Dario Džamonja

Rođen 1955. godine, Dario Džamonja obilježio je već svojim rođenjem jednu književnu
epohu, ispreplićući je sarajevskim žargonom, vječnim sarajevskim pitanjem: jesi li raja ili si
papak, definirajući tako eklektičnost vlastitog stila pisanja i sintagme pisac iz naroda. U
njegovoj prozaistici uvijek je prisutan jednostavan čovjek, jednostavna htijenja i različite
ljudske sudbine. Kada promatramo njegovu književnu zaostavštinu, zaključujemo da je Dario
Džamonja objavljivanjem tih deset knjiga napisao svoju autobiografiju, možda čak i
nesvjesno. O njemu smo otkrili onoliko koliko je zapravo i napisao. Njegovo lirsko Ja je
sveprisutno; memoarski stil pretenduje u skoro svakoj priči. Različiti, slikoviti opisi, situacije,
doprinose poistovjećivanju čitatelja sa određenom ispričanom pričom. Njegov lični život
uopće nije bio ličan: davao je sebe neumitno, ogolio se pred čitalačkom publikom, približio
im se još kao kolumnista u Slobodnoj Bosni i Oslobođenju i dovijeka se upisao kao obični
čovjek s perom čiji život tako liči na sve ostale sarajevske živote. Međutim, ako uzmemo u
obzir da se svako napisano djelo, priča, pjesma otpočetka promatra kao fiktivno djelo i da ne
postoji drugačiji način – zaključit ćemo da je Džamonja izuzetak. Pisao je o svojim ljubavnim
pothvatima (npr. Priča Taiwan in my mind, opisujući život sa djevojkom iz Taiwana), o
razvodu, o kćerima Neveni i Vesni. Svaka njegova priča sadržavala je fragmente već
doživljenih stvari, a on, ističući lirsko Ja, skoro uvijek je bio u epicentru zbivanja, što znači
da je pisao u prvom licu. Likovi iz njegovih priča bili su njemu poznati, uz svaki nadimak
obrazložio bi razlog, uz svaki naoko jednostavni hronološki red pričanja – unio bi nemir i
dvosmislenost, obično u posljednjim rečenicama. Teme koje su prevagnule u njegovom opusu
bile su o samoći, o njegovom tužnom životu, o pijanstvima i mamurlucima, o raji koju je
poznavao, od Jezera do Marijinog Dvora. Roman koji je godinama pisao, nikad nije završio.
Njegova prozaistika sakupljena je u tih desetak knjižica, a on ostao okarakterisan kao
pripovjedač jedne sarajevske epohe i ljudi koje je on poznavao.