski
namaz u džamiju, ružno bismo o njemu mislili."32
A uživali su i u obavljanju noćnog namaza. U njemu su
tražili sreću, nisu ga propuštali ni zbog umora niti na putu.
Stoga su s pravom okarakterizirani kao pobožnjaci i ratnici.
Hind, Ebu Sufjanova, radijallahu anhu, supruga, obratila
se svom mužu ujutro, poslije oslobađanja Meke: " Želim pri
�vatiti islam i dati Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem,
prisegu!" On reče: "Hoćeš li se to odmetnuti od svoje vjere!?"
"Tako mi Allaha, mislim da do minule noći niko nije iskreni-
. je obožavao Allaha u Mesdžidul-haremu! Oni su noć proveli
klanjajući, na kijamu, rukuu i na sedždi."33
32 Vidjeti: Hajattt.r-sahaba, 3/39, 40.

33 Sejjid el-Affani, Ruhbanttl-lej!, 1 0/310.
V. P O N I Z N O S T P R E MA A L LA H U
Poniznost j e osobina pobjedonosne generacije, na osno

vu Allahovih riječi: "O vj ernici! Ako neki od vas od vjere
svoje otpadne, All ah će doista umjesto takvih dovesti ljude
koje On voli, i koji Njega vole, vjernicima ponizne, nevjer
nicima osorne! " (El-Maida, 54)
Ova osobina, zapravo, znači da čovjek sebe smatra bez
vrijednim. I ona je u srcu, a tragovi se manifestiraju u ponaša
nju, odnosu prema Allahu, prema sebi i prema svijetu.
Odnos prema Allahu

U stjecanju poniznosti prema Gospodaru čovjeku može
pomoći često razmišljanje od čega je stvoren, o svojoj nemo
ći, neznanju ... ali i svijest o Allahovoj veličini, uzvišenosti i
velikoj dobroti koju mu On daje.
Osjećaj poniznosti u srcu treba pretvoriti u isticanje po
trebe prema Allahu i krajnju skrušenost. Čovjek mora znati da
je samo ponizni Allahov rob, ma koliko bio bogat, zdrav, li
jep ... i ne smije dopustiti da ga te blagodati promijene nagore.
Odnos prema s ebi

Poniznost u odnosu prema sebi ogleda se u tome da sebe
čovjek vidi bezazlenim, smatra se manjkavim, kako smo već
rekli, i da također smatra da je ispod razine Da kojoj bi trebao
biti. Divan primjer s tim u vezi jeste Musaov, alejhis-selam,
primjer, kad se smatrao nedoraslim da sam ponese poslani
cu, pa je od Allaha zatražio da mu u tome pomogne njegov
brat Harun: " 'A brat mi je Harun od mene jezika jasnijeg,
pa, pošalji mi ga pomagačem, i da mi potvrđuje riječi, jer
ja se zbilja bojim da me u laž utjeraju oni!"' (El-Kasas, 34).
Tražio j e pomoć, premda se kasnije pokazalo da je poslanicu

dostavio najbolje što se može dostaviti.
Ponizan je onaj čovjek koji ne želi po svaku cijenu biti iza
bran za određenu funkciju, a ako bude izabran, smatra da nije
tome dorastao. Isto tako, poniznost se ogleda i u smirenom
hodu, bez nadmenosti i oholosti.
Odnos prema lj udima

Polazna tačka u odnosu prema ljudima treba biti uvjerenje
da su ljudi bolji od čovjeka, bez obzira na njegove poduhvate
i položaj, u njima treba primjećivati samo pozitivnosti. Dakle,
ponizan i skroman čovjek neće zazirati od opsluživanja svoje
porodice, bit će ponizan prema vjernicima, odazivat će se na
poziv siromaha i slabih, provodit će vrijeme s njima, nastojat
će što prije ispuniti tuđe potrebe...
As habi - naj p oniznij i vj ernici

I ova je osobina bila očita pri ashabima, ostavila je na njih
praktičan trag. Naprimjer, Ebu Bekr, radijallahu anhu, i nakon
preuzimanja hilafeta nastavio je musti ovce svojih komšija i,
pošto su već pomislili da on to više neće obavljati, obratio
im se: "Tako mi Allaha, i dalje ću musti vaše ovce! I nadam
se da me vlast neće nimalo promijeniti."34 Ovaj je ashab u
svojim očima izgledao ništavan, kad je u prvoj hutbi nakon
prihvatanja hilafeta rekao: "Postavljen sam za vašeg vladara, a
nisam bolji od vas." Tako je rekao, iako je bio najbolji poslije
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Ili, zapazimo kako je vojskovođa Omer, radijallahu anhu,
ušao u Bejtul-makdis?! Idući u pohod; jahao je naizmjenično
s jednim dječakom pa je, nadomak Bejtul-makdisa, bio dječa
kov red na jahanje. Halifa je poveo devu, međutim na putu su
bili lokve i ustajalo blato. Omer se izuo, papuče stavio ispod
34 Imam El-Asfchani, Sijerus-se!fts-salih, 1 /83.
lijevog pazuha i zagazio u blato. Na ulazu dočekao ih je Ebu

Ubejda, radijallahu anhu, namjesnik Š ama, i obratio se Ome
ru: "Vladaru pravovjernih, velikani Š ama očekuju tvoj dola
zak, nije lijepo da te vide kaljava!" Omer mu samo reče: ''Allah
nas je uzvisio islamom, i ne zanima nas šta ljudi govore!"35
Pravedni halifa Omer, radijallahu anhu, jednog je dana
prošao pored neke nespretne žene koja je mijesila kašu, pa joj
reče: "Ovako se mijesi kaša", uze mješalicu i pokaza joj kako
će to ubuduće činiti.36 A kad je umirao, Omer se obratio sinu
Abdullahu: "Sinko, možda će mi se Allah smilovati ako moje
lice pospeš prašinom." I on je to učinio.37
Halifu Osmana, radijallahu anhu, viđali su na mazgi, a iza
njega pješači njegov sluga Nail. Također su ga viđali da spava
u džamiji, umotan u ćebe, bez straže.3H
Omer je poslao Ebu Hurejru, radijallahu anhum, kao na
mjesnika u Bahrejn. Tamo je stigao jašući na magarcu; obra
ćao se svijetu: "Napravite prolaz namjesniku, napravite prolaz
namjesniku!"39
Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, nije se mogao pre
poznati među svojom poslugom, jer je bio skroman u odije
vanju.40
Ovo ćemo završiti predanjem u kojem stoji da je Selman
el-Farisi, radijallahu anhu, namjesnik Medaina, prošao pored
nekog velikana koji je bio kupio određenu robu, pa je, pomi
slivši da je Selman sluga, rekao: "Deder, ponesi mi ovo!" I
Selman je prihvatio. Ljudi su, srećući ga u prolazu, govorili:
"Allah se smilovao namjesniku, dopusti da te odmijenimo!"
Ali, on je ljubazno odbijao. Velikan pomisli: "Teško meni!
35 Tenbihul-gajilin, str. 141.
36 Sejjid cl-Affani, Sa!ahu!-ummetift uluz;vil-himma, 5/433.
37 Abdullah b. el-Mubarek, E'(:Zuhd (147).
38 Ahmed b. Hanbcl, Ez-Zuhd (127).
39 Tenbzhul-;_�aft!in, str. 1 42.
40 Ibn Ebud-Dun'ja, Ft-Te;;aduu vel-humu!, str. 270.
Namjesnika sam uzeo za hamala!" I onda se poče izvinjavati:

''Allah ti se smilovao, namjesniče, nisam te prepoznao!" Me
đutim, Selman je samo rekao: "Vodi me do kuće!" Kad su
stigli, Selman spusti tovar, a velikan reče: "Ovo mi je pouka,
nikad više ni od koga neću zatražiti uslugu!"41
VI. S KR O M N O S T
Skromnost znači da čovjek uguši svoju želju i naklonost

prema ovom svijetu, da se otuđi od njega. Potvrdu za to nala
zimo u hadisu: "Šta ja imam s ovim svijetom, zbilja! "42
Uistinu, pobjedonosna generacija mora biti skromna, uto
liko što je želja za ovim svijetom jedna od najvećih prepreka
u stjecanju Božije pomoći i zaštite. I ova nemoć i poniženje,
koje umet sad proživljava, upravo je posljedica ljubavi prema
ovom svijetu, čežnje za njegovim posjedovanjem i preferira
njem prolaznog nad vječnim. S tim u vezi, čitajmo Resulu
llahov, sallallahu alejhi ve sellem, nagovještaj : "Uskoro će se
protiv vas dići narodi sa svih krajeva svijeta, kao što se izjelice
okupe oko činije!" Neko upita: "Božiji Poslaniče, hoće li se
protiv nas dići zato što će nas biti malo?" "Neće vas biti malo,
ali ćete biti bezvrijedni kao mulj koji bujica nosi. Vas će obuzeti sla
bost, a neprijatelji od vas neće strahovatijer će�e voljeti ovaj svijet a
odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.43
prezirati smrt ",
Kad je riječ o navikavanju na skromnost, geslo umeta tre
ba biti: "Malo blagoslovljenog imetka bolje je od bogatstva
koje može upropastiti!" Ne priliči da pobjedonosna generacija
41 Tenbihu!-gaft!in, str. 1 42.
42 Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Ahmed, kao Ibn Abbasovo, radijallahu
anhu, predanje. Šejh El-Albani označio ga je vjerodostojnim, u zbirci Sahihu!-džami
(5669).
43 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga Ahmed i Ebu Davud, kao Sevbanovo,
radijallahu anhu, predanje. Š ejh El-Albani označio ga je vjerodostojnim, u zbirci
Sahihu!-džami (81 83).
imetak prihvata s dubokim emocijama, već ga treba doživjeti

kao sredstvo ispunjavanja svojih elementarnih potreba te kao
način čuvanja od poniženja i prosjačenja.
Prema čemu gaj iti ambicij e

Č emu treba stremiti pobjedonosna generacija? Prema
položaju, ugledu, ovosvjetskim dobrima, velikoj ušteđevini .. .?
Nikako! Pa, to je žudnja za ovosvjetskim dobrima, a ona su u
Allaha bezvrijedna, neće biti od koristi na budućem svijetu.
Ova generacija teži za onim što u Allaha je, za Firdevsom,
gledanjem u Allahovo Lice, čašću druženja s Resulullahom,
sallallahu alejhi ve sellem, u Džennetu, šehadetom, smrti na
putu islama, poslije koje duša biva smještena u utrobi zelene
ptice. . . Dakle, to treba biti polazno stanovište kad se radi o
shvatanju ovosvjetskih dobara; dunjaluk se mora doživjeti kao
njiva na kojoj se sije, a čija će žetva biti na ahiretu.
Bez kompromisa
Generacija promjene obožava samo Svevišnjeg Allaha,
nije rob ovom svijetu, ne suspreže je strah od gubitka posla
niti položaja. Stremeći jasnom cilju, pogleda uprtog u nebo,
njene jedinke žele zaslužiti Allahovu naklonost, a sve mimo
toga beznačajno je u njihovim očima, ne mori ih društveni
status, niti bogatstvo, niti to imaju li potomstvo...
Još jedna odlika očekivane generacije j este i to što ona
nije sputana okovima koji joj ne dopuštaju djelovanje te njeno
nepristajanje na kompromis s neprijateljima - posljedice kom
promisa poznate su.
U oslobađanju od sprega ovoj će generaciji uvelike po
moći neširenje u poslovima. Dakle, zadovoljit će se krajnjim
minimumom, izbjegavajući mnoge troškove koji zarobljavaju
čovjeka i vežu ga za ovaj svijet.
Ali, to nikako ne znači da ova generacija treba biti siromaš

Ž
na! elimo reći, ona sebi ne smije dopustiti obuzetost dunja
lukom, utoliko prije što veliki podvizi (koji se od nje očekuju)
zahtijevaju isključivo vezanje za Allaha. Promislimo o sljedećem
Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu i primijetimo
značaj nevezanja za ovaj svijet."Spremajući se za bitku, jedan je
poslanik rekao svome narodu: 'Neka sa mnom ne ide čovjek koji se
oženio i nije imao spolni odnos sa suprugom a želi to, niti čovjek koji
je sagradio kuću, ali je još nije pokrio, niti čovjek koji je kupio sitnu
stoku ili noseće deve, a čeka njihovu mladunčad. "'44
Dakle, spomenuti je vjerovjesnik postavio određene uvje
te glede onih koji su željeli poći s njim u pohod, a sve te uvjete
objedinjuje jedno: nepostojanje nečega što zaokuplja svijest
i, odatle, pritišće čovjeka i otežava mu djelovanje jer izaziva
želju za životom kako bi završio nezavršena.
I otuda možemo shvatiti značenje Poslanikova, sallallahu
alejhi ve sellem, savjeta ashabima: "Nemojte stjecati nepokretnu
imovinu, jer ćete se odati ovom svijetu! "45
Sloboda iziskuj e . . .
Najopasnije što pobjedonosnu generaciju mo�e odvratiti
od Pravog puta i pobjede, zaprijetiti njihovoj slobodi i zaro
biti im srca jeste nepostojanje podrške od porodice i bližnjih.
To je, zaista, velika prepreka i kamen spoticanja. Dokaz tome
jesu Allahove riječi: "O vjernici, zbilja među vašim ženama
i djecom vašom ima vaših neprijatelja, pa na oprezu spram
njih budite " (Et-Tegabun, 1 4) . Tu je i hadis: "Dijete jeplod
. . .
s�ca, ono je uzrok straha, škrtosti i tuge. "46
44 El-Buhari i Muslim.
45 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga Ahmed, Et-Tirmizi i El-Hakim. Šejh El
Albani okarakterizirao ga je vjerodostojnim, u zbirci Sahihui-džami (7214).
46 Hadis je autentičan. Zabilj dio ga je Ebu Ja'la. Šcjh El-Albani označio ga je
vjerodostojnim, u zbirci Sahihul-džami (7160).
Neophodno je ženiti se onim djevojkama koje saosjećaju s

brigama i potrebama umeta, koje će, Allahovom voljom, odgo
jiti i izvesti dugo očekivanu pobjedonosnu generaciju, u svemu
drukčiju od ostalih generacija, nenaklonjenu ovom svijetu. Ta
kve supruge ne traže od svojih muževa skupocjeni namještaj,
prostran dom, skup auto... već dodatno ulaganje truda u ono
što se od njih očekuje. I ne samo to! Bit će im i fizička i psihička
potpora u tome. A ne smije se zanemariti da pobjedonosnu
generaciju podjednako sačinjavaju muškarci i žene.
As habi i skromnost
Ashabi su, poslije poslanika, najbolji i najpobožniji ljudi, pa
su stoga uživali najveću ra:Einu slobode na ovom svijetu. Skro
mnost ih je i izdigla iznad ostalih ljudi. Obraćajući se tabiinima,
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: "Vi češće postite
i više klanjate od ashaba, ali su oni opet bolji od vas." "Zašto?",
obrati mu se neko. Ibn Mesud odgovori: "Bili su skromniji od
vas i više su žudjeli za ahiretom."47
Štaviše, prva se generacija plašila bogatstva. Naprimjer, kad
su Omeru, radijallahu anhu, donijeli ratni plijen s Kadisije, on
ga je stao pregledati i počeo plakati. S njim je bio Abdurrahman
b. Avf, koji mu reče: "Vladaru pravovjernih, ovo je dan veselja
i sreće, a ti plačeš!" "Znam, ali ratni je plijen u svim narodima
doveo do neprijateljstva i mržnje", objasni mu Omer.4H
Razmislimo i o sljedećem primjeru. Bolesnog, Selmana el
Farisija, radijallahu anhu, posjetio je Sa'd b. Ebu Vekkas. Selman
zaplaka, a Sa'd ga upita: "Zašto plačeš?! Ubrzo ćeš se priključiti
svojim prijateljima, doći ćeš na Resulullahovo, sallallahu alejhi
ve sellem, vrelo, a, povrh svega toga, Poslanik, sallallahu alej
hi ve sellem, umro je zadovoljan tobom!" Selman reče: "Ne
47 Hajatu.r-.rahaba, 2/96.
48 Ibid, 2/97.
58 tli� Medždi el-Hilali
plačem iz straha od smrti, niti zbog žalosti što ostavljam ovaj

svijet. Plačem zato što nisam poslušao Vjerovjesnikov savjet:
'Od ovog svijeta imajte onoliko koliko sa sobom može jahač
ponijeti!', a pogledaj ti ova skupocijena šilteta oko mene!" Za
pravo, u toj njegovoj sobi bili su samo nekakav ibrik i lavor.
Iako su ashabi bili siromašni i potrebiti, mnogo su udjelji
vali u dobrotvorne svrhe. I to je još jedan dokaz da su žudjeli
za onim svijetom. Možda će neko u ovo posumnjati, ali neka
razmisli o predanju u kojem )e zapisano da je Omer, radija
llahu anhu, posjetio Š am i kad je odsjeo u Himsu, izdao je
naređenje da mu popišu imena siromašnih muslimana. Sačinili
su spisak i u njega unijeli Seida b. Amira, radijallahu anhu,
namjesnika Himsa. Začuđen, Omer upita: "Ko je ovaj Seid
b. Amir?!" "Naš namjesnik", bi odgovoreno. "Namjesnik?!",
opet će Omer. "Da, namjesnik", potvrdiše. Omer se nije mo
gao čudom načuditi pa upita: "Kako vaš namjesnik može
biti siromašan? Prima li plaću? Od čega :l:ivi?" Oni objasniše:
"Vladaru pravovjenih, sebi ništa ne ostavlja." Omer zaplaka,
uze hiljadu zlatnika i stavi ih u kesu te ih preda nekom čovjeku
i reče mu: "Poselami Seida i reci mu da mu ovo šalje vladar
pravovjernih kako bi popravio svoje materijalno stanje." Me
đutim, kad je izaslanik donio zlatnike Seidu, ovaj je plemeniti
namjesnik počeo govoriti riječi utjehe: "Mi smo Allahovi, i
Njemu ćemo se vratiti!" Seidova žena povika: " Š ta je? Je li
umro vladar pravovjernih?" "Gore od toga!", zapomaga Seid.
"Pa, šta je onda?", nestrpljivo povika žena. On reče: "Dobili
smo imetak, smutnja će me uništiti!" "Postupi onako kako mi
sliš da je najbolje", predloži ona. "Imam li u tebi podršku?",
upita je on. "Da, u meni imaš podršku", odgovori. I Seid uze
nekakvu kožu, napravi od nje kesice, potrpa zlatnike i smjesti
u zobnicu, pa tim novcem opremi čitavu vojsku.49
49 Ibn Kudama el-Makdisi, Er-Rikkatu vel-buka, str. 258, 259.

D ovođenj e u propast?
Prvi muslimani shvatali su da pogibija na Allahovu putu
nije bacanje u propast, već je to odanost ovom svijetu. O tom
nam svjedoči sljedeće predanje. Ebu Imran, radijallahu anhu,
ispričao je: "Nekog su muhadžira ubacili u neprijateljske redo
ve u Bici za Konstantinopolj, pa se uspio probiti i nanijeti im
gubitke. Neki ljudi kazaše: 'Bacio se u propast!' Na to gazija
Ebu Ejjub el-Ensari, radijallahu anhu, reče: 'Mi, ensarije, naj
bolje znamo povod objave toga ajeta; on je objavljen povo
dom nas. Družili smo se s Resulullahom, sallallahu alejhi ve
sellem, sudjelovali u bitkama i pomagali ga, sve dok se islam
nije proširio i pobijedio ... Jednom prilikom tajno smo se sa
stali i rekli jedni drugima: 'Allah nas je počastio blizinom Alla
hova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te pomagali smo
ga sve dok islam nije zavladao a broj se muslimana povećao,
preferirali smo Poslanika nad ženama, djecom i imecima, a
rat davno bio završio... Zašto se ne bismo vratili porodicama
i živjeli s njima?! I Allah je tad objavio: 'I na Allahovu putu
dijelite, i rukama svojim u propast sebe ne bacajte ' (El. . .
Bekara, 1 95) . Dakle, propast je u zapostavljanju borbe i tro

šenju imetka."50
Genera cij a slobode

Kurejšije su pokušali pridobiti Suhejba er-Rumija, radija
llahu anhu, da ne učini hidžru u Medinu, ili da im ostavi svoj
pošteno stečeni imetak. On ih je upitao: "Hoćete li me pustiti
ako vam dam sve što imam?" "Hoćemo", kazali su. Dao im je
sav svoj imetak i otputovao. Kad je Vjerovjesnik, sallallahu alej
hi ve sellem, saznao za to, rekao je: "Na dobitku je Suhejb! Na
dobitku je Suhejb!" I u vezi s njim i njemu sličnim vjernicima
SO Ibid, 1 /360.
60 av� Medždi el-Hilali
Allah, dželle šanuhu, objavio je: "Ima svijeta koji se preda sr
cem svim Allahovo zadovoljstvo tražeći " (El-Bekara, 207) .51
. . .
VI I . B O RBA NA A L LA H O V U P U T U
Pobjedonosna generacija mora ulagati trud u borbi na
Allahovu putu: "Na Allahovu putu oni će se boriti, ni od či
jeg prijekora neće strepjeti " (El-Maida, 54)
. . .
Oni su individue koje imaju jasnu predodžbu, odanost

ideji hilafeta i poučavanja čovječanstva, pa se istinski posveću
ju ostvarenju tog cilja, potčinjavaju mu svoj život, a time žele
zaslužiti isključivo Allahovo zadovoljstvo. U tome oni ne žale
truda j er znaju da se islam može uspostaviti samo uz Božiju
pomoć, a ona dolazi uslijed uloženog truda: "O "\jernici! Ako
vi Allaha pomognete, i On će vas pomoći i vaše noge učvr
stiti! " (Muhammed, 7)
Individue pobjedonosne generacije svjesne su da je trud,
makar i neznatan bio, korak naprijed i doprinos u pobjedi isla
ma, pa se danonoćno trude, ali ne zapostavljaju obaveze pre
ma društvu niti prema porodici.
Cijeli njihov život prožet je tim ciljem, sve drugo potisnu
li su na marginu. Mnogi ljudi žrtvuju vlastitu udobnost radi
voljenog umeta. Na to ih potiče plamen u srcu jer ne mogu
gledati dosad neviđena poniženja i patnje. Zbog toga žrtvuju
imetak, vrijeme, trud, presti:l:ne položaje koji obično osigura
vaju udobnost na ovom svijetu. To je tako jer su prethodno
pripremili sebe i svoje porodice na okrutan život, raznorazne
pritiske i napade, pa ne čudi njihova spremnost na žrtvu.
Prva generacij a i borba

Ashabi, radijallahu anhu, svoj su život posvetili Allahu
boreći se za islam, podnoseći okrutnost života, glad i napade.
51 Ebul-Fida b. Kcsir, Tejiirul-kttr'anil-azim, 1 /216.
O tom nam govori Ebu Musa, radijallahu anhu: "Da ste

nas vidjeli s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, po
mislili biste da nismo ljudi, tim prije što smo oblačili vunene
ogrtače i jeli samo hurme a pili vodu."52
Muhammed b. Sirin veli: "Bilo je ashaba koji po tri dana
nisu imali hrane, pa bi našli kakvu kožicu, ispekli je i pojeli. A
ako ni to ne bi našli, opasali bi stomak kamenom."53
Ispravnost cilj a
Prvi su muslimani bili uvjereni u ispravnost cilja kojem
streme, čvrsto su znali da ih je Svevišnji Allah odabrao za šire
nje islama, uspostavljanje dokaza protiv ljudi i njihovo izvođe
nje iz tmina na svjetlo. To ih je nagnalo da se raziđu po Zemlji,
a nisu se odali ovosvjetskim ljepotama, niti su se posvetili iba
detu, ni boravku u blizini Harema, ni životu u Medini, iako je
u tome neprocjenjiva vrijednost.
O tome nam govori primjer Ribiijja b. Amira, radijallahu
anhu, muslimanskog gazije, koji je s islamskom vojskom kre
nuo na Perziju. Naime, kad ga je Rustem upitao: "Zbog čega
ste došli?!", on je ponosno odgovorio: "Allah nas je poslao da
pozivamo ljude, oslobodimo ih robovanja ljudima i uvedemo
u robovanje Allahu, te da ih izvedemo iz tjeskobe dunjaluka
u njegovu širinu, iz nepravde drugih vjera u pravdu islama.
Onoga ko prihvati islam smatrat ćemo muslimanom i osta
viti ga na miru, ali ko odbije, protiv njega ćemo se boriti do
ispunjenja Allahova obećanja." ''A šta je Allahovo obećanje?",
upita Rustem. Ashab odgovori: "Džennet onome ko pogine
na tom putu, a pobjeda onome ko preživi."54
52 Et-Taberani, u djelu E!-Mudžemul-etJsat.

53 Ibn Ebud-Dun'ja, u djelu El-Džuu '.
54 Hajatus-sababa, 1 / 1 67.
Vrij ednost cilj a

Konačni cilj ashaba bio j e Allahovo zadovoljstvo i
Džennet. Taj njihov cilj ništa nije pomućivalo. Bili su na toj
razini uvjerenja u ahiret, da su osjetili blizinu Dženneta, pa su
za njim čeznuli i uvećavali svoje napore da ga zasluže.
Pogledajmo šta se desilo Hiramu b. Milhanu, radijallahu
anhu, j ednom od karija koji je poginuo u Bici Mauna. Odnio
je časni Kur'an Allahovu neprijatelju Amiru b. et-Tufejlu, ali
ovaj nije htio ni pogledati Kur'an, već je naredio da ga se ubo
de u leđa. I kad je neprijateljski vojnik ubo kopljem Hirama,
on je, osjetivši ubod i vidjevši krv, povikao: "Allahu ekber!
U spio sam, tako mi Gospodara Kabel"
Razmislimo o sljedećem prizoru: Allahov Poslanik, salla
llahu alejhi ve sellem, obraća se ashabima prije Bitke na Uhu
du, potiče ih na hrabrost. Govori: "Tako mi Onoga u (:ijoj je
ruci Muhammedova duša, Allah će uvesti u Džennet svakog
čovjeka koji se danas suprotstavi neprijatelju, strpljivo, nada
j ući se nagradi, napadajući, a ne uzmičući!"
Na Bedru, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
govori ashabima: "Potrudite se da zaslužite Džennet, širok
kao nebesa i Zemlja!" Uzbuđen, Umejr b. el-Hammam povi
ka: "Izvrsno! Izvrsno!" "Zašto tako govoriš?!", upita ga Vje
rovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, a on odgovori: "Tako mi
Allaha, samo zato što želim biti stanovnik Dženneta!" "Ti si
dženetlija!", obradova ga Resulullah. Na to Umejr izvadi hur
me iz torbe i poče ih jesti, pa najednom reče: "Kad bih morao
dojesti ove hurme, bilo bi to za mene doista dug život!" I baci
hurme te pođe u borbu pa poginu.
Pred j ednu bitku Avf b. el-Haris b. el-Afra, radijallahu
anhu, upitao je: "Božiji Poslaniče, kojem se čovjekovu djelu
Allah divi i smiješi?" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
odgovori: "Prodiranju u nevjerničke redove bez pancira." I
Avf odmah odbaci pancir, isuka sablju, ustremi se na nevjer

nike i poginu. 55
Također zadivljuje postupak Džafera b. Ebu Taliba, ra
dijallahu anhu, koji je zaklao jahalicu u Bici na Muti, gdje je
poginuo boreći se protiv Rimljana, a recitirajući stihove: "O
približi se Džennet lijepi, najbolje mjesto u koje ući ću. /A
Rimljanima, nevjernicima, kraj se kobni primakao, daleko od
mene neka su./Dok u meni krv teče, ubijat ću ih."56
V I I I . S T R P LJ I V O S T I PO ST OJAN O ST
Trpljenje pritisaka, premošćivanje poteškoća, postojanost
pred kušnjama i problemima - sve su to odlike pobjedonosne
generacije koja je svjesna da putem kojim kroči ne rastu ruže,
već zna da je to izuzetno dug, gorak i tehk put od kojeg od
vraćaju šejtani i ljudi, usrdno radeći na zaustavljanju karavana i
odvajanju od cilja za čije su se ostvarenje zavjetovale individue
pobjedonosne generacije.
Stoga se svaka individua mora pripremiti za put takvih ka
rakteristika, vezati se za Allaha, obećati da neće posustati, pa
ili će na tom putu oni poginuti kao šehidi, strpljivi i postojani
na datom obećanju, ili će ostvariti cilj: "Među vjernicima ima
ljudi koji ispunjavaju zavjet dat Allahu. Pa ih ima koji su
poginuli, a i onih koji to očekuju, i nimalo se promijenili
nisu . " (El-Ahzab, 23)
. .
Kušnj a, p a vlast
Put iskrenih kojima će Allah dati vlast na Zemlji jedan je.
To je put iskušenja, put poslanika i njihovih sljedbenika: "Mi
slite li vi da ćete u Džennet ući, a još vam ne dođe iskušenje
poput onoga što ga iskusiše oni što prije vas minuše? Pa,
55 Er-Rehikul-mahtum, str. 242.
56 Hajatus-sahaba, 1 /407.
njih je pogađala bijeda i bolest, a bili su toliko uznemirava

ni da bi čak Poslanik i vjernici koji s njim vjerovahu zava
pili: 'Kad će već pomoć Allahova? ! ' Eto, Allahova je pomoć
blizu, doista! " (El-Bekara, 2 1 4)
Š ejh Es-Sallabi ostavio je sljedeći zapis: "Prije nego što
Allah, dželle šanuhu, nekoga počasti vlašću na Zemlji, iskuša
ga, i to je neophodno. On nijednom narodu nikad nije dao
vlast, a da taj isti narod nije stavio na razne oblike kušnje, u
različitim etapama. Iskušenja su, Allahovom voljom, odvajala
loše od dobrih. I taj Allahov zakon vrijedi i za islamski kor
pus. Svevišnji je Allah muslimane davno stavio na kušnju da
provjeri njihovo vjerovanje, a potom ih je učvrstio na Zemlji.
Neko je upitao imama Š afija, rahimehullah, šta je bolje: imati
vlast ili trpjeti potlačenost, na šta je odgovorio: 'Prvo će Allah
dati kušnju pa poslije toga vlast.' Svemogući je Allah iskušao
Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, sallallahu alej
him ve sellem, i, pošto su sc strpjeli, učvrstio je njihovu vlast.
I neka čovjek nipošto ne pomisli da će živjeti bez iskušenja!"'57
Nemoguće je uspostaviti vlast, a prethodno ne biti isku
šan: "Mi ćemo vas na kušnju stavljati sve dok ne pokažemo
borce između vas i strpljive, a provjeravat ćemo i vijesti
vaše! " (Muhammed, 3t). Osim strpljenja, postojanosti i
čvrste veze s Allahom, drugog izbora nemamo: '"Gospoda
ru naš! Daj nam strpljenje, i učvrsti noge naše, i pomozi
nas protiv naroda nevj erničkog! ' (El-Bekara, 250)"
As habi i s abur
Ako i ovlaš proučimo životopis prve generacije, vidjet
ćemo da su njihovi pripadnici trpjeli velike kušnje i bili izloženi
strašnim patnjama. A, opet, najteže su prošli prvi muslimani
u Meki, pa ipak, trpjeli su i ostali na datom zavjetu. Zbilja je
mnogo primjera koji o tom govore.
57 Alija cs-Sallabi, Er-Siretun-nebevij;a, 1 /262, 263.
Allahov neprijatelj Umejja b. Halef izvodio je Bilala, radi

jallahu anhu, u dolinu Batha na podnevnoj žezi i bacao ga na
užareni pijesak pa bi zatim naređivao da se na njegove grudi
stavi veliki kamen. Prijetio mu je: "Ostat ćeš ležati na ovom
užarenom pijesku, tako mi Lata i U zz aa, sve dok ne umreš ili
dok ne prestaneš vjerovati u Muhammeda!" Međutim, Bilal j e
s uvjerenjem ponavljao: ''Allah j e jedan! Allah j e jedan!"58
Osman b. Affan, radijallahu anhu, ispričao je: "U dolini
Batha, prošli smo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ja po
red Ammara i njegovih roditelja, kad su ih nevjernici kažnja
vali prisiljavajući ih na otpadništvo od islama. J asir je povikao:
'Allahov Poslaniče, dokle će ovo trajati?!' Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, utješi ga: 'Strpite se, porodico Jasirova! Alla-
hu, oprosti porodici Jasirovoj !"'59
Š taviše, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živio
je s tim paćenicima, preporučivao im strpljenje, znajući da je
put iskrenih težak, protkan uvredama, napadima, pritiscima, i
imajući na umu da se te iste kušnje mogu premostiti isključivo
strpljenjem i postojanošću.
Š taviše, kad je Vjerovj esnik, sallallahu alejhi ve sellem,
sjedio kod Kabe, Habbab b. el-Erett, radijallahu anhu, poža
lio se na neprijatnosti koje im nanose nevjernici i zatražio od
njega da moli Allaha za izlaz. Poslanikovo, sallallahu alejhi
ve sellem, lice pocrvenje, te mu reče: "Prije vas bilo je vjernika
kojima bi željeznim češljevima odvajali meso od kostiju i živaca,
ali ih ni to ne bi natjeralo na ostavljanje vjere. Allah će islamu
dati sigurnost da će čovjek prejahati iz Sane u Hadramevt bojeći
se samo Allaha i strahujući od vuka za stado. Ali vi požurujete/ "60
58 Hajatus-sahaba, l /22 1 . Ovo je predanje preuzeto iz djela HilJetul-etJ!ija.

59 El-Hakim, Ibn Asakir i Ibn Sa'd. Vidjeti: Hqjatus-sahaba, 1 /221 , 222. U ovom
predanju stoji dodatak u kojem stoji da je Allah, dželle šanuhu, tu dovu uslišao, te
rekao: '"Već sam il1? oprostio!'"
60 El-Buhari.
U Bici na Hendeku, kad su mnogobošci sa svih strana

opkolili vjernike i stegnuli obruč, nošeni željom da iskorije
ne muslimane, iskreni su se sjetili ajeta u kojima Allah, dželle
šanuhu, obavještava Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, o
kušnjama na putu uspostavljanja islamske države. I to im je
samo uvećalo vjerovanje i predanost Plemenitom Allahu.
"A kad su vjernici vidjeli saveznike, rekli su: 'Ovo je
ono što nam je Allah obećao i Poslanik Njegov, a istinu vele
Allah i Poslanik Njegov! ' A to im je samo vjerovanje i pre
danost uvećalo." (El-Ahzab, 22)
IX. U MJ E RE N O ST
Rekoh, ovo je najvažnija osobina. Mora se biti umjereno u

ibadetu, međuljudskim odnosima, razumijevanju, djelovanju,
svakome se mora dati pravo koje zasužuje: bezazleno ne treba
uveličati, a niti se važno smije potcijeniti, svemu treba dati
pravu mjeru: "A kome je data mudrost, dato mu je dobro
veliko . " (El-Bekara, 1 69)
. .
Kad se radi o ulaganju napora u samoodgoju, odgoju svo

j e porodice i društva, individue pobjedonosne generacije tre
baju znati da je samoodgoj prioritet, a zatim odgoj porodice i,
naposlijetku, odgoj društva.
Onaj ko želi dostaviti islam, izvojevati pobjedu i dobiti
vlast na Zemlji, mora živjeti sa svijetom, a ne bježati od ljudi,
realno prihvatiti savremeni život, uvažavati naučni napredak,
biti dalekovid, živjeti brige umeta, obraćati pažnju na planove
din-dušmana.
Posvećenost dokazivanj u istine

Obaveze pobjedonosne generacije ne dopuštaju preko
mjernu zaokupljenost rušenjem neistine, jer neistina ima izu-
zetno mnogo pomagača; da se time pozabavi, generacija bi

klonula duhom i njen bi trud bio uzaludan.
I u tome nam je uzor Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem. Kad je, u prvo vrijeme islama, obilazio oko Kabe,
prolazio je pored tri stotine i šezdeset kipova, ali nije pokušao
porazbijati ih, već se usredsredio na postupno i sistematsko
usađivanje tevhida u ljudima i na osnivanje islamske države
kako bi, poslije toga, neistinu bilo lahko uništiti. I, zaista, ne
potraja dugo, a dođe dan konačnog rušenja tih istih kipova, ali
.i cijeli Arapski poluotok bio je očišćen od mnogoboštva. I to
je ono što se traži.
"Onima koji ne vjeruju, ti reci: ' Sve što možete - radi
te! A, doista, radit ćemo i mi! I čekajte! Čekat ćemo i mi! '
Tajna nebesa i Zemlje Allahu pripada, k Njemu se sve vra
ća! Zato ti Njemu robuj i na Njega se osloni! Tvoj Gospodar
nemaran nije spram toga šta vi činite! " (Hud, 1 2 1 - 1 23)
Naučimo biti umj ereni

Ispravno razumijevanje islama ima veliku važnost. Iman
jest istinski motiv činjenja dobrih djela, a ispravno razumije
vanje vjere usmjerava ta ista djela.
Ispravno razumijevanje islama kod ashaba očitovalo se u
njihovim riječima i djelima. Možda je najveći pokazatelj njiho
vog ispravnog razmišljanja to što svog dragog Poslanika, sa
llallahu alejhi ve sellem, nisu pokopali dok među sobom nisu
odredili halifu, čak nisu dopustili da prođe jedan jedini dan
bez vladara, jer su znali da je u tome veliki gubitak za umet.
Pogledajmo samo kako je postupio Ebu Bekr, radijallahu
. anhu, kad je predosjetio blizinu smrti. Pozvao je Omera, radi
jallahu anhu, i oporučio mu da poslije njegove, Ebu Bekrove
smrti, preuzme vlast. Obratio mu se: "Neke se obaveze mora
ju danju izvršiti - Allah ih ne prima noću, a neke se dužnosti
68 lP� Medždi el-Hilali
imaju noću izvršiti - Allah ih ne prima danju. I znaj da Uzvi

šeni ne prima nafilu sve dok čovjek ne obavi farz ..."6 1
I Osman, radijallahu anhu, izuzetno je dobro shvatao vje
ru. On na hadžu nije skraćivao namaze kao imam, iako je to
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, praksa kako ne bi dao
običnom svijetu povod pomisliti i početi vjerovati da se na
maz sastoji od dva rekata u svim prilikama.
Tu je i sljedeća Ebu Hurejrina, radijallahu anhu, izjava:
"Draže mi je čuvati stražu na Allahovu putu jednu noć nego
ibadetiti Lejletul-kadr kod Crnog kamena"62, koja, također,
ističe njihovo poimanje islama.
X. P RIJAT E LJ EVAN J E s VJ E R N I C I MA
U ostvarenju pobjede mora se biti jedinstveno i saosje

ćajno. Pobjedonosnu generaciju ne čine raštrkane sebične
individue nego uvezana i bratska generacija, slična čvrstom
zdanju. U jednom ih redu veže i ujedinjuje islamsko bratstvo:
"Allah, zbilja, voli one koji se bore na Njegovu putu u redo
vima kao da zdanje čvrsto su! " (Es-Saff, 4)
Na taj se način čuvaju jedinke generacije od iznemoglosti
i potpadanja pod negativan utjecaj nevjerničke propagande. S
druge strane, u zajednici je usađivanje postojanosti i snage za
napredak, te natjecanje u dobru, oporučivanje istine i strpljivosti.
Blistavi p rimj eri

Nakon dolaska u Medinu Allahov je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, pristupio u kući Enesa b. Malika, radijallahu
anhu, bratimljenju ensarija i muhadžira. Bilo ih je sedamde
set, pola ensarija, pola muhadžira. Pobratio ih je u cilju da se
61 Abdullah b. el-Mubarek, Ez-Zuhd (1 1 9) .
6 2 Ahmed b . Tejmijja, MedžmuulfetatJa, 28/60.
međusobno pomažu i nasljeđuju jedni druge, a da se rođaci

razbaštine. Međutim, to je potrajalo do Bitke na Bedru, kad je
Svevišnji Allah objavio: "A rođaci su, po Allahovoj knjizi, pre
či jedni drugima, Allah, doista, svaku stvar zna." (El-Enfal, 75)
I ovaj je ajet poništio nasljeđivanje po ovoj, bratskoj, osnovi.63
Imam Muhammed el-Gazali zapisao je sljedeće: "Brati
meći ensarije i muhadžire, Resulullah, sallallahu alejhi ve se
llem, uspostavio j e pravosnažnu bratsku vezu koja iziskuje
određene stvari glede zaštite života i imetka. To bratimljenje
nije bilo puka riječ koja ne ostavlja nikakav trag niti ima kakve
posljedice. Osjećaj preferiranja, pomaganja i lijepog ophođe
nja bio je okosnica njihova bratstva, što se u novom društvu
pretočilo u divne, praktične primjere."64
Imam El-Buhari zabilježio je sljedeće Humejdove riječi:
"Kad je u Medinu stigao Abdurrahman b. Avf, Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, pobratio je njega i Sa'da b. er-Rebiu.
Sa'd mu se obratio: ja sam najbogatiji ensarija, nudim ti pola
svog imetka. A imam i dvije žene, pa ću se razvesti od jedne, i
kad joj istekne priček, ti se njome oženi!' Abdurrahman b. Avf
samo mu reče: 'Blagoslovio Allah tvoju porodicu i imetak, od
vedi ti mene na pijacu!' I kući se vratio tek pošto je zaradio
trgujući sirom i maslacem."65
Preferiranj e u nasušnoj potrebi

Bratstvo i ljubav u ime Allaha jesu glavne spone među
vjernicima, a posebno među pripadnicima pobjedonosne ge
neracije. I ta veza može toliko ojačati da graniči s nemogućim.
Razmisli o ajetu u kojem Allah, dželle šanuhu, opisuje od
nos ensarija prema muhadžirima: " . . . a i onima koji su još prije
63 Šemsuddin b. Kajjim el-Dževzijja, Zadu!-mead, 2/56.

64 Fikhu.r-.rira, str. 1 79, 1 80.
65 El-Buhari.
70 w� Medždi el-Hilali
njih Međinu u�eli staništem i zavičajem vjere, oni vole one

koji im se dosele i u grudima svojim, zbog onog što se njima
daje, ne nalaze nikakve tegobe, i njima više negoli sebi vole,
premda i samima njima potrebno je " (El-Hašr, 9) ...
Govoreći o odnosu ensarija prema muhadžirima, komen

tator Kur'ana imam El-Kurtubi ističe sljedeće: "Muhadžiri su
živjeli s ensarijama, u njihovim kućama. . . I kad je Vjerovje
snik, sallallahu alejhi ve sellem, stekao ratni plijen u pohodu
na jevrejska pleme Benun-Nadir, pozvao je ensarije, zahvalio
im se na grandioznim djelima, prihvatu muhadžira u domove
i davanju imetka na raspolaganje, pa je zatim rekao: ' Šta želite,
da ovaj plijen, stečen bez borbe, podijelim između vas i njih,
a da muhadžiri i dalje ostanu u vašim kućama i zadrže pravo
na sudjelQvanje u vašoj svojini, ili da njima sve dadnem pa bi
napustili vaše domove?' Sa'd b. Ubada i Sa'd b. Muaz rekoše:
'Podijelit ćemo ga među sobom, a muhadžiri će i dalje ostati u
našim domovima!' Ensarije povikaše: 'Pristajemo na to, Božiji
Poslaniče, zadovoljni smo tom odlukom!' Na to Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, zamoli: 'Allahu, smiluj se ensarijama
i djeci ensarija!'"66
Potvrdu tome nalazimo i u Ibn Omerovom, radijallahu
anhu, predanju: "Neki je ashab dobio kao poklon ovčiju gla
vu, pa je rekao: 'Taj i taj čovjek, moj brat u vjeri, potrebniji
je od mene!' I posla mu tu istu glavu kao poklon. Međutim, i
ovaj je postupio istovjetno: sjetio se potrebnijeg i poslao mu
taj poklon. I tako se prvotnom vlasniku vratio poklon, i to
nakon što je promijenio sedam vlasnika."67
66 EI-Džamill li ahkamil-k11r'an, 1 8/ 1 7-19.

67 Ebu Hamid el-Gazali, Ihja ulumid-din, 2/27 1 .
71
3 . POGLAVLJE
KA KO STE ĆI OSOBINE
P O BJED ONOSNE GENERACIJE
Ako razmislimo o deset prethodnih osobina (minimum

koji se mora ostvariti), zaključit ćemo da je njihovo stjeca
nje izuzetno teško i zahtjevno. Ne bude li se stalno trudio u
tome, čovjek će se vratiti na polaznu tačku; naša je stvarnost
tome najbolji dokaz. Mnogi između nas žele biti skromni, tde
onom svijetu, ulaganju truda radi Dženneta, zbog -iskrenosti,
straha od Allaha, ljubavi prema Njemu ... ali to nisu u moguć
nosti.
Čitamo li biografiju dobrih ljudi, to nam da krila i poželi
mo biti poput njih, ali tu želju ne možemo implementirati. To
je tako zato što mi želimo plodove naprečac, preskačući pred
viđene etape. A zna se da se plodovi rada ubiru u posljednjoj
etapi, prije koje postoje mnoge etape kojima se mora posvetiti
krajnja pažnja. Isti je slučaj s prethodnih deset osobina: da bi
se uspjelo steći ih, mora se poduzeti određena unutarnja pro
mjena samog sebe, i rezultati će, kasnije, biti očiti.
Naprimjer, čovjek neće biti iskren u djelima i na tome
ustrajati, što je sastavni dio odnosa prema Gospodaru, ako
iskrenost nije uvriježena duboko u njemu. Isti je slučaj s ljuba
vi prema Allahu, strahu, nadi, veličanju...
72 � Medždi 'el-Hilali
O D N O S ZAVI S I O D S P O Z NAJ E
Odgovor na pitanje kako čovjek može uspostaviti i odr

žati iskren odnos prema Svevišnjem Allahu leži u poznatoj
činjenici da se čovjek prema drugima odnosi sukladno po
znavanju tih istih osoba. Uzmimo kao primjer ljude koji se
upoznaju, recimo, na putu i započnu razgovor: u početku će
biti oprezni j edni prema drugima, neprestano će jedni druge,
takoreći, otkrivati, pa će, nakon određenog vremena, postati
prisniji. S druge strane, ako se ustanovi da je neko među njima
na visoku položaju, ovi će ga drukčije doživljavati i, nesumnji
vo, ljepše će se odnositi prema njemu.
Pet je elementarnih osnova kad je riječ o stjecanju spo
menutih osobina, i to: spoznaja Allaha, spoznaja samog sebe,
spoznaja dunjaluka, uvjerenje u ahiret, te mudrost - plod ra
zumijevanja.
1. S PO Z NAJA ALLAHA
Naš je odnos prema Allahu, nažalost, formalan, ograni

čen, mrtav. .. popraviti ga može samo svijest o Allahovoj ve
ličini. I svako ko spozna Allaha bojat će Ga se i ništa ga neće
moći odvratiti od Njegova puta: "A oni ne poznaju Allaha
kako Mu dolikuje " (El-En'am, 91). Dakle, sve što ljudi sla
. . .
bije poznaju Allaha, pogoršava se njihovo mišljenje o Njemu

i, stoga, njihov odnos prema Njemu.
Razmislimo o Allahovim riječima: "Suludi među njima
reći će: ' Šta ih odvrati od kible njihove spram koje hija
hu?' Ti reci: 'Allahu pripadaju i istok i zapad! On koga hoće
upućuje na Pravi put! ' " (El-Bekara, 1 42) . Kur'an je ljude koji
postavljaju ovakva i slična pitanja, označio suludim i nezna
licama, onima koji nisu spoznali Allaha, ne znaju da Njemu
pripada vlast na nebesima i Zemlji, da čini šta hoće i propisuje

šta je Njemu volja.
Tu su i sljedeći ajeti: "A na Dan kad će u Vatri hiti sku
pljeni Allahovi neprijatelji, pa hudu zaustavljeni, i kad do
nje dođu, svjedočit će protiv njih sluh njihov, i oči njihove,
i kože njihove, zhogonogšto su činili! I upitat će kože svoje :
'Zašto protiv nas svjedočite?' A one odgovorit ć e : 'Allah nas
je govorom obdario, On, Koji je svemu da govori moć dao,
a On vas je i prvi put stvorio, i Njemu ćete se vi, eto, vra
titi. A vi se niste skrivali zato da ne hi protiv vas svjedočio
sluh vaš, oči vaše i kože vaše, već zato što mislili ste da Allah
mnogo toga neće znati što ste radili! A ta misao vaša koju o
Gospodaru vašem mislili ste, upropastila vas je, pa gubit
nici postali ste ! ' " (Fussilet, 1 9-23) . Dakle, ograničena, nedo
voljna spoznaja Allaha dovela ih je do otuđivanja od Njega i
bacila u Džehennem, Allah nas od toga sačuvao!
S Mus aom, alej his-selarn

"I kad Nama Musa dođe u vrijeme određeno, Gospodar
je njegov s njim govorio. Musa je zamolio: 'Gospodaru moj !
Pokaži mi se da Te vidim!' Ti Me nećeš moći vidjeti', On mu
odgovori, 'ali, ti pogledaj u ono brdo! Ako ono na mjestu svo
jemu ostane, i ti ćeš moći vidjeti Mene!' I kad se Gospodar
njegov onom brdu ukaza, u komade On zdrobi ga, a u nesvi
jest pade Musa! Pa kad svijesti dođe, on reče: 'Slavljen si Ti!
Kajem se Tebi i postajem prvi vjernik!"' (El-E'raf, 1 43)
Ovdje je Musa, alejhis-selam, tražio od Allaha da Ga vidi,
i On ga je izvijestio da Ga ne može vidjeti na ovom svijetu,
govoreći da će moći vidjeti Allaha ako se ništa ne desi kad se
On ukaže brdu. Međutim, kad se Svevišnji Allah zaista ukazao
brdu, ono se raspalo. A šta je bilo s Musaom?! Pao je u nesvijest
zbog strašnog prizora, a poslije određenog vremena osvijestio
se; njegova spoznaja Allahove veličine i uzvišenosti samo se po

većala, te se odmah manifestirala na riječima i djelima: "'Slavljen
si Ti! Kajem se Tebi i postajem prvi vjernik!'" Dakle, iskreno se
pokajao jer je bio nemaran spram Allahove veličine, štovanja
Allaha, kao i zbog toga što je zatražio da Ga vidi; njegovo je po
kajanje imalo za rezultat temeljitiju spoznaju Svevišnjeg Allaha.
I man u Allaha
Srce je polazna tačka svih čovjekovih djela, u njemu se
pohranjuju osjećaji, ljubav i mržnja, nada i strah, radost i
tuga... Srce je uvijek izloženo dvjema strujama: imanu u razu
mu bliske istine i prohtjevima kojima duša teži.
Odluka i, odatle, djelo, ovise o tome koja će struja prevla
dati. U hadisu stoji: "Č ovjek dok čini blud, nije vjernik; dok
pije alkohol, nije vjernik; dok krade, nije vjernik . ."68 Oda li se .
čovjek spomenutim porocima, znak je da je strast zavladala

srcem i potrla iman. Iz toga proizlazi da se vjerovanje u Alla
ha (emocije u vezi s Allahom) uvijek mora povećavati kako
bi potaknulo udove na hajr. I što su emocije spram Allaha
snažnije, to Mu je duša bliža i udovima je lakše činiti dobro:
"Eto tako je! A ko velikim Allahove propise smatra, pa oni
su znak bogobojaznih srdaca! " (El-Hadždž, 32)
Srazmjerno svijesti o Allahu čovjek izbjegava grijehe. Zato
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio sljedeću dovu: "Alla
hu, dodijeli nam bogobojaznosti koja će nas odvratiti od grijeha! "o9
Razum i emocij e
Spoznaja Allaha mora biti temeljita. Samo takva spoznaja
može ostaviti trag na emocije i postati dio čovjekova uvjerenja.
68 El-Buhari i Ahmed, kao Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje.
69 Hadis je dobar. %abilježili su ga Et-Tirmizi i El-I-Jakim, kao Ibn Amrovo,
radij allahu anhu, predanje. Š ejh El-Albani uvrstio ga je u djelo Sahihul-džami (2539).
Pobjedonosna generacija &-� 75
Razum i emocije moraju biti podjednako zastupljeni, to osigu

rava kontinuirano povećavanje imana.
Slobodnije rečeno, povećavanje imana znači usmjerenje
emocija spram Allaha i radi Njega. U hadisu stoji sljedeće:
"Upotpunio je vjerovanje onaj čovjek koji voli radi Allaha i mrzi u
ime Allaha, daje radi Allaha i uskraćuje u ime Njega. "70
Nema li emocija, nema ni uspješnosti u činjenju dobrih
djela, povećanja imana ni praktičnih rezultata.
Kako s poznati Sveviš nj eg Allaha?

Spoznaja Allaha osnovno je što mora imati svaki musli
man. Ona nam osigurava stjecanje drugih pohvalnih, želje
nih osobina, kao naprimjer, iskrenosti, ljubavi prema Allahu,
nade u Njegovu milost, pouzdavanja u Njega, traženja pomo
ći samo od Njega itd. U protivnom, imat ćemo generaciju s
mnogo negativnih osobina: strah od svijeta, bojazan za nafa
ku, traženje pomoći od ljudi, činjenje raznih prijestupa ...
Allahova imena i svoj stva

Najčasnija je nauka disciplina o tevhidu, od nje trebaju
početi stjecatelji znanja, ali i svi drugi muslimani, općenito.
Vladanje tom disciplinom ima za rezultat iskreno robovanje
Allahu: "l Allaha se hoje od Njegovih robova oni učeni " . . .
(Fatir, 28), a od razine robovanja zavisi stupanj kod Gospoda

ra: "Od vas je kod Allaha najplemenitiji onaj koji se Njega
najviše boji " (El-Hudžurat, 1 3)
. . .
A drugo mjesto svakako zauzima znanje o propisima, jer

se samo poznavanjem propisa može ispravno robovati Gos
podaru.
Pa ipak, Svemog�ći Allah obavijestio nas je: "Ništa i niko
nije kao On " (Eš-Sura, 1 1) ; "Oči do Njega ne dosežu "
... . . .
70 Zabilježio ga je Ebu Davud, kao Ebu Umamino, radijallahu anlm, predanje.

Šcjh El-Albani označio ga je vjerodostojnim, u djelu Sahihul-džami (5965).
(El-Enam, 1 03); " . . . a oni znanjem ne mogu Njega obuhva

titi. " (Ta-Ha, 1 1 0)
To je tako! I kako onda možemo spoznati Uzvišenog
Allaha, kad znamo da Ga nijedno stvorenje ne može sasvim
spoznati?! Allaha možemo spoznati na osnovu imena kojima
je Sebe nazvao i čiji su tragovi prisutni u svemiru.
Naprimjer, Allah, dželle šanuhu, obavijestio nas je da je
milostiv i pokazao je tu Svoju milost u mnogim stvarima: da
vanju kiše, blagosti i prihvatanju pokajanja od pokajnika, u
propisima, olakšicama itd.
Također, izvijestio nas je da je svemoćan i da se Njemu
niko ne može suprotstaviti. Dokazi tome jesu brojni, između
ostalih, nemogućnost roditelja da utječu na spol, oblik i ten
djeteta, nemogućnost odupiranja snu, bolestima, zaboravu itd.
"Allah je Onaj Koji je sedam nebesa stvorio, a i zema
lja baš toliko. Odredba Njegova do svih njih dospijeva, da
biste vi znali da sve doista može Allah, i da, zbilja, znanjem
Allah svaku stvar obuhvata." (Et-Talak, 1 2)
Znakovi u svemiru
Sva Allahova stvorenja nose određenu poruku o Stvo
ritelju, mi je trebamo samo pročitati na odgovarajući način:
"Zašto ne pogledaju u carstvo nebesa i Zemlje i u sve ono
što Allah stvorio je! Pa, može biti da im se kraj njihov pri
bližio, a u koji govor, ako ne u Kur'an, da oni povjeruju? ! "
(El-E'raf, 1 85)
Razmišljanje je ibadet. Ono vodi do spoznaje Gospodara i
osigurava iskrenije robovanje. Pročitajmo i razmislimo o Allaho
vim riječima: "Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni
noći i dana znaci su za ljude pametne. Za one koji Allaha spo
minju i stojeći, i sjedeći, i na stranama svojim ležeći, i koji
razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje: 'Gospodaru naš! Ovo
Pobjedonosna generacija &J"�' 77
nisi uzalud stvorio Ti! Slavljen neka si! Sačuvaj nas kazne u
Vatri . . . "' (Alu Imran, 1 90). Razmišljanje o znakovima i pouka
ma koje u sebi nose stvorenja ima za rezultat spoznaju Allaha:
"'Gospodaru naš! Ovo nisi uzalud stvorio Ti. . . "' a iz spoznaje
proizlazi strah od Allaha i uvjerenja da je On čist od svih nedo
stataka: ' . . . Slavljen neka si! Sačuvaj nas od kazne u Vatri. . . "'
"
Tu je i sljedeći ajet sličnog značenja: "Doista, u stvara

nju nebesa i Zemlje, i u mijeni noći i dana, i u lađi koja mo
rem plovi, natovarena onim što ljudima koristi, i u tome
što Allah s neba kišu spušta i njome zemlju oživljava nakon
njena mrtvila, i u tome što je rasijao po Zemlji životinje
svakojake, i u naizmjeničnom kretanju vjetrova i oblaka
koji predano jezde između neba i Zemlje - znaci su ljudima
koji razmišljaju." (El-Bekara, 1 64)
Svakodnevnica
Pored navedenih ajeta, postoje mnogi drugi znaci koje
Svevišnji Allah šalje ljudima posredstvom svakodnevnih de
šavanja. Svaki čovjek može te iste znakove vidjeti i pročitati
poruku, a to je da je Allah savršen, milostiv, blag...
Poruku o Allahovoj neizmjernoj dobroti nosi nam, na
primjer, kašnjenje na određeno mjesto ili potpuno previđanje
termina, kad se umakne određenom problemu ili pak velikoj
opasnosti. Ponekad Allah, iz Svoje velike dobrote, da takvu
kombinaciju i splet okolnosti pa se čovjeku desi određeni pro
blem baš na mjestu gdje ga lahko može riješiti.
Poruku o Allahovoj mudrosti možemo vidjeti iz situacije
kad, naprimjer, odemo na mjesto na koje nismo željeli otići, a
taj odlazak ima za rezultat veliko dobro po našu budućnost.
O Allahovoj, dželle šanuhu, moći poruku nam nose munje,
gromovi, oluje, nesnosna vrućina, pomračenje Sunca i Mjeseca:
"A čuda Mi dajemo samo da zastrašimo. " (El-Isra, 59)
Poruku o pružanju pomoći i brzoj Allahovoj nadokna

di nalazimo u olakšanim prilikama i širokogrudnosti: " . . . pa,
ko udjeljuje i bogobojazan pri tome je, i drži istinitim ono
najljepše - njemu ćemo Mi činjenje dobrih djela lakšati! "
(El-Lejl, 5-7) . I ovo zavisi od čovjekove privrženosti Gospo
daru; onome ko ove poruke istinski čita, Sveznajući će Allah
dati još veću uputu i istrajnost u islamu.
Upozorenje o kazni zbog podbacivanja i grijeha, nalazi
mo u otežanim prilikama, uskogrudnosti, uskraćenosti nafa
ke: " . . . ko radi zlo, za zlo će kažnjen biti . . . " (En-Nisa, 1 23)
Ove poruke Allah, dželle šanuhu, svakodnevno šalje, ne
bi li se ljudi sustegnuli od nemara i, važnije od toga, spoznali
Ga: "l On vam pokazuje znake Svoje! Pa, koje to Allahove
znake vi niječete? ! " (Gafir, 81); "On svime raspoređuje,
znake potanko izlaže, da biste vi u susret s Gospodarom
svojim jamačno vjerovali!" (Er-Ra'd, 2)
Sve što čovjek bolje primjećuje Božije poruke i znakove
u svom životu, to će biti bolji i skromniji vjernik. Uspjet će
u tome samo ako u svemu što se dešava bude vidio Allaho
vu milost, odnosno Njegovu kaznu. Naprimjer, neposlušnost
supruge smatrat će Allahovom kaznom, pa će požuriti s po
kajanjem i istigfarom, u kašnjenju nečega što obično ne kasni
vidjet će Allahovu, dželle šanuhu, mudrost, prihvatit će ponu
đenu pomoć i znati da je od Allaha itd.
Nadati se da će, ako bude tako rezonirao dešavanja, osje
titi Allahovu blizinu, robovati Mu kao da Ga vidi, radovati se
noćnom namazu, biti skroman itd.
Vodič do s poznaj e
Neki ljudi ne znaju izvući pouku iz raznolikih Božijih
stvorenja i svakodnevnih zbivanja, možda ne primjećuju da je
to od Allaha. Posljednja Božija poruka, veličanstveni Kur'an,
vodič, koji je Allah objavio svim ljudima, nosi sreću, uputu i

lijek: "O ljudi, došla vam je od Gospodara vašegpouka i lijek
za ono što je u grudima, i Prava staza i milost vjernicima."
Gunus, 57) A najvažnija poruka ove vječne knjige jeste upo
znavanje ljudi i džina s Allahom, Njegovim imenima i svoj
stvima i praktičnim rezultatima, uz uputstvo kako tu teoriju
povezati s praksom, što srasta u iman, sigurno uvjerenje.
Naprimjer, Sveznajući je Allah obećao pomoć obesprav
ljenima: "Tako će hiti! A ko istom mjerom uzvrati za zlo što
su mu učinili, i kome se opet nepravda učini - Allah će ta
kvogjamačno pomoći, Allah doista grijehe poništava i gri
jehe prašta! ", pokazujući ljudima Svoje znakove u sljedećem
ajetu: "Tako će hiti! A Allah udijeva noć u dan i udijeva dan
u noć, i Allah doista sve čuje i sve vidi." (El-Hadždž, 60, 61)
Poruka je: Onaj Koji je kadar udijevati noć u dan, i obratno,
može učiniti ono što je manje od toga: pomoći potlačenima i
osnažiti istinu i pravdu.
Još jedan primjer! Svemogući Allah izvijestio je Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, da su se ljudi izrugivali prijašnjim
poslanicima, i da je Allahova kazna bila bolna. Dakle, vijest je:
"I prije tebe poslanicima su se rugali, pa je one koji su im se
izrugivali kazna rugla stigla! " A slijedi praktično uputstvo: "Ti
reci: ' Po Zemlji putujte, i vidite kako su skončali oni koji su
poslanike lažnim smatrali! "' (El-En 'am, 1 O, 1 1)
Rezime: časni je Kur'an naš vodič glede spoznaje Allaha,
a svemir je oličenje živih ajeta: "Pokazivat ćemo im Mi zna
ke Naše u prostranstvima svemirskim i u njima samim, sve
dok im jasno ne hude da je Kur'an istina. A zar dosta nije
to što je Gospodar tvoj svjedok stvari svake ? ! " (Fussilet, 53)
2. S PO Z NAJA SAM O G S E B E
Ako čovjek ne spozna sebe, neće spoznati ni Gospodara.
Primjećujemo da su neki samozadivljeni, prezadovoljni sobom,
misle da su bolji od drugih ljudi. To je pogrešan odnos spram

sebe, a posljedica je nepoznavanja biti duše. Naime, kad bi
čovjek uvijek imao na umu od čega je stvoren, svoju slabost,
potrebu za Allahom, kad bi priznao koliko voli strasti, a bježi
od poslušnosti i obaveza, drukčije bi se odnosio prema sebi,
bio bi uvjereniji u istinske vrijednosti, osjećao bi veću potrebu
za Allahom i, što je najvažnije, strahovao bi od zla svoje duše.
S druge strane, spoznaja samog sebe mora dovesti do
veće iskrenosti prema Allahu, dželle šanuhu, istinskog pouz
davanja u Njega, skromnosti i poniznosti. To je tako jer što je
čovjek svjesniji Allaha, to je manji u svojim očima, a što više
zaboravlja Allaha, to je sigurniji u sebe: "I ne budite kao oni
koji su Allaha zaboravili, pa je Allah učinio da i oni zahora
ve sami sebe! Takvi su grešnici! " (El-Hašr, 1 9)
Kako upoznati samog sebe?

Da bi se prema sebi odnosio kako treba, čovjek sebe mora
upoznati. Ovaj se segment dijeli na dvije kategorije: spoznaju
bezvrijednosti materije od koje je čovjek stvoren i spoznaju
sldonosti duše prema potocima.
O d čega j e čovj e k s tvoren?

Č ovjek je stvoren od kapi sjemena, a njegov predak od
zemlje: "Zar vas Mi od vode hude ne stvaramo " (El-Mur
. . .
selat, 20) . I imajmo na umu da smo ništica spram ogromnog

svemira: "Stvoriti nebesa i Zemlju veće je negoli stvoriti
ljude sve! Ali, ne zna većina ljudi." (Gafir, 57)
Č ovjek je stvoren kao slabo, krhko i neizdržljivo biće, teš
ko podnosi bolest, ne može se oduprijeti strastima i šejtana
vim došaptavanjima... Bez Allahove volje ne može steći korist
niti od sebe štetu zaldoniti, ne zna šta ga čeka u budućnosti,
pa ni u sljedećoj minuti, ne može živjeti bez Božije volje, nije
u stanju održavati svoje tijelo bez Njegove milosti, uvijek je

u potrebi za Allahom, Koji mu daje zrak, hranu, vodu, san,
uravnotežen rad srca, cirkulaciju krvi. . . a da nije tako, umro bi.
A može li sve te stvari dati iko osim Allah?! Čitajmo Allaho
ve riječi: "Ti upitaj : 'Ko v� opskrbljuje s neba i iz zemlje, ko
je posjednik sluha i vida, ko iz mrtvog izvodi živo, i ko iz živog
izvodi mrtvo, i ko to svim upravlja?' Odgovorit će oni: 'Allah !'
A ti pitaj: 'Zašto se ondaAllaha ne bojite?"' Qunus, 31)
Čemu j e duša s klona?

Iako je čovjek stvoren kao nemoćno biće, njegova je duša
sklona mnogim potocima, naprimjer, tvrdičluku i sebičnosti:
"A ljudske su duše stvorene pohlepne " (En-Nisa, 1 28) .
. . .
Nije nepoznato da duša voli raskalašenost, prelaženje granica,

visok položaj, superiornost nad drugim lj udima, stalnu udob
nost, a prezire ulaganje napora i obaveze.
Kad je riječ o djelima, ona želi u njima maksimalno uži
vati: ako određeno djelo odgovara njezinoj sklonosti prema
užicima, lijenosti, naslađivanju, potrudit će se potajno uživati
u tom dobrom djelu, radovat će se čovjekovom samohvalom,
njegovim isticanjem svojih dostignuća, pouzdavanju u svoje
mogućnosti i sposobnosti itd.
Zašto j e važno spoznati svoj u dušu?

Ako čovjek nije svjestan svoje bezvrijednosti, slabosti, ne
znanja, potrebe, neće biti svjestan ni Allaha, Stvoritelja, i neće
se prema Njemu odnositi onako kako se odnosi potrebiti si
roti rob, svjestan svog neznanja i potpune ovisnosti o Allahu,
Njegove upute, čuvanja ...
Neznanje o sklonostima duše ima grozne posljedice, kao ·
naprimjer, povinovanje sebi, samohvala, samodivljenje, težnja
ličnom zadovolj stvu, pouzdavanje u sebe, srdžba sebe radi itd.

Upravo zbog toga neki ljudi o sebi imaju visoko mišljenje,
smatrajući druge ljude manje vrijednim, pa ih to konačno od
vede u neizlječivu samoobmanu, oholost, zapostavljanje oba-:
veza, činjenje grijeha i, odatle im propast uslijedi.
Kako ćeš s p o znati sebe?

Allah nam je ukazao veliku milost time što nas svakod
nevno podsjeća na naše slabosti i nedostatke. Uvijek na umu
imajmo određene naše negativne osobine.
Slabost
Š ta bi bilo kad bi nas Allah, dželle šanuhu, prepustio sa
mima sebi i kad nam ne bi pružio Svoju podršku u odupira
nju raznim bolestima, šejtanskom zavođenju, ružnim mislima,
prejedanju, gledanju u zabranjeno...
Neznanj e i nemoć
Sveznajući Allah objavio je Resulullahu, sallallahu alejhi
ve sellem: "Ti reci: 'Ja sebi ne mogu ni korist steći niti od
sebe štete zakloniti, osim onoga što hoće Allah! A kad bih
znao neviđeno, ja bih sebi dobro kakvo umnožio, a zlo me
ne bi pogodilo "' (El-E'raf, 1 88) . Eto, ni Vjerovjesnik, salla
. . .
llahu alejhi ve sellem, nije znao šta će se desiti; jer da čovjek to

zna, ne bi doživio nikakvu neprijatnost.
Čovjek je nemoćan: želi zaspati, ali ne može; hoće se sje
titi određene informacije, pa nije u stanju; muž želi sina, a
supruga rodi kćerku...
S iromaštvo i p otreba
Čovjek ne može bez Allaha ni koliko treptaj oka! Poruku
o toj potrebi nalazi u samom sebi, svakodnevno. Ako neko
misli da to nije tako, neka zamisli šta bi se desilo da se, Allaho

vom voljom, poremeti intenzitet otkucaja srca, da su trepavice
okrenute unutar i smetaju prilikom gledanja, da mišići pucaju
prilikom napora, da ruke drhte... Zar ne bi umro kad bi ga
Allah prepustio samom sebi!
3. S PO Z NAJA D U NJA L U KA
Zbog čega čeznemo za ovosvjetskim ljepotama i uma

ramo se razmišljanjem o budućnosti?! Zašto po svaku cijenu
žurimo steći imetak, zašto se radujemo bogatstvu, zbog čega
smo potišteni ako nemamo onoliko koliko želimo?! Znamo li
kakvi smo kad pružamo ruke želeći imati onoliko koliko imaju
oni kojima je Allah dao iz Svog obilja?!
Takvi smo jer ne poznajemo suštinu ovog svijeta, nismo
svjesni da su njegove ljepote lažne i da je ovaj svijet samo
stanica na kojoj se odmaramo, jedna od nekoliko etapa u po
vratku Allahu. Zato se spram dunjaluka pogrešno i odnosimo:
umjesto da se od njega otuđimo i ne prepuštamo mu se, voli
mo ga i čeznemo za njim.
Zamisli da te prijatelj pozvao na parodični godišnji od
mor, i odlučio si prihvatiti poziv, pa si se raspitao o njegovoj
zemlji i saznao sljedeće: u njoj ljeti prevladavaju velike vru
ćine, na snazi je intenzivna redukcija struje, zarazne su bole
sti prisutnije, zrak je izuzetno vlažan, lopova i razbojnika ima
svugdje...
I kakvu ćeš odluku donijeti nakon što saznaš ove podatke
o zemlji u koju te pozvao prijatelj? Hoćeš li otputovati ili ćeš
prestati i pomišljati o putovanju? Ja bih odustao, a ti?
Slušajući o bezvrijednosti dunjaluka, poželimo biti skro
mni, ali ne možemo, utoliko što nemamo temeljitu, duboku,
stalnu, uvjerljivu spoznaju o bezvrijednosti dunjaluka.
84 ;!l>'__.,g Medždi el-Hilali
Kako biti s kroman?

Čitajući Kur'an i Hadis zaključit ćemo da ovaj svijet nema
nikakvu vrijednost. Brate, ako sumnjaš u to, razmisli o slje
dećim Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima:
"Svevišnji je Allah poistovjetio ovaj svijet s nečistoćom koje se oslo
bađa čovjek. "71
El-Mustevred b. Š eddad, radijallahu anhu, pripovijeda:
"Prošli smo s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, po
red strvine, pa je rekao: 'Pogledajte, vlasnik ju je bacio jer je
bezvrijedna!' Ashabi potvrdiše da je to tako, pa Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Tako mi Onoga u Čijoj je ruci
Muhammedova duša, dunjaluk je u Allaha bezvrjedniji nego ova
strvina u bivšeg vlasnika! "'72
Tu je i sljedeći hadis: "Da ovaj svijet u Allaha vrijedi koliko
krilo mušice, Allah ne bi dopustio da nevjernik na njemu popije
gutljaj vode. "73
I kako žudjeti za onim što je Vjerovjesnik, sallallahu alej
hi ve sellem, uporedio sa strvinom, pored koje se ljudi groze
proći, a kamoli šta drugo!?
Kuć a neprij atnosti i tuge

Niko nije pošteđen neprijatnosti na ovom svijetu, poslije
radosti dolazi tuga, poslije zdravlja bolest, nakon snage slijede
slabost i nemoć, voljeni se često rastaju... Zato, postupimo
·prema sljedećem hadisu: "Ko preferira ovaj svijet upropastit će
svoj status na ahiretu, a ko preferira ahiret pomutit će uživanje na
ovom svijetu. Zato, dajte prednost vječnim nad prolaznim/"74
71 Hadis je dobar. Zabilježili su ga Ahmed i Et-Taberani. Šejh El-Albani označio
ga je dobrim, u djelu Sahihu!-džami (1 739).
72 Hadis je dobar-autentičan. Zabilježio ga je imam Ft-Tirmizi.
73 Hadis je dobar. Zabilježio ga je imam Et-Tirmizi.
74 Ahmed, El-Bczzar, Et-Taberani, Ibn Hibban i El-Hakim, koji smatra da je hadis
autentičan.
Pobjedonosna generacija �� 85
Lijepo je sljedeće zapažanje, a to je da dunjaluk ima mje

rodavnu vrijednost i da ne obiluje neprijatnostima, ljudi bi ga
još više voljeli i za njega se vezali, pa bi to dovelo do među
sobnog nadmetanja i žudnje za vječnim životom na njemu,
omrazilo bi im smrt i umanjilo 7:elju za u7:ivanjima na ahiretu,
te se ne bi trudili da ga steknu. I to je, ako dobro razumijemo,
već Allahova blagodat. Međutim, šejtan je ipak uspio mnoge
ljude zavesti i učiniti da zaborave tu istinu o dunjaluku i ahi
retu, lijepim im je prikazao ovozemaljska uživanja, pa su se
njemu odali, a zapostavili budući, vječni svijet radi kojeg su i
stvoreni.
Teorij a i praksa
Ž elimo li biti skromni na dunjaluku, moramo na sebe
utjecati posredstvom teorije i prakse. Teorija, ako Bog da, dje
luje na naše emocije, i tako je lakše pretočimo u praksu.
Kad se radi o teoriji koja nas uvijek mo7:e podsjetiti na
bezvrijednost ovog svijeta, tu je časni Kur'an, vječna Knjiga,
objavljena kao milost ljudima: "Eto tako Mi Kur'an na arap
skomjeziku objavljujemo i u njemu prijetnje kaznom hol
nom pomno nižemo, da hi oni bogobojazni bili i da hi ih on
na pobožnost pobudio. " (Ta-Ha, 1 1 3)
Časni Kur'an u mnogim ajctima razotkriva suštinu ovog,
prolaznog svijeta, osuđuje one koji za njim žude, navodi pri
mjere prijašnjih naroda, gubitnika, koje su ovozemaljske lje
pote zavele. U vezi s tim, Kur'anu možemo pridodati i Vjero
vjesnikove, sallallahu alejhi vc sellem, hadise koji se bave time.
A kad je riječ o praksi, to su svakodnevna životna previ
ranja. Dovoljno je samo letimično razmisliti o bolovima, tuzi,
ranama, brigama, nemilostima kroz koje ljudi prolaze, i sve će
nam biti jasno. Primjera radi, oni koji su jučer bili pri snazi,
danas su tijelom nemoćni, oni koji su bili ugledni i moćni, to
više nisu, skoro da u svakoj kući ima jedan bolesnik, rijetkost

je vidjeti osobu koju ne more neke brige i strahovi, voljeni su
razdvojeni, djeca odrastu pa se odvoje od roditelja, roditelji
ostare i umru...
Svijest o bezvrijednosti dunjaluka učvrstit ćemo u sebi
ako strvinu uporedimo s ovim svijetom, kao što su to pone
kad činili Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ple
meniti ashabi. Hasan el-Basri ispričao je: "Omer, radijallahu
anhu, i njegovi prijatelji prošli su pored smeća, pa se Omer
zaustavio, i to je, izgleda, uznemirilo njegove prijatelje. On im
se obratio: 'Dunjalučke ljepote za kojima žudite vrijede koliko
vrijedi ovo smeće!'"75
4. UVJ E R E N J E U A H I RET
Spram ahireta, drugog, vječnog svijeta, gdje s u neopisive
i neshvatljive džennetske ljepote, ali i džehennemska kazna
koju čovjek ne može podnijeti, ne odnosimo se onako kako
bismo se trebali odnositi, skromni smo u činjenju dobrih dje
la, ne strahujemo od kazne i izbjegavamo spasonosna djela.
To je posljedica neupućenosti u bit ahireta.
Stalno sjećanje na Džennet i uvjerenje u njegovo po
stojanje od velike su važnosti za svakog muslimana. Svijest
o džennetskim ljepotama, odnosno o džehennemskim stra
hotama mora utjecati na postupke, poticati na nadmetanje u
ibadetu, borbi na Allahovu putu, strpljenju ...
Kako biti uvj eren u ahiret?

U povratku Allahu veliku važnost zauzima uvjerenje u
ahiret i poimanje veze između ovog i budućeg svijeta. A od
intenziteta tog uvjerenja i zavisi zalaganje za Džennet.
75 Ahmed b. Hanbel, Ez-Zuhd (1 1 8).
Radi čega smo stvoreni?

Plemeniti Gospodar doveo nas je na Zemlju radi ostva
renja velikog cilja: robovanja Allahu, iako Ga ne vidimo. Pa,
ko tu svoju ulogu opravda zaslužio je Džennet, a ko podbaci,
Allah će ga baciti u Džehennem.
Rekli smo da je ovaj .'Svijet kuća kušnji i ispita: "Doista
smo Mi sve što na Zemlji postoji njoj kao nakit stvorili, da
bismo njih iskušali ko će ljepše činiti " (El-Kehf, 7)
. . .
Svi ljudi, bez izuzetka, moraju robovati Allahu, slijediti

Njegov Š erijat, činiti ono što j e On zapovijedio, sustezati se
od onoga što je zabranio. Također, moraju se lijepo odnositi
spram svega što im je dao, a na prvom je mjestu, svakako,
zahvaljivanje na blagodatima. One se ne smiju upotrebljavati
u činjenju zla, treba osjećati da su te iste blagodati čisto Alla
hova dobrota, mora se biti ponizno prema Njemu, a ne oholo;
ne smije se pomisliti da se ima prednost u odnosu ·na one ljude
koje Allah nije obasuo tim istim blagodatima.
Ako se desi da ti Sveznajući Allah uskrati određene blago
dati: porod, obilnu nafaku, slobodu itd., strpi se, ne budi kivan
na sudbinu, ne žali se, ne suprotstavljaj se Allahu, dželle šanuhu.
Ispit činjenja dobrih djela i odaziva na obaveze počinje od
zrelosti (misli se na punoljetnost u islamu) i traje do trenutka
izlaska duše ii tijela, a shodno uloženom trudu bit će i razina
u Džennetu: " . . . a ko je dobro činio - za sebe je stanište pri
premio . " (Er-Rum, 44)
. .
U vezi s tim, ne treba zaboraviti da je Sveznajući Allah na

Sebe preuzeo bdijenje nad nama: "Allah , doista, nad vama
bdije." (En-Nisa, 1) Meleki zapisuju sve što obveznici čine:
" . . . on ne izgovori nijednu riječ a da kod njega nije prati
lac pripravljeni ! " (Kaf, 1 8) . Štaviše, tijelo će svjedočiti protiv
čovjeka o onome što je radilo: " . . . na Dan kad će protiv njih
svjedočiti jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove o
onom što su radili! " (En-Nur, 24)
Kako ispit traje do smrti, mora se ustrajati da se ne bi

upropastio status na ahiretu, kad počinje etapa berzeha, a sli
jedi proživljenje i Sudnji dan, sa svim strahotama, sviđanje
računa s ljudima i džinima zbog zadaće koju su imali na du
njaluku, te ulazak dobrih u Džennet, a bacanje loših u Vatru,
Allah nas od toga sačuvao!
U Džennetu bit će užici kakve niko ne može zamisliti,
vječnost, niko u njemu neće umrijeti. A džehennemska se pat
nja neće moći trpjeti, niti će ikad prestati: . . . ona im se neće
"
ublažiti i oni će u njoj očajavati! " (Ez-Zuhruf, 75)

I zar svaki razuman čovjek ne treba svoje :želje ustremiti
spram Dženneta, revno činiti sve da uđe u njega, tj . zasluži
njegove ljepote!
Odmor na proputovanj u
Na ovom svijetu mi smo samo na proputovanju, na nje
mu nećemo vječno ostati, slični smo putniku koji sc odmara u
hladu. A svaki putnik nosi korisnu poputninu, sve što mu iole
može pomoći u dostizanju cilja. Eto, tako je i dunjaluk odmo
rište na proputovanju na ahiret: treba na njemu osigurati što
više dobrih, na budućem svijetu korisnih, djela.7"
Neko će kazati: "Svi znamo da je ovaj svijet prolazan i da
ne zavređuje žrtvu, ali kako ostati dosljedan pred sve većim i
većim iskušenjima?!"
Ja bih predložio da pokušamo ostati dosljedni na sljedeća
tri načina, koja će biti u daljem tekstu spomenuta.
76 Možda će nam neko reći da griješimo i pozivati se na to da unapredivanje
ovosvjetskih dobara i usavršavanje života, što Svevišnji Allah od nas traži, pobija ovu
našu konstataciju. l'vforamo napomenuti da samo upozoravamo na ono odavanje
dunjaluku koje čovjeka odvodi od ahircta, kao što se desilo narodu Ad, kojeg je
njegov poslanik Hud upozorio: "'Zar na svakom visu, prezirući druge, dvorce
gradite i tvrđave podižete, kao da vječno živjet ćete?"' (Eš- Šuara, 1 28, 129). S druge
strane, pohvalno je i zaslužuje se nagrada za unapređivanje ovozemaljskih dobara u
cilju što bolje spoznaje Allaha, olakšavanja života i što lakšeg obavljanja ibadeta.
Pobjedonosna generacij a �t.Ji> 89
Izvlačenj e pouke
Uvijek imajmo na umu smrt, posjećujmo mezarja, raz
mišljajmo o stanju umrlih, koje je smrt nespremne pohodila,
koji su se kajali zbog propuštene prilike, koji se žele natiti na
ovaj svijet makar samo na trenutak da jednom kažu: "Subha
nallah!" ili: "Allahu, oprosti mi!" Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, jednom je prilikom prošao pored melara i re
kao: "Ovaj bi umrli volio obaviti dva dobrovoljna rekata n,amaza,
a vi ih smatrate beznačajnim, i to pridodati svojim dobrim djeli
ma, više nego da dobije cijeli dunjaluk. "77
Često čitanj e Kur' ana s promišlj anj em o nj egovim

značenj ima
Zna se da časni Kur'an, u skoro svakoj SVOJ OJ mri, po
svećuje veliku pažnju budućem svijetu, berzehu, D?-ennetu,
Džehennemu, cilju zarad kojeg su ljudi stvoreni, poticanju na
nadmetanje u dobrim djelima. I to je radi uvjerenja u ahiret.
Allah, dželle šanuhu, objavio je: . . . ne valja tako, neka znate
"
jamačno, Džehennem ćete vidjeti sigurno! " (Et-Tekasur, 5,

6) . I neosporno je da jekin, sigurno saznanje, utječe na čo
vjekovo ponašanje, nagna ga na lijep odnos prema drugim
·
ljudima, pobožnost, borbu, zalaganje...
Čestito društvo
Čestito društvo ima veliku ulogu u doživljavanju dunjalu
ka kao stanice, odmorišta, a prihvatanja Dženneta kao vječnog
staništa i, odatle, zalaganja za njeg. Allah, dželle šanuhu, kaže:
"Strpljiv budi s onima koji mole ujutro i navečer s-vog Gos
podara, želeći Lice Njegovo, i s njih ne skidaj svojih očiju u
želji za uresom života ovos,jetskog, niti slijedi onoga čije smo
77 Vidjeti: Si!.ri!ettt!-ehadi.ri.r-.rahiha (1 288).
90 ti"� Medždi el-Hilali
srce, da Nas spominje, nemarnim učinili Mi, i koji strast

svoju slijedi i čije je djelo od istine daleko." (El-Kehf, 28)
Druženje s dobrim ljudima potiče na nadmetanje u dobru.
Naprimjer, Omer je poželio preteći Ebu Bekra, radijallahu an
hum, u dijeljenju na Allahovu putu. Pripovijedao je: "Božiji
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana zatražio
dobrovoljne priloge i imao sam nešto imetka pa sam pomislio:
'Ako imetak odnesem prije Ebu Bekra, moj će prilog biti veći
od njegova! ' I, zaista, odnio sam pola imetka. Resulullah, salla
llahu alejhi ve sellem, upitao me: 'Šta si ostavio porodici ? ' 'Pola
imetka', odgovorih. Tad se pojavi Ebu Bekr. Donio je sve što
je imao. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: 'Šta
si ostavio porodici ? ' 'Ništa! Ostavio sam im Allaha i Njegova
Poslanika', odgovori Ebu Bekr. I ja tad rekoh: 'Nikad se više
ni u čemu s tobom neću nadmetati!"'7 H
s. M u D RO ST - P L O D RAZ U M IJ E VANJA
Umjerenost kao osobina pobjedonosne generacije rezul
tat je ispravnog razumijevanja vjere, njene sveobuhvatnosti,
prioriteta, trenutnih prilika, ciljeva Š erijata, razila7:enja među
islamskim učenjacima. Umjerenost je parametar koji usmjera
va dobra djela na koja čovjeka potiče jačina imana u Allaha i u
onaj svijet, odnosno opreznost od ovosvjetskih ljepota i duše.
I za očekivati je da se čovjek, uslijed uvriježenosti spome
nutih vrijednosti, susteže od određenih dopuštenih stvari ili
sebi otežava, odnosno da se sustegne od onoga od čega se ne
mora sustegnuti, tj. da čini ono što ne bi trebao činiti. Zato su
tu mudrost i umjerenost da usmjere čovjeka u pitanjima vjere.
Kako i s pravno razumij evati i s lam?

Samo onaj ko je umjeren u vjeri bit će i mudar i moći će se
nositi sa svim životnim izazovima; mudrost je očekivan plod
78 Hadis je dobar. Zabilježili su ga imam Et-Tirmizi, Ed-Darimi i Ibn Ebu Asim.
umjerenosti i ispravnog razumijevanja islama. Tu je sljedeći

hadis: "Kome Allah želi dobro pouči ga propisima vjere. "79
Pod izrazom ispravno razumijevanje vjere podrazumijeva
mo znanje o sveobuhvatnosti islama, o stupnjevima islamskih
propisa i svijest o tom da neki ljudi islamu pristupaju na izuzet
no opasan način izvodeći islamske propise na osnovu Š erijatom
nevalidnih izvora, kao naprimjer, nadahnućem i snovima.
Isto tako, bez razumijevanja prioriteta nema ni umjereno
sti niti vaganja između koristi i štete, kad jedno drugo isključu
ju. Š ejhul-islam Ibn Tejmijja veli sljedeće: "Nije pronicljiv onaj
čovjek koji zna šta je dobro a šta zlo, već je pronicljiv onaj koji
može prosuditi šta je prioritet od dva dobra, odnosno u kojem
je od dva zla veća šteta."k11
Ako bude mogla određivati prioritete, pobjedonosna će ge
neracija biti umjerena i u svemu će moći ispravno prosuđivati.
Razumij evanj e j e vj eština

Islam će ispravno razumjeti onaj čovjek koji na prvo mje
sto stavi: Kur'an, jer se on obraća razumu, utemeljuje put islama
na ispravan način, daje mogućnost opće predodžbe i realnog
odnosa prema okruženju. I ne samo to! Veličanstveni Kur'an
reda prioritete i proizvodi umjeren, uravnotežen pristup usli
jed kojeg čovjek svakome daje njegovo pravo: "A kome je
data mudrost, dato mu je dobro veliko " (El-Bekara, 1 69).
...
Komentirajući ovaj ajet, Ibn Abbas, radijallahu anhu, ·rekao je:

"Izraz mudrost odnosi se na poznavanje časnog Kur'ana."
U vezi s Kur'anom, postoji nekoliko naučnih studija kad
se radi o osnovama ispravnog razumijevanja. Možda je naj
važnija studija osvrt imama Eš-Š atibija u djelu El-Muvafekat,
a tu je i naučni rad šehida Hasana el-Benne u poslanici Et-Te
alim, djelima koja su komentirali mnogi učenjaci.
80 Medžmuuljetava, 2/549.
Radi ispravnog razumijevanja islama mora se obratiti

pažnja na izučavanje prioriteta, razilaženja među islamskim
učenjacima, uz uzimanje u obzir da je u ispravnom poimanju
vjere i u mudrosti u nošenju sa životnim vihorom, pored pret
hodnog, potrebno imati iskrenog učitelja, odgajatelja, koji će
prenositi informacije svojim učenicima, pomagati slabima da
uspostave vezu s Kur'anom, učvrste se u imanu i pomno pra
titi njihovo ponašanje u životnom bespuću kako bi se uvjerio
da na ispravan način poimaju i primjenjuju načela umjerenosti
U VJerl.
Kako postati omilj en u očima drugih mus limana?

Islamsko je bratstvo plod vjerovanja u Allaha, dželle ša
nuhu, i njegov sastavni dio: što je čovjek bolji vjernik, to snaž
nije voli radi Allaha. Ensarije su, postavši dobri vjernici, 7,avo
ljeli muhadžirc u ime Allaha, voljeli su ih više nego sebe. Ta
se njihova, dotad ncvictena, ljubav manifcstirala na riječima i
djelima: . . . a i onima koji su još prije njih M edinu uzeli sta
"
ništem i zavičajem vjere, oni vole one koji im se dosele i u

grudima svojim zbogonogšto se njima daje ne nalaze nika
kve tegobe, i njima više negoli sebi vole, premda i samima
njima potrebno je! A koji se zaštite tvrdičluka duše svoje
takvi, zbilja, uspjet će! " (El-Hašr, 9) . I 7,adivljuje činjenica da
su ensarije pružili utočište muhadžirima, a nisu imali dovoljno
ni 7,a sebe, kamoli 7,a njih.
Nije dovoljno samo izjaviti nekome ljubav, to se, kao što
vjerovanje sačinjavaju riječi i djela, mora i praktično dokazati.
I stoga mora postojati odgojeno društvo u kojem će se načela
bratstva moći primijeniti, gdje će čovjek imati kome pomoći,
preferirati ga nad sobom, žudjeti biti mu na usluzi U protiv
...
nom, snaga će se rasplinuti među jedinkama i islamsko brat

stvo od toga neće imati nikakvu korist.
93
4 . PO GLAVLJE
KAKO J E P RVA G E N E RAC IJ A P RO M IJ E N I LA SVOJ

O D N O S P RE MA ALLA H U ?
Ashabi su uspjeli jer su ih odgajale tri stvari: Kur'an, Po

slanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgajatelj i nadzornik, i te
:žnja ka umjerenosti.
M ET O D E M I J E NJANJA
Ako pobjedonosna generacija za polazno stanovište u
vezi s traženim osobinama uzme spoznaju Allaha, uvjerenje
u ahiret, skromnost na dunjaluku i oprez od samog sebe, tad
će s lahkoćom, a pozivajući se na Kur'an, moći promijeniti
prilike u svom društvu.
Naime, časni nas Kur'an upoznaje s Allahom u krajnjoj
mjeri i do granice koju čovjek, poslije vjerovjesnika, može do
segnuti. On, također, tu spoznaju dovodi u vezu s praktičnim
:životom, pa se ona reflektira na ponašanje, te čovjek dostigne
stupanj ihsana, osjećaja da Sveznajući Allah vidi čovjeka, iako
čovjek ne vidi Njega, pa Mu se obraća iskreno sa čežnjom i
osjeća u tome smiraj .
Kur'an nas, isto tako, pobuđuje na Džennet i oslikava nje
gove užitke, a, s druge strane, uči da je ovaj svijet bezvrijedan
i omražava ga ljudima.
Također uči ljude od čega su stvoreni, podsjeća ih na ne
moć, slabost, neznanje, elementarne životne potrebe, kazuje im
da zavise od Allaha, da bez Njega ne mogu ni koliko treptaj oka.
94 <li'� Medždi el-Hilali
Ku R ' AN - B I ST R I I Z V O R
Kur'an je bistar izvor samo glede onoga ko m u s e istinski

preda i posveti mu svoje vrijeme, srce, um, a posebno u počet
ku, jer će to uroditi lijepim plodovima.
Ashabi su spoznali vrijednost Kur'ana i to da ga Allah,
dželle šanuhu, objavljuje radi ljudi, da bi bili upućeni, da ih on
vodi Allahu. I zato su mu se svesrdno posvetili, a u tome im je
pomogao učitelj čovječanstva, Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem. Naime, on ih je stalno upozoravao da im samo časni
Kur'an bude izvor s kojeg će crpiti vjeru, da se ne bave ni
čim drugim, jer samo tako veličanstvena Knjiga može odigrati
svoju temeljnu ulogu.
To će nam potvrditi i sljedeće predanje. Omer, radijallahu
anhu, jednom je prilikom donio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi
ve sellem, svezak koji je dobio od sljedbenika Knjige i pohvalio
se da je u tome korist. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve se
llem, naljutio se i osudio ga: "Omere, zar ste toliko nepromišljeni!
Tako mi Onoga u Čijojje ruci moja duša, pozivam vas na jasan, ori
ginalan put! Nemojte sljedbenike Knjige pitati ni o čemu, oni će vam
možda saopćiti istinu pa ćete je vi poreći, ili će vam saopćiti neisti
nu koju ćete, možda,, prihvatiti. I, opet, tako mi Onoga u Čijojje ruci
moja duša, da je Musa živ, morao bi me slijediti! "81
U to vrijeme Kur'an nije bila jedina objava; tu su bili ostaci
i nasljedstvo prijašnjih kultura, bili su Tevrat i Indžil, pa je stoga
Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, akcentirao pozivanje
isključivo na Kur'an.
Govoreći o događaju s Omerom, radijallahu anhu, šehid
Sejjid Kutb zapisao je sljedeće: " ...dakle, Allahov Poslanik, sa
llallahu alcjhi ve sellem, svjesno je nastojao izvor islama svesti
na časni Kur'an, dok je stasavala prva generacija, kako bi ga što
81 Ahmed, Abdurrezzak, Ibn Ebu Šejba i Ed-Darimi. Š ejh El-Albani označio je
ovaj hadis dobrim, u djelu Irvatt!-galil (1 589).
Pobjedonosna generacij a �� 95
iskrenije i čvršće prihvatili. I zato se i naljutio kad je vidio da

Omer, radijallahu anhu, želi crpiti vjeru iz nekog drugog izvora,
a ne iz Kur'ana. Na taj je način Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, htio proizvesti iskrenu, razumnu, pronicljivu, osjećajnu
generaciju na koju može u*cati samo Kur'an, Božija riječ."82
Z NAJ U O N I KOJ I S U P RO B A L I
Č estiti s u ashabi osjetili slast u čitanju Kur'ana i razmišlja

nju o njegovim porukama, doživjeli su promjenu uslijed snaž
nog utjecaja Objave, pa su postali drugi ljudi, potpuno različiti
od onih kakvi bijahu prije pojave islama, kao da su nanovo
rođeni.81 Upravo ta slast poticala ih je na prenošenje poslani
ce, pa su također osuđivali one koji bi vrijeme trošili u nešto
drugo, a ne u čitanje i izučavanje Kur'ana. Naprimjer, ostalo
je da se pripovijeda da su dva čovjeka donijeli Abdullahu b.
Mesudu, radijallahu anhu, nekakav list. Rekli su mu: "'Pročitaj,
sadržaj je izuzetno lijep!' 'Dajte mi list!', obrati im se, a sluš
kinji reče: 'Polij vodu po listu!' Brišući sadržaj recitirao je ajet:
'Mi tebi pripovijedamo najljepše pripovijesti .. .' Gusuf, 3).
Oni su ga opet opomenuli da ipak pročita taj začudni sadržaj.
Međutim, on je nastavio brisati tekst, pa im je naposlijetku
rekao: 'Srca su poput posuda, pa ih ispunite Kur'anom, a ne
mojte dopustiti da ih ispuni nešto mimo Kur'ana mudrog."'84
Ku R ' AN KAO NAD NARAVN O DJ E L O
Uistinu j e časni Kur'an veliko, nadnaravno djelo; on je

u suštini izmijenio ponašanje generacije koja je prisustvovala
82 Meali11tun fit-tarik, str. 1 3, 1 4.
83 O utjecaju Kur'ana na promjenu ljudi govorio sam u dvjema knjigama: EI
Avdetu i!el-kur'an i Kejfe nugajjiru enfu.rena.
84 Ebu Ubejd, Fedazlul-kur'an, str. 73.
njegovoj objavi. Jest, živjeli su mnogo godina tumarajući u

tminama, pa su znali cijeniti svjetlo koje im je Svemogući
Allah poslao.
"Zar je onaj koji je mrtvac bio, pa ga Mi oživili, i dali
mu svjetlo da se s njime među svijetom kreće, kao i onaj
koji u tminama bludi i iz njih ne izlazi? ! Eto tako, nevjer
nicima se čini lijepim ono što rade. " (El-En'am, 1 22)
Možda ćeš, plemeniti čitaoče, reći da se ta promjena desila
jer ih je neposredno odgajao sam Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem. I u pravu si! To jest odigralo veliku ulogu, bez imalo
sumnje (o tome ćemo još govoriti), međutim mudri je Kur'an u
tome odigrao najvažniju ulogu. Utoliko jer su se ashabi praktič
no saživljavali s ajetima. Zamislimo samo kako su oni, za razliku
od nas, do;7,ivjeli sljedeći ajet: "Da Mi ovaj Kur'an brdu nekom
objavimo, ti bi vidio kako je ono skrušenošću ispunjeno, i
kako bi se pred strahom od Allaha raspalo! A to su primjeri,
ljudima ih navodimo Mi - da bi oni razmislili! " (El-Hašr, 21)
I ovdje ćemo navesti citat šehida Sejjida Kutba. On kaže:
"Da je fizičko prisustvo Poslanika, sallallahu alejhi vc sellem,
bilo neophodno za uspjeh poziva islama i postizanja rezultata,
Svevišnji Allah ne bi učinio da islam bude obavezujući za sve
ljude, niti bi Resulullahova poslanica bila posljednja poslanica,
zacijelo ne bi važila do Sudnjeg dana, niti bi obuhvatila sve lju
de na Zemlji. Međutim, Plemeniti se Allah obavezao na čuva
nje Opomene, znajući da poziv islama može egzistirati i poslije
Vjerovjesnikove smrti, da će davati plodove, pa ga je Sebi uzeo,
dvadeset i tri godine od početka objave; a ova će vjera ostati
na Zemlji do Kijametskog dana. Prvi izvor iz kojeg je prva ge
neracija crpila snagu i vjeru jeste Kur'an, a Hadis i Poslanikovi
postupci bili su samo rezultat povođenja za Kur'anom. Aiša,
radijallahu anha, upitana je jednom prilikom u vezi s Resululla
hovim, sallallahu alejhi ve sellem, ponašanjem, pa je odgovorila:
'Njegovo je ponašanje sasvim bilo u skladu s Kur'anom."'Hs
85 Mealimun fit-tarik, str. 1 1 , 12.
Pobjedonosna generacija� 97
M E D I NA - G RAD O SV OJ E N Ku R'AN O M
Da Kur'an može promijeniti stanje, možda j e najjasniji

pokazatelj to što je njime, kako kaže imam Malik, osvojena
Medina, prije Hidžre, kad je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, nakon Prisege na Akabi u Medinu, tadašnji Jesrib, po
slao Musaba b. Umejra, radijallahu anhu, koji je pamtio samo
nekoliko sura. I ta je misija uveliko urodila plodom: srce sta
novnika Jesriba obasjalo je svjetlo, povjerovali su u Allaha,
promijenili su određena stanovišta i stremljenja, prevladali
razjedinjenost, ujedinili gledišta na časnom Kur'anu, jednom
izvoru, Allahovu čvrstom užetu, i to je od njih proizvela ge
neraciju koja se žrtvuje i preferira druge nad sobom. Islam
ih je promijenio, takvi su bili i prije nego što su ugostili Vje
rovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini. A bi li se sve
to desilo da ih Kur'an nije uzvisio na visoke razine imana?!
Prisjetimo se navedenog 9. ajeta sure El-Hašr.
Š TA Z N AČI ZAO KU P I T I S E Ku R'AN O M ?

U prvom redu, zaokupiti se Kur'anom znači stalno ga či
tati, istinski. A to, po Ibn Abbasu, radij allahu anhu, opet, znači
slijediti kur'anske poruke onako kako ih treba slijediti.86
A moramo znati da Kur'an neće utjecati na onoga ko
ne razmišlja o njegovim porukama i ne postupa u skladu s
njim. To je Omer, radijallahu anhu, savršeno shvatio, kad j e
rekao: "Nemojte dopustiti da vas obmane karija, jer svako čita
Kur'an! Gledajte postupa li u skladu s Kur'anom!"87
Kako su ashabi čitali Kur'an?! U predanju koje je preni9
Ebu Zi'b stoji da je Salih ispričao: " Živio sam u blizini Ibn
Abbasa, radijallahu anhu. On je noću dugo klanjao dobrovoljni
86 Ebu Ubejd, l·edailu!-kur'an, str. 1 30.
87 Hatib el-Bagdadi, Jktidau!-ilmil-ame!, str. 71.
n:;tmaz, pa bi proučio ajet i dugo šutio, te bi nastavio." Ebu Zi'b

upita: "Zašto je šutio?" "Razmišljao je o tom ajetu", odgovori
mu Salih.88 Evo još jednog primjera! Abbad b. Hamza ispričao
je: "Ušao sam u Esminu, radijallahu anha, kuću, kad ona pročita
ajet: " ...pana nasAllah blagodati prosu i sačuva nas od patnje
ognja!" (Et-Tur, 27). Zaustavila se kod tog ajeta, ponavljajući
ga i moleći Allaha, pa mi se to odužila, i otišao sam na pijacu,
obavio svoje poslove i vratio se te je zatekao u istom stanju."89
Samo iskreni imat će koristi od Kur'ana, oni čija srca po··
navijaju ajet: "Ti reci: 'l namaz moj, i obredi moji, i život
moj, i smrt moja Allahu, svih s':ietova Gospodaru, pripada
ju, On nema Sebi ravna. . . "' (El-En 'am, 1 62, 1 63)
N I ŠTA N E M O Ž E ZAM I J E N I T I
P RO M I Š LJANJE O Ku R'A N U
Onaj ko mnogo uči Kur'an, ali ne razmišlja o onome što

uči i ne unosi kiraet, neće ostvariti cilj radi kojeg je vječna
Knjiga i objavljena.
Neko je pred Aišom, radijallahu anha, rekao: "Ima ljudi
koji u jednoj noći pročitaju Kur'an dvaput, a neki čak i tri
put!" Ona na to reče: " Čitaju, a zapravo ne čitaju. Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj bi noći proučio
sure: El-Bekara, Alu Imran i En-Nisa, moleći Allaha za milost
prilikom ajeta milosti, odnosno utječući Mu se učeći ajete koji
govore o kazni."90
Tu je i sljedeće predanje. Neki se čovjek pohvalio Ibn Me
sudu: "Ja na jednom rekatu proučim toliko i toliko sura!" Ovaj
ashab samo reče: "Ž ureći, bez razmišljanja?! Zaista neki ljudi
88 Muhammed b. Nasr, Muhtesaru kijanJt"!-!ej!, str. 149.

89 Ibid, str. 1 49.
90 Abdullah b. el-Mubarek, Ez-Zuhd (1 1 96).
čitaju Kur'an, ali on ne ostavlja trag na njih, on samo ostavlja

trag na onog ko ga iskreno, od srca čita."
Evo šta je imam En-Nevevi zapisao s tim u vezi: "Ova
Ibn Mesudova izjava znači da postoje ljudi koji od čitanja
Kur'ana imaju samo izgovaranje harfova, ali nemaju i duševni
doživljaj. I od čovjeka se upravo traži da Kur'an čita srcem, i
da, svakako, promišlja o njegovim porukama."9 1
Ku R ' A N - I ZV O R I M A N A
Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, drugovi spram

Kur'ana odnosili su se onako kako to vječna Knjiga i zaslu-
žuje: u njoj su tražili uputu, lijek, promjenu nabolje. Cilj im
nije bio mnogo pročitati, odnosno zapamtiti. Najveći njihov
cilj bio je Kur'anom osnažiti svoje vjerovanje. Dokaz je tome
činjenica da među njima nije bilo mnogo hafiza, iako. su ži
vjeli s Kur'anom. Zašto?[ Zato što je njihov primarni cilj bio
postupanje prema ajetima i, otuda, promjena sebe. U Kur'anu
su našli slast koja ih je, naravno, zaokupila i odvratila od pam
ćenja Kur'ana, iako pamćenje časnih ajeta uvelike pomaže u
njegovom danonoćnom čitanju.
Evo nekoliko predanja koja se bave time. Hasan el-Basri
imao je običaj reći: "Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem,
i umro, a samo je nekoliko ashaba pamtila Kur'an. Naime,
ashabi su uznosili časni Kur'an, pa su pomno pratili hoće li
naučiti značenja ajeta i postupati prema njegovim jasnim, ali i
onim manje jasnim, ajetima."92
Ibn Mesud, radijallahu anhu, dobro je predvidio, rekavši:
"Nama je teško pamtiti kur'anske riječi, a ne predstavlja nam
problem postupati prema Kur'anu. Međutim, potanjima će
91 E!-Minhad:?, 6/345.
92 Ibnul-Dževzi, Hasan el-Basri, str. 98.
biti lahko pamtiti kur'anske ajete, ali će im biti teško praktično

ih primijeniti."
Ti ćeš, plemeniti čitaoče, u čudu upitati: "Je li moguće da
je njima bilo teško pamtiti kur'anske ajete iako su prisustvovali
objavi Kur'ana tokom dvadeset i tri godine, a usto su dobro
poznavali arapski jezik, i najpreče je da oni brzo savladaju nje
govo pamćenje!"
Da, to je tako, i treba da je među njima bilo najviše hafiza,
ali nije, jer su se prvenstveno usredsredili na rad u skladu s
Objavom, posebno stoga jer su znali da su pravi sljedbenici
Kur'ana oni ljudi koji ga doslijedno slijede, a pamćenje njego
vih ajeta smatralo bi se dodatnim Allahovim darom.
Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, upozorio je:
"Ko nauči časni Kur'an veliku je stvar ponio u svojim grudi
ma, kao da poslanstvo u sebi nosi, osim što ne dobija objavu."93
I Omer, radij allahu anhu, jedan je od tih istaknutih ashaba
koji nisu naučili Kur'an napamet. Ibn Sa'd zabilježio je slje
deću izjavu Muhammeda b. Sirina: "Omer je i ubijen, a nije
završio s hifzom časnog Kur'ana."94
A tu je i Ibn Omerovo, radijallahu anhu, upozorenje:
"Najbolji ashabi pamtili su samo nekoliko sura, ali im je Allah
dao postupanje u skladu s Kur'anom. A potonji će pamtiti
Kur'an, čak i djeca i slijepci, ali im neće biti dato postupanje u
skladu s Objavom."95
TRE BA L I ZAPO STAV I T I PAM Ć E N J E Ku R'ANA?

Sve što smo naveli i rekli ne smije se shvatiti kao poziv u za
postavljanje pamćenja Kur'ana. Time želimo naglasiti potrebu
za detaljnim preispitivanjem odnosa spram Objave i pozvati u
93 Imam El-Adžurri, Ah!aku hame!etil-kur'an, str. 20.
94 Et-Tabekat, 3/224.
95 Muhammcd el-Kurtubi, hi-Džamiu li ahkamil-kur'an, 1 / 30.
davanja prednosti prioritetu - izvlačenju koristi iz časnih ajeta,

vječne mudžize, upute i lijeka čovječanstvu, i time akcentira
ti rad na promjeni samih sebe. A čitanje, odnosno pamćenje
Kur'ana samo je pomoćno sredstvo u postizanju zacrtanog
cilja. I stoga je velika greška sredstvo pretvoriti u cilj. Veli
čanstveni Kur'an nije šerbe koje možemo nabrzinu popiti i
ugasiti žeđ, već su to teške riječi koje treba izgovarati i pamtiti
polahko, pažljivo, s velikom ljubavlju.
Ebu Abdurrahman es-Sulemi, učenik ashaba, govorio
je: "Kur'an smo usvojili od ljudi koji su govorili: 'Zapamtili
bismo desetak ajeta, ništa više, sve dok zapamćene ajete ne
bismo pretočili u praksu. I na taj smo način usvojili teoriju i
stekli praksu.' A poslije će doći svijet koji će Kur'an naslijediti i
njegove ajetc prosto prevaljivati preko usta, ali on na njih neće
ostavljati nikakav trag."96
B LA G O T E B I , AB BAD E !
Prilikom povratka iz pohoda Zatur-rika, Vjerovjesnik, sa

llallahu alejhi ve sellem, zaustavio se s ashabima radi odmora.
Svi su bili izuzetno umorni i, kad je nastupila noć, praktično
su popadali od umora; a trebalo je čuvati muslimansku voj
sku. Taj su zadatak na sebe preuzeli Abbad b. Bišr i Ammar
b. Jasir; njih su dvojica naizmjenično čuvali stražu, a prvi je
stražario Abbad. I Ammar je zaspao, pa j e Abbad, vidjevši
da nema opasnosti po muslimane, stupio u dobrovoljni na
maz. Utom se neki mnogobožac prikrao i pogodio Abbada
strijelom. Međutim, ovaj ashab nije prekinuo namaz, samo je
iščupao strijelu iz tijela i nastavio klanjati. Uporan, mnogobo
žac je opet pogodio ashaba; ovaj je i tu strijelu iščupao iz tijela
i nastavio klanjati. Sve se ponovilo još jednom, pa je Abbad
96 Imam El-Firjani, Fedailul-kur'an, str. 242.
102 � Medždi d-Hilali
sad prekinuo recitiranje Kur'ana i otišao na ruku' te rukom

probudio Ammara. Ammar ga je kasnije upitao: "Zašto me
nisi odmah probudio?!" Abbad je odgovorio: "Recitirao sam
suru i nije mi bilo po volji ne završiti je. Ali kad me je mno
gobožac uporno gađao, učinio sam ruku' i probudio te. Tako
mi Allaha, bojao sam se za muslimansku vojsku, a Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, naredio mi je da čuvam stražu! Da
nije bilo tako, prije bih pristao da budem sasječen, nego što
bih prekinuo učenje sure."97
Ku R ' A N VLADA O SJ E ĆA N J I M A
Ako neko sumnja u t o da Kur'an može ovladati osjećanji

ma, neka se zapita zbog čega je Abdullah b. Mesud, radijallahu
anhu, znao cijelu noć recitirati jedan jedini ajet: "l reci: 'Gos
podaru moj ! Povećaj znanje meni!'" (Ta-Ha, 1 1 4), ili neka
razmisli zašto je Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, cijelu
jednu noć proveo ponavljajući suru El-Fatiha.98 A ovo je samo
jedan od mnogih primjera.
Je li zamislivo da se ljudi koji su osjećali slast imana, skru
šenost, ljepotu Allahove blizine i promjenu na sebi uslijed po
navljanja ajeta - vrate na pređašnje stope i vrijedno zamijene
za ono što je manje vrijedno?! Je li moguće da čovjek koji
uživa u takvim ljepotama nemarno recitira časni Kur'an?! Ne,
nemoguće je da se to desi.
P O S LA N I K I S LA M A - N AJ I S K U S N IJ I O D G AJ AT E LJ
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odigrao je ulogu

učitelja čovječanstva, obavio je poziv velikog odgajatelja: "On
9 7 Ibn Hišam, Es-Siretun-nebevijja, i Šemsuddin b. Kajjim el-Dževzijja, Zadul-mead.
98 Ebu Ubejd, F'edailul-kur'an, str. 147.
je Onaj Koji je neukima poslao između njih Poslanika, da im

kazuje Njegove znake, i da ih očisti, i Knjizi i mudrosti ih na
uči, premda su prije bili u očitoj zabludi! " (El-Džumua, 2)
Pa ipak, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio
samo učitelj i upućivač na ispravno, živio je s ljudima, pratio nji
hovo ponašanje, korigirao ga, objašnjavao i potvrđivao znače
nje kur'anskih ajeta, dešavanja vezao za Allahovu volju, poticao
na skromnost, ulijevao nadu u ahiret, upućivao na čišćenje duše,
ispravljao kriva uvjerenja, usmjeravao snagu i djelovanja... U da
ljem tekstu nešto ćemo reći u vezi sa svakim ovim segmentom.
VE ZANJ E D O GAĐAJA ZA A L L A H O V U V O LJ U
Kad se radi o vezanju događaja za Allahovu volju, Resu

lullah, sallallahu alejhi ve sellem, prvo je ashabe navikao na
čvrsto vjerovanje u Allahova imena i svojstva, i na to da samo
On polaže pravo na robovanje, pa je, poslije toga, događa
je dovodio u vezu s Allahovom voljom. Naprimjer, prilikom
preseljenja iz Meke u Medinu, kad su se Poslanik i Ebu Bekr
sklonili u pećinu Sevr, ovaj je ashab osjetio da su mnogobošci
izuzetno blizu, da ih lahko mogu primijetiti, Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, obratio mu se: '"Ne strahuj ! Doi
sta, s namaje Allah!'" (Et-Tevba, 40)
Enes, radijallahu anhu, govorio je: "Služio sam Božijeg
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i on mi nikad, za nešto
što sam uradio, nije rekao: 'Zašto si uradio to i to?!', niti je ikad,
za nešto što nisam uradio, rekao: 'Zašto to i to nisi uradio?!"'99
Tu je i njegova sljedeća izjava: "Kad bi neko ukorio Poslaniko
vog, sallallahu alejhi ve sellem, slugu zbog nečeg, Vjerovjesnik
bi rekao: 'Ostavite gaf Allah je odredio da se tako desi. ' "100
tOO Ahmed.
Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda da je jahao iza

Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i on mu se obratio: "O
dječače, poučit ću te nekim stvarima: čuvaj Allahove granice, i On
će tebe čuvati; pazi na Allahove granice, naći ćeš Ga uza se; znaj za
Allaha u blagostanju, pa će On znati za tebe u poteškoći; kad mo
liš, moli od Allaha; kad tražiš pomoć, traži od Allaha! Znaj, kad bi
se svi ljudi ujedinili radi neke tvoje koristi, ne bi mogli ništa učini
ti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! A kad bi se ujedinili da
ti naštete, ne bi ti mogli ništa naštetiti, osim onoliko kolikoje Allah
101
već odredio! Pera su podignuta, a listovi su se osušili. "
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjero
vjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Vjetarje dio Alla
hova, dželle šanuhu, duha, šalje ga kao milost, ali i kao kaznu,
pa vjetar nemojte huliti, već molite Allaha za dobro koje donosi, a
utječite se Allahu od zla koje u sebi nosi. " 1 02
Tu j e i sljedeći hadis: "Sunce i mjesec jesu Allahova zname
nja, ne pomračuju se zbog nečije smrti niti rodenja, pa kad vidite
pomračenje, požurite klanjati i zazivati Allaha, sve dok pomrače
nje ne prestane. "1 113
U L IJ EVA N J E N A D E U A H I RET
Izuzetno je mnogo hadisa u kojima Vjerovjesnik, sallalla

hu alejhi ve sellem, ulijeva nadu u ahiret i upozorava na dže
hennemsku vatru. Ovdje su samo neki navedeni.
Kubejsa, radijallahu anhu, pripovijeda: "Pošto bi prošla tre
ćina noći, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, probudio bi
se i povikao: 'O ljudi! Spominjite Allaha, primakao se Sudnji dan!
101 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ahmed, Et-Tirmizi i El-Hakim.
Autentičnim ga je označio šejh Rl-Albani, u djelu .l'ahihul-džami (7957).
1 02 Ebu Davud, Ibn Madža i Ahmed. Autentičnim ga je ocijenio šejh El-Albani,
u djelu Sahihu!-džami (3564).
Pobjedonosna generacij a � 1 07
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenio je hadis u ko

jem stoji sljedeće: "Onaj ko se hvali i umišljeno hoda srest ćeAlla·
ha, a On će na njega biti ljut. "1 1 0
Ehu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: "Allah će baciti u Džehennem
onoga ko bude stjecao znanje radi nadmetanja s učenima, ili radi
raspravljanja s neukima, ili radi skretanja pažnje na sebe. "1 1 1
Ehu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, veli da su neki nje
govi bliži rođaci došli Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, i zamolili: "Allahov Poslaniče, uposli nas na ubiranju
zekata!" On im reče: "Zacijelo na ubiranju zekata nikad nećemo
uposliti one koji to traže ili pak za tim žude!"112
Tu su i hadisi u kojima Resulullah, sallallahu alejhi ve se
llem, upućuje svoje drugove kako će se sačuvati od zla i smut
nje svojih duša, te kako će osnažiti iskrenost u sebi. Jednom je
prilikom rekao i ovo: "Ako može, neka čovjek određena djela čini
"113
u strogoj tajnosti.
Liječeći dušu od tvrdičluka, poticao je na udjeljivanje
na Allahovu putu. Š taviše, jednom se prilikom obratio Bila
lu: "Udijeli, Bilale, i ne boj se da će ti Allah, Gospodar Arša,
umanjiti imetak!" 11 4
Abdullah b. Ubejd ispričao je: "Neki je ensarija došao
Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se: 'Božiji
Poslaniče, zašto ja mrzim smrt?!' 'Imaš li imetka?', upita ga
Poslanik. 'Imam, Allahov Poslaniče', odgovori ensarija. Na to
mu Vjerovjesnik reče: 'Udijeli imetak koji imaš! ' 'Ne mogu to
1 10 Ahmed. Šejh El-Albani označio ga je vjerodostojnim, u djelu Sahihul-dzami
(6157).
1 1 1 Ibn Madža. Šejh El-Albani okarakterizirao ga je autentičnim, u djelu Sahihul
dfpmi (6157).
1 1 2 El-Buhari i Muslim.
1 1 3 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ed-Dija i Hatib el-Bagdadi, kao
Ez-Zubejrovo, radijallahu anhu, predanje. Š ejh El-Albani uvrstio ga je u zbirku
Sahihu!-dzatlli (601 8).
114 Ahmed b. Hanbel, Ez-Zuhd.
Pobj edonosna generacija <.9'--� 1 OS
Ko se boji neprijatnosti rano će poći na put, a ko rano pođe stići će

na konačište. Uistinu je AllahO\?a roba skupa, a ona je Džennet.
Blizu je potres Sudnjeg dana, za kojim će uslijediti sljedeći. Uisti
nu, doći će smrtne muke . . . " ' 104
El-Bera b. Azib, radijallahu anhu, ispričao je sljedeće:
"Neko je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, poklonio
izuzetno nježnu odjeću, pa su se neki ljudi počeli tome čuditi,
i on reče: 'Nema potrebe da se čudite, mahramice Sa 'da b. Muaza
u Džennetu vrednije su od ove odjeće. "'l os
U sama b. Zejd, radijallahu anhu, veli: "Resulullah, sallalla
hu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ima li odlučnih glede Dženne
ta?! Tako mi Gospodara Kabe, Džennetu nije ništa slično! U
njemu su: blistavo svjetlo, miomirisno cvijeće koje se povija,
visoki dvorci, tekuće rijeke, zreli plodovi, izuzetno lijepe žene,
raznorazni elegantni ukrasi, vječan život u miru, voće, ogrta
či. . .' 'Mi smo, Božiji Poslaniče, odlučni glede Dženneta!', reko
še prisutni. On ih tek podsjeti: 'Recite: 'Ako Bog da! " 'Inšallah , '
poslušaše njegov savjet ashabi." 1 06
P O T I CANJ E NA S KR O M N O S T
Poslanik islama koristio s e svakom prilikom da ljude pota

kne na skromnost, da ih, tako reći, otuđi od dunjaluka. Džabir,
radijallahu anhu, veli: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
prošao je s nekim ljudima pored pijace gdje je neko bacio krat
kouhu strvinu. Dohvati je za uho i upita: 'Hoće li je ko od vas
kupiti za samo jedan srebrenjak?!' 'Ko bi još kupio strvinu i
šta bi s njom učinio?!', začuđeni odgovoriše. Božiji Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, upita: 'Biste lije besplatno ? ' 'Ne bismo,
1 04 Et-Tirmizi.
1 06 Ibn Madža.
tako nam Allaha! Živa, imala je mahanu jer je bila kratkouha, pa

je mrtva, svakako, bezvrijedna', . odgovoriše prisutni. Vjerovje
snik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Zbilja, dunjalukje u Allaha
7
bezvredniji nego ova strvina u vašim očima. "'10
Pa, šta misliš, kako su se prisutni ashabi otada odnosili
prema dunjaluku!
Desilo se i to da je Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem,
džamija jednog jutra osvanula krcata; Vjerovjesnik je znao da
su mnogi ljudi iz daleka došli radi imetka koji je iz Bahrejna
donio Ebu Ubejda el-Džerrah, radijallahu anhu. Vidjevši ih,
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, samo se osmjehnuo i
rekao: "Vjerovatno ste saznali da je Ebu Ubejda donio imetak . " . .
"Jesmo, Božiji Poslaniče", odgovoriše. On reče: "Radujte se i

nadajte se udjelu u imetku koji je donio! Ali, ja se, tako mi Allaha,
ne bojim da ćete biti siromašni, već se bojim da će se pred vama
otvoriti ovosvjetska bogatstva, kao što su se otvorila pred onima koji
su bili prije vas, pa ćete se nadmetati u imetku, kao što su to oni
činili, a to bi vas upropastilo, kao što je njih upropastilo . " 10H
Poslavši Muaza b. Džebela, radijallahu anhu, u Jemen,
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posavjetovao ga
je: "Čuvaj se uživanja, jerAllahovi robovi nisu oni koji uživaju! "109
ČI ŠĆENJE DUŠE
Kad j e riječ o duši, koja j e sklona raspusnosti i tvrdičlu
ku, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upućivao je na djela
pomoću kojih se duša čisti od svih poroka, navikava na iskre
nost prema Stvoritelju, ali je, s druge strane, i upozoravao na
kobne posljedice prelaženja granica i zapostavljanja robovanja
Gospodaru.
107 Muslim.
109 Ahmed. Šejh El-Albani označio je ovaj hadis dobrim, u djelu Sahihul-džami
(2668).
108 w� Medždi el-Hilali
učiniti', požali se čovjek. Tad Allahov Poslanik, sallallahu alej

hi ve sellem, reče: Toje tako jer čovjek voli biti uz svoj imetak: ako
ga pošalje na onaj svijet, želi poći za njim; ako ga zadržava, draže
115
muje živjeti. '"
I S P RAV LJA NJE RAZ U M IJ EVANJA

I P O U ČAVA N J E M U D RO S TI
Kad je čuo da Osman b. Maz'un, radijallahu anhu, zastra

njuje u razumijevanju vjere, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve se
llem, upozorio ga je: "Osmane! Zar ne želiš prihvatiti moj sunnet?!
]a spavam i klanjam noću; postim, ali i mrsim; i oženjen sam.
Osmane, boj se Allaha! Zaista moraš svojoj porodici dati pravo koje
kod tebe polaže, gostu moraš dati njegovo pravo, pa i svom tijelu mo
raš dati njegovo pravo. Dakle, posti, ali i mrsi; klanjaj, ali i spavaj. "1 1 6
Usađujući u svijet osjećaj za prioritetima i ispravnim razu
mijevanjem islama, ponekad je onima koje je trebalo pridobiti
za islam, doznačivao više imetka nego što je :t:apadalo prve
muslimane. To je obrazlagao ovako: "Zbilja, nekim ljudima
dadnem mnogo imetka iako su mi neki drugi ljudi draži od njih,
a to činim iz straha da će ovi prvi posrnuti ako im uskratim te biti
bačeni naglavačke u Vatru. " 1 1 7
Š taviše, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odu
stao je od rušenja Kabe i njenog ponovnog građenja na Ibra
himovim, alejhis-selam, temeljima. U tome ga je, primjeću
je Ibn Kajjim el-Dževzijja, spriječio strah da bi se Kurejšije,
novajlije u islamu, mogli odmetnuti od islama.m Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, o tome se naposlijetku i izjasnio: "O
1 1 5 Abdullah b. el-Mubarek, F!z-Zubd (634).
1 1 6 Hadis je autentičan. 7oabilježio ga je Ebu Davud, kao Aišino, radijallahu
anha, predanje. Š ejh El-Albani uvrstio ga je u :cbirku SahihHl-džami (7946).
1 1 8 Vidjeti: I!amu!-mutJekkiin, 3/3.
Pobjedonosna generacij a �� 109
Aiša, da pripadnici tvogplemena nisu novajlije u islamu, dao bih

da se Kaba sruši, pa bih joj pripojio dio koji je od nje odvojen, spu
stio bih je n a tlo, dao bih napraviti dvoja vratc;t: istočna i zapadna,
i tako bih je vratio na Ibrahimove temelje. "1 1 9
Učeći ashabe, a i nas također, zabranio je izvršavanje
šerijatske kazne odsijecanjem ruke u pohodu120 kako se pri
jestupnik, iz straha od kazne, ne bi odmetnuo od islama i
prebjegao mnogobošcima, a to je, nesumnjivo, Allahu mrže
od zapostavljanja šerijatskih kazni, odnosno odlaganja njihova
izvršenja. 121
U S MJ E RAVANJ E S N AGE I D J E L OVANJA
Kad se o tome radi, Poslanik islama, sallallahu alejhi ve

sellem, podjednako se brinuo o zajednici i pojedincima. U po
četku islama, kad su muslimani bili potlačeni, poslao je neko
liko vjernika u Abisiniju, mjesto gdje u miru mogu obavljati
vjerske dužnosti i sačuvati islam u srcu. Između ostalog, ovo
je rekao prvim muhadžirima: ''Abisinijom vlada kralj koji ni
kom ne čini nasilje, idite u njegovu zemlju i tamo boravite, sve
dok vam Allah ne da izlaz iz patnje u kojoj ste."
Poslije druge prisege na Akabi odabrao je Musaba b.
Umejra, radijallahu anhu, kao daiju i poslao ga u Medinu; u
Bici na Hendeku odabrao je Huzej fu b. el-Jemana, isključi
vo njega, radi uhođenja mnogobožaca i saznavanja njihovih
planova; u Bici na Hajberu zastavu je predao Aliji, radijallahu
anhu; u Jemen je poslao Ebu Musaa el-Eš'arija i Muaza b.
Džebela radi pozivanja u islam ... Tako je usmjeravao snage i
svakome davao odgovarajući položaj.
1 20 Ebu Davud, En-Nesai i Et-Tirmizi. Š ejh El-1\lbani ocijenio ga je
vjerodostojnim, u djelu MzJkatul-meJabih (3601 ) .
1 21 Vidjeti: Ilamttl-n1t!z;ekkiin, 3/3.

U O K R I LJ U Č E S T I T O G D R U ŠTVA
Sira obiluje događajima koji upućuju na to da se Posla

nik nije zadovoljavao samo prihvatanjem islama, a da se ti isti
muslimani novajlije ne pripoje skupini vjernika, džematu u
El-Erkamovoj kući; svaki je novi musliman pripojen džema
tu kako bi naučio o islamu, očistio se i pobratio se s drugim
VJermclma.
Munir el-Gadban veli: " .. .i tad je El-Erkamova kuća po
stala novi centar islamskog poziva. U njemu su muslimani
usvajali od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Objavu,
slušali njegove vazove i učenje Kur'ana... Iznosili su pred nje
ga sve što ih je mučilo i sve što se dešavalo, pa ih je odgajao
uzimajući u obzir te probleme." 1 22
Jedini predmet koji se izučavao u El-Erkamovoj kući
bio je časni Kur'an, tada već jedini izvor islama za jedinke,
porodice i zajednicu. Džibril mu je donosio objavu, pa bi je
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, neposredno zatim učio
ashabima, i oni su je srcima prihvatali i saživljavali se s njom.
To ih je suštinski mijenjalo.123
O DGOJ u MEDINI
Poslije Hidžre, društvo koje je trebalo odgajati proširilo

se na ensarije. Formirala se novo društvo, i Vjerovjesnik, salla
llahu alejhi ve sellem, u njega je malo-pomalo unosio elemente
pobjede i stjecanja vlasti na Zemlji.
Možda se forma tog novog odgoja unekoliko razlikovala
u odnosu na odgoj u El-Erkamovoj kući, ali je suština ostala
ista. Tu je džamija odigrala važnu ulogu u odgoju.
1 22 Et-Terbijjetul-kijadijja, 1 / 198.
1 23 Alija es-Sallabl, Es-Sirettm-nebezijja, 1/148. Preuzeto iz djela Devletur-resul, str. 225.
111
5 . POGLAVLJE
M O Ž E M O LI MI BITI POBJED ONOSNA

GENE RACIJA?
Odgovor na ovo pitanje svako sebi može dati ako razmi

sli o svom ponašanju i svoja stremljenja i razmišljanja, snove
i težnje, riječi i djela, nutrinu i vanjštinu, svede pod mjere o
kojima smo govorili, i uporedi to s osobinama pobjedonosne
generaciJe.
I, nesumnjivo, naći ćemo određene podudarnosti, ali i
mnoge negativnosti i odstupanja. Jest, vjerujemo u Allaha, ali
su naša srca bolesna od prohtjeva i ljubavi prema prolaznom
svijetu, želimo biti sinovi ahireta, ali da nam je istovremeno biti
i odano ovom svijetu, više truda posvećujemo planiranju bu
dućnosti i karijere nego spasu na onom svijetu, spremni smo
služiti islamu pod uvjetom da zadržimo ovosvjetsku stečevinu...
Takvi nećemo biti pobjedonosna generacija! Svemogući
će Allah Svoju podršku i pomoć dati samo onima koji ispune
potrebne uvjete, a ako ih mi ne ispunimo, samo ćemo tapkati
u mjestu.
Š taviše, Svevišnji Allah ukorio je ashabe jer neki među
njima nisu htjeli poći u pohod na Tebuk jer je bila velika žega
i što su bili prispjeli plodovi u Medini. Povodom toga objav
ljeno je: "O vjernici, šta je vama, pa ste neki oklijevali kad
vam se reklo: 'Krenite u borbu na putu Allahovu! ' I kao da
ste bili prikovani za zemlju! Zar vam je miliji ovozemaljski
život od svijeta onoga?! A prema svijetu onome slast života

ovosvjetskog tek je neznatna! Ako u borbu ne budete kre
nuli, On će vas kazniti bolnom kaznom, a vas će drugim
narodom zamijeniti, i Njemu vi ni trunku štete nećete na
nijeti. Pa, Allah sve doista može! " (Et-Tevba, 38, 39) . Iako
su prednjačili u islamu i zalagali se za njega, Allah, dželle šanu
hu, obratio im se na ovaj način. Razmislimo samo kako bi se
nama obratio da glede nas objavi ajete!
P o č N I M O O D MAH !
Odmah počnimo svoditi račun sami sa sobom, iznova
poredajmo prioritete, nepristrasno odredimo cilj, shvatimo
pravu ulogu pobjedonosne generacije, ne zaboravimo da ona
ne sniva i ne teži onome čemu teže obični ljudi.
Naime, svi, Allahovom voljom, možemo sudjelovati u
promjeni nabolje. Od nas se samo zahtijevaju ambicije, od
lučnost, upornost, stalno zazivanje Allaha da pobijedimo, po
svećenost Kur'anu, njegovom iskrenom izučavanju, potpuno
prihvatanje islama kao vodiča, povođenje za prethodnicima
koji su osigurali slavu islamu, utoliko više što smo njihovi po
tomci i što nas vodi isti cilj.
PAZ I !
Moramo obratiti pažnju na to da stjecanje osobina po

bjedonosne generacije, kad se o jedinki radi, nije dovoljno za
pobjedu, jer čovjek sam ne može mnogo učiniti, to bi do
velo do neselektivnog djelovanja. Individue moraju djelovati
složno, �sjećajno, kao braća, odmjereno, svaka individua mora
zatvoriti jednu pukotinu: osvješćavati mase, upućivati ih, uje
dinjavati uloženi trud...
O S L O BAĐAN J E O D OVO S VJ ET S K O G B RE M E N A
Veselimo s e znajući da većina nas može steći osobine po

bjedonosne generacije, utoliko prije što se nismo otisnuli na
pučinu ovog svijeta, niti smo se prepustili teretu koji bi nas
prikovao za zemlju, i time odvratio od slobodna djelovanja.
Opet ćemo razmotriti Ebu Hurejrino, radijallahu anhu,
predanje u kojem stoji da je Božiji Poslanik, sallallahu alej
hi ve sellem, rekao sljedeće: "Spremajući se za pohod, jedan je
vjerovjesnik rekao svome narodu: 'Neka sa mnom ne ide čovjek
koji se oženio, ali nije imao spolni odnos sa sup rugom, a želi to,
niti onaj čovjek koji je sagradio kuću, ali još nije krov postavio, niti
onaj čovjek koji je kupio sitnu stoku ili noseće deve, a čeka njiho
vu mladunčad. I selu koje je trebao napasti p ribližio se u vrijeme
'
ikindija - namaza, ili otprilike tad, pa 'se obratio Suncu: 'Ti ploviš
određenom putanjom, a menije zapovijedeno da se borim! Allahu,
odloži unekoliko sunčev zalazak! ' I Allah je učinio da Sunce stane,
sve dok taj isti vjerovjesnik nije izvojevao pobjedu . . .
" 1 24
Š afijski pravnik En-Nevevi ovako objašnjava ovaj hadis:
"Između ostalog, iz predanja se zaključuje da se važne stvari
mogu povjeriti samo odlučnim, nezaokupljenim ljudima; ne
može se borbom na Allahovu putu zadužiti čovjek čije je srce
obuzeto bilo čime drugim, a ne džihadom, jer to slabi odluč
nost i umanjuje požrtvovanost." 125
. . . A N A G RADA J E D Ž E N N ET
Iako j e Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, znao da će se

pred ashabima otvoriti zemalj ske riznice, učesnicima pri.sege
na Akabi, nije obećao imetak, da ih ne veže za dunjaluk, već
im je obećao Džennet. Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu,
1 25 E!-Minhad;(, 1 2/279.
pripovijedao je: "Dok smo bili u Medini, rekli smo: 'Dokle

ćemo više trpjeti da Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zlo
stavljaju i zastrašuju u mekanskim klancima?!' Zatim je, za
vrijeme hadža, iz Medine otputovalo sedamdeset ljudi, što
muškaraca što žena. Dogovor je bio da se nađemo u klancu
Akaba, pa smo, jedan po jedan, ili po dvojica, došli na ozna
·
čeno mjesto. Rekli smo mu: 'Božiji Poslaniče, spremni smo
ti dati prisegu!' On reče: 'Prisegnite mi na slušanje i posluš
nost kad vam to bude drago i mrsko, udjeljivanje u izobilju i
neimaštini, navraćanje na dobro, a odvraćanje od zla, govo
renje istine i nestrahovanje od ma čijeg prijekora, pomaganje
mene i štićenje, kad vam dođem u Medinu, od svega od čega
štitite svoju djecu i žene. A zauzvrat Džennet vam pripada.'
Prišli smo mu i svi odreda dali prisegu. Međutim, ponajmla
đi među nama, Esad b. Zurara, upozori nas: 'O stanovnici
Jesriba, polahko! Ovaj smo teški put prevalili iz uvjerenja da
je Muhammed Allahov poslanik. Ovo što sad činite znači
dizanje protiv svih Arapa, stradanje vaših najboljih sinova,
objavu rata. Ako znate da ćete se strpjeti, pristanite, i Allah
će vas nagraditi. Ali ako mislite da ćete biti kukavice, odmah
se izjasnite, imat ćete opravdanje pred Allahom.' Ljudi povi
kaše: 'Esade, skloni se! Tako nam Allaha, nikad se nećemo
sustegnuti od ove prisege, niti ćemo je opozvati!' Naposlijet
ku, dali smo Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, prise
gu, on ju je prihvatio pod određenim uvjetima zauzvrat nam
· obećavši Džennet." 1 26
I ensarije su ispunili datu prisegu: štitili su islam, branili
ga, odvažno nastupali, i prilikom velikog straha, sustezati se
od žudnje za dunjalukom, stalno se brinuli o braći muhadži
rima, štaviše, preferirali su ih nad samim sobom, čineći sve to
radi Dženneta, koji im je obećan ako ispune od njih traženo.
126 Alija es-Sallabi, Es-Siretun-nebetJijja, 1 /460.

I ovo predanje ukazuje na veliku spremnost ensarija.

Imam El-Bezzar zabilježio je sljedeće Džabirove, radijallahu
anhu, riječi: "Ensarije su rezali palmine grane i brali hurme te
ih dijelili na dva neistovjetna dijela, a palmine grane stavljali
uz manju hrpu i nudili muhadžirima na izbor, pa su muhadžiri
uzimali veću hrpu a ensarije manju i paimine grane. Tako je
potrajalo do poslije Bitke na Hajberu, kad se Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, obratio ensarijama: 'Odužili ste nam
se! Ako se slažete, dajte nam svoj udio u ratnom plijenu, ste
čenom na Haj beru, i pripast će vam vaši plodovi.' Rekoše: 'Ti
si nam uvjetovao određene stvari, a mi smo zauzvrat tražili
Džennet. Pristajemo na ono što od nas tražiš, pod uvjetom da
se udovolji našem zahtjevu, a to je da uđemo u Džennet.' 'Bit
će ispunjen vaš uvjet', obradova ih Resulullah, sallallahu alejhi
ve sellem." 1 27
Eto, takva generacija i mi želimo biti. Ž elimo biti oni koji
će svoj život podrediti nebeskim mjerama, uvijek težiti Alla
hovu zadovoljstvu i Džennetu, želimo da se i na nas odnosi
ajet: ''Allah je zbilja od vjernika kupio živote njihove i imetke
njihove, a za to njima - Džennet pripada ..." (Et-Tevba, 1 1 1)
Iako svi, bez izuzetka, možemo biti individue pobjedono
sne generacije, ipak su mladi naraštaji, očito je, manje pritisnu
ti bremenom, i stoga su spremniji steći osobine pobjedonosne
generacije. I to nije sve! Mladi se odlikuju autentičnim emoci
jama, nepokolebljivom odlučnošću, nenadmašnim ambicija
ma. No, ipak, to nikako ne znači da mi, stariji, nismo pripre
mljeni za uspjeh. Jesmo, samo ako tvrdo odlučimo, donesemo
iskrenu namjeni, oslobodimo se svakojakih tereta i Allahovo,
dželle šanuhu, zadovoljstvo odredimo kao konačan cilj. Tada
ćemo biti ravni omladini.
127 Muhammed b. Jusuf el-Kandehlevi, Hajatu.r-.rahaba, 1 /292.

116 � Medždi ei-Hilali
N E ZAGOVARA M O M O NAŠTVO !
Neka niko ne pomisli da naše konstatacije znače prepu

štanje monaštvu, nerad, zapostavljanje obaveza... Nikako! Cilj
je potaknuti na pripremanje za veliku ulogu, formirati svijest
o njenoj važnosti, i to prije nego što čovjek stupi na poprište
dunjaluka i prije nego što ga obmanu ovozemaljske ljepote i
izazovi. Naime, ako prvo poradi na sebi, hvatanje u koštac sa
životom neće negativno utjecati na pobjedonosnu generaciju,
ona će život, koji je posvetila Allahu, prilagoditi tim svojim
shvatanjima i obavezama. Dakle, oni nisu obični parodični
ljudi koji rade na osiguravanju bolje budućnosti svojoj djeci, a
naposlijetku nestanu. Nikako! Pored obaveza spram porodice,
njihov je najveći cilj osvješćavanje .muslimanskih masa, usmje
ravanje njihovih emocija i vođenje u udobnosti i poteškoći.
Ne zaboravimo da se tome cilju mora podrediti sve što čovjek
posjeduje!
U formiranju zdravog islamskog društva (čiji je jedini cilj
uspostava islama), čovjek će početi od svoje porodice, od žene
koja će mu pomagati u njegovoj misiji.
U tome će se, muž i žena, zadovoljiti skromnim životom,
ponekad i surovim, radi ostvarenja većeg i važnijeg cilja. I za
jedno će odgajati djecu u ljubavi prema Allahu, iskrenoj vezi s
Njim, odlučnosti u radu za Džennet, skromnosti na dunjalu
ku, strepnji od samog sebe, da i djeca budu individue pobje
donosne generacije.
ŠTA NAM J E P O T R E B N O ?
Potrebni s u nam: iskreno iman u Allaha, svijest o ahire

tu, borba protiv svojih strasti na ostvarenju iskrenosti prema
Gospodaru (mnogi greškom smatraju da je dovoljno samo
vjerovati), ispravno razumijevanje islama, precizno poima

nje prioriteta i duboka svijest o okolnostima u kojima djeluju
islamske daije. Kad se o daijama radi, moraju znati da će ih
ljudi u početku hvaliti i isticati, pa ako ne budu skromni i ne
budu se smatrali beznačajnim, to će ih skupo koštati.
P O VRATAK Ku R'A N U , PO Č E T N OJ TAČC I
Nema smetnje da u jačanju imana, čišćenju duše i isprav

nom razumijevanju islama upotrijebimo sva raspoloživa sred
stva, ali Kur'an mora biti početna tačka. Ali ne smijemo za
nemariti i siru, jer je ona imala nepojmljiv značaj glede djelo
vanja prve generacije. Sira se treba izučavati u svjetlu časnog
Kur'ana jer je ona praktična potvrda rada u skladu s vječnom
Knjigom. Hadis je također izuzetno važan, objašnjava opća
kur'anska načela, pa ga kao takvog treba i prihvatiti. A tu je još
i historija islama, i ona je mjerodavna.
Najveća garancija permanentnog napretka pojedinca, pri
hvatanja uputstava i raznih obaveza jeste vjerovanje u Allaha
i Posljednji dan. A Kur'an je glavni izvor i osvježivač imana:
"A kad im se uče ajeti Njegovi, vjerovanje im se poveća " . . .
(El-Enfal, 2) . Za razliku od svega drugog, Allahova knjiga ima

nadnaravnu moć: onome ko se prema njoj ispravno odnosi,
ona ulijeva velike ambicije, radinost, elan i pozitivno razmišlja
nje. A takav će tu svoju snagu usmjeriti u činjenje dobrih djela,
na šta ga islam upućuje. Bit će zbog toga najvredniji vjernik,
najbolji muž, najmilostiviji roditelj, naj korisniji član društva.
Ako ljudi uspostave neraskidivu vezu s Objavom, mudžizom,
ako u to ulože napore, lahko će ojačati svoj iman, očistiti dušu
i ispravno shvatiti ovu vjeru.
ŠTA Z NAČI VRAT I T I S E Ku R ' A N U ?
Da li j e naš povratak Kur'anu u izradi sedmičnog, mjeseč

nog, odnosno godišnjeg plana o njegovu brzom učenju napa
met, ili je u davanju hatme petodnevno redovno, ili u nečemu
drugom?! Nikako! Povratak Allahovoj knjizi znači usvajanje
istinskih kur'anskih vrijednosti, objavljenih radi stjecanja upu
te, lijeka, ostvarenja napretka i suštinske promjene: "Zaista
Kur'an ovaj vodi najispravnijem putu. . . " (El-Isra, 9) . I upra
vo zato Kur'an treba čitati u tišini, saživljavati se s njegovim
porukama, plakati prilikom učenja odgovarajućih ajeta. Narav
no, prije učenja treba se pripremiti sjećajući se smrti i strahota
Sudnjeg dana. Sveznajući Allah objavio je: " . . . pa Kur'anom
opomeni onoga ko se prijetnje Moje boji! " (Kaf, 45). Treba
poznavati značenje kur'anskih ajeta, ali ne treba se zadržavati
na objašnjenju svake riječi, jer to će onemot,rućiti saživljavanje
s ajetima i, otuda, potrt će emocije - rezultat čitanja Kur'ana.
Dragi čitatelju, kad se desi da određeni ajet ostavi na tebe
utjecaj, ponavljaj ga što više, to će osnažiti vjerovanje u tvom
srcu; a kad odjek tog istog ajeta u tvom srcu popusti, nastavi
dalje čitati.
A kad je riječ o pamćenju Kur'ana, savjetujem da se u
tome povede za ashabima: odrediti nekoliko ajeta i živjeti s
njima, čitati njihova značenja u knjigama tefsira, primijeniti
ih u praksi, i tek onda pamtiti druge ajete. Ako tako postupi,
čovjek će imati veliku korist od Knjige, bit će dokaz za njega,
a ne protiv njega.
U Č E M U J E N A P R E DAK?
U Kur'anu, Allahovu užetu, koje je spustio s neba da bi

smo se izbavili, napredak je umetu. Pa, šta smo dužni glede
Pobj edonosna generacij a � 1 19
njega učiniti? Dužni smo, prvo, čvrsto ga prihvatiti i posvetiti

mu najviše vremena, jer je u njemu spas i izbavljenje iz gro
znih okolnosti u kojima živimo. Kad to postignemo, a postići
ćemo ako budemo iskreni, obavezni smo sve ljude na koje
možemo utjecati pozivati Kur'anu, podsticati ih na Knjigu,
dok ne dođe Allahovo obećanje.
O DA K L E P O Č E T I ?
Neko će s e sigurno požaliti da je usamljen, posmatra po
niženje umeta, a ništa ne može učiniti osim što želi biti jedan
od onih koji će promijeniti stanje. On mora potražiti braću
u vjeri, a ako ih ne nađe, neka se i dalje drži veličanstvenog
Kur'ana, istinski, a ne samo formalno, neka majci, ženi, djeci,
rodbini, komšijama, prijateljima omili časni Kur'an.
Budimo oni koji će na svakom mjestu propagirati učenje
Kur'ana. I ne samo to! Zasnujmo odgoj na Objavi, kao prvi
muslimani u El-Erkamovoj kući.
U Omerovom prihvatanju islama dovoljna je naznaka
važnosti odgoja na Objavi: Omer je iznenada ušao u kuću ·
svoje sestre i zatekao Habbaba b. el-Eretta, radijallahu anhu,
kako nju i njenog muža poučava Kur'anu, pa je Omer, radija
llahu anhu, ponesen 7:natižcljom, pročitao određene kur'anske
ajete, što je bila prekretnica u njegovu životu.
I S LAMS K I P O K R E T
Allah, dželle šanuhu, iz Svoje neizmjerne dobrote, poslao

je ljude koji žele popraviti stanje, koji na sebe preuzimaju bri
ge umeta i promišljaju o načinu oslobađanja od teških stega.
Njihov je cilj povratak slave islama i pozivanje u islam. Jedan
od njih zapisao je: " Ž elimo sljedeće:
1 . na razini pojedinca, proizvesti muslimana, istinskog

vjernika koji se ponaša, osjeća i djeluje u skladu s islamom;
2. na razini porodice, uspostaviti muslimansku porodicu
koja se ponaša, osjeća i djeluje u skladu s vjerom, i zato ženi
posvećujemo onoliko pažnje koliko i muškarcu, a djeci onoli
ko koliko i odraslima;
3. na razini zajednice, želimo proizvesti narod vjeran
islamu, i stoga ne štedimo truda i ne biramo sredstva da ovaj
svoj poziv dostavimo svim ljudima, da se naš glas čuje diljem
Zemlje, da naše poimanje bude prisutno u selima i gradovima,
firmama i centrima;
4. na razini države, stremimo uspostavi islamske vlasti
koja će taj isti narod poticati na privrženost vjeri i ustrajnost u
njoj, kao što su to činili, još prije, Ebu Bekr i Omer;
5. na svjetskoj razini, želimo vratiti svaki pedalj izgublje
ne muslimanske zemlje, i ne priznajemo parčanje koje je izvr
šio Zapad, ne priznamo također ni međudržavni dogovor s
tim u vezi, dogovor koji je muslimansku zemlju pocijepao na
državice i olakšao din-dušmanu njezino osvajanje;
6. želimo da zastava dini-islama bude visoko razvijena u
tim dijelovima Zemlje čiji su stanovnici nekad uživali u islamu,
gdje se nekad čuo glas mujezina, ali se desilo da je nevjerstvo
njima zavladalo; to su naprimjer, Endelus, Sicilija, Balkan, juž
ni dio Italije, Sredozemno more - sve su oteli kolonizatori i
sve se mora vratiti u okrilje muslimana, jer imamo pravo vra
titi slavu islamske države utemeljene na pravdi i pravičnosti te
širenju svjetla i upute među ljudima;
7. naposlijetku, želimo poziv islama dostaviti cijelom
svijetu, i da mu se povinuje svaki silnik, dok mnogoboštvo ne
iščezne i dok samo vjera islam ne bude, a toga će se dana ra
dovati vjernici Allahovoj pomoći, jer On pomaže koga hoće,
On je Silni i Samilosni..."
Dalje veli: "A neka nemarni i kukavice kažu: 'To što go
vorite uobrazilja j e, apsurd i vesvesa koja vas je spopala!' To
je njihova slabost koju mi isključujemo, koju negira islam; to
je nemoć ovog poraženog umeta; to je nedostatak vjere zbog
kojeg su muslimani potpuno posrnuli. I uspjet ćemo u odgo
ju muslimana j edinke, muslimanske porodice, muslimanskog
društva! Živjet ćemo u tom društvu, sigurno ćemo koračati
do kraja, do cilja koji nam je Allah, a ne mi sami, odredio! I,
uz Allahovu volju i pomoć, ustrajat ćemo. A Allah će svjetlo
Svoje upotpuniti, makar to ne bilo po volji nevjernicima." 1 28
I z G RADNJA P OJ E D I N eA
Etape koje je predvidio ovaj čovjek ukazuju na to da je

zdrava muslimanska individua okosnica svih tih etapa. On to
jasno potvrđuje: ''Ako postoji zdrava muslimanska individua,
osigurani su svi uzroci uspjeha."
Ali uspješnu jedinku ne može proizvesti nekoliko derso
va i hutbi, već permanentan odgoj, pažnja i pomno praćenje
djela. Stoga je ovaj reformator odgoj utvrdio kao neizostavni
dio programa islamskog pokreta, te odredio sredstva i načine
njegovog sprovođenja.
On je utvrdio i nekoliko važnih osobina koje pri sebi
mora imati svaka individua: razumijevanje, djelovanje, borba,
žrtvovanje, poslušnost, postojanost, iskrenost, pouzdanje i
iskreno bratstvo.
I nije teško primijetiti da prethodno spomenute osobine
pobjedonosne generacije ulaze u deset načela ovog pokre
ta, što potvrđuje da je ovaj blagoslovljeni poziv u skladu s
kur'anskim programom u vezi s pobjedonosnom generaci
JOm.
1 28 Risaletun ileš-šebab, str. 1 77-1 79, uz određene intervencije.
P U T N O S I O CA I S TI N E
Spomenuti je pokret Božiji put, kojim su kročili poslanici

i njihovi sljedbenici, i zato je prošao kroz raznorazne kušnje i
poteškoće, kako je to i predvidio osnivač pokreta: "Iskreno, za
vaš poziv mnogi ljudi nisu ni saznali, a kad saznaju i spoznaju
njegove ciljeve, bit će vaši teški oportunisti i veliki hasumi. I
ispriječit će vam se mnoge teikoće, nepremostive prepreke...
I tek tada bit ćete tek na početku puta onih koji pozivaju u
istinu. Dakle, još uvijek ste anonimusi, još pripremate teren za
davu, i za neophodnu žrtvu u borbu." 129
Neki su pripadnici ovog pokreta podnijeli iskušenja i na
stavili pozivati, osvješćavati muslimanske mase, podizati nji
hov moral, suprotstavljati se, u društvu ljubomornih prema
islamu, svim podlim napadima i planovima Zapada, koji stre
mi potiranju islamskog identiteta i ličnosti. Također su hrabro
nastavili odolijevati cionizmu, koji za cilj ima, ni manje ni više,
nego ovladavanje islamskim svijetom.
A bilo je, nažalost, i onih koji su revidirali stavove i odstu
pili od pređašnjeg puta.
H O Ć E L I M I S IJA U S PJ ET I ?
Pokret ulaže veliki trud u pozivanje u islam, i nadamo se

da će Allah davati sve više njegovih članova glede izvršavanja
misije i popunjavanja svih pukotina kad je riječ o proizvode
nju generacije kojoj će Allah dati pomoć i pobjedu. To i treba
biti tako, jer je teren izuzetno pogodan, a ima se čime, hvala
Allahu, i djelovati.
Novonastali islamski pokret pokazao nam je jedinstvene
primjere i vratio vjeru u mogućnost postojanja generacije slič-
1 29 Risaletun bejnel-emsi tJe/jevm, str. 1 08, 1 09.

ne prvoj generaciji. Mnoge su ličnosti kojih se s poštovanjem

sjećamo. A nije nemoguće da mnoge ličnosti već sutra po
stanu vođe među nama. I zato svi kojima je stalo do širenja
islama trebaju sarađivati s njima kako bismo ostvarili dugo
čekani san: . . .Allahu pripada odluka i prije i poslije. A toga
"
će se dana radovati vjernici Allahovoj pomoći. On pomaže

koga hoće, On je Silni i Samilosni. - Obećanje Allahovo!
A Allah Svoje obećanje iznevjeriti neće, ali većina ljudi ne
zna! " (Er-Rum, 4-6)
125
POGOVOR
Možda će neko, ipak, kazati: "Sve što ste naveli: slava

islama, povratak hilafcta i vodstva samo su uobrazilja i snovi,
time želite odvratiti ljude od gorke stvarnosti!"
Nije tako! Ono o čemu smo govorili u ovoj knjizi sigurno
će se desiti, i to uskoro. Desit će se mnogo brže nego što mi
slimo ako pohitamo Allahu i iskreno prihvatimo časni Kur'an.
Ako se svi potrudimo u stvaranju pobjedonosne generacije,
dočekat ćemo ponos i slavu islama.
Muslimane i muslimanko, s uvjerenjem tvrdimo: islam će
opet uživati slavu, ali kada?! Odgovor na ovo pitanje zavisi od
mene i od tebe, od n ašeg ponašanja. Zato, budimo generacija
koja sebe i druge mijenja.
" . . . Eto, Allahova je pomoć blizu, doista! " (El-Bekara,
2 1 4) . Allahova je pomoć blizu, ona čeka pojavu onih koji su je
dostojni, i donijet će vlast na Zemlji, kako, to nije naša briga,
o tome će se Allah pobrinuti.
Onaj Koji je J u s u fa, alcjhis-selam, izveo iz tamnice i dao
mu vlast uslijed vladareva sna, kadar je pomoći i nas, na način
koji ne možemo ni pojm i t i !
Također, Onaj 1--:oji j e pomogao Resulullaha, sallallahu
alejhi ve sellem, i u M l' k u ga vratio kao pobjednika, nakon što
je iz nje surovo izgna n zbilja može pomoći i nas, vratiti nam
,
ponos i slavu: " . . . Zar n e znaš da Allah sve može? Zar ne znaš
da Allahu pripada vim; t na nebesima i na Zemlji. . . " (El-Be
kara, 1 06, 1 07)
Allahu, molimo Te, učini nas, naše supruge i djecu ge

neracijom koja mijenja stanje, koja Tebe voli, i koju Ti voliš!
Gospodaru, učini nas radnicima za islam, a nemoj nas zami
jeniti drugim narodom! Ispuni naše želje, oprosti nam naše
grijehe i daj nam lijepu smrt!
Sva hvala pripada Allahu, Koji nas je uputio na Pravu sta
zu! Mi na Stazi pravoj ne bismo bili da nas Allah nije uputio.
Neka je mir i spas na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem,
na njegovu časnu porodicu i drugove. I neka naša posljednja
molba bude: "Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svje
tova!"

MEDŽDI EL-HILALI-Pobjedonosna Generacija PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

MEDŽDI EL-HILALI-Pobjedonosna Generacija PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

''

OSVRT NA ODREĐENE A}ETE 28

ODGOJ u MEDINI 110

Opstanak muslimanskog društva i njegov prosperitet za­

Autor, Allah ga sačuvao, u ovoj knjizi prezentira jedini put ka

Mr. Safet Kuduzović

Rl] E Č-D VI] E O KNJIZI

Nije jednostavno govoriti o bolestima i problemima mu­

valja napomenuti da ovaj stil (kojim se u izričitoj mjeri od­

Mr. Nedim Haračić

Neka je hvala Svevišnjem Allahu, Njega hvalimo, o d Nje­

I ma koliko se ljudi trudili i zalagali za islam, diljem islam­

Vidimo da islamski umet proživljava veliko poniženje i

Stvar je teža utoliko što s u nevjernici materijalno i teh­

Tako procjenjuju oni koji se oslanjaju na materiju, ali oni

bio, Mi smo u nasljedstvo dali istočne i zapadne krajolike

TRE BA L I Z A P O S TAV ITI U Z R O K E ?

Nada u Allahovu pomoć ne znači zapostavljanje materi­

u kosti utjerali neprijateljima Allahovim, i neprijateljima

je od Uzvišenog Allaha: "A pohjedaje samo u Allaha " (El­ . . .

Enfal, 1O); "Ako vas Allah pomogne, nad vama pobjednika

MD ĆE VEĆ STIĆI P O M O Ć ALLA H O VA? !

Kad će Allah ispuniti naša nadanja, odbraniti nas, pomoći

će moralizirati muslimane, ukazati im na iskren povratak Alla­

No, ipak, n e spavaju svi muslimani. Ima onih koji saosje­

ljubav prema ovom svijetu, neće biti spremni ni na bezazlenu

Drugim riječima, ta će iskrena generacija svoje potrebe

Kroz sve spomenute, teško podnošljive etape prošli su

vrevi ljudi, nenaoružani, slobodno kretati�' I to je bio povod

Možda ć e neko upitati: "Zašto umet prolazi kroz teške

bijeda i bolest, a bili su toliko uznemiravani da hi čak Po­

Nakon nesnošljivog perioda doći će, inšallah, pomoć Alla­

bi se pokrila glava, otkrile bi se noge, i obratno, a bijaše bolji

Generacija promjene mora svoju misiju u potpunosti iz­

OSOBINE POBJED ONOSNE

Sveznajući Allah izvijestio nas je u časnom Kur'anu o

Prije nego što se osvrnemo na osobine pobjedonosne ge­

njihova srca, te u njima izazvao elementarne promjene: postali

ALLAH J E P O M O GAO lz RAE L I ĆA N E , A L I . . .

Kad je jedna generacija ispunila preduvjete pomoći i po­

Međutim, jesu li oni ustrajali u izgradnji sebe kao pravih

se za Allahovo uže prihvate i uže svijeta koji vjeruje, i njih će

Allah daje pomoć srazmjerno ustrajnosti i bogobojaznosti,

tvoj nikome neće nanijeti nepravdu." (El-Kehf, 49)

Č asni Kur'an na mnogo mjesta govori o pobjedonosnoj

l. "Allah obećava onima među vama koji vjeruju i koji

ovaj nas ajet potiče na pripremu svega što je potrebno za

nakon njih doista ćemo vas na Zemlji nastaniti! Tako

8. "O vjernici, šta je vama pa ste neki oklijevali kad vam se

Navedeni ajeti sadrže sljedećih deset karakteristika: iskre­

Uočit ćemo da određene osobine pobjedonosne genera­

To ćemo lahko zaključiti ako razmislimo o Allahovim ri­

maz klanjati i zekat davati, i dobročinstvo zapovijedati, i zlo

naređuju da se dobro čini, a zlo sprečavaju, i namaz Ida­

"Allah obećava onima medu vama koji vjeruju i koji rade

izraz šej'en (ništa). Naime, on se odnosi na sve vrste širka,

pokazivanje pred svijetom (rija) i traženje pomoći od nekog

Pokazivanj e pred svij etom

Traženj e pomoći od nekog drugog,

Jednostavno rečeno, u širk spada i svaka loša namjera koja

Opasnost od skrivenog š irka

prostrana, tijesnom postala, i vi ste se okrenuli bježeći!"

• neosjećanje nelagodnosti ako čovjek, iako iskusan i stru­

Opstanak muslimanskog društva i njegov prosperitet za

Nije jednostavno govoriti o bolestima i problemima mu

valja napomenuti da ovaj stil (kojim se u izričitoj mjeri od

Neka je hvala Svevišnjem Allahu, Njega hvalimo, o d Nje

I ma koliko se ljudi trudili i zalagali za islam, diljem islam

Stvar je teža utoliko što s u nevjernici materijalno i teh

Nada u Allahovu pomoć ne znači zapostavljanje materi

je od Uzvišenog Allaha: "A pohjedaje samo u Allaha " (El . . .

će moralizirati muslimane, ukazati im na iskren povratak Alla

No, ipak, n e spavaju svi muslimani. Ima onih koji saosje

bijeda i bolest, a bili su toliko uznemiravani da hi čak Po

Nakon nesnošljivog perioda doći će, inšallah, pomoć Alla

Generacija promjene mora svoju misiju u potpunosti iz

Prije nego što se osvrnemo na osobine pobjedonosne ge

Kad je jedna generacija ispunila preduvjete pomoći i po

Navedeni ajeti sadrže sljedećih deset karakteristika: iskre

Uočit ćemo da određene osobine pobjedonosne genera

To ćemo lahko zaključiti ako razmislimo o Allahovim ri

naređuju da se dobro čini, a zlo sprečavaju, i namaz Ida

• neosjećanje nelagodnosti ako čovjek, iako iskusan i stru

namaza, najvredniji noćni namaz, jer je tad atmosfera za obra

Allah, dželle šanuhu, rekao je: "A poslanicima je Gos

Poniznost j e osobina pobjedonosne generacije, na osno

Ali, to nikako ne znači da ova generacija treba biti siromaš

Bekara, 1 95) . Dakle, propast je u zapostavljanju borbe i tro

Avf odmah odbaci pancir, isuka sablju, ustremi se na nevjer

njih je pogađala bijeda i bolest, a bili su toliko uznemirava

Allahov neprijatelj Umejja b. Halef izvodio je Bilala, radi

Kad se radi o ulaganju napora u samoodgoju, odgoju svo